Slovenija

Slovencima je odbijen zahtjev za udjel u vlasništvu elektroenergetskog javnog poduzeća u Republici Srpskoj. To je za portal Srpskainfo rekao Mlađen Mandić, zamjenik pravobranitelja Bosne i Hercegovine.

Riječ je završetku arbitražnog postupka pred Međunarodnim centrom za rješavanje investiciijskih sporova u Washingtonu, po tužbi Elektrogospodarstva Slovenije protiv RiTE Ugljevik, a tužbeni zahtjev iznosi gotovo 1,5 milijardu KM (oko 766 mil. eura). 
Taj odštetni zahtjev odnosi se na tužbu za neisporučenu električnu energiju, kao i obračunate zatezne kamate na vrijednost neisporučene električne energije od 1995. godine, na dopunu tužbenog zahtjeva na ime sredstava uloženih u izgradnju RiTE Ugljevik, u skladu s tada važećim samoupravnim sporazumima.

Prema ugovoru kojeg su 1981. potpisale Slovenija i BiH, slovensko Elektrogospodarstvo ima pravo na trećinu struje iz Ugljevika temeljem svojih ulaganja u trećinu troškova izgradnje tog energetskog objekta koji je završen 1985. Isporuke trećine ukupne struje iz Ugljevika Sloveniji prekinute su 1991., najprije zbog prekinutih dalekovoda i uništene trafostanice u Slavoniji, a onda i rata u BiH, i nikad nisu obnovljene.

BiH je u arbitraži, Slovenija je u RiTE Ugljevik ulagala osamdesetih godina, dok je postojala SFRJ. Naime, osim navedenog arbitražnog postupka, Slovenci su, također 2014., pokrenuli protiv RiTE Ugljevik i arbitražni spor (u istoj pravnoj stvari i s identičnim iznosom u tužbenom zahtjevu), a koji se vodi u arbitražnom postupku u Beogradu. Đorđe Popović, direktor RiTE Ugljevik, rekao 2017. da je u toj arbitraži

Pravobraniteljstvo BiH formalno je zastupalo državu BiH, jer je ona tužena, ali da je RiTE imao svoje odvjetnike te time i dodatni trošak. U informaciji RiTE o zahtjevima odnosno tužbama Elektrogospodarstva Slovenije 2017. bilo je navedeno da su ukupno za odvjetnike u tom sporu potrošili 3,5 milijuna KM (oko 1,6 mil. eura).

Arbitražni postupak u središtu Međunarodnog centra u Haagu zaustavljen je u svibnju do donošenja odluke u Beogradu. U postupku u Beogradu, u srpnju je, kako objašnjava Mandić, zahtjev Slovenaca za udjelom u vlasništvu odbijen. “Odbijen je i zahtjev za plaćanje sudskih troškova. Jedino im RiTE Ugljevik mora isporučiti struju, ali nije još utvrđen iznos”, kaže Mandić, koji je s povoljnim raspletom događaja za BiH i RiTE Ugljevik upoznao i Savjet ministara BiH. Inače, RiTE Ugljevik u sljedeće tri godine planira poslovati s ukupnim gubitkom od čak 73,5 milijuna KM (oko 37,5 mil. eura), pisao je u svibnju portal Capital.ba. U planu poslovanja od 2020. do 2022., procjenjuje da će gubitak ove godine biti 15,7 mil. KM, godinu kasnije 22,3 mil. KM, a 2022. godine 35,4 mil. KM. Gubici su posljedica troškova rada novog postrojenja za odsumporavanje i remonta zbog kojih TE neće raditi.

Postojeća koncesija za iskorištavanje bušotina kod Petišovaca, na sjeveru zemlje, koju imaju britanska kompanija, sa sjedištem u Londonu, i njen slovenski partner Geoenergo, istječe kroz dvije godine i tvrtke namjeravaju tražiti njeno produženje.

No upravni je sud nedavno odbio njihov zahtjev da se poništi odluka državnog regulatora, Agencije za okoliš (ARSO), prema kojoj je za fracking tehnologiju stimulacije starih bušotina potrebno prethodno izvesti studiju utjecaja na okoliš i podzemne vode, dok bi korištenje bušotina klasičnim načinom bilo neisplativo.

Budući da Slovenija definitivnu odluku o dopuštenosti frackinga nakon niza godina još nije donijela, što investitori drže nerazumnim i smatraju otezanjem na njihovu štetu, oni su se odlučili na tužbu protiv države pred ad-hoc arbitražom ako ne dođe do sporazumnog dogovora u roku od tri mjeseca, navodi RTV Slovenija, javni rtv-servis. Očekuju odštetu od 50 milijuna eura.

Arbitraža je u investicijskim sporovima dug i vrlo skup postupak u kojemu bi Slovenija mogla izgubiti spor, kako se to dogodilo u slučaju spora oko neisporučene struje iz nuklearke Krško koji je svojevremeno bila pokrenula Hrvatska, pred sudom za investicijske sporove u Washingtonu, kad je Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) temeljem odluke tog suda bilo isplaćeno 42 milijuna eura, navodi RTV Slovenija.

Investitori navode da se je plin iz starih bušotina, kojih je u Prekmurju preko stotinu, počeo eksploatirati još 1943. godine, da od tada nije bilo nikakvih značajnijih negativnih posljedica na okoliš, te da ih neće biti niti zbog frackinga. Slovenske udruge za zaštitu okoliša, poput udruge “Prijatelji Zemlje”, traže pak potpunu zabranu fracking tehnologije i nasuprot tome tvrde da bi posljedice mogle biti značajne, prenose slovenski mediji.

Odluka o obveznoj studiji utjecaja na okoliš prije frackinga donesena je u vrijeme bivše vlade Mire Cerara, dok se sadašnja vlada Janeza Janše zalaže za smanjivanje utjecaja nevladinih organizacija kao stranaka u postupku, za deregulaciju pri odobravanju licenci i poticanje stranih investicija, kako bi se ublažile posljedice koronakrize, navodi slovenska Energetika

Kako je navedeno, na području Paškog Kozjaka trebaju se instalirati četiri vjetrenjače ukupne snage 14 MW, dok Vlada naglašava da će planirana izgradnja VE Paški Kozjak značajno pridonijeti povećanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

Početkom srpnja vlada je također usvojila odluku o provedbi državnog prostornog plana za polje vjetroelektrane Rogatec. Investitor Dravske elektrarne Maribor, inače najveći slovenski proizvođač električne energije iz OIE nedavno je izvršio opsežna mjerenja i studiju potencijalnih lokacija za postavljanje vjetroelektrana u sjeveroistočnom dijelu Slovenije (Ve Ojstrica, VE Paški Kozjak i VE Rogatec).

Procjena je pokazala da se može ugraditi 13 vjetrenjača ukupne snage do 46 MW i planirana godišnja proizvodnja od 122 GWh, koja bi mogla pokriti četiri posto slovenskih potreba za električnom energijom.

Andrej Tumpej, direktor Dravskih elektrana Maribor za Maribor24.si je izjavio da “priželjkuju povjerenje institucija jer tvrtka ima veliko iskustvo, ali da su svjesni da dok ne nađu model uključivanja lokalne zajednice u projekte zajedno s državom, nigdje neće biti dobrodošli”.

Slovenska razvojna strategija potvrđuje kao ciljanu vrijednost do 2030. godine najmanje 27% udjela obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije, od čega 43% u elektroenergetskom sektoru, što su prema dosadašnjim iskustvima prilično ambiciozni ciljevi i bit će ih teško postići bez korištenja svih potencijalni izvora obnovljive energije, uključujući vjetar, piše Energetika-net.

Ovime je postao jedan od najvećih malih dioničara slovenske energetske kompanije. Ministar kaže da je kupnju ocijenio kao “priliku za dobru investiciju”, ali ne očekuje prodaju državnog udjela Petrola.

Online Finance izvijestile su u petak da je jedan od najistaknutijih članova vladajućeg SDS-a i ministar okoliša Andrej Vizjak postao jedan od najvećih malih dioničara Petrola tijekom epidemije koronavirusa. Da je riječ o investiciji vrijednoj najmanje 120.000 eura, koja je izazvala popriličnu pomutnju među bolje upućenim sudionicima na tržištu kapitala zbog raznih špekulacija koje su kružile o Petrolu.

Kad je treća Janšina vlada stupila na dužnost, Vizjak je posjedovao 80 dionica Petrola, od kojih je većinu kupio godinu prije nego što je postao čelnik Ministarstva okoliša. Ljubljanska je burza također reagirala na epidemiju koronavirusa u Sloveniji, cijene su naglo pale, a neki ulagači vidjeli su situaciju kao priliku za kupnju. Vrijednost dionica Petrola također je naglo pala, a ministar Vizjak u tom je razdoblju kupio još 140 dionica. Krajem svibnja tada je u dva dana stekao još 280 dionica. U jednom od ova dva dana ministrov posao predstavljao je više od polovice svih zaključenih toga dana.

Vizjak je ove godine za dionice Petrola platio ukupno 120.000 eura, javljaju Finance. Vrijednost ovih dionica danas iznosi 150.000 eura. U kolovozu su također isplaćene dividende u iznosu od 22 eura bruto po dionici.

Ministar Vizjak rekao je danas za Finance da je kupnju dionica ocijenio “prilikom za dobro ulaganje, jer je cijena dionica drastično pala tijekom epidemije”. Također je podigao zajam za kupnju, a dijelom ga financirao prodajom ostalih vrijednosnih papira, a također je potrošio dio ušteđevine, piše 24ur.

EBITDA je iznosila 64,3 milijuna eura, što je 22% manje u odnosu na prvu polovicu 2019. godine i usporedno bolje od glavnih konkurenata u regiji. Grupa Petrol ostvarila je 36% EBITDA od prodaje naftnih derivata, 20% od prodaje robe i srodnih usluga, 21% od prodaje energetskih i okolišnih rješenja, 19% od prodaje ostalih energenata (prirodni plin, električna energija, UNP) i 4% od prodaje proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora. Grupa Petrol ostvarila je neto dobit od 20,6 milijuna eura, što je 49% manje u odnosu na isto razdoblje 2019. godine.

Grupa Petrol prodala je 1,5 milijuna tona naftnih derivata u prvoj polovici 2020. godine, što je 18% manje nego u prvoj polovici 2019. godine (uglavnom zbog manje prodaje u maloprodaji kao posljedice pandemije). Prodaja ukapljenog naftnog plina iznosila je 76,6 tisuća tona, što je 15% manje nego u istom razdoblju 2019. Prodaja električne energije u prvoj polovici 2020. godine iznosila je 10,8 TWh, a prodaja prirodnog plina 12,3 TWh.

Prodajom robe, Petrol Grupa je u prvoj polovici 2020. godine ostvarila 230,5 milijuna eura prihoda, što je za 3% manje u odnosu na isto razdoblje 2019. Na kraju lipnja 2020. Petrol Grupa poslovala je s preko 510 benzinskih servisa, od čega 318 u Sloveniji. u Hrvatskoj 110, u Bosni i Hercegovini 42, Srbiji 15, Crnoj Gori 15 i Kosovu 10.

Grupa Petrol je sveobuhvatno odgovorila na krizu uzrokovanu epidemijom. U prvoj su fazi aktivnosti bile usmjerene na osiguravanje nesmetanog poslovanja u promijenjenim okolnostima i identificiranje i upravljanje rizicima. Daljnje su aktivnosti dugoročno usmjerene kako bi grupa Petrol nesmetano poslovala u vrlo promijenjenom poslovnom okruženju.

Zbog prirodne katastrofe (pandemije) i nastale ekonomske krize, koju nije bilo moguće predvidjeti, poslovni plan za 2020. godinu neće biti realiziran. U lipnju 2020. grupa Petrol započela je s pripremom nove poslovne strategije za Petrol grupu za razdoblje 2021.-2025., koja će biti usvojena u posljednjem tromjesečju 2020. godine.

Mađarska tvrtka Adriaport kupila je tršćanska poduzeća Aquila i Seastock, a s njima i 32 hektara zemljišta uz more, na kojem Mađari planiraju izgraditi novi lučki terminal. Zanimljivo je da mađarska tvrtka nosi isto ime kao i projekt kojim su Česi još 1967. planirali sagraditi 410 kilometara dug tunel i željezničku prugu do Jadrana, kao i otok na Jadranu.

Zemljište na kojem će niknuti novi terminal nalazi se u industrijskoj zoni Žavlje u općini Milje kod Trsta. Riječ je o terenu na kojem se još nalaze rafinerijska postrojenja i naftni tankovi, a Mađari će samo za saniranje tog područja morati odvojiti oko 100 milijuna eura dok u ovom trenutku još nije jasno koliko će ih stajati gradnja cijelog terminala. Mađari su ovom transakcijom dobili 300 metara dugu obalu i državnu koncesiju za upravljanje na 60 godina.

Planirana izgradnja višenamjenskog logističkog terminala u blizini Žavlje ugrožava konkurentski položaj luke Koper, udaljene samo sedam kilometara, piše ljubljanski Dnevnik.

Naime, nemoguće je organizirati takav skup jer je na skupštinama Petrola redovito prisutno iznimno mnogo dioničara (a ima ih više od 20 000). Isto tako, tvrtka je već upozorila da će pandemija ugroziti planirane poslovne rezultate za 2020. godinu.

Na svim tržištima na kojima posluje Petrol se suočava s padom prodaje i naftnih derivata i druge robe, a do najvećeg smanjenja došlo je na dva njegova glavna tržišta: slovenskom i hrvatskom. Tako je pad prodaje na benzinskim postajama u Sloveniji već sada veći od 50%, dok su neke djelatnosti (kafići uz postaje, autopraonice) prekinute.

Ipak, unatoč nedavnom potresu u Zagrebu, sjedište Petrolove hrvatske podružnice posluje neometano, baš kao i benzinske postaje u Hrvatskoj (dakako, uz također značajno smanjen promet).  S druge strane, opskrba energentima i uz ograničenja s obzirom na radno vrijeme beniznskih postaja u Slovenji nije ugrožena, no ako ipak dođe do poteškoća, Petrol za to ima pripremljene akcijske planove.

Tvrtka već provodi racionalizaciju poslovanja pri čemu je naglasak na osiguravanju dovoljnog broja djelatnika na benzinskim postajama, dok svi drugi rade od kuće. No, jedan dio zaposlenih upućen je na čekanje, dok su članovi Nadzornog odbora tvrtke svoje naknade smanjili za 30%, izvijestio je slovenski dnevnik ‘Delo.’

Preventivni pregled potvrdio je da potres na njih nije utjecao. Elektrana i dalje radi pouzdano i sigurno na punoj snazi, objavljeno je na stranicama NEK-a. Inače, potres u nedjelju, 22. ožujka, u 6 sati i 24 minute u blizini Zagreba zabilježili su i mjerni instrumenti u toj nuklearnoj elektrani.

U odnosu na isto lanjsko razdoblje, prodjani prihodi uvećani su 13 posto, što u Petrolu pripisuju ponajprije rastu cijena naftnih derivata, dok je dobit uvećana za 15 posto. Grupa Petrol posluje u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori. Petrol u Hrvatskoj ima 105 benzinskih postaja.

U matičnom dijelu kompanije, u Sloveniji prodajni prihodi u prvoj polovini godine bili su 1,91 milijarde eura ili 200 milijuna veći nego lani, dok je čista dobit iznosila 33,95 milijuna ili 7,6 milijuna veća. Dobit iz poslovanja prije amortizacije (EBITDA) cijele grupe Petrol u prvom je polugodištu bila 78,8 milijuna eura, što je devet posto više nego lani.

Političar čija pojava u Sloveniji malo koga ostavlja ravnodušnim u dugogodišnjoj karijeri prošao je put od liberalnog disidenta te borca za slobodu i demokraciju do desničara koji gazi medijske slobode i po političkom stilu svrstava se uz bok kontroverznom mađarskom premijeru Viktoru Orbanu

Janša je neprekidno u politici više od 30 godina, tijekom kojih je obnašao niz različitih političkih funkcija, dva puta bio slovenski premijer, a u više vlada bio je i ministar obrane. Kao ministar obrane bio je jedna od ključnih figura borbe za nezavisnost Slovenije. Pod njegovim vodstvom od 1990. do 1994. godine izgrađen je slovenski obrambeni sustav te je zemlja uspješno obranjena u desetodnevnom ratu protiv Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Obrambeni sektor vodio je u prvoj Demosovoj vladi i dvije vlade Janeza Drnovšeka, ali je razriješen zbog afere Depala u ljeto 1994., kada su djelatnici vojnih sigurnosnih službi uhitili jednog civilnog policajca. Iz vremena u kojem je Janša bio ministar obrane datira i afera o prodaji oružja Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz slovenskih skladišta JNA. Oružje je plaćeno, ali novac nikad nije stigao u slovenski proračun. Nikad nije ni utvrđeno na čijim je računima novac završio i tko se obogatio tom transakcijom.

Otkada je davne 1993. godine preuzeo Slovensku demokratsku stranku (SDS), čvrsto se pozicionirao kao alfa i omega desne strane političke scene naših zapadnih susjeda, a zbog toga je i nakon 27 godina na čelu SDS-a često kritiziran i označavan glavnim problemom desnice u Sloveniji. Kako bilo, već je dva puta bio premijer Slovenije, a idućeg tjedna postat će to treći put, što i njemu daje određene argumente u prilog.

Ovaj dugovječni slovenski političar rođen 17. rujna 1958. u Ljubljani pohađao je osnovnu školu u Žalni u Grosuplju, a klasičnu gimnaziju u Stični. Studirao je obranu na Fakultetu za sociologiju, politologiju i novinarstvo diplomiravši 1982. godine. Krajem te godine imenovan je predsjedateljem Komisije za obranu u tadašnjem Savezu socijalističke omladine Slovenije (ZSMS), ali ubrzo je razriješen zbog kritičkog pisanja o JNA. Tijekom 80-ih Janša je za časopis Mladina pisao članke o osjetljivim političkim temama te je progovarao o političkom pluralizmu, prigovoru savjesti, suradnji SFRJ s diktatorskim režimima i upotrebi slovenskog jezika u vojsci, našavši se na crnoj listi jugoslavenskog režima.

Uhićen je 1988. godine s kolegama iz Mladine jer su vlasti u redakciji pronašle povjerljiv vojni dokument o mogućoj intervenciji JNA u Sloveniji u slučaju nemira i demonstracija. Uhićenja su bila katalizator prosvjeda kasnije poznatih kao Slovensko proljeće, a koji su pak bili jedan od ključnih događaja u procesu raspada Jugoslavije. Vojni sud osudio je Janšu na 18 mjeseci zatvora zbog odavanja vojne tajne, ali iza rešetaka je proveo samo pola godine zbog pritiska javnosti.

Janša je prvi put postao premijer 2004., odmah poslije ulaska Slovenije u Europsku uniju. Pod njegovim vodstvom zemlja je snažno gospodarski rasla, a kao premijer imao je čast biti na čelu Europskog vijeća u prvoj polovici 2008., kada je Slovenija predsjedala Europskom unijom. Tijekom njegova mandata zemlja je uspješno uvela euro i pokrenula ubrzanu privatizaciju. U to vrijeme u Hrvatskoj je premijer bio Ivo Sanader, s kojim je, kasnije se saznalo, Janša dogovarao incidente u Piranskom zaljevu, a koje bi onda koristili u unutarnjopolitičke svrhe podizanjem nacionalističke histerije. Janšin mandat bio je obilježen revanšizmom, istragama koje su imale političku pozadinu i pritiscima na novinare u nevjerojatnom preokretu sudbine čovjeka koji je u posljednjim godinama Jugoslavije bio proganjan zbog novinarskog rada.

Nakon što je odradio cijeli premijerski mandat izbori 2008. ponovno su gurnuli Janšu u parlamentarnu hladovinu zbog afere Patria. Suđenje je počelo u jesen 2011. godine, neposredno prije prvih izvanrednih izbora u povijesti Slovenije. Prema optužnici, teretilo ga se da je kao premijer u prvom mandatu od Patrijinih posrednika prihvatio obećanje da će primiti novčanu nagradu ako finska firma dobije posao opremanja slovenske vojske oklopnim vozilima, vrijedan 278 milijuna eura.

Janša je cijelo vrijeme tvrdio da je riječ o umjetno stvorenoj aferi koju su osmislili politički protivnici kako bi uništili njega i SDS. Tijekom suđenja imao je snažnu podršku političkih istomišljenika koji su kritizirali sudstvo, a njega su ponovo prikazivali kao žrtvu sustava kojim još uvijek upravljaju komunističke elite. Janša konstantno potpiruje priču da je prvi slovenski predsjednik Milan Kučan ‘gospodar lutaka’ koji iz pozadine vuče sve konce u slovenskom društvu, u kojem, zahvaljujući njemu, i dalje vladaju stari komunistički kadrovi te njihovi saveznici.

Osuđen je na dvije godine zatvora, ali je presudu 2015. poništio Ustavni sud, a potom je proces otišao u zastaru. Kada je Janša 20. lipnja 2014. godine otišao na odsluženje zatvorske kazne, do zatvora su ga dopratili brojni prijatelji i pristalice smatrajući da je suđenje politički motivirano i namješteno. U zatvoru je proveo ukupno 176 dana.

Protivnici vide Janšu kao demagoga koji vješto balansira strahovima birača i koji ne bira sredstva za postizanje svog cilja te uporno produbljuje podjele u društvu.

Optužnica i suđenje nisu ga zaustavili u političkoj karijeri.

Janša je u veljači 2012. godine uspio drugi put sastaviti slovensku vladu zbog nesposobnosti Zorana Jankovića, tadašnjeg izbornog pobjednika, da okupi koaliciju. To mu se vratilo 2018. godine, kada je on bio izborni pobjednik, ali je Marjan Šarec uspio okupiti svojevrsnu protujanšinu koaliciju šest stranaka i formirati vlast. Druga Janšina vlada bila je kratkog vijeka, trajala je svega godinu dana te je u vrijeme krize uvela niz nepopularnih mjera štednje. Pala je zbog korupcijske afere jer Janša nije mogao objasniti odakle mu 210 tisuća eura na računu pa su ga napustili koalicijski partneri.

Sljedećeg tjedna Janša će treći put u karijeri postati slovenskim premijerom. Većina je osigurana, ministarska mjesta su podijeljena, samo se treba odraditi procedura. Nova vlada na raspolaganju ima mandat od dvije godine jer su 2022. predviđeni redovni izbori, a činit će je četiri stranke. Kao neke od glavnih budućih izazova pred kojima stoji zemlja Janša je spomenuo rješavanje problema u zdravstvu, zaštitu okoliša i skrb za stariju populaciju, ali i decentralizaciju države. Što se Hrvatske tiče, kazao je da znaju gdje su problemi i nemaju iluzija o tome da ih je moguće zatvoriti preko noći. Međutim moguće je poduzeti neke korake u pravom smjeru.

‘Ništa ne najavljujemo i ne obećavamo ništa, ali iako neka od pitanja sa susjedima nisu riješena, to ne znači da ne možemo dobro surađivati’, poručio je Janša.

Janšu se često uspoređuje s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i to ne samo zbog slične biografije, već i zbog metoda koje koriste, kao i tvrdog stava prema migrantima. Kritičarima tog odnosa posebno su sporne investicije poslovnih ljudi iz Mađarske, bliskih Orbanu, u privatnu televiziju koju je pokrenula Janšina stranka te njene druge informativne platforme. Šarec je čak poručio da bi te veze trebao ispitati slovenski parlament.

Kakva je Janša crvena krpa za slovensku ljevicu, pokazalo se prije deset dana, kada je 75 slovenskih intelektualaca napisalo otvoreno pismo, svojevrstan vapaj, u kojem su upozorili da je Janšina vlada za Sloveniju neprihvatljiva jer bi on ‘autoritarnošću, podređivanjem društvenih sustava, orbanizacijom i nacionalističkim populizmom’ predstavljao ‘veliku opasnost za demokratsku kulturu i političke procese’ te odveo Sloveniju i njenu ‘osjetljivu’ demokraciju u krug ‘onih članica EU-a koje su danas na crnoj listi kršiteljica temeljnih načela zaštite demokracije, pravne države, nezavisnosti medija i ljudskih prava’.

Janša je aktivan i izvan politike. U slobodno vrijeme bavi se alpinizmom, golfom, skija i snowboarda. Autor je i nekoliko knjiga, članaka, komentara, eseja i znanstvenih rasprava. Manje poznato je to da je objavio nekoliko svojih pjesama i književnih djela te je vrlo aktivan na društvenim mrežama. U braku je s liječnicom Urškom Bačovnik od 2009. i imaju dva sina. Janša ima i sina i kćer iz prvog braka, a postao je i djed, piše Tportal