Tribina

Nekako su se stvari utišale nakon povratka hrvatske delegacije iz Bruxellesa.
Iz Europske komisije su poručili kako nemaju ništa protiv novog strateškog partnera u Uljaniku te kako nemaju ništa protiv da međufinanciranje, do prijedloga restrukturiranja, koji će novi strateški partner Tomislav Debeljak predati u sljedećim tjednima temeljem iskustava u uspjelom restrukturiranju Brodosplita, podijele država i novi strateški partner.

Piše: Ivan Brodić 

Potrebno je oko 600 milijuna kuna. Čeka se odluka vlasnika Brodosplita u suradnji s talijanskim Fincantierijem, jesu li nakon svih medijskih napada spremni ući u posao ili će se i oni povinovati pravilu ABC (Anything but Croatia). Jer nije to prvi puta da je netko u ovoj zemlji proglašen krivim, temeljem organizirane bezrazložne i slabo, u činjenicama, argumentirane potjere,, barem tako proizlazi iz onoga što autor ovih redaka, ovisnik o vijestima, čita.

Objavom izbora strateškog partnera, objavljena su i saznanja iz studije Deloittea, načinjene u tu svrhu, koja govori o šteti načinjenoj u dosadašnjem upravljanju Uljanik grupom. Cijena restrukturiranja Uljanik grupe popela bi se na iznos od 1.3 milijarde, a cijena likvidacije bila bi tek nešto manja, piše u studiji, prema priznanju uprave Uljanika, sindikata i ministra Horvata. Naime, likvidacija bi, u slučaju nemogućnosti restrukturiranja, bila jedina opcija, prema pravilima Europske komisije, jer je iz državnog proračuna isplaćeno 90 milijuna eura tzv. Rescue Aida.

Novi strateški partner pobrojao je, tijekom dubinskog snimanja, sve ono što je uplaćeno iz proračuna u Uljani grupu, rekao je u RTL Direktu i Pressingu N1, od ožujka prošle godine kada je uprava grupe raspisala natječaj za dokapitalizaciju. I tada se Brodosplit javio. Ponudio je kupiti 24.9 posto dionica Viktora Lenca, 3. maj u cijelosti te dokapitalizirati Uljanik. To je odbačeno uz razlog kako bi tada Uljanik unutar grupe morao vratiti pozajmnice 3. maju. Umjesto toga tražilo se još novca poreznih obveznika i izjavljivalo da su milijarde kuna javnog novca poštapalice. Sada je pobrojao 4.2 milijarde kuna uplaćenih prošle godine, 4.6 milijardi kuna jamstava koji bi se aktivirali u slučaju likvidacije te još 26 spornih ugovora koji bi mogli generirati štetu.

U slučaju restrukturiranja, u računicu bi se uvrstili multiplikativni učinci za državni proračun plaća radnika i kooperanata, koji prema knjigovodstvenoj statistici završavaju u proračunu u vrijednosti od tridesetak posto, ali i rješavanje pozajmnica kojima je Uljanik godinama živio prazneći račune riječkoga škvera.

Ekonomsko liberalni spektar ovog društva, u pravednoj borbi za novac poreznih obveznika, ne događa im se to često, no ovoga puta je, rekli bi Sinjani, pogodio u ništa. Napali su Tomislava Debeljaka koji je, poučen njemačkim primjerima restrukturiranja brodogradilišta, rekao kako ne postoji takva budala koja bi plaćala dugove za koje je kriva politika. Predložio je da se država uključi, novcem, ali i, kao u njemačkom primjeru, ulaskom tužiteljstva u knjige Uljanik grupe. Kao znak dobre volje, rekao je, Brodosplit će pokloniti iznos međufinanciranja, a u planu restrukturiranja, s Fincantierijem, dati jamstva za poslove u iznosu koji potroše porezni obveznici u pet godina, kazao je Debeljak u televizijskim istupima.

Gospoda liberali, kojima i sam pripadam, skloni su argumentu prema kojem treba platiti koliko treba te ići prema likvidaciji. Bilo bi to jamstvo kako više nikada nećemo sanirati brodogradnju, koja nam je do sada spalila više od 40 milijardi kuna javnog novca. No, valja upozoriti kako time nestaje mogućnost posljednje prilike za revitalizaciju jedne od preostalih hrvatskih industrija.

Ne želeći niti omalovažiti interes nekih za atraktivnim zemljištem središtu Pule, valja upozoriti i na to kako bi likvidacija grupe značajnije otežala potencijalnu istragu tko je kriv za ovoliki iznos javnog novca koji je utrošen u Uljanik grupi. Onda bi doista umjesto regulatora koji je pisao izvješća o lošoj situaciji u Brodosplitu (koji radi s dobitkom) i sjajnoj u Uljaniku (koji je dogovarao brodove sa stotinama milijuna kuna gubitka i bez financijskih instrumenata osiguranja), prema kojima je politika, što direktno, što kroz jamstva države, što kroz jamstva HBOR- (gdje su nadglednici) pržila milijarde kuna poštapalica, ups javnog novca, doista bio kriv strateški partner, koji valjda još jedini vjeruje u mogućnost industrije u Hrvatskoj. . A on je prije godinu dana ponudio jeftiniji spas, koji je lokalna hobotnica odbila, uz argument kako bi tada morali vratiti novac u Rijeku, a zapravo se želeći omastiti na atraktivnom zemljištu, na koji je oko bacio, pričaju neki bivši dužnosnici IDS-a, jedan strani vlasnik kockarnica.

Argument, pak, prema kojem bi se trošak likvidacije mogao smanjiti interventnim završavanjem brodova pod državnim jamstvom, koji je izrekao vodeći socijalni liberal u Hrvata posebno je smiješan. Ako ne dođe do međufinanciranja, neće valjda ministri Horvat, Z. Marić i uvaženi zastupnik Darinko Kosor variti trupove.

Tako je to u jednoj zemlji, u Međumorju, okupila se skupina u potjeru…..No, kao u direktnoj televizijskoj prodaji, niti to nije sve….

Kolumnisti najmanje tri dnevne novine, uz topničku podršku uglednog ekonomskog stručnjaka, za kojeg iz Brodosplita kažu kako zagovara ekonomski barbarizam, kako prenosi Večernji list, u ponedjeljak 18. veljače, priredili su nam pravi mali stand up.

Zaspali oni u vrijeme manufaktura, ta korporacije su i u socijalizmu osnivali holdinge specijaliziranih tvrtki, tada se to zvalo OOUR. Rade to veliki i danas na zapadu. Pokazalo se učinkovitim. Trebalo je samo upitati menadžere ili vlasnike vlastitih medijskih kuća.

No, recimo, ljudi se srame pitati. Legitimno. Ali, kako objasniti činjenicu prepisivanja izvješća i optužbi regulatora, kroz pet godina, a ne citiranja državne revizije koja demantira navode tih izvješća? Ajde, recimo da su lijeni, ali da ne čitaju ni vlastite novine, gdje je to objavljeno na naslovnici u listopadu 2018. godine, e to je smiješno.

Urnebesno je smiješno citiranje statusa s društvenih mreža jednog vijećnika grada Splita o neplaćanju komunalne naknade, kada je isti vijećnik samo dan kasnije u emisiji Radio Splita priznao da se ta komunalna naknada naplaćuje za zemlju koju je Brodosplit ustupio gradu za Spaladium Arenu. Ugledni komentatori smatraju to normalnim. Iz Brodosplita im u priopćenju, koji su svi portali točno tako naslovili, poručuju: Čega se pametan stidi, time se Pametno ponosi.

Najveći je pak hit, u maniri Borata, prigovor prema kojemu upravljači Brodosplita trebaju ići na tečaj upravljanja u Uljanik grupu. Argument, Brodosplit je, nakon restrukturiranja, smanjio broj izrađenih brodova (gradio branu u Veneciji i radio neke trupove u kooperaciji), dok je Uljanik radio brojne brodove, pržeći milijarde eura javnog novca i živeći na račun nasilno pripojenog 3. maja.

Barbarizam? My ass! Vandalizam iliti recept kako doći u poziciju Venezuele svjetskim brzinskim rekordom!

E da, komedijašima na znanje, Caterpillar nije samo bager kojeg vidiš dok se voziš uz autocestu po Njemačkoj, Caterpillar je i najčešći proizvođač brodskih motora.

Nakon iznimno velikog pada od približno 18% u prosincu 2018. godine, američke dionice su 2019. godinu počele s neuobičajeno velikim rastom te su nadoknadile gotovo svu izgubljenu vrijednost. SP500 indeks se sada nalazi samo 5% ispod najviše vrijednosti u povijesti, a dio analitičara i investitora smatra da je samo pitanje vremena kada će dosegnuti novu rekordnu vrijednost.
Kao argument za daljnji rast se najčešće spominje zaustavljanje dizanja kamatnih stopa od strane Federalnih rezervi, što znači da će troškovi zaduživanja kompanija neće rasti, pa će profit biti nešto veći. Mnogi se nadaju da bi potpisivanje trgovinskog sporazuma SAD-a i Kine moglo dovesti do novog vala optimizma na burzama i daljnjeg rasta cijena dionica. No upitno je hoće li do dogovora doći, kao i učinak eventualnog dogovora na rast globalnog BDP-a.

Piše: Josip Kokanović/AdmiralMarkets

Italija je već u recesiji, a na korak od recesije su i Britanija i Njemačka. To će se sigurno odraziti i na usporavanje gospodarskog rasta u SAD-u, a kada do toga dođe, za očekivati je nastavak pada interesa za ulaganje u dionice. Naime, ako se pogleda povijest kretanja vrijednosti indeksa s obzirom na poslovne cikluse u ekonomiji, čini se da smo sad na vrhuncu ciklusa. Navedeni klasični model kretanja cijena dionica se ponavlja iz ciklusa u ciklus, jer temelj svakog pomaka na burzi su ponuda i potražnja, a one se temelje na strahu i pohlepi investitora.

U krizama (npr. 2009. i 2010. godine) većina malih i neupućenih investitora koji posjeduje dionice podlegne utjecaju medija i zaključi da će dionice postati bezvrijedne te ih prodaju da spase što se spasiti može. U isto vrijeme novi potencijalni ulagači se uplaše daljnjeg pada pa ih dio odustane od planiranog ulaganja, što dovede do mnogo većeg broja prodavača nego kupaca dionica. To također dovodi i do pretjeranog pada cijene pri čemu dionice objektivno postanu previše jeftine. U takvim situacijama ih kupuju iskusni prekaljeni investitori („smart money”) koji znaju da će do novog rasta prije ili kasnije doći.

Nakon nekoliko godina rasta, neupućeni investitori („dumb money”) ponovno vide da cijene rastu i da bi se moglo zaraditi. Njihova kupnja dovede do nastavka rasta i do neopravdano visokih razina cijena dionica. Mudri investitori u toj fazi shvaćaju da su dionice precijenjene i polagano ih prodaju, dok neupućeni investitori vođeni pohlepom i dalje kupuju dionice u nadi da će rasti u nedogled. Takvo ponašanje opravdavaju novim paradigmama od kojih očekuju da će radikalno promijeniti svijet: „Bitcoin je budućnost”, „Električni automobili su budućnost pa će dionica Tesla Motorsa porasti tisućama posto”, „Marihuana je u Kanadi postala legalna pa sad ima smisla dionice kompanija koje je proizvode plaćati desecima puta više nego dionice drugih kompanija sa sličnim prihodima” itd.

Pri rastućem trendu povremeno dođe do korekcije (poput one iz druge polovice 2018. godine) no dio neupućenih investitora se ne brine i iskoristi ih za dodatnu kupnju po nižim cijenama od onih koje su na tržištu bile nekoliko tjedana ili mjeseci prije. No sa svakim novim postotkom rasta na tržištu je sve manje mudrih, iskusnih i racionalnih investitora i sve više novih, neupućenih i neracionalnih zaslijepljenih pohlepom. Takvi su također više podložni panici kada dođe do velikog pada (a prije ili kasnije do njega neizbježno dođe). Pri tom padu će mnogi ponovno dionice prodavati u bescijenje da spase što se spasiti može i pretjerano srušiti cijene. Nakon toga će se cijeli ciklus ponoviti, jer će psihologija sudionika na burzi zauvijek biti ista. Stara izreka sa Wall Streeta kaže: „Igrači se mijenjaju, ali igra ostaje ista”.

Sudeći po kretanju cijena dionica posljednjih desetak godina i makroekonomskim podacima koji izlaze posljednjih mjeseci, sve ukazuje na to da su razvijena dionička tržišta na vrhuncu ciklusa. Još jedan mali detalj koji može ići u prilog tom stajalištu je kretanje cijene zlata. Zlato se tradicionalno kreće obrnuto od dionica, ali u posljednjih par mjeseci se to ne događa. Iako su dionice od početka godine rasle, rasla je i cijena zlata, što ukazuje na to da mudri investitori očekuju krizu pa kapital stavljaju na sigurno, donosi Admiral Markets.

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

Zastupnici Europskog parlamenta upozoravaju kako je što prije potrebno poduzeti konkretne korake prema očuvanju okoliša i smanjenju zagađenja zraka koji sve više negativno utječe na zdravlje i živote građana Europske unije.
Europski parlament je na prošlotjednoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu raspravljao o izjavi Komisije o programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i programu “Čisti zrak za Europu” iz 2013. kojima je jedan od glavnih prioriteta ostvarivanje standarda kvalitete zraka. “Ovo je vrlo ozbiljan problem i upravo zato moramo nešto poduzeti. Prepoznajem da je Komisija ipak nešto učinila, no moramo činiti puno više. Moramo se usuditi govoriti o velikim problemima. Primjerice, moramo ukazati na to da poljoprivredni sektor također mora pridonijeti smanjenju zagađenja zraka smanjenjem emisija CO2, amonijaka i metana”, upozorila je u četvrtak danska zastupnica Christel Schaldemose (S&D) u raspravi na plenarnoj sjednici.

“Granica od 40 miligrama dušikovog dioksida po kubičnom metru kao godišnji prosjek obveza je na razini EU-a i dogovorena je u svim državama članicama. Komisija poduzima odlučne mjere tamo gdje vidi trajna prekoračenja iznad graničnih vrijednosti kakvoće zraka. Trenutno provodimo 30 prekršajnih postupaka protiv 20 država članica zbog prekoračenja graničnih vrijednosti čestica dušikovog i sumpornog dioksida”, rekao je povjerenik Europske komisije Karmenu Vella.

Zagađenje zraka drugi je najveći problem za okoliš u Europi, uz klimatske promjene i povećanje otpada. Prema podacima Komisije, kvaliteta zraka u Europi povećala se u posljednjih nekoliko desetljeća, no 3 od 4 Europljana iz urbanih sredina su u opasnosti zbog visokih razina zagađenosti. Onečišćenje zraka uzrok je teških bolesti poput astme i raka pluća, a svake godine oko 400 tisuća ljudi u Europi umire upravo zbog posljedica udisanja zagađenog zraka.

Europska unija je zbog toga odredila ciljeve za postizanje određene razine kvalitete zraka koja bi imala minimalno štetan učinak na ljude i okoliš. Ciljevi se temelje na tri glavna stupa: standarda kvalitete zraka, smanjenja emisija te emisijskih standarda za glavne izvore onečišćenja. “Kvaliteta zraka prelazi državne granice i zato trebamo koordinirano djelovanje svih zemalja članica kako bismo poboljšali svoj zrak. Europa ima unificirane regulacije za djelovanje, no mjere nacionalnih i regionalnih jedinica uvelike se razlikuju”, rekla je zastupnica Eleonora Evi (EFDD).

Hrvatski zastupnik Jozo Radoš (GLAS/ALDE) dodao je kako će biti potrebno uskladiti ciljeve Komisije s novim energetskim zakonima, ali i kako u pojedinim dijelovima Europe i Balkana još uvijek postoje termoelektrane na ugljen koje znatno onečišćuju velik dio teritorija. “Trebalo bi poštivati visoke standarde, ali bi trebalo pomoći i tim zemljama da postignu visoke standarde čistoće zraka”, ocijenio je Radoš u raspravi.

Smanjenje emisija štetnih plinova i onečišćenja zraka jedan je od glavnih prioriteta UN-ova “Programa za održivi razvoj 2030.” iz 2015. Planirani prelazak s linearnog na kružno gospodarstvo trebao bi smanjiti emisije, potrošnju resursa te stvoriti preko milijun novih radnih mjesta.

“Već vidimo da je to moguće. Protekli smo godina primijetili kako je rast GDP-a kompatibilan s redukcijama emisija CO2. Ovdje nije riječ o snižavanju naših životnih standarda, već o pametnijem upravljanju resursima”, rekao je povjerenik Komisije Jyrki Katainen.

UN je Programom 2030. predstavio set od 17 ciljeva za održivi razvoj kojim bi se do 2030. godine okončalo siromaštvo, sprječile klimatske promjene te osigurao održiv razvoj i napredak ekonomije i poljoprivrede.

Riječ je o univerzalnom sporazumu koji za implementaciju zahtjeva djelovanje svih država svijeta na svim razinama društva. Pojedine zemlje članice EU-a su prema izvješću Komisije među vodećima u svijetu u primjeni ciljeva za održivi razvoj, posebice u pogledu sprječavanja siromaštva koji je prvi cilj Programa.

Zastupnici su ipak upozorili kako se transformacija na održive sustave mora započeti što prije, ali ne na račun onih koji su već u lošijem ekonomskom i društvenom položaju. “Kako možemo od ljudi očekivati da podupru transformaciju sustava proizvodnje i konzumacije na održive načine dok digitalni divovi i bogataši ne plaćaju poreze u milijunskim iznosima. Ovaj sustav ne funkcionira. Naše je društvo u dubokoj krizi”, rekao je na plenarnoj sjednici njemački europarlamentarac Udo Bullman (S&D).

“Ekološka tranzicija se mora temeljiti na solidarnosti i ne možemo više čekati. Uspjeli smo poslati ljude na Mjesec – zasigurno možemo postići ciljeve za zaštitu okoliša”, smatra zastupnica Tilly Metz (Zeleni/ESS).

Plinovod Turski tok preko Srbije može se graditi i uvjeti koje pred Srbiju postavlja Energetska zajednica (EZ) neće ugroziti taj veliki projekt koji treba početi krajem ožujka ili početkom travnja, potvrdili su Janez Kopač, direktor Tajništva Energetske zajednice i Dušan Bajatović, glavni direktor Srbijagasa.
Uvjeti Energetske zajednice svode se na određeni postotak kapaciteta plinovoda s ruskim plinom koje treba ustupiti trećoj strani. “Ali ti uvjeti niti na koji način ne mogu ugroziti gradnju plinovoda. Uostalom, Agencija za energetiku Srbije (AERS) treba dostaviti svoje mišljenje na prijedlog EZ”, rekao je Kopač, prenosi Politika U mišljenju Energetske zajednice stoji da je Srbija dobila pozitivnu ocjenu za izuzeće iz trećeg energetskog paketa, ali da 10 do 70 posto svojih kapaciteta treba ustupiti nekoj drugoj kompaniji. Niti jedan od tih postotaka nije trajan, već će važiti određeno vrijeme i za određene tačke na kojima se preuzima plin ili na mjestima gdje će plin iz Bugarske ući u Srbiju.

Na pitanje bi li ta treća strana mogla doći iz pravca Horgoša gdje Srbijagas sada preuzima ruski plin, Kopač je pozitivno odgovorio i objasnio da bi oslobađanjem tog pravca tuda mogao prolaziti plin iz Nizozemske, Norveške i Rusije, što zahtijeva Energetska zajednica. Međutim, veliki energetski posao pokušat će zaustaviti Amerikanci. Mike Pompeo, američki državni tajnik, ovog tjedna posjetit će Budimpeštu, gdje će nastojati odvratiti Mađarsku od davanja podrške gradnji Turskog toka, kojim treba dolaziti ruski plin, prenosi Tanjug.

Međutim, Dušan Bajatović misli da će takvo lobiranje propasti. “Svjedoci smo i da SAD pritišće Njemačku i Rusiju zbog Sjevernog toka. Budući da ne nude alternative, ekonomski interesi će prevladati političke i projekt Turski tok će se realizirati. Do jučer su svi sumnjali u Bugarsku, sada im je preostala Mađarska”, kaže Bajatović.

Aleksandar Antić, srpski ministar energetike, objasnio je da će se AERS do kraja ožujka ili početka travnja izjasniti o novom objavljenom mišljenju Energetske zajednice nakon čega bi mogla početi gradnja plinovoda. Do tada će se donijeti i investicijska odluka i mišljenje o zakupu kapaciteta, objasnio je Antić.

Dušan Bajatović ponovio je da je novac osiguran i da ne vidi niti jednu primjedbu Energetske zajednice koja može zaustaviti projekt. Objasnio je da se mišljenje Srbije ne razlikuje od mišljenja Energetske zajednice kada je riječ o energetskoj sigurnosti i potrebi da postoji takva infrastruktura, namijenjena prije svega jugoistočnoj Europi, ali da različito gledaju na pitanje konkurencije, piše Poslovni dnevnik.

Obnovljivi izvori energije bit će glavni izvor energije na svijetu u roku od dva desetljeća i predstavljat će uporište u globalnom energetskom sustavu brže od bilo kojeg goriva u povijesti, navodi BP u svom poznatom godišnjem izvješću.
Naftna tvrtka sa sjedištem u Velikoj Britaniji priopćila je da će energija vjetra, solarne energije i drugih obnovljivih izvora energije koja sada čini 10% potrošnje, iznositi oko 30% svjetske opskrbe električnom energijom do 2040. godine, u odnosu na 25% u prošlogodišnjoj procjeni BP-a. U regijama kao što je Europa, brojka će do 2040. iznositi čak 50%.

Brzina rasta nije bila paralelna, navodi se u godišnjim energetskim prognozama. Iako je za naftu trebalo gotovo 45 godina da se pomakne s 1% globalne potrošnje na 10%, a za plin je trebalo više od 50 godina, očekuje se da će obnovljivi izvori to učiniti u roku od 25 godina u središnjem scenariju izvješća. Ipak, BP ne vidi zalazak nafte i plina do 2040, a vrhunac potrošnje neće se dogoditi prije 2030.-ih, a po zelenom scenariji oko 2020.- ih.

Ponukan kontinuiranim prenošenjem netočnih napisa iz dnevnih novina na društvenim mrežama, urednih našeg portala poručio kako bi valjalo bolje promisliti.
Njegovu objavu na društvenim mrežama prenosimo u cijelosti:

“Hajde da vas striček Ivan malo pouči, ili hajde da prospem biserje pred glavnostrujaške …. pa, znate već kaj….

Naimekajje, kada Slovenija i Mađarska ne bi imale dvosmjernu plinsku interkonekciju prema Italiji, one bi, prema energetskom paketu Europske unije, platile kaznu Europskoj komisiji.

To vam se zove energetska sigurnost.

Dakle, Mađarska ne radi takvu interkonekciju kako bi osigurala dovođenje LNG-a iz Italije. Dva su tome dodatna argumenta. Prvi, Mađarskoj bi punojeftinije bilo uvoziti LNG iz Gdanska, zbog već napravljene infrastrukture. Drugo, LNG u Italiji ima jako male kapacitete u odnosu na ukupnu talijansku potrošnju, i još neko vrijeme, posve sigurno, neće moći značajnije zadovoljavati tržište susjedstva.

To bi mogao tek LNG Krk, sa 2.5 milijardi kubika. I to iz dva razloga. Dakako ukoliko mi ispunimo obvezu prema EU i dovršimo kompresorske stanice za smjer interkonekcije prema Mađarskoj.

Prvo, to je kapacitet hrvatske godišnje potrošnje, a kako proizvodimo sami oko 40 posto te potrošnje te uvozimo nešto više od 1.4 milijarde kubika kopnenog plina. Drugo, nakon što ga je Vlada shvatila kao infrastrukturni objekt, rizik zakupa kapaciteta iz susjedstva je sveden na minimum.

Naposljetku, pitanje, kada će više prestati kejmtrejlovske, gušteroukazivačke i druge zavjeroteoretičarske analize u medijima sviju struja u Hrvata?”, stoji u objavi Ivana Brodića na Facebooku

Uvažavajući sve probleme i muke kojima su na žalost izloženi radnici Uljanika i 3. maja, kolumna vašeg novinara Ratka Boškovića pod naslovom „Što Brodosplit može naučiti od 3.maja i Uljanika“ – takva je da smo neizostavno dužni reagirati.
Gospodin Bošković već je duže vrijeme, makar što se Brodosplita tiče, u žestokom sukobu s činjenicama. Nismo do sada željeli voditi isprazne polemike, ali s obzirom na stavove koje je iznio u kolumni pod nazivom Ekonomski antibarbarus, dužni smo ne samo reagirati već moramo i javno konstatirati da bi se njegova kolumna trebala zvati Samoupravni ili čak Socijalistički antibarbarus.

Piše Josip Jurišić, voditelj ureda za odnose s javnošću Brodosplita, u odgovoru za Večernji list

Jer, ono što piše u tekstu od 14. veljače afirmira i promiče notorni gospodarski barbarizam. I to baš onakav kakav je upropastio Uljanik i 3.maj, sva ostala brodogradilišta i sve gospodarske subjekte čijim su upravama bili važniji naturalni pokazatelji od onih financijskih. Pojednostavljeno, Boškovićev Gospodarski barbarizam uništio je sve one kojima su tone, volumeni i ostali kvantitativni pokazatelji bili važniji od bilanci.

Nevjerojatan je, gotovo užasan apsurd da nam gospodin Bošković na samom početku kolumne spočitava kako je država uložila 12,17 milijardi kuna u sanaciju Brodosplita, a pred kraj teksta nas žestoko kritizira i blati jer nakon toliko uloženih milijardi u pripremu privatizacije današnji Brodosplit po proizvodnji brodova, BRT-a i cGT-a nije ni sijena i tek je djelić nekadašnje splitske brodogradnje.

Kako to da takav ekonomski znalac i analitičar nije uspio povezati te dvije kontradiktorne tvrdnje, koje je čak na kraju spomenuo u istoj rečenici, i zaključiti da je ta nekadašnja, za njega očito slavna splitska brodogradnja svojim štancanjem cGT-a, BRT i ostalih tona, ujedno kriva i za milijarde gubitaka koje spominje. I da su te silne milijarde morale biti potrošene za sanaciju upravo zbog načina poslovanja te i takve nekadašnje brodogradnje koja je vodila računa o broju novogradnji na navozima i napucavanju cGT-a i BRT-a u najjednostavnijim bulk carrierima i tankerima, a ne o profitabilnom poslovanju.

Ali tu nije kraj apsurda, gospodin Bošković gotovo sa podsmjehom uspoređuje proteklih pet godina poslovanja Uljanika i 3.maja s poslovanjem Brodosplita i slavodobitno navodi kako su oni eto u tom razdoblju sagradili i isporučili dvadeset brodova, a mi samo četiri. Pa Brodosplit nema njih što naučiti jer su 5,5 puta jači od njega, ističu iz Brodosplita Večernjem listu.

Zapanjujuće je da ne spominje gubitke koje je Uljanik grupa nagomilala tijekom gradnje tih dvadeset brodova. Niti u nijednom trenutku nije sučelio s jedne strane isporučenih dvadeset brodova, a s druge strane deset milijardi potencijalnog gubitka. Ni riječi nije napisao o protestiranim državnim jamstvima, niti o blokadama žiroračuna, neisplaćenim plaćama, odlasku radnika i drugim neželjenim posljedicama o kojima bruji cijela država.

Nevjerojatno je da gospodinu Boškoviću, kao ekonomskom analitičaru nisu važni financijski pokazatelji, pa mu niti gubici nisu sporni kao što mu nije sporno da je takav način poslovanja obogatio skoro sve na bilo koji način uključene, osim radnika koje je osiromašio, a brodogradilišta zaduživao – što će na kraju morati podmiriti porezni obveznici.

Za razliku od njega koji u svojoj kolumni zagovara socijalizam i plansku ekonomiju, mi ćemo se i dalje zalagati za tržišno gospodarstvo. Umjesto bahaćenja tonama, BRT i cGT-ima koje bez obzira na ogromne gubitke gospodin Bošković pokušava nametnuti kao uzorno gospodarsko ponašanje – mi ćemo i dalje voditi poslovanje pažnjom dobrog gospodara. Nećemo nikada ugovoriti posao za kojega znamo da će nam donijeti gubitak. I dalje ćemo ugovarati čelične brane poput onih za obranu Venecije od poplave, mostove, najveće generatore, silose, vjetrostupove i sve ostale čelične konstrukcije koji budu profitabilni, piše Jurišić u odgovoru Večernjem listu.

Da ne bi bilo nejasnoća, gradili smo i gradit ćemo i dalje brodove, redom najsloženije i najbolje u svojoj klasi, neusporedivo složenije od nekadašnjih balkera i tankera. A gradili bismo ih bili i više da se prijašnje vlade nisu ponašale kao da je Brodosplitu država maćeha. Nisu nam odobravali na vrijeme garancije, zbog čega smo izgubili najmanje tri unosna ugovora za složene i profitabilne novogradnje.

Na sreću to je razdoblje iza nas, zahvaljujući referencama koje smo stekli na svjetskom tržištu gradeći najveći jedrenjak na svijetu, zatim više kruzera i garanciji koja nam je prošle godine odobrila Vlada, ugovorili smo veliki polarni kruzer – najluksuzniji u svojoj klasi. Važno je istaknuti da ta garancija ne predstavlja državnu potporu, već je jamstvo za povrat avansa za brod koji je vrijedan preko 100 milijuna eura, u kojega će biti ugrađeno najmanje 70 posto domaće komponente. A to je tek prvi iz serije, jer će tako složenih brodova koje je moguće graditi s profitom – na našim navozima biti još.

Istina, trebalo je vremena, puno truda i ulaganja da se Brodosplit osposobi, preorijentira i bude prepoznat na svjetskom tržištu kao uspješan graditelj putničkih brodova – ali smo u tome i uspjeli. Zato nas čudi da gospodin Bošković i ostali instant brodograđevni stručnjaci zagovaraju prepune navoze jednostavnih i jeftinih tankera ili bulk carrier-a. A opće je poznato da bi svako europsko brodogradilište, pa tako i Brodosplit ugovaranjem takvih novogradnji ostvarilo siguran gubitak, jer Europa u tom segmentu zbog državnih subvencija ne može konkurirati azijskim brodogradilištima.

Za razliku od mišljenja tih instant stručnjaka, mi smo od prvog dana svjesni da nam nije povjereno restrukturiranje Brodosplita zato da bi svaka dva mjeseca organizirali svečano porinuće nekog takvog tankera ili bulk carrier-a. Nego zato da gradimo složene brodove s najvećim mogućim postotkom domaće komponente, te poslujemo stabilno i profitabilno. A Brodosplit tako i radi, bez uračunatih državnih potpora poslovali smo s profitom u 2016., 2017. i 2018. godini. Od početka restrukturiranja uplatili smo više od 811 milijun kuna poreza i doprinosa u državni proračun, a našim smo radnicima isplatili više od 900 milijuna kuna neto primanja, koji su 20% viši od prosjeka metalske industrije Hrvatske. Plaća im u pet godina nikada nije kasnila, osim što je jednom, ne našom greškom umjesto 15. bila isplaćena 16. u mjesecu, iako je ugovorni rok kraj mjeseca.

Zašto svi ovi ekonomski parametri nisu bitni navodnom renomiranom ekonomskom analitičaru koji nam pokušava nametnuti gospodarski barbarizam kao uzor i zašto gospodin Bošković kada je riječ o Brodosplitu preskače notorne činjenice i pokušava iskriviti stvarnost – pouzdano zna samo on. Ako je možda ljut na Brodosplit zato što mu svojedobno nismo htjeli financirati izdavanje knjige, to čak i možemo prihvatiti i tolerirati. Bolje to, nego ne daj Bože nešto drugo.

Međutim moramo konstatirati da smo se i u tom slučaju rukovodili pažnjom dobrog gospodara. Nismo naprosto u izdavanju te knjige pronašli ekonomski interes, o čemu kao odgovorni gospodarstvenici moramo voditi računa. A s obzirom za koju se gospodarsku doktrinu gospodin Bošković zalaže, ništa loše nismo napravili ni za ekonomsku misao niti za znanost – koje očito ništa ne bi izgubile neizdavanjem te knjige, stoji u tekstu koji prenosi Večernji list.

Desni centar najvjerojatnije će ostati najveća politička skupina u Europskom parlamentu nakon izbora u svibnju na kojima se očekuje i skok krajnje desnice, pokazuju prve projekcije izbornih rezultata, koje je u ponedjeljak objavio Europski parlament.
Europski parlament objavio je prvu skupinu projekcija o tome kako će izgledati novi saziv Europskog parlamenta na temelju ispitivanja javnog mnijenja u državama članicama provedenih početkom veljače ove godine. Ti se podaci temelje na informacijama iz pouzdanih istraživanja koja su provele stručne ustanove u državama članicama, a za Parlament ih je prikupila agencija Kantar Public.

Njemački demokršćani (CDU/CSU) predvođeni kancelarkom Angelom Merkel ostat će, po tim projekcijama, najveća pojedinačna stranka s 29 zastupničkih mjesta, no to neće biti puno više od talijanske Lige, krajnje desne stranke koja je sada na vlasti u Rimu. Njezinih 27 mjesta odraz su jačanja nacionalizma nasuprot etabliranim proeuropskim pokretima.

Dok bi tradicionalne stranke trebale zadržati dominaciju koja će omogućiti nastavak većinske centrističke koalicije koja obično podržava zakonske prijedloge Europske komisije, jačanje desnih radikala za oko 40 posto, na 14 posto zastupničkih mjesta, moglo bi nagovijestiti veću političku neizvjesnost. Europska pučka stranka (EPP), kojoj Merkel pripada, dobit će, po ispitivanju, 183 od ukupno 705 zastupničkih mjesta, što je 26 posto, u novom sazivu Europskog parlamenta. To je pad u odnosu na sadašnjih 29 posto.

Time bi pretekla socijaliste (S&D) koji bi trebali dobiti 135 mjesta, što je pad od šest postotnih bodova na 19 posto, a tumači se kao jednim dijelom posljedica odlaska britanskih zastupnika nakon brexita zbog čega Europski parlament više neće imati 751 zastupnika.

Britanska vladajuća Konzervativna stranka nije članica EPP-a. Njezin odlazak pogodit će Europske konzervativce i reformiste (ECR) koji će s trećeg mjesta u parlamentu pasti na peto. No parlamentarni dužnosnici napominju kako očekuju da će izbori dovesti do velike rekonstrukcije političkih skupina zbog čega je teško predvidjeti točnu konfiguraciju novog Parlamenta.

Nacionalne stranke, naime, traže saveznike koji odgovaraju njihovim politikama i mogu osnažiti njihove pozicije financijski i u smislu mjesta u odborima. Dvije krajnje desne euroskeptične skupine, od ukupno osam političkih skupina u sadašnjem sazivu Parlamenta, mogu očekivati porast svojeg udjela s 10 na 14 posto, unatoč odlasku britanske stranke UKIP, jednog od najvećih zagovornika brexita.

To je odraz jačanja talijanske Lige, koja bi trebala dobiti 21 dodatno zastupničko mjesto, njemačke Alternative za Njemačku s 11 dodatnih mjesta, te francuske krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje koju vodi Marine Le Pen, a koja bi po anketama trebala osvojiti šest mjesta više nego sada. Talijanski Pokret pet zvijezda, koji u Rimu vlada zajedno s Ligom, sada je u istoj političkoj skupini EP-a kao i UKIP (Europa slobode i izravne demokracije), no ‘bacio je oko’ na više lijevo orijentirane skupine. Ankete pokazuju da bi mogao dobiti osam mjesta više, ukupno 22, ali ti zastupnici možda neće osnažiti krajnju desnicu.

Dvojbeno je i kome će pristupiti 24 zastupnika vladajuće poljske stranke Pravo i pravda, često neprijateljske prema Bruxellesu, nakon što odu njezini saveznici, britanski konzervativci, iz Europskih konzervativaca i reformista.

Nije poznato i što će biti s 18 francuskih mjesta koja bi mogao osvojiti pokret francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, “Republiko, naprijed!”.Ako se pridruže centrističkim liberalima ALDE-a, kojima pripadaju neki Macronovi saveznici, a koji dijele njegova snažna proeuropska stajališta, ta bi skupina imala ukupno 93 zastupnika i postala treći najveći blok u Parlamentu. No Macron se još nije izjasnio s time u vezi.

Neizvjesnost u pogledu sastava novog saziva Parlamenta, na koji bi se mogla odraziti i moguća odgoda brexita, mogla bi značiti odgodu formiranja nove Europske komisije.Nacionalni čelnici trebali bi nominirati nasljednika za Jean-Claudea Junckera potkraj lipnja. Zastupnici bi ga trebali potvrditi u srpnju kako bi nova Komisija mogla početi s radom 1. studenoga. Imajući u vidu ljetne praznike, to je prilično tijesan vremenski okvir.

Zahtjev Parlamenta da europski čelnici nominiraju nositelja izborne liste jedne od pobjedničkih stranaka mogao bi također uzrokovati probleme. Juncker i njegova Komisija ostali bi na dužnosti u slučaju takve odgode dok se ne postigne dogovor.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna snažno porasle, dosegnuvši najviše razine od studenoga prošle godine, jer se članice OPEC-a pridržavaju dogovora o smanjenju proizvodnje i jer je Saudijska Arabija najavila i daljnje rezove.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna skočila 6,8 posto, na 66,25 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 5,5 posto, na 55,60 dolara. Skok cijena nafte na najviše razine od lanjskog studenoga zahvaljuje se podacima koji pokazuju da se članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri na čelu s Rusijom, pridržavaju lanjskog dogovora u o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno. Uz to, vodeća članica OPEC-a Saudijska Arabija najavila je da će u ožujku smanjiti proizvodnju za daljnjih pola milijuna barela dnevno, više nego što je dogovoreno.

Dodatnu potporu cijenama pružilo je zatvaranje dijela saudijskog polja Safanija, najvećeg naftnog polja na moru s proizvodnim kapacitetom nešto većim od milijun barela dnevno. Prema navodima Reutersa, dio polja zatvoren je prije otprilike dva tjedna i trenutno nije jasno kada će ponovo proraditi punim kapacitetom. Američke sankcije Venezueli i Iranu također ograničavaju ponudu nafte na svjetskim tržištima, a u takvom okruženju analitičari investicijske Bank of America Merrill Lynch procjenjuju da bi OPEC u četvrtom ovogodišnjem tromjesečju na tržište mogao plasirati 2,5 milijuna barela nafte dnevno manje nego u istom razdoblju prošle godine.

U fokusu i gospodarski pokazatelji

Podršku cijenama pružaju i vijesti o napretku trgovinskih pregovora između SAD-a i Kine, nakon lanjskog carinskog rata koji je poremetio svjetske trgovinske tokove i izazvao usporavanje rasta globalnog gospodarstva. Ako se uskoro postigne dogovor između Washingtona i Pekinga o trgovinskim pitanjima, rast dvaju najvećih gospodarstava mogao bi se, nadaju se ulagači, stabilizirati, što bi utjecalo i na potražnju za energentima.

Naime, već se dulje vrijeme usporava rast najvećih svjetskih gospodarstava, posebice kineskog i eurozone, pa se ulagači plaše slabljenja potražnje za sirovinama, među ostalim, i naftom. Zbog toga će i u idućem razdoblju podaci o kretanjima u najvećim svjetskim gospodarstvima najviše utjecati na cijene nafte, kao i podaci o kretanju proizvodnje ‘crnog zlata’ u članicama OPEC-a, ali i u SAD-u.

Proizvodnja u SAD-u raste

Tako je tvrtka Baker Hughes u petak objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u porastao treći put u posljednja četiri tjedna. Broj aktivnih postrojenja povećan je prošloga tjedna za njih 3, na ukupno 857. To je manji broj u odnosu na početak godine, ali znatno veći nego prije godinu dana, kada je bilo aktivno oko 790 postrojenja. Proizvodnja sirove nafte u SAD-u dosegnula je početkom godine rekordnih 11,9 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu.

Zbog toga, ali i zbog očekivanja da će ove godine cijene nafte oslabiti u odnosu na lani, dio proizvođača planira srezati proizvodnju. No, ako se nastavi rast cijena nafte, te planove bi mogli i odgoditi.