Tribina

Analiza želja Pekinga

Donald Trump je kao predsjednik uveo mjere za otežavanje prodora Kine na američko tržište, a Joe Biden je nastavio tu politiku. Čiju pobjedu na predsjedničkim izborima priželjkuje Peking?

Ključno predizborno obećanje Donalda Trumpa uoči američkih predsjedničkih izbora 2016. godine bilo je obuzdavanje napretka Kine, koja je već tada prijetila svrgavanjem Sjedinjenih Država s pozicije najvećeg svjetskog gospodarstva.

Pozivajući se na nepoštenu trgovinsku praksu Pekinga koja uključuje plasiranje jeftinih proizvoda na globalno tržište, ometanje pristupa kineskom domaćem tržištu i krađu intelektualnog vlasništva, Trump je obećao da će nametnuti carine azijskom rivalu i vratiti proizvodnju u SAD, piše DW.

Prve mjere počele su stupati na snagu godinu dana nakon Trumpove pobjede, one su se odnosile na kineske solarne panele i perilice rublja, da bi se kasnije proširile na tisuće drugih proizvoda iz Kine. Ogromna promjena politike zaprepastila je Peking koji je odgovorio istim mjerama za američku robu.

Godine 2021. se očekivalo da će Bidenova administracija poništiti većinu onoga što se smatralo Trumpovim političkim greškama. Umjesto toga, demokratski predsjednik je bio čvrst i zadržao je većinu mjera. Zatim je nametnuo kontrolu izvoza američkih proizvoda visoke tehnologije, uključujući nedavno i napredne čipove koji se koriste za napajanje platformi umjetne inteligencije (UI) i vojnog hardvera.

“Biden je podigao ulog protiv Kine, dovodeći ga na novu razinu”, govori za DW Michele Geraci, profesor financija na Sveučilištu New York (NYU) u Shanghaiu. “Dok je Trump uglavnom gledao na rebalans trgovinskog deficita, Biden je obuzdavanje Kine učinio više filozofskim i političkim pitanjem”, dodaje on.

Biden se suočio s kritikom i studijama koje pokazuju da carine zapravo štete američkom gospodarstvu. Američko-kinesko poslovno vijeće utvrdilo je da je skoro četvrt milijuna američkih radnih mjesta izgubljeno kao rezultat te politike.

“Kada već uvedete carine Kini, vrlo je teško politički ih ukloniti, jer možete biti optuženi da ste previše meki”, rekao je za DW Antonio Fatas, profesor ekonomije na INSEAD Business School u Singapuru. “Mislim da je Biden napravio političku računicu da ih je bolje zadržati”, navodi on.

Nakon što je Biden došao na vlast dogodili su se važni geopolitički pomaci, uključujući i pitanje Tajvana. To je nagnalo demokratskog predsjednika da obeća da će američka vojska braniti tu otočnu državu u slučaju kineske invazije. Biden je tada zatražio podršku američkih saveznika.

David Sacks, suradnik za azijske studije u Vijeću za vanjske odnose (CFR) sa sjedištem u Washingtonu, u razgovoru za DW govori da je američka pozicija u Aziji mnogo jača pod Bidenom, navodeći jaču trilateralnu suradnju između SAD-a, Japana i Južne Koreje, kao i sličan sigurnosni pakt između SAD-a, Velike Britanije i Australije pod nazivom AUKUS, koji uključuje pomoć Canberri u nabavci podmornica na nuklearni pogon.

„Suradnja na području sigurnosti između SAD-a i Tajvana također je dostigla do sada neviđeno visoku razinu. Dakle, ako ste donositelj odluka u Pekingu, mislim da ne možete biti zadovoljni dinamikom u regiji pod Bidenom,” dodao je.

Bidenov embargo na čipove, koji je prvi put najavljen u listopadu 2022. i proširen na vrhunske UI čipove krajem prošle godine, sprečava prodaju poluvodiča koje su dizajnirali američki proizvođači čipova.

Peking je tehnološku dominaciju učinio ključnim elementom budućeg gospodarskog rasta zemlje, ali se vjeruje da je Kina 10 do 15 godina iza SAD-a što se tiče naprednog dizajna čipova.

Dok se američki kreatori politike nadaju da će zadržati tu prednost, embargo je samo ohrabrio Peking, koji je za naredno desetljeće planirao investirati 250 milijardi dolara (230 milijardi eura) u domaću proizvodnju čipova.

“Embargo na čipove i drugu visokotehnološku robu potpuno je loš”, smatra Geraci. “Kineski odgovor je samo: ‘Ako mi ga ne prodaš, napravit ću ga sam’.”

Ovaj profesor na NYU u Shanghaiu za DW objašnjava da će kineska ulaganja u proizvodnju čipova smanjiti jaz na oko 5 do 8 godina, ali što je još gore, SAD će izgubiti ključno izvozno tržište za svoje čipove.

Na pitanje koga bi Kina više voljela za predsjednika Sjedinjenih Država – Trumpa ili Bidena, Sacks odgovara da Peking ipak preferira kontinuitet s aktualnim demokratom. Razlog: mogućnost povećavanja carina na kinesku robu do 60 posto, kojima Trump prijeti.

“Kinezi ne vole Bidenovu politiku prema Kini, ali im je jasno kako bi mogle izgledati sljedeće četiri godine s njim. Trumpova nepredvidivost im se s druge strane ne sviđa, jer Kinezi su još uvijek prilično konzervativni i ne vole neizvjesnost”, rekao je on za DW.

Fatas iz INSEAD-a smatra da Kina može očekivati veća ograničenja američke trgovine ako Biden bude ponovo izabran, jer će Washington nastaviti obuzdavati ekonomske i vojne ambicije Pekinga.

“Hoće li ova ograničenja nestati u Bidenovom drugom mandatu? Sumnjam. Hoće li biti mnogo gore? Moguće. Ako Kina izazove probleme u vezi s Tajvanom ili Rusijom, što šteti interesima SAD-a, tada ćete vidjeti više sankcija”, govori Fatas.

Geraci pak vjeruje da bi Trumpova pobjeda bila bolja za odnose između SAD-a i Kine, i to u razgovoru za DW objašnjava ovim riječima: „Oni barem dijele zajedničku osnovu i mogu razgovarati. Ali s drugim Bidenovim mandatom Kina ne može promijeniti svoj autoritarni politički sustav kako bi zadovoljila SAD.”, donosi DW.

Iz analize Embera

Od pokretanja Inicijative triju mora 2015. godine, koja obuhvaća 13 zemalja, uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) u zemlje središnje i istočne Europe povećao se čak 12 puta, prema analizi energetskog think-tanka Ember. Iako je većina energetskih projekata podržanih inicijativom usmjerena na širenje plinske infrastrukture, promjene u energetskom krajoliku nameću potrebu za prilagodbom fokusa.

Emberovu analizu ističe planirani samit i poslovni forum Inicijative triju mora, koji će se održati u Vilniusu u travnju, kao ključan trenutak za određivanje smjera regije, s potencijalnim utjecajima na cijelu Europu. Dok se inicijativa prvotno usredotočila na infrastrukturne projekte vezane uz fosilna goriva, potreba za preusmjeravanjem postaje sve očitija s jačanjem obnovljivih izvora energije i potrebom za povezanijim elektroenergetskim sustavima.

Inicijativa triju mora, koja uključuje zemlje poput Hrvatske, Poljske, Češke i drugih, suočava se s rastućim kapacitetima za uvoz LNG-a koji bi uskoro mogli premašiti potražnju za plinom. Dok se fokus prvotno usmjeravao na infrastrukturne projekte za fosilna goriva, promjene u energetskom sektoru zahtijevaju prilagodbu strategije.

Ključni aspekti analize Embera naglašavaju potrebu za snažnijim naglaskom na obnovljive izvore energije te većom fleksibilnošću i povezanošću elektroenergetskih mreža. Također, predlažu se promjene u planovima za širenje kapaciteta LNG-a kako bi se uskladili s očekivanim budućim potrebama.

Inicijativa triju mora ima priliku postaviti temelje za energetsku tranziciju koja bi bila u skladu s europskim ciljevima o smanjenju emisija i povećanju udjela obnovljivih izvora energije. Važno je postići dogovor o ključnim ciljevima kako bi se osigurala održiva energetska budućnost regije i Europe, stoji među ostalim u analizi Embera.

Dalibor Pudić za Bloomberg Adria

Nastavljajući korake prema zelenoj tranziciji, Hrvatska je najavila značajne investicije u infrastrukturu za vozila na vodik. Država će subvencionirati izgradnju punionica s impresivnih 30 milijuna eura, od kojih će 15 milijuna eura biti dostupno već ove godine. No, ova inicijativa potaknula je raspravu o isplativosti i prikladnosti fokusa na vodik u ovom trenutku.

Pavle Mihajlović, konzultant s fokusom na industrijski sektor, ističe da, iako proizvodnja vodika trenutno nije isplativa, on je ključan za energetsku tranziciju. Mihajlović naglašava da vodik ima nezamjenjivu ulogu u proizvodnji zelenog čelika te da je njegova proizvodnja od vitalnog značaja za smanjenje emisija CO₂.

Dalibor Pudić, predsjednik hrvatske stručne udruge za plin, ističe važnost plina kao energenta s čistijim emisijama u usporedbi s fosilnim gorivima. On naglašava da plin ima perspektivu u smanjenju emisija CO₂ te da će imati ključnu ulogu u prelasku postojećih termoelektrana na plin.

Unatoč investicijama u vodik, ostaje pitanje jesu li električna vozila ili vozila na vodik bolje rješenje za prijevoz budućnosti. Mihajlović ističe eksperimentalnu prirodu ovih punionica te potencijal vozila na vodik u industriji logistike i transporta.

Rasprava također obuhvaća pitanje uloge plina u budućoj energetskoj strategiji Hrvatske. Pudić naglašava važnost plina kao čistog fosilnog goriva te njegovu ulogu u smanjenju emisija CO₂.

Dok Hrvatska kroči prema zelenoj tranziciji, rasprava o ulozi vodika i plina u energetskom miksu zemlje i regije ostaje ključna. S obzirom na brzu evoluciju tehnologije i ekonomskih čimbenika, budućnost energetskog sektora ostaje dinamična i zahtijeva kontinuiranu analizu i prilagodbu, donosi Bloomberg Adria.

Analiza

Najveće europsko gospodarstvo trenutno stagnira. A postoji i jedan problem koji nad njim visi kao Damoklov mač: Njemačka sve više ovisi o uvozu važnih sirovina.

U važne sirovine koje Njemačka uvozi spadaju bakar, litij i takozvani rijetki zemni metali – skandij, cerij, prometij, terbij i tulij, kao i dvanaest drugih elemenata. Ti rijetki metali uopće nisu toliko rijetki (najrjeđi tulij je češći od zlata), ali se rijetko nalaze u količinama koje rudarstvo čine ekonomski isplativim, piše DW.

Studija koju su nedavno objavili konzultantska kuća IW Consult i institut Fraunhofer ISI u ime KfW Research (podružnice banke KfW u vlasništvu njemačke države) bavi se tim uvozom i ispituje njegov značaj za stvaranje vrijednosti i zaposlenost u Njemačkoj. Studija detaljno analizira bakar, litij i rijetke metale, jer su odlučujući za ključne i buduće tehnologije.

Prema toj studiji skoro trećina bruto dodane vrijednosti u proizvodnom sektoru ovisi o proizvodnji robe koja sadrži bakar. Desetina dodane vrijednosti dolazi od proizvodnje robe koja sadrži litij, a 22 posto od robe koja sadrži rijetke metale. Posebno su ovisni proizvođači automobila i njihovi dobavljači, kao i proizvođači električnih, elektronskih i optičkih proizvoda.

Uz ovisnost o uvozu tu je i činjenica da tržištem sirovina dominira samo nekoliko izvoznika koji imaju veliku tržišnu moć. Najveća nalazišta rijetkih zemnih metala nalaze se u Kini. Nalazišta na Grenlandu, u Kanadi i Švedskoj još uvijek nisu dovoljno istražena i zato se ne mogu kvantificirati.

Gotovo trećina njemačkog uvoza litija i 19 posto bakra i rijetkih metala smatra se rizičnima. Kada su u pitanju litij i rijetki metali, tri najveća isporučitelja imaju tržišni udio od preko 80 posto. Posebno važni za njemačko tržište su: Rusija za bakar i Čile za litijev karbonat, jer 72 posto dolazi odatle. Kada je riječ o uvozu rijetkih metala, Njemačka pokriva 84 posto svojih potreba uvozom iz Kine i taj visok stupanj ovisnosti će još dugo potrajati.

Matthias Wachter iz Saveza njemačke industrije (BDI) za DW kaže: „Ovisnost o mnogim sirovinama iz Kine je već sada veća nego što je bila ovisnost o plinu iz Rusije.” On ističe da je uvoz rudarskih, rafinerijskih i trgovačkih proizvoda povezan s „najvećom razinom rizika“. Ono što je rizično je, kako kaže, „ne toliko fizička dostupnost sirovina, koliko njihova koncentracija u eksploataciji, a posebno u daljnjoj preradi u Kini. To čini ranjivim i otvorenim za ucjene. Kontrolom izvoza nekih rijetkih metala Kina je već pokazala da može zatvoriti slavinu tamo gdje joj odgovara.”

Cornelius Bähr, viši konzultant na Institutu za njemačko gospodarstvo u Kölnu (čija je podružnica IW Consult jedan od autora studije), ukazuje za DW na sirovine za kojima će potražnja vjerojatno biti sve veća: „Na primjer, litij za proizvodnju baterija.” On također potvrđuje strahovanja Matthiasa Wachtera: „Još jedan faktor rizika je visoka koncentracija na pojedine zemlje ako one istovremeno prijete strateškim trgovinskim ograničenjima – na primjer kada se radi o galiju, germaniju ili grafitu, koji se uglavnom uvoze iz Kine.”

Prema Wachteru, prekidi isporuka „još nisu na kritičnoj razini”, ali „nema govora” o pouzdanim lancima snabdijevanja. Trenutno Huti pobunjenici „pokazuju svijetu koliko je krhka globalna trgovina”.

Cornelius Bähr također ukazuje na političke rizike. Na primjer, „trgovinski sporovi između Kine i SAD-a, ali i Kine i Europske unije. Oni dovode do međusobnih ograničenja izvoza ili barem prijetnji takvim ograničenjima.”

„Sigurnost snabdijevanja sirovinama zahtijeva razmatranje čitavog lanca – od rudarstva, do uvezenog poluproizvoda.” To je zaključak do kojeg je došla Fritzi Köhler-Geib, glavna ekonomistica KfW-a, banke koja je naručila studiju. „Održivo snabdijevanje sirovinama sada isprva stvara troškove, ali je preduvjet za oblikovanje zelene i digitalne transformacije.”

„Ne trebamo se zavaravati: smanjenje ovisnosti i izgradnja veće otpornosti se ne događa preko noći“, kaže Wachter. Ono što je prema njegovom mišljenju ključno je „diverzifikacija i razvoj novih kapaciteta”. „Jačanje domaće proizvodnje je dio rješenja. Suprotno široko rasprostranjenom mišljenju, Njemačka je vrlo bogata mnogim sirovinama”, ističe Wachter.

Cornelius Bähr pak upozorava da Njemačka mora poduzeti mjere „diverzifikacijom zemalja iz kojih uvozi, zamjenom kritičnih sirovina, proširenjem vlastitih resursa i jačanjem reciklaže. Preduvjet za to su pogodni lokacijski uvjeti (npr. troškovi energije) i prihvaćenost među stanovništvom.”

Matthias Wechter poziva na šire pozicioniranje njemačke privrede: „Loša diverzifikacija lanaca snabdijevanja sirovinama ugrožava Njemačku. Mada se moguće ekonomske posljedice najgoreg scenarija ne mogu ozbiljno izmjeriti, može se reći da bi Njemačka kao industrijska lokacija, a samim tim i njeno blagostanje, bili masivno ugroženi. Jer, bez sirovina industrijska poduzeća ne mogu raditi i nećemo ostvariti svoje klimatske ciljeve.”

„Bez pristupa sirovinama postoji rizik da u Njemačkoj neće biti moguća odgovarajuća industrijska proizvodnja”, kaže Cornelius Bähr i daje konkretan primjer: „Bez pristupa litiju nema proizvodnje baterija. Baterije bi se morale uvoziti. Ako se ne mogu uvoziti, ne mogu se proizvoditi električni automobili. A to bi značilo gubitak u industriji, kako stvaranja vrijednosti tako i radnih mjesta.”, donosi DW.

Uz analizu IEA

Cijene nafte porasle su u četvrtak na međunarodnim tržištima prema 85 dolara budući da su ulagače ohrabrile nove procjene Međunarodne agencije za energiju (IEA), signalizirajući slabiju opskrbu i snažniju potražnju u ovoj godini. Na londonskom je tržištu cijena barela iznosila je 84,73 dolara, a na američkom 80,60 dolara.

Globalni referentni indeks porastao je za oko četiri posto ovog tjedna, također podržan prvim padom američkih zaliha od siječnja i pojačanim geopolitičkim napetostima nakon što je Ukrajina napala još jednu rusku rafineriju.

Terminski ugovori naftnih proizvoda sada su izbili iz uskog raspona u kojem su trgovali ove godine, ali i dalje postoji mogućnost ograničenja daljnjih dobitaka.

Trgovce je u srijedu iznenadilo izvješće američke vlade koje je pokazalo pad zaliha nafte. Pale su i zalihe benzina, snažnije no što se očekivalo.

Poticaj cijenama bila su jučer i strahovanja za opskrbu iz Rusiije zbog ukrajinskih napada na rafinerije. Ruski izvoz goriva pao je u veljači za 1,5 posto u odnosu na prethodni mjesec zbog neplaniranih prekida u radu rafinerija, pokazuju podaci iz industrijskih izvora i izračuni Reutersa.

U četvrtak trgovci su se usredotočili na najnovije mjesečno izvješće IEA-e.

Agencija procjenjuje da će globalna potražnja za naftom u prvom tromjesečju porasti za 1,7 milijuna barela dnevno, snažnije no što su bili očekivali, zbog poboljšanih izgleda u SAD-u i pojačane potražnje za gorivom pod utjecajem putovanja brodova duljom rutom oko Rta dobre nade.

Podigli su i procjenu rasta potražnje u cijeloj godini, za 110.000 barela dnevno, na 1,3 milijuna barela dnevno. To ujedno znači da će rast biti znatno sporiji nego u 2023. zbog posustajanja svjetskog gospodarstva, napominju. Lani potražnja je po njihovm procjenama porasla za 2,3 milijuna barela dnevno.

Agencija je istodobno snizila procjenu opskrbe, uzimajući s obzir najnoviju odluku OPEC-a i njegovih saveznika o smanjivanju isporuka do sredine godine i manju proizvodnju neovisnih proizvođača. Očekuju da će opskrba u ovoj godini porasti za 800.000 barela dnevno, na 102,9 milijuna barela dnevno.

OPEC je u odvojenom izvješću objavio da je u srijedu cijena barela košarice nafte njegovih članica ostala gotovo nepromijenjena i iznosila je 82,67 dolara.

Analiza

Industrijska proizvodnja u eurozoni i EU oštro je pala u siječnju, a u Hrvatskoj se stabilizirala, zadržavši se na razini kraja 2023. godine, pokazalo je u srijedu izvješće Eurostata. Industrijska proizvodnja u eurozoni i EU pala je u siječnju prema sezonski prilagođenim podacima, za 3,2 odnosno za 2,1 posto u odnosu na prethodni mjesec, pokazuje izvješće europskog statističkog ureda.

U prosincu bila je na oba područja porasla za 1,6 posto, pokazuju revidirani podaci. Daleko je najviše u siječnju na oba područja pala proizvodnja kapitalnih dobara, za 14,5 posto u eurozoni i za 12,8 posto u EU.

Izrazitije se u zoni primjene zajedničke europske valute smanjila i proizvodnja trajnih proizvoda za široku potrošnju, za 1,2 posto, dok je u EU gotovo stagnirala.

Najviše je pak i u eurozoni i u EU porasla proizvodnja intermedijranih proizvoda, za 2,6 odnosno za 2,9 posto u EU.

Rast je bilježio i energetski sektor, za 0,5 posto u zoni primjene zajedničke europske valute i za 0,6 posto u Uniji.

Među zemljama čijim je podacima Eurostat raspolagao najviše je u siječnju na mjesečnoj razini pala industrijska proizvodnja u Irskoj, za 29 posto. Sa znatnim odmakom slijede Malta i Estonija gdje se smanjila za 9,4 odnosno za 6,6 posto.

Najviše je pak porasla proizvodnja u poljskoj industriji, za 13,3 posto u odnosu na prosinac. Slijede Slovenija i Litva s rastom od 10,6 odnosno 7,2 posto.

U Hrvatskoj se industrijska proizvodnja u siječnju zadržala na razini prethodnog mjeseca kada se prema revidiranom podatku bila smanjila za 4,0 posto.

Eurostat nije raspolagao podacima za Češku i Italiju.

Lošiji početak godine

I usporedba s početkom prošle godine pokazuje oštar pad europske industrijske proizvodnje, za 6,7 posto u eurozoni i za 5,7 posto u EU, izračunali su statističari.

U prosincu gotovo je stagnirala u eurozoni dok je u EU uvećana za skromnih 0,6 posto, prema revidiranim podacima.

Najsnažnije je na oba područja na početku godine pala proizvodnja kapitalnih dobara, za 12,1 posto u eurozoni i za 10,1 posto u EU.

Značajniji pad bilježio je i sektor trajnih dobara za široku potrošnju, za nešto više od osam posto.

Neznatno je uvećana samo proizvodnja u energetskom sektoru, za 0,3 posto u eurozoni i za 0,6 posto u EU u odnosu na prošlogodišnji siječanj.

Među zemljama EU-a čijim je podacima Eurostat raspolagao Irska je zabilježila daleko najsnažniji pad proizvodnje i na godišnjoj razini, za 34,1 posto.

S ogromnim odmakom slijede Estonija i Bugarska gdje je smanjena za 8,6 odnosno za 7,6 posto u odnosu na siječanj 2023. godine.

I hrvatska industrija bilježila je u siječnju pad proizvodnje na godišnjoj razini, za 1,3 posto. U prosincu bila se smanjila za 1,0 posto.

Blizu je Hrvatskoj na početku godine bio Portugal s padom proizvodnje za 1,5 posto.

Najsnažnije je pak u siječnju porasla proizvodnja u Sloveniji, za 12,2 posto. Dvoznamenkasti rast bilježila je i Grčka, za 10,5 posto, pokazuju Eurostatovi podaci.

Analiza dana

Cijene nafte porasle su u srijedu na međunarodnim tržištima iznad 83 dolara pod utjecajem nagovještaja snažne potražnje i nagađanja o mogućem poremećaju u opskrbi iz Rusije nakon ukrajinskog napada na rafinerije.

Na londonskom je tržištu cijena barela iznosila je 83,46 dolara, a na američkom 79,15 dolara. Trgovci su se u srijedu fokusirali na naznake snažne potražnje.

Zalihe sirove nafte u SAD-u pale su u prošlom tjednu za 1,5 milijuna barela, prema podacima ministarstva energetike, nešto snažnije no što su analitičari očekivali. Stopa iskorištenosti rafinerijskih kapaciteta porasla je za 1,9 postotnih bodova, na 86,8 posto.

Rafinerije u SAD-u postupno završavaju redovne radove na održavanju, napominje Reuters.

Pad zaliha u SAD-u nadovezao se na procjenu Organizacije zemalja-izvoznica nafte da bi potražnja u ovoj godini trebala porasti za 2,25 milijuna barela dnevno, oslonjena na potražnju u Kini.

Analitičari istodobno procjenjuju izglede za poremećaje u opskrbi, nakon napada ukrajinskih dronova u Rusiji i požara u najvećoj rafineriji proizvođača nafte Rosnefta.

Potporu cijenama nafte i drugih vrijednosnih papira pružile su i procjene da blago ubrzanje inflacije u SAD-u u veljači neće odvratiti središnju banku od snižavanja kamatnih stopa najkasnije sredinom godine. Niže kamatne stope podupiru gospodarstvo i potražnju za naftom.

OPEC je u odvojenom izvješću objavio da je u utorak barel košarice nafte njegovih članica poskupio 25 centi, na 82,61 dolara.

Ministarstvo energetike

SAD proizvodi u prosjeku 12,9 milijuna barela nafte dnevno i vodi na svjetskoj ljestvici proizvođača, šestu godinu zaredom, objavilo je ministarstvo energetike.

U prosincu 2023. proizvodnja sirove nafte u SAD-u dosegnula je novi mjesečni rekord, premašivši 13,3 milijuna barela dnevno, objavila je uprava za podatke energetskog sektora (EIA) u sastavu ministarstva.

Male su šanse da će druge zemlje u skorije vrijeme oboriti taj rekord, ističu u američkoj upravi za podatke energetskog sektora.

Vlada Saudijske Arabije naredila je pak u siječnju energetskom divu Aramcu da suspendira plan o povećanju proizvodnje nafte i da cilja maksimalni održivi proizvodni kapacitet od 12 milijuna barela dnevno, za milijun barela manji no što su bili zacrtali 2020. godine.

Saudijska Arabija vodeći je proizvođač Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) koja je zajedno sa saveznicima odlučila smanjivati opskrbu do sredine godine za 2,2 milijuna barela dnevno kako bi poduprla cijene u razdoblju posustajanja potražnje pod pritiskom slabog gospodarskog rasta.

Analiza

Nafta je napredovala nakon četiri dana gubitaka jer industrijsko izvješće ukazuje na smanjenje američkih zaliha sirove nafte, što nadoknađuje nestalne rezove OPEC-a.

To bi bio prvi pad u sedam tjedana ako ga kasnije u srijedu potvrde američki vladini podaci. Podaci API-a također pokazuju da su zalihe nafte u Cushingu, Oklahoma, mjestu isporuke za WTI, pale za gotovo 1 milijun barela.

Organizacija zemalja izvoznica-nafte (OPEC) i Međunarodna agencija za energiju (IEA) razilaze se u procjenama rasta potražnje za naftom, a prognoze za ovu godinu pokazuju najveći raskorak u 16 godina, pokazalo je Reutersovo istraživanje.

U veljači IEA je prognozirala da će potražnja u ovoj godini rasti za 1,22 milijuna barela dnevno. OPEC je pak u izvješću za veljaču procijenio da će porasti za 2,25 milijuna barela dnevno. Razlika u prognozi odgovara oko jedan posto svjetske potražnje, napominje Reuters.

Kako bi prikazao kontekst tog jaza, Reuters je analizirao promjene prognoza IEA-e i OPEC-a u razdoblju od 2008. do 2023. i u prva dva mjeseca ove godine.

Razdoblje je moralo biti dovoljno dugo kako bi se izvukli pouzdani zaključci, objašnjava Reuters. Polazišna godina 2008. i zaključna 2023. izabrane su pak kako bi izračun obuhvatio ekstremne oscilacije potražnje, počevši od financijske krize u 2008. do pandemije u 2020. i njezinog naknadnog oporavka.

Reutersova analiza mjesečnih izvješća IEA-e i OPEC-a tokom 16-godišnjeg razdoblja pokazala je da je razlika u prognozama rasta potražnje najveća upravo u ovojgodišnjoj veljači.

RBA Analize

Prema privremenim podacima DZS-a, u prosincu je zabilježen pad vrijednosti izvoza i uvoza robe na godišnjoj razini deveti mjesec zaredom.
Naime, vrijednost izvoza roba pala je u odnosu na prosinac 2022. za 9,8%. Istovremeno je smanjenje vrijednosti uvezenih roba iznosilo 16,1% godišnje.

Posljedica je to prvenstveno visoke baze (u prosincu 2022. rast vrijednosti uvoza 30,3%, a izvoza 16,3% godišnje), kada je godišnji rast vrijednosti robne razmjene u raznim kategorijama bio dvoznamenkasti. Normalizacija prvenstveno cijena energenata, a zatim cijena prehrambenih i ostalih sirovina stoga su značajno utjecale na godišnje promjene u statistici robne razmjene. Istovremeno su i prigušene gospodarske aktivnosti kod najvažnijih zemalja trgovinskih partnera imale određen utjecaj na dinamiku robne razmjene, što se odrazilo i na podatke o BDP-u u 2023. godini.

Na razini cijele 2023., promatrano kumulativno, vrijednost izvezenih roba iznosila je 22,9 mlrd. eura, što je manje za 5,1% u odnosu na prosječnu vrijednost iz 2022., ali i 24,5% više u odnosu na 2021. godinu. S druge strane, vrijednost uvezenih roba, s iznosom od 39,5 mlrd. eura, smanjila se za 5,8% u promatranom razdoblju na godišnjoj razini, dok je u odnosu na prosjek iz 2021. porasla za 38,9%. Posljedično, deficit u bilanci robne razmjene s inozemstvom iznosio je u 2023. 16,6 mlrd. eura (-6,6% u odnosu na 2022. i +65,5% u odnosu na 2021.). Smanjenje manjka u robnoj razmjeni posljedica snažnijeg pada vrijednosti uvoza od izvoza roba, što je dodatno naglašeno i većom uvoznom bazom.

Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je u prosincu 61,6%, dok je na razini cijele 2023. iznosila u prosjeku 58,0%. Pogoršanje pokrivenosti uvoza izvozom u prosincu na mjesečnoj razini (-3,9 postotnih bodova) rezultat je snažnijeg mjesečnog pada izvoza od uvoza. Naime, u odnosu na studeni, vrijednost izvoza robe bila je manja za 15,1%, dok je vrijednost uvoza smanjena za 9,7%. Pritom se manjak u robnoj razmjeni blago povećao te je u prosincu iznosio 1,1 mlrd. eura.

Normalizacija cijena energenata i njezin utjecaj na trendove u robnoj razmjeni zrcali se i u sektorima SMTK-a (Standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji), gdje je najveći doprinos ukupnom padu vrijednosti izvoza i uvoza roba u razdoblju siječanj-prosinac 2023. u odnosu na isto razdoblje 2022. generiran od strane Mineralnih goriva i maziva (160,7% kod izvoza odnosno 180,3% kod uvoza roba). Uz to, isključujući mineralna goriva i maziva iz navedene klasifikacije, u promatranom razdoblju na godišnjoj razini, zabilježen je nominalni rast i izvoza i uvoza roba. Pri tome je rast izvoza roba iznosio 3,9%, a uvoza roba 6,2%. Naravno, važno je skrenuti pažnju da se radi o nominalnim kategorijama. Naime, na rast vrijednosti međunarodne razmjene u ostalim kategorijima utjecale su i više cijene, kao posljedica prethodnog rasta ulaznih troškova poput cijena energije.

Promatrano prema najvažnijim trgovinskim partnerima u europodručju, Njemačkoj, Italiji i Sloveniji, podaci su mješoviti. U razdoblju siječanj-prosinac 2023. u odnosu na isto razdoblje 2022. godine, ukupni nominalni robni izvoz u Italiju pao je za 5,2%, u Sloveniju za 8,0%, dok je u Njemačku porastao za 2,0%. Ovdje isto treba napomenuti da je riječ o vrijednostima, pa su promjene pod utjecajem promjena cijena.

Prema NKD-u, u 2023. na godišnjoj razini snažan pad vrijednosti izvoza i uvoza bilježe kategorije Rudarstvo i vađenje (-51,3% kod izvoza i -45,2% kod uvoza), Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija (-45,7% odnosno -58,9%) te Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije i okoliša (-25,9% odnosno -17,4%). U promatranom razdoblju na godišnjoj razini, prerađivačka industrija zabilježila je rast vrijednosti izvoza za 3,3%, a uvoza za 3,4%. Međutim, unutar prerađivačke industrije, intenzivno smanjenje bilježi Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda (-25,8% kod izvoza odnosno -17,8% kod uvoza roba).

Popuštanje uvoznih cjenovnih pritisaka stoga je primjetno i u promjenama kod raznih kategorija NKD-a. U istom smjeru vjerojatno djeluje i prisutna slabost inozemne potražnje za pojedinim dobrima, što je vidljivo i u mješovitim rezultatima unutar prerađivačke industrije.

Slabost gospodarskih aktivnosti u europodručju i EU nastavit će se odražavati na robnu razmjenu i u narednim mjesecima. Istovremeno bi utjecaj baznog razdoblja trebao postepeno iščezavati. Očekivan oporavak vanjskotrgovinske potražnje u 2024. godini nastavit će djelomično ograničavati restriktivna monetarna politika.

Promatrano kumulativno, Hrvatska je na tržište Europske unije u 2023. izvezla robe u vrijednosti od 15,5 mlrd. eura ili 67,8% vrijednosti ukupnog izvoza. Na godišnjoj razini to je nominalno smanjenje od 6,5%. Uz rast uvoza s ovog tržišta po godišnjoj stopi od 2,4% i vrijednost uvoza od 30,3 mlrd. eura (76,8% ukupnog uvoza RH), manjak u robnoj razmjeni s EU produbio se na 14,8 mlrd. eura (+13,7% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine).