Srbija

Izjave za Danas

Ruska državna kompanija Gazprom Neft kupit će Petrohemiju iz Pančeva iako za to nema ekonomskog interesa, ali će zauzvrat Moskva od Beograda tražiti određene ustupke, kaže za Danas izvor blizak vladi Srbije.

Aleksandar Bocan-Harčenko, veleposlanik Rusije u Beogradu, izjavio je, naime, da su u tijeku pregovori o tome da Gazprom Neft sudjeluje u privatizaciji Petrohemije.

I sugovornik Danasa ističe da će Gazprom Neft, vlasnik Naftne industrije Srbije (NIS), sudjelovati u privatizaciji Petrohemije iako se ta ruska kompanija ne bavi petrokemijskim poslovima.

“Moskva će prihvatiti da državna kompanija Gazprom Neft kupi našu Petrohemiju. Time će nam ruska strana učiniti uslugu jer se teško može naći kupac za Petrohemiju na tržišnim temeljima.

U skladu s tim, Moskva će, kao što to uvijek čini, od Srbije tražiti određene ustupke”, navodi izvor blizak vladi Srbije.

On navodi da će Rusi najvjerovatnije tražiti da se 2024., kada istekne međudržavni sporazum Srbije i Rusije kojim je to utvrđeno, ne povećava cijena rudne rente koju NIS plaća u Srbiji ili da ta renta i dalje bude niža u odnosu na onu koju plaćaju druge kompanije. Trenutačna rudna renta koju Rusi plaćaju u Srbiji, kao vlasnici NIS-a, iznosi tri posto od prihoda.

Prema njegovim riječima, Moskva će tražiti i da Rusija ostane glavni partner Srbije u izgradnji željezničke infrastrukture. To znači da će Srbija uzimati ruske kredite, a da će kao izvođači radova biti angažirane ruske kompanije kojima to jamči značajnu zaradu.

I odluka Srbije da u institutu Torlak počne proizvodnju cjepiva Sputnik V, što ekonomski odgovara Rusiji, pridonijela je tome da Gazprom Neft dobije zeleno svjetlo za preuzimanje Petrohemije. Branko Pavlović, privatizacijski savjetnik, kaže da je vijest o kupovini Petrohemije dobra za Srbiju.

“Ta je kompanija teret za državu i Moskva čini uslugu Srbiji time što će je Gazprom Neft preuzeti. Tako da nema potrebe niti mogućnosti da Beograd zatraži visoku prodajnu cijenu. Jedino što naša strana može tražiti je da se u Petrohemiju ulaže i da se kompanija modernizira, uz primjerenu zaštitu okoliša.

Moskva će najvjerovatnije tražiti da se vlada Srbije pobrine za otpremnine radnika koji će biti višak. To se isplati i vladi jer će novac koji bi bio potrošen za sanaciju Petrohemije sada biti usmjeren u racionalnu stvar koja će omogućiti privatizaciju”, objašnjava Pavlović.

Gazprom Neft svakako ima interesa da unaprijedi poslovanje Petrohemije, navodi Danas. Nakon što je proglašen unaprijed pripremljeni plan reorganizacije u Petrohemiji država je otpisala dio potraživanja vjerovnika i na taj način NIS je postao vlasnik 21 posto dionica kompanije.

Većinski vlasnik Petrohemije je država sa 76 posto dionica, dok tri posto pripada ruskoj naftnoj kompaniji Lukoil.

Rafinerija nafte Pančevo, u vlasništvu NIS-a, i Petrohemija tehnički su povezane. Između njih postoji podzemni produktovod kojim se iz Rafinerije nafte Petrohemija opskrbljuje sa 600.000 tona primarnog benzina.

Petrohemija je u proteklom razdoblju uspješno reorganizirana, posluje pozitivno i osigurava plaće za oko 1450 radnika. Stručna javnost procjenjuje da je u modernizaciju Petrohemije potrebno uložiti oko 200 milijuna eura.

Poručila Zorana Mihajlović

Strateško usmjerenje Srbije je diverzifikacija izvora i pravaca opskrbe prirodnim plinom, izjavila je potpredsjednica vlade Srbije i ministrica rudarstva i energetike Zorana Mihajlović na Sedmom ministarskom sastanku Savjetodavnog vijeća Južnog plinskog koridora (SGC Advisory Council), koji je održan online.

Srbija je, dodala je ona, spremna aktivno sudjelovati u regionalnim i međunarodnim inicijativama i projektima čiji je cilj povećanje energetske sigurnosti u Jugoistočnoj Europi. K tomu, napomenula je, Srbija zbog svog zemljopisnog položaja ima potencijal biti ne samo uvoznik plina, već i ubrzanim razvojem transportnih i skladišnih kapaciteta aktivno pridonositi energetskoj sigurnosti u okruženju i sudjelovati na regionalnom energetskom tržištu.

Kako bismo ostvarili taj cilj, planiramo povezati plinski sustav Srbije sa svim susjednim državama – Bugarskom, Rumunjskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, najavila je Zorana Mihajlović.

Srbija je, dodala je ona, od 1. siječnja osigurala diverzifikaciju opskrbnih pravaca puštanjem u rad plinovoda Balkanski tok. Sljedeći korak je diverzifikacija opskrbljivača koja jamči energetsku sigurnost.

Prvi projekt koji će omogućiti povezivanje s drugim opskrbljivačima prirodnim plinom je izgradnja plinske interkonekcije Srbija–Bugarska, kazala je. Kapacitet plinovoda Niš–Dimitrovgrad, dodala je, trebao bi iznositi 1,8 milijardi prostornih metara, a vrijednost ulaganja na području Srbije 85,5 milijuna eura.

Ovaj plinovod, javlja vlada Srbije, važan je jer omogućava povezivanje s drugim plinskim pravcima i opskrbljivačima, ponajprije s TANAP-om i TAP-om te LNG terminalima u Grčkoj. A nakon završetka projekta EastMed, omogućit će se opskrba iz plinskog polja Leviathan, tj. iz Cipra i Izraela, zaključila je Mihajlović, a prenosi Energetika-net.

Politika

Srpska država je ove godine namijenila 120 milijardi dinara (oko 987 mil. eura) za subvencije, ali planira ih prilično smanjiti u sljedeće tri godine tako što će ozbiljno zavrnuti slavinu javnim i državnim poduzećima, dok će nastaviti subvencionirati poljoprivredu, znanost i zaštitu okoliša.

Fiskalnom strategijom za sljedeće tri godine planira se značajan pad subvencija i drugih načina pomoći kompanijama u državnom vlasništvu (jamstva i proračunske pozajmice), piše Politika.

Ta strategija predviđa da će se subvencije u srednjem roku smanjiti sa 2,7 posto BDP-a iz 2021. godine na 1,9 posto BDP-a u 2023., što bi bilo dosad najmanje u Srbiji i bliže izdvajanjima za te svrhe u zemljama središnje i istočne Europe.

No Fiskalni savjet smatra kako je malo vjerovatno da će se to realizirati u predviđenom obujmu. Država je, kako navode, za subvencije i neto proračunske pozajmice od 2015. do 2019. izdvajala oko dva puta više od drugih zemalja središnje i istočne Europe.

Troškovi subvencija u Srbiji zatim su naglo povećani 2020. na 5,2 posto BDP-a zbog provođenja protukriznih mjera, da bi proračun za 2021. odredio njihovo vraćanje na 2,7 posto BDP-a.

“Relativno veliki udjel subvencija u proračunu Srbije u odnosu na zemlje središnje i istočne Europe posljedica je toga što se iz godinu u godinu javlja neko neuspješno državno poduzeće kojem je potrebna pomoć države.

U 2021. planirano je da se proračunska sredstva daju Air Serbiji, 2020. to su bili Air Serbia i EPS, ranije Srbijagas i Petrohemija, a redoviti korisnici državnih subvencija su Željeznice Srbije i rudnici Resavica”, navodi Fiskalni savjet u mišljenju o dokumentu Fiskalna strategija za 2021. s projekcijama za 2022. i 2023. godinu.

S druge strane, plan restrukturiranja EPS-a znači veliko povećanje cijene struje što ga čini nevjerodostojnim, navodi Fiskalni savjet uz napomenu da je zbog izostanka reforme država lani dala EPS-u oko 40 milijuna eura.

Slično je s planom reformi u Srbijagasu. U Strategiji se za tu kompaniju samo iskazuje namjera “da poduzeće bude u mogućnosti samostalno servisirati financijske obveze nastale od 2008. do 2012.“.

Najveći dio mjera odnosi se na izdvajanje djelatnosti unutar Srbijagasa u posebne tvrtke što samo po sebi ne može dovesti do boljeg poslovanja. Reforma znači i da se Srbijagas riješi povezanih tvrtki koje opterećuju njegovu bilancu, ali i promjenu tarifne politike”, navodi Fiskalni savjet.

Dodaje se da bez racionalizacije broja zaposlenih i promjene prodajne cijene ugljena nije moguće očekivati bolje poslovanje rudnika Resavica i smanjenje državnih davanja.

Ta kompanija posluje s godišnjim gubitkom od oko 15 milijuna eura, unatoč subvencijama od oko 40 milijuna eura. Subvencije čine dvije trećine svih prihoda kompanije i jasno je da Resavica u sadašnjim okolnostima ne može samostalno poslovati.

To je potvrđeno krajem prošlog tjedna nakon sastanka s predstavnicima kineskih ulagača u Nacionalnom savjetu za koordinaciju suradnje s Rusijom i Kinom. Kinezi su najavili da su spremni, nakon usaglašavanja svih pitanja s Radnom grupom koju će osnovati vlada Srbije, početi s projektom u travnju, dok bi okvirni rok završetka radova bio četiri godine. Vrijednost investicije procijenjena je na oko 2,6 milijardi dolara.

U proizvodnji opreme sudjelovale bi kompanije iz Njemačke i SAD-a. Kao i prije deset godina, najavljena je najnovija i potpuno čista tehnologija. Tada je američko-nizozemski konzorcij Comico Overseas, odnosno njihova tvrtka kćer u Srbiji Comico Oil, u industrijskoj zoni Smedereva na prostoru od oko 113 hektara uz Dunav, planirao gradnju rafinerije za preradu sirove nafte. Skupština grada na čelu sa DS-om je 2009. godine dala zeleno svjetlo za davanje zemljišta u dugoročni zakup na 99 godina.

No nakon previranja, pregovora, pravnih i imovinskih problema, usklađivanja s propisima, lokalna vlast je 2012. odbila dati suglasnost na ugovor o zakupu jer su ulagači, protivno dogovorenom, htjeli platiti na rate.

Ugovor je kasnije ispravljen, a gradska skupština ga je ipak usvojila. Predviđeno je da se zakupnina od 652 milijuna dinara (oko 5,3 mil. eura) plati jednokratno, najkasnije 60 dana od potpisivanja ugovora, a to je bio preduvjet za knjiženje zemljišta.

Comico Oil se obvezao na zapošljavanje najmanje 542 radnika, pošumljavanje 20 posto površine te konverziju 12 gradskih kotlovnica s mazuta na plin. Izgradnja postrojenja, prema tadašnjim procjenama, stajala bi između 250 i 400 milijuna dolara. Planirani kapacitet rafinerije bio je 100.000 barela, a proizvodio bi se bezolovni benzin, eurodizel, ukapljeni naftni plin i gorivo za zrakoplove, sve po standardima EU, piše Poslovni dnevnik.

S obzirom na izvrsne poslovne rezultate i daljnje potencijale te kompanije, a s druge strane i pandemiju koronavirusa te razorne potrese koji su hrvatsko gospodarstvo stavili na dodatnu kušnju, očekivanja su od novog rukovodstva velika.

No, kako bilo, sigurno je da će novi šef ili šefica početi raditi na dobro postavljenim temeljima, komentari su upućenijih gospodarstvenika i političara na činjenicu da bi se već u četvrtak moglo znati tko će preuzeti kormilo koprivničkoga prehrambenog diva.

Dnevnik doznaje kako je premijer Andrej Plenković na tu temu već razgovarao s čelnikom HGK Lukom Burilovićem koji bi, sjedne li na čelo Podravke, u HGK ostao počasni predsjednik. Burilovićevu karijeru obilježio je rad na funkcijama predsjednika uprave Sladorane, danas u većinskom vlasništvu šećerane Viro, te pomoćnika ministra poljoprivrede Petra Čobankovića.

Razgovaralo se i s Martinom Dalić, bivšom ministricom gospodarstva i potpredsjednicom prošlog saziva Vlade Andreja Plenkovića, koja je smijenjena na vrhuncu krize u Agrokoru. “Ona ima impresivan životopis, znanje i iskustvo te podršku fondova koji su među moćnijim dionicima uopće u Hrvatskoj”, kazao je konzultant Drago Munjiza, dok neki smatraju kako bi njezino imenovanje na čelo Podravke moglo biti politički uteg Plenkovićevoj Vladi s obzirom na skorašnje lokalne izbore.

Najtvrđi orah u pregovorima navodno je bio Goran Markulin, direktor Cromarisa, koji i u pandemiji ruši rekorde po rastu prihoda i prodaji ribe.

Kao četvrti izgledni kandidat spominje se Davor Doko, sadašnji član uprave za financije i čovjek mirovinskih fondova u Podravci. On bi je, nagađa se, vodio do veljače iduće godine, kad sadašnjoj upravi istječe mandat. Munjiza kaže kako je Markulinova prednost što je iz Koprivnice te što je u jednom je razdoblju već bio član uprave Podravke, a sada ima iskustvo menadžera Adrisa, donosi Večernji list.

Rekao je da će to donijeti značajne uštede i smanjiti onečišćenje koje je sada najveće upravo u glavnom gradu Srbije zbog velikog broja individualnih ložišta. Bajatović je dodao da se trenutačno radi na plinofikaciji u Zemunu i Grockoj te da se završava u Rakovici. “Nedavno smo provukli kilometar i pol plinovoda kod spomenika Vječni plamen, u blizini su škole, sportske dvorane, i samo na tom dijelu trošit će se 15.000 tona mazuta manje, a grijanje će biti značajno jeftinije”, objasnio je Bajatović za TV Pink.

On je naveo da je Srbijagas dobio zadatak od vrha države da provede plinofikaciju u cijeloj zemlji, a u to će biti uključena i vlada Srbije. “Često imamo problema s administrativnim preprekama, katastrom, ne znamo vlasnike”, naveo je Bajatović. Prema njegovim riječima, zahvaljujući Balkanskom toku, Srbija će biti dobro opskrbljena plinom, a računa se i na završetak Sjevernog toka 2.

“Budući da će u Europi padati proizvodnja plina sigurno će rasti potreba za ruskim plinom, jer je američki daleko, a i nema ga. U Srbiju ulazi 13,88 milijardi prostornih metara plina godišnje”, rekao je Bajatović.

O cijeni plina tek će se pregovarati. ”Da danas kupujete plin na TTF burzi, platili bi 240 dolara, a cijena na srpsko-bugarskoj granici je 155 dolara za 1000 prostornih metara plina”, objašnjava direktor Srbijagasa. Dodao je da će svi zainteresirani potrošači u Srbiji priključak za plin i opremu dobiti za 780 eura, uz otplatu na tri godine.

Bajatović je istaknuo i da je plinofikacija važan adut za dovođenje stranih ulagača. “Svakog tko hoće ulagati zanima opskrba plinom. U Leskovcu izvanredno radimo za Aptiv gdje 2500 ljudi treba početi s radom. Vojvodina je gotovo cijela plinoficirana, a najviše velikih investicija imamo upravo u toj pokrajini”, naveo je Bajatović.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je jutros, nešto posle šest sati, u Gospođincima kod Žablja, novi gasovod u Srbiji, Balkanski tok, od bugarske do mađarske granice. Vučić je čestitao izvođačima na ogromnom poslu koji je dobro urađen i poželeo srećnu Novu godinu. “Veliko hvala, ovo je za nas od ogromnog značaja za industriju i napredak srpske privrede i za sve stanovnike naše zemlje. Čestitam svima koji su radili. Ovo je važan dan za našu zemlju”, rekao je predsednik.

“Neka gas krene i da budemo još uspešniji i želim vam dobro zdravlje, živelo prijateljstvo Srbije i Rusije”, poručio je. Otvaranju prisustvuju direktor Srbijagasa Dušana Bajatović, ambasador Rusije Aleksandar Bocan Harčenko, ministar građevinarstva Tomislav Momirović, bivši ministar energetike Aleksandar Antić i vojvođanski premijer Igor Mirović, kao i predsednik kompanije “Energotehnika Južna Bačka” Dragoljub Zbiljić.

Bajatović je upoznao Vučića sa karakteristikama gasa, navodeći da će danas u Srbiju kroz novi gasovod biti pušteno do šest miliona metara kubnih gasa: “Odavde ćemo početi da snabdevamo Srbiju, snabdevaćemo zemlju sa tri tačke, a to su Paraćin, Pančevo i Gospođinci. Imaćemo manje troskove za sistem i moći ćemo bolje da snadbevamo Srbiju sa te tri tačcke, nemamo dilemu da će kapaciteti biti korišćeni 100 odsto”.

Bajatović je istakao da su u gasovod ugrađeni najsavremeniji uređaji i materijali, kao i oprema. Dužina magistralnog gasovoda u Srbiji je 403 kilometra. U Srbiju ulazi od Zaječara i izlazi od Zajecara do Horgoša. Prva deonica je od bugarske granice do Chuprije, druga od Ćuprije do Dunava, treća od Dunava do Zrenjanina i četvrta od Gospođinaca do Subotice.

Balkanski tok je deo gasovoda “Turski tok”, projekta ruskog “Gasproma” i turskog “Botaša”, koji bi trebalo da obezbedi stabilno snabdevanje gasom Turske, južne i jugoistočne Evrope. Gasovod je dug 930 kilometara sa kapacitetom od 31,5 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Prvi krak prolazi kroz Tursku, dok drugi krak ide ka Bugarskoj, Srbiji i Mađarskoj.

Srbija i Bugarska taj deo gasovoda nazivaju “Balkanski tok”. Kapacitet svakog kraka je 15,75 milijardi kubnih metara gasa. Ta količina energije dovoljna je da zadovolji potrebe 15 miliona srednjih domaćinstava.

Prijedlog je bio da država Srbijagasu bude jamac za pozajmicu od triju banaka za gradnju kraka plinovoda Turskog toka od granice s Bugarskom do Mađarske i granica s drugim susjednim zemljama. Kredit bi bio upotrijebljen za ulaganje u kapital dioničkog društva South Stream, mješovitu rusko-srpsku tvrtku registriranu u Švicarskoj. Nakon povlačenja jamstva za kredit, nije jasno tko je i zašto na to presudno utjecao pa su u zraku ostala nagađanja koliko u toj odluci ima unutarnje politike, a koliko gospodarskih,  unutarnjopolitičkih te širih geopolitičkih interesa.

Razmjene informacija u novinarskim krugovima i među poznavateljima energetskih i političkih prilika u Srbiji svode se na najmanje dvije pretpostavke. Jedna je da nova ministrica rudarstva i energetike Zorana Milošević želi, prije nego što zastupnici glasovanjem ovjere jamstvo za kredit, uvesti više reda u energetski sektor i ponovno posložiti direktore javnih i mješovitih poduzeća. Ta se teza vezuje uz njezin nedavni javni sukob s dugogodišnjim direktorom Srbijagasa Dušanom Bajatovićem, koji je kadar SPS-a tj. Ivice Dačića, koji slovi za ruskog igrača, dok nije tajna da ministrica Milošević, u energetskom smislu, više simpatizira američke interese.

Druga je teza da povlačenje jamstva za kredit može imati i dublju, geopolitičku pozadinu. Tako tjednik NIN navodi kako autonomija koju u svojem poslovanju godinama ima Srbijagas i njegov direktor Dušan Bajatović dovodi do zaključka da Bajatovićev gazda ne sjedi ni u Beogradu ni u Srbiji. Taj tjednik piše kako to “podupire tezu da je borba Zorane Mihajlović i Dušana Bajatovića, a ona datira još iz vremena njezina prvog upravljanja resorom energetike, dijelom borba dva ljuta energetska suparnika – Rusije i Sjedinjenih Država”.

List navodi kako, s jedne strane, Srbija trenutačno ovisi o ruskom plinu na temelju energetskog sporazuma koji je s Rusijom potpisala bivša vlast s tadašnjim predsjednikom Borisom Tadićem na čelu te Amerike “koja sve to vrijeme ne gleda blagonaklono” na energetsku ovisnost Srbije o Moskvi i Srbiju “pokušava nagovoriti na diversifikaciju izvora opskrbe plinom… drugim riječima da, osim ruskog, kupuje i još nečiji plin”.

Srbija, čiji se predsjednik Aleksandar Vučić posljednjih mjeseci hvali kako će na kraju godine po ekonomskom rastu biti možda i najuspješnija država u Europi, u svojevrsnom je geopolitičkom i gospodarskom procijepu. U želji da napreduje u procesu eurointegracija, istodobno održavajući dobre političke i gospodarske odnose s Rusijom i Kinom te poboljšavajući ih sa Sjedinjenim Državama, Srbija ne može održati autonomiju vlastite ekonomije bez ustupaka na sve tri strane.

Početkom rujna, potpisivanjem tzv. vašingtonskih sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa s Kosovom, postavilo se pitanje prihvaćanja “energetske diversifikacije” i pristanka Srbije da, osim ruskoga prirodnog plina, kupuje i američki ukapljeni plin (LNG).

Obveza da se kupuje, na tržištu inače skuplji, plin iz SAD-a izbačena je iz sporazuma kao neprihvatljiva za Srbiju, rekao je nakon povratka iz SAD-a predsjednik Vučić. Potpredsjednica vlade i ministrica rudarstva i energetike Zorana Mihajlović izjavila je nakon toga kako je za Srbiju “najvažnije da bude energetski sigurna” te da njezini građani “imaju dovoljno struje i plina”.

Ona je poručila kako je podjednako važna i transportna i energetska infrastruktura te da Srbija treba graditi svoju infrastrukturu, povezivati se s regijom, otvarati tržište i koristiti se energijom iz više izvora da ni o kome ne ovisi.

U navedenim poduzećima aktivnosti oko privatizacije najviše su odmakle, te bi se za neke od njih do kraja ove godine ili početkom sljedeće mogao pokrenuti postupak promjene vlasnika.Kako je najavljeno, država će pokušati prodati neku od 78 tvrtki, koje su, od gotovo 600, još ostale u njenom vlasništvu. Za neke od njih bit će raspisani javni pozivi, dok će se za druge tražiti strateški partner. Prema projekcijama Ministarstva gospodarstva, osim šest navedenih kompanija, u proces privatizacije moglo bi otići još oko 30 tvrtki, dok će će se za preostalih 40 najvjerojatnije tražiti kupac iz stečaja, objašnjava beogradski list.

U tim kompanijama smatraju da je njihova prodaja nužna, ali podsjećaju da bi se u procesu privatizacije osim o cijeni moralo voditi računa i o sudbini radnika, što je u Ministarstvu gospodarstva do sada i uvažavano.

Zaposleni u navedenim kompanijama zato se nadaju da će takav pristup biti primijenjen i sada jer je riječ o velikim sustavima s nemalim brojem radnika. Naime, u Petrohemiji je zaposleno 1320 osoba, u Simpu 1418, Yumcu 2040, Lasti 1995, Trayalu 1108, a u MSK 538 radnika.

Blic prenosi da cijena neće biti jedini parametar za donošenje odluke o prodaji, te da će biti potrebno utvrditi i status velikog broja zaposlenih i vrijednost investicija koju bi kupci ponudili, jer ove kompanije imaju programe proizvodnje potrebne za neke druge industrije. Kako je naveo izvor Blica iz vlade Srbije, i za Simpo, Yumco, Lastu, Trayal i MSK također postoji zanimanje. Većina njih posluje prema tzv. unaprijed pripremljenom planu reorganizacije i izmiruju svoje obveze prema tom dokumentu iako su gubitaši, ali nakon objavljivanja javnog poziva vidjet će se tko je primamljiv za kupce, a tko nije. Državi je važno da se barem u tim velikim sustavima završi proces privatizacije, što traži i Međunarodni monetarni fond (MMF), posebno kada je riječ o Lasti i MSK, rekao je izvor Blica.

Inače, konzultantska kuća BDO Srbija procijenila je u travnju 2019. godine da Lasta vrijedi između 16 i 23 milijuna eura. Očekivalo se da će privatizacija biti raspisana do lipnja te godine, ali je odgođena. Kasnije te iste godine Lasta je nabavila još 30 novih autobusa od turskog proizvođača Temsa.

Vrijednost tvornice iznosi između 100 i 150 mil. eura.

Prema riječima stručnjaka koji je upoznat s problematikom srpskog kemijskog pogona, NIS, koji je dioničar u Petrohemiji, na taj bi je način dokapitalizirao, čime bi imao većinski udio u upravljačkoj strukturi.

“Izgradnja tvornice polipropilena od interesa je za Petrohemiju, jer će tržišno bolje revalorizirati propilen”, objašnjava sugovornik beogradskog lista. Propilen se dosad, uz dosta muka, kao sirovina prodavao u inozemstvu, a izgradnjom tvornice prerađivao bi se u polipropilen, čija je cijena daleko veća, kao i potražnja za njim. Time bi Petrohemija ostvarila još bolji poslovni rezultat i imala veću zastupljenost na inozemnim tržištima polimera.

Privatizacija Petrohemije važna je i NIS-u. Prema riječima stručnjaka, Rafinerija nafte Pančevo također će imati veće količine propilena za preradu u budućoj tvornici polipropilena. Inače, Petrohemija koristi primarni benzin iz te rafinerije. “Otkad su Rusi došli u NIS, nije baš bilo jasno zanima li ih Petrohemija, ali je činjenica da je to ekonomski isplativa investicija”, kaže sugovornik Večernjih novosti.

Petrohemija više od pola svoje proizvodnje izvozi. Prošle godine je od 29,2 milijarde dinara prihoda (oko 240 mil. eura), od kupaca iz inozemstva stiglo 17,7 milijardi dinara.