Slovenija

Agencija je, kako se navodi, 9. srpnja ocijenila dopuštenom namjeru provedbe koncentracije koja nastaje stjecanjem kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina koji se odnosi na ukapljeni naftni plin (UNP).

Provedbom koncentracije Petrol preuzima dio poslovanja Crodux Plina vezan uz UNP, uključujući i poduzetnika Adria-Plin, koji djelatnost trgovine na malo UNP-om obavlja regionalno, na jednom prodajom mjestu, na području Splitsko-dalmatinske županije, ističe se.

Također se dodaje kako Crodux Derivati Dva, povezano društvo Crodux Plina koje obavlja djelatnost trgovine na malo naftnim derivatima, uključujući i UNP-om, nije predmetom transakcije. Iz AZTN-a ističu kako im je fokus u analizi mjerodavnog tržišta i učinaka provedbe predmetne koncentracije bio primarno usmjeren na trgovinu na veliko i trgovinu na malo UNP-om.

Navode i da u ukupnoj domaćoj potrošnji UNP-a, Ina sudjeluje sa 70 posto, dok se 30 posto UNP-a dobavlja iz uvoza. Od 2013. godine bilježi se snažan rast uvoza UNP-a u Hrvatsku, koji u odnosu na 2012. iznosi gotovo 200 posto. U uvozu UNP-a sudjeluju i Petrol i Crodux Plin, koji putem uvezenih količina u ukupnoj potrošnji UNP-a na hrvatskom tržištu sudjeluju svaki s oko 10 posto, navode iz Agencije.

Najveći udjel u ukupnoj potrošnji UNP-a u Hrvatskoj u 2017. ima sektor prometa s udjelom autoplina od 50 posto. Slijedi građanstvo (UNP u bocama i malim spremnicima) s udjelom od 30 posto, a sektor industrije i uslužni sektor u ukupnoj potrošnji sudjeluju svaki sa po 10 posto. Agencija navodi i da Ina raspolaže s gotovo 60 posto ukupnih skladišnih kapaciteta za UNP u Hrvatskoj, dok će Petrol nakon provedbe koncentracije raspolagati s manje od 20 posto ukupnih kapaciteta.

Tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu trgovine na malo UNP-om će nakon provedbe koncentracije biti manji od 20 posto, ističu iz Agencije napominjući kako treba imati na umu da je hrvatsko tržište UNP-a otvoreno i liberalizirano te da će i nakon provedbe koncentracije Petrol/Crodux Plin, Ina i dalje zadržati poziciju vodećeg tržišnog takmaca.

Iz AZTN-a podsjećaju i da su već ranije, djelomičnim rješenjem od 13. svibnja, ocijenili dopuštenom dio transakcije koji se odnosio na stjecanje kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, vezanog uz električnu energiju.

Inače, Crodux Plin, koji je u vlasništvu Ivana Čermaka, u ožujku je objavio da je prodao svoje poslovanje s prirodnim plinom, ukapljenim naftnim plinom i električnom energijom slovenskom Petrolu i njegovoj tvrtki-kćeri Geoplin.

Počivalšek je rekao da se interes stranih investitora za otvaranje novih radnih mjesta u Sloveniji znatno povećao jer se građevinske i druge dozvole dobivaju mnogo jednostavnije nego prije, ali da i dalje za Sloveniju velik problem predstavlja nedostatak radne snage. Zato je glavna briga sadašnje vlade kako osigurati dovoljan broj radnika na tržištu rada, ali i ostati konkurentan kada se radi o plaćama zaposlenih, istaknuo je ministar u razgovoru s predstavnicima stranih investitora u Dekanima kod Kopra.

Pitanje dodatne radne snage, po njegovoj bi se ocjeni, moglo riješiti stimulativnim mjerama na području plaća, uključivanjem više mladih na tržište rada, dodatnim radom umirovljenika i privlačenjem nezaposlenih s burzi, ali i uvozom radne snage iz drugih zemalja pa i trećih država izvan EU-a, čega se ne treba bojati. Prema podacima državnog statističkog ureda s krajem prošle godine, u Sloveniji je bilo 885.700 radno aktivnih osoba, među kojima i 87.700 stranaca, što znači da je gotovo svaki deseti zaposleni stranac.

Najviše ih je pritom bilo iz Bosne i Hercegovine (42.000), a zatim iz Srbije (oko 11.000). Slijede radnici iz Hrvatske, no razlika je što Hrvati za zapošljavanje u Sloveniji više ne trebaju radne dozvole s obzirom na članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Oko 7100 zaposlenih u Sloveniji je s Kosova, a oko 6000 iz Makedonije.

Zapošljavanje stranaca iz trećih država od 2015. godine olakšava pravilo po kojemu oni jedinstvenu dozvolu za rad i boravak mogu dobiti u općinama, diplomatskim predstavništvima u inozemstvu ili preko agencija za zapošljavanje pa je rast zaposlenih stranaca zadnjih godina izrazito izražen.

Najviše je zaposlenih stranaca u građevinarstvu, no često se radi o onima koje slovenske tvrtke odmah prosljeđuju na rad u druge članice EU-a. To u nekim slučajevima izaziva i nezadovoljstvo u nekim susjednim državama, primjerice u Austriji, čiji građevinski sindikati tvrde da je u Sloveniji uobičajena praksa da se za izaslane radnike strance uplaćuju porezi i doprinosi na minimalnu plaću, čime slovenske tvrtke stječu konkurentsku prednost u odnosu na austrijske kompanije u nekim sektorima.

Podizanje bonitetne ocjene obrazloženo je jakim rastom BDP-a u zadnjih nekoliko godina, uz istodobni rast stope zaposlenosti. Nakon što je ocjenu Sloveniji u travnju podigla agencija Moody’s, sada je to učinio i S&P, što je dodatna potvrda da je Slovenija na dobrom putu da ponovo dobije ocjenu AA koju je imala 2006. godine, navodi slovensko ministarstvo financija.

S&P ocjenjuje da će Slovenija do 2022. godine uspjeti sniziti javni dug na 40 posto BDP-a i povećati suficit javnih financija, te da je dobro pripremljena na moguće recesijske trendove odnosno šokove u međunarodnom okruženju. “Povećanje bonitetne ocjene odražava naša očekivanja da će država i dalje postizati stabilan rast i dobre fiskalne rezultate, uz suficit tekućeg računa te da će se javni dug nastaviti smanjivati, kaže se u S&P-jevu izvještaju.

Ista je agencija Sloveniji prije dvije godine povećala ocjenu na A+, a novom ju je uvrstila među “države visoke kvalitetne kategorije” s obzirom na kreditne rizike. Trenutna bonitetna ocjena Slovenije kod agencije Fitch je A-, uz stabilne, a kod Moody-sa Baa1, uz pozitivne izglede.

“To će biti jedno od najvećih političko-poslovnih okupljanja u Sloveniji do sada i uvjeren sam da će potvrditi vitalnost i aktualnost te inicijative”, rekao je Pahor na konferenciji za novinare u Ljubljani.

Prema broju sudionika i opsegu logističkih priprema koji sastanak zahtijeva riječ je o međunarodnom događaju čije se dimenzije mogu usporediti sa summitom Srednjoeuropske inicijative (SEI) koju je 2002. ugostio tadašnji slovenski predsjednik Milan Kučan, rekao je Pahor.

Uz Pahora kao domaćina, na skupu će sudjelovati pet predsjednika i tri predsjednice: Rumen Radev iz Bugarske, Miloš Zeman iz Češke, Raimonds Vejonis iz Latvije, Andrzej Duda iz Poljske i Klaus Iohannis iz Rumunjske, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid te Litve Dalia Grybauskaite.

U inicijativi Triju mora sudjeluju inače još Austrija, Mađarska i Slovačka koje će u Sloveniji predstavljati potpredsjednici vlada ili ministri. Inicijativa triju mora platforma je pokrenuta 2015. godine koja okuplja 12 država članica Europske unije smještenih u srednjoj i istočnoj Europi, između tri mora: Jadranskog, Baltičkog i Crnog.

Do sada su održana tri sastanka na vrhu, u Dubrovniku 2016., u Varšavi 2017. i u Bukureštu 2018. godine. Kao gosti na summit Triju mora dolaze i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, te američki ministar energije Rick Perry. Na poslovnom forumu u Ljubljani koji će u srijedu otvoriti slovenski premijer Marjan Šarec, a odvija se paralelno s predsjedničkim summitom, prema najavama će sudjelovati oko 500 predstavnika iz 44 zemlje.

Slovenski predsjednik je istaknuo da je Inicijativa triju mora i dalje u usponu i dobiva na aktualnosti, a da je Slovenija počašćena da je dobila organizaciju četvrtog po redu susreta na vrhu te inicijative. Dodao je da će Slovenija kao domaćin inicijativi pokušati dati nov karakter i poticaj, kako bi suradnja u okviru država sudionica dobila na aktualnsoti.

Kako prenose slovenski mediji pozivajući se na neslužbene izvore, u pripremi je i usklađuje se završna izjava nakon summita Triju mora u kojoj bi sudionici skupa u Ljubljani pozvali Europsku uniju na potporu investicijskim projektima koji su dio platforme, a Komisiju da ubuduće dodatno djeluje na smanjivanju razvojnog zaostatka država članica iz srednje i istočne Europe u odnosu na razvijene države zapada.

“Izazovi su nam i dalje povećati opseg investicija i inovativnosti, smanjiti kadrovski deficit te nastaviti povećavati dodanu vrijednost i provesti zdravstvenu reformu”, kazao je u vezi s najnovijim izvješćem IMD Peter Stanovnik iz ljubljanskog Instituta za ekonomska istraživanja.

Prema ovogodišnjoj analizi IMD-a, temeljem kojega je izrađena ljestvica konkurentnosti, Slovenija ostvaruje prednosti kroz izvoznu orijentaciju, cjenovnu konkurentnost i obučenost ljudi, ali ima i slabosti na području fiskalne politike i tržišta rada, pa je opća ocjena, po mišljenju ekonomista u Sloveniji, samo “solidna”, a morala bi biti bolja. U kategoriji gospodarske učinkovitosti, Slovenija je u odnosu na lani pala na ljestvici za 4 mjesta i sada je 33. od analiziranih država, dok je kod poslovne učinkovitosti napredovala za sedam mjesta i sada je na 40. poziciji.

Na području infrastrukture kao elementa tržišne konkurentnosti je na 27. mjestu, dok je na području učinkovitosti djelovanja vlade pala za tri pozicije, na 39. mjestu. “Ove je godine Slovenija na ljestvici gospodarske uspješnosti pala, ali je prije toga zadnjih godina jako napredovala”, kazao je Peter Stanovnik koji smatra da bi država na području konkurentnosti mogla znatnije napredovati ako poveća opseg stranih investicija i produktivnost rada.

Na prvom mjestu ljestvice konkurentnosti instituta IMD nalazi se Singapur, koji je lani bio na trećem mjestu. Slijedi Hong Kong, pa SAD i Švicarska.

Zamjenik glavnog direktora Societe Generale Group, Philippe Heim, kazao je da se radi o “strateškoj prodaji” njihove slovenske podružnice najvećoj mađarskoj banci, no da će Societe Generale uslugama s područja investicijskog i korporativnog bankarstva i dalje ostati prisutan na financijskim tržištima jugoistočne Europe, s kojih se zadnjih godina dijelom povukao, prodajući banke u svom vlasništvu upravo OTP-u.

Visina prodajne cijene nije objavljena. Kako je prenio mariborski dnevni list “Večer”, prodaju slovenske SKB banke mađarskoj banci OTP moraju još potvrditi regulatori, središnja slovenska banka i Europska centralna banka (ECB), što se očekuje idućih mjeseci.

SKB banka lani je prijavila 57,6 milijuna čiste dobiti te objavila da je prinos na kapital povećala s 11,7 na 16,6 posto. Banka ima 50-ak podružnica širom Slovenije i prisutna je u svim većim gradovima i naseljima.

Savjetnik slovenskog premijera za nacionalnu sigurnost, bivši direktor njihove nacionalne sigurnosne agencije SOVA, koji je ujedno i šef slovenskog povjerenstva za provođenje odluke ad hoc arbitražnog sudišta o razgraničenju dviju država, nedavno je najavio obrat u odnosima, vezan uz provođenje arbitražne odluke. Naime, Slovenija insistira na njenom provođenju, ali neke važne elemente odluke ne provodi, na primjer ne povlači svoju vojsku s nedvojbeno hrvatskog teritorija kod Svete Gere na Žumberku, odbija pregovore o tome da se dvije strane bilateralno dogovore o razgraničenju i zahtijeva da Hrvatska povuče jednoglasnu odluku Sabora o tome da Hrvatska rezultat arbitraže smatra ništavnim, zbog dokazanog slovenskog kontaminiranja procedure.

Kad je 29. lipnja 2015. u Večernjem listu objavljen transkript razgovora između slovenske agentice pred ad hoc tribunalom Simone Drenik i jednoga od sudaca u tribunalu, Jerneja Sekolca, u kome agentica objašnjava sucu kako falsificirati dokumente na osnovi kojih sud donosi odluku, a sudac opširno izvještava „šeficu“ što je napravio lobirajući kod drugih sudaca i koje je od sudaca pridobio za „njihovu stvar“, Hrvatska je donijela odluku o povlačenju iz arbitražne procedure. Nažalost, za razliku od Slovenije, čija je diplomacija snažno reagirala na objavljivanje transkripta, hrvatska je ostala neangažirana, i u početku je uspjela prikupljati potporu za nastavak arbitražnog postupka. Sloveniji je čak uspjelo najprije izlobirati kod suca Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) Ronny Abrahama, tadašnjeg predsjednika UN-ova sudišta, da preuzme poziciju arbitra imenovanoga od strane Slovenije u sudištu, nakon Sekolčeve ostavke. Abraham je, doduše, vrlo brzo shvatio da je prevaren i povukao se, odnosno nikad stvarno ni nije preuzeo dužnost arbitra.

Međunarodna zajednica tada je nastojala privoljeti Hrvatsku da ostane u arbitražnoj proceduri, jer je time zapravo spašavana institucija međunarodne ad hoc arbitraže, koju je kompromitacijom ovog procesa Slovenija bitno ugrozila.

Sudište je nastavilo djelovati, sada bez arbitara imenovanih od strane Slovenije i Hrvatske, a arbitražnu odluku je donijelo točno dvije godine nakon objavljivanja dokaza o kompromitiranosti procesa – 29. lipnja 2017. Slovenija je tada odluku arbitraže dočekala „dugih obraza“, jer je u svih pet ključnih točaka arbitražnog procesa izgubila. Dobila je tek nešto veći dio akvatorija Piranskog zaljeva, nego što joj pripada po međunarodnom pravu, pravo nesmetanog pristupa koparskoj luci, koje je Hrvatska sve vrijeme garantirala, i razgraničenje na moru koje je Hrvatskoj osiguralo kontakt s talijanskim vodama, što znači da Slovenija ne može proglašavati pojaseve (gospodarski, epikontinentalni) na Jadranu.

Unatoč porazu, slovenska politika nastavila je pritisak i od lipnja 2017. insistira da Hrvatska pristane na provođenje ovakve arbitražne odluke. Prema Črnčecovoj najavi, sad je započela obavještajnu akciju, koja je povezala nekoliko nepovezanih stvari. Naime, unutarnje politički incident u Hrvatskoj, kad je šef kabineta direktora SOA, koji je na tom mjestu bio i pred četiri godine, navodno zaprijetio Mati Radeljiću, savjetniku Predsjednice Republike, koji je bio u proceduri smjenjivanja, i čudnu spletku u Bosni i Hercegovini, vezanu uz regrutiranje bosansko-hercegovačkih državljana, od kojih neki imaju dozvolu boravka u Sloveniji, za nadzor vehabijskog centra u Gornjoj Maoči, od čega je aktualna administracija u BiH (kojoj je istekao mandat i nema više politički legitimitet), odnosno njen dio, ministar nacionalne sigurnosti Dragan Mektić, pokušao konstruirati međudržavni incident. U tom se slučaju spominje „mehaničar Davor“, operativac SOA, za kojeg slovenski obavještajci tvrde da je upravo Davor Franić, a sada tvrde da je upravo Davor Franić, kao tadašnji šef kabineta Dragana Lozančića, vodio operaciju prisluškivanja slovenskih funkcionara, pa među njima i Drenik i Sekolca.

Slovenski mediji već tjedan dana ovu temu drže visoko na slisti prioriteta, a sada se pojavila nova optužba na račun SOA, naime, da je ona prisluškivala slovenske novinare i saznala da će POP TV u svojoj emisiji 24ur objaviti priču, ali i fotografije hrvatskog obavještajnog operativca. Tvrde da nikako drukčije, osim prisluškivanjem, hrvatska stana nije mogla doći do tih podataka, i da se ona sama upecala, jer je od Ivana Tolja, župnika u Bosanskoj Posavini, člana fondacije Styria i operativnog voditelja Styrijinih projekata u Hrvatskoj, tražila da posreduje kako bi POP TV odustala od objavljivanja ovih podataka.

Kad se vode obavještajni ratovi, imena obavještajaca i njihov identitet, ali i imena posrednika, obično se ne objavljuju, jer se te ljude „čuva“ za moguću korist u nekoj drugoj situaciji. Ova spletka koja se sada odvija, vrlo je čudna i neuobičajena, i naliči na ratove što su ih obavještajne službe jugoslavenskih republika međusobno vodile u vrijeme SFRJ.

Činjenica je da je Slovenija računala na to da će uspjeti steći potporu Europske komisije i članica EU, u pritisku na Hrvatsku da provede arbitražnu odluku. Očekivala je, nadalje, da će prvi potpredsjednik Europske komisije zadužen za vladavinu prava, nizozemski socijalist Frans Timmermans nametnuti svoj stav i pridobiti Komisiju da preuzme tužbu Slovenije protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Kad u tome nije uspjela, a kad je Koen Lenarts, predsjednik Suda Europske unije jasno rekao da je predmet na kojem Slovenija insistira takav da prema Ugovoru o EU Sud o njemu ne može odlučivati na osnovu tužbe jedne strane, nego samo ako bi ga obje strane iznijele suglasno pred sud, postalo je jasno da jedini put koji je Cerarova administracija trasirala kao rješenje problema nije „perspektivan“.

Kombinacija obavještajnog i diplomatskog rata, lobiranje protiv Hrvatske u međunarodnim institucijama, sklapanje koalicija s članicama i nečlanicama EU protiv Hrvatske, administracija Marjana Šarca i njegov savjetnik Črnčec, ocijenili su kao jedini put u borbi za ostvarivanje njihova cilja. Sve što se sada događa posve je providno, i Hrvatska samo ne smije na to reagirati nervozno, niti „uzvraćati istom mjerom“. A što se prisluškivanja tiče, još je u vrijeme kad je Slovenija bila članica EU, a Hrvatska tek na početku pristupnih pregovora, daleke 2004. godine, tadašnji slovenski premijer Tone Rop prostodušno objavio kako je njihova SOVA prisluškivala razgovore hrvatskog premijera Ive Sanadera i šefa slovenske opozicije Janeza Janše, u kojima su se navodno dogovarali o intenzitetu incidenata na granici (slavni slučaj Joras i bacanje u Dragonju, što je tada bio ključna točka sporenja, a danas Slovenija nastoji zaboraviti Jorasovu kuću kao mjesto gdje je „tudi tukaj Slovenija“).

Povlačenje slovenske ambasadorice, koja je pred istekom mandata, nije iznenađenje, a već je ranije bilo najava da će Slovenija ostaviti veleposlanstvo u Zagrebu s otpravnikom poslova, kako bi se pokazalo da su odnosi među državama „na nuli“.

Ugovor uključuje inženjering, nabavu i izgradnju nove kogeneracijske elektrane u Ljubljani, zamjenjujući u velikoj mjeri ugljen prirodnim plinom, čime se smanjuje potrošnja ugljena za 70 posto, navodi Mytilineos u priopćenju.

Nova će elektrana kao gorivo koristiti prirodni plin I loživo ulje te će dati doprinos opskrbe električnom energijom glavnog grada Slovenije.

Projekt bi trebao biti dovršen u roku od 30 mjeseci od datuma njegova početka, koji bi, pod uvjetom uobičajenog tempa izdavanja dozvola, trebao biti u prvoj polovici ove godine, kažu u Mytilineosu.

Energetika Ljubljana tvrtka je koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne i toplinske energije te upravlja najvećim slovenskim sustavom centralnog grijanja.

To je više od zadnjih procjena Europske komisije, koja je Sloveniji za 2018. procijenila rast BDP-a od 4,3 posto te procjene slovenske središnje banke o rastu od 4,2 posto. Vrijednost izvoza lani je povećana za 7,2 posto, što je manje od rasta u 2017. koji je iznosio 10,7 posto, no udio vanjske potražnje i dalje je značajan čimbenik jačanja gospodarske aktivnosti. S druge strane, sve je izraženija važnost domaće potrošnje koja je prošle godine porasla za 4,6 posto, što je najveći stupanj njenog rasta od 2007. godine, objavio je statistički zavod.

Investicije u osnovna sredstva povećane su lani za 10,6 posto, dok se ukupna potrošnja povećala za 2,3 posto u odnosu na 2017. Po tekućim cijenama, lani je slovenski bruto-društveni proizvod iznosio 45,948 milijardi eura.

To neće ići bez suglasnosti Agencije za okoliš, iz koje za portal potvrđuju da su od Teša dobili zahtjev za promjenu vrste goriva u dva postrojenja u elektrani, novom 600-megavatnom bloku 6 i starom bloku 5. Međutim, slovenski ministar okoliša i prostornog uređenja Jure Leben procjenjuje da je “ispred nas svakako odluka o budućnosti Teša”, a vlada će je morati prihvatiti. Sadašnja okolišna dozvola koju je Teš dobio 2010. predviđa da elektrana za proizvodnju električne energije smije koristiti samo lignit koji je iskopan u Rudniku Velenje.

Svaku moguću promjenu u radu elektrane, uključujući novu vrstu ugljena, Teš prema Zakon o zaštiti okoliša mora prvo prijaviti Agenciji za okoliš. Agencija odlučuje o tome je li riječ o većim ili manjim promjenama u poslovanju. Ako u slučaju Teša procijeni da je riječ o većim promjenama, termoelektrana u Šoštnju morat će zatražiti novu ekološku suglasnost. Prošlog studenoga u Rudniku Velenje javno su priznali ono o čemu se govorilo dugo vremena, da lignita za rad Teša u nadolazećim godinama neće biti dovoljno. Sljedeće godine neće biti dovoljno ugljena kako bi se osigurala normalna proizvodnja.

Istovremeno, Teš se počeo pripremati za kupnju uređaja za istovar ugljena. “Mislimo na sve raspoložive i dopuštene mogućnosti kako bi osigurali stabilan rad elektrane u budućnosti. O alternativnim izvorima ugljena razmišljalo se već u prošlosti”, objasnili su iz TE prošlog studenoga. “Prijava ne znači da želimo koristiti uvezeni ugljen ili da ćemo to uraditi”, rekao je direktora Teša Arman Koritnik, dodajući: “Samo ispitujemo različite moguće scenarije za nabavu ugljena.”

Tko su “rezervni dobavljači” ugljena koje u prijavi spominje Teš, u Arsu ne znaju. I Koritnik ističe da o uvozu nisu razgovarali s nikim. Prema istraživanju koje su napravili, najbolji ugljen za miješanje bio bi crni ugljen bez sumpora i drugih dodataka. “Moguće je da to bude i indonezijski ugljen”, kaže Koritnik. Ugljen iz Indonezije u Sloveniju od 2017. uvozi nizozemska kompanija Vitol, koja je kupila posao od Gorenja. Opskrbljuje ljubljansku Energetiku, a ugovor vrijedi do 2022., kada će se Ljubljana konačno prestati grijati na ugljen. U Sloveniji s Vitolom surađuje poduzetnik i bivši diplomat Ivan Pušnik, prenosi Poslovni dnevnik.