Tribina

Boris Vujčić
Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić rekao je srijedu na Danu velikih planova u organizaciji tjednika Lider da su projekcije BDP-a sada povoljnije nego u proljeće iako pojedini sektori poput ugostiteljstva i dalje jako pate.

Prognoze su povoljnije jer su podaci za drugi i za treći kvartal optimističniji nego li je to izgledalo na proljeće. Prema osnovnom scenariju HNB-a, hrvatski BDP ove bi godine mogao pasti za 9,7 posto. “Predviđeni pad BDP-a je oko 8 posto za Hrvatsku i države u europskom okruženju”, rekao je Vujčić i dodao da hrvatski vanjskotrgovinski partneri očekuju manji pad BDP-a. Tijekom sljedeće godine, pak, guverner očekuje rast BDP-a od 6 posto, ocjenjujući da domaći BDP vjerojatno do 2023. godine neće doći na razinu prije krize.

Svi visokofrekventni pokazatelji upućuju na početak oporavka, ali intenzitet oporavka nije jednak u svim sektorima, napomenuo je. “Imali smo snažan pad gospodarske aktivnosti, ali relativno kratkotrajan”, ustvrdio je guverner, dodajući da se industrija ‘diže’ brže od sektora usluga, odnosno da je aktivnost u industriji već na razini iz veljače lani, dok je građevinarstvo već na razini prije krize. S druge strane, napominje, promet od trgovine na malo sporije se oporavlja zbog utjecaja turizma, dok se ugostiteljstvo najteže oporavlja i njegov će oporavak će trajati najduže.

Turistički fizički pokazatelji premašili su očekivanja, rekao je Vujčić, dodavši da je ostvareno 50 posto lanjskih noćenja. Ipak, kumulativni ulazak stranih putnika cestovnim prijevozom pao je 60 posto, a najviše je pogođen avio-promet. Financijski je efekt od turizma u ovom je trenutku neizvjestan, no on će biti najvjerojatnije imati veći pad nego kumulativ noćenja, jer se struktura dolazaka promijenila. Naime, pojasnio je, nedostaju avio-gosti koji najviše troše.

Isto tako za vrijeme krize izgubljeno je 50-ak tisuća radnih mjesta, pa je zaposlenost u zemlji na razini 2018. godine. “To nas je vratilo godinu dana unazad na tržištu rada, što znači da naše tržište rada godišnje davalo 50.000 radnih mjesta. To je izgubljena godina”, ocijenio je Vujčić.

Ulazak u europski tečajni mehanizam (ERM II) u srpnju ove godine ocjenjuje velikim uspjehom Hrvatske. “Stisnuli smo maksimalno i ušli pomalo na mišiće, jer bi bilo kakva odgoda produžila taj rok minimalno za godinu dana”, rekao je guverner.

Tečaj od 7,5345 kuna za euro održavat će se uz sitnije korekcije sve do ulaska u eurozonu, a to je i najvjerojatnije tečaj za euro u trenutku ulaska u eurozonu, dodao je.

U posljednjih pola godine poduzete su mjere monetarne politike bez presedana, istaknuo je Vujčić i dodao da su napravili niz operacija kako bi financijsko tržište održali likvidnim – kombinacijom različitih mjera i operacija, ali i kupnjom vrijednosnih papira države. “Radili smo kombinacijama različitih mjera. Imali smo efekt kreiranja likvidnosti od 29 milijardi kuna. To je sve dovelo do toga da održimo i stabilnost tečaja i stabilnost banaka, fondova, i cijelog financijskog sustava”, naglasio je, dodavši da je danas Hrvatska u smislu devizne likvidnosti već na razini prije krize.

“Sada smo u situaciji da možemo vrlo komotno do ulaska u eurozonu održavati ovakvu situaciju na tržištu”, naglasio je, dodavši da su kamatne stope čak i tijekom ove godine i koronakrize na povijesnom minimumu te da će se ulaskom u eurozonu to i nastaviti.

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Damir Zorić rekao je da je Hrvatska po mnogim ekonomskim kriterijima predzadnja u EU te da moramo doći u društvo boljih, barem Slovenije i Češke. Kako je istaknuo, vodeći smo među europskim zemljama prema danima bolovanja i udjelu radno sposobnog stanovništva te prema broju ugovora o radu na određeno vrijeme. “Nismo ni najbolesnija ni najstarija nacija u Europi, a imamo nestašicu radne snage u pojedinim sektorima, barem jedan dio umirovljenika se treba vratiti na posao”, rekao je Zorić.

Vlada će u četvrtak u proračunskim smjernicama projicirati rast BDP-a u 2021. godini na oko pet posto, dok se prema ažuriranim procjenama očekuje pad BDP-a ove godine od osam posto u odnosu na prethodnu prognozu od 9,4 posto, izjavio je u srijedu ministar financija Zdravko Marić.

Svjetska zdravstvena organizacija 
Dohodak od rada u uvjetima pandemije u prvih je devet ovogodišnjih mjeseci u svijetu na godišnjoj razini smanjen za 10,7 posto, odnosno za 3.500 milijardi dolara, objavila je u srijedu Međunarodna organizacija rada (ILO) u najnovijem izvješću.

Iznos ne uključuje potpore za plaće kojima su vlade kompenzirale radnicima gubitke zbog zatvaranja poslovanja u vrijeme pandemije, a odgovara 5,5 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u razdoblju od siječnja do rujna 2019., objavio je ILO. „Zatvaranje poslovanja kontinuirano i dalje remeti stanje na tržištima rada u svijetu, rezultiravši većim gubitkom radnih sati nego što se prvotno procijenilo”, navodi se u šestom izdanju ILO-va izvješća o posljedicama pandemije u svijetu rada.

Radnici u gospodarstvima u razvoju i u nastajanju, poglavito oni zaposleni na crno, pogođeni su znatno snažnije nego u prijašnjim krizama, objavila je UN-ova agencija. Dodaju i da je više pao broj zaposlenih žena nego muškaraca. “Moramo udvostručiti napore da suzbijemo virus ali i poduzeti hitne i odlučne mjere kako bismo prevladali njime gospodarske, društvene i posljedice po zapošljavanje koje je izazvao”, rekao je u priopćenju direktor ILO-a Guy Ryder.

“To uključuje daljnje potpore za radna mjesta, tvrtke i dohodak”, naglasio je Ryder. Samo u drugom tromjesečju izgubljeno je 17,3 posto radnih sati, što odgovara 495 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom, izračunao je ILO. U prethodnom izvješću procijenio je da je izgubljeno 14 posto radnih sati, odnosno 400 milijuna radnih mjesta.

U trećem kvartalu očekuju 12,1 posto izgubljenih radnih sati, što odgovara 345 milijuna radnih mjesta. “Revidirane procjene za četvrti kvartal pokazuju sumornije izglede no što se do sada procjenjivalo”, upozoravaju.

Gubitak radnih sati u zadnjem će kvartalu 2020. po najnovijim procjenama iznositi 8,6 posto, što je jednako 245 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom, nasuprot do sada procijenjenih 4,9 posto, odnosno 140 milijuna.

Komentar DW-a
 Skromnom ceremonijom Ujedinjeni narodi obilježavaju svoje osnivanje pred tri četvrt stoljeća. Ali nije samo pandemija korone razlog za potišteno raspoloženje

Svjetske organizacije.Stolice su prazne, a nema ni torte u glavnom sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Proslava 75. rođendana je skromna i sterilna. Razlog je naravno pandemija korone. Govornici – 130 šefova država i vlada – vide se samo na kratkim, unaprijed snimljenim video-porukama.

Prije 75 godina je to bilo drugačije. 26. lipnja 1945. je 50 zemalja potpisalo Povelju Ujedinjenih naroda. Nakon strahota dva svjetska rata cilj je bio ni više ni manje nego uspostava svjetskog mira. “Vi biste trebali biti arhitekti jednog boljeg svijeta, u vašim rukama leži naša budućnost”, rekao je tadašnji američki predsjednik Harry S. Truman predstavnicima zemalja osnivačica.

“U prvom redu se tu radilo o osiguranju mira”, kaže politolog Matthias Dembinski iz Hessenske zaklade za istraživanje mira i sukoba. Po svaku se cijenu htjelo spriječiti nešto slično Drugom svjetskom ratu. Uz to su Ujedinjeni narodi imali i neke druge ciljeve: borbu protiv siromaštva i zalaganje za poštivanje ljudskih prava. “Osnivačima je pritom bilo važno naglasiti, da za to velike i moćne države snose posebno veliku odgovornost”, kaže Dembinski.

To se i do danas odražava u strukturi Ujedinjenih naroda. Njihov središnji organ je naime Vijeće sigurnosti. Ono odlučuje o slanju mirovnih snaga ili o uvođenju sankcija protiv pojedinih zemalja koje remete mir. Sastoji se o pet stalnih i deset nestalnih članica. Stalne su Kina, Francuska, Velika Britanije, Rusija i Sjedinjene Američke Države. Osim što naravno imaju pravo glasa, one raspolažu i s jednim ekskluzivnim pravom: na veto. Ulažući veto one mogu zaustaviti donošenje bilo koje odluke, bez obzira kako je glasalo ostalih 14.

Ujedinjeni narodi se nalaze u financijskoj krizi u kakvoj odavno nisu bili. Blagajna bi mogla biti prazna već krajem listopada. Kako dalje? Ovdje su najvažnija pitanja i odgovori. “Problem je da to pravo veta ne odgovara današnjim odnosima snaga”, smatra Dembinski. Zemlje poput Brazila ili Indije danas igraju puno značajniji ulogu u međunarodnim odnosima od primjerice Francuska ili Velike Britanije. “A kada se primjerice Indija ne osjeća tako zastupljenom kako bi u stvari trebala, raste frustracija – a time i spremnost da se politička odgovornost izmjesti iz okrilja UN-a.”

Drugi bitan problem UN-a je u tome što je on ovisan o spremnosti zemalja članica na međusobnu suradnju. To je posebno jasno postalo za vrijeme tzv. Hladnog rata. U tom su se razdoblju stalne zemlje članice, takozvanih “velikih pet” – prije svega Sjedinjene Države i Sovjetski Savez – međusobno često blokirale u Vijeću sigurnosti. Tek krajem sukoba Istoka i Zapada 1991. je multilateralna suradnja ponovo procvjetala. Tako je Vijeće sigurnosti između 1989. i 1994. odobrilo 20 novih mirovnih misija i usedmorostručilo broj vojnika pod plavim kacigama.

Time se doduše uspjelo popraviti životne uvjete milijuna ljudi, ali neke od tih mirovnih misija su i propale. Tako su se 1994. Plave kacige povukle iz Ruande, umjesto da spriječe genocid nad tamošnjim Tutsijima. “No bez obzira na mnoge opravdane kritike, mislim da je takozvano osiguranje mira jedna uspješna priča Ujedinjenih naroda”, kaže Dembinski. “To je nešto što bi UN trebao nastaviti i proširiti.”

No umjesto da još tješnje međusobno surađuju, posljednjih godina je sve više državnika koji međunarodnu suradnju dovode u pitanje. “Budućnost ne pripada globalistima, već patriotima”, rekao je Donald Trump na zasjedanju Opće skupštine UN-a krajem rujna prošle godine. “U posljednje vrijeme vidimo da se veto sve češće koristi – i to i u nekim sasvim središnjim pitanjima”, kaže Dembinski. Jedan je primjer ponašanje Rusije i Kine koje u Vijeću sigurnosti stavljaju veto čak i na “uistinu jednostavne mjere pružanja humanitarne pomoći ljudima u Siriji.”

No usprkos svim blokadama i neuspjelim mirovnim misijama: Ujedinjeni narodi su potrebni i važni i 75 godina nakon njihova osnivanja. Jedna anketa provedena je među milijun ljudi širom svijeta. 87 posto ih je uvjereno kako je međunarodna suradnja životno važna – pogotovo kada se na umu imaju problemi poput klimatskih promjena ili pandemije korone. Na duge staze, uvjeren je Matthias Dembinski, ti veliki svjetski izazovi mogu pomoći jačanju značenja Ujedinjenih naroda. “Nadam se da će spremnost na zajedničko djelovanje – usprkos svim političkim proturječnostima – ipak rasti.”, stoji u tekstu DW-a.

Analiza Markita
Gospodarstvo eurozone gotovo je stalo u rujnu, odražavajući pad potražnje za uslugama pod utjecajem obnovljenog rasta broja zaraženih koronavirusom koji je nadjačao snažnu potražnju za industrijskim proizvodima, pokazalo je izvješće Markita.

Indeks menadžera nabave (PMI) pao je u rujnu za 1,8 bodova u odnosu na prošli mjesec, spustivši se na 50,1 bod, utvrdio je Markit.

Vrijednost od 50 bodova signalizira stagnaciju aktivnosti, dok one više naznačuju njihov rast a niže pad. „Gospodarski oporavak eurozone stao je u rujnu budući da su aktivnosti u uslužnom sektoru cijele regije ponovo pale pod utjecajem sve većeg broj zaraženih Covidom-19″, rekao je glavni ekonomist Markita Chris Williamson.

Pred kraj trećeg tromjesečja PMI signalizira gotovo stagnaciju aktivnosti budući da rast stopa zaraze i produljene mjere održavanja razmaka ograničavaju potražnju za uslugama. Potražnja za industrijskim proizvodima porasla je pak najsnažnije od veljače 2018., potaknuvši rast aktivnosti u proizvodnom sektoru. „Evidentno je gospodarstvo s dvije brzine. Tvornice izvješćuju da je proizvodnja porasla, potaknuta rastom potražnje, osobito na izvoznim tržištima, i ponovnim otvaranja maloprodaje u više zemalja, no veći uslužni sektor ponovno je potonuo“, kazao je Williamson.

Među vodećim gospodarstvima obuhvaćenim istraživanjem najsnažniji rast ponovo je bilježila Njemačka dok se aktivnost u Francuskoj pogoršala prvi puta u četiri mjeseca, zakočena padom uslužnog sektora. U ostatku eurozone aktivnosti su pale drugi mjesec zaredom, nakon kratkokrajnog oporavka u srpnju, napominje Markit.

Kompanije su ponovo neto otpuštale radnike, pri čemu je tempo otpuštanja u proizvodnom sektoru usporio dok je u uslužnom blago ubrzao. Poslovni čelnici ipak su osjetno optimističniji u procjenama o poslovanju u idućih 12 predstojećeg razdoblja i njihova su očekivanja u rujnu dosegnula najvišu razinu od veljače.

Williamson upozorava da njihov optimizam u velikom broju slučajeva počiva na pretpostavci o padu broja zaraženih, iako nije izvjesno da će se to i dogoditi u idućim mjesecima.. “Trenutno najviše brine mogućnost da se slabost podataka pojača u četvrtom tromjesečju i da rezultira opetovanim klizanjem u recesiju nakon frustrirajuće kratkog oporavka u trećem tromjesečju”, upozorava glavni poslovni ekonomist Markita.

Analiza Poslovnog dnevnika
Neke recentne afere povezane s javnim ili državnim poduzećima i političkim akterima, poput npr. nedavne s Hrvatskim šumama i vjetrenjačama, još se nisu ni ohladile, a tu je već nova. Već danima se roje novi detalji, akteri i pikanterije vezane uz uhićenje čelnika Janafa Dragana Kovačevića te nekoliko zastupnika HDZ-a i SDP-a i vlasnika tvrtke Elektrocentar Petek.

Toliko ih je da zasad cijela priča ne ostavlja prostora širem sagledavanju problema koji Zdravko Petak, profesor na Fakultetu političkih znanosti, opisuje kao “klijentelističku matricu duboko ugrađenu u hrvatsko društvo i ekonomiju”. To kod nas nisu nikakvi ekscesi niti priča o “zločestim pojedincima”, kaže, već uhodana matrica u kojoj i prema literaturi postoje pokrovitelji (politika), tzv. brokeri (npr. direktori javnih poduzeća) i tzv. klijenti, a to su u pravilu tvrtke koje dobivaju određene beneficije i poslove.

Financijski konzultant Andrej Grubišić reći će kako kako trenutno govorimo o primjeru nelegalnih i nezakonitih tokova novca. No, u financijskom smislu su, kaže, i daleko veći razmjeri onih koji su legalni, a imaju pečat pogodovanja, od raznih poticaja do EU fondova i javne nabave, što se u konačnici očituje u milijardama kuna prevelikoj državnoj potrošnji. Iako se u svakom izvješću i preporukama Europske komisije ponavljaju opaske o potrebi unaprjeđenja načina upravljanja javnim sektorom i javnim poduzećima, a i Vlada u svakom dokumentu sa smjernicama ekonomske politike uporno ponavlja reformske zahvate u smjeru depolitizacije i profesionalizacije, zasad to s papira teško zaživljava u praksi. Politika nema istinske volje za micanje šape s javnih i profitabilnih državnih poduzeća i svođenje njezine kontrole na strategiju i nadzor. To što se kadroviranje formalno provodi uz javne natječaje dosad nije baš rezultiralo prevelikom profesionalizacijom, a još manje depolitizacijom i odmakom od stranačkih kvota.

Radimir Čačić ovih je dana podsjetio kako je u vrijeme Tomislava Karamarka, odnosno premijera Tihomira Oreškovića bilo naznaka da bi Vlada mogla krenuti u smjeru austrijskog modela krovnog holdinga u koji bi se objedinile, primjerice, energetske tvrtke i uz profesionalan menadžment ih se barem donekle izmaklo dnevnopolitičkom utjecaju i klijentelističkim kušnjama. No, ta se inicijativa veoma brzo po putu rasplinula, iako se tvrdilo da je na tom tragu bilo i nekih preliminarnih razgovora s međunarodnom investicijskom bankom koja je sličan model osmišljavala, primjerice, za Rumunjsku.

U svakom slučaju, to je brzo palo u zaborav i danas se izbori i preferencije u pogledu upravljanja uglavnom svode na zagovaranje (ili protivljenje) privatizacije svega što je tržišno orjentirano i posluje u konkurentskom okruženju, uz zadržavanje ključnih infrastrukturnih sustava u vlasništvu države.

Afera Janaf, pak, iznjedrila je i dosad najozbiljniji sukob na relaciji Pantovčak – Banski dvori. Predsjednik Republike Zoran Milanović prozvao je u utorak Vladu, u prvom redu premijera Andreja Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, zbog činjenice da je Kovačević imenovan za još jedan mandat na mjestu predsjednika Uprave Janafa nekoliko mjeseci nakon što su istražna tijela imala dokaz o mitu.

I sam je bio premijer pa, kaže, dobro zna kako stvari funkcioniraju. Ukratko, Milanović je uvjeren da su Božinović i Plenković znali za istragu USKOK-a i kriminalističke policije.  Uz jasnu aluziju na politički aspekt cijelog slučaja, usput je prozvao i DORH za praksu davanja informacija medijima nakon prve faze istrage. Kako bilo, nije vrijeme od konstruktivnih rasprava o slučaju Janaf, a teško da će i izrada nove antikorupcijske strategije sama po sebi riješiti problem ili značajnije promijeniti stvari nabolje, piše Poslovni dnevnik

Analiza
2020. godina dosad je bila izrazito povoljna za sve koji su se odlučili za ulaganje u investicijsko zlato, budući da je njegova cijena od početka godine do trenutka pisanja ovog članka narasla za gotovo 30%.

Porast cijene u kratkom je roku stoga mnogima donio veliku zaradu koju nije bilo moguće u istom periodu ostvariti niti jednim drugim konvencionalnim oblikom ulaganja.

World Gold Council sredinom 2020. godine izdao je svoje redovno polugodišnje izvješće u kojem uspoređuje isplativost raznih vrsta ulaganja u prvoj polovici 2020. godine. Izvješće je pokazalo da je zlato bilo najisplativije ulaganje u tom periodu, donijevši investitorima veće prinose od dionica i investicijskih fondova. Isti trend se nastavio i u drugoj polovici 2020. godine u kojoj je cijena zlata dosegla apsolutni povijesni vrhunac.

Nije moguće točno predvidjeti kretanje cijene zlata u budućnosti, ali moguće je analizirati čimbenike koji će utjecati na kretanje cijene u narednom periodu. Upravo se time bavi novo izvješće Bloomberga koje detaljno analizira faktore koji utječu na cijenu zlata, te predviđa kretanje cijene u 2021. godini.

Ukratko, u Bloombergu smatraju kako je pred nama još jedna isplativa godina za investitore u zlato u kojoj će cijena ovog plemenitog metala nastaviti probijati nove rekorde. Konkretno, u izvješću se navodi da bi prosječna cijena unce zlata u 2021. godini lako mogla doseći razinu od 2583 dolara, što bi bilo povećanje od 30% u odnosu na sadašnju cijenu. Više je razloga zbog kojih analitičari vjeruju da će i u narednoj godini doći do povećanja cijene zlata, a najbitniji od njih su povećana potražnja, inflacija i nastavak ekonomske krize koja je započela ove godine.

Pogledamo li matricu cijene zlata sa slike koju je razvio Bloomberg, a koja analizira osam faktora koji su bitni za cijenu zlata, možemo vidjeti da je svih osam faktora označeno zelenom bojom za 2021. godinu, što je dobra vijest za sve koji su uložili u zlato. Posljednja godina u kojoj su svi faktori ukazivali na rast cijene zlata bila je 2011. godina koja je označila vrhunac cijene u prošloj krizi.

Osim već spomenute ekonomske krize i vjerojatne inflacije, neki od bitnijih čimbenika koji će u 2021. utjecati na rast cijene zlata bit će povećana potražnja u Indiji i Kini, slabo povjerenje u financijski sustav te niske ili negativne kamatne stope na državne obveznice diljem svijeta.

Tržišta Indije i Kine posebno su bitna za cijenu zlata jer se radi o izrazito velikim tržištima na kojima tradicionalno postoji velika potražnja za zlatnim nakitom i zlatnicima. Budući da se radi o tržištima koja čine trećinu svjetske populacije, kretanje potražnje za zlatom na njima igra veliku ulogu u određivanju burzovne cijene plemenitog metala. Nakon slabije potražnje u 2020. uzrokovane pandemijom i smanjenim brojem vjenčanja u Indiji, Bloomberg predviđa da bi se potražnja u 2021. godini trebala oporaviti, što će dignuti cijenu zlata svugdje u svijetu.

Osim toga, stanje na financijskim tržištima trenutno je izrazito nestabilno i analitičari Bloomberga smatraju kako će povjerenje u financijska tržišta pasti u narednom periodu. Mnogi smatraju kako se američko tržište dionica trenutno nalazi u velikom financijskom balonu zbog čega brojni investitori traže alternativne oblike ulaganja. Državne obveznice također su neisplative zbog izrazito niske kamate, pa se sve veći broj investitora okreće zlatu, što mu dodatno diže cijenu, piše Banka Zlata

Konferencija Večernjeg lista
Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić izjavio je u utorak da efekt poreznih izmjena od iduće godine, koje se tiču poreza na dohodak, iznosi oko dvije milijarde kuna, kao i da je u potpunosti neutraliziran efekt smanjivanja poreznih prihoda na lokalne proračune.

Ministar Marić, koji je sudjelovao na konferenciji “Hrvatska kakvu trebamo – Porezna politika u funkciji podizanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva” u organizaciji Večernjeg lista i Podravke, prezentirao je već ranije najavljene porezne izmjene koje će na snagu stupiti od prvog dana iduće godine, među kojima je smanjivanje stopa poreza na dohodak s 36 posto na 30 posto te s 24 posto na 20 posto i smanjivanje stope poreza na dobit s 12 na 10 posto za sve poduzetnike koji imaju promet do 7,5 milijuna kuna.

Marić je istaknuo da je efekt poreznih izmjena koje se tiču poreza na dohodak oko dvije milijarde kuna, a kako je već i ranije pojasnio, teret cijelog tog poreznog rasterećenja ići će preko leđa središnje države. S obzirom da je porez na dohodak dijelom prihod lokalnih jedinica, promijenit će se omjeri u raspodjeli poreza, pa će tako udio gradova u tom porezu porasti sa 60 na 74 posto, a udio županija sa 17 na 20 posto.

Također, i cjelokupne uplate u fond izravnanja, u koji su dosad uplaćivale lokalne jedinice, od sada će ići na teret državnog proračuna, najavio je Marić. “U potpunosti je neutraliziran efekt smanjivanja poreznih prihoda na lokalne proračune”, istaknuo je Marić te dodao da se na ovaj način zaokružuje priča što se tiče fiskalne decentralizacije.

Poručio je da se izmjenama, odnosno rasterećenjem izravnih poreza, želi dati dodatni stimulans i gospodarskoj aktivnosti, investicijama, a poglavito zaposlenosti i rastu plaća, rekao je Marić.

redsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u utorak da za ostvarivanje snažne Hrvatske u gospodarskom smislu ključnu ulogu ima razvoj pouzdanog i stabilnog pravnog okvira te predvidljivog fiskalnog okvira.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić ocijenio je da ni porezni sustav, kao ni tečajna politika, nikada nisu trebali biti glavno sredstvo povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Kazao je da se i poreznim izmjenama učinilo da je Hrvatska danas, u kontekstu i poreza na dobit i onog na dohodak, u europskom prosjeku.

Postavlja pitanje kome Hrvatska to želi biti konkurentna, pri čemu ističe da to ne možemo biti zemljama iz regije, poput BiH, Srbije ili Srbije, jer je njihova cijena rada bitno niža. Ako je pak odgovor da želimo biti konkurentni na europskoj razini, onda moramo ići u smjeru povećanja tehnološke razine u proizvodnji.

Napomenuo je da pritom porezna i tečajna politika mogu biti tek dodatni momenti. Ćorić je istaknuo da je europski zeleni plan dao nevjerojatnu priliku europskim ekonomijama da “iskorače dva koraka naprijed”.

Po njegovim riječima, Hrvatska pritom ima komparativnu prednost u odnosu na najveći dio europskih gospodarstava, s obzirom da je mala i otvorena. Ćorić je naglasio da su vrlo izdašna europska sredstva na raspolaganju, koja će se usmjeriti u zelenu ekonomiju, digitalizaciju, kao i povećanje proizvodnje i podizanje njene konkurentnosti.

Analiza PBZ-a
Privredna banka Zagreb ostaje pri ranijoj progrozi o padu BDP-a od 9,6 posto ove godine. Uz blago pozitivni rizik za ovogodišnje brojke, PBZ očekuje djelomični oporavak u 2021., najviše 5 posto.

Premda su očekivanja ekonomske aktivnosti u uskom rasponu kod većine institucija koji modeliraju kretanja, sigurno je tek da oporavak u 2021. neće biti ni blizu “slova V”.

“Razvoj situacije u drugoj polovini godine primarno će ovisiti o financijskim rezultatima turističke sezone koja je u ključnim mjesecima bila bolja od očekivanja u vidu fizičkih pokazatelja poput turističkih dolazaka i noćenja (koji su u srpnju i kolovozu pali 48%, odnosno 41 posto na godišnjoj razini), no koje neće u potpunosti pratiti financijski rezultati”, ističe glavna ekonomistica PBZ-a Ivana Jović u izvješću za matičnu grupu Intesa SanPaolo. Da bi moglo biti raskoraka između, ne tako loših brojki o dolascima i stvarnom priljevu eura od sezone nedavno je kazao i guverner HNB-a Boris Vujčić rekavši da se promijenila struktura gostiju, posebno onih koji inače stižu avionskim prijevozom i tradicionalno više troše, u korist cestovnog transporta.

Prognozirajući kretanja u Hrvatskoj u ostatku godine, u PBZ-u smatraju da će unatoč prolongiranju mjera države zadržavanju radnih mjesta, kućanstva ostati oprezna po pitanju potrošnje. Ističu da je maloprodaja pala u srpnju 6,7 posto na godišnjoj razini, zbog nižih turističkih prihoda i sporog oporavka povjerenja. Ti obrisi oslikavaju očekivani pad od 9,6 posto u 2020., dok bi u 2021. parcijalni oporavak mogao pogurati rast izvoza i izdašni priljev europskog novca, dijelom iz proračuna na zalasku, a dijelom zbog novcu iz europskog Mehanizma za oporavak i sigurnost “teškog” 560 milijardi eura.

Tečaj kune prema euru ne bi trebao donijeti iznenađenja i iskakati van središnjeg pariteta od 7,5345 kuna za euro nakon ulaska u tečajni mehanizam. Stabilno će ostati i novčano tržište zahvaljujući viškovima likvidnosti. Za državu, koja je unatoč rastu javnog duga zbog korona krize uspjela održati investicijski rejting, stiže još jedna dobra vijest: PBZ je snizio očekivanja prinosa na desetogodišnje obveznice na 0,9 posto. Pad će odraziti sužavanje ‘spreada’ na njemački Bund s ovogodišnjih 150 baznih bodova na 125 baznih bodova u 2021. zbog EU novca, brže konvergencije ekonomije tijekom boravka u tečajnom mehanizmu kao i očekivanog uvođenja eura 2023. Pod tim silnicama oblikovat će se i domaće bankarsko tržište u narednom razdoblju na kojem PBZ danas ima petinu kolača. Očekivanja kretanja kredita (+1,9%) i štednje (+3,5%) u najnovoj prognozi optimističnija su nego ranije radi “zdravog performansa” kredita tvrtkama i značajnih moratorija. Svoj obol dat će druga runda subvencioniranih APN-ovih stambenih kredita, očuvana financijska pozicija kućanstva zbog Vladinih (i bankarskih) mjera te turističke sezone iznad očekivanja. “Brojke za iduću godinu ostavili smo nepromijenjene jer, unatoč brzom oporavku BDP-a, očekujemo da će zajmoprimci i zajmodavci ostati oprezni, a vjerujemo i da će se tržište rada oporavljati polako”, s oprezom ističu u PBZ-u.

U HNB-u očekuju da će Hrvatska u 2020. imati kratkotrajnu, ali vrlo snažnu i duboku recesiju. Predviđeni pad od 9,7 posto mogao bi biti i manji ovisno o epidemiološkoj situaciji i konačnim turističkim brojkama. Središnja banka za 2021. predviđa rast od 6 posto, a povratak BDP-a na razine prije korone godinu iza toga. Europska komisija u srpnju je objavila da bi pad ove godine mogao dosegnuti 10,8 posto, a predviđeni oporavak iduće 7,5 posto.

Uzdaju se u Rusiju i Katar?
Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrain su u Washingtonu potpisali Sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom. Palestinci su za to vrijeme krenuli u (kompliciranu) potragu za novim saveznicima.

Geste približavanja i normalizacije odnosa u Washingtonu, vojno nasilje između Izraela i Pojaza Gaze. Dok je u Bijeloj kući izraelski premijer Benjamin Netanjahu zajedno s ministrom vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahraina potpisivao ranije utanačeni Sporazum o normalizaciji odnosa, s područja Pojasa Gaze je ispaljeno 15-tak raketa na izraelski teritorij. Vojno zrakoplovstvo Izraela na projektile je odgovorilo napadom na palestinske vojne položaje.

Palestinci iz područja Zapadne obale su bili pak suzdržani, kaže Steven Höfner, voditelj ureda Zaklade Konrada Adenauera na palestinskim područjima. Situacija je posljednjih dana bila iznenađujuće mirna, kaže on. Održano je nekoliko manjih protesta, na prosvjedu u Ramallahu se okupilo oko 150 osoba, a na terotoriju cijele Zapadne obale nekoliko stotina ljudi, priča Höfner. „Ljudi su očekivali taj dogovor. Oni imaju osjećaj da on samo potvrđuje ono što misle od ranije, naime da se arapski svijet sve manje zanima za Palestince.”

Države članice Arapske lige se tako na svom posljednjem sastanku nisu uspjele dogovoriti oko zajedničke osude približavanja Izraela u Emirata. Zahtjev Palestinaca da Liga usvoji osudu, odbačen je na sastanku arapskih zemalja. „I to je doprinijelo tome da se intenzivira osjećaj Plaestinaca da su sve više izolirani“, napominje Höfner.

Za to vrijeme je iranski predsjednik Hassan Ruhani oštro osudio Sporazum o normalizaciji. „Gdje nestade vaš arapski duh, što je s vašim brigama oko (izraelskih) zločina u Palestini, gdje je vaša empatija za vašu palestinsku braću?“, zapitao se o retorički.

Takvi apeli nailaze na plodno tlo samo u jednom dijelu palestinskog društva. „Na Zapadnoj obali izjave iz Irana nailaze na vrlo malu pažnju javnosti”, kaže Steven Höfner. “Više pažnje im se poklanja u Pojasu Gaze, gdje si savez s Iranom ili barem približavanje Teheranu mogu zamisliti pogotovo osobe iz okruženja Hamasa, ali i Palestinskog džihada.”

Skepsa prisutna na Zapadnoj obali počiva vjerojatno na spoznaji da je Iran izoliran u većem dijelu arapskog svijeta, te pogotovo na činjenici da se ta zemlja nalazi pod sankcijama SAD-a. Svako približavanje vladi u Teheranu moglo bi za sobom povući izravan ili neizravan pritisak iz Washingtona. Palestinsko-iranski kontakti naišli bi i na malo simpatija u glavnim gradovima zemalja članica Europske unije. U slučaju intenziviranja odnosa Palestinaca i Iranaca, odnosno u slučaju da oni formiraju savez protiv Izraela, prije svih bi reagirala – Njemačka.

Približavanje Bahraina Izraelu, jasnim je riječima komentirao i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. “Ona (odluka o potpisivanju Sporazuma, nap. red.) će dodatno ohrabriti Izrael da nastavi s nelegitimnim postupcima protiv Palestinaca.” Erdogan je već ranije kritizirao odluku Ujedinjenih Arapskih Emirata da potpiše sporazum s Izraelom. To „licemjerno ponašanje“ ljudi u regiji „neće nikada zaboraviti“, dodao je turski predsjednik.

Izjave iz Ankare su dobro prihvaćene u palestinskim autonomnim područjima, u svakom slučaju bolje nego one iz Teherana. „Cijeli niz Palestinaca svoje nade polaže u Tursku“, napominje Steven Höfner iz Adenauerove zaklade. „U Turskoj oni vide državu koja posjeduje dozu političke težine koja je dovoljna za ozbiljno zastupanje palestinskih interesa.“

No, i Tursku se u ovom trenutku na vanjsko-političkoj sceni umnogome ignorira. Na sjeveru Sirije Turska se bori protiv kurdskih organizacija, na Sredozemlju su Turci umiješani u konflikt s Grčkom oko korištenja prava za eksploataciju plina s morskog dann, u Libiji Ankara vojno podržava šefa Vlade nacionalnog jedinstva, Fajisa al-Sarradža. U tom smislu je posve otvoreno koliko resursa Turska uopće ima kako bi se uz sva ta pitanja još angažirala i za Palestince. Osim toga, i EU bi skeptično reagirala na palestinsko-tursko približavanje. Mnoge članice Unije se distanciraju od Ankare. Razlozi su, između ostaloga, i spor Turske s Grčkom, odnosno turska praksa da pušta izbjeglice i migrante da preko Sredozemnog mora pređu u Grčku, odnosno na taj način dodatno izvrši pritisak na Europu. Pogoršanju odnosa je dodatno doprinio i beskompromisan unutarnjo-politički kurs aktuanog turskog predsjednika.

U konekstu naglih promjena poretka na Bliskom istoku, Palestinci svoje nade polažu u još dvije zemlje: Rusiju i Katar. Rusija ima dobre odnose s Izraelom, a ti bi se odnosi, barem se tako nada u Ramallahu, mogli iskoristiti i u korist palestinskih interesa. Ali Izrael je za Rusiju i dalje važan partner po pitanju Sirije. Te dvije zemlje su vojno aktivne u sirijskom zračnom prostoru: tijesna tehnička suradnja, a dugoročno gledano i strateški dogovori između Rusije i Izraela su zbog toga neizbježni.

Slično je i kad se radi o Kataru. Ta je zemlja milijunskim iznosima pomogla Pojasu Gaze. Zaljevski emirat je ipak to učinio nakon intenzivnih konzultacija s Izraelom. „Taj angažman je doveo do toga da mnogi Palestinci u Kataru vide svojevrsnog posrednika u daljnjim pregovorima s Izraelom”, naglašava Höfner. Te se nade ipak politički gledano za sada nisu ispunile, dodaje naš sugovornik.

Dugo vremena je i Saudijska Arabija u očima mnogih Palestinaca bila zemlja koja je važila kao pouzdan saveznik. Pogotovo je kralj Salman bio na glasu kao dosljedan promotor palestinskih interesa. Ali upitno je hoće li njegov sin, princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, vjerojatni budući lider ove kraljevine, i ubuduće nastaviti s tim kursom solidarnosti. U više razgovora s Jaredom Kushnerom, posebnim izaslanikom Trumpove vlade za Bliski istok, on je, sudeći po medijskim izvještajima, dao naslutiti da gaji određene simpatije za trenutne američke napore oko normalizacije izraelsko-arapskih odnosa. Saudijska Arabija ipak još uvijek oklijeva s javnom demonstracijom savezništva s Izraelom.

U skladu s tim, Palestinci s rezervama i oprezom gledaju u smjeru Rijada. 80 posto ispitanika jedne ankete koju je proteklih dana proveo Palestinian Center for Policy and Survey Research, mišljenja je da je Saudijska Arabija dala „zeleno svjetlo” Ujedinjenim Arapskim Emiratima da pristanu na normalizaciju odnosa s Izraelom. Još više ispitanika (njih 82%) polazi od toga da će u dogledno vrijeme i saudijska kraljevina napraviti isti potez kao i UAE, odnosno Bahrain, donosi DW

Fatah na jednoj, a Hamas (koji vlada u Pojasu Gaze) na drugoj strani trenutno se doduše trenutno trude oko usuglašavanja zajedničkih pozicija, koje bi se jednoga dana trebale pretvoriti u formiranje tijela koje bi onda bilo nadležno za ujedinjena, odnosno kompletna autonomna područja. Ali dug je put do toga. Za sada još nema ništa ni od potrebnih reformi, a čeka se i na održavanje parlamentarnih izbora – posljednji su održani 2006.

Ako Palestinci žele opet imati veći utjecaj u arapskom svijetu, onda bi s reformama morali pobijediti u vlastitom taboru, piše list Al-Ayyam koji izlazi u Ramallahu i koji je blizak Fatahu: „Naše nejedinstvo ohrabruje neke zemlje da se povuku i da se pozicioniraju protiv interesa palestinskog naroda“. Ukoliko se želi zaustaviti taj trend, onda se mora početi s promjenama kod samog sebe, piše ovaj list. I dodaje: „U suprotnom ćemo izgubiti još više utjecaja i još više ćemo se izolirati.“

Analiza Banke Zlata
Cijena zlata ove je godine doživjela veliki porast, tako da je u trenutku pisanja ovog članka burzovna cijena unce izražena u američkim dolarima za čak 30% viša nego na početku godine.

Nakon tog velikog porasta, cijena je ostala relativno stabilna na razini od oko 1950 dolara po unci, što znači da je rast cijene bio opravdan, budući da nije došlo do korekcije i pada cijene.

Više je faktora koji su utjecali na rast cijene zlata, a oni najbitniji povezani su s pojavom nove globalne recesije koja je započela zbog pandemije novog koronavirusa. Iako mnogi analitičari smatraju da bi ove godine došlo do recesije i da nije bilo pandemije, upravo su mjere koje su poduzete kao odgovor na pandemiju najviše utjecale na rast cijene zlata. U nastavku ćemo objasniti koji bi faktori ovu jesen mogli utjecati na daljnji rast cijene zlata.

Diljem svijeta, brojne su države implementirale mjere potpore za pojedince i poduzeća koja su se našla pogođenima zatvaranjima gospodarstva zbog pandemije. Te potpore predstavljaju ogromne rashode za državne proračune zbog čega će većina država ovu godinu završiti u minusu, tj. s deficitom državnog proračuna.

Takav će razvoj situacije biti najizraženiji u SAD-u, budući da se radi o najvećem i najutjecajnijem gospodarstvu svijeta čije stanje utječe na gospodarstvo cijelog svijeta. Naime, deficit državnog proračuna SAD-a u kolovozu ove godine dosegnuo je astronomsku razinu od tri tisuće milijardi dolara, a 2020. godina još nije došla do svog kraja. Usporedbe radi, najveći godišnji deficit SAD je imao 2009. godine kad je iznosio 1.4 bilijuna dolara, duplo manje nego ove godine.

Kako bi pokrile ogromne novostvorene deficite, države poput SAD-a moraju se dodatno zadužiti na tržištu kapitala, što može dovesti do slabljenja domaće valute i pada povjerenja investitora u gospodarstvo te države. Ovo se već počelo događati, budući da je američki dolar već počeo gubiti dio svoje vrijednosti ove godine, a FED je podigao svoju najavu razine inflacije za naredni period.

Takav razvoj situacije povoljan je za sve koji ulažu u investicijsko zlato, budući da je upravo zlato oblik ulaganja koji je najisplativiji u doba inflacije i ekonomskih nesigurnosti. Investitori u takvom ekonomskom okruženju izbjegavaju velik dio svoje imovine držati u novcu, pa traže alternativne načine čuvanja vrijednosti, a među njima je najpopularnije upravo zlato.

Još jedan bitan razlog zbog kojeg bi cijena zlata mogla dodatno rasti je to što su kamatne stope u velikom dijelu svijeta, uključujući SAD, na povijesno niskim razinama. Niske kamatne stope direktno utječu na nizak prinos od ulaganja u državne obveznice, što taj oblik ulaganja čini neisplativim za investitore. To je posebno izraženo kad je inflacija veća od nominalnog prinosa, što znači da je realni prinos zapravo negativan – investitor gubi novac.

Ovakvo kretanje kamatnih stopa nepovoljno je za sve investicijske fondove i ulagače koji ulažu u državne obveznice, pa se sve manje investitora odlučuje za takav tip ulaganja. Takav je trend također povoljan za cijenu zlata jer može stvoriti veću potražnju za ulaganjem u plemenite metale, budući da investitori traže alternativu državnim obveznicama. Povećana potražnja dovodi do rasta cijene, što je povoljno za sve koji su već uložili u zlato, piše Banka Zlata.