Slovenija

Savjetnik slovenskog premijera za nacionalnu sigurnost, bivši direktor njihove nacionalne sigurnosne agencije SOVA, koji je ujedno i šef slovenskog povjerenstva za provođenje odluke ad hoc arbitražnog sudišta o razgraničenju dviju država, nedavno je najavio obrat u odnosima, vezan uz provođenje arbitražne odluke. Naime, Slovenija insistira na njenom provođenju, ali neke važne elemente odluke ne provodi, na primjer ne povlači svoju vojsku s nedvojbeno hrvatskog teritorija kod Svete Gere na Žumberku, odbija pregovore o tome da se dvije strane bilateralno dogovore o razgraničenju i zahtijeva da Hrvatska povuče jednoglasnu odluku Sabora o tome da Hrvatska rezultat arbitraže smatra ništavnim, zbog dokazanog slovenskog kontaminiranja procedure.

Kad je 29. lipnja 2015. u Večernjem listu objavljen transkript razgovora između slovenske agentice pred ad hoc tribunalom Simone Drenik i jednoga od sudaca u tribunalu, Jerneja Sekolca, u kome agentica objašnjava sucu kako falsificirati dokumente na osnovi kojih sud donosi odluku, a sudac opširno izvještava „šeficu“ što je napravio lobirajući kod drugih sudaca i koje je od sudaca pridobio za „njihovu stvar“, Hrvatska je donijela odluku o povlačenju iz arbitražne procedure. Nažalost, za razliku od Slovenije, čija je diplomacija snažno reagirala na objavljivanje transkripta, hrvatska je ostala neangažirana, i u početku je uspjela prikupljati potporu za nastavak arbitražnog postupka. Sloveniji je čak uspjelo najprije izlobirati kod suca Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) Ronny Abrahama, tadašnjeg predsjednika UN-ova sudišta, da preuzme poziciju arbitra imenovanoga od strane Slovenije u sudištu, nakon Sekolčeve ostavke. Abraham je, doduše, vrlo brzo shvatio da je prevaren i povukao se, odnosno nikad stvarno ni nije preuzeo dužnost arbitra.

Međunarodna zajednica tada je nastojala privoljeti Hrvatsku da ostane u arbitražnoj proceduri, jer je time zapravo spašavana institucija međunarodne ad hoc arbitraže, koju je kompromitacijom ovog procesa Slovenija bitno ugrozila.

Sudište je nastavilo djelovati, sada bez arbitara imenovanih od strane Slovenije i Hrvatske, a arbitražnu odluku je donijelo točno dvije godine nakon objavljivanja dokaza o kompromitiranosti procesa – 29. lipnja 2017. Slovenija je tada odluku arbitraže dočekala „dugih obraza“, jer je u svih pet ključnih točaka arbitražnog procesa izgubila. Dobila je tek nešto veći dio akvatorija Piranskog zaljeva, nego što joj pripada po međunarodnom pravu, pravo nesmetanog pristupa koparskoj luci, koje je Hrvatska sve vrijeme garantirala, i razgraničenje na moru koje je Hrvatskoj osiguralo kontakt s talijanskim vodama, što znači da Slovenija ne može proglašavati pojaseve (gospodarski, epikontinentalni) na Jadranu.

Unatoč porazu, slovenska politika nastavila je pritisak i od lipnja 2017. insistira da Hrvatska pristane na provođenje ovakve arbitražne odluke. Prema Črnčecovoj najavi, sad je započela obavještajnu akciju, koja je povezala nekoliko nepovezanih stvari. Naime, unutarnje politički incident u Hrvatskoj, kad je šef kabineta direktora SOA, koji je na tom mjestu bio i pred četiri godine, navodno zaprijetio Mati Radeljiću, savjetniku Predsjednice Republike, koji je bio u proceduri smjenjivanja, i čudnu spletku u Bosni i Hercegovini, vezanu uz regrutiranje bosansko-hercegovačkih državljana, od kojih neki imaju dozvolu boravka u Sloveniji, za nadzor vehabijskog centra u Gornjoj Maoči, od čega je aktualna administracija u BiH (kojoj je istekao mandat i nema više politički legitimitet), odnosno njen dio, ministar nacionalne sigurnosti Dragan Mektić, pokušao konstruirati međudržavni incident. U tom se slučaju spominje „mehaničar Davor“, operativac SOA, za kojeg slovenski obavještajci tvrde da je upravo Davor Franić, a sada tvrde da je upravo Davor Franić, kao tadašnji šef kabineta Dragana Lozančića, vodio operaciju prisluškivanja slovenskih funkcionara, pa među njima i Drenik i Sekolca.

Slovenski mediji već tjedan dana ovu temu drže visoko na slisti prioriteta, a sada se pojavila nova optužba na račun SOA, naime, da je ona prisluškivala slovenske novinare i saznala da će POP TV u svojoj emisiji 24ur objaviti priču, ali i fotografije hrvatskog obavještajnog operativca. Tvrde da nikako drukčije, osim prisluškivanjem, hrvatska stana nije mogla doći do tih podataka, i da se ona sama upecala, jer je od Ivana Tolja, župnika u Bosanskoj Posavini, člana fondacije Styria i operativnog voditelja Styrijinih projekata u Hrvatskoj, tražila da posreduje kako bi POP TV odustala od objavljivanja ovih podataka.

Kad se vode obavještajni ratovi, imena obavještajaca i njihov identitet, ali i imena posrednika, obično se ne objavljuju, jer se te ljude „čuva“ za moguću korist u nekoj drugoj situaciji. Ova spletka koja se sada odvija, vrlo je čudna i neuobičajena, i naliči na ratove što su ih obavještajne službe jugoslavenskih republika međusobno vodile u vrijeme SFRJ.

Činjenica je da je Slovenija računala na to da će uspjeti steći potporu Europske komisije i članica EU, u pritisku na Hrvatsku da provede arbitražnu odluku. Očekivala je, nadalje, da će prvi potpredsjednik Europske komisije zadužen za vladavinu prava, nizozemski socijalist Frans Timmermans nametnuti svoj stav i pridobiti Komisiju da preuzme tužbu Slovenije protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Kad u tome nije uspjela, a kad je Koen Lenarts, predsjednik Suda Europske unije jasno rekao da je predmet na kojem Slovenija insistira takav da prema Ugovoru o EU Sud o njemu ne može odlučivati na osnovu tužbe jedne strane, nego samo ako bi ga obje strane iznijele suglasno pred sud, postalo je jasno da jedini put koji je Cerarova administracija trasirala kao rješenje problema nije „perspektivan“.

Kombinacija obavještajnog i diplomatskog rata, lobiranje protiv Hrvatske u međunarodnim institucijama, sklapanje koalicija s članicama i nečlanicama EU protiv Hrvatske, administracija Marjana Šarca i njegov savjetnik Črnčec, ocijenili su kao jedini put u borbi za ostvarivanje njihova cilja. Sve što se sada događa posve je providno, i Hrvatska samo ne smije na to reagirati nervozno, niti „uzvraćati istom mjerom“. A što se prisluškivanja tiče, još je u vrijeme kad je Slovenija bila članica EU, a Hrvatska tek na početku pristupnih pregovora, daleke 2004. godine, tadašnji slovenski premijer Tone Rop prostodušno objavio kako je njihova SOVA prisluškivala razgovore hrvatskog premijera Ive Sanadera i šefa slovenske opozicije Janeza Janše, u kojima su se navodno dogovarali o intenzitetu incidenata na granici (slavni slučaj Joras i bacanje u Dragonju, što je tada bio ključna točka sporenja, a danas Slovenija nastoji zaboraviti Jorasovu kuću kao mjesto gdje je „tudi tukaj Slovenija“).

Povlačenje slovenske ambasadorice, koja je pred istekom mandata, nije iznenađenje, a već je ranije bilo najava da će Slovenija ostaviti veleposlanstvo u Zagrebu s otpravnikom poslova, kako bi se pokazalo da su odnosi među državama „na nuli“.

Ugovor uključuje inženjering, nabavu i izgradnju nove kogeneracijske elektrane u Ljubljani, zamjenjujući u velikoj mjeri ugljen prirodnim plinom, čime se smanjuje potrošnja ugljena za 70 posto, navodi Mytilineos u priopćenju.

Nova će elektrana kao gorivo koristiti prirodni plin I loživo ulje te će dati doprinos opskrbe električnom energijom glavnog grada Slovenije.

Projekt bi trebao biti dovršen u roku od 30 mjeseci od datuma njegova početka, koji bi, pod uvjetom uobičajenog tempa izdavanja dozvola, trebao biti u prvoj polovici ove godine, kažu u Mytilineosu.

Energetika Ljubljana tvrtka je koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne i toplinske energije te upravlja najvećim slovenskim sustavom centralnog grijanja.

To je više od zadnjih procjena Europske komisije, koja je Sloveniji za 2018. procijenila rast BDP-a od 4,3 posto te procjene slovenske središnje banke o rastu od 4,2 posto. Vrijednost izvoza lani je povećana za 7,2 posto, što je manje od rasta u 2017. koji je iznosio 10,7 posto, no udio vanjske potražnje i dalje je značajan čimbenik jačanja gospodarske aktivnosti. S druge strane, sve je izraženija važnost domaće potrošnje koja je prošle godine porasla za 4,6 posto, što je najveći stupanj njenog rasta od 2007. godine, objavio je statistički zavod.

Investicije u osnovna sredstva povećane su lani za 10,6 posto, dok se ukupna potrošnja povećala za 2,3 posto u odnosu na 2017. Po tekućim cijenama, lani je slovenski bruto-društveni proizvod iznosio 45,948 milijardi eura.

To neće ići bez suglasnosti Agencije za okoliš, iz koje za portal potvrđuju da su od Teša dobili zahtjev za promjenu vrste goriva u dva postrojenja u elektrani, novom 600-megavatnom bloku 6 i starom bloku 5. Međutim, slovenski ministar okoliša i prostornog uređenja Jure Leben procjenjuje da je “ispred nas svakako odluka o budućnosti Teša”, a vlada će je morati prihvatiti. Sadašnja okolišna dozvola koju je Teš dobio 2010. predviđa da elektrana za proizvodnju električne energije smije koristiti samo lignit koji je iskopan u Rudniku Velenje.

Svaku moguću promjenu u radu elektrane, uključujući novu vrstu ugljena, Teš prema Zakon o zaštiti okoliša mora prvo prijaviti Agenciji za okoliš. Agencija odlučuje o tome je li riječ o većim ili manjim promjenama u poslovanju. Ako u slučaju Teša procijeni da je riječ o većim promjenama, termoelektrana u Šoštnju morat će zatražiti novu ekološku suglasnost. Prošlog studenoga u Rudniku Velenje javno su priznali ono o čemu se govorilo dugo vremena, da lignita za rad Teša u nadolazećim godinama neće biti dovoljno. Sljedeće godine neće biti dovoljno ugljena kako bi se osigurala normalna proizvodnja.

Istovremeno, Teš se počeo pripremati za kupnju uređaja za istovar ugljena. “Mislimo na sve raspoložive i dopuštene mogućnosti kako bi osigurali stabilan rad elektrane u budućnosti. O alternativnim izvorima ugljena razmišljalo se već u prošlosti”, objasnili su iz TE prošlog studenoga. “Prijava ne znači da želimo koristiti uvezeni ugljen ili da ćemo to uraditi”, rekao je direktora Teša Arman Koritnik, dodajući: “Samo ispitujemo različite moguće scenarije za nabavu ugljena.”

Tko su “rezervni dobavljači” ugljena koje u prijavi spominje Teš, u Arsu ne znaju. I Koritnik ističe da o uvozu nisu razgovarali s nikim. Prema istraživanju koje su napravili, najbolji ugljen za miješanje bio bi crni ugljen bez sumpora i drugih dodataka. “Moguće je da to bude i indonezijski ugljen”, kaže Koritnik. Ugljen iz Indonezije u Sloveniju od 2017. uvozi nizozemska kompanija Vitol, koja je kupila posao od Gorenja. Opskrbljuje ljubljansku Energetiku, a ugovor vrijedi do 2022., kada će se Ljubljana konačno prestati grijati na ugljen. U Sloveniji s Vitolom surađuje poduzetnik i bivši diplomat Ivan Pušnik, prenosi Poslovni dnevnik.

Jedan takav scenarij, po riječima ministra, uvoz je ukapljenog prirodnog plina preko talijanskih luka. No, mađarski ministar je dodao kako infrastruktura koja bi Mađarskoj omogućavala izravnu kupnju ukapljenog prirodnog plina od Italije još nije uspostavljena. To je razlog zbog kojeg je Mađarska potpisala sporazum sa Slovenijom, pojasnio je Szijjártó, napominjući da će povezivanje plinskih mreža dvije zemlje omogućiti Mađarskoj uvoz plina iz Italije.

Također, mađarski ministar vanjskih poslova poručio je da su u tijeku razgovori o potrebnim kapacitetima interkonektora koji bi povezao plinske mreže dvije zemlje. Odluka Europskog vijeća o tom pitanju očekuje se na proljeće, dodao je Szijjarto. Inače, hrvatska Vlada je prošli tjedan donijela odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, čija se vrijednost procjenjuje na 234 milijuna eura.

Europska komisija za izgradnju plutajućeg terminala dodijelila je bespovratna sredstva u iznosu 101,4 milijuna eura, budući da je projekt LNG terminala uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije. Na natječaju za zakup kapaciteta budućega terminala popunjeno je 520 milijuna prostornih metara, dok je za isplativost potrebno 1,5 milijardi, a ukupni kapacitet projektiran je na 2,6 milijardi prostornih metara.

U okviru procesa Brdo-Brijuni svaka država, u kontekstu sigurnosti, može izabrati put koji odgovara njezinim potrebama, a isto vrijedi i za put eurointegracija i „to se međusobno ne isključuje”, istaknuo je Pahor. Srbijanski predsjednik ocijenio je kako sve manje ljudi u Srbiji želi rješenje za Kosovo, te da većina drži da je dobro zadržati stanje takvim kakvo je sada, ali je izrazio bojazan „da će biti sve gore” ako se ne pronađe kompromis. Moramo razumjeti i albanske interese, a i svijet ima svoje želje, rekao je Vučić i ocijenio da je sužen prostor za postizanje kompromisa.

Vučić negira postojanje političke krize

Vučić je, odgovarajući na novinarsko pitanje, odbacio tvrdnje slovenskog šefa diplomacije Mire Cerara, izrečene uoči Pahorova puta u Beograd, o tome da je Srbija u određenoj političkoj krizi i da to otvara pitanje nalazi li se Beograd i dalje na europskom putu. Negirajući postojanje političke krize zbog prosvjeda oporbe, on je ustvrdio da je Srbija na europskom putu, ali da će i dalje nastaviti održavati dobre odnose s Rusijom.

Slovenski predsjednik rekao je kako ne misli da je Srbija u političkoj krizi jer njezine institucije nisu blokirane, ali su, kako je rekao, „možda politički procesi samo malo živahniji”. Srbijanski predsjednik ocijenio je da Slovenija i Srbija nisu suglasne u svim političkim pitanjima, ali je odnose dviju zemalja ocijenio kao „dobre, puni poštovanja i iskrenog prijateljstva”. „Vjerujem da će potpora Slovenije putu Srbije ka Europskoj uniji biti još veća”, izjavio je Vučić.

Vučićevo mišljenje da Ljubljana i Beograd „imaju različite poglede na neke probleme”, dijeli i Pahor, ali kaže da dvije zemlje imaju „jedinstven cilj” – učvrstiti uzajamno povjerenje. Srbija želi da proces njezina priključenja EU bude čim brži i to se prije svega odnosi na dijalog između Beograda i Prištine, rekao je Pahor, naglasivši da taj proces podupire jer mu „ne vidi alternativu”, ali da rješenje nekih problema u regiji ne treba očekivati izvana.

Slovenski predsjednik sugerirao je da politički lideri u regiji „moraju biti svjesni odgovornosti za pomirenje i rješenje bilateralnih pitanja”. „Mislim da smo u stanju osigurati mir i sigurnost”, rekao je Pahor. Pahor je na čelu slovenskog državnog izaslanstva koje je danas započelo dvodnevni posjet Srbiji.

Dvojica šefova država nazoče danas i radu poslovnog foruma Slovenija-Srbija u kojem sudjeluje oko 600 gospodarstvenika iz obje zemlje. U slovenskim tvrtkama u Srbiji zaposleno je više od 25.000 ljudi, a trgovinska razmjena između dvije zemlje za 10 godina povećana je s 500 milijuna eura godišnje na 1,3 milijarde eura, rečeno je na poslovnom forumu.

Pahor putuje na poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, a obratiti će se i parlamentu koji će u čast slovenskog predsjednika održati svečanu sjednicu. Glavne teme razgovora bit će bilateralna suradnja s naglaskom na jačanje gospodarske i kulturne suradnje, stanje u regiji i druga aktualna pitanja vezana za migracije, sigurnost i budućnost EU.

Posjet će također biti prilika za slovenskog predsjednika da se upozna s unutarnje političkom situacijom u Srbiji i očekivanjima u vezi s njezinim napretkom ka priključenju EU, javlja STA. Odnosi između istočnog i zapadnog hrvatskog susjeda su, prema STA, dobri i bez većih otvorenih pitanja. Gospodarska komora Slovenije kaže da bi robna razmjena između njih u 2018. mogao premašiti 1,5 milijardi eura.

Dvoje ministara suglasno je da NEK posluje sigurno i financijski uspješno. “Po većini pitanja pronašli smo suglasje dvije strana. NEK posluje sigurno, financijski dobro i u skladu sa svim normama koje su zadane u kontekstu njezina poslovanja i međudržavnog ugovora. Hrvatska je strana izrazila žaljenje zbog činjenice da jedan dio prezentacije od strane čelnika NEK-a nije ponudio informacije po člancima 8. i 9. međudržavnog ugovora, a oni se tiču zapošljavanja odnosno funkcioniranja i suradnje elektrane s pravnim osobama”, naglasio je Ćorić.

No, na primjedbu ministra Ćorića da se ne nude informacije po člancima 8. i 9. ugovora, ministrica Bratušek kaže da se ugovor u potpunosti poštuje. “NEK je obveznik javne nabave i to se u pravnoj državi poštuje”, rekla je Bratušek.

Istaknula je da se na sastanku govorilo i o smjernicama za koordinacijsku skupinu vezanu uz problem odlagališta (nisko i srednje radioakativnog) nuklearnog otpada te da će dodatna pravna pitanja i svi argumenti biti na stolu negdje do lipnja, kako bi se do rujanskog sastanka Međudržavne komisije ponudilo rješenje tog problema. “Zabilježili smo i napredak postignut u pripremi treće revizije programa razgradnje i odlaganja radioaktivnog otpada, a koji su ključni dokumenti za provedbu međudržavnoga ugovora”, istaknula je Bratušek.

Očekuje da će revizija programa biti završena najkasnije do polovice ove godine te da će ih Povjerenstvo moći potvrditi na sljedećoj sjednici zakazanoj za rujan, a koja će se održati u Ljubljani.

Nije odgovorila na pitanje razmatraju li se jedno ili dva odlagališta. Na pitanje koja je opcija za Sloveniju bolja, naglasila je da bi za obje države najpovoljnije bilo zajedničko rješenje, a u tom je kontekstu istaknula odlagalište u Vrbini, kraj Krškog.

Na novinarski upit inzistira li Hrvatska i dalje da se u skladištu u Vrbini skladišti sav radioaktivni otpad a ne samo iz NEK-a, hrvatski ministar Ćorić kaže da će zajednička skupina analizirati sve segmente funkcioniranja budućeg odlagališta. “Naravno da hrvatska strana pritom mora razmišljati o okolišnim, financijskim, ekonomskim i pravnim aspektima tog rješenja i radna skupina upravo je dobila nalog da u narednim mjesecima izradi izvješće koje bi bilo i predstavljeno na sljedećem sastanku, a u okviru kojeg bi se razmatrale različite opcije i različite rješenja”, rekao je Ćorić, dodavši da, upravo zbog toga što nemamo usuglašene stavove oko toga sa slovenskom stranom, Vlada razmatra alternativnu lokaciju.

Pritom napominje kako je rok za preuzimanje radioaktivnog otpada iz nuklearke 2025. godina. Ponovio je da se u planu Vlade oko zbrinjavanja radioaktivnog otpada kao lokacija spominje Trgovska gora, odnosno Čerkezovac, područje Dvora na Uni. Čerkezovac bi u slučaju ne postizanja dogovora dvije strana bio trajno rješenje, rekao je. Upitan je li hrvatska spremna na ozbiljne političke prigovore iz Bosne i Hercegovine, jer je Trgovska gora neposredno uz granicu s BiH, kazao je da će se svaki argumentirani prigovor ozbiljno razmotriti.

Hrvatska mora imati na umu održivo pravno, okolišno i financijski održivo rješenje za zbrinjavanje cjelokupnog radioaktivnog otpada s hrvatskog teritorija, poručio je Ćorić. “Radna skupina koja je osnovana na razini Međudržavnog povjerenstva pokušat će dati odgovore na ova pitanja. No, isto tako, kao što slovenska strana promišlja o zajedničkom rješenju na području Republike Slovenije, koje je u dosadašnjoj fazi podrazumijevalo prije svega otpad iz NEK-a, dopustite da hrvatska strana mora promišljati o svom radioaktivnom otpadu koji se nalazi na hrvatskom teritoriju”, rekao je.

Dodao je, međutim, da i s hrvatske i sa slovenske strane postoji jasan cilj da se taj problem mora riješiti. Na upit da li se na današnjoj sjednici razgovaralo i o hrvatskom članu Uprave NEK-a (Hrvoju Perhariću), Ćorić je rekao da nije, da hrvatskom članu Uprave NEK-a mandat istječe krajem ove godine te da će do toga roka hrvatska strana kandidirati člana Uprave NEK-a.

Za razliku od famozne hrvatske “bijele knjige” na 450 stranica slovenski dokument ima samo 136 stranica. Kako se ističe na početku nacionalni cilj mjera je dosezanje 27% OIE u konačnoj potrošnji do 2030. (s 22% u 2015.) kao i smanjenje upotrebe finalne energije po stavkama za 30% do 2030. u osnovu na podatke iz 2005. Cilj je i energetska obnova 26 milijuna m2 površine (1,3 -1,7 milijuna m2 godišnje), od čega trećina čini skoro nula energetska gradnja.

Dokument se naslanja na Strategiju razvoja Slovenije 2030. koja je usvojena 2017. a ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj do 2020. trebala bi iznositi 3% BDP-a. Ocjenjuje se da će slovenski BDP u narednim godinama rasti ispod 4% godišnje. Slovenija je 2017. iz domaćih izvora zadovoljila svega 52% potreba za energijom, dok je ostatak došao iz uvoza. Energetska ovisnost države od 2012. se smanjuje, a kad je riječ o električnoj energiji ona u posljednjih osam godina varira od 1,8 do 18,2%.

Sredinom prosinca Luka Kopar je najavila da će ove godine ostvariti nešto manje tona tereta nego u 2017. godini, ali još uvijek tri posto više od planiranog, za oko 23,8 milijuna tona. Neto prihodi od prodaje Luke Kopar prošle godine porasli su otprilike na razinu koju je predvidjela tvrtka. Ove se godine očekuje povećanje od oko osam posto, na 238 milijuna eura, priopćila je tvrtka sredinom prosinca.

Neto dobit ove godine bit će za trećinu lošija nego prošle godine, plan je 38 milijuna eura. To je posljedica dodatnog zapošljavanja i novih naknada za prekrcaj, koje će biti plaćene za izgradnju drugog kolosijeka za Sloveniju ključne pruge od Kopra do Divače. Ove godine Luka Kopar predviđa oko 70 milijuna eura investicija. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, uložili su mnogo manje nego što su naveli u godišnjim planovima zbog komplikacija s licencijama ili natječajima, objašnjavaju Finance.

Građevinska dozvola za produženje prvog pristaništa postala je pravomoćna u protekloj godini, a sada je u završnoj fazi odabir izvođača za pokusne radove. Pravi početak izgradnje planiran je za svibanj ili lipanj, no natječaj još nije objavljen, a natječaji su često komplicirani. To vrijedi i za natječaj za izgradnju garažnog objekta, koji je ponovljen nekoliko puta, ali još uvijek nemaju izvođača jer revizori još nisu donijeli odluku.

Naime, Državna revizijska komisija (DKOM) poništila je odluku Luke da će garažu za 6000 vozila graditi talijanska tvrtka Pre System. Talijani su dali najpovoljniju ponudu od 18,5 milijuna eura, domaći Kolektor Koling s Kolektorom CPG i Zenerom bio je skuplji sa 22,9 milijuna. Direktor prodaje Kolektora Marko Trampuž rekao je da su u žalbi na izbor talijanske tvrtke naveli 16 primjedbi, a DKOM-u su bile dovoljne dvije za poništenje izbora, piše Poslovni dnevnik.