Srbija

Nakon ispitivanja, potvrđeno je da su uzroci prekoračenja emisije štetnih plinova ozbiljna oštećenja već vrlo stare opreme za prikupljanje prašine i dimnih plinova, kao i sustava za odsumporavanje, što dovodi do povećanja onečišćenja. Kompanija je izrazila žaljenje zbog takve, kako se navodi, nepredviđene situacije, prenosi Politika.

Također, prije nekoliko dana izbio je požar u proizvodnom pogonu s cijevima koje vode plinove iz topionice prema tvornici sumporne kiseline. Prema riječima Ivana Jankovića, voditelja Vatrogasno-spasiteljske jedinice u Boru, požar je ugašen tek oko ponoći. On je za Tanjug objasnio da tvornica sumporne kiseline nema veze s požarom, budući da je dosta udaljena od pogona s cijevima koje vode plinove iz topionice.

S druge strane, gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić podnio je Osnovnom javnom tužiteljstvu u tom gradu kaznenu prijavu protiv odgovornih u topionici bakra, koja posluje u sastavu kompanije Zijin. Kaznenom prijavom terete se odgovorne osobe za onečišćenje okoliša i nepoduzimanje mjera za zaštitu okoliša.

Zijin je najavio da će pregledati sve dijelove opreme u procesu proizvodnje i odmah pristupiti rješavanju svih problema koje će otkriti, čime će biti spriječeno izlaženje štetnih plinova kada se ponovno pokrene proizvodnja.

Od početka godine proizvodnja bakra u Boru povećana je 48 posto u odnosu isto razdoblje prošle godine i cilj je da se dosegne 180.000 tona godišnje. Simon Ling, zamjenik glavnog direktora Serbia Zijin Coppera, kaže kako je plan da se u bivši RTB uloži 1,26 milijardi dolara u tehničku obnovu, proširenje postrojenja i poboljšanje sigurnosti, zdravlja na radu i okoliša.

“Za godinu i pol dana, otkad smo preuzeli RTB Bor, uložili smo oko 600 milijuna dolara. Vjerujemo u budućnost kompanije u Srbiji i nemamo namjeru smanjivati ulaganja”, rekao je Ling u lipnju ove godine. Kineski vlasnik se obvezao da neće otpuštati radnike a zaposlio je 800 novih. Prosječna plaća porasla je za 35%. Iz Zijina usto uvjeravaju da će svoje “zelene rudnike” u Kini preslikati u Srbiju. Tako je na više od 20.000 hektara u blizini borskih rudnika zasađeno 53.000 sadnica.

“U rudnicima je već dio opreme za smanjenje prašine, ostalo ćemo ugraditi ove godine, izgrađeno je i novo postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u topionici i još jedno za rudnike. Instaliraju se sustavi za sprečavanje izlaska dimnih plinova, a za dugoročnu sigurnost bit će izgrađeno i postrojenje za odsumporavanje”, obećavao je prije tri mjeseca Ling.

Međutim, Milan Kovačević, konzultant za investicije, kaže da do sadašnjih problema u Boru ne bi došlo da se Srbija kao država potrudila imati dobre propise i da ima dobru inspekciju.

“Teško je komentirati koliko će ovo stanje trajati. To je sigurno šteta za naš izvoz, ali ne mora biti velika. Sve ovisi o tome kolike su narudžbe i koliko bakra ima na zalihama. Ono što je dobro jeste da je ozbiljno shvaćeno da se o ekologiji mora voditi više računa”, kaže Kovačević. Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta, ne vjeruje da će se nešto bitno promijeniti u poslovanju ako se problem brzo sanira. “Ali ako se pokaže da je šteta velika i da treba nekoliko mjeseci ili duže da se to riješi, imat ćemo velikih problema, budući da je Zijin Copper jedan od naših najvećih izvoznika, koji puni proračun Srbije, zapošljava dosta ljudi i predstavlja okosnicu razvoja jednog dijela zemlje”, objašnjava Savić. Prema njegovoj procjeni, bivši RTB Bor sudjeluje u BDP-u Srbije s oko jedan posto.

Zijin Copper izbio je na drugo mjesto najvećih srpskih izvoznika od početka ove godine. Do kolovoza je izvezao robu vrijednu 308,9 milijuna eura. Srbija je lani izvezla 102.586 tona bakra vrijednog 645,6 milijuna dolara. Cijena bakra je od travnja neprekidno rasla i trenutačno iznosi 5717 dolara po toni. Ali još nije dostigla lanjsku, kada je bila 6000 dolara.

A koliko je Srbiji stalo da zadrži Zijin pokazuje i to što je u srpnju kineska kompanija dobila na korištenje dvije zgrade u Boru, ukupne površine 772 kvadrata, na razdoblje od 50 godina – i to bez naknade, piše Poslovni dnevnik.

Politički analitičar Davor Gjenero je za portal Otvoreno komentirao što to obilježavanje predstavlja i ima li značaj za Hrvatsku.

“Mislim da je to nešto što bismo u Hrvatskoj trebali gledati s jedne strane s oprezom, a s druge strane bez velikih riječi. To je dio Vučićevog projekta Velike Srbije i stvaranja atmosfere o tome kako taj projekt nije izgubljen. U sklopu projekta je i mogućnosti pripajanja manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini Srbiji, ali to ne odgovara političkoj realnosti. To nije provedivo. Na sve to što se dešava u kontekstu Memoranduma 2 treba gledati s oprezom, ali bez iskazivanja bilo kakvih emocija i bez davanja ikakvog značenja u hrvatskoj javnosti. Politika Aleksandra Vučiča i Milorada Dodika prije svega zaslužuje prezir, a ne da ih se u Hrvatskoj tretira kao relevantno”, rekao je Davor Gjenero.

O Vučićevoj izjavi da nitko neće srušiti jedinstvo Srpskog naroda je rekao da se tu iščitava jedna od karakteristika retorike Vučića, a riječ je o pasivnoj agresiji.

“On uvijek nastupa pasivno agresivno. Uvijek su Srbi izvana ugroženi zato imaju pravo na agresiju prema ostalima. To je nešto što smo već naučili, to nije nešto novo. On je sad taj model pasivne agresije doveo na visoku razinu”, istaknuo je Gjenero.

Upitan što bi ovo obilježavanje konkretno značilo za Hrvatsku, Gjenero odgovara da ono ništa ne znači ništa jer su se političke okolnosti promijenile.

“To Vodstvo Srba u Hrvatskoj svoju političku poziciju gradi u Zagrebu, a ne u Beogradu. Bilo je rizično ono vrijeme kad su Srbi u Hrvatskoj mislili da ponovno trebaju surađivati s Beogradom i da se trebaju čvrsto vezati uz njega. Gospodin Milorad Pupovac je vrlo dobro razumio opasnosti koje iz toga proizlaze i kad je u Zagrebu našao ozbiljnog partnera potpuno se politički emancipirao od utjecaja Beograda, to se vidjelo ljetos povodom Oluje. Srbi u Hrvatskoj sada vode politiku optimalizacije svojih interesa, a svoje interese oni maksimalno mogu zaštiti unutar Hrvatske koja je stabilna država članica Europske Unije i NATO saveza. Mislim da unutar racionalnog vodstva Srba u Hrvatskoj nema nekakvog odjeka politika velikosrpstva”, zaključio je Davor Gjenero za portal Otvoreno.

Politički i analitičari specijalizirani za energetiku slažu se kako se radi o Trumpovoj poruci kako Srbija treba smanjiti ovisnost o ruskm plinu, ali je i dalje teško naći odgovor na pitanje – kako to učiniti tako brzo kako bi zapadni saveznici htjeli, jer postoje vrlo čvrsti ugovori i sporazumi, koji bi mogli ugroziti energetsku sigurnost zemlje, ali i neke druge ugovore poput financiranja željezničke infrastrukture, napominju analitičari za Nova.rs.

Iako se u sporazumu ne spominje izrijekom Turski tok, jasno je na što je Trump cilja, a to neće odgovarati Rusiji. Postavlja se pitanje i kako će se u Europu dopremati turski plin iz novog nalazišta u Crnom moru i moru oko Cipra, za koji traje sukob Turske i Grčke, ako ne preko ovog naftovoda, koji grade Gazprom i turski partneri. Plinovod, prema projektu, ne može mimoići Bugarsku, Srbiju, Mađarsku i Austriju.

Analitičari u Srbiji ipak pozdravljaju ideju diverzifikacije snabdijevanja i puteva, jer je Srbija možda posljednja zemlja u ovom dijelu Europe koja to nije učinila. Naime, Srbija se za razliku od Hrvatske, koja je novim šestogodišnjim zakupima učinila LNG na Krku isplativim, i Bugarske koja sudjeluje u izgradnji grčkog LNG terminala u Aleksandropolisu, nije uključila u posao s ukapljenim plinom, a u Washingtonskom dokumentu stoji ta obveza.

Toga se ne treba bojati, u sigurnosnom smislu, premda je ukapljeni plin skuplji i do 20 posto, konsenzualni su srbijanski analitičari, tim više što je u regiji od Jadrana do Baltika i Crnog mora ukapljeni plin na tržištu preko 30 posto. Za Srbiju bi to bio dobar potez zato što bi se povećala energetska sigurnost, zbog geopolitičkih i sigurnosnih rzika snabdijevanja kroz Ukrajinu, ali i apsurdnih sankcija koje SAD provodi prema Sjevernom i Turskom toku.

S druge strane, mnogi upozoravaju kako na tržištu ukapljenim plinom ne treba računati samo na američki plin, jer njega je relativno malo, nego se treba okretati katarskom, alžirskom, nigerijskom, pa i ruskom LNG-u.

Naime, jedan od potpisanih dokumenata govori o tome da Srbija treba diverzificirati izvore energije, no Srbija se nije složila s obvezama u vezi s time što će nabavljati i od koga. Drugim riječima, Srbija se ne slaže s time da joj netko govori da treba kupovati skuplji od jeftinijeg plina (misleći pri tome, naravno, na plin iz Rusije). Pri tome je srpski predsjednik pojasnio da spomenuti sporazum ima odredbu koja implicira općenitu diverzifikaciju energertskih resursa.

Već ranije je najavljeno kako bi prihodi Srbije od tranzita plina kroz nastavak plinovoda Turski tok mogli dosegnuti i 185 mil. dolara godišnje. Pri tome će količine tranzita izositi 13 mlrd. m3, od čega će za srpske potrebe biti namijenjeno 3 milijarde metara kubičnih, dok će ostatak biti za Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.

Pri tome je Srbija već u prosincu 2019. godine u cijelosti završila polaganje tog plinovoda na svojem području. Za sada se ruskim plinom iz Turskog toka opskrbljuju Grčka, Bugarska i Sjeverna Makedonija, a da bi se omogućio tranzit tog plina kroz Srbiju, Bugarska mora dovršiti izgradnju spojnog plinovoda, objavili su srbijanski mediji.

Velik pad cijena originalne plastike na tržištu izazvao je tektonski poremećaj u reciklažnoj industriji, a iz Srpske asocijacije reciklera ambalažnog otpada poručuju da će teško opstati do kraja godine, ako ne nađu neko rješenje uz pomoć države.

Niža cijena nafte, objašnjavaju Večernje novosti, novu je plastiku učinila jeftinijom od reciklirane alternative, pa kompanije nemaju računicu da koriste skuplju verziju, iako je bolja za okoliš. Prvi težak udar za tvrtke koje se bave reciklažom u Srbiji i diljem svijeta, koji je oborio potražnju, bio je izazvan pandemijskom krizom i mjerama ograničenja, ali dramatične posljedice do kojih je dovelo pojeftinjenje nove plastike nikad do sada nisu zabilježene u toj industriji.

Kristina Cvejanov, iz Udruženja inženjera zaštite životne sredine, ističe da će se još teža kriza u srpskom reciklažnom sektoru osjetiti kada prođe razdoblje obuhvaćeno paketom državne pomoći gospodarstvu. “Tvrtke su se počele zatvarati, može se očekivati da će mnoge morati smanjiti broj zaposlenih, a kompanije će biti prisiljene obustaviti prikupljanje plastike”, kaže Cvejanova.

Mihail Mateski, suvlasnik i direktor kompanije Greentech, jedne od dvije najveće za recikliranje PET ambalaže u Srbiji, kaže da je cijeli sustav prikupljanja plastike koji se temelji na otkupu doživio kolaps. Potražnja za recikliranim materijalom pala je za više od 80%, a njegova tvornica ne radi mjesecima. “U prosjeku, izvozili smo 300 tona mjesečno, a sada niti 10% od toga. Ovo su povijesno niske cijene originalnih materijala, to je tektonski poremećaj za cijeli sektor. Nova plastika je, zbog velikog pada cijene nafte, dvostruko jeftinija. Posljednjih godina je bila oko 1300 do 1400 eura po toni, sada je od 650 do 700 eura”, objašnjava Mateski.

On kaže da se Srpska asocijacija reciklera ambalažnog otpada planira u rujnu obratiti državi kako bi zajedno našli model za prebrođavanje krize. “Ministarstvo za zaštitu životne sredine prva je adresa na čija ćemo vrata zakucati. Moramo pronaći model da preživimo ovu godinu”, kaže sugovornik Večernjih novosti. Svakog mjeseca u Srbiji nastane milijun tona otpada, koji uglavnom završi na deponijama i u rijekama. Sakupi se i preradi tek 10%, a oni koji se bave preradom otpada moraju ga uvoziti. Godine 2018. uvezli su više od 230.000 tona.

Najviše otpada uvozi se iz Turske, Mađarske i Hrvatske, a od 2011. uvoz je povećan 60%. Istovremeno i Srbija je izvezla 40% više otpada. “Pokušavamo pomoći kompanijama da kroz poštenu i transparentnu utakmicu na tržištu prije svega utvrde gdje se najbolje može pronaći otpad i koje su im sirovine potrebne”, rekao je u listopadu prošle godine Filip Radović, direktor Agencije za zaštitu životne sredine.

“Pola uvoznog otpada je papir, a uvozi se i PET ambalaža. Apsurdno je da PET boce imate svuda oko nas u prirodi, a da mi koji se bavimo recikliranjem nemamo dovoljno sirovina i prisiljeni smo ih uvoziti iz susjedstva”, kaže Mihail Mateski.

Siniša Mitrović iz Privredne komore Srbije, navodi da Srbija potroši desetke milijuna eura uvozeći otpad. “Za to vrijeme naša industrija reciklaže je predimenzionirana u kapacitetima, nema primarne selekcije, nema kvalitetnog materijala koji bi mogao doći u reciklažnu industriju budući da je sve na smetlištima”, dodaje Mitrović. Sada se prikupi tek trećina ambalažnog otpada, a može se reciklirati sva ambalaža od vode, sokova, mlijeka ili jogurta umjesto što završava u rijekama, donosi Poslovni dnevnik.

Beograd uporno pokušava nagovoriti Moskvu da Naftna industrija Srbije (NIS), u vlasništvu Gazproma, kupi postrojenje u Pančevu, ali Rusi ne vide nikakav ekonomski interes u toj investiciji, kaže za Danas izvor blizak vladi Srbije.

Sugovornik beogradskog lista ističe da vlada nema rješenja, odnosno kupca, dok MMF ne odustaje od svoje projekcije da država treba izaći iz vlasništva u Petrohemiji, zbog opasnosti od otvorenog ili prikrivenog subvencioniranja. “Beograd se uzda u Rusiju, međutim Rusi nemaju ekonomsku potrebu za Petrohemijom, te bi akvizicija bila plod političkog dogovora između dvije zemlje”, kaže sugovornik Danasa.

Međutim, prema informacijama lista, Moskva o Petrohemiji uopće ne razmišlja i malo je vjerovatno da bi NIS mogao postati kupac pančevačke tvornice. Još u vrijeme pregovora o kupovini NIS-a Gazpromnjeft je jasno stavio do znanja da ga to postrojenje ne zanima i nije promijenio stav, objašnjava za Danas dobro obaviješteni izvor iz energetskog sektora.

Nakon što je proglašen tzv. Unaprijed pripremljeni plan reorganizacije u Petrohemiji država je dio potraživanja vjerovnika Petrohemije otpisala, a dio dugova pretvorila u vlasnički udjel, te je NIS postao vlasnik 21 posto dionica Petrohemije. Većinski vlasnik je država sa 76 posto dionica, dok tri posto ima ruska naftna kompanija Lukoil. “Budući da NIS kontrolira dio dionica Petrohemije i da toj tvornici prodaje primarni benzin u interesu je Rusa da ona radi na zadovoljavajući način. Međutim, to ne znači da je Gazpromnjeft voljan kupiti pančevačku Petrohemiju.

Osnovni razlog je taj što se Gazpromnjeft ne bavi poslovima iz područja petrokemije, a da bi tvornica poslovala stabilno na duže staze potrebna su velika ulaganja u iznosu do oko 200 miliijuna eura”, navodi sugovornik Danasa. “Usto, Rusija već gradi velike petrokemijske komplekse na svom području, u suradnji s Kinezima”, kaže Branko Pavlović, privatizacijski savjetnik. Ipak, dio stručne javnost smatra da Rusi mogu pomoći Petrohemiji da opstane bez da je kupe.

Naime, NIS-ova Rafinerija nafte Pančevo i Petrohemija su tehnički povezane. Između njih postoji podzemni produktovod kojim se Petrohemija opskrbljuje sa 600.000 tona primarnog benzina, bez ikakvih troškova transporta za NIS.

Stoga bi NIS mogao sklopiti dugogodišnji ugovor, na 10 ili 15 godina, kojim bi se Petrohemiji jamčila sigurna opskrba primarnim benzinom. Rusi bi tim ugovorom riješili plasman primarnog benzina, a Petrohemija bi proizvodila i izvozila.

Dodao je da se pretpostavlja da je riječ o frustraciji zbog nove najave zatvaranja uslijed novog vala koronavirusa. Istaknuo je da bi mogao postojati i drugi razlog, a to je nezadovoljstvo Vučićevom vladom i samim Vučićem zbog nedavnih izbora.

Vidmarović je naglasio da se Srbija pretvara u jedan autokratski, hibridni model. Dodao je da je politička greška oporbe jer nisu izašli na izbore.

– Oporba je kiksala na ovim izborima time što je pozvala na bojkot. To je uvijek najgora moguća opcija. Tako da je ovo sada jedan kaos koji je oporba sama sebi smjestila i nažalost sada u ovoj situaciji nema konkretnog rješenja i ovo neće dovesti nikamo, jer nema političkih zahtjeva i ciljeva, dodao je Vidmarović.

Naglasio je da se sada spominju neka imena u opoziciji poput Srđana Noge i Đilasa koji se pokušavaju malo eksponirati, a prosvjedi nemaju podršku Zapada. Vidmarović je istaknuo da Vučić ima dinamiku proeuropskog, ali je uvlačio previše stranih igrača odnosno velesila u svoj krug, tražeći podršku i na Zapadu i na Istoku. Dodao je da je Vučić dobio što je htio, konsolidaciju unutar Srbije, odnosno svog biračkog tijela.

– Sada se taj krug zatvara jer on nema kamo i sve se pretvara u njegovo političko preživljavanje, istaknuo je.

Naglasio je već sedam godina nema velikih ruskih projekata u Srbiji. Vidmarović je kazao da se Vučić približava dubljoj suradnji s NATO-om i eurointegracijama, te zatvara vrata ruskim interesima u Srbiji što mu Rusi neće oprostiti.

Vidmarović je naglasio da je Vučićev cilj što je moguće duže zavući proces s Kosovom u mirnoj atmosferi, jer ako se nešto riješi pozitivno, on leti i više nikom neće biti potreban.

Vidmarović je istaknuo da je većina medija u Srbiji pod Vučićevom ingerencijom te da je on sam možda plasirao informaciju da iza prosvjeda stoje Rusi.

– Nadajući se tako privući pažnju Bruxellesa, dodao je Vidmarović.

Vidmarović je poručio je da je Bruxelles odlučio sve odigrati na stabilnost u Srbiji.

– Kao prvo srpska opozicija je što se tiče Kosova malo konzervativnija od Vučića. Vučić je sada jedini koji može barem verbalno garantirati tu želju da se primiri s Kosovom i taj europski put dok Nogo i Đilas nisu tako raspoloženi, kazao je.

Vidmarović je rekao da po ispitivanju javnog mijenja većina građana Srbije ne želi priznati Kosovo, ali za neki oblik mirne koegzistencije, je većina spremna.

– To ipak otvara mali prozorčić mogućnosti da se izvrši neka nagodba u kojoj Kosovo dobiva sve ono što želi, ali da Srbija ne priznaje formalno Kosovo kao neovisnu državu. To su hibridna rješenja, ali opet su jedina moguća, naglasio je Vidmarović.

Dodao je da je Vučić talac sam sebe. Vidmarović je poručio da za Srbiju ima nade i da će Vučić jednom otići.

– Srbija je privlačna za sve partnere, dodao je.

“Osobe desničarske orijentacije, a na skupu je na početku bilo ljudi koji su mislili da su tu zbog korone, ekstremisti desničarskih organizacija napali su Narodnu skupštinu, ušli u Skupštinu, više sati napadali policiju, vrijeđali, kamenovali, tukli… Policija se ponašala dostojanstveno i odgovorila tek kad su te osobe zauzela hol Narodne skupštine”, govori Vučić.

“Taj skup je bio dobro organiziran, vidjeli smo da je bilo upliva i inozemnih faktora i službi”, kazao je najavivši da će se time pozabaviti.

“Ti ljudi nisu govorili o koroni, već o 5G mreži, migrantima…”, kaže Vučić koji je pokazao fotografije ozlijeđenih policajaca.

Kaže da su ti prosvjednici nanijeli ogromnu štetu ugledu Srbije i veliku materijalnu štetu. Osvrnuo se i na izjavu prosvjednika za N1 koji je rekao ‘Ćale, ovo je za tebe koji si umro jer nije bilo respiratora’ “Riječ je o notornoj laži da je to jezivo. Riječ je o osobi loše prošlosti koja je osuđivana zbog prekšaja i kaznenih djela. Znamo s kime imamo posla i nemojte ih predstavljati kao junake. Liječnici su radili sve što je trebalo u Zemunskoj bolnici, to je druga po broju respiratora, nikada nije nedostajao niti jedan, postoje protokoli i svi podaci.’, dodao je.

“Drugo lice na koje su se pozivali, čovjek je Sloba Robija, lažno se predstavlja kao poljoprivrenik, višestruko osuđivana osoba iz kriminalne sredine. Nemojte o tih ljudi praviti junake”, rekao je.

“Mislite da ćete pristojnu Srbiju uplašiti, mislite da će normalna Srbija ustuknuti u strahu od batinaša. Nećete uspjeti”, rekao je Vučić.

Ponovno je spomenuo navodne utjecaje izvana. Kaže da se radi o zemljama iz regije čiji su ljudi, kako kaže, sinoć bili tamo. “Pitat ćemo ih što su radili tu”, rekao je. “Što se tiče Kosova, ja idem u Bruxelles ne da nešto izdam, nego da se borim za Kosovo, za Srbiju, za naš narod. I ne želim dozvoliti bilo kome, ekstremistima, ljotićevcima, da nam drže prodike i patriotske lekcije. Važno je da ono nikakve veze s koronom nije imalo”, rekao je Vučić.

Pozvao je građane da ne izlaze van da se ne zaraze koronom. Najavio je da će biti pooštravanja mjera za Beograd. Kazao je da je on bio za uvođenje izvanrednog stanja i zabranu kretanja, no da se s tim nije složio Krizni stožer tako da vjerojatno neće biti uvođenja policijskog sata. ‘Srbija je tvrd orah, nećete je srušiti’, poručio je ‘onima izvana’.

Upitan da komentira reakcije iz regije, primjerice onu Jadranke Kosor kaže, podsjetio je na tekst Davora Ive Stiera koji je, govri Vučić “rekao za nas problemi nastaju dolaskom Vučića na vlast… Nek oni rade svoj posao, nek uključuju i isključuju… Gadosti iz hrvatskih medija samo pokazuju zainteresiranost u napadima na našu zemlju. Postavite si pitanje zašto je tako”, kaže.

Nakog toga, moglo bi uslijediti uvođenje pristojbi ili kvota kao mjere zaštite od uvoza koji je u odnosu na 2015. godinu porastao za oko 50 posto.

Je li do prelijevanja čeličnih šipki na srpsko tržište došlo dijelom zbog uvođenja kvota na uvoz čelika u Europskoj uniji ili zbog nečeg drugog, utvrdit će Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija, piše Politika.

Ako se pokaže da je domaća industrija pretrpjela štetu, ministarstvo može vladi predložiti kratkoročnu mjeru, povećanje pristojbi, ili dugoročno uvođenje kvote, koja je u visini prosječnog uvoza u posljednje tri godine, na uvoz rebrastog betonskog čelika u šipkama iz Bjelorusije iz Turske, jednog od najvećih svjetskih proizvođača čelika. To bi bilo jednako onome kada je prošle godine Europska unija uvela kvote na određene vrste čelika Srbiji, Turskoj, Bjelorusiji i svim državama koje nisu njene članice.

Metalfer Steel, tvrtka iz Sremske Mitrovice, jedini proizvođač čeličnih šipki u Srbiji, dostavila je dovoljno dokaza da se uvoz ubrzano povećava u odnosu na domaću proizvodnju, što ozbiljno prijeti velikom štetom, navedeno je u odluci vlade Srbije o pokretanju postupka.

Uvoz tog građevinskog materijala povećan je posebno uslijed trgovinskih mjera koje stalno donosi veliki broj zemalja, što dodatno stvara opasnost za preusmjeravanje trgovinskih pravaca prema Srbiji, kao alternativnom tržištu.

Prema podacima Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, rebrasti betonski čelik najviše je uvožen iz BiH i Grčke, a 2018. i 2019. naglo je porastao uvoz iz Bjelorusije, kao i iz Turske. Uvoz čeličnih šipki rastao je i 2019., a u odnosu na 2015. uvoz je veći za 46,8 posto. Primjetan je i iznenadni rast uvoza posebno iz Bjelorusije prošle godine u odnosu na 2016. za 780,3 posto.

Potrošnja betonskog čelika u Srbiji stalno se povećava, ali udio domaćeg proizvođača i uz velika ulaganja ostaje na približno istoj razini pa su od povećane potražnje veću korist imali uvoznici, navodi se u dokumentu.

U Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija za Politiku kažu da je uvozna cijena iz zemalja iz kojih je uvoz naglo porastao bila za 10 do 20 posto niža od cijena na tržištu. Također, zalihe domaćeg proizvoda u stalnom su porastu, a od 2017. do 2019. zabilježen je golemi porast, u apsolutnom iznosu za 437,4 prosto.

Proizvođač iz Sremske Mitrovice zbog očuvanja tržišnog udjela morao je smanjiti svoju prodajnu cijenu, što je dovelo do pada profitabilnosti. Povećani uvoz može ugroziti tu najveću domaću greenfield investiciju i dovesti do otpuštanja radnika, donosi Poslovni dnevnik.

Prosvjed je započeo s tek nekoliko stotina sudionika, da bi se mnoštvo kasnije uvećalo, a nakon što je dio prosvjednika ušao u zgradu Skupštine, uslijedeili su incidenti i sukobi s policijom. U nastavku sukoba prosvjednici su policiju zaspiali jajima, kamenjem, plastičnim bocama i bakljama, zapaljeni su deseci kontejnera, a prema prvim izvješćima ozlijeđenih ima na obje strane.

Nakon što je policija dobila pojačanje rastjerala je prosvjednike suzavcem ispred Skupštine, a na ulice je izvedena i policijska konjica i postrojba s psima. Kamere televizije N1 su u izravnom prijenosu svjedočile napadima na policiju, ali i brutalnosti policije u civilu i privođenju i batinanju prosvjednika.

Zapaljena su najmanje dva policijska automobila, intervenirali su vatrogasci, a policija je dva sata poslije ponoći potisnula prosvjednike sa platoa ispred Skupštine Srbije ka Bulevaru kralja Aleksandra i okolnim ulicama. “Neće biti mira ako ne bude pravde”, poručio je jedan od prosvjednika, predstavljajući se kao poljoprivrednik iz Stare Pazove.

Prosvjed je počeo nešto prije 21 sat kada se okupilo nekoliko stotina prosvjednika, da bi im se nakon poziva na društvenim mreža pridružilo joj nekoliko tisuća, a jedna skupina prosvjednika provalila je vrata i ušla zgradu državnog parlamenta.

Zastupnik Skupštine Srbije Đorđe Vukadinović ocijenio je da “ovakva, nepotrebna, brutalnost policije i toliko ispaljenog suzavca nije zabilježeneo od 5. listopda 2000. godine” kada je u prosvjedima srušen režim Slobodana Miloševića.

Policija je oko dva sata poslije ponoći dobila dodatno pojačanje potiskujući prosvjednike. Direktor policije Vladimir Rebić izjavio je da policija “kontrolira situaciju” ispred Skupštine Srbije.