Slovenija

Naime, nemoguće je organizirati takav skup jer je na skupštinama Petrola redovito prisutno iznimno mnogo dioničara (a ima ih više od 20 000). Isto tako, tvrtka je već upozorila da će pandemija ugroziti planirane poslovne rezultate za 2020. godinu.

Na svim tržištima na kojima posluje Petrol se suočava s padom prodaje i naftnih derivata i druge robe, a do najvećeg smanjenja došlo je na dva njegova glavna tržišta: slovenskom i hrvatskom. Tako je pad prodaje na benzinskim postajama u Sloveniji već sada veći od 50%, dok su neke djelatnosti (kafići uz postaje, autopraonice) prekinute.

Ipak, unatoč nedavnom potresu u Zagrebu, sjedište Petrolove hrvatske podružnice posluje neometano, baš kao i benzinske postaje u Hrvatskoj (dakako, uz također značajno smanjen promet).  S druge strane, opskrba energentima i uz ograničenja s obzirom na radno vrijeme beniznskih postaja u Slovenji nije ugrožena, no ako ipak dođe do poteškoća, Petrol za to ima pripremljene akcijske planove.

Tvrtka već provodi racionalizaciju poslovanja pri čemu je naglasak na osiguravanju dovoljnog broja djelatnika na benzinskim postajama, dok svi drugi rade od kuće. No, jedan dio zaposlenih upućen je na čekanje, dok su članovi Nadzornog odbora tvrtke svoje naknade smanjili za 30%, izvijestio je slovenski dnevnik ‘Delo.’

Preventivni pregled potvrdio je da potres na njih nije utjecao. Elektrana i dalje radi pouzdano i sigurno na punoj snazi, objavljeno je na stranicama NEK-a. Inače, potres u nedjelju, 22. ožujka, u 6 sati i 24 minute u blizini Zagreba zabilježili su i mjerni instrumenti u toj nuklearnoj elektrani.

U odnosu na isto lanjsko razdoblje, prodjani prihodi uvećani su 13 posto, što u Petrolu pripisuju ponajprije rastu cijena naftnih derivata, dok je dobit uvećana za 15 posto. Grupa Petrol posluje u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori. Petrol u Hrvatskoj ima 105 benzinskih postaja.

U matičnom dijelu kompanije, u Sloveniji prodajni prihodi u prvoj polovini godine bili su 1,91 milijarde eura ili 200 milijuna veći nego lani, dok je čista dobit iznosila 33,95 milijuna ili 7,6 milijuna veća. Dobit iz poslovanja prije amortizacije (EBITDA) cijele grupe Petrol u prvom je polugodištu bila 78,8 milijuna eura, što je devet posto više nego lani.

Političar čija pojava u Sloveniji malo koga ostavlja ravnodušnim u dugogodišnjoj karijeri prošao je put od liberalnog disidenta te borca za slobodu i demokraciju do desničara koji gazi medijske slobode i po političkom stilu svrstava se uz bok kontroverznom mađarskom premijeru Viktoru Orbanu

Janša je neprekidno u politici više od 30 godina, tijekom kojih je obnašao niz različitih političkih funkcija, dva puta bio slovenski premijer, a u više vlada bio je i ministar obrane. Kao ministar obrane bio je jedna od ključnih figura borbe za nezavisnost Slovenije. Pod njegovim vodstvom od 1990. do 1994. godine izgrađen je slovenski obrambeni sustav te je zemlja uspješno obranjena u desetodnevnom ratu protiv Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Obrambeni sektor vodio je u prvoj Demosovoj vladi i dvije vlade Janeza Drnovšeka, ali je razriješen zbog afere Depala u ljeto 1994., kada su djelatnici vojnih sigurnosnih službi uhitili jednog civilnog policajca. Iz vremena u kojem je Janša bio ministar obrane datira i afera o prodaji oružja Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz slovenskih skladišta JNA. Oružje je plaćeno, ali novac nikad nije stigao u slovenski proračun. Nikad nije ni utvrđeno na čijim je računima novac završio i tko se obogatio tom transakcijom.

Otkada je davne 1993. godine preuzeo Slovensku demokratsku stranku (SDS), čvrsto se pozicionirao kao alfa i omega desne strane političke scene naših zapadnih susjeda, a zbog toga je i nakon 27 godina na čelu SDS-a često kritiziran i označavan glavnim problemom desnice u Sloveniji. Kako bilo, već je dva puta bio premijer Slovenije, a idućeg tjedna postat će to treći put, što i njemu daje određene argumente u prilog.

Ovaj dugovječni slovenski političar rođen 17. rujna 1958. u Ljubljani pohađao je osnovnu školu u Žalni u Grosuplju, a klasičnu gimnaziju u Stični. Studirao je obranu na Fakultetu za sociologiju, politologiju i novinarstvo diplomiravši 1982. godine. Krajem te godine imenovan je predsjedateljem Komisije za obranu u tadašnjem Savezu socijalističke omladine Slovenije (ZSMS), ali ubrzo je razriješen zbog kritičkog pisanja o JNA. Tijekom 80-ih Janša je za časopis Mladina pisao članke o osjetljivim političkim temama te je progovarao o političkom pluralizmu, prigovoru savjesti, suradnji SFRJ s diktatorskim režimima i upotrebi slovenskog jezika u vojsci, našavši se na crnoj listi jugoslavenskog režima.

Uhićen je 1988. godine s kolegama iz Mladine jer su vlasti u redakciji pronašle povjerljiv vojni dokument o mogućoj intervenciji JNA u Sloveniji u slučaju nemira i demonstracija. Uhićenja su bila katalizator prosvjeda kasnije poznatih kao Slovensko proljeće, a koji su pak bili jedan od ključnih događaja u procesu raspada Jugoslavije. Vojni sud osudio je Janšu na 18 mjeseci zatvora zbog odavanja vojne tajne, ali iza rešetaka je proveo samo pola godine zbog pritiska javnosti.

Janša je prvi put postao premijer 2004., odmah poslije ulaska Slovenije u Europsku uniju. Pod njegovim vodstvom zemlja je snažno gospodarski rasla, a kao premijer imao je čast biti na čelu Europskog vijeća u prvoj polovici 2008., kada je Slovenija predsjedala Europskom unijom. Tijekom njegova mandata zemlja je uspješno uvela euro i pokrenula ubrzanu privatizaciju. U to vrijeme u Hrvatskoj je premijer bio Ivo Sanader, s kojim je, kasnije se saznalo, Janša dogovarao incidente u Piranskom zaljevu, a koje bi onda koristili u unutarnjopolitičke svrhe podizanjem nacionalističke histerije. Janšin mandat bio je obilježen revanšizmom, istragama koje su imale političku pozadinu i pritiscima na novinare u nevjerojatnom preokretu sudbine čovjeka koji je u posljednjim godinama Jugoslavije bio proganjan zbog novinarskog rada.

Nakon što je odradio cijeli premijerski mandat izbori 2008. ponovno su gurnuli Janšu u parlamentarnu hladovinu zbog afere Patria. Suđenje je počelo u jesen 2011. godine, neposredno prije prvih izvanrednih izbora u povijesti Slovenije. Prema optužnici, teretilo ga se da je kao premijer u prvom mandatu od Patrijinih posrednika prihvatio obećanje da će primiti novčanu nagradu ako finska firma dobije posao opremanja slovenske vojske oklopnim vozilima, vrijedan 278 milijuna eura.

Janša je cijelo vrijeme tvrdio da je riječ o umjetno stvorenoj aferi koju su osmislili politički protivnici kako bi uništili njega i SDS. Tijekom suđenja imao je snažnu podršku političkih istomišljenika koji su kritizirali sudstvo, a njega su ponovo prikazivali kao žrtvu sustava kojim još uvijek upravljaju komunističke elite. Janša konstantno potpiruje priču da je prvi slovenski predsjednik Milan Kučan ‘gospodar lutaka’ koji iz pozadine vuče sve konce u slovenskom društvu, u kojem, zahvaljujući njemu, i dalje vladaju stari komunistički kadrovi te njihovi saveznici.

Osuđen je na dvije godine zatvora, ali je presudu 2015. poništio Ustavni sud, a potom je proces otišao u zastaru. Kada je Janša 20. lipnja 2014. godine otišao na odsluženje zatvorske kazne, do zatvora su ga dopratili brojni prijatelji i pristalice smatrajući da je suđenje politički motivirano i namješteno. U zatvoru je proveo ukupno 176 dana.

Protivnici vide Janšu kao demagoga koji vješto balansira strahovima birača i koji ne bira sredstva za postizanje svog cilja te uporno produbljuje podjele u društvu.

Optužnica i suđenje nisu ga zaustavili u političkoj karijeri.

Janša je u veljači 2012. godine uspio drugi put sastaviti slovensku vladu zbog nesposobnosti Zorana Jankovića, tadašnjeg izbornog pobjednika, da okupi koaliciju. To mu se vratilo 2018. godine, kada je on bio izborni pobjednik, ali je Marjan Šarec uspio okupiti svojevrsnu protujanšinu koaliciju šest stranaka i formirati vlast. Druga Janšina vlada bila je kratkog vijeka, trajala je svega godinu dana te je u vrijeme krize uvela niz nepopularnih mjera štednje. Pala je zbog korupcijske afere jer Janša nije mogao objasniti odakle mu 210 tisuća eura na računu pa su ga napustili koalicijski partneri.

Sljedećeg tjedna Janša će treći put u karijeri postati slovenskim premijerom. Većina je osigurana, ministarska mjesta su podijeljena, samo se treba odraditi procedura. Nova vlada na raspolaganju ima mandat od dvije godine jer su 2022. predviđeni redovni izbori, a činit će je četiri stranke. Kao neke od glavnih budućih izazova pred kojima stoji zemlja Janša je spomenuo rješavanje problema u zdravstvu, zaštitu okoliša i skrb za stariju populaciju, ali i decentralizaciju države. Što se Hrvatske tiče, kazao je da znaju gdje su problemi i nemaju iluzija o tome da ih je moguće zatvoriti preko noći. Međutim moguće je poduzeti neke korake u pravom smjeru.

‘Ništa ne najavljujemo i ne obećavamo ništa, ali iako neka od pitanja sa susjedima nisu riješena, to ne znači da ne možemo dobro surađivati’, poručio je Janša.

Janšu se često uspoređuje s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i to ne samo zbog slične biografije, već i zbog metoda koje koriste, kao i tvrdog stava prema migrantima. Kritičarima tog odnosa posebno su sporne investicije poslovnih ljudi iz Mađarske, bliskih Orbanu, u privatnu televiziju koju je pokrenula Janšina stranka te njene druge informativne platforme. Šarec je čak poručio da bi te veze trebao ispitati slovenski parlament.

Kakva je Janša crvena krpa za slovensku ljevicu, pokazalo se prije deset dana, kada je 75 slovenskih intelektualaca napisalo otvoreno pismo, svojevrstan vapaj, u kojem su upozorili da je Janšina vlada za Sloveniju neprihvatljiva jer bi on ‘autoritarnošću, podređivanjem društvenih sustava, orbanizacijom i nacionalističkim populizmom’ predstavljao ‘veliku opasnost za demokratsku kulturu i političke procese’ te odveo Sloveniju i njenu ‘osjetljivu’ demokraciju u krug ‘onih članica EU-a koje su danas na crnoj listi kršiteljica temeljnih načela zaštite demokracije, pravne države, nezavisnosti medija i ljudskih prava’.

Janša je aktivan i izvan politike. U slobodno vrijeme bavi se alpinizmom, golfom, skija i snowboarda. Autor je i nekoliko knjiga, članaka, komentara, eseja i znanstvenih rasprava. Manje poznato je to da je objavio nekoliko svojih pjesama i književnih djela te je vrlo aktivan na društvenim mrežama. U braku je s liječnicom Urškom Bačovnik od 2009. i imaju dva sina. Janša ima i sina i kćer iz prvog braka, a postao je i djed, piše Tportal

Lenarčić, bivši veleposlanik Slovenije pri EU u Bruxellesu, smatra da bi se taj spor još uvijek mogao iznijeti pred taj sud ako bi se s time suglasila i Hrvatska.

– Sudu bi se moglo postaviti vrlo jednostavno pitanje: je li arbitražna presuda obvezujuća za obje strane. Slovenija je uvjerena da jest, dok se Hrvatska tome protivi. Neka onda o tome svoje mišljenje da sud, kazao je Lenarčić za STA.

Sud EU-a prošli se tjedan proglasio nenadležnim za slovensku tužbu, uz ocjenu da je granično pitanje stvar međunarodnog, a ne europskog prava, pa je zato izvan njegove ingerencije, a na tu odluku Slovenija nema mogućnost žalbe jer je ona konačna.

Lenarčič je međutim upozorio da je predsjednik suda EU-a prije skoro dvije godine, još prije nego se Slovenija na tužbu odlučila, u razgovoru za više slovenskih i hrvatskih medija izjavio da Slovenija za tužbu koristi pogrešan mehanizam.

U razgovoru za ljubljanski list “Dnevnik” predsjednik europskog suda Koen Lenaerts unaprijed je kazao kako predmet slovenske tužbe nije u domeni europskoga prava kojim se taj sud bavi.

Međutim, upozorio je da bi se postupak mogao voditi prema članku 273. Ugovora o djelovanju Europske unije gdje sud uz pristanak obiju strana može rješavati problem iako se ne tiče prava EU-a, ali je važan za djelovanje EU-a i njenih članica.

Lenaerts je tada rekao da su međusobne tužbe članica EU-a izuzetno rijetke, a kao “sjajan primjer” kako su neke od članica tim putem riješile svoj bilateralni spor, pa bi to mogle i Slovenija i Hrvatska, naveo je spor Austrije i Njemačke oko financijskih pitanja gdje je tražena interpretacija suda EU-a, piše HRT

U Sloveniji se nagađalo da će proces truljenja trajati možda i do narednih redovitih izbora 2022, ali se iznenada pokazalo da tome neće biti tako. Iako Vlada nije imala niti jedan relevantan reformski potez, od formiranja do danas, Šarec kao simpatična pojava i akter kojeg birači ocjenjuju dobronamjernim, u javnosti kotira odlično. Uspjelo mu je konsolidirati (barem privremeno) ono biračko tijelo koje je nekoć glasalo za LDS, dok ga je vodio Janez Drnovšek, tako da je njegova stranka danas vodeća, prema istraživanjima javnog mnijenja, s relevantnom prednošću pred konzervativnom Slovenskom demokratskom strankom Janeza Janše.

Dvije stranke koje su do sada predstavljale nekadašnje LDS-ove birače, SMC, koju je donedavno vodio bivši premijer Miro Cerar, i Lista Alenke Bratušek, koja je premijerka bila prije Cerara, uglavnom su nestale iz preferencija birača, a u parlamentu i vladinoj koaliciji postale su svojevrstan uteg Šarcu. Stranka DeSUS koju je do pred tjedan dana vodio Karel Erjavec dodatni je koalicijski problem, jer se njen zastupnički klub počeo raspadati, a barem jedan od njihovih zastupnika traži načina kako bi preskočio na stranu desnice i omogućio da se bez izbora, u sadašnjoj situaciji, formira desna koalicija.

U takvim uvjetima Šarec se odlučio za jedinu racionalnu taktiku: provociranje novih izbora, koji su za njega manji rizik nego li za njegove konkurente. Kada je akter iz unutarnjeg kruga premijera Šarca, ministar financija Andrej Bertoncelj odlučio podnijeti ostavku, bilo je jasno da je to uvod u raspisivanje novih izbora. Šarec je po svemu sudeći uhvatio Kairosov čuperak, dočekao konkurente nespremne i hrabro ulazi u izbornu utrku, s velikom prednošću i pred konkurentima iz opozicije, i pred svojim dojučerašnjim koalicijskim partnerima.

Što kraj Šarčeve administracije znači za Hrvatsku?

Vjerojatno ne mnogo. Možda je jedan od elemenata u križaljci koja je dovela do Bertonceljeve, pa nakon toga i Šarčeve ostavke, i to što su u Sloveniji naslutili da bi rezultat sudskog procesa pred Sudom Europske unije u Luxemburgu mogao biti nepovoljan za njih. Jasno je da u tom slučaju, u slučaju da se Sud proglasi nenadležnim, inicijator procesa, bivši premijer, a trenutni ministar vanjskih poslova Miro Cerar mora povući konzekvence svoje pogrešne politike i povući se.

Već sad je Šarca brinulo to kako nadomjestiti ministra obrane Erjavca, koji je najavio ostavku i bio je svjestan da njegova manjinska vlada ima malo šansi provući ime novog ministra kroz zakonodavnu proceduru. Ako bi još morao birati imenovati novog ministra vanjskih poslova, tada bi situacija bila praktički bezizgledna.

To što Cerar definitivno odlazi, jer više neće kandidirati za ministra u nekoj novoj vladi (više nije šef stranke, njegova stranka SMC niti nema potencijala prijeći izborni prag i uvrstiti se u budući parlament) ne znači da će biti napuštena njegova politika insistiranja na provođenju arbitražne odluke, čak i u slučaju poraza u procesu u Luxemburgu, naravno, pod uvjetom da „lijeva” opcija na čelu sa Šarcem formira buduću administraciju.

Drobne Popović je za Slovenski radio potvrdila da je tvrtka zainteresirana za rast u Sloveniji i drugim tržištima na kojima je i do sada bila prisutna, a među kojima je najznačajnija njena prisutnost u Hrvatskoj.

Kako piše Delo, to je iznenađenje s obzirom da je na inicijativu ranijeg nadzornog odbora koji je ona vodila, ostavku prije tri mjeseca morao dati dotadašnji direktor Petrola Tomaž Berločnik kojemu je nove direktorice spočitavala upravo to da je imao preambiciozne planove za investicije i akvizicije u inozemstvu.

Drobne Popović trebala bi ove godine pripremiti plan strateškog razvoja Petrola do 2025. godine, a kako navodi Delo u Petrolu za sada ne žele komentirati da je u igri i kupnja hrvatske tvrtke Crodux zbog interesa za njenih 90-ak benzinskih pumpi, čime bi Petrol pojačao svoju poziciju u prodaji naftnih derivata na hrvatskom tržištu.

Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila je lani koncentraciju Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, s obzirom da tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu na malo ukapljenim naftnim plinom (UNP) ni nakon akvizicije ne prelazi 20 posto. AZTN je prije toga dopustio i dio stjecanja kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina vezanog uz električnu energiju, stoji u tekstu slovenskog Dela

Ona je ionako tvrtku vodila od kolektivne ostavke dosadašnjeg menadžmenta u listopadu 2019. godine, dok je do tada bila predsjednica Nadzornog odbora.

Sada je pak novi NO njoj na idućih pet godina povjerio upravljanje najvećom tvrtkom u susjednoj Sloveniji i ona sada na raspolaganju ima 21 dan za odabir novih članova Uprave.

Do tada će Uprava Petrola imati još dvije članice: Danijelu Ribarič Selaković i izvršnu direktoricu Iku Krevzel Panić. Očekuje se da će nova Uprava tvrtke imati pet članova, od kojih je jedan izvršni direktor, izvijestio je slovenski dnevnik ‘Delo’.

Nitko nije, naime, očekivao da ministrica poljoprivrede, Aleksandra Pivec, koja je bila izazivačica na ovim izborima, može osvojiti više od 130 glasova kongresnih delegata, a očekivalo se da će izborni rezultat biti tijesan. Budući da je bilo troje kandidata, neki su mislili da bi u Statut stranke prije glasovanja trebalo unijeti novelu, jer je statutom predviđeno da se predsjednika bira relativnom većinom. Međuitm, Pivec je osvojila čak 150, a Erjavec tek 80 glasova, tako da o legitimnosti pobjede ne treba sumnjati.

Stranka se distancirala od svog dugogodišnjeg predsjednika prije svega zbog nezadovoljstva time što je u političkoj areni postala neprepoznatljiva, što je 2018. na parlamentarnim izborima osvojila samo 5 mandata, nakon što ih je u nekoliko prethodnih imala desetak, ali prije svega zato što aktualna istraživanja javnog mnijenja konstatiraju da u slučaju izbora u ovom trenutku DeSUS ne bi prešao izborni prag.

Istovremeno, Erjavec slovi kao jedan od najslabijih ministara, u kabinetu kojem ionako nedostaje bilo kakav reformski potencijal. Neposredno pred konvenciju Erjavec se osramotio nepromišljenim potezima o povlačenju slovenskog kontingenta iz Iraka, i to na tako diletantski način, da je povlačenjem vojnicima bila ugrožena sigurnost, ali i da je time što su se vraćali s niskotarifnim avio-prijevoznikom otrkriven identitet slovenskih sudionika u misiji. Premijer Marjan Šarec prije izborne konvencije DeSUS-a je najavio ozbiljan razgovor s ministrom.

Iako opozicija na čelu s Janezom Janšom i predsjednikom Nove Slovenije (NSi) Matejem Toninom sustavno „buši” Erjavca, pa je i KNOVS, parlamentarni Odbor za nadzor obavještajno sigurnosnih službi pod lupu Erjavčeve pogrešne poteze u arbitražnom procesu o razgraničenju s Hrvatskom pred Ad hoc arbitražnim tribunaom, iz kojeg je Hrvatska istupila zbog toga što su ga slovenski akteri kontaminirali, Erjavec je ipak najavljivao da nije sigurno da će nastaviti podupirati Šarčevu vladu, pod uvjetom da se stvore uvjeti za „reformsku koaliciju”. Njegova protivnica Pivec deklarirala se kao lojalan član koalicije.

Erjavec je nakon konvencije nastupio formalno vrlo demokratski, priznao je poraz i najavio ostavku na mjeto ministra, onda kad se o tome dogovori s premijerom. Međutim, pitanje je što stvarno smjera, jer barem dvojica od pet parlamentarnih zastupnika DeSUS-a ostali su vjerni njemu, a treći se odmetnuo k Janši i opozicionalcima. U uvjetima manjinske vlade već izbor novog ministra obrane za Šarca i njegov kabinet može biti velik problem, jer će u sadašnjim uvjetima novog ministra biti vrlo teško „progurati kroz parlament”.

S druge strane, bez cijelog zastupničkog kluba DeSUS, gotovo je nemoguće razmišljati o formiranju alternativne desne koalicije, koja bi nalikovala na onu u Hrvatskoj, s vladom Tihomira Oreškovića. Naime, postoji teoretska mogućnost da se oformi vlada desnog centra, ali ni teorijski nije moguće da bi joj na čelu mogao biti šef najveće opozicijske stranke Janez Janša, upravo kao što je bilo nemoguće da Tomislav Karamarko 2015. formira vladu kojoj bi on bio predsjednik.

Iako su se mnogi nadali da bi konvencija DeSUS-a mogla donijeti stabilnost vladajućoj koaliciji, a da bi odlazak Erjavca s čela stranke mogao donijeti očito rasterećenje, čini se da unatoč Erjavčevu porazu ipak neće biti niti rasterečenja niti stabilizacije. Upravo suprotno, njegov odlazak iz vlade mogao bi biti uvod u ozbiljnu nestabilnost Šarčeva kabineta.

Hale je u intervjuu Bugarskom nacionalnom radiju rekao da SAD shvaća da je energetska sigurnost vrlo važna za Europu te da su američki saveznici jači i pouzdaniji kada imaju siguran prisup izvorima energije. On je, međutim, naveo da Moskva koristi svoje izvore energije kao političko sredstvo kako bi širila utjecaj i dijelila Europu.

Ocijenio je da su Sjeverni tok 2 i drugi krak Turskog toka problem jer ne osiguravaju raspodjelu energije za Europu i destabiliziraju Ukrajinu, a Rusiji omogućavaju da je zaobiđe. On tvrdi da energetski projekti doprinose nestabilnosti jer pružaju Moskvi još jedno sredstvo da se nametnu Europi.

Predsjednici Turske i Rusije, Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin, svečano su ranije ovoga tjedna obilježili početak rada plinovoda Turski tok, koji će prenositi ruski plin do južne Europe preko Turske, zaobilazeći Ukrajinu, prenijela je agencija Hina.

Plinovod prelazi preko Crnog mora i jača energetske veze između Moskve i Ankare, koje su pojačale i obrambenu suradnju nakon što je Ankara prošle godine kupila napredni ruski proturaketni sustav S-400, javio je Reuters ranije. Turski tok sastoji se od dva cjevovoda, svaki kapaciteta 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje.

Prvi je namijenjen opskrbi Turske, a drugi će ići dalje, od Bugarske do Srbije i Mađarske. Bugarska se nada da će moći početi isporučivati plin Srbiji do svibnja i planira izgraditi cijelu dionicu do kraja godine.

Plinovod je znak “interakcije i suradnje radi dobrobiti naših naroda i naroda cijele Europe, cijelog svijeta”, rekao je Putin. Opisavši ga kao projekt od “povijesne važnosti”, Erdogan je kazao da će Turska putem tog plinovoda moći uvesti 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje. “Nismo dopustili da naše razlike u mišljenjima blokiraju naše uzajamne interese”, rekao je Erdogan.

Rusija je 1. siječnja počela slati plin u Europu putem tog plinovoda, objavio je u nedjelju Bulgartransgaz. Gazprom će Bugarskoj putem Turskog toka slati približno tri milijarde prostornih metara plina godišnje, čime će zamijeniti rutu preko Ukrajine i Rumunjske. Gazprom je tom rutom prošle godine isporučio približno tri milijarde prostornih metara plina Grčkoj i otprilike 500.000 milijuna prostornih metara Sjevernoj Makedoniji.