Slovenija

Drobne Popović je za Slovenski radio potvrdila da je tvrtka zainteresirana za rast u Sloveniji i drugim tržištima na kojima je i do sada bila prisutna, a među kojima je najznačajnija njena prisutnost u Hrvatskoj.

Kako piše Delo, to je iznenađenje s obzirom da je na inicijativu ranijeg nadzornog odbora koji je ona vodila, ostavku prije tri mjeseca morao dati dotadašnji direktor Petrola Tomaž Berločnik kojemu je nove direktorice spočitavala upravo to da je imao preambiciozne planove za investicije i akvizicije u inozemstvu.

Drobne Popović trebala bi ove godine pripremiti plan strateškog razvoja Petrola do 2025. godine, a kako navodi Delo u Petrolu za sada ne žele komentirati da je u igri i kupnja hrvatske tvrtke Crodux zbog interesa za njenih 90-ak benzinskih pumpi, čime bi Petrol pojačao svoju poziciju u prodaji naftnih derivata na hrvatskom tržištu.

Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila je lani koncentraciju Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, s obzirom da tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu na malo ukapljenim naftnim plinom (UNP) ni nakon akvizicije ne prelazi 20 posto. AZTN je prije toga dopustio i dio stjecanja kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina vezanog uz električnu energiju, stoji u tekstu slovenskog Dela

Ona je ionako tvrtku vodila od kolektivne ostavke dosadašnjeg menadžmenta u listopadu 2019. godine, dok je do tada bila predsjednica Nadzornog odbora.

Sada je pak novi NO njoj na idućih pet godina povjerio upravljanje najvećom tvrtkom u susjednoj Sloveniji i ona sada na raspolaganju ima 21 dan za odabir novih članova Uprave.

Do tada će Uprava Petrola imati još dvije članice: Danijelu Ribarič Selaković i izvršnu direktoricu Iku Krevzel Panić. Očekuje se da će nova Uprava tvrtke imati pet članova, od kojih je jedan izvršni direktor, izvijestio je slovenski dnevnik ‘Delo’.

Nitko nije, naime, očekivao da ministrica poljoprivrede, Aleksandra Pivec, koja je bila izazivačica na ovim izborima, može osvojiti više od 130 glasova kongresnih delegata, a očekivalo se da će izborni rezultat biti tijesan. Budući da je bilo troje kandidata, neki su mislili da bi u Statut stranke prije glasovanja trebalo unijeti novelu, jer je statutom predviđeno da se predsjednika bira relativnom većinom. Međuitm, Pivec je osvojila čak 150, a Erjavec tek 80 glasova, tako da o legitimnosti pobjede ne treba sumnjati.

Stranka se distancirala od svog dugogodišnjeg predsjednika prije svega zbog nezadovoljstva time što je u političkoj areni postala neprepoznatljiva, što je 2018. na parlamentarnim izborima osvojila samo 5 mandata, nakon što ih je u nekoliko prethodnih imala desetak, ali prije svega zato što aktualna istraživanja javnog mnijenja konstatiraju da u slučaju izbora u ovom trenutku DeSUS ne bi prešao izborni prag.

Istovremeno, Erjavec slovi kao jedan od najslabijih ministara, u kabinetu kojem ionako nedostaje bilo kakav reformski potencijal. Neposredno pred konvenciju Erjavec se osramotio nepromišljenim potezima o povlačenju slovenskog kontingenta iz Iraka, i to na tako diletantski način, da je povlačenjem vojnicima bila ugrožena sigurnost, ali i da je time što su se vraćali s niskotarifnim avio-prijevoznikom otrkriven identitet slovenskih sudionika u misiji. Premijer Marjan Šarec prije izborne konvencije DeSUS-a je najavio ozbiljan razgovor s ministrom.

Iako opozicija na čelu s Janezom Janšom i predsjednikom Nove Slovenije (NSi) Matejem Toninom sustavno „buši” Erjavca, pa je i KNOVS, parlamentarni Odbor za nadzor obavještajno sigurnosnih službi pod lupu Erjavčeve pogrešne poteze u arbitražnom procesu o razgraničenju s Hrvatskom pred Ad hoc arbitražnim tribunaom, iz kojeg je Hrvatska istupila zbog toga što su ga slovenski akteri kontaminirali, Erjavec je ipak najavljivao da nije sigurno da će nastaviti podupirati Šarčevu vladu, pod uvjetom da se stvore uvjeti za „reformsku koaliciju”. Njegova protivnica Pivec deklarirala se kao lojalan član koalicije.

Erjavec je nakon konvencije nastupio formalno vrlo demokratski, priznao je poraz i najavio ostavku na mjeto ministra, onda kad se o tome dogovori s premijerom. Međutim, pitanje je što stvarno smjera, jer barem dvojica od pet parlamentarnih zastupnika DeSUS-a ostali su vjerni njemu, a treći se odmetnuo k Janši i opozicionalcima. U uvjetima manjinske vlade već izbor novog ministra obrane za Šarca i njegov kabinet može biti velik problem, jer će u sadašnjim uvjetima novog ministra biti vrlo teško „progurati kroz parlament”.

S druge strane, bez cijelog zastupničkog kluba DeSUS, gotovo je nemoguće razmišljati o formiranju alternativne desne koalicije, koja bi nalikovala na onu u Hrvatskoj, s vladom Tihomira Oreškovića. Naime, postoji teoretska mogućnost da se oformi vlada desnog centra, ali ni teorijski nije moguće da bi joj na čelu mogao biti šef najveće opozicijske stranke Janez Janša, upravo kao što je bilo nemoguće da Tomislav Karamarko 2015. formira vladu kojoj bi on bio predsjednik.

Iako su se mnogi nadali da bi konvencija DeSUS-a mogla donijeti stabilnost vladajućoj koaliciji, a da bi odlazak Erjavca s čela stranke mogao donijeti očito rasterećenje, čini se da unatoč Erjavčevu porazu ipak neće biti niti rasterečenja niti stabilizacije. Upravo suprotno, njegov odlazak iz vlade mogao bi biti uvod u ozbiljnu nestabilnost Šarčeva kabineta.

Hale je u intervjuu Bugarskom nacionalnom radiju rekao da SAD shvaća da je energetska sigurnost vrlo važna za Europu te da su američki saveznici jači i pouzdaniji kada imaju siguran prisup izvorima energije. On je, međutim, naveo da Moskva koristi svoje izvore energije kao političko sredstvo kako bi širila utjecaj i dijelila Europu.

Ocijenio je da su Sjeverni tok 2 i drugi krak Turskog toka problem jer ne osiguravaju raspodjelu energije za Europu i destabiliziraju Ukrajinu, a Rusiji omogućavaju da je zaobiđe. On tvrdi da energetski projekti doprinose nestabilnosti jer pružaju Moskvi još jedno sredstvo da se nametnu Europi.

Predsjednici Turske i Rusije, Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin, svečano su ranije ovoga tjedna obilježili početak rada plinovoda Turski tok, koji će prenositi ruski plin do južne Europe preko Turske, zaobilazeći Ukrajinu, prenijela je agencija Hina.

Plinovod prelazi preko Crnog mora i jača energetske veze između Moskve i Ankare, koje su pojačale i obrambenu suradnju nakon što je Ankara prošle godine kupila napredni ruski proturaketni sustav S-400, javio je Reuters ranije. Turski tok sastoji se od dva cjevovoda, svaki kapaciteta 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje.

Prvi je namijenjen opskrbi Turske, a drugi će ići dalje, od Bugarske do Srbije i Mađarske. Bugarska se nada da će moći početi isporučivati plin Srbiji do svibnja i planira izgraditi cijelu dionicu do kraja godine.

Plinovod je znak “interakcije i suradnje radi dobrobiti naših naroda i naroda cijele Europe, cijelog svijeta”, rekao je Putin. Opisavši ga kao projekt od “povijesne važnosti”, Erdogan je kazao da će Turska putem tog plinovoda moći uvesti 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje. “Nismo dopustili da naše razlike u mišljenjima blokiraju naše uzajamne interese”, rekao je Erdogan.

Rusija je 1. siječnja počela slati plin u Europu putem tog plinovoda, objavio je u nedjelju Bulgartransgaz. Gazprom će Bugarskoj putem Turskog toka slati približno tri milijarde prostornih metara plina godišnje, čime će zamijeniti rutu preko Ukrajine i Rumunjske. Gazprom je tom rutom prošle godine isporučio približno tri milijarde prostornih metara plina Grčkoj i otprilike 500.000 milijuna prostornih metara Sjevernoj Makedoniji.

Mišljenje nezavisnog odvjetnika, kao ni odluka Suda EU-a koja se očekuje negdje u proljeće sljedeće godine ne odnosi se na sadržaj slovenskih prigovora nego samo na pitanje je li Sud EU-a nadležan ili nije za to pitanje.

Nezavisni odvjetnici su posebnost Suda EU-a. Mišljenje nezavisnog odvjetnika ne obvezuje Sud. Nezavisni odvjetnik ne zastupa ničije interese, ni stranaka, ni javnosti, nego samo daje stručno mišljenje o relevantnim pravnim pitanjima.

Na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika teško da će se moći nazrijeti odluka Suda. Dosadašnja praksa pokazuje da u predmetima koji se vode pred Velikim vijećem Suda EU-a, a to je slučaj i s ovom slovenskom tužbom, Sud slijedi mišljenje nezavisnog odvjetnika u oko polovici slučajeva. U predmetima koji se vode pred Malim vijećem, odluke Suda su u oko 80 posto slučajeva u skladu s mišljenjem nezavisnog odvjetnika.

Slovenija je pokrenula postupak protiv Hrvatske na temelju članka 259 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i predložila Sudu EU-a da utvrdi da Hrvatska krši 2. i 4. članak Ugovora, koji govori o poštivanju vladavine prava i lojalnoj suradnji među državama članicama EU-a. Slovenija također tvrdi da Hrvatska krši uredbu o zajedničkoj ribarskoj politici, schengenskim propisima o kretanju osoba te direktive pomorskom prostornom planiranju.

Stajalište Hrvatske je da Sud EU-a nije nadležan odlučivati o zahtjevima Slovenije u navedenom postupku s obzirom na to da između dviju država nije doista riječ o sporu o primjeni i tumačenju prava EU, što bi bilo u nadležnosti Suda Europske unije. Hrvatska drži da u ovom predmetu postoji spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu međunarodnog prava, koji treba rješavati primjenom pravila međunarodnog prava i za to predviđenim sredstvima mirnog rješavanja sporova, uključujući pregovorima.

Na Sudu EU-a o sadržaju slovenskih prigovora nije se ni raspravljalo. Do sada je jedino 8. srpnja ove godine održana usmena rasprava o nadležnosti. Odluči li Sud da nije nadležan, postupak se automatski okončava. U slučaju da se proglasi nadležnim ili djelomično nadležnim uslijedit će rasprava o sadržaju, a nakon toga slijedi odluka Suda.

Na raspravi u srpnju, Hrvatska je istaknula da Sud EU-a nije nadležan u ovom slučaju jer su granice između dviju zemalja pitanje međunarodnog, a ne europskog prava, da je bit spora to kuda se proteže granica, a ne tumačenje prava EU-a. Hrvatska smatra da bi jedina pravna podloga za ovaj spor pred Sudom EU-a mogao biti članak 273 Ugovora o EU-u.

Članak 273 nudi mogućnost članicama EU-a da pred Sudom EU-a iznesu međusobne sporove o predmetu koji se u strogom smislu ne tiče europskog prava, ali je za članice i za EU važan u širem kontekstu. Ukratko, ako se neki spor među članicama ne tiče konkretno prava Europske unije, onda se sud EU-a o njemu ne može očitovati, osim ako se same članice u tom sporu ne dogovore da mu problem zajedno iznesu u okviru postupka iz 273. članka Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Slovenija, s druge strane, drži da je arbitražna presuda činjenica, da je granica tom presudom utvrđena i da se može pregovarati samo o njezinoj provedbi.

Slovenski šef diplomacije sastao se s Vučićem tijekom dvodnevnog posjeta Srbiji, a tema razgovora bilo je intenziviranje sveukupne bilateralne suradnje, poglavito u području gospodarstva. Po Vučićevim riječima, produbljivanje političkog dijaloga od izuzetnog je značaja za jačanje bilateralne suradnje dviju zemalja, o čemu svjedoče zajednička sjednica vlada Srbije i Slovenije, koja će biti održana sredinom prosinca u Srbiji, te predstojeći posjet slovenskog premijera Marjana Šareca.

Kako se ističe u priopćenju iz njegova ureda, Vučić je Sloveniju izdvojio kao posebno važnog ekonomskog partnera Srbije, ocijenivši stabilnom uzajamnu gospodarsku suradnju, povezanost tržišta i sve uspješniju investicijsku suradnju.

On je dodao da je Srbija spremna za daljnje razvijanje ekonomskih odnosa, uz ocjenu da postoji značajan prostor za intenziviranje suradnje u poljoprivredi, turizmu, infrastrukturnom povezivanju, prometu, energetici, zaštiti okoliša te razvoja malih i srednjih preduzeća.

Šef slovenske diplomacije sastao se ranije sa svojim srbijanskom kolegom Ivicom Dačićem i istaknuo važnost da Beograd svojom politikom „jasno artikulira proeuropsko stajalište“ i da ga „u svakoj prilici ponavlja“.

Cerar je poslije razgovora s Dačićem istaknuo da Slovenija podupire regionalne inicijative poput “mini shengena” o ekonomskom povezivanju Srbije, Sjeverne Makedoinie i Albanije, ali da se „ne smije izgubiti iz vida da su europske integracije glavni projekt“.

Indikativno jest da je KNOVS, na čelu s opozicijskim zastupnikom, predsjednikom demokršćanske Nove Slovenije, utvrdio da je SOVA, Slovenska sigurnosno obavještajna agencija, na adekvatan način pripremila slovenske sudionike u arbitražnom procesu za tajnu komunikaciju, čime je de facto priznato da je i od Slovenije imenovan arbitar u suduštu Jernej Sekolec bio u institucionalnoj komunikaciji s predstavnicima slovenske države, odnosno njihovom agenticom na sudu Simonom Drenik, dakle da kršenje arbitražnih pravila nije bila nesretna okolnost nediscipline relativno nisko pozicionirane državne službenice, nego institucionalna politika države. Time se dokazuje ne samo to da je Slovenija institucionalno kontaminirala arbitražni proces, nego da je i kad je kontaminacija otkrivena, pogrešno informirala ad hoc tribunal o karakteru kontaminacije, tvrdeći da ta kontaminacija bila jednokratna, marginalna i posljedica djelovanja državne službenice na svoju ruku.

Hrvatsko-slovenski granični spor ponovno je u središtu pozornosti nakon otkrivenog izvješća o utjecaju slovenskog državnog aparata na arbitražni proces o granici. Uskoro se očekuje i odluka suda Europske unije u slovenskoj tužbi protiv Hrvatske zbog arbitraže.

Kako će se otvorena pitanja riješiti i kako će utjecati na odnose dviju zemalja, u emisiji “U mreži Prvog” govorili su državna tajnica vanjskih i europskih poslova Andreja Metelko-Zgombić, urednik portala Euractiv Željko Trkanjec i dopisnik iz Slovenije za Al Jazeeru Balkans Gašper Lubej te Tanja Fajon, slovenska zastupnica u Europskom parlamentu.

Metelko-Zgombić naglasila je kako ovo izvješće ne donosi ništa novo te da je to ono što smo mi otprije znali. Izvješće ima 150 stranica i tajno je. Ima 17 stranica koje su dostupne javnosti, ali i one na mnogim mjestima imaju zatamnjene dijelove. Izvješće potvrđuje da je slovenska zastupnica u parlamentu sustavno komunicirala s arbitrom i da je to nešto što kompromitira postupak.

– To nije bilo samo komuniciranje nego su se dostavljali i dokumenti arbitru. Sve to pokazuje da je Slovenija kao država bila duboko uključena. To što sama zastupnica nije odgovorila tko je sve znao za njezino protupravno komuniciranje i kršenje arbitražnog sporazuma, ne znači da državni vrh nije znao za to, rekla je i dodala da ona sama nije snosila nikakve sankcije te da je zbrinuta i radi u ministarstvu pravosuđa.

Lubej je rekao kako je važno da se odgovori koja je bila uloga parlamentarne komisije.

– Uloga je bila ta da se utvrdi kako je Simona Drenik razgovarala preko otvorene linije s arbitrom. Izvještaj govori o tome da je ona imala informacije kako treba komunicirati. Što se tiče uloge obavještajne službe, ona je trebala sve uključene u ovaj postupak obučiti za komunikaciju koja ne bi trebala biti otvorena za hrvatske obavještajne službe. To je normalno zato što i hrvatska i slovenska strana žele imati komunikaciju do koje ovi drugi ne mogu doći, naglasio je.

– Slovenska strana je, nakon što se otkrila sporna komunikacija, priznala da to nije bilo u redu. Ova je komisija htjela utvrditi zašto zastupnica nije komunicirala prema pravilima. Iz izvještaja je jasno da je zastupnica pogriješila, ali nije jasno tko je sve za tu njezinu komunikaciju znao. Teško je povjerovati da ministar Erjavec to nije znao, rekao je te dodao kako se treba znati da je ova komisija u rukama opozicije i da je to napad na ministra Erjavca.

Metelko-Zgombić nije se potpuno složila s Lubejom i rekla je kako je izvješće imalo zadaću da istraži kako to da zastupnica Drenik nije postupala prema pravilima tajnosti, ali ono što se iz izvješća vidi je to da je slovenski vrh bio svjestan da je bila riječ o sustavnom komuniciranju, a to je velik krimen i to je nepovratno kompromitiralo arbitražu.

– Mi smo, unatoč svemu, spremni podvući crtu i s njima početi bilateralno razgovarati, istaknula je.

Trkanjec je naglasio da je cijeli ovaj slučaj definiran 2015. Tada je Slovenija počela govoriti ne o tome gdje su pogriješili, nego kako je to otkriveno. Slovenija nikada nije dovela u pitanje da je Drenik s njihovim arbitrom razgovarala mimo svih kriterija, ali su se pitali kako se to moglo dogoditi, rekao je.

– Ovo je izvješće zanimljivo zato što je objavljeno u Sloveniji 11. studenog i nije bilo nikakve reakcije na slovenskoj političkoj razini. Drenik je naglasila kako je komisija radila iznad svojih ovlasti i to je bio kraj. Tek kada je izvješće objavljeno u Hrvatskoj, u Sloveniji počinje naglo dizanje tenzija pa Boris Pahor govori da će se sazvati vijeće za nacionalnu sigurnost.

– Činjenica je da su Matej Tonini iz opozicijske stranke Nova Slovenija, slovenska opozicija je nestabilna i 5 stranaka nema većinu, i Janez Janša naišli na mogućnost da se koalicija uzdrma. Ideja je da se udari na najslabiju kariku koalicije, a to je ministar Erjavec. Bumeran se vratio i slovenska javnost optužuje njih da su izdali tajne, govori Trkanjec.

Tanja Fajon, slovenska zastupnica u Europskom parlamentu, izabrana je za predsjednicu posebne radne skupine za Schengen.

– Ja se već godinama zauzimam za slobodu kretanja, za Europu bez granica. Željela bih da i Hrvatska, što je brže moguće, uđe u Schengen, ali smatram da su potrebne još neke dodatne mjere zato što imamo informacije da dolazi do kršenja ljudskih prava na granici između Hrvatske i BiH, rekla je.

KNOVS je sada konstatirao da je SOVA učinila sve da zaštiti nedozvoljenu komunikaciju arbitra Sekolca i agentice Drenik, ali da Drenik nije poštovala procedure s kojima je bila upoznata višekratno u formalnim i neformalnim komunikacijama s predstavnicima obavještajno sigurnosne agencije.

Otvaranje pitanja arbitraže upravo sada nije povezano s činjenicom da pred Europskim sudom početkom prosinca treba biti učinjen prvi korak u tužbi Slovenije protiv Hrvatske, zbog navodnog kršenja europskog prava, jer treba biti podnesen izvještaj neovisnog pravobranitelja o tome je li ili nije Sud nadležan za ovaj spor. KNOVS je ponovno otvorio pitanje arbitraže zato što je vladajuća koalicija izgubila većinu i održava se uz pomoć glasova proruske, populističke, kvazi nacionalističke Slovenske narodne stranke notornoga Zmage Jelinčiča. Bivši ministar vanjskih poslova Karl Erjavec, koji je evidentno najodgovorniji za aferu, bori se za očuvanje mjesta u svojoj stranci, a ako se održi, već je najavio da je spreman surađivati i s alternativnom koalicijom, onom koju bi predvodio Janez Janša, koji je bio relativni pobjednik prošlih parlamentarnih izbora, ali tada nije uspio formirati Vladu.

Niti je KNOVS otvorio ključno pitanje: zašto je Slovenija institucionalno sudjelovala u kompromitaciji arbitražnog procesa, a u Sloveniji još uvijek ne shvaćaju da kontaminiranje sudskih ili arbitražnih procesa, falsificiranje dokumenata i utjecaj na sudce, sve ono o čemu su Sekolec i Drenik prostodušno debatirali u snimljenim razgovorima, nešto što se može podvesti pod poštivanje vladavine prava i načelo zakonitosti.

Nakon izvještaja KNOVS-a jest posve jasno da je kompromitacija koju je Slovenija učinila arbitražnom procesu daleko gora nego što ju je Slovenija priznala, ali to još uvijek nije na dnevnom redu tamošnjih političkih razgovora i debata.

Hrvatska jest dobila dodatni argument za svoje tvrdnje da je arbitraža kompromitirana, ali to pitanje trenutno nije na dnevnom redu. Početkom iduće godine najprije će se raspravljati o tome je li Europski sud nadležan za slovenski spor, a tek ako bi suprotno prije iznesenom uvjerenju predsjednika Suda, većina sudaca odlučila da jest, dolazi u pitanje meritum stvari. A meritum opet nije prioritetno je li arbitraža bila kompromitirana, nego krši li Hrvatska,ne primjenjujući odluku, načela europskog prava, ili je riječ o problemu iz domene Međunarodnog (međudržavnog) prava.

“Razgovori glede sporazuma o zaštiti slovenskih dobavljača nakon prijenosa Mercatora sa starog Agrokora na Fortenovu još se vode”, kazao je Krivec, inače direktor tvrtke Mesnine Celje, prenose slovenski mediji i napominju da je ostalo još vremena kako bi se prijenos obavio kako je planirano, odnosno do kraja godine.

Krivec je to kazao komentirajući neslužbene vijesti o navodnim rezervama koje u vezi toga prijenosa ima slovenska SID banka, jedna od niza banaka koje su vjerovnice Mercatora.

Da bi se formalizirao postupak prijenosa Mercatora na Fortenova grupu formalno je potrebna suglasnost regulatora za konkurenciju u svim zemljama gdje Mercator posluje, ali i suglasnost vjerovnika Agrokora, odnosno banaka koje su mu dale kredite čija je ukupna vrijednost danas oko 650 milijuna eura.

Suglasnost još nije dala slovenska SID banka koja je u potpunom državnom vlasništvu, a Počivalšek je prošli mjesec u Ljubljani organizirao sastanak slovenskih dobavljača s upravom Mercatora i predstavnikom Sberbanka, na kojemu je trebao biti uglavljen sporazum koji bi slovenskim dobavljačima bio osiguran status na Mercatorovim policama koji su imali i u vrijeme Agrokora.

Slovenski mediji ponavljaju višekratne izjave ministra gospodarstva Zdravka Počivalšeka koje je u vezi prijenosa Mercatora na Fortenovu davao zadnjih tjedana i mjeseci.

Slovenska vlada po Počivalšekovim navodima očekuje da u Fortenovi slovenski dobavljači, a većina ih je iz prehrambenog sektora, i u novoj grupi “sačuvaju jednakopravan status na ekonomskim osnovama”, da sjedište tvrtke i dalje bude u Ljubljani, te da se isključi mogućnost diobe Mercatora na više tvrtki, kako bi uprava u Ljubljani i dalje kontrolirala poslovanje Mercatora u BiH i Srbiji.

Ako se to omogući i ako u Fortenovi Mercatoru i dalje bude osiguran stabilan razvoj najveće slovenske trgovine tvrtke, onda Slovenija ne bi imala problema sa suglasnošću za to da Mercator uđe u strukturu Fortanove, kazao je svojedobno Počivalšek.

U nedavnom razgovoru za tjednik Mladina on je kazao da su mu u Sberbanku zajamčili kako će slovenskim dobavljačima sporazumom biti osiguran ravnopravan status po pravilima konkurencije, da će sjedište Mercatora ostati u Sloveniji.

Kako prenose slovenski mediji, slovenski dobavljači smatraju da treba ugovoriti kako njihov udio u Mercatorovoj nabavi ne smije pasti, odnosno da bi Mercatoru godišnje isporučivali robe i usluga u vrijednosti najmanje pola milijarde eura, dok vlada očekuje da Mercator na tržištu Slovenije i dalje ostane prvi trgovac, te da se razvija na drugim glavnim tržištima.

Budući da je Počivalšek prošlog mjeseca ocjenjivao da je za sporazum o poziciji Mercatorovih dobavljača potrebno samo desetak dana, a s obzirom da SID banka još nije dala suglasnost na prijenos Mercatora u Fortenovu, neki su mediji špekulirali da je to znak kako do toga neće niti doći, no Krivec kaže da se pregovori još vode i da sporazum “nije pao u vodu”.

U ekskluzivnom razgovoru za Slovensku televiziju, Šarec je kazao da mu se ta teorija čini sasvim neuvjerljivom jer je do smjene došlo “preko noći” i bez uvjerljive argumentacije. Zbog toga je vlada od Slovenskog državnog holdinga (SDH), koji upravlja portfeljom državne imovine, zatražila objašnjenje kako je do smjene došlo, rekao je.

Šarec je odlučno odbacio neke sugestije iz oporbe da iza iznuđene ostavke stoji on sam ili njegova stranka, Lista Marjana Šareca (LMŠ). Otkrio je da je s Berločnikom dogovarao sastanak na kojemu bi mu ovaj objasnio planove i razvoj Petrola.

Šarec je rekao da njegova vlada djeluje tek godinu dana i njegova stranka nije nikoga postavila u nadzorni odbor Petrola koji je inicirao smjenu i da s njegove strane nije bilo političke intervencije.

Premijer Šarec je aludirao na etablirane i starije političke stranke čiji predstavnici sjede u nadzornim odborima u poduzećima u kojima je dioničar država. Ne isključuje mogućnost da je intervencija došla od neke od stranaka iz njegove koalicije.

O aferi zapošljavanja njegove nekadašnje prijateljice u obavještajnoj agenciji SOVA, Šarec je kazao da vjeruje da je sve bilo po propisima i da će to dokazati najavljeni inspekcijski pregled. Smatra daje oporba u tom slučaja napravila “buru u čaši vode” bez prave potrebe.

Šarec ima puno povjerenje u ravnatelja SOVA-e Rajka Kozmelja i smatra da obavještajna zajednica tim slučajem nije kompromitirana, kako tvrdi opozicija, nego da je SOVA i dalje vjerodostojan partner službama te vrste u drugim državama s kojima nastavlja surađivati.

Tomaž Berločnik i oba preostala člana uprave ljubljanskog Petrola, po prihodima najveće slovenske kompanije, dali su neočekivane ostavke nakon sjednice nadzornog odbora te tvrtke koja je završena u petak.

Energetska tvrtka u kojoj država ima gotovo 30-postotni izravni vlasnički udio lani je ostvarila rekordni prihod od 5,4 milijarde eura, s planom prihoda za ovu godinu od 5,6 milijardi i 97 milijuna eura čiste dobiti, pa su ostavke neočekivane. Iz Petrola je priopćeno da je tročlana uprava ostavke dala sporazumno i da kompanija nastavlja normalno raditi.