Tribina

U prošlu srijedu je došlo do naglog pada na američkom tržištu dionica. Cijena 500 najvećih dionica je u prosjeku pala 4%, a SP500 indeks se trenutno nalazi 6,5% ispod rekordno visoke vrijednosti dosegnute krajem prošlog mjeseca. Dio analitičara i investitora na financijskim tržištima smatra da je to samo početak mnogo većeg pada do kojeg će doći u idućim godinama.
Veliki pad će prije ili kasnije nužno doći, jer su dionički indeksi po nekim parametrima prije pada bili na najprecjenjenijim razinama u povijesti. Period rasta je također bio najduži u povijesti. Američke dionice su bez značajnijeg pada rasle 9,5 godina, pri čemu im je cijena u prosjeku porasla 335%.

Piše: Josip Kokanović/Admiral Markets

Kako to inače biva, zajedno s padom dionica došlo je i do pada cijene nafte te do porasta cijene zlata i obveznica, što ukazuje da investitori kapital iz rizičnijih instrumenata prebacuju u sigurna utočišta. Na Forex tržištu je došlo do naglog jačanja japanskog jena, koji je jedna od valuta koje jačaju u nesigurnim vremenima.

Ekonomski podaci to za sad ne pokazuju, no sve veći broj ekonomista smatra da bi do recesije moglo doći krajem 2019. ili 2020. godine. To vjerojatno neće biti duboka i dugotrajna recesija kao posljednja, no dovest će do značajnog pada cijena dionica i vrijednosti udjela u dioničkim investicijskim fondovima.

Budući da je za izračun BDP-a i inflacije u nekoj zemlji potrebno nekoliko tjedana ili mjeseci nakon perioda koji se promatra (a jedan mjesec ili kvartal nije pouzdan podatak da se u gospodarstvu događa velika promjena), ekonomisti, centralni bankari i političari najčešće mjesecima odbijaju priznati da se situacija pogoršava. Za veliki pad na burzama krive špekulante koji neopravdano i namjerno ruše cijene i šire paniku, a za štednju u bankama tvrde da je sigurna. Nakon što priznaju da je kriza stigla, veliki dio pada na burzama je već odrađen i za reakciju je već kasno.

Profesionalni investitori su svjesni kašnjenja u službenim podacima, stoga na temelju takozvanih vodećih indikatora procjenjuju je li realno očekivati nastavak rasta gospodarstva i dionica. Jedan od tih indikatora je inverzija krivulje prinosa na državne obveznice, a kada su u pitanju američke obveznice, uskoro bi po prvi puta nakon 2007. godine kratkoročne kamatne stope mogle postati više od dugoročnih, nakon čega tradicionalno u roku godinu do dvije dođe do recesije.

Još jedan signal da se situacija pogoršava su najave centralnih bankara o visini referentnih kamatnih stopa. Za sad sve važnije centralne banke na svijetu planiraju početak ili nastavak dizanja kamatnih stopa, stoga ovaj indikator za sad ne daje signal za zabrinutost.

Oni koji više preferiraju aktivno trgovanje na financijskim tržištima mogu čak i na padu vrijednosti dionica, dioničkih indeksa i nafte ostvariti profit. To se radi pomoću short sellinga – mogućnosti koju nudi svaka ozbiljnija brokerska kuća. Radi se o sklapanju ugovora o posudbi dionice (npr. Facebook), prodaji po sadašnjoj cijeni od 153,00 USD, te kasnijoj kupnji po jeftinijoj cijeni (npr. 100 USD), pri čemu investitoru ostaje profit od 53,00 USD po dionici umanjena za naknadu za takvu uslugu.

Investitori koji više preferiraju pasivno ulaganje mogu odabrati dva pristupa – prodati dionice i udjele u dioničkim investicijskim fondovima, staviti novac na štednju i pričekati pad vrijednosti na burzama od nekoliko desetaka posto i za par godina kupiti dionice po jeftinijim cijenama od trenutnih. Drugi pristup je ulaganje u zlato i srebro, kojima vrijednost u pravilu raste kad dionicama pada.

Naime, u krizama padaju kamatne stope padaju pa je štednja u bankama neisplativa, a postoji i mogućnost bankrota banke, zbog čega investitori masovno kupuju plemenite metale, koji se oduvijek dokazuju kao najsigurnija svjetska valuta. Zbog ograničene količine zlata na raspolaganju i velikog interesa kupaca, cijena mu u takvim situacijama raste. U zlato se može uložiti na način da se kupe fizičke poluge ili zlatnici, ali i putem financijskih izvedenica na zlato – koje omogućuju vrlo jeftino kratkoročno trgovanje plemenitim metalom i mogućnost trgovanja praktički u svako doba dana ili noći, stoii u analizi Admiral Marketsa.

Petrokemijski proizvodi postaju najveći pokretač svjetske potražnje za naftom, prema studiji Međunarodne agencije za energiju (IEA) The  Future of Petochemicals.
Studija ističe da će petrokemijski proizvodi činiti više od trećine rasta svjetske potražnje za naftom do 2030. godine, a gotovo polovicu rasta do 2050. godine. Potražnja za plastikom, nadmašila je sve ostale materijale (poput čelika, aluminija ili cementa) i gotovo se udvostručila od 2010. godine, navodi se u izvješću.

Izvješće također pokazuje da razvijena gospodarstva trenutno koriste do 20 puta veću količinu plastike i do deset puta više gnojiva po stanovniku od gospodarstva u razvoju. U kontekstu usporenog rasta potražnje za gorivom, i snažnog rasta kemijskih proizvoda i atraktivnih marži, naftne tvrtke se sve više usredotočuju na petrokemijska tržišta, naglašava se u studiji.

Analiza pokazuje da će imati veći utjecaj na budućnost potražnje za naftom od vozila i zrakoplovstva. Petrokemijski proizvodi se dobivaju od derivata nafte i plina koji se koriste u svim vrstama dnevnih proizvoda kao što su: plastika, gnojiva, ambalaža, odjeća, digitalni uređaji, medicinska oprema, deterdženti i gume.

Studija: https://www.iea.org/petrochemicals/

Bliži se dvije godine vlade Andreja Plenkovića. Mandat su, među ostalim obilježili brojni gospodarski izazovi. Za kratku analizu zamolili smo političkog analitičara Davora Gjenera. 
Od 2000., otkad smo u političkom sustavu parlamentarne vlade, Vlada Andreja Plenkovića sigurno je vlada s najvećim reformskim kapacitetima i ponajviše usmjerena na promjene javnih politika i strukturne reforme, kazao je Gjenero.

“Najjača karika u toj Vladi je Ministarstvo financija, koje sustavno provodi politike poreznog rasterećenja rada, smanjivanja deficita i javnog duga, te upravljanja javnim dugom. Smanjivanje poreznog tereta, međutim, još uvijek nije takvo da bi osiguralo brži ekonomski rast, a unatoč nastojanjima da se pojednostavni porezni sustav, niti u tom aspektu još nisu postignuti dostatni rezultati.

Osim uspješne fiskalne politike ministra Zdravka Marića, vlada se vrlo uspješnom pokazala i u suočavanju s krizom nastalom insolventnošću i prezaduženošću Agrokora. Usvajanjem posebnog zakona i upravljanjem koncernom od strane sudskog povjerenika izbjegnut je njegov bankrot i štetni utjecaj koji bi on imao na cijeli ekonomski sustav u Hrvatskoj, a transformacijom koncerna, koja je tek počela, bitno je poboljšana disciplina plaćanja u zemlji i cijeli ekonomski sustav je postao protočnijim.

Važan korak je suočavanje s prijetnjom kolapsa mirovinskog sustava i rasprava koja je u tom smjeru pokrenuta, što bi trebalo rezultirati relativno skorim usvajanjem novog mirovinskog zakonodavstva.

Još uvijek, kad je mirovinski sustav u pitanju, nedostaje hrabrosti za suočavanje s troškovima tog sustava koje je generirala država, a to će se morati vrlo uskoro učiniti. Još uvijek nam nedostaje jasna energetska strategija, iako je stvorena pretpostavka za početak ozbiljnije diversifikacije energetskih izvora (projekt LNG). Još uvijek nisu provedene očekivane reforme koje bi dovele do restrukturiranja javnih poduzeća. Reforma javne uprave počinje se ocrtavati, ali još uvijek nema reforme lokalne samouprave i njenog pojeftinjenja, ali i jačanja načela zakonitosti i pravne sigurnosti.

Reforma obrazovnog sustava sada je fokusirana na dualno obrazovanje, što je izrazito dobar smjer. Reforma visokog školstva nas tek čeka i ona će biti vrlo osjetljiva, ali se u politikama sadašnjeg resornog ministarstva osjeća racionalan i produktivan pristup. Pitanje je, samo, znači li on početak novog kontinuiteta. Kronično kasni reforma zdravstva, ali prije toga ozbiljna javna rasprava o tome što od zdravstva očekujemo, te koliko smo to spremni platiti javnim novcem”, rekao je za naš portal Davor Gjenero.

Izbori u Bavarskoj izazvali su prijepore na njemačkoj političkoj sceni, krizu povjerenja u njemačku vladu i ponovni rast Stranke zelenih. No, najveći dobitnik bavarskih izbora su Slobodni birači, koji su u prilici stvarati vlast u toj njemačkoj pokrajni s regionalnom demokršćanskom strankom CSU.
Bila je to prigoda, upitati za mišljenje o Slobodnim biračima, možda najboljeg poznavatelja njemačkih prilika u nas i bivšeg njemačkog studenta. Sugovornik nam je bio  prof.dr.sc. Goran Bandov, stručnjak za međunarodne odnose i međunarodno javno pravo, izvanredni profesor, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

Što ili tko su to Slobodni birači?

Freie Wähler (FW) iako mreža političara lokalne razine, koje djeluje još od 1950-tih godina, globalnu pažnju zadobiva tek na zadnjim izborima, kad se nameće u treću stranku po broju glasova, ali i kao vrlo vjerojatni partner CSU u upravljanju Bavarskom u narednom razdoblju. Do sadašnje izjave čelnika FW pokazuju da bi stranka mogla biti ugodniji partner od drugih potencijalnih koalicijskih partnera poput primjerice Zelenih, koji od CSU neće tražiti izmjene u vodstvu stranke te svojom koalicijom neće diretno utjecati na veliku koaliciju u Berlinu.   FW djeluju na području cijele Njemačke, a kao inicijativa se pojavljuju još 1950tih godina kao mreža lokalnih političara, koji se sredinom 60tih godina prošlog stoljeća udružuju u Savezno udruženje FW, koje na narednom nizu izbora ne polučuje zamjetnije rezultate na višim razinama, ali ostvaruje solidne rezultate u pojedinim lokalnim sredinama. Izbori za pokrajinski parlament u Bavarskoj 1998. godine imaju snažniji utjecaj na profilaciju tada još samo mreže političara FW iako zapravo ne ulaze u parlament s 3,7%, ali se pokazuju kao ozbiljna organizacija, koja jasno zagovara određene ideološki ne obojane politike, koje zadobivaju podršku građana.

Nakon tih izbora FW izlaze kao mreža lokalnih političara i na niz drugih pokrajinskih izbora, ali uvijek uz određena negodovanja dijela članova, kao što je bilo i u slučaju Bavarske 1998. godine, ali s značajno slabijim rezultatima. Ključna zamjerka članova, koji su bili protivni izlasku na pokrajinske izbore da bi se mogao izgubiti lokalni karakter udruženja, te bi se udruženje moglo profilirati u samo još jednu stranku u nizu, što su svakako željeli izbjeć, jer su se željeli nametnu kao njihova alternativa na lokalnoj razini.

Unatoč tom prigovoru, FW se sve snažnije angažira u visokoj politici, te se nakon vrlo uspješnih izbora 2008. godine u Bavarskoj gdje se zadobiva podrška 10,2% birača izašlih na izbore, kreće u formiranje političke stranke 2009. godine, koja bi djelovala na nivou cijele države, ali bi imala jaki lokalni karakter. Uspjeh bavarskih kolega, bio je snažni zamašnjak i za druge kolege, ali se nisu uspjeli dostatno nametnuti svojim biračima. Bavarski FW je već na narednim izborima 2013. godine neznatno izgubio potporu koja je pala 9%, ali su i s tim rezultatnom postali treća najsnažnija politička grupacija u pokrajinskom parlamentu te i nadalje djeluju kao oporbena stranka.

Kako bi mogli ostvariti značajniju ulogu na državnoj razini, 2012. godine započinju suradnju s Wahlalternative 2013, političkom platformom, koja zapravo pokreću članovi CDU, koja promiče konzervativnije vrijednosti društva, ali i traži alternativu dotadašnjem upravljanju Njemačkom stilom velike koalicije, koja je prema njihovom mišljenju obilježena nizom nepotrebnih kompromisa i nedovoljno definiranih politika. Ipak, jaka niska podrška toj zajedničkoj političkoj inicijativi, završava raspadom suradnje, a političari CDU, koji su bili dio Wahlalternative 2013, prelaze u AfD, čiji su i izvorni osnivači također iz sličnog kruga političkog djelovanja.

Na zadnjim izborima u Bavarskoj (2018.) zadobili su snažnu podršku birača 11,6% boreći se za niz tema od lokalnog značaja, ali i kao alternativa CSU. FW je postao kroz treći uzastopni mandat etablirana stranka u Bavarskom pokrajinskom parlamentu, zalaže se za konzervativnije vrijednosti, ima jasne lokalne politike, čvrsta stajališta vezano za pitanje migracija, donekle slična i samom CSU, ali ipak oštrija i preciznije definirana, te se kao takav nametnuo kao primjerena alternativa CSU.

Ideološki su bliže konzervativnom krugu, no ipak nisu odviše definirani, a to pokazuje i njihovo djelovanje u dvije političke grupe u Europskom parlamentu. Iako imaju samo dvije zastupnice – jedan izvorno dobiveni zastupnički mandat Ulrike Müller, koja djeluje unutar ALDE grupe liberalnih i progresivnih stranak, te jedno pridruženo mjesto zastupnika Arne Gericke, koji se odlučio pridružiti FW tek nakon europskih izbora, koji je to mjesto osvojio kao član Obiteljske stranke, a 2017. godine prelaskom u FW, ostaje i dalje aktivan u Europskom parlamentu kao član grupacije Europskih konzervativaca i reformista, rekao je za naš portal profesor Bandov.

Radnicima Uljanik grupe niti jučer nisu sjele plaće na račune. Sindikati, kako su i najavili ponovno pokreću štrajkaški odbor, a najavljuju da će danas spriječiti i održavanje skupštine dioničara.
Država, pak s druge strane, više u poslovanje Uljanika ne smije intervenirati. U međuvremenu, otkazuju se naručeni brodovi, pojavljuju se priče oko novih zainteresiranih partnera, najviše tvrtka Smart Holding Vladima Novinskog, jednog od najbogatijeg Ukrajinca koji je obavio razgovor s ministrom Horvatom i upravom pulskog i riječkog škvera. Situaciju u pulskom i riječkom brodogradilištu Uljanik grupe analizirali su urednik portala EnergyPress.net Ivan Brodić i predsjednik Sindikalnog odbora za opstojnost 3. maja Juraj Šoljić.

Prvenstveno bih pozvao sve radnike-dioničare da dođu danas na skuptšinu dioničara te da ne daju razrješnicu ovoj upravi za 2017. godinu, da ne daju razrješnicu nadzornom odboru i da izabreru novi nadzorni odbor koji će donijeti nove odluke, nove Uprave u svim društvima Uljanik grupe, pa tako i upravu 3. maja. Apeliram na radnike-dioničare, male dioničare da dođu unatoč svemu te izaberu u nadzorni odbor predstavnika i 3. maja od tih pet članova u nadzornom odboru, a isto tako da u idućim danima izaberu novu upravu 3. maja i Uljanika, rekao je Šoljić.
Kandidirao sam se u Nadzorni odbor Uljanik grupe na nagovor kolega radnika iz 3. maja. Vjerujem da će radnici mali dioničari, kao i drugi dioničari to prepoznati jer definitivno moramo obraniti brodogradnju i u Puli i u Rijeci i nadam se opstojnosti oba brodogradilišta, objasnio je.

Brodogradilište 3. maj se nalazi u nezavidnoj situaciji koje je neprekidno u blokadi od 24. kolovoza i ono odlazi u stečaj ako se ne odblokira. Stoga apeliram na sve dobavljače, kooperante, sve klijente, sve one koji su stavili blokadu na račun 3. maja da račun odblokiraju na jedan dan te spriječe stečaj koji zakonski stupa na snagu nakon 60 dana blokade, a to je 24. listopada. Time bi dobili još 60 dana. Apeliram na ministarstvo gospodarstva, na vladu, jer blokade djelomice dolaze iz hrvatskog proračuna, Fine, HEP-a, nekih državnih firmi i institucija, rekao je Šoljić.

Danas ćemo predati zahtjev za mirenje zbog neisplate plaća. Vjerujem da do štrajka neće doći, dodao je.

Ne vjerujem da će se na današnjoj skupštini dioničara Uljanik grupe nešto znajačnije dogoditi. Cijela situacija traje jako dugo. Došli smo u situaciju koju možemo nazvati posvemašnjm cirkusom. Brodogradilište 3. maj je najveća žrtva cijele situacije – ne samo što su pet godina imali strateškog partnera koji je živio na njihov račun nego ih je još i prisilio ih je na neke investicije u prilično suspektne kompanije iz Uljanik grupe. Kad sve zbrojimo čini mi se da je 3. maj u pet godina na gubitku oko milijardu kuna samo zato što je bio dio Uljanik grupe, rekao je Brodić.
Meni je situacija s ukrajinskim partnerom prilično zanimljiva jer za nju lobira počasni konzul u Ukrajini gospodin Pirić. Ono što vidim iz medija da je Pirić u Hrvatskoj imao jako puno projekata od kojih zapravo nijedan nije uspio, osim nešto malo s omiškim Galebom. Tako da pretpostavljan da je ovo jedna od takvih stvari, jedan dosta dobar PR, tim više što je ukrajinski partner u dosta velikim problemima. Naime, ovo ljeto je njegovo najveće brodogradilište na Crnom moru otišlo u bankrot. Meni se čini da je to dosta neozbiljna priča, smatra Brodić.

Što se tiče oko plana restrukturiranja treba reći da Uljanik grupa nikad nije donijela odluku o planu restrukturiranja. Treba čitati izvješća s Zagrebačke burze. Uprava je donijela u ožujku odluku o dokapitalizaciji na koju su se javila dva partnera, od kojih je izabran Končar. Nakon toga se išlo u pregovore s Vladom. Tu imamo nekoliko stvari. Taj prvi plan od 580 milijuna kuna je predstavljen Vladi, a ona ga je vratila na doradu. Kad su ga u Puli odbili doraditi prema pravilima EU, Vlada ga je neformalni putem poslala u Europskou komisiju koji je naravno odbijen. U novom planu ljestvica podignuta je s 580 milijuna kuna na 700 milijuna kuna i država će tu ući s 50% odnosno s 350 milijuna kuna, a Končar isto toliko. No Končar je rekao da je već posudio 130 milijuna kuna te više ne želi dati novac nego traži da mu se zemljište koje je pomorsko dobro prenamjeni da on tamo napravi biznis s nekretninama. to bi po prilici značilo da Končar želi preuzeti Uljanik grupu bez dodatnih ulaganja. Zbog toga je ministar Hrovat rekao da ozbiljan strateški partner u cijelu priču mora ući s 200 milijuna eura jer toliko treba novaca da se premosti cijela ova situacija do novog odobrenja iz Europske komisije, detaljno je objasnio Brodić.

Prije 10-ak dana je program restrukturiranja trebao biti gotov i dostavljen Vladi. Vidimo da se nabacuju lopticom uprava Uljanika s Vladom RH. Sam plan restrukturiranja doveden je u pitanje jer su u njemu bili i brodovi koji su otkazani u 3. maju. Otežavajuća okolnost je ta da je 3. maj doveden u tu situaciju ne vjerujem da će ozbiljan partner ući u 3. maj dok snam se ne vrati pozajmica od 523 milijuna kuna od Uljanika. Ima i ostalih novaca koji su uzeti 3. maju, a s tim bi 3. maj bio dobro društvo. Uprava Uljanika propustila je povijesnu šansu da revitalizira brodogradna i u Puli i u Rijeci. Pitam i državne institucije – što se čeka – gdje je novac nestao, ako državne institucije znaju trebaju reagirati. O tome se priča već duže vrijeme, znamo za dvije kaznene prijave da su predane u rijeci. Čeka se njihovo djelovanje, izjavio je Šoljić.

Program restrukturiranja je tek prvi korak. Nadam se da će Končar odnosno Kermas energija, odnosno Končar uložiti novac u Uljanik i da će to krenuti dalje. Svaki dan odugovlačenja šteti i uljaniku i 3. maju, rekao je Šoljić, prenosi HRT.

O neizvjesnoj budućnosti Uljanika i 3.Maja u Studiju 4 govorio je bivši ministar financija Slavko Linić. Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat u emisiji Poslovni tjedan izjavio je kako Uprava Uljainka nema novaca za isplatu plaća te da država više ne može pomagati.

Za Slavka Linića nije neobično što Vlada više neće pomagati Uljaniku. “Osigurala je dvije plaće, što je uskladu s odlukama Vlade i pravilima Bruxellesa. Plaću treba osigurati Uprava Uljanik grupe svojim poslovanjem”, kazao je. Linić smatra kako ministar financija Zdravko Marić itekako treba strepiti vezano za aktivaciju jamstva od 2,2 mlrd. kuna. “Svi brodovlasnici nastojali su se osigurati i itekako će naplatiti svoja jamstva. Treba krenuti u brzo rješavanje putem financijskih investitora, ne strateških – kako bi to bilo riješeno u kratkom roku. Mirovinski fondovi dijelom su vlasnici Uljanik grupe i zainteresirani su za određene projekte – ako se govori o restrukturiranju i prenamjeni dijela imovine u turizam. Mogli bi imati održivu brodogradnju, a turizam bi bio garant povrata investicije. Tu Vlada može utjecati, a Bruxelles bi dao suglasnost”, kazao je Linić.

Linić smatra da je stečaj loša opcija, jer se radi o ogromnim kreditima i avansima. A stečajevi u Hrvatskoj su spori i rizični. “To neće pomoći Uljaniku, eventualno bi kroz stečaj – prodajom opstao 3. maj”, dodao je. Smatra kako Danko Končar nema dovoljno kapitala. Za njega su nerealne poruke koje idu za tim da će novi vlasnik samo održati brodogradnju. Za Uljanik je zainteresiran miljarder iz Ukrajine čije je brodogradilište u Nikolajevu proglasilo bankrot. Isti partner je za vrijeme Sanaderove vlade pregovaro oko spašavanja sisačke i splitske Željezare pa je to propalo. “On je i dosad pokazao da želi ući u projekte u Hrvatskoj ali uvijek uloži nedovoljno sredstava i rizičan je partner, što se već pokazalo u prošlosti. Za njega je prihvatljivije riječko brodogradilište”, smatra Linić.

“Hrvatska više nije zemlja koja je konkurentna u brodogradnji – kvaliteta i cijena više nisu ključne. Sad su na prvom mjestu brzina i cijena, što mi ne možemo osigurati. Također, brodogradnja je izvozna djelatnost u kojoj treba sudjelovati što više domaćih tvrtki, a Hrvatska takvih tvrtki nema”, kazao je Linić koji smatra da se Hrvatska trebala okrenuti energetici. “Krenimo u energetske projekte. Imamo potencijala za enegetski osigurati sebe i za izvoz. Ako se odlučimo na to imali bi značajne investicije u elektroindustriju, opremu i graditeljstvo. To bi značilo i gospodarski rast temeljen na rastu industrije”, kazao je Linić.

 

Kolumnistica portala Direktno Dragana Radusinović gostovala je u HRT-ovoj emisiji Studio 4.

Tema emisije bio je rast cijena goriva koji traje tjednima te da li je vrijeme da država intervenira i smanji trošarine.

“Cijene su nešto sad malo i pale, ali kako se cijene u Hrvatskoj formiraju na mediteranskom tržištu, teško je pratiti jer je tržište zatvoreno i manje transparentno. Ne možemo sa sigurnošću reći što će se dogoditi i hoće li se globalni pad reflektirati na pad cijene”.

Radusinović je rekla kako i država previše uzima na cijenu goriva: “Država uzima previše i to prema svim izračunima oko 60 posto. Negdje smo kao siromašna država u sredini po cijenama goriva među europskim državama, a to sve čini cijene teško izdrživim u Hrvatskoj. Rast cijena je ukalkuliran u veliki dio troškova kompanija, ali ako se to dugo održi i ode u zimu i nastavi se rast cijena, onda će doći do ozbiljnijih problema”.

“Svako daljnje povećanje cijena bi moglo djelovati na rast svih cijena koji ovise o prijevozu. Dosta teško se to može podnijeti, najviše problema bi mogao imati Konzum zbog jako ‘izlizanog’ sustava Agrokora i veličine opskrbne mreže. Konzuma ima svugdje, oni bi mogli brzo osjetiti rast cijena goriva, ali na kraju će se sve preliti na potrošače”, istaknula je Radusinović i dodala kako rast cijena uznemiruje hrvatske građane, pogotovo kad gledamo strukturu cijene litre goriva.

Radusinović je pojasnila kako građani kupnjom goriva financiraju i HŽ, HC i HAC: “Financiramo s 30 lipa po litri benzina Hrvatske željeznice, dakle financiramo jedan polufunkcionalni sustav koji je toliko loš da često putnike prevozi autobusima”.

Voditelj Petar Vlahov pitao je kolumnisticu portala Direktno i kako ministar Zdravko Marić gleda na poskupljenja: “Ministar financija gleda na to da mu se lijepo puni proračun. U turističkoj sezoni imali smo divljanje cijena, ali tada su uglavnom trošili turisti. Bio je to lijep način da proračun zaradi, ali sada prevladava domaća potrošnja. Sad bi trebao reagirati”.

Vlahov je također pitao hoće li se građani uznemiri ako cijena goriva bude 15 kuna, na što je Radusinović odgovorila kako će u tom slučaju litra mlijeka koštati isto, pa bi građani mogli biti uznemireni.

“U Hrvatskoj svi razmišljamo od danas do sutra. U Bavarskoj imate rasprave o podizanju poreznog i trošarinskog opterećenja na gorivo koje koristimo zbog globalnog problema klimatskih promjena, ali mi ne možemo o tome u Hrvatskoj pričati jer smo mala i nazadna zemlja, ali i to će utjecati na to da će dugoročno cijene goriva rasti”, upozorila je Radusinović.

Na kraju je zaključila kako rast energenata može biti objektivan problem za sve gospodarske grane u Hrvatskoj, a dodala je i kako u Hrvatskoj niti jedna liberalizacija nije dovela do pada cijena niti jednog energenta te da je na prihvatljivoj razini cijene jedino struja, prenosi portal Direktno.hr

Danas se u Zagrebu održavala tradicionalna energetska konferencija Poslovnog dnevnika “Hrvatsko i regionalno plinsko tržište” na kojoj je bilo govora o tome kako hrvatski eminentni energetski stručnjaci procjenjuju situaciju s plinom u narednom razdoblju.
Ova konferencija bit će tema sljedeće emisije EnergyPress koja se emitira nakon podneva 21. listopada na N1 televiziji.  Poslovni dnevnik tome je posvetio analizu stručnjaka. Zako su Igora Grozdanića iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) priupitali kako će se kinesko-američki ‘energetski rat’ odraziti na regionalno i hrvatsko tržište plina te koja je uopće pozicija Republike Hrvatske na tržištu plina. Grozdanić smatra da u postojećem političkom kontekstu, ali i s obzirom na odnos Rusije, SAD-a i EU te s obzirom na veliku ovisnost o uvozu energije, energetski smjer na razini EU je već dulje vremena jasan.

“Od svih kontinenata jedino je Europa smanjila potrošnju u proteklih petnaest godina i počela s aktivnim restrukturiranjem energetike i smanjenjem uvoza energije. Također je puno učinjeno i u sektoru energetske učinkovitosti. Europa je najbrže razvila industriju energetske učinkovitosti, a najviše je pored SAD-a učinila i na razvoju OIE i tako povećala svoju samodostatnost i smanjila potrebe za uvozom energije.

Potrošnja primarne energije u EU smanjena s 1,823 milijarde tona ekvivalentne nafte u 2004. na oko 1,611 milijardi tona ekvivalentne nafte u 2014. godini, odnosno za nešto preko 11,6 posto u deset godina i oko 12,5 posto u zadnjih 13 godina”, smatra Grozdanić. Dodaje da Europska komisija, posebice u zadnje četiri godine, kontinuirano upozorava da države jugoistočne Europe imaju problema sa sigurnošću opskrbe plinom.

Stoga smatra da u tom smjeru i na toj poziciji treba gledati Hrvatsku. No, da bi mogla ojačati svoju energetsku poziciju, kaže, Hrvatska bi prvo trebala dobro razumjeti gdje je sada i definirati nacionalnu energetsku politiku s obzirom na 2030. i 2050. godine te kako doći do nje u definiranim vremenskim okvirima.

Predviđa se da će plin u nadolazećim godinama biti sve zastupljeniji u energetsku miksu, uzimajući udjele ugljenu i nafti. Tako je prošle godine potrošnja plina porasla za tri posto, najviše od 2010. godine, dok je proizvodnja porasla za četiri posto, dvostruko više od desetogodišnje prosječne stope rasta. Na koji se način prema tomu treba postaviti Hrvatska – treba li ulagati u povećanje proizvodnje plina ili težište prebaciti na diversifikaciju?”, kaže energetski stručnjak iz HGK te ističe da Hrvatska prije svega treba iskoristiti sve dostupne vlastite resurse koje može kako bi povećala energetsku sigurnost i energetsku neovisnost. “Dakle, treba ulagati u povećanje proizvodnje plina, što prvenstveno uključuje povećanje istraživačkih aktivnosti (i na kopnu i na moru) i prebacivanje na diversifikaciju i izvora opskrbe i njezinih pravaca. Prema Međunarodnoj plinskoj uniji, prirodni plin će do 2030. u potrošnji EU narasti još oko 3,5 do četiri posto. Budućnost vidimo u većem udjelu potrošnje prirodnog plina i elektrifikaciji (većoj proizvodnji i potrošnji električne energije) EU do 2050.”, kaže Grozdanić kojeg smo upitali i da li možemo očekivati da će uskoro rasti cijena plina.

Naime, ona se za kućanstva ne bi trebala mijenjati do ožujka sljedeće godine jer je do tada određena zaštitna referentna cijena od 0,18 kWh. Kako je tržišna cijena viša, to bi moglo značiti da bi plin građanima ipak mogao poskupjeti sljedeće godine. “Ministar energetike Tomislav Čorić je nedavno potvrdio da se u ovoj sezoni cijena neće mijenjati, no za ostalo je ostao neodređen”, kaže Grozdanić koji smatra da će cijenu plina za kućanstva regulator odrediti za razdoblje nakon ožujka 2019. godine. “Puno je značajnije odrediti što će se događati s cijenom plina za gospodarstvo jer je već sadašnja cijena viša od one za kućanstva, a svaki daljnji rast uzrokovat će smanjenje konkurentnosti hrvatskih proizvođača. Isto tako, može uzrokovati povlačenje stranih ulagača koji već imaju proizvodne pogone u Hrvatskoj, ali i povećanje cijene proizvoda na domaćem tržištu namijenjenih, između ostaloga, i kućanstvima. Tako da i promjena cijene plina za industriju može utjecati na potrošačku košaricu”, ističe Igor Grozdanić iz Hrvatske gospodarske komore, donosi Poslovni dnevnik.

Na ovoj izuzetno važnoj konferenciji je predviđeno i učešće BH-Gasa. Radi se o regionalnoj konferencija koja će biti utoliko značajna jer će biti razgovora o povezanosti tržišta plina tj. transportnih sistema i dobavnih pravaca plina. BH-Gas će pored učešća na konferenciji uzeti učešće i na panel diskusiji “Jedinstveno energetsko tržište regije“.

Konferencija bi trebala afirmisati saradnju zemalja regije u resoru tržišta plina što je u ovom trenutku posebno značajno sa aspekta Bosne i Hercegovine i namjere za povezanošću sa transportnim sistemom Hrvatske te diversifikacijom izvora snabdjevanja.

Globalna potražnja i ponuda nafte sada su blizu novim, povijesno značajnim vršnim vrijednostima na 100 milijuna barela na dan, i ne pokazuju znakove prestanka rasta u skorije vrijeme, a skupa energija ostat će realnost.
Budući da tržište nafte doseže visoku razinu, cijene se kontinuirano povećavaju. Nafta tipa Brent sada je stabilno iznad 80 dolara za barel, s infrastrukturnim ograničenjima koja uzrokuju da sjevernoameričke cijene nešto zaostaju, a petrokemijska industrija je taj ključni ‘driver’ za potrošnju u budućnosti jer standard raste u zemljama u razvoju.

Mnogim zemljama ovaj će rast cijena jako teško pasti, što zbog trgovinskog rata između SAD-a i Kine, što zbog deprecijacije njihovih valuta. Međunarodna agencija za energiju (IEA) smatra da se vratilo doba skuplje energija koja se vraća, s trgovinom nafte, plina i ugljena na višegodišnjim cjenovnim razinama, što predstavlja prijetnju gospodarskom rastu. Revidirani pogled na potražnju odražava ove zabrinutosti: rast u 2018. i 2019. godini bit će niži od njihove ranije prognoze.

Smatra se da je u rastućoj potražnji izvanredno dostignuće globalnoj naftnoj industriji da zadovolji potrebe tržišta od 100 mb/d, ali danas, u četvrtom tromjesečju, dostignuti su novi dvostruki proizvodni vrhovi za potražnju i opskrbu naprezanjem dijelova sustava do granica. Najnovija proizvodnja povećava se na štetu slobodnog kapaciteta, koji je već smanjen na samo 2 posto globalne potražnje, uz daljnje smanjenje koje će vjerojatno doći. Taj napor bi mogao potrajati neko vrijeme i vjerojatno će biti popraćen višim cijenama, zaključak je Agencije.

Povijesni poraz demokršćana i socijaldemokrata na nedjeljnim pokrajinskim izborima u najvećoj njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj nova je kušnja po stabilnost savezne vlade Angele Merkel.
Na nedjeljnim izborima u Bavarskoj, Kršćansko-socijalna unija (CSU) koja s manjim prekidima vlada najvećom i gospodarski najsnažnijom njemačkom saveznom pokrajinom, osvojila je prema prvim pouzdanim prognozama koje se temelje na prebrojanim glasovima, 35,6 posto glasova što je 12,1 postotnih bodova manje nego na izborima prije pet godina kada je CSU osvojilo apsolutnu većinu. Ovo je ujedno najslabiji rezultat za CSU od 1950.

Još gore je prošla Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) koja je na ovim izborima ostvarila najslabiji rezultat ikad na nekim pokrajinskim izborima u poslijeratnoj Njemačkoj. SPD je s 9,6 posto izgubio više od pola glasova u usporedbi s posljednjim izborima.

Kazna za stranke vladajuće koalicije

Time su drastično kažnjene stranke koalicije na saveznoj razini kojoj na čelu stoji Angela Merkel. “Politika u Berlinu nije pomogla snagama u Bavarskoj. Mislim da svojom politikom na saveznoj razini i nismo pomogli SPD-u u Bavarskoj“, rekla je nakon povijesno najlošijeg rezultata socijaldemokrata u Bavarskoj glavna tajnica stranke Andrea Nahles.

I bavarski premijer Markus Soeder je indirektno okrivio saveznu vladu za neuspjeh koalicijskih stranaka u Bavarskoj. “Berlin mora biti stabilniji, konstruktivniji i jači jer svi mi sjedimo u istom čamcu“, rekao je Soeder.

On je odbacio izjasniti se o posljedicama izbora po karijeru predsjednika CSU-a i ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera koji se istaknuo po brojnim sukobima s Angelom Merkel i čija su radikalna razmišljanja, posebice kada je useljenička politika u pitanju, posljednjih mjeseci uvijek iznova dovodila do žestokih sukoba unutar vladajuće koalicije zbog čega se vlada u nekoliko navrata nalazila na rubu raspada.

Zbog sukoba s kancelarkom Merkel oko useljeničke politike u pitanje je u lipnju doveden i opstanak demokršćanske Unije CDU/CSU. Seehofer se ujedno među građanima percipira kao glavni uzrok nesuglasja unutar savezne vlade.

Korijene skretanja udesno treba tražiti u rezultatima saveznih izbora prošle godine kada je CSU izgubio mnoge glasove na uštrb desno populističke Alternative za Njemačku (AfD). Seehofer, koji je tada obnašao funkcije premijera Bavarske i predsjednika CSU-a, najavio je orijentaciju stranke na pitanje useljavanja i sigurnosti te se sve više odmicao od zajedničke useljeničke politike CDU-a i SPD-a.

Uspon Zelenih

Najveći dobitnik ovih pokrajinskih izbora je stranka Zeleni koja je osvojila 18,3 posto glasova što je 9,7 posto više nego na posljednjim izborima. Zeleni su tako postali druga po redu najjača stranka u Bavarskoj. Analize javnog servisa ARD pokazuju da je najviše glasova stranci Zeleni došlo iz oba gubitnička tabora, demokršćanskog i socijaldemokratskog.

Ispostavilo se da populistička kampanja koju od prošlogodišnjih saveznih izbora provodi CSU nije pomogla demokršćanima u Bavarskoj nego Zelenima kojima su se priklonili birači kojima teme poput useljavanja i migracija nisu primarne.

Nedjeljni rezultat ne neki način odražava i dvojnost ove južne njemačke pokrajine. S jedne strane tu je tradicionalno biračko tijelo izvan većih urbanih središta koje bira desno-konzervativne snage a s druge sve jače stranke poput Zelenih koje zastupaju građansko lijevu opciju kojima su teme poput održivosti važnije od očuvanja tradicije.

Jačanje Zelenih na tradicionalno konzervativnom njemačkom jugu izraženo je i u susjednoj pokrajini Baden-Wuertemberg gdje stranka koja je na zapadu zemlje nastala tek početkom osamdesetih, od izbora 2011. najjača politička opcija.

Ovdje se kombinacija zelenih i demokršćana pokazala kao uspješna, što su potvrdili i posljednji izbori 2016.

Najvjerojatnija koalicija CSU-a i Slobodnih birača

Alternativa za Njemačku, koja se profilirala na kritici izbjegličke politike savezne vlade, osvojila je u Bavarskoj 10,9 posto, što je znatno slabije od očekivanog. Unatoč tomu AfD ulazi i u bavarski parlament te je tako zastupljen u svim njemačkim parlamentima osim u Hessenu gdje se za dva tjedna održavaju pokrajinski izbori.

Ulazak u parlament u Muenchenu pošao je za rukom i liberalima (FDP) koji su osvojili 5,1 posto glasova. Stranka Ljevica koja na saveznoj razini igra značajnu ulogu, nije prešla izborni prag. CSU će u koalicijske razgovor najvjerojatnije ući sa strankom Slobodnih birača, koja okuplja skupinu neovisnih birača koji bi se po orijentaciji mogli svrstati u politički centar.

Glavni kandidat Slobodnih birača Hubert Aiwanger najavio je spremnost za pregovore s CSU-om a slični signali su stigli i iz vrha bavarskih demokršćana. No koalicija CSU-a i Slobodnih birača imala bi tijesnu prednost.

Izlaznost na izborima u Bavarskoj je sa 71,8 posto bila osjetno veća nego prije pet godina kada je na birališta izišlo 63,5 posto birača. O budućnosti opstanka savezne vlade odlučivat će se i na izborima u Hessenu gdje bi slab ishod za demokršćana mogao ojačati glasove unutar Unije CDU/CSU koji traže promjene na vrhu. Vodeći njemački dnevnici s pesimizmom gledaju na daljnji rad savezne vlade Angele Merkel. “Izbori u Bavarskoj pokazuju da koliko god ministri bili uspješni u onom što rade, to ne može neutralizirati zasićenost građana velikim politički strankama“, piše minhenski Sueddeutsche Zeitung.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna pale, prvi put nakon četiri tjedna rasta, zbog oštrog pada burzi dionica, jačanja ponude i strahovanja ulagača od usporavanja rasta globalnog gospodarstva, što bi moglo izazvati slabljenje potražnje za ‘crnim zlatom’.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna potonula 4,4 posto, na 80,45 dolara, a u jednom je trenutku skliznula i ispod razine od 80 dolara. Na američkom je tržištu, pak, barel pojeftinio 4,1 posto, na 71,35 dolara.

Pad cijena s najviših razina u posljednje četiri godine ponajviše je posljedica oštrog pada svjetskih burzi zbog strahovanja ulagača da bi daljnji rast kamatnih stopa u SAD-u mogao izazvati usporavanje rasta američkog, ali i svjetskog gospodarstva.

Donedavno su se ulagači nadali da je ciklus povećanja kamata u SAD-u pri kraju, no Fed je prije dva tjedna signalizirao da bi kamate mogao povećati i u prosincu, već četvrti put ove godine. Osim toga, američke monetarne vlasti očekuju da će cijenu novca podići još u tri navrata u idućoj godini i još jednom na početku 2020. jer najveće svjetsko gospodarstvo snažno raste, što bi moglo potaknuti jačanje inflacije.

Međutim, previše agresivno povećanje kamata moglo bi, plaše se ulagači, izazvati usporavanje rasta gospodarstva. Prošloga je tjedna Međunarodni monetarni fond (MMF) zbog uvođenja carina i zaoštravanja financijskih uvjeta u svijetu smanjio procjene rasta svjetskog gospodarstva u ovoj godini s 3,9 na 3,7 posto. Pritom je MMF smanjio procjene rasta kako SAD-a, tako i Kine te Europe u ovoj i idućoj godini, a zbog toga bi mogla oslabiti potražnja za naftom i ostalim energentima.

Smanjene procjene rasta potražnje

Tako je Međunarodna agencija za energetiku (IEA) poručila da je tržište po svemu sudeći trenutno „primjereno opskrbljeno” i snizila procjene rasta potražnje za naftom u ovoj i idućoj godini. “Procjena je snižena zbog slabijih izgleda za gospodarstvo, zabrinutosti za trgovinu i viših cijena nafte”, navode iz te savjetodavne agencije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD).

IEA-ina procjena najnovija je u nizu prognoza institucija o slabijoj potražnji u predstojećem razdoblju. “Pojavile su se naznake koje signaliziraju mogući pad cijena budući da se tržišni akteri pripremaju za ponovni višak u ponudi”, kaže Stephen Brennock iz brokerske kuće PVM.

Dodatni je uteg cijenama nafte bio i skok zaliha u SAD-u prema izvješću Američkog instituta za naftu (API). Podaci američke vlade također su pokazali snažan rast zaliha sirove nafte u prošlom tjednu, iako za nešto skromnijih šest milijuna barela, u usporedbi s API-jevih 9,7 milijuna barela.

A moguć je i daljnji rasta zaliha, kao i proizvodnje u SAD-u, s obzirom da je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u povećan za njih osam, na ukupno 869, što znači da se u skoro vrijeme može očekivati rast američke proizvodnje, koja se ionako kreće oko najviših razina u povijesti.

Zbog toga su prošloga tjedna bojazni od manjka ponude na tržištima zbog pada izvoza iz Irana uslijed američkih sankcija, a koje su tjednima podržavale rast cijena, pale u drugi plan. Od polovice kolovoza cijene su nafte skočile između 15 i 20 posto, što je ponajviše posljedica najavljenih sankcija SAD-a na iranski naftni sektor koje bi trebale stupiti na snagu 4. studenoga.