Srbija

Vladajuća koalicija na čelu sa Srpskom naprednom strankom (SNS) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, samouvjerena u svoju nadmoć i pobjedu, mogla bi na izvanredne parlamentarne izbore već u lipnju, poruka je odaslana srbijanskoj javnosti poslije sjednice predsjedništva SNS-a u ponedjeljak.

Na drugoj strani, oporba inzistira na dvije ključne stvari: ostavkama šefa države i državnog vrha, te na stvaranju poštenih uvjeta za demokratske izbore, među kojima je, uz oslobađanje medija pod kontrolom vlasti, i ažuriranje popisa birača.

Ti su se zahtjevi već profilirali i konkretizirali tijekom troipolmjesečnih prosvjeda “1 od 5 milijuna” započetih u Beogradu 8. prosinca kao izraz građanskog bunta zbog premlaćivanja jednog čelnika oporbe i nasilja vladajuće stranke prema neistomišljenicima, a prihvaćenih u još stotinjak gradova u središnjoj Srbiji i Vojvodini, te i u nekoliko mjesta na Kosovu.

Odluče li naprednjaci svojom nadmoćnom većinom glasati u Skupštini Srbije za raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora, to bi se među njihovim pristašama moglo razumjeti i kao ustupak oporbi, jer je pritisak na vlast uličnim prosvjedima već dobio legitimitet izričitog neslaganja znatnog dijela javnosti s Vučićevom politikom.

Upad prosvjednika i nekoliko oporbenih čelnika prije desetak dana u zgradu Radio-televizije Srbije (RTS), uz osude za “neciviliziran”, “nasilan” i “nedemokratski” pritiska na medije, postao je pokazatelj nagomilanog nezadovoljstva javnosti zbog otvorene naklonosti javne televizije šefu države i vladajućoj koaliciji.

Uz sve, verbalno vrlo oštre i uvredljive političke optužbe na račun prosvjednika i oporbe, Vučić je ipak javno pristao “otvoriti pitanje” RTS-a, istodobno sugerirajući da pravosuđe oslobodi prosvjednike.

Spreman sam razgovarati s građanima, bila je Vučićeva poruka poslije prosvjeda tijekom kojih ga je nekoliko tisuća ljudi zadržalo u zgradi predsjedništva, postavljajući “živi obruč” nasuprot kordonima policije i žandarmerije.

Srbijanski je predsjednik uz tu poruku istodobno naglasio i političku distancu – da nema namjeru razgovarati s nekolicinom čelnika oporbe koje je nazvao “fašistima” i “tajkunima”. Poslije sastanka vrha SNS-a u ponedjeljak, Vučić je ocijenio kako je “Srbija bliža raspisivanju izvanrednih parlamentarnih izbora nego ranije”.

Ustvrdio je kako su članovi predsjedništva naprednjaka “bili jednoglasni” da izbore treba raspisati, dok je on bio suzdržan i “zamolio da dobije određeno kratko vrijeme” da se o tome izjasni “zbog određenih investicija” i u “nadi da će netko iz Prištine prihvatiti nastavak pregovora” o rješavanju pitanja Kosova.

Uz tu izjavu, u utorak su uslijedila dodatna tumačenja čelnika SNS-a koji oporbu optužuju da stvara “bolesnu političku klimu” dok vladajuća stranka “ima veliku odgovornost nastaviti refome” i zaštititi “nacionalne i državne interese” Srba na Kosovu i u regiji.

Ukoliko se se Vučić i naprednjaci ipak odluče da u lipnju pozovu birače na izvanredne izbore, velika je vjerojatnost da stranke i pokreti u oporbenom Savezu za Srbiju, te pretežit dio oporbe, neće sudjelovati u izbornom procesu.

Tim prije jer dosadašnje funkcioniranje političkog ustroja vlasti, na čelu s naprednjacima, ukazuje da se ne bi olako pristalo na demokratiziranje predizbornih uvjeta kroz traženi medijski pluralizam i druge ustupke, dovoljne da se oporbu izvede na birališta.

Vučić ne bi imao problem osigurati unutarnji pluralistički legitimitet izborima kroz sudjelovanje svojih koalicijskih partnera – socijalista (SPS) šefa diplomacije Ivice Dačića, Pokreta socijalista ministra obrane Aleksandra Vulina, te udruženih umirovljenika (PUPS) i Jedinstvene Srbije (JS) te ponovno nadmoćno pobijediti.

Međutim, u tom bi slučaju, ukoliko heterogena oporba, ideološki i programski neusuglašena, odluči bojkotitrati izbore, Vučić sebi dodatno zakomplicirao poziciju, okrnjenim legitimitetom koji bi mu u međunarodnim relacijama mogao otežati polazišta u postizanju pravno obvezujućeg sporazuma s Kosovom koji očekuju i Bruxelles i Washington.

U međuvremenu, unutarnji politički pritisak na Vučića dodatno raste. Predsjednik konzervativno-desničarskog Pokreta Dveri i jedan od vođa Saveza za Srbiju Boško Obradović, kojeg Vučić skoro svakodnevno naziva “fašistom”, izjavio je da upad na RTS koji je predvodio “nije bio planiran, već spontan” te poručio da više neće biti “solo igrač”, ali ne prihvaća ni da “još 77 godina hoda bez rezultata”.

Obradović je u intervjuu za N1 rekao kako Vučić neće pristati na bilo što osim kada “dođe do zida”. Organizatori prosvjeda “1 od 5 milijuna” i oporbeni Savez za Srbiju pozvali su “cijelu Srbiju” na veliki prosvjedni skup u Beogradu 13. travnja, ukoliko do tada državni vrh na čelu s predsjednikom Vučićem ne pokaže mnogo više od natruha dobre volje za ustupcima koje tisuće ljudi od početka prosinca traže na ulicama Beograda i u sve više gradova diljem Srbije.

“To su unutarnja pitanja u Srbiji u koja se ne želim miješati, međutim ne želim vidjeti destabilizaciju cijelog prostora, a destabilizacija Srbije bi svakako utjecaja na destabiliziranje drugih država”, kazala je predsjednica novinarima na marginama konferencije o investicijama Večernjeg lista.

“Nije ovo neko idealno vrijeme za jugoistok Europe i trebamo biti vrlo oprezni kada je riječ o međudržavnim odnosima, a to uključuje odnos između Hrvatske i Srbije i BiH”, zaključila je.

Dvodnevni prosvjedi u Beogradu, započeti u subotu uobičajenim mimohodom “1 od 5 milijuna” i nasilnim ulaskom prosvjednika u zgradu Radio-televizije Srbije (RTS), koji su nastavljeni u nedjelju opsadom zgrade predsjedništva i sukobima demonstranata s policijom, završeni su u nedjelju navečer ultimatumom vlasti da do ponedjeljka u 15 sati oslobodi prosvjednike uhićene zbog ulaska u RTS.

Posljednju riječ na kraju dva burna dana u Beogradu imao je ipak predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je u nedjelju navečer, u intervjuu komercijalnoj televiziji Pink, jednoj od televizija s nacionalnom frekvencijom koja uživo prenosi većinu njegovih javnih nastupa, poručio kako “nekažnjenog nasilja više neće biti”.

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

I ovog puta je zapelo oko trećeg energetskog paketa, koji podrazumijeva da „Gastrans”, tvrtka koja bi gradila plinovod preko Srbije, bude i vlasnik plina i plinovoda, za što je Srbija i zatražila mišljenje Energetske zajednice. Umjesto pozitivnog odgovora, EZ je mišljenja da Srbija ipak u određenom postotku mora omogućiti i trećim kompanijama da trguju plinom i transportiraju ga preko ovog plinovoda, isključujući tako monopol srpske strane, bez obzira na to što Rusi i Srbi plaćaju gradnju i dopremaju plin.

Ovo mišljenje se, bar za sada, ne odnosi i na rusku stranu, već samo na srpsku. Zašto je tako odlučila, Energetska zajednica bi trebalo narednih dana da objavi u takozvanim dodatnim uvjetima, koje će objaviti na svom webu. Izvor „Politike” kaže da je Energetska zajednica zapravo zabrinuta za koncentraciju „Gazproma” i „Srbijagasa” na ovim prostorima. Riječ je o „zakukuljenom” pozitivnom mišljenju, što i ne čudi ako se zna kakav je pritisak Bruxellesa i SAD na gradnju svakog plinovoda kojim treba proći ruski plin.

Zato je posljednjih dana opstruiran i „Sjeverni tok 2″. Bugari su, naime, krajem prošle godine raspisali javni poziv za rezervaciju zakupa kapaciteta u planiranim plinovodima za proširenje plinske mreže u Bugarskoj i javile su se tri kompanije koje su pokazale interes da zakupe ukupno 100% kapaciteta. Ta zainteresiranost je potvrda da postoji ekonomska opravdanost da se plinovod gradi, a zadovoljen je osnovni smisao famoznog trećeg paketa – nema monopola, odnosno, jedna firma može graditi plinovod, ali će (najmanje) tri firme upumpavati plin kroz taj plinovod. Baš kao što je slučaj i sa „Sjevernim tokom 2″, prenosi Energetika-net.

Kada počne eksploatacija rude jadarit u Jadarskom bazenu, kod Loznice, što se očekuje za nekoliko godina, pretpostavlja se da će se moći dobiti litija koji će zadovoljile 10 posto svjetskih potreba, piše Politika.

Projekat Jadar razvija kompanija Rio Tinto, a prema Vučićevim riječima koji se u Davosu sastao s njenim čelnicima, taj velik rudarski koncern već razgovara s Kinezima o suradnji.

Prema njegovim riječima, ako Rio Tinto uspostavi partnerski odnos s Kinezima, to bi značilo da će se izgraditi tvornica autobusa na električni pogon, kao i kombija, automobila i drugih vozila. “Tu je Srbija u ogromnoj prednosti u odnosu na druge zemlje”, objasnio je Vučić.

Nekoliko dana prije Vučićeve izjave objavljeno je da se sredinom ove godine očekuje privatizacija srpskog proizvođača autobusa Ikarbusa iz Zemuna, a prema riječima Aleksandra Vićentića, direktora tvornice, novi većinski vlasnik postat će kineski Yinlong, koji planira proširenje proizvodnje i na elektrovozila.

Neslužbeno se moglo čuti da kineska kompanija, jedan od najvećih svjetskih prozivođača baterija za električna vozila i veliki proizvođač električnih autobusa, kamiona i dostavnih vozila, planira pokraj zemunske tvornice autobusa izgraditi tvornicu baterija, navodi Politika. U Kini je oko 200 proizvođača električnih vozila, jer je kineski plan da se promet ubuduće temelji samo na vozilima s nultom emisijom ispušnih plinova, piše Poslovni dnevnik.

Organizatori skupa su rekli da je jedini zahtjev prosvjednika trenutno zaustavljanje izgradnje svih derivacijskih mini hidroelektrana u Srbiji. S druge strane, Nacionalna udruga malih hidroelektrana tvrdi da su male hidroelektrane koje su izgrađene i koje se grade u skladu s Nacionalnom strategijom za obnovljive izvore energije i prostornim planovima.

“Potencijal malih HE i prednosti koje imaju u ekološkom smislu nedovoljno su poznati građanima, pa je stvorena negativna slika o njihovom utjecaju na okoliš”, rečeno je u priopćenju te udruge, u kojem se navodi da male HE imaju najmanji utjcaj na okoliš u usporedbi sa svim ostalim obnovljivim izvorima energije.

“U Europi je izgrađeno 24.000 malih hidroelektrana, a u Srbiji tek 90. Smatramo da se pitanja energetike i zaštite okoliša trebaju rješavati u struci i institucionalno, a ne na ulici ili u društvenim grupama”, kaže udruga. Međutim, Bojan Milovanović, član Upravnog odbora te udruge ističe da je njihova pogreška što nisu ništa uradili na edukaciji stanovništva kako bi dokazali koliko je za državu dobro da se što više ulaže u obnovljive izvore energije. Srbije se prema Europskoj uniji obvezala da će dosegnuti 27 posto potrošnje energije do 2020. godine koja će biti dobivena iz obnovljivih izvora energije. U slučaju da se ne dosegne ugovorena obveza, Srbija će uvoziti energiju proizvedenu iz obnovljivih izvore u Europskoj uniji. Prema tvrdnjama Udruge malih hidroelektrana, Švedska ima 1900 malih HE, Norveška 2250, Slovenija 350, Švicarska 1000, a Austrija 3100. Procjena je Ministarstva energetike da se od oko 850 predloženih lokacija u Srbiji za izgradnju postrojenja može iskoristiti najviše do 400, piše Poslovni.

To je od raspada SSSR-a, kaže vanjskopolitički analitičar iz Srbije, Boris Varga, najtešnja integrativna inicijativa koju predvodi Rusija i koja predstavlja jedinstveno tržište roba, usluga, kapitala i radne snage za više od 170 miliona potrošača, sa ukupnim bruto domaćim proizvodom od oko 4,5 hiljada milijardi američkih dolara, što je procjena iz 2014.

I ranije su, kako navodi, na prostoru bivšeg SSSR stvarane razne integrativne strukture i organizacije, poput Saveza nezavisnih država, Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti, Euroazijske ekonomske zajednice, Carinskog saveza, “ali po prvi put od kraja Hladnog rata postovjetske države obrazuju jedinstveni međunarodni pravni subjekt“.

Politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero smatra da je savez pest postsovjetskih republika jedinstveno tržište zaostalih i siromašnih ekonomija.

“Ukupan opseg tog tržišta je na razini godišnjeg BDP-a od oko četiri hiljade milijardi dolara, dakle tek četvrtina obima tržišta EU. Euroazijska unija može biti alternativa Europskoj uniji, otprilike u onoj mjeri u kojoj je SEV mogao biti alternativa EEZ. Bivša Jugoslavija na tržištima SEV-a je prodavala onu robu koju nije moglo prodati na Zapadu, dakle nekvalitetnu i preskupu, ili ono što zemlje SEV-a same nisu mogle nabaviti na Zapadu, pa je Jugoslavija uvozila tehnologiju i komponente za devize, a isporučivala proizvode svoje „šarafinciger industrije“ zemljama SEV-a. Formalno se u takvim poslovima zarađivalo fantastično, ali, kao s Radio Erevana, uvijek postoji mali problem – tim poslovima nisu zaređivane devize nego „klirinški novac“ koji se mogao upotrijebiti samo za uvoz onoga što su na Istoku bili sposobni prodati. Iako tržište Euroazijske unije nije više klirinško, ipak su dobiti na njemu prividni“, ističe Gjenero.

Srbija, kaže Gjenero, dugo pokušava ostvariti profite s tog tržišta, ali rezultati su po njemu bijedni. “Otvoren im je pristup samo onim robama koje na tim tržištima nedostaju, a nade u, na primjer plasman Fiatovih automobila (500 L) proizvedenih u Kragujevcu u Rusiju i Euroazijsku uniju izjalovile su se. Ovaj auto će se uskoro prestati proizvoditi, a unatoč bučnim obećanjima, od njegova plasmana u Rusiju nije bilo ništa“.

Srbija, smatra Gjenero, je uvidjela da nema niti snage niti volje provoditi reforme potrebne za pristupanje EU, “pa njeni policy planeri traže izlaz na mekim tržištima izvan Unije“. Osim toga, nastavlja, Srbija na Euroazijsku uniju gleda onako kako su državna vodstva država Istočnog bloka gledala na SEV – “kao na politički, a ne ekonomski projekt“. “U Srbiji prevladava iracionalna politička klima pa su tamošnji građani uvjereni kako Rusija snažno pomaže Srbiji humanitarno i donacijama, odnosno kao investitor. Investicije iz Rusije pokazale su se, međutim, kao fatalne za Srbiju, pogotovo u slučaju prepuštanja, skoro poklanjanja NIS-a ruskom državnom Gazprom-neftu. Srbija je bila primorana na tu „donaciju“ svoje infrastrukture, a za uzvrat je dobila najnekvalitetnije naftne derivate u regiji po najvišoj cijeni i posve neizvjesnu opskrbu ruskim prirodnim plinom. Unatoč tome, Gazprom je uporno opisivan kao investitor prijateljski prema Srbiji“.

Srbija, navodi, ima sređene evidencije o donacijama samo za periode 2000-2013, a u tom je periodu od članica EU-a Srbija dobila 3,5 milijarde eura donacija, od čega samo iz IPA programa EU-a 2,4 milijarde. “Od SAD u tom je razdoblju Srbija primila 650 milijuna eura donacija, od Njemačke 325 milijuna, od Švedske skoro 200 milijuna, a od Rusije nije evidentirana niti jedna donacija. Jedino što je Srbija dobila od Rusije otpisano je rusko naoružanje, za koje se onda plaća skupi remont u ruskim kompanijama“.

Nitko osim Srbije, ističe Gjenero, ne vidi Rusiju kao alternativu Europskoj uniji, a projekt ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova o četiri neutralne države na Balkanu pod vodstvom Srbije, neslavno je propao, “unatoč rusko-srpskom pokušaju državnog udara u Crnoj Gori i pokušaja opstrukcije smjene vlasti u Makedoniji i dogovora Makedonije s Grčkom, koji je toj državi otvorio euroatlantsku perspektivu“.

“U brilijantnom tekstu na portalu Peščanik Mijat Lakičević, ugledni beogradski ekonomski analitičar, naslovljenom ‘Severna Makedonija i tuđna Srbija’ autor jasno najavljuje kontekst Putinova posjeta Beogradu, kao jedinom glavnom gradu u Europi u kome može očekivati takav prijem. Nitko osim Srbije u Rusiji i Euroazijskoj uniji ne vidi ekonomsku niti političku alternativu, s susret Putina i Aleksandra Vučića bio je zapravo susret dvojice gubitnika. Groteskno je bilo kad je Vučić gostu, kad mu već ne može pokloniti Makedoniju, koja je upravo donijela odluku da želi biti dio Europske unije i euroatlantskih struktura, poklonio Makedonskog ovčarskog psa, kolokvijalno Šarplaninca“, piše Al Jazeera Balkans.

U okviru procesa Brdo-Brijuni svaka država, u kontekstu sigurnosti, može izabrati put koji odgovara njezinim potrebama, a isto vrijedi i za put eurointegracija i „to se međusobno ne isključuje”, istaknuo je Pahor. Srbijanski predsjednik ocijenio je kako sve manje ljudi u Srbiji želi rješenje za Kosovo, te da većina drži da je dobro zadržati stanje takvim kakvo je sada, ali je izrazio bojazan „da će biti sve gore” ako se ne pronađe kompromis. Moramo razumjeti i albanske interese, a i svijet ima svoje želje, rekao je Vučić i ocijenio da je sužen prostor za postizanje kompromisa.

Vučić negira postojanje političke krize

Vučić je, odgovarajući na novinarsko pitanje, odbacio tvrdnje slovenskog šefa diplomacije Mire Cerara, izrečene uoči Pahorova puta u Beograd, o tome da je Srbija u određenoj političkoj krizi i da to otvara pitanje nalazi li se Beograd i dalje na europskom putu. Negirajući postojanje političke krize zbog prosvjeda oporbe, on je ustvrdio da je Srbija na europskom putu, ali da će i dalje nastaviti održavati dobre odnose s Rusijom.

Slovenski predsjednik rekao je kako ne misli da je Srbija u političkoj krizi jer njezine institucije nisu blokirane, ali su, kako je rekao, „možda politički procesi samo malo živahniji”. Srbijanski predsjednik ocijenio je da Slovenija i Srbija nisu suglasne u svim političkim pitanjima, ali je odnose dviju zemalja ocijenio kao „dobre, puni poštovanja i iskrenog prijateljstva”. „Vjerujem da će potpora Slovenije putu Srbije ka Europskoj uniji biti još veća”, izjavio je Vučić.

Vučićevo mišljenje da Ljubljana i Beograd „imaju različite poglede na neke probleme”, dijeli i Pahor, ali kaže da dvije zemlje imaju „jedinstven cilj” – učvrstiti uzajamno povjerenje. Srbija želi da proces njezina priključenja EU bude čim brži i to se prije svega odnosi na dijalog između Beograda i Prištine, rekao je Pahor, naglasivši da taj proces podupire jer mu „ne vidi alternativu”, ali da rješenje nekih problema u regiji ne treba očekivati izvana.

Slovenski predsjednik sugerirao je da politički lideri u regiji „moraju biti svjesni odgovornosti za pomirenje i rješenje bilateralnih pitanja”. „Mislim da smo u stanju osigurati mir i sigurnost”, rekao je Pahor. Pahor je na čelu slovenskog državnog izaslanstva koje je danas započelo dvodnevni posjet Srbiji.

Dvojica šefova država nazoče danas i radu poslovnog foruma Slovenija-Srbija u kojem sudjeluje oko 600 gospodarstvenika iz obje zemlje. U slovenskim tvrtkama u Srbiji zaposleno je više od 25.000 ljudi, a trgovinska razmjena između dvije zemlje za 10 godina povećana je s 500 milijuna eura godišnje na 1,3 milijarde eura, rečeno je na poslovnom forumu.

Generalni direktor “Srbijagasa” Dušan Bajatović izjavio je da bi izgradnja plinovoda Južni tok kroz Srbiju od granice s Bugarskom do granice s Mađarskom trebala početi u ožujku a da je završetak radova predviđen 15. prosinca ove godine.

On je za televiziju Pink rekao da je sve spremno ali da za početak radova čeka mišljenje Energetske zajednice (EZ) koje bi trebalo da bude donijeto vjerojatno početkom veljače. Bajatović je kazao da je osigurano prvih 300 milijuna eura i da je sve spremno za početak radova kako bi već 1. siječnja 2020. godine plinovod bio stavljen u funkciju. “Ne možemo ništa raditi dok ne dobijemo od Energetske zajednice mišljenje, ali mi smo paralelno prebrojali mehanizaciju, srpske kompanije će dobiti značajan dio posla, a kontaktirani su i proizvođači ako bismo išli na ubrzanu isporuka, da se to i napravi”, rekao je Bajatović za Betu.

Putin je naveo da je robna razmjena u porastu i da je dosegnula dvije milijarde dolara, te da su pred Srbijom i Rusijom mogućnosti za razvoj bilateralnih odnosa „u sve više pravaca“. On je najavio razgovore o suradnji u energetici te o nekim novim projektima o kojima do sada nije bilo riječi.

U fokusu dvojice predsjednika, kako je najavljeno, bit će bilateralna suradnja te stanje u regiji, prije svega pitanje Kosova, čiju neovisnost Rusija ne priznaje i pruža potporu Srbiji u UN-u i međunarodnim organizacijama i institucijama. U nastavku razgovora dviju državnih delegacija koje su predvodili Vučić i Putin, upozoreno je na napredak u trgovinskoj razmjeni i istaknuto uvjerenje da se ona može dodatno unaprijediti, uz proširenje i otvaranje novih oblasti suradnje od gospodarstva, inovativnih tehnologija i znanosti do kulture i turizma.

Popodne je održan sastanak dvaju državnih izaslanstva, a potom je uslijedilo potpisivanje 21 sporazuma, memoranduma i ugovora među resornim ministarstvima, tvrtkama, agencijama i poduzećima Rusije i Srbije. Vučić i Putin potom će se obratiti medijima, a nakon toga zajednički posjetititi Hram Svetog save gdje ruskog predsjednika očekuje više tisuća ljudi koji su iz svih krajeva Srbije doputovali da ga pozdrave.