Tribina

Analiza Eurostata
Nezaposlenost koju je u Europskoj uniji prouzročila pandemija koronavirusa bila je u prvom tromjesečju dvostruko viša no što signaliziraju dosadašnji podaci, pokazuje novo izvješće Eurostata, temeljeno na proširenoj metodologiji.

Zaposlenost i nezaposlenost definirane metodologijom Međunarodne organizacije rada (ILO) nisu dovoljne da se iskažu trendovi na tržištu rada u koronakrizi, konstatiraju europski statističari. U prvoj fazi krize radnici su zbog mjera suzbijanja pandemije izostajali s posla a nisu dobivali otkaze pa nisu mogli tražiti posao niti su smjeli raditi pa se prema ILO-voj metodologiji ne smatraju nezaposlenima, objašnjava Eurostat.

Stoga je u srijedu objavio niz dodatnih sezonski prilagođenih tromjesečnih pokazatelja, uključujući podatak o neiskorištenoj radnoj snazi koju čine nezaposleni prema ILO-voj definiciji, oni blizu tog statusa i građani koji rade skraćeno i traže dodatni posao. Izvješće sadrži i razloge za izostanak s posla, te indeks ukupnih stvarnih sati rada na glavnom radnom mjestu.

Ukupno je u prvom tromjesečju u EU zaposleno bilo 190,9 milijuna građana, uz stopu zaposlenosti od 73,3 posto, koja se nije mijenjala u odnosu na posljednje prošlogodišnje tromjesečje, utvrdili su u Eurostatu. Bez posla je bilo 12,8 milijuna građana EU-a a sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti iznosila je u prvom tromjesečju 6,3 posto i smanjena je za 0,1 postotni bod u odnosu na prethodno tromjesečje.

Kada se tome dodaju oni koji ne ispunjavaju sve kriterije za status nezaposlenosti i oni koji rade skraćeno i traže dodatni posao, broj nezaposlenih raste na 26,8 milijuna odnosno 12,7 posto. U posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju ta je stopa iznosila 12,4 posto. To znači da je “nepodmirena potražnja za radom” porasla prvi puta od drugog tromjesečja 2013. godine kada je dosegnula najvišu razinu od 19,0 posto, navode u Eurostatu u danas objavljenom izvješću.

U prva tri ovogodišnja mjeseca ukupna je “nepodmirena potražnja za radom” porasla u 16 zemalja EU-a, pala je u njih devet a u Bugarskoj i Španjolskoj bila je nepromijenjena. Najvišu je ‘proširenu’ stopu nezaposlenosti u prvom tromjesečju bilježila Grčka, od 22,9 posto. Slijede Španjolska i Italija s 22,0 odnosno 21,0 posto.

Hrvatska je blizu prosjeka EU-a s prilagođenom stopom nezaposlenosti od 12,4 posto. U posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju iznosila je 12,3 posto a u istom prošlogodišnjem razdoblju 14,6 posto, pokazuje izvješće Eurostata. U skupini su još Cipar i Finska s 13,1 posto, te Švedska s 11,8 posto. Najnižu je prilagođenu stopu nezaposlenosti u prvom tromjesečju bilježila Češka, od 2,7 posto. Slijede Malta i Poljska s 5,3 i 5,5 posto.

Ukupno je s posla u prvom ovogodišnjem tromjesečju u EU izostalo 22,9 milijuna radnika, 4,3 milijuna više nego u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju. Najviše njih, ukupno 2,3 milijuna, izostalo je s posla zbog privremenih otkaza. Usporedbe radi, u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju s posla ih je iz tog razloga izostalo samo 300 tisuća. Najviše stope izostanka s posla zabilježene su u Francuskoj, Švedskoj i Austriji, u rasponu od 18,1 do 15,0 posto. Najniže su bile u Rumunjskoj, na Malti i u Bugarskoj gdje su iznosile od 2,5 do 4,4 posto.

U Hrvatskoj je stopa izostanka s posla porasla na 13,0 posto, s 10,8 posto u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju. U prvom prošlogodišnjem razdoblju iznosila je 9,7 posto. Izostanak s posla zbog privremenog otkaza porastao je u svim zemljama EU-a za koje je Eurostat raspolagao podacima pri čemu je u Francuskoj, Španjolskoj i na Cipru više nego udeseterostručen, navodi se u izvješću.

Broj radnih sati naglo je pao u EU u odnosu na četvrto prošlogodišnje tromjesečje, iako se zadržao iznad razina zabilježenih u vrijeme dužničke krize. Žene su teže pogođene nego muškarci, što se očituje u padu indeksa broja radnih sati za šest bodova u odnosu na četvrto tromjesečje, na 108 bodova. Indeks broja radnih sati muškaraca pao je pet bodova, na 93 boda.

U odnosu na 2006. godinu žene pak imaju više a muškarci manje radnih sati, utvrdili su u Eurostatu. Broj radnih sati pao je u svim zemljama EU-a osim Finske, gdje je porastao skromnih 0,2 posto u odnosu na prethodno tromjesečje.

Najviše je pao u Italiji, za 9,7 posto. Slijede Slovačka i Austrija s padom broja radnih sati za 7,9 posto. U Hrvatskoj je broj radnih sati u prvom tromjesečju pao 3,1 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca. U odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje smanjen je 6,6 posto. Među zemljama s najmanjim padom broja radnih sati na tromjesečnoj razini svrstale su se Slovenija, Irska, Latvija, Nizozemska, Rumunjska i Poljska, gdje je smanjen u rasponu od 0,5 do 0,9 posto, donosi Glas Istre.

Tomislav Stipić
Hrvatska je izabrala. Ne znam je li itko očekivao i predviđao ovako jasnu pobjedu vladajuće stranke, osobno definitivno nisam i prilično sam pogriješio u predviđanjima, a vjerujem i da su HDZ-ovci ostali na čudu. Ovo je uvjerljivo najveća pobjeda HDZ-a i osobna pobjeda Andreja Plenkovića.

Što god tko mislio o izlaznosti i pandemiji COVID-a 19, HDZ je uvjerljivo trijumfirao i pokazao da ima najorganiziraniju bazu u zemlji. Njihovi glasači uvijek izađu na birališta, ne propitkuju – oni zaokružuju. I tu treba tražiti genezu HDZ-ove pobjede. Plenković nije samo teško porazio glavnog političkog suparnika, SDP i Restart koaliciju, on je pokazao kako je jedini u stanju prezentirati se kao lider i netko tko može u teškim vremenima broditi nemirnim morem, po mišljenju birača.

Ono što je možda prošlo ispod radara, a također je velika pobjeda Andreja Plenkovića, eliminiranje je unutarstranačke oporbe. Miro Kovač i Stevo Culej dobili su priliku ući preferencijalno u Sabor, međutim, biračka baza odbacila ih je poput stare cipele. Nitko sutra neće moći Plenkoviću spočitnuti da nije demokratski i uključivi lider. Dao je priliku, birači nisu htjeli. Priča je time zatvorena. Ono što hrvatskim građanima pobjedom HDZ-a visi nad glavom je možebitno HDZ-ovo shvaćanje pobjede kao legitimiranje brojnih afera u koje su bili umočeni HDZ-ovi vlastodršci.

Stoga će biti vrlo zanimljivo koga će Plenković potvrditi za ministre, odnosno kome će se zahvaliti. Po tome ćemo vidjeti kakav je smjer HDZ zauzeo u najavljivanoj borbi protiv korupcije. Najviše preferencijalnih glasova u 9. izbornoj jedinici Božidaru Kalmeti ne daje puno razloga za optimizam. Ipak, Plenković je taj koji vuče poteze, ostvario je maestralnu pobjedu i sve je na njemu.

Sve ono što je Plenković loše radio na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima, sada je popravio. Što se nikako ne bi moglo reći za, sad već bivšeg lidera SDP-a, Davora Bernardića. Najveću pljusku Bernardić je doživio u svojoj izbornoj jedinici.

“Lider” oporbe dobio je manje glasova od Tomislava Tomaševića, novog lica na političkoj sceni koji je bez ikakve infrastrukture na terenu preokrenuo Zagreb naopačke. Bernardićevi kadrovi koje je postavio na liste iznimno su loše prošli, a dva njegova najveća kritičara, Siniša Hajdaš Dončić i Peđa Grbin ostvarili su spektakularne rezultate s posljednjeg mjesta na listi. Ti rezultati zapravo su kontraglasovi Bernardiću, kao što mu je to poruka i onih 55% birača koji su ostali doma jer nisu vidjeli smisla u SDP-ovom bauljanju. Iznimno loša kampanja, poruke o fašizmu, reciklirani nositelji lista bez ijedne žene (osim nametnute Sabine Glasovac), okupljanje koalicijskih partnera koji ne vrijede ukupno za jedan pravi mandat, srozali su SDP na najniže grane još od 2003.

Urbane i moderne birače ljevice više očito ne zanima drug Tito i (anti)fašizam, ne zanimaju ih prazne floskule o tome kako radnik zaslužuje veću plaću i kako u Hrvatskoj vlada diskriminacija. Točno je, u Hrvatskoj radnik zaslužuje veću plaću i postoji diskriminacija u društvu, ali SDP biračima nije ponudio ništa čime bi se to promijenilo. SDP treba restart. Nove ljude, nove politike i okrenutost biračima. Stranački teren je totalno devastiran, svi glavni ljudi SDP-a su toliko dosadni, da ih više ne žele gledati ni njihovi birači. Birači ne žele gledati Gordana Marasa koji je pernarizacijom svog djelovanja ogadio pristojnu ljevicu i njezin građanski šmek.

Političari poput Mišela Jakšića očito imaju utjecaj u bazi i dobro rade svoj posao. Možda je sada vrijeme da se SDP potpuno okrene novim ljudima i potjera političke dinosaure u mirovinu. SDP je potreban Hrvatskoj kao protuteža HDZ-u i oni moraju pronaći unutarnju snagu za novi početak.

Koalicija “zelene“, zapravo krajnje ljevice može biti zadovoljna svojim izbornim rezultatom. Istina, imali su solidnu podršku medija i svjetla pozornice na svim televizijama u kampanji što nije imala niti jedna nova opcija, ali svojim trudom i jalovošću SDP-a došli su lijepog broja mandata u Saboru. S obzirom na to da se radi o više različitih grupacija, moguće je da će između njih samih doći do razmimoilaženja. Oporbenu situaciju brusili su u zagrebačkoj skupštini, vjerojatno će isto činiti i u Saboru kako bi u svibnju 2021. mogli reći ono zbog čega su osnovani – Zagreb je naš!

Od pobjednika izbora valja još istaknuti Most kojemu su birači urbane i građanske desnice odlučili pokloniti svoje povjerenje. U svakom slučaju, u Sabor ulaze jaki pojedinci, ljudi koji imaju što reći o društvenim problemima, ali ostaje upitnik imaju li i rješenja za iste. Ovo im je veliki zalog za sljedeće lokalne izbore u koje idu neopterećeni i s novim ljudima.

Miroslav Škoro dobio je 16 mandata, a zapravo je sve izgubio. Njegov jedini cilj bio je vlast, a vlast mu je izmakla iz ruku ponajprije zbog katastrofalnog rezultata SDP-a. u Sabor je doveo suvereniste i ostale pojedince koji će mu vrlo brzo okrenuti leđa i krenuti u oporbenjaštvo u vlastitom aranžmanu. Kako je nastao, Domovinski pokret će tako i nestati. Brzo i naglo.

Stranke centra uspjele su se nametnuti biračima i 3 osvojena mandata proći u Sabor. Prilika je to za građenje političkog centra i jasnih liberalnih odrednica koje nedostaju Hrvatskoj. Ne bi bilo loše stvoriti i jednu, politički homogenu stranku građanskog centra koja bi mogla zaintrigirati i ostale birače centra.

Svi koji nisu podržavali HDZ, morat će se naučiti živjeti s njegovom politikom sljedeće 4 godine. Isto kako ćemo morati saživjeti s koronom. Demokracija ima svoja ograničenja, ali je najbolji politički sustav. U njemu se vlast određuje postotkom glasova svih izašlih birača, ali i neizlaskom onih koji procjenjuju da nemaju koga birati. Na politici u Hrvatskoj je da ponovno zainteresira birače za vlastitu sudbinu jer ako se ovakav trend neizlaska na izbore nastavi, nitko od nas više se neće čuditi ovakvim izbornim rezultatima. U takvim okolnostima, da parafraziram jednu englesku poslovicu, izbori u Hrvatskoj bit će utakmica u kojoj uvijek pobjeđuje HDZ, donosi portal Otvoreno.

Analiza Davora Dijanovića
Očita je činjenica da se svjetska moć posljednjih godina i desetljeća sve više seli prema azijsko-pacifičkoj regiji, što je prepoznala još i Obamina administracija koja je donijela plan „Pivot to Asia“ – strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji.

Kina želi dominirati tim prostorom pa je jasno da joj je cilj dugoročno eliminirati američke pomorske i zrakoplovne snage iz Zapadnog Pacifika, tj. iz Južnog i Istočnog kineskog mora. Amerikanci, dakako, žele ostati na tome području i zalažu se za režim slobodne plovidbe. Američki autor Robert D. Kaplan smatra da Kinezi gledaju na Južno kinesko more kao američki stratezi u 19. st. i počekom 20. st. na Karibe: kao na vodenu ekstenziju svoje kontinentalne, kopnene mase, čija bi kontrola omogućila slanje mornaričkih snaga u šire područje Pacifika i Indijskog oceana, uz istovremeno smekšavanje Tajvana.

Treba dodati da su u području Južnokineskoga mora i susjednih grebena i otoka pronađene velike zalihe ugljikovodika i da je, iako Kina svojata cijeli taj prostor, arbitražni sud u Haagu po tužbi Filipina presudio kako nema dokaza da je Kina kroz povijest imala ekskluzivnu kontrolu na tim vodama i bogatstvima. Kina već godinama vodi sporove s više zemalja azijsko-pacifičke regije oko teritorijalne pripadnosti brojnih otoka u Južnokineskome moru.

Sjedinjene Američke Države zalaganjem za slobodnu plovidbu u Južnokineskom moru žele zadržati svoj utjecaj u tome strateški bitnom području i zato se tamo već godinama nalazi američko i kinesko ratno brodovlje. Američki analitičar James Holmes smatra da Južnokinesko more, kao vruća točka u kojoj se nalazi ratno brodovlje obje sile, može predstavljati mjesto promjene smjera globalne moći.

Američki nosač zrakoplova USS Ronald Reagan, stacioniran u Japanu, i prošle je godine plovio Južnim kineskim morem nekoliko dana prije 70. godišnjice Narodne Republike Kine, a ovih dana Amerika je u taj prostor poslala dva nosača zrakoplova, tako da pored „Reagana“ sada tamo plovi i USS Nimitz. Washington ove poteze opravdava podupiranjem slobodne i otvorene plovidbe Indo-pacifičkom regijom, a naravno da ga treba promatrati u kontekstu nedavnih kineskih vojnih vježbi kod otočja Paracel, koje svojataju Kina i Vijetnam.

Slične poteze možemo očekivati i u budućnosti, kao dio nove „velike igre“ za premoć na Pacifiku, ali i u svijetu s obzirom na to da Kina predstavlja najvećega američkog konkurenta za svjetsku dominaciju. Kina je prošle godine pustila u pogon drugi nosač zrakoplova, koji je za razliku od prvoga koji je kupljen od Ukrajine, izradila sama, a jasno je da se nosači zrakoplova rade s točno određenim strateškim ciljevima šireg projiciranja političke i vojne moći. Igre u Južnome kineskom moru zapravo su tek krenule.

Autora možete pratiti na portalu Direktno.hr, u Hrvatskom tjedniku i putem podcasta Geopolitički objektiv na Youtubeu.

Analiza OECD-a
Koronakriza će potaknuti rast nezaposlenosti u većem dijelu razvijenog svijeta znatno iznad razine u vrijeme globalne financijske krize 2008. godine, objavila je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Do kraja lipnja stopa nezaposlenosti u 37 članica OECD-a poskočit će na 11,4 posto, s 5,2 posto koliko je iznosila na kraju 2019. godine kada je bila na najnižoj razini u 50 godina, procjenjuju u toj organizaciji. U listopadu 2009. godine, nakon financijske krize, iznosila je 8,7 posto, podsjećaju u OECD-u.

Oporavak će vjerojatno biti postupan, napominju u godišnjem izvješću o zapošljavanju, potvrdivši procjenu da bi na kraju godine stopa nezaposlenosti trebala iznositi 9,4 posto, te kliznuti na 7,7 posto na kraju 2021.

Prognoze za iduću godinu baziraju se na pretpostavci da zemlje OECD-a neće pogoditi drugi val pandemije. Ako se pandemija ponovo razmaše, stopa nezaposlenosti iznosit će na kraju iduće godine 8,9 posto.

Naš epidemiološki model pokazuje pritom da bi se drugi val mogao izbjeći i ako cjepivo ne bude razvijeno, napominju u OECD-u, dodajući da bi vlade trebale koristiti mjere na tržištu rada, poput kontinuiranog poticanja rada od kuće. Naglašavaju i da bi se intervencije na tržištu rada, poput programa očuvanja radnih mjesta, sada trebale bolje uskladiti s potrebama kompanija, radnika i kućanstava, piše Privredni.hr.

Europska komisija
Pandemija koronavirusa teško je pogodila gospodarstva svih zemalja članica Europske unije, ali neravnomjerno i najteže će stradati one koje u većoj mjeri ovise o turizmu, stoji u privremenim ljetnim ekonomskim prognozama koje je Komisija objavila u utorak.

Hrvatska je među tri najteže pogođene zemlje. Najveći pad BDP-a Komisija predviđa u Italiji, 11,2 posto, Španjolskoj 10,9 i Hrvatskoj 10, 8 posto. Slijede Francuska s 10,6 posto pada i Grčka s 9 posto. Najmanji pad očekuje se u Poljskoj (4,6 posto), Danskoj (5,2 posto), Švedskoj (5,3 posto), te Rumunjskoj i Malti po 6 posto.

U najvećem gospodarstvu, Njemačkoj, očekuje se pad od 6,3 posto. “Udar na gospodarstvo EU-a simetričan je jer je pandemija pogodila sve države članice. Međutim, očekuje se znatna asimetričnost pada gospodarstva u 2020. i jačine oporavka u 2021. Prema sadašnjim predviđanjima, razlike u opsegu posljedica pandemije i snazi oporavka među državama članicama bit će još izraženije nego što se očekivalo u proljetnoj prognozi”, navodi Komisija.

Prosječno, gospodarstvo europodručja u 2020. smanjit će se za 8,7 posto, a u 2021. rasti 6,1 posto. Kad je riječ o gospodarstvu cijelog područja EU-a, predviđa se smanjenje za 8,3 posto u 2020. i rast za oko 5,8 posto 2021.

Prema sadašnjim predviđanjima, smanjenje u 2020. bit će znatno veće od 7,7 posto predviđenih za europodručje i 7,4 posto predviđenih za EU u cjelini u proljetnoj prognozi, od 6. svibnja.

Rast u 2021. također će biti nešto slabiji nego što se predviđalo u proljeće. “Ova prognoza pokazuje razorne gospodarske učinke pandemije. Zahvaljujući mjerama politike koje su poduzete diljem Europe udarac za naše građane donekle je ublažen, ali sve su veće razlike, nejednakosti i nesigurnost. Zbog toga je tako važno da brzo postignemo dogovor o planu oporavka koji je predložila Komisija. To će nam omogućiti da u ovom kritičnom trenutku vratimo povjerenje u naša gospodarstva i osiguramo im priljev novih sredstava”, izjavio je povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni.

Izvršni potpredsjednik Komisije zadužen za gospodarstvo Valdis Dombrovskis upozorava i na opasnost od drugog vala pandemije. “Gospodarske posljedice ograničenja kretanja teže su nego što smo prvotno očekivali. Situacija je i dalje teška i izloženi smo brojnim rizicima, primjerice mogućem novom velikom valu infekcija. Ova prognoza zorno pokazuje zašto je za oporavak gospodarstva nužno da postignemo dogovor o našem ambicioznom paketu za oporavak, Next Generation EU. Možemo očekivati da će nam ova i sljedeća godina donijeti oporavak, ali trebamo budno pratiti razlike u njegovu tempu. Moramo nastaviti štititi naše radnike i poduzeća i pomno koordinirati politike na razini EU-a kako bismo iz krize izišli snažniji i ujedinjeni”, kaže Dombrovskis.

Komisija navodi da se utjecaj pandemije na gospodarsku aktivnost znatno osjetio već u prvom tromjesečju 2020., iako je većina država članica počela uvoditi mjere ograničenja kretanja tek sredinom ožujka.

S obzirom na mnogo dulje razdoblje poremećaja i ograničenja kretanja u drugom tromjesečju 2020., očekuje se da će se gospodarstva smanjiti znatno više nego u prvom tromjesečju. S druge strane, rani podaci za svibanj i lipanj upućuju na to da je najteže razdoblje možda prošlo. Očekuje se da će oporavak dobiti na zamahu u drugoj polovini godine, iako će i dalje biti nepotpun i neujednačen među državama članicama, dodaje Komisija.

Što se inflacije tiče, trenutačno se predviđa da će ona u europodručju, izmjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, iznositi 0,3 posto u 2020. i 1,1 posto 2021. Predviđa se da će inflacija u EU27 iznositi 0,6 posto u 2020. i 1,3 posto u 2021.

S obzirom na nepovoljnu strukturu u kojoj dominira turizam, hrvatsko gospodarstvo bi se od posljedica koronakrize moglo oporavljati dulje i bolnije, pa tako ni najnovija prognoza Komisije, kojom je povećana procjena pada hrvatskog BDP-a u ovoj godini na 10,8 posto, ne predstavlja ništa neočekivano, ocjenjuju za Hinu ekonomski analitičari.

Europska komisija (EK) u utorak je u privremenim ljetnim prognozama dodatno povećala procjenu pada hrvatskog gospodarstva u 2020. godini, na 10,8 posto, dok za sljedeću godinu predviđa djelomični oporavak i rast od 7,5 posto.

Hrvatska je među tri najteže pogođene zemlje, s obzirom da najveći pad BDP-a Komisija predviđa u Italiji, 11,2 posto, Španjolskoj 10,9 i Hrvatskoj 10,8 posto. Kako se navodi u prognozi, pandemija koronavirusa teško je pogodila gospodarstva svih zemalja članica EU-a, ali neravnomjerno i najteže će stradati one koje u većoj mjeri ovise o turizmu. U proljetnim ekonomskim prognozama, prvima nakon izbijanja pandemije koronavirusa, objavljenim 6. svibnja, Komisija je procijenila da će se hrvatski BDP u ovoj godini smanjiti za 9,1 posto, a sljedeće godine rasti za 7,5 posto.

Redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Luka Brkić kaže da najnovije prognoze nisu neočekivane, a ocjenjuje da će Hrvatska, s obzirom na strukturu gospodarstva i značajan udio uslužnog sektora, prije svega turizma i povezanih djelatnosti, imati dodatne poteškoće. “Vrijeme našeg oporavka moglo bi biti duže, problematičnije i bolnije”, ocjenjuje Brkić.

No, dodaje da je općenito, kada je o prognozama riječ, “puno pričanja napamet”, uz brojne pretpostavke, koje ostavljaju preveliki prostor za spekulacije, s obzirom da ne postoje “gole činjenice”, koje samo treba povezati i staviti u model.

Stoga mu je i vrlo teško reći što slijedi na jesen te koliko će rasti nezaposlenost. Puno je tih “ako”, kaže Brkić, u kontekstu i podbačaja turističke sezone, eventualnog dolaska tzv. drugog vala koronavirusa, a i uz činjenicu da Hrvatska nema fiskalni i monetarni kapacitet za ponovo “zatvaranje” gospodarstva. Bit će teško, neizvjesno i “grbavo”, no u kojoj mjeri i kako, to ćemo tek vidjeti, zaključuje Brkić.

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da će oporavak gospodarstava EU-a iduće godine sigurno uslijediti, no da se tu i bitno razlikuje situacija od zemlje do zemlje, pri čemu također apostrofira nepovoljnu gospodarsku strukturu Hrvatske, ovisnu o turističkim kretanjima. Turizam je dominantan u kreiranju hrvatskog BDP-a i radnih mjesta, kaže Novotny i ocjenjuje da će gospodarski pad ove godine sigurno biti iznad 10 posto, dok bi se u slijedećoj godini mogao ostvariti “dobar rast” no nikako ne na razini 2019. godine. “Trebati će nam nekoliko godina za oporavak”, smatra Novotny.

Podržava intervenciju Vlade u pogledu potpora za očuvanje radnih mjesta, međutim upozorava da je ona kratkoročna i ne može trajati dulje razdoblje. “Već na jesen ćemo imati problem s očuvanjem tih radnih mjesta, prije svega u turističkom sektoru i povezanim sektorima”, upozorava.

U odnosu na 2009. godinu, kada je Hrvatska izgubila oko 150 tisuća radnih mjesta, velika razlika je u tome što je Hrvatska sada članica EU-a, kaže Novotny i podsjeća da se na razini Unije priprema paket mjera za ubrzanje oporavka zemalja članica “EU sljedeće generacije”, kojim bi Hrvatskoj trebalo pripasti oko 10 milijardi eura.

Ipak, dodaje, poželjno je da Vlada provede i strukturne reforme, ustvrdivši da je to djelomično i uvjetovano paketom mjera. “Sad je pravo vrijeme da se provedu reforme, kako bi ekonomija iz ove krize izašla jača, a ne slabija, kako se to dogodilo 2009. godine”, rekao je Novotny, koji između ostalog zagovara restrukturiranje javnog sektora, u smislu smanjenja troškova i povećanja efikasnosti.

Ocjenjuje da je pred hrvatskom vladom veliki izazov, s obzirom da bi paralelno s očuvanjem ekonomske aktivnosti i likvidnosti privatnog sektora, po njemu, trebala pokrenuti novi investicijski ciklus koji bi imao dugoročne učinke na strukturu gospodarstva, kako bi došlo do diverzifikacije nacionalne ekonomije, u smislu da ona ne ovisi samo o turizmu.

Povrh članstva u EU-u, Novotny smatra da bi bilo jako dobro da je Hrvatska članica eurozone jer bi tada oporavak bio brži. “Tada bi protukrizni kišobran bio veći, izdašniji i širi, uz korištenje čitavog niza instrumenata koje mogu koristiti trenutne članice”, zaključuje Novotny.

Ministar financija Zdravko Marić izjavio je u utorak komentirajući ljetne ekonomske prognoze Europske komisije, kako one jasno pokazuju da neće biti oporavka po “V” modelu, po kojemu bi se gospodarstvo oporavilo brzo, po istim stopama po kojima je palo.

Analiza GEM-a
Suočeni s globalnom recesijom koja je ishodište imala u zdravstvenoj krizi i krizi cijene nafte, istraživači Global Energy Monitora predviđaju izazovno razdoblje za ulagače u ukapljeni plin.

Naime, njih gotovo pedeset posto bit će suočeno sa zastojem u financiranju. Od 45 velikih projekata za izvoz LNG-a koji još nisu dosegnuli fazu gradnje, najmanje njih 20 investicijske vrijednosti oko 292 milijarde dolara suočeno je s odgodom financiranja zbog bojazni ulagača od mogućih prosvjeda, kao i zbog pandemije koronavirusa te ekologije, otkrili su istraživači Global Energy Monitora.

Njihovo istraživanje pokazuje veliku promjenu kod investitora, koji su počeli napuštati tržište ukapljenog plina, već pogođeno slabljenjem potražnje, sve žešćom konkurencijom tehnologija obnovljivih izvora energije i otporom javnosti emisiji štetnih plinova iz industrije. Izvješće ističe neprihvatljivi rizik ulaganja u LNG. Ulaganje u novu infrastrukturu fosilnih goriva, poput terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), ekonomski je nesigurna odluka.

Također, mnoge su investicijske banke objavile, pod pritiskom zelenih politika, prestanak financiranja projekata vezanih uz fosilna goriva.  Ipak, plinski sektor računao je na daleko pozitivnije izglede budući da je po mnogim analitičarima potražnja u idućih 10 godina trebala nadmašiti ponudu. Tako su tvrtke 2018. investirale oko 65 milijardi dolara u izgradnju novih terminala za izvoz LNG-a, a do kraja 2019. iznos je utrostručen, na 160 do 170 milijardi dolara, naglašavaju istraživači.

Kompanije su donedavno planirale projekte ukupne vrijednosti 758 milijardi dolara koji još nisu u fazi izgradnje. Danas ih je 20 pod znakom pitanja, a daljnje odgode mogle bi značiti smanjenje tog iznosa za 28 posto odnosno za 292 milijarde dolara, dodaju.

Što se tiče budućih projekata, 12 kompanija objavilo je početkom 2020. da konačnu odluku o gradnji novih pogona u Sjevernoj Americi za izvoz LNG-a planiraju donijeti do kraja godine. Sada to planiraju napraviti samo četiri kompanije. Analitičari očekuju da će zeleno svjetlo ove godine dobiti samo jedan projekt.

Od početka pandemije tempo razvoja LNG terminala vraćen je unatrag najmanje 18 mjeseci, naglašavaju autori istraživanja. U mnogim državama ulaganje u LNG ima snažnu podršku vlada i naftne kompanije u SAD-u, Europi i drugim dijelovima svijeta nisu odustale od povećanja izvoza ukapljenog plina u idućih 10 godina. To je pak potaknulo strahovanja da će emisija ugljičnog dioksida i metana možda otežati ostvarenje ciljeva o zaustavljanju rasta temperature na Zemlji, zacrtanih Pariškim klimatskim sporazumom.

Iako sagorijevanje prirodnog plina emitira manje ugljičnog dioksida nego sagorijevanje ugljena po jedinici energije, klimatski stručnjaci upozoravaju da nagli rast sektora i ispuštanje metana ugrožavaju napredak u zaustavljanju klimatskih promjena, stoji u analizi koju je moguće pronaći ovdje.

Analiza McKinseya
COVID-19 pandemija bila je neželjeni podsjetnik na činjenicu koliko je presudno zdravlje svake osobe, društva te na kraju i cijele globalne ekonomije.

 Pandemija je razotkrila dubinske ranjivosti ne samo u sustavima zdravstvene skrbi već i u zdravstvenom stanju pojedinaca, društvenim strukturama i ekonomijama diljem svijeta. Rane analize procjenjuju kako će u ovoj godini posljedice pandemije dovesti do pada svjetskog BDP-a za tri do osam posto, ali potrebno je uzeti u obzir i podatak da loše zdravstveno stanje pojedinaca godišnje utječe na smanjenje svjetskog BDP-a za čak 15 posto.

Novo istraživanje koje je izradio McKinsey Global Institute donosi prijedloge o tome koje su mogućnosti unaprjeđenja razine zdravlja svjetske populacije i kolike bi bile ekonomske i društvene koristi pristupa koji bi utjecao na smanjenje broja preuranjenih smrti te invaliditeta, a kojim bi se pomoglo da se kod radnika smanji broj oboljenja koja se mogu izbjeći.

“Dok države diljem svijeta smišljaju nove modele sustava javnog zdravstva te započinju oporavak svojih ekonomija, otvorila im se generacijska prilika ne samo za obnovu postojeće štete već i za značajni razvoj sustava zdravstvene zaštite i blagostanja”, rekao je Shubham Singhal, senior partner i voditelj odjela za razvoj zdravstvene zaštite u McKinsey & Company.

Istraživanje pod nazivom Zdravlje na prvom mjestu: Recept za blagostanje rezultat je cjelogodišnjeg istraživanja koje je provodio McKinsey & Company. Analiza obuhvaća 200 država u razdoblju do 2040. godine te navodi različite zdravstvene izazove i prilike s kojima će se suočiti svaka od njih, a rezultati su predstavljeni na regionalnim i globalnim razinama te po razinama gospodarskog razvoja.

Neki od glavnih zaključaka istraživanja su:

• Pandemija i njezini posljedični utjecaji mogli bi smanjiti svjetski BDP za do čak osam posto u ovoj godini, ali loše zdravstveno stanje dijela populacije godišnje smanjuje BDP za duplo više.

• Čineći postojeće mehanizme zdravstvene zaštite globalno dostupnima, svjetski teret oboljenja mogao bi biti smanjen za oko 40 posto u iduća dva desetljeća.

• Smanjenje takvog obujma donijelo bi ogromne prednosti poput velikog skoka u razini vitalnosti stanovništva pa bi prosječan 65-godišnjak u 2040. mogao biti jednako zdrav kao prosječan 55-godišnjak danas. Razina smrtnosti novorođenčadi pala bi za 65 posto, nerazmjer u zdravstvenoj zaštiti među stanovništvom bi se smanjio i 230 milijuna ljudi više bi bilo živo u 2040.

• Bolje zdravlje stanovništva moglo bi dodati 12 trilijuna dolara u svjetski BDP do 2040. godine, što je povećanje od osam posto i znači 0,4 posto brži rast svake godine. Oko polovice ovih gospodarskih prednosti na godišnjoj razini izravan su rezultat veće i zdravije radne snage. Drugi dio koristi dolazi iz proširenja radnih kapaciteta starijih osoba, osoba s invaliditetom i mogućnosti rada koje se otvaraju neformalnim njegovateljima unutar obitelji te iz povećane produktivnosti koja dolazi smanjenjem stope kroničnih bolesti.

• Gospodarski povrat bi bio između dva i četiri dolara za svaki dolar uložen u bolji zdravstveni sustav.

• Istraživanje je pokazalo kako se čak 70 posto neiskorištenih mogućnosti za poboljšanje zdravlja nalazi u razdoblju prije nego neka osoba uopće potraži liječničku pomoć.

“Gospodarstva diljem svijeta razorena su utjecajem pandemije i njezinih posljedica”, rekla je Jaana Remes, MGI partner i jedan od glavnih autora ovog istraživanja. “Naše istraživanje postavlja smjer za ostvarivanje boljeg globalnog zdravlja stanovništva i ekonomskog rasta s minimalnim ulaganjima. Postoji li trenutno važniji cilj od toga da svijet postane zdravije mjesto s više blagostanja?”, dodaje.

Preduvjet za ostvarivanje prednosti navedenih u ovom istraživanju značilo bi da se dio potrošnje u zdravstvenom sustavu prebaci iz liječenja u prevenciju, jer je prevencija oboljenja u pravilu jeftinija nego postupak liječenja i smanjuje potrebu za skupim dodatnim medicinskim procedurama što utječe na viši gospodarski povrat sredstava. Ipak, postupak prenamjene potrošnje u prevenciju nije lak proces, jer zahtjeva značajne reforme u pogledu gdje i kako se zdravstvena zaštita primjenjuje kao što zahtjeva promjene u zajednicama koje bi ljudima omogućile da se razvijaju, rade i da što zdravije stare.

“Uz sve navedeno, ovo istraživanje pokazuje kako će inovacije poput novih lijekova, zahvata, medicinskih uređaja, tehnologija i modela primjene zdravstvene skrbi biti ključne u poboljšanju zdravlja svjetske populacije i teret oboljenja mogu smanjiti za dodatnih šest do deset posto”, izjavio je Martin Dewhurst, senior partner i voditelj globalnog farmaceutskog i odjela medicinske opreme u McKinsey & Company.
Istraživanje je uključilo i cijeli niz tehnoloških rješenja koja imaju visok potencijal za unaprjeđenje zdravstvenog sektora u idućih 20 godina u područjima u kojima postoji velika potreba za takvim rješenjima, a koja još nije zadovoljena.

“Iako naše istraživanje navodi kako postoji velik potencijal za poboljšanje zdravlja, to ne znači da će biti lako ostvariti taj cilj”, napominje Katherine Linzer, partner u McKinsey & Company i jedan od glavnih autora ovog istraživanja. “Za neke će države, posebice ekonomije u razvoju to značiti da će morati proširiti dostupnost svojih sustava zdravstvene zaštite. Nadalje, za sve države to će značiti promjenu nezdravih obrazaca ponašanja stanovništva i promicanje ideje zdravih okruženja i društava. To nije trivijalna stvar i tražit će vrlo ozbiljne promjene koje idu onkraj onoga što inače smatramo sustavom zdravstvene zaštite”, zaključuje.

Ovo istraživanje nudi detaljne preporuke za vlade, poduzetnike, pružatelje zdravstvene zaštite i druge stakeholdere u četiri područja: investicije u zdravlje u svim područjima ekonomskih i društvenih politika; održavanje zdravlja kao stalne agende unaprjeđujući sigurno poslovno okruženje otvoreno svima s fokusom na starije zaposlenike i one s invaliditetom; transformacija sustava zdravstvene zaštite kroz užu povezanost s pružateljima zdravstvene zaštite i komunikaciju s pacijentima kroz digitalne kanale (nastavljajući mnoge uspješne eksperimente u ovom području izazvane pandemijom); i naposljetku fokus na stvaranje inovacija na području zdravstvenih zahvata i šire.

Zaključak istraživanja je da su prednosti boljeg zdravlja stanovništva prevelike da bi se ignorirale jer predstavljaju 12 trilijuna dolara potencijalnog rasta za svjetsku ekonomiju, stotine milijuna spašenih života i višu razinu blagostanja.

Analiza
U dosadašnjem tijeku godine ukupno je prodano 10.103 novih vozila na benzinski pogon što je udjel od 57,9 posto u ukupnoj prodaji, dizelaša je prodano 6.033 (udjel 34,6 posto), električnih vozila 103 (udjel 0,6 posto), a hibrida 1.031 (udjel 5,9 posto).

Tijekom lipnja u Hrvatskoj je prodano 4.150 novih putničkih vozila, što je 49,6 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine kada ih je prodano 8.235, dok je od početka godine prodano 17.436 novih vozila, uz pad od 54,3 postu u odnosu na isto razdoblje 2019., podaci su agencije Promocije plus.

Od početka godine do kraja lipnja najviše novih vozila u Hrvatskoj prodao je Volkswagen – 2.766 ili 15,8 posto u ukupnoj prodaji. Slijedi Škoda s 2.429 prodanih vozila (udjel 13,9 posto), Renault (1.580, udjel 9 posto), Dacia (1.142, udjel 6,5 posto) i Kia (957, udjel 5,4 posto).

Daleko najprodavaniji model u šestom mjesecu ove godine bio je Renault Clio kojih je prodano 411 komada. Na drugom je mjestu po lipanjskoj prodaji VW Polo s prodanih 199 primjeraka, a slijedi Dacia Sandero (182), Renault Captur (174), te Škoda Octavia (161).

U prvoj polovici godine najprodavaniji model bio je Škoda Octavia koje je prodano 1.089, a slijede Renault Clio (738) i Dacia Sandero (561). U dosadašnjem tijeku godine ukupno je prodano 10.103 novih vozila na benzinski pogon što je udjel od 57,9 posto u ukupnoj prodaji, dizelaša je prodano 6.033 (udjel 34,6 posto), električnih vozila 103 (udjel 0,6 posto), a hibrida 1.031 (udjel 5,9 posto), piše Poslovni dnevnik

Analiza DW-a
Odjednom je sve stalo: trgovina, lanac isporuke, čitavo gospodarstvo. Malo po malo je sićušni virus pokazao veću moć od bilo koje industrijske velesile: SAD-a, Kine ili Njemačke.

Što sad? Ekonomisti pokrajinske banke BayernLB i savjetničkog ureda Prognosis zajednički su objavili istraživanje o međunarodnom prometu roba i usluga i došli do zanimljivog zaključka: da, virus je sve zaustavio, ali globalizacija se već odavno počela topiti. Onaj zamah međunarodne razmjene početkom stoljeća je definitivno završen, dijelom se čak može vidjeti smanjivanje opsega. To je posve očito postalo u financijskoj krizi 2008., a ovo je tek vrhunac tog trenda. Pouka: razmjena će se vjerojatno vratiti kad pandemija prođe, ali ne u tom opsegu – s trendom smanjivanja.

Brojke jasno pokazuju: globalni izvoz u odnosu na gospodarski učinak se smanjuje već desetak godina. Kod uslužnih djelatnosti međunarodna razmjena još uvijek lagano raste, ali po opsegu je takva razmjena još uvijek mnogo manja nego kod robne razmjene.

I novac ne putuje više tako brzo: do krize 2008. je sve više kapitala putovalo diljem svijeta u potrazi za većom dividendom, ali nakon toga – pogotovo iz Europe – su takva putovanja novca postala mnogo tanja i rjeđa. Isto se može reći i za strukture vlasništva: dinamika investicija u inozemstvo – ali i prometa ostvarenih izvan svojih granica je značajno pala.

Jasno rečeno: “Razdoblje globalizacije kao što smo je poznavali je završeno”, piše u analizi. To ne znači da razmjene nema i da se ne pojavljuju čak novi oblici razmjene – na primjer tehnologije ili podataka. Ali vrijednost te nove razmjene je još uvijek previše malen da bi mogla nadoknaditi pad opsega “pravog” međunarodnog prometa, konstatiraju stručnjaci.

Tu se onda neminovno nameće pitanje: što će biti s Njemačkom? Jedva koja druga država svijeta toliko ovisi o svojem izvozu, bilo to Europa ili Sjeverna Amerika i Kina. No brojke pokazuju: razmjena baš s tim tradicionalnim tržištima se topi.

U svojoj analizi, ovi stručnjaci idu i dalje: što je onda činiti Njemačkoj? Tu navode sasvim konkretne prijedloge. Nisu samo Kina ili Indija mnogoljudne zemlje koje brzo kroče u gospodarskom razvoju. Ima i drugih – makar su trenutno one mnogo manje imućne kao što su Filipini ili Nigerija. Za ekonomista Prognosisa Michaela Böhmera nema nikakve sumnje: “U tim zemljama se i dugoročno pokazuje sve veća potreba za uvozom.”

No upozorava i kako se njemačke tvrtke trebaju prilagoditi tim tržištima. Tamo se ne traže toliko vrhunski strojevi s mnoštvom elektronike jer je moguće da u blizini uopće još nema električne utičnice. Ali se itekako traže solidni i pouzdani strojevi koji će raditi pod bilo kojim okolnostima, ukratko – pravi strojevi “Made in Germany” kakvi su posvuda cijenjeni.

Naravno, njemački proizvođači imaju problema s takvim “skromnim” zahtjevima jer im se čini da je tu i konkurencija mnogo veća. Ali vrhunska tehnologija ne znači samo elektroniku, nego i materijale koji se koriste i inženjersko umijeće.

Njemačka nije baš među prvima niti u drugim novim oblicima izvoza. Posebno obećavajuće je tu ono što se zove “hibridni poslovni model” gdje se klasična industrija povezuje s digitalnim tehnologijama. To onda omogućuje izvoz usluga oko proizvoda koji je izvezen.

Zapravo u osnovi to nije ništa “novo”: na primjer još početkom XX. stoljeća Marconi svoje radijske odašiljače nije prodavao, njegova tvrtka ih je iznajmljivala i jedina servisirala. Prihod je tako bio još mnogo veći od same prodaje.

Danas to izgleda sasvim drugačije, a to ide čak i do potrošačkih artikala: vlasnici električnih automobila Tesla će se možda malo začuditi kad se sjete možda tek staviti zimske gume na tom autu. Ne dolazi u obzir da odu najbližem vulkanizeru: auto je prepun elektronike i samo u ovlaštenom servisu stavljaju gume koje će im tamo prodati. Naravno, to neće nikad biti cijena posebne ponude.

Ekonomski stručnjaci zato procjenjuju kako će i padom opsega globalizacije još uvijek biti prostora za izvoz – ali će i zahtjevi kupaca postati stroži. No ne treba zaboraviti niti domaće tržište – i osobito jedan segment mušterija: “U Njemačkoj će značajno porasti potražnja za proizvodima i uslugama koji su usmjereni na potrebe starijih naraštaja”, procjenjuje Böhmer. To onda seže od medicinskih i uređaja za njegu pa do turističkih usluga za starije.

Tu je onda i konjunkturni program poticaja gospodarstva nakon korone: tu će svakako na prvom mjestu biti ulaganja u infrastrukturu u koju se i u Njemačkoj previše dugo premalo ulagalo. To znači i prometnice, ali i digitalizaciju zemlje – tu i njemačke tvrtke trebaju vidjeti što bi mogle ponuditi.

Njemačka je toliki zagovornik zaštite klime već i zato što je vodeća u tehnologijama koje štite okoliš – i sve pokazuje kako će se taj trend samo nastaviti. I nacionalni i europski planovi poticaja redovito ističu održivost i zaštitu klime kao svoje ciljeve, a to je onda i poslovna prilika u posve novim područjima.

Samo jedan primjer: reciklaža. Već se dugo govori kako su današnja smetlišta rudnici budućnosti jer je tamo upravo gomila i dragocjenih sirovina koje su u prošlosti čak i previše velikodušno korištene. Njemačka već proizvodi strojeve za razdvajanje otpada i tu se još mnogo toga može napraviti – i prodati.

Zato je i zaključak: “Mi ne moramo stvarati novu njemačku industriju niti njene uslužne djelatnosti. Ali se mora gledati gdje možemo iskoristiti naše dosadašnje prednosti”, piše ekonomist Michael Böhmer. Globalizacije neće nestati, ali treba vidjeti kako se snaći u još oštrijoj i zahtjevnijoj konkurenciji. Kriza zbog korone i konjunkturni paketi pomoći tu mogu čak pomoći kako bi se krenulo u nova otkrića, stoji u analizi DW-a.

Komentar DW-a
Proslave američkog nacionalnog praznika Dana neovisnosti su u pravilu lišene dnevne politike. No ne i kod Donalda Trumpa koji je ovaj praznik iskoristio za napad na političke protivnike usporedivši ih s nacistima.

Američki predsjednik Donald Trump se nalazi usred predizborne kampanje. Tako je i najvažniji američki praznik, Dan neovisnosti, koji je u pravilu potpuno oslobođen dnevne politike, iskoristio za žestoke napade na političke protivnike. “Američki junaci su pobijedili naciste, fašiste, komuniste i teroriste, spasili američke vrijednosti i obranili principe”, poručio je Trump u subotu navečer na jednoj proslavi u vrtu Bijele kuće. I dodao: “Mi pobjeđujemo radikalne ljevičare, marksiste, anarhiste, širitelje nemira i pljačkaše”.

Tako to zvuči kada 4. srpnja govori Donald Trump. Njegovi prethodnici u Bijeloj kući, bez obzira na stranačku pripadnost, su se uvijek trudili na ovaj najveći američki praznik ujediniti naciju. Donald Trump se u potpunosti usredotočio na svoju predizbornu kampanju. Aludirajući na prosvjede protiv rasizma i policijskog nasilja koji već tjednima potresaju SAD i koji su potaknuli raspravu o odnosu prema povijesnom bremenu ropstva, Trump je iznova odaslao tvrdokornu poruku u smjeru svih onih koji ne misle kao on. “Mi nećemo nikada dopustiti da bijesna bagra sruši naše kipove i izbriše našu povijest”. Trumpu je trn u oku činjenica što neki gradovi postavljaju pitanje oko toga koliko je još u duhu vremena ustrajati na simbolima iz mračne prošlosti. On isto tako odbija preimenovanje nekih vojnih baza nazvanih po povijesno spornim osobama.

I oko druge važne teme koja trenutno u šaci drži američko društvo, pandemije koronavirusa, Trump ostaje pri svom mišljenju. Usprkos rekordnom broju zaraženih i umrlih, američki predsjednik poručuje: “Mi smo postigli velike napretke, naša strategija djeluje” i: “99 posto zaraza u SAD-u protječe potpuno bezopasno”. No u istom dahu najavljuje do kraja godine cjepivo i lijek za bolest koja je “bezopasna”.

Pritom je SAD zemlja s najvećim brojem zaraženih i umrlih na svijetu. Virus se trenutno munjevito širi na jugu i zapadu zemlje, do sada je zabilježeno 2,8 milijuna zaraženih i preko 130.000 umrlih od posljedica zaraze koronavirusom.

Trump je i prošle godine zloupotrijebio nacionalni praznik organizirajući vojnu paradu ali se barem suzdržao od napada na protivnike. No ni ove godine proslava nije prošla bez pokazivanja vojne moći. Pitanje je, s obzirom na to da je aktualni američki predsjednik prosvjednicima već prijetio vojskom, komu je ta prijetnja sada uperena, piše DW.