Tribina

Upotreba 3D printera revolucionirala je brojne grane modernog društva na način koji je bio gotovo nezamisliv prije samo dvadesetak godina. Upotreba ovakvih uređaja u medicini je u potpunosti promijenila živote hiljada ljudi, svemirska industrija je dobila nove mogućnosti, izrada mašina je na visokom nivou, a čak i obični ljudi mogu svoje maštarije pretočiti u stvarnost uz relativno mala ulaganja.

Međutim, razvoj ove tehnologije dovodi i do niza opasnosti, a ponajbolji pokazatelj toga je vijest da je američki sudac blokirao objavu uputa koje korisnicima omogućuju trodimenzionalni ispis vatrenog oružja.

Piše: Mario Pejović/Al Jazeera Balkans

Tokom samo jednog vikenda više od 10.000 ljudi skinulo je upute za jurišne puške AR-15, iste one kojom je izvršena većina masovnih pucnjava u SAD-u. A unatoč zabranama, ono što se jednom pojavi na internetu, zauvijek ostaje na internetu.

Ovakve vijesti i svakodnevni razvoj tehnologija 3D printera izaziva zabrinutost da bi oružane i terorističke grupe, ali i kriminalci, mogli u svom domu “printati” vatreno oružje koje bi zloupotrebljavali. Odnosno, svako sa dovoljno novca i pristupom internetu bi teoretski mogao praviti opasno oružje.

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar navodi da je pitanje koliko dostupnost uopće oružja utječe na javnu sigurnost je jedno od stalno debatiranih tema koje dijele javnost. Oružje iz domene “uradi sam” također izaziva interes i jasno izražavanje stavova širom svijeta, a posebno u Americi gdje postoje i lobističke grupe koje javno promiču teme “pro et contra” u pitanjima prava na oružje.

Što se SAD-a tiče, oružje je u brojnim tamošnjim saveznim državama relativno lako nabaviti, tako da postojanje nacrta za 3D printanje u prvom trenutku neće posebno promijeniti sigurnosnu situaciju. “Međutim, naravno da će s vremenom to predstavljati sve veći izazov i tamo ali i drugdje. Mnogi misle kako samo 3D printanje oružja nije opasnost jer ne znaju da je isto moguće i u pogledu streljiva. Zbog toga je pitanje samo vremena kada će i teroristi pokušavati na taj način pribaviti oružje za napade”, kaže Avdagić.

On dodaje da kako će 3D tehnologija bivati sve kvalitetnija, jednostavnija, dostupnija i povoljnija tako će i njena uloga u javnoj sigurnosti biti sve veća.

Ono što je dobra vijest za građane jeste da se sigurnosni sektor stalno prilagođava novim izazovima, posebno onima koji dolaze iz sfere sve veće digitalizacije društva. S vremenom će se sve više zakonski regulirati to područje i na taj način davati nove ovlasti sigurnosnim službama, što će im omogući da se nose s izazovima “proizvodnje” oružja u vlastitom domu. “Stari izazovi nestaju, novi se javljaju, društvo i svijet jednostavno idu dalje s modernizacijom, i mijenja se u tome ukupno, u svakom segmentu, od onih malignih skupina pa do državnih struktura. Opasnosti neće nestati ali ne ulazimo u neko novo vrijeme velike nesigurnosti”, smatra sigurnosni stručnjak.

Kako se barem kriminalne i oružane grupe iz regije trude koliko toliko držati korak sa svijetom, upitno je da li će se jednog dana “printano” oružje pojaviti i na našim ulicama. Avdagić podsjeća da je raspad bivše države i ratno vrijeme koje je uslijedilo ostavilo iza sebe dosta neprijavljenog i nelegalnog oružja, zbog čega je kriminalnim grupama zasad jednostavnije pronaći i doći do klasičnog, industrijskog naoružanja. Međutim, dodaje, prije ili kasnije će 3D printano oružje pojaviti i u ovom dijelu Evrope.

Sigurnosni analitičar Avdagić kaže da iako je lično sklon kvalitetnoj regulaciji držanja i nošenja oružja, smatra da treba naglasiti i kako teza koju često zagovaraju oni koji misle suprotno, kako ljudi ubijaju, a ne oružje, svakako drži vodu.

“Posebno to stoji kad napravimo pregled brojnih recentnih terorističkih napada koji su se izvodili automobilima, kamionima ili hladnim oružjem. Teroristi se obično vode načelom nanošenja što više štete uz što manju mogućnost otkrivanja plana za takav cilj pa veća dostupnost bilo čega čime se šteta može nanositi predstavlja i novi ili povećani izazov”, navodi on, a donosi Al Jazeera Balkans.

Nakon 27 godina zemlje koje izlaze na Kaspijsko more složile su se oko nove podjele morskog dna. Je li sada otvoren put za bolju eksploataciju nafte i plina? Stručnjaci su sumnjičavi.
U pitanju su dragocjena zemna blaga, ali i sfere geopolitičkog utjecaja. Poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. oko Kaspijskog mora su nastale četiri nove države: Rusija, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbajdžan. Zajedno s Iranom te zemlje već gotovo tri desetljeća pregovaraju o tome kako bi trebalo biti podijeljeno dno Kaspijskog mora – na nižoj diplomatskoj razini je od 1991. na ovamo održano više od 50 sastanaka tih zemalja.

Sada je postignuta suglasnost. Na summitu u kazahstanskom obalnom gradu Aktauu šefovi država su se načelno dogovorili o novoj podjeli i potpisali odgovarajući dokument. Time je otvoren put za povećanje eksploatacije nafte i plina u toj regiji. Doduše, potrebni su i dalji dogovori, kao što je rekao iranski predsjednik Hasan Rohani. Tek treba utvrditi nove trase naftovoda i plinovoda.

Turkmenistan bi želio preko Azerbajdžana u Južnu Europu izvoziti svoje energetske resurse. Europa bi tako mogla postati neovisnija od ruskog plina. Rusija je u prošlosti pokušavala blokirati gradnju transkaspijskog naftovoda kroz Turkmenistan prema Azerbajdžanu kako bi osigurala svoju poziciju opskrbljivača Europe plinom.

Ashley Sherman, stručnjak konzalting-firme Wood Mackenzie, kaže da je potpisivanje dogovora izuzetno bitno za tu regiju. Sada bi se moglo nastaviti izvođenje projekata koji su bili zamrznuti. Doduše, ne treba računati da će proizvodnja brzo biti povećana. Zalihe nafte u toj regiji se procjenjuju na 50 milijardi barela, a plina na oko 300 bilijuna kubičnih metara.

U sklopu novog sporazuma Iran je dobio najmanji dio morskog dna i važi kao gubitnik u ovom sporazumu. I pored toga, Hasan Rohani je sporazum nazvao „važnim dokumentom”, kojim, kako je dodao, ipak nisu raščišćene razlike u mišljenjima. Iranski predsjednik je pohvalio klauzulu dokumenta kojim se zemljama izvan spomenutoga kruga zabranjuje vojna nazočnost u Kaspijskom moru – ono „pripada isključivo kaspijskim državama”, piše DW.

Turska je godinama imala visoki gospodarski rast i bila smatrana ekonomskim čudom poput gospodarstava na Dalekom istoku, no sada se vidi da taj rast nije imao zdrave temelje. Investitori na financijskim tržištima, ali i turska javnost, su izgubili povjerenje u nacionalnu valutu koja je od početka godine oslabila gotovo 50% i kapital prebacuju u eure, dolare i zlato kako bi ga zaštitili.
Više je uzroka trenutnih problema za Tursku. Prvi je pretjerano zaduživanje u posljednjim godinama. Visoki gospodarski rast je financiran masovnim zaduživanjem od strane građana i države, što je doprinosilo potrošnji i rastu gospodarstva. Dugovi su sada počeli stizati na naplatu, a po nekim izvorima Turska trenutno ima 181 milijardu USD duga u stranim valutama. Drugi razlog problema je povezan s prvim, a radi se o tome da turski predsjednik Erdogan uporno udaljava Tursku od Zapada. Američki i europski investitori koji ne vole političku nesigurnost, zbog toga odgađaju investicije u tu zemlju, a kapital koji se već nalazi u Turskoj prebacuju na sigurnije lokacije.

U takvoj situaciji bankari su također zabrinuti. Naime, bez priljeva stranog kapitala, gospodarski rast će sigurno usporiti, a Turska možda neće moći vratiti dospjele dugove. Na temelju toga, oni koji su spremni posuditi novac Turskoj, traže mnogo veću kamatu nego su tražili prije nekoliko godina, što dodatno guši gospodarski rast.

Kao da sve to nije već dovoljno veliki problem, sudionici na Forex valutnom tržištu već mjesecima rasprodaju eure, funte te valute zemalja u razvoju kao što je turska lira i s njima kupuju američke dolare. Te dolare koriste za ulaganje u američke dionice koje su praktički rekordno visoke i državne obveznice SAD-a, koje trenutno donose osjetno više kamatne stope nego obveznice ostalih razvijenih zemalja.

Za završni udarac turskoj liri zasluženi su političari – Trump i Erdogan. Naime, svi gore navedeni problemi su doveli do naglog slabljenja turske lire i jačanja američkog dolara, što može loše utjecati na američki izvoz u tu zemlju. U sklopu svojih protekcionističkih mjera, Trump je odlučio udvostručiti carine na uvoz čelika i aluminija iz Turske, što je uzrokovalo još veću paniku na tržištima i dodatnu rasprodaju lire. Turska centralna banka u takvoj situaciji može naglim dizanjem kamatnih stopa pokušati vratiti povjerenje u valutu i stabilizirati tečaj, no Erdogan je zabranio takvu mjeru vjerojatno zbog straha da će visoke kamatne stope dodatno usporiti gospodarski rast.

Njemački medij Die Welt danas piše kako u sklopu geopolitike Sjedinjene Države ulog stavljaju na „novo oružje, moć koju čitav svijet može brzo osjetiti – dolar.“ Američka valuta je „globalizacijski premaz“ i onaj tko se podvrgne gnjevu Washingtona „odsijeca se od biznisa“.

Uz pomoć dolara sankcije se čine učinkovitim instrumentom, što je na sebi osjetila Rusija. Već i sama objava novih sankcija protiv Moskve dovela je do pada ruske valute rublja. Sada jedan dolar vrijedi 66,71 rubalj, što je najviše u zadnje dvije godine. Najvažniji burzovni indeksi RTS i Moex također su jako pali.

Na stanje burzi također je utjecao pad dionica „Aeroflota“ za više od 10%, što je bila reakcija na priopćenje američkih medija kako administracija može zatvoriti američke zračne luke za ruske zrakoplovne tvrtke. Dionice ruskih banaka također gube na vrijednosti. Npr. dionice VTB izgubile su više od 7%. Službeno, nove američke sankcije protiv Rusije na snagu stupaju 22. kolovoza, a detalji o njima se ne objavljuju. S druge strane Moskva je već najavila o mjerama odgovora. Prema riječima glasnogovornika Kremlja Dmitryja Peskova, nove su sankcije „potpuno neprihvatljive“, a Sjedinjene Države postaju „nepredvidljiv partner“.

U strahu od potpunog urušavanja turskog gospodarstva, investitori su u posljednjih nekoliko dana počeli prodavati dionice čak i na razvijenim tržištima (njemački DAX je od petka pao 2,5%), a od valuta, osim dolara, počeli su jačati i švicarski franak i japanski jen, tradicionalna utočišta u nesigurnim vremenima. Najvažniji razlog za zabrinutost je eventualna izloženost europskih banaka prema Turskoj. Naime, ako bi Turska bankrotirala, europske banke bi se mogle naći u problemima, što nikako nije poželjan scenarij.

Iako su gore navedeni događaji iznimno loši za Tursku, analitičari Admiral Marketsa smatraju da nije realno očekivati proširivanje krize na cijelu Europu ili čak svijet. BDP Turske čini samo 1% ukupnog globalnog BDP-a stoga se čak i iznimno velika recesija u toj zemlji ne bi primijetila u podacima o globalnom gospodarskom rastu. Kada je u pitanju europski bankarski sektor, ponavljanje scenarija koji se dogodio u Grčoj prije nekoliko godina također nije realno. Naime, Turska nije članica EU i ima samostalnu valutu, čije slabljenje može značajno ublažiti krizu. Europska centralna banka danas na raspolaganju ima značajno veće ovlasti i mehanizme za ubrizgavanje kapitala u financijski sektor, čime može neutralizirati bilo kakav nedostatak novca zbog straha privatnih investitora.

Promjene vrijednosti dionica, obveznica, valuta razvijenih zemalja i plemenitih metala do kojih je došlo u posljednjih nekoliko dana i tjedana vjerojatno su privremene. Investitori će vjerojatno u roku tjedan ili dva realno sagledati situaciju i zaključiti da problem u Turskoj nema mnogo veze s poslovanjem npr. Googlea ili Facebooka te s valutom Japana i Australije. Do globalne recesije će prije ili kasnije doći, no financijska kriza u Turskoj vjerojatno neće biti kap koja će preliti čašu, stoga je realno za očekivati da se vrijednost većine financijskih instrumenata vrlo brzo vrati na razine na kojima su bile prije nego se počelo pričati u Turskoj.

Ministar Krstičević, slažu se gotovo svi analitičari, posvetio se vraćanju ugleda i digniteta Hrvatske vojske i hrvatskih vojnika, ali nije zanemario ni njihovu opremljenost. Nabava vojnih zrakoplova F-16 iz Izraela točka je na i njegova dosadašnjeg mandata, koja nadmašuje sam vojni kontekst nabave i treba ju promatrati u daleko širem političkom i geopolitičkom kontekstu.
“Ministar Damir Krstičević nije dobar ministar, on je izvrstan ministar, a ta se izvrsnost iskazuje u različitim aspektima ministrova rada. Ne možemo reći da je Krstičević taj koji je preokrenuo trend proračunskog zapostavljanja vojske, samo zato što je to bilo napravljeno u mandatu njegova prethodnika Josipa Buljevića, ali Krstičević je osnažio taj preokret. Nacionalna ili domovinska sigurnost više nisu na začelju, kad se planira državni proračun, a Ministarstvo je s povećanim budžetom započelo vrlo ambicioznu reformu oružanih snaga”, izjavio je za portal Direktno politički analitičar Davor Gjenero
.

“Kad ste članica NATO saveza, onda ministar obrane preuzima i neke tradicionalne funkcije ministra vanjskih poslova, ali i ministra gospodarstva. Davor Božinović bio je prvi naš ministar obrane koji je počeo ozbiljno raditi na povezivanju oružanih snaga s domaćom industrijom i tako pomagati domaćoj, ne samo industriji naoružanja, proboj prema NATO tenderima. U tome su Krstičević i njegovi suradnici izrazito uspješni. Da nije napravio ništa drugo osim strateškog partnerstva s Izraelom, Krstičevića bismo mogli smatrati uspješnim na međunarodnom, vojno-diplomatskom parteru. Znamo, međutim, da je u njegovu mandatu znatno ojačan rejting Hrvatske u odnosima s SAD.

U ustavno-pravnom smislu, položaj ministra obrane posebno je osjetljiv, jer on je istovremeno član vladinog kabineta, ali odgovoran i Predsjedniku (Predsjednici) Republike. I u tom aspektu Krstičević se pokazao odličnim ministrom, tako da nije uočen niti jedan strukturni problem u odnosima Predsjednice i Vlade, kad je riječ o domovinskoj sigurnosti, Oružanim snagama ili Ministarstvu obrane”, naglašava Gjenero.

“Svoj politički karakter Krstičević je najbolje pokazao lani, kad je nakon primjedaba na djelovanje vojske, koje nisu bile opravdane, odlučno stavio na stol svoju ostavku. Pokazao je kako brani svoje suradnike i da ne dozvoljava njihovu neopravdanu kritiku. Jasno je kako je Krstičević jedan od onih političara koji svoj mandat doživljavaju kao poziv. Zato je i mogao tako dobro odabrati suradnike, jer ih nije birao prema kriterijima koji nemaju veze sa strukom, zato tako čvrsto štiti njihov rad, zato je spreman povući se kad nema potporu, prije svega proračunsku, za ono što želi napraviti u sektoru domovinske sigurnosti”, zaključio je Gjenero za Direktno.hr.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna pale, i drugi tjedan u kolovozu, jer se ulagači plaše da bi trgovinske napetosti u svijetu mogle izazvati usporavanje rasta globalnog gospodarstva, a time i potražnje za ‘crnim zlatom’.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna pala 0,5 posto, na 72,95 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 1,2 posto, na 67,65 dolara.

Nakon što je u srpnju barel na londonskom tržištu pojeftinio za 6, a na američkom za 7 posto, što je bio najveći mjesečni pad cijena od srpnja 2016. godine, i u prva dva tjedna kolovoza cijene su nafte nastavile slabiti.

Na cijene nafte negativno utječe produbljivanje trgovinskog rata između SAD-a i Kine, dva najveća svjetska gospodarstva. U najnovijoj razmjeni trgovinskih mjera Kina je najavila 25-postotne carine na američki uvoz u vrijednosti 16 milijardi dolara. Iako je sirova nafta uklonjena s popisa za carinjenje, a uvršteni su derivati i ukapljeni prirodni plin (LNG), analitičari smatraju da će kineski uvoz sirove nafte značajno pasti. “Čini se da se tržište usredotočilo na strahovanja od smanjene potražnje Kine, djelomice pod utjecajem trgovinskog sukoba između Kine i SAD-a”, kaže William O’Loughlin iz tvrtke Rivkin Securities.

Eskalacija trgovinskih sporova mogla bi izazvati slabljenje rasta globalnog gospodarstva, dok to s druge strane izaziva jačanje dolara. A kako se cijena nafte izražava u dolarima, time nafta poskupljuje za imatelje drugih valuta. “Poput ostalih sirovina, i nafta reagira na jaki dolar”, kaže Harry Tchilinguirian iz francuske banke BNP Paribas.

Zbog trgovinskih napetosti, ali i gospodarske krize u Turskoj, zbog čega je tečaj turske lire pao prema dolaru na najnižu razinu u povijesti, prošloga je tjedna cijena dolara prema košarici valuta porasla više od 1 posto.

I dok trgovinske napetosti i jačanje dolara negativno utječu na cijene nafte, podršku im pružaju sankcije SAD-a Iranu, koje će od studenog obuhvatiti i iranski izvoz nafte, što će vjerojatno smanjiti ponudu na globalnom tržištu. Iako se Europska unija, Kina i Indija suprotstavljaju sankcijama, očekuje se da će mnoge države pokleknuti pod pritiskom SAD-a. “Raspoloženje tržišta pritisnuto je između straha da će trgovinski spor SAD-a i Kine ugroziti potražnju za naftom i, s druge strane, rizika od manjka iranske nafte“, kaže Stephen Brennock iz tvrtke PVM Oil Associates.

Analitičari očekuju pad izvoza iranske sirove nafte za 500.000 do 1,3 milijuna barela dnevno. Kupci u Japanu, Južnoj Koreji i Indiji već su smanjili narudžbe, a obujam smanjenja ovisit će o tome hoće li kupci iranske nafte ishoditi izuzeća.

Negativno, pak, na cijene nafte utječe rast proizvodnje u SAD-u. U petak je tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao za 10, na ukupno 869 postrojenja, najvišu razinu od ožujka 2015. godine. Kako je u istom lanjskom razdoblju aktivno bilo samo oko 780 postrojenja, znatno veći broj sadašnjih aktivnih postrojenja pokazuje da proizvodnja u SAD-u raste jer američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena.

Milijun eura uloženih u izgradnju vjetroelektrana generira 345 tisuća eura bruto dodane vrijednosti te stvori 14 novih radnih mjesta. No, ne samo to. Iako Hrvatska uvozi tehnologiju za gradnju vjetroelektrana, pozitivni učinci su svejedno vidljivi i prelijevaju u druge sektore, poput građevine.

Dio je to zaključaka iz rada “Economic Effects of Wind Power Plant Deployment on the Croatian Economy” Željka Lovrinčevića i Davora Mikulića s Ekonomskog instituta Zagreb te Damira Kečeka sa Sveučilišta Sjever, objavljen u uglednom znanstvenom časopisu iz područja energetike Energies.

U radu se vrši indirektna analiza učinkovitosti poticaja za obnovljive izvore energije (OIE) u Hrvatskoj kroz procjenu multiplikativnih učinaka izgradnje vjetroelektrana na zaposlenost i bruto dodanu vrijednost, piše Jasmina Trstenjak za Jutarnji list.

Naime, u cilju postizanja strateških ciljeva smanjenja onečišćenja okoliša od emisije CO2, Hrvatska je odlučila podržati proizvodnju energije iz OIE. Postupak unosa pojedinih vrsta postrojenja za proizvodnju električne energije u sustav OIE definiran je još 2010. godine.

Sukladno tome, investitori ugovaraju dugoročnu kupnju proizvedene energije s Hrvatskim operaterom tržišta energije (HROTE), uz potporu cijena koje su više od tržišnih. Ta shema feed-in tarifa, navodi se u radu, dovela je do značajnih pozitivnih rezultata, postignuvši cilj od 10 posto udjela iz OIE prije planiranog roka u 2020. godini (udio vjetroenergije u ukupnoj potrošnji električne energije u Hrvatskoj treba iznositi između devet i deset posto u 2020. godini).

Tako su, između ostalog, rezultati istraživanja pokazali da investicije i rad hrvatskih vjetroelektrana u razdoblju od 2007. do 2016. godine na godišnjoj razini generiraju od tri do 159 milijuna eura dodane vrijednosti. Istovremeno, ukupni broj zaposlenih koji je generiran na godišnjoj razini kroz investiranje i rad vjetroelektrana kretao se između 264 i 4192 te je svoj maksimum dosegnuo u 2013. godini.

Također, istraživanje je pokazalo i da je multiplikativni učinak jedne novčane jedinice uložene u investicije u vjetroelektrane u Hrvatskoj značajno niži u usporedbi s tehnološko razvijenijim zemljama poput SAD-a, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Danske i ukupne Europske unije zato što Hrvatska uvozi značajan dio opreme neophodne za izgradnju vjetroelektrana.

Iako proizvodnja vjetroturbina i ostale opreme potrebne za vjetroelektrane još nije razvijena u Hrvatskoj, hrvatska industrija sudjeluju u opremanju elektrana, osobito s uslugama za ugradnju, građevinske radove, prijevoz i ostale prateće usluge. Stoga je novost ovog istraživanja da čak i ekonomije usmjerene prema stranoj tehnologiji bilježe socioekonomske koristi jer je analiza pokazala da su pozitivni učinci ipak prisutni te da se prelijevaju u sektore poput prijevoza, građevine i održavanja. “Poticanje ulaganja u vjetroelektrane pozitivno pridonosi gospodarskoj aktivnosti dobavljača opreme i povezanih izvođača, ugradnji i održavanju takve opreme. Povećanje aktivnosti proizvođača opreme za OIE dovodi do povećanja zaposlenosti i potiče dodatni prihod za sektor kućanstva”, navodi se u radu.

S obzirom na to da je trenutačno u izradi nova Energetska strategija Hrvatske, preporuka je da se mjerama industrijske i energetske politike domaći proizvođači uključe u nabavu opreme za vjetroelektrane kako bi se ukupni ekonomski učinak vjetroelektrana na dodanu vrijednost i zaposlenost u budućnosti povećao. “Kao rezultat toga, ukupni ekonomski učinci razvoja vjetroelektrana na dodanu vrijednost i zaposlenost u budućnosti mogu postati još značajniji”, zaključuju autori, a donosi Jutarnji list.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna pale, nastavljajući silazni trend započet u srpnju, zbog povećane proizvodnje najvećih svjetskih proizvođača i mogućeg slabljenja potražnje zbog trgovinskog rata između SAD-a i Kine.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna pala 1,5 posto, na 73,20 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 0,4 posto, na 68,50 dolara. U prvom tjednu kolovoza cijene su nafte dodatno pale, nakon što je u srpnju barel na londonskom tržištu pojeftinio za 6, a na američkom za 7 posto, što predstavlja najveći mjesečni pad cijena od srpnja 2016. godine.

Pritiske na pad cijena izazivaju najnovija izvješća o povećanoj naftnoj proizvodnji. Rusija ju je u srpnju povećala za 150 tisuća barela dnevno u odnosu na mjesec ranije, na 11,21 milijun barela, pokazali su podaci ruskog ministarstva energetike.

Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik, nedavno je također podigla proizvodnju, na oko 11 milijuna barela dnevno, a na sličnim je razinama i američka proizvodnja. Saudijska Arabija, Rusija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati povećali su proizvodnju kako bi nadoknadili očekivane manjkove iranske sirove nafte nakon što planirane američke sankcije kasnije ove godine stupe na snagu.

No, kompletan prekid iranskih isporuka ne čini se vjerojatnim, s obzirom na vijesti da je Kina, najveći klijent Irana, odbila zahtjev SAD-a da sreže uvoz iz te članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC).

Unipec, trgovački odjel kineske naftne kompanije Sinopec, ujedno je privremeno obustavio kupnje američke nafte zbog eskalacije trgovinskog sukoba između SAD-a i Kine. „Unipec kaže da neće kupovati američku naftu, a Kina da neće poštovati sankcije Iranu – to su čimbenici koji bi mogli izazivati pritiske na pad cijena”, smatra Olivier Jakob iz konzultantske tvrtke Petromatrix.

Uz to, Peking je u petak objavio listu više od 5.200 američkih proizvoda u vrijednosti od 60 milijardi dolara, među kojima je i ukapljeni prirodni plin (LNG), na koje kani uvesti carine od 5 do 25 posto. To je bio odgovor Kine na poruke Washingtona polovicom tjedna da planira uvođenje 25-postotnih, a ne 10-postotnih carina, kako je prijetio prije, na uvoz kineskih proizvoda vrijednih 200 milijardi dolara.

Ukupno su dosad SAD i Kina jedna drugoj uveli carine na uvoz roba u vrijednosti od 34 milijarde dolara s obje strane. Washington bi uskoro mogao uvesti carine na još 16 milijardi dolara uvoznih proizvoda iz Kine, a Peking je najavio protumjere istog intenziteta. Kina je dosad ili uvela ili najavila uvođenje carina na ukupno 110 milijardi dolara vrijedne američke proizvode, gotovo sav uvoz iz SAD-a. U prošloj je godini, naime, ukupan izvoz iz SAD-a u Kinu iznosio 130 milijardi dolara.

Od početka svibnja Kina i SAD održale su nekoliko krugova pregovora u kojima SAD pokušava smanjiti svoj trgovinski deficit s Kinom od 375 milijardi dolara, no bez rezultata. Slabija potražnja za naftom u SAD-u i Kini, zbog usporavanja gospodarstva izazvanog trgovinskim sukobom tih dvaju najvećih svjetskih potrošača nafte, vjerojatno bi značajno pritisnula tržišta, kažu analitičari.

Uz to, „Kina je poručila da planira povećanje carina na ukapljeni prirodni plin, a to je izazvalo strahovanja i da bi mogla uvesti carine na naftu”, kaže John Kilduff, parter u tvrtki Again Capital Management. Zbog svega toga, na tržištima nafte vlada oprez, pa cijene ne osciliraju previše.

Međutim, „sve dok postoji nesigurnost po pitanju sankcija Iranu i nesigurnost po pitanju carina, nije potrebno mnogo da bi cijene nafte značajnije krenule u jednom ili drugom smjeru”, kaže Jim Ritterbusch, analitičar u tvrtki Galena.

U petak na tržište nije znatnije utjecao podatak tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u pao za dva, na ukupno 859 postrojenja. To je drugi pad broja aktivnih postrojenja u posljednja tri tjedna. No, kako je u istom lanjskom razdoblju aktivno bilo samo oko 780 postrojenja, znatno veći broj sadašnjih aktivnih postrojenja pokazuje da proizvodnja u SAD-u raste jer američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena.

Saudijska Arabija objavila je u ponedjeljak da prekida trgovinske odnose i investicije s Kanadom zbog “uplitanja” te države u unutarnje stvari ultrakonzervativne kraljevine. Saudijsko ministarstvo vanjskih poslova je u seriji tvitova navelo da protjeruje kanadskog i povlači svog veleposlanika iz Kanade.

Taj je potez reakcija na izjavu Kanade da je “jako zabrinuta” zbog uhićenja nekoliko aktivista za ljudska prava, prenosi BBC. Među njima je i zagovornica ženskih prava, američka državljanka saudijskog porijekla Samar Badawi. Ona već duže vrijeme poziva na ukidanje običaja po kojem Saudijske za sve važne odluke moraju dobiti dozvolu muških članova obitelji. “Nećemo dopustiti nikakvo miješanje u naše unutarnje stvari”, objavilo je ministarstvo.

Time se referiralo na prošlotjedno priopćenje kanadskog ministarstva vanjskih poslova koje je od Rijada zatražilo “trenutno puštanje” aktivista. Saudijsko ministarstvo to je ocijenilo “napadom na kraljevinu” i najavilo da će zamrznuti svu trgovinu i investicije s Kanadom te protjerati kanadskog i povući svog ambasadora. Uhićenja su u suprotnosti s naprednim imidžem koji gradi vlada na čelu s prijestolonasljednikom princom Mohamedom bin Salmanom.

Prošle je godine dobio međunarodne pohvale zbog odluke da će ukinuti desetljećima dugu zabranu vožnje automobila za žene. Zagovornice ženskih prava, uključujući one koje su bile uhićene zbog kršenja zabrane, proslavile su taj potez, ali i upozorile na niz drugih zakona koji diskriminiraju žene. Žene se moraju držati strogih pravila odijevanja, ne smiju se družiti s muškarcima koji im nisu u rodu i od svojih muževa, očeva ili braće trebaju pisano odobrenje ako žele putovati, raditi ili se liječiti.

Bin Salman je u studenom prošle godine proveo žestoku protukorupcijsku kampanju u kojoj su uhićeni deseci prinčeva i poslovnih ljudi od kojih je prema procjenama zaplijenjeno 107 milijardi dolara.

Amerikanci čvrsto stoje iza LNG terminala na Krku, uostalom kao i EU, te ohrabruju hrvatske vlasti da taj projekt ostvare. Diversifikacija izvora energenata ključ je ograničavanja ruskog utjecaju u Europi i važan je sigurnosni čimbenik.

No Washington, s druge strane, ne može jamčiti niti na drugi način izaći u susret europskim državama – primjerice nižim cijenama američkog LNG-a ili nekim drugim povlaštenim statusom – jer o cijeni i poslovanju odlučuju same kompanije.

Stavovi su to koje je u briefingu s europskim novinarima, među kojima je bio i Večernji list, iznio pomoćnik tajnika Ureda za energetske resurse State Departmenta Francis Fannon. Amerikanci tako nastavljaju diplomatsko djelovanje u Europi kako bi je otrgnuli od ruskog utjecaja, a na karti interesnih područja SAD-a i Rusije je i Hrvatska.

– SAD dugo iznimno podupire izgradnju LNG terminala na Krku te ohrabrujemo hrvatsku Vladu i druge u regiji da ga ostvare. I Europska komisija je LNG nazvala projektom od zajedničkog interesa – kazao je Fannon. Na pitanje o ruskom utjecaju, i u Hrvatskoj, istaknuo je kako se Rusi protive i rade protiv diversifikacije.

Na pitanje o tome što, s obzirom na to da je SAD jako željan pomoći Europi u diversifikaciji opskrbe energijom, zapravo može učiniti kako bi pomogao i hoće li europske tvrtke dati povlastice kada je riječ o kupnji američkog LNG-a, odgovor je bio – ne.

SAD pritišće Europu u području energetske sigurnosti. S jedne strane, želi smanjiti ovisnost o Rusiji, ali s druge strane želi da se zaustavi uvoz iz Irana. U međuvremenu pale su i isporuke nafte iz Venezuele zbog tamošnje političke situacije. Od europskih saveznika traži se diversifikacija, ali oni imaju sve manje i manje izvora, glasilo je jedno od novinarskih pitanja.

SAD se, dodao je, protivi projektu Sjeverni tok 2, plinovodu koji iz sjevernog Sibira preko Baltičkog mora vodi u Europu te koji se spominje kao projekt kojim bi se osigurala energetska budućnost Njemačke. Otud i nervoza kod američkih diplomata. Međutim, pojačana ovisnost o ruskom energentu nije posljedica agresivnijeg ruskog nastupa na ovim prostorima, već činjenice da domaća proizvodnja pada. Uzrok tome leži u starim plinskim poljima i nepronalaženju novih. A za to nam nisu krivi ni Ameri ni Rusi, piše Večernji list.

Pri susretu Trumpa s Junckerom čulo se i obećanje kako će EU kupovati više američkog ukapljenog plina. Treba li on Europljanima? A makar tu i Hrvatska ima ambicija, gdje bi on bio isporučivan?
Trump je bio pun hvale za američki plin koji će naći put do europskih potrošača: „Oni ga silno žele, a mi ga imamo gomilu”, rekao je Trump. Je li baš tako?

Piše: Jo Bryan Harper/Deutsche Welle

„Junckerovo obećanje da će EU uvoziti više američkog ukapljenog plina nije na njemu da ga uopće daje”, kaže Tim Boersma, stručnjak za energiju na sveučilištu Columbia. „Baš kao što Bijela kuća ne prodaje LNG, tako ga ni Bruxelles ne kupuje. Ali postoji realna šansa da će tržište malo pomoći Junckeru održati obećanje u slijedećim godinama.”

Ne samo što ovaj američki predsjednik napada Njemačku zbog gradnje novog plinovoda Sjeverni tok 2, nego su to i razmišljanja Europske unije kako bi se trebala smanjiti ovisnost od plina iz Rusije, jer oko 40% plina u Europi je zapravo ruski plin. Kako to postići gradnjom još jednog plinovoda za plin iz te zemlje?

Ovisnost Europe od ruskog plina je u svakoj krizi postavljeno kao ozbiljno pitanje: jer jasno je tko tu drži ruku na ventilu grijanja Europljana… S druge strane, SAD novim metodama eksploatacije želi postati svjetska velesila u izvozu ukapljenog plina. Već 2017. tamo se crpilo oko 765 milijardi kubičnih metara plina, a do 2050. žele kvotu povećati na bilijun i 210 milijardi kubičnih metara. Već slijedeće godine od toga žele izvesti oko 35 milijardi kubičnih metara, što će ih svrstati na treće mjesto na svijetu po izvozu ukapljenog plina, iza Katara i Australije.

Zapravo, zvuči gotovo nevjerojatno da SAD sve do prije par godina uopće nije imao neku luku gdje bi se mogao ukrcati taj plin. No čitav niz je već gotov, a još četiri luke bi trebale biti završene u slijedeće dvije godine, u Georgiji, Louisiani i dvije u Teksasu. „Mislim da SAD želi povećati izvoz u EU već i zbog toga što se planira izgradnja još luka u skorijoj budućnosti, a njihov tovar će onda tražiti mjesto gdje da bude iskrcan”, misli Boersma. Zapravo je nevjerojatno to što SAD sve do prije par godina uopće nije imao luke za ukrcaj plina. Ali one se užurbano grade i planiraju se još i nove.

Ali gdje u Europi? Osim luka u skandinavskim zemljama, Španjolskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i jedne u Grčkoj, osobito Litva i Poljska žele radikalno proširiti kapacitete prihvata takvog plina. Tu je terminal Świnoujście na samoj granici s Njemačkom, a planira se i ploveći terminal kod Gdanjska koji bi plinom trebao opskrbljivati i Slovačku. Hrvatska je, dok je trajao nogometni zanos, također prihvatila zakon o gradnji LNG terminala ( Važne političke odluke – u sjeni groznice oko Vatrenih), ali kako se čini, američkim partnerima Hrvatska nije osobito zanimljiva kao odredište za njihov plin. Jer u tim količinama se ne radi tek o potrebi jedne zemlje, nego o gradnji plinovoda koji bi taj plin onda dovodio i u zemlje čitave regije.

A tu je onda i ključno pitanje, hoće li Europsku uniju zanimati taj „američki” plin: teoretski, njegova cijena pada i on je već razmjerno jeftin. Američka agencija za izvoz plina Henry Hub standardno koristi prilično bizarnu jedinicu za volumen plina: MMBtu – milijuna britanskih termičkih jedinica što je otprilike 26,4 kubičnih metara plina. No radije ćemo ostati i kod nje kako bi se mogla usporediti cijena.

Sigurnost luka i transporta je kod ukapljenog plina doista golemo pitanje. Teško je i zamisliti što bi učinila eksplozija samo jednog takvog broda… U američkoj luci trenutno se plaća 2,30 eura po MMBtu američkog ukapljenog plina, no on se treba još transportirati i preraditi da bi se mogao koristiti u domaćinstvu. Ako se sve to zbroji, u Europi bi on koštao najmanje 5,15 eura po MMBtu dok Rusi trenutno prodaju svoj plin za otprilike 4,30 eura po toj jedinici.

No tu bi moglo biti i promjena: „Za vladu Rusije, energetika je dio njihove strateške pozicije. Gazprom će zato biti veoma pažljiv kada bude riječi o cijeni ruskog plina i tu će sigurno pokazati fleksibilnost i biti agresivniji na tržištu kako bi zadržao svoje mušterije”, smatra Francis Perrin, predsjednik francuskog instituta za energetsku strategiju i politiku za list Trend.

Trenutno, najviše američkog plina odlazi u samo tri zemlje: u Meksiko, Južnu Koreju i Kinu. Izvoz u Europu raste, ali su to još manje količine. Procjene su – to bi se moglo promijeniti: ne samo Njemačka, nego sad i Francuska razmišlja o zatvaranju svojih atomskih elektrana i svakako će onda nekako trebati zadovoljiti svoje potrebe za energijom. Zapravo je i Njemačka zainteresirana za, ako treba, i američki plin jer se planira gradnja terminala za ukapljeni plin na ušću rijeke Labe. Taj projekt će koštati oko 400 milijuna eura s kapacitetom prihvata 5 milijardi kubičnih metara plina godišnje, piše u analizi DW-a

U četvrtak se održava redoviti sastanak vodećih ljudi britanske centralne banke, a razlog sastanka je odluka o visini referentnih kamatnih stopa u Ujedinjenom Kraljevstvu. Budući da su kamatne stope u britanskom gospodarstvu cijelo desetljeće bile praktički na nuli, a o početku ciklusa dizanja se špekulira već dvije godine, odluka bi mogla značajno utjecati i na tečaj britanske funte na Forex tržištu.
Najvažnije „oružje“ koje centralna banka posjeduje je povjerenje građana, kompanija i investitora na financijskim tržištima koji koriste valutu pojedine zemlje. Dok korisnici valute imaju povjerenje u institucije koje brinu o valuti, valuta će biti jaka i/ili stabilna, ovisno o željama centralne banke i potrebama gospodarstva. Ako korisnici valute izgube povjerenje u centralnu banku, dolazi do masovne rasprodaje valute, visoke inflacije i teških posljedica za cjelokupno gospodarstvo pojedine zemlje.

Britanska centralna banka je daleko od situacije u kojoj se nalaze centralne banke Irana, Turske ili Venezuele, no razina povjerenja u ovu instituciju je danas niža nego prije nekoliko godina.

Naime, Bank of England je još prije referenduma o Brexitu najavljivala da će prva od centralnih banaka razvijenih zemalja dizati kamatne stope, no to se nije dogodilo. Kasnije je dano „obećanje“ da će kamatne stope rasti kad stopa inflacije dosegne 2%. Stopa inflacije je u jednom trenutku dosegnula gotovo 3%, što je iznimno loše za sve štediše i umirovljenike u Britaniji, no reakcija BOE je ponovno izostala. U prvoj polovici ove godine su financijska tržišta zaključila da je napokon došlo vrijeme za dizanje kamatnih stopa. No, nekoliko dana prije odluke, guverner Mark Carney je javno izjavio da mu nije jasno zašto svi misle da će doći do rasta kamatnih stopa. Tečaj GBP je odmah naglo oslabio, a nakon službene konferencije za medije, na kojoj je Carney objasnio da će do dizanja kamatnih stopa doći do kraja godine ako situacija bude povoljna, došlo je do dodatnog pada povjerenja u skoro podizanje stopa i masovne rasprodaje britanske valute. U trenutku pisanja analize, tečaj eura u odnosu na funtu na platformama Admiral Marketsa iznosi 0.8900, što je relativno blizu najslabijoj razini GBP u odnosu na EUR u povijesti.

Investitori sada ponovno očekuju da će BOE dignuti referentnu kamatnu stopu s 0,5% na 0,75%. Ako u četvrtak dođe do podizanja, moglo bi doći i do vraćanja povjerenja u spremnost BOE na borbu protiv inflacije, na temelju čega bi funta mogla početi jačati. Ako bi BOE ponovno našla izgovore za odgađanje dizanja kamatnih stopa, doći će do dodatnog pada povjerenja u centralnu banku, kao i do slabljenja GBP.

Kada su u pitanju centralne banke razvijenih zemalja, gotovo svima je glavni zadatak borba protiv inflacije, a glavno oružje za tu borbu su kamatne stope. Naime, uz više kamatne stope, građani i kompanije se zadužuju, troše i investiraju manje, što dovodi do usporavanja rasta cijena, tj. pada stope inflacije. Budući da investitori i špekulanti masovno kapital prebacuju u valute u kojima su realne kamatne stope više, te valute imaju tendenciju jačati. Ako pak investitori zaključe da neka od centralnih banaka ne želi suzbijati inflaciju, kapital masovno napušta valutu te zemlje i ona slabi, što dovodi do dodatnog rasta stope inflacije i pada vrijednosti novca. Trenutno, od deset najrazvijenijih gospodarstva svijeta, samo SAD ima višu stopu inflacije od Britanije. Amerikanci su u posljednje dvije godine čak sedam puta dizali kamatne stope i ne namjeravaju prestati s time, što je glavni razlog neuobičajeno jakog trenda jačanja američke valute u posljednjim mjesecima. Britanska centralna banka sada mora odlučiti hoće li inflaciju nastaviti tretirati kao i ostale razvijene zemlje ili kao nerazvijene, u čije valute povjerenje nemaju ni njihovi građani. Ako u četvrtak BOE nedvosmisleno poruči da će se nastaviti boriti protiv inflacije, funta bi odmah mogla početi jačati u odnosu na ostale valute.