Politika

Večernji list

Dok je kod nas i dalje tema koliko je ljudi uopće primilo i prvu dozu cjepiva protiv novog koronavirusa, u svijetu se promišlja i o tome hoće li za 6 do 12 mjeseci nakon primjene druge doze trebati još jedna.

Najprije je to rekao direktor Pfizera Albert Bourla, i to ne samo kako je moguće da će treća doza biti potrebna 12 mjeseci nakon primjene druge doze, nego da bi moglo biti potrebno i godišnje docjepljivanje. Dakle, cijepljenje bi protiv COVID-19 moglo postati kao ono protiv gripe, prenosi Večernji list.

“Postoje cjepiva kod kojih je jedna doza dovoljna, poput dječje paralize, pa poput onih protiv pneumokoka kod kojih je također dovoljna jedna doza kod odraslih, ali postoje i ona kod kojih je potrebno cijepiti se svake godine, poput cjepiva za gripu. Novi koronavirus više izgleda kao virus gripe nego kao dječje paralize”, rekao je Bourla na događaju ‘Race to Vaccinate’.

“Nadam se da ćemo ovog ljeta dobiti dopuštenje za dodatnu, booster dozu cjepiva kako bi se ljudi mogli dodatno cijepiti prije jeseni kako bi to razdoblje bilo normalno, a ne onakvo kakvo je bilo u proteklih šest mjeseci”, rekao je.

Ovakve najave nisu ništa novo, zaredale su već u veljači kada je i Alex Gorsky, direktor Johnson&Johnsona, rekao kako je moguće da će se ljudi protiv COVID-19 cijepiti godišnje. I Pfizer je krajem veljače objavio kako proučavaju primjenu treće doze kod skupine ljudi koji su prvu dozu njihova cjepiva primili prije više od šest mjeseci. Razlog je izvjesna pojava novih varijanti koronavirusa SARS-CoV-2. I Stephane Bancel, direktor Moderne, rekao je nešto slično Business Insideru prošlog tjedna. I dr. Anthony Fauci, glavni američki epidemiolog i savjetnik Joea Bidena, rekao je to isto. “Ako se pokaže da imunost od cjepiva drži godinu-godinu i pol dana, tada će vjerojatno trebati i dodatna doza”, rekao je.

Imunolog Zlatko Trobonjača drži da će biti potrebna i primjena treće doze, odnosno da će biti potrebno provesti postupak docjepljivanja možda i ranije od godine dana, i to iz dva razloga.

“Prvi je razlog pojava visokozaraznih virusnih sojeva od kojih neki, poput južnoafričkoga i brazilskoga, dobrim dijelom izbjegavaju već razvijenoj imunosti protiv originalnog soja. Drugi razlog može biti posljedica pada razine protutijela u serumu imuniziranih osoba nakon šest mjeseci. Ova dva razloga u kombinaciji mogla bi dovesti do povećanja učestalosti infekcija u prethodno imuniziranih osoba, a to znači onih koji su cijepljeni ili onih koji su preboljeli bolest.”

Piše Novi list

Ministar zdravstva Vili Beroš prolazi kroz jedno zaista neugodno razdoblje. Borba protiv epidemije promovirala ga je u pravu političku zvijezdu, na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima dobio je na HDZ-ovoj listi čak više preferencijskih glasova nego premijer Andrej Plenković, a ovih dana mediji spekuliraju hoće li i kada Beroš biti – smijenjen.

Premijer je svojom izjavom u petak, kada nije baš odlučno stao u obranu svog ministra, dao materijal za ovakva nagađanja, ali u Vladi tvrde da Berošev status uopće nije tema. Na procjene da se ministru zdravstva bliži politički kraj, u Banskim dvorima odgovaraju da se o tome nije niti razmišljalo, a kamoli razgovaralo te da su problemi u sustavu kojim upravlja Beroš prisutni bili i prije njega, pa, kao ni COVID-19, neće nestati ni poslije lokalnih izbora.

Uskoro će, međutim, Plenković i na sasvim djelatan način trebati pokazati da i dalje računa s Berošem i da njegova pozicija u Vladi, unatoč svemu s čime je suočen, nije ugrožena. Naime, oporba se sprema pokrenuti u Saboru postupak izglasavanja nepovjerenja ministru zdravstva, a ta procedura ima strogo propisane rokove. Plenković će, po svemu sudeći, moći tek izabrati hoće li se o Berošu u Saboru odlučivati prije lokalnih izbora ili, pak, između dva izborna kruga. Inicijativa za to dolazi iz SDP-a, koji i sam može skupiti najmanje 31 zastupnički potpis, koliko je potrebno za zahtjev za opoziv, ali će se početkom tjedna konzultirati o tome s ostatkom opozicije.

– Sve što se događalo proteklih nekoliko tjedana, od obustave isporuke lijekova bolnicama, pa do skandala s informatičkom platformom Cijepise.hr, pokazuje da ministar Beroš jednostavno mora otići. Potpuno je neprihvatljivo da sustav cijepljenja ne funkcionira, a da onda saznamo da je prijateljima i podržavateljima HDZ-a dodijeljen posao vezan za to. Potpuno je neprihvatljivo da se zarađuje na životima i zdravlju ljudi. Zato Beroš definitivno više ne može biti ministar zdravstva i SDP će idućih dana započeti konzultacije s drugim oporbenim strankama o pokretanju postupka njegovog opoziva. To nema nikakve veze s lokalnim izborima, nego isključivo s činjenicom da su skandali unutar Ministarstva zdravstva toliki da bi u svakoj normalnoj državi ministar i sam ponudio ostavku, rekao je Novom listu jučer predsjednik SDP-a Peđa Grbin.

On je ovih dana napisao na Facebooku da je, tijekom sjednice saborskog Odbora za zdravstvo, Beroš priznao da je »Andrej Plenković kočničar svih reformi i promjena u Hrvatskoj i glavni razlog zašto ova zemlja ne može krenuti naprijed«. Ministar zdravstva uzvratio je Grbinu da iznosi neistine i pozvao ga da »digne sutra ruku u Saboru za reforme koje slijede«. No, prije nego što u parlament dođu zakonski prijedlozi kojima bi cilj bio smanjenje nabujalih rashoda u zdravstvu, zastupnici će se izjašnjavati o samom Berošu. Zahtjev za opoziv odmah se, bez odlučivanja, uvrštava u dnevni red, a zatim Vlada ima osam dana za očitovanje.

Glasovanje o nepovjerenju mora se održati u razmaku od sedam do 30 dana nakon podnošenja prijedloga. Dakle, ako oporba sljedeći tjedan pokrene postupak Beroševog opoziva, o njemu se može glasovati već i do lokalnih izbora, budući da će Sabor zasjedati do 7. svibnja. Ali, Plenković to ne može odgoditi za vrijeme poslije izbora, jer bi do tada istekao rok od 30 dana. Kako će Sabor raditi između dva kruga, predsjednik Vlade će ocijeniti je li mu politički oportunije Beroša braniti prije izbora ili u dvotjednom periodu između dva kruga. Dosad se Plenković u ovakvim situacijma, a bilo je zaista puno opozicijskih zahtjeva za smjenu njegovih ministara ili cijele Vlade, ponašao različito. Nekad je s glasovanjem čekao do kraja roka predviđenog saborskim Poslovnikom, a bilo je i slučajeva kada je htio što prije to riješiti.

Naravno, uvijek je Vlada odbacila inicijativu za opoziv, a većina u Saboru to je onda potvrdila. Posljednji je put to bilo u studenom prošle godine, kad je meta oporbe bio ministar Tomislav Ćorić. No, dio ministara koji je politički preživio izglasavanje nepovjerenja nije još dugo ostao u Vladi. Tako je, primjerice, bilo s Beroševim prethodnikom Milanom Kujundžićem. Sredinom listopada 2019. on je bez problema dobio podršku većine u Saboru, ali tri mjeseca kasnije Kujundžić je, potaknut od strane predsjednika Vlade, podnio ostavku, da bi ga zamijenio njegov pomoćnik Beroš.

To znači da se aktualni ministar ne bi mogao opustiti nakon što HDZ sa svojim koalicijskim partnerima odbije zahtjev oporbe, ali morao bi Beroš nešto jako uprskati, Kujundžić je imao određene nejasnoće u imovinskoj kartici, da bi mu Plenković već za koji mjesec uskratio potporu. Beroševu je poziciju subotnjim izjavama učvrstio i predsjednik Zoran Milanović. Čim je on rekao da Beroš nema podršku svog šefa i da mu je žao što će biti potrošen jer »nije znao s kim ima posla«, Plenkoviću je predsjednik Republike otežao smjenu ministra zdravstva čak i da je o tome razmišljao.

Inače, o stanju u zdravstvu, i to vezano za epidemiju, u Saboru se raspravljalo i prije četiri mjeseca. Povod je bila interpelacija opozicije, Beroš je bio predmet vrlo oštrih kritika, ali mu one tada nisu nanijele nikakavu političku štetu.

Komentar DW-a

Onaj koga dvije konzervativne sestrinske stranke u Njemačkoj, CDU i CSU, nominiraju za kandidata za kancelara uvijek ima dobre izglede za brz uspon u političkoj karijeri. U gotovo 72 godine postojanja Savezne Republike Njemačke, kancelarke ili kancelari CDU-a upravljali su sudbinom zemlje 51 godinu. Čak i sada, stranka Angele Merkel još uvijek prednjači u ispitivanjima javnog mnijenja, nešto manje od pola godine prije izbora.

Ipak, sve je drugačije nego inače. Zbog pandemije i lošeg vladinog upravljanje krizom u zadnje vrijeme, kako pokazuju ankete, konzervativci gube podršku birača. Neki njihovi zastupnici bili su prisiljeni dati ostavku, nakon bogaćenja na provizijama za posredovanje u nabavci zaštitnih maski. A prije svega: nakon dugih 16 godina u kancelarskom uredu, Angela Merkel se povlači, neće se ponovo kandidirati na jesen i iza sebe ostavlja dezorijentiranu stranku.

Ona je nedavno u ispitivanjima dobila povjerenje između 26 i 28 posto ispitanika. Zeleni su joj tik za petama. Usporedbe radi: Merkel je na saveznim izborima 2017. godine dobila 32,9 posto glasova, a sada vlada u koaliciji sa socijaldemokratima.

Dva muškarca slove za favorite u kandidaturi za kancelara. Obojica su trenutno premijeri u svojim saveznim pokrajinama. Armin Laschet, predsjednik CDU-a od siječnja ove godine, je na čelu Sjeverne Rajne-Vestfalije. A Markus Söder, prvi čovjek bavarske sestrinske stranke CSU, je na čelu vlade Bavarske. Zapravo tu vrijedi pravilo: ako predsjednik CDU-a zatraži kandidaturu za sebe, nitko ga ne može spriječiti, jer CDU zastupa demokršćansku opciju u 15 saveznih država, a CSU samo u Bavarskoj. Ali 2021. kandidatura ne odlazi automatski u ruke Armina Lascheta.

Jer Markus Söder, dinamični premijer Bavarske, jedan je od političara koji je tijekom pandemije imao poprilično jasne smjernice. Uvijek je stajao i stoji na strani kancelarke, koja se zalaže za što stroža moguća ograničenja i prilično je skeptična prema ublažavanju mjera. I u tome, iza sebe ima, iako više ne baš tako sigurnu, većinu Nijemaca. Zbog toga je Söder za javni servis ZDF izjavio: “Inače, svi žele glasove birača Angele Merkel. A ako želite glasove Angele Merkel, morate imati politiku onakvu kakvu je ona imala.”

Laschet isprva za popuštanje mjera, a sada protiv

Armin Laschet bio je jedan od zagovornika ublažavanja mjera u koronakrizi, posebno u ljeto 2020. godine, što je kasnije, barem prema mišljenju mnogih stručnjaka, prouzrokovalo ponovni porast broja infekcija. Sada se novi šef CDU-a zalaže za tvrdi kratki lockdown, jednako kao Söder i Merkel. Ali njegova brza promjena odluka naštetila je njegovom imidžu. Čak je i Merkel na javnom servisu ARD-u osobno kritizirala korona-politiku svog nasljednika na čelu stranke, kada je doslovno rekla: “To me baš ne čini sretnom.”

Nijemci bi vjerojatnije Söderu povjerili obnašanje najvažnije političke funkcije u zemlji: u ispitivanju javnog mnijenja instituta YouGov, provedenoj sredinom ožujka, 41 posto ispitanika je izrazilo želju da Söder predvodi Uniju u predizbornoj kampanji za savezne izbore, a samo 14 posto ih je bilo za Lascheta. Među glasačima Unije Söder je sa 63 posto, u odnosu na Laschetovih 12, još jasnije u vodstvu.

To je prije svega izazvalo u zastupničkom klubu Unije CDU-a i CSU-a u Bundestagu. Ako obje ove stranke na jesenjim izborima prođu uistinu mnogo lošije nego na prethodnim, mandati mnogih od trenutno 245 konzervativna zastupnika u parlamentu su u opasnosti. Zbog toga u zastupničkom klubu, uz svu solidarnost s Laschetom, sve više vrijedi stav: mi smo za onoga tko dobije najviše glasova.

Söder se dugo suzdržavao što se tiče njegove moguće želje da postane kancelar. Uvijek je govorio o tome da svoju budućnost vidi u Bavarskoj. Ali mnogi njegovi skorašnji postupci govore nešto sasvim drugo, primjerice, njegovo najnovije pismo upućeno kolegama – pokrajinskim premijerima, u kome ih poziva da konačno zajedno konsekventno djeluju u korona-politici. Posebno pikantno: Söder je pismo napisao s premijerom Baden-Württemberga Winfriedom Kretschmannom iz Zelenih.Uostalom, nije tajna da se Söder s mnogim predstavnicima Zelenih dobro razumije, a nedavno je više puta zagovarao veću zaštitu klime. A i koalicija sa Zelenima nakon saveznih izbora jedna je od najizglednijih opcija.

Prema onome što se može čuti iz zastupničkog kluba Unije, Laschet ima malu prednost. Pitanje je tko će uopće odlučivati ​​o kandidaturi za kancelara. A da će se Laschet i Söder mirno sporazumjeti sve je manje vjerojatno, iako je Laschet sredinom tjedna izjavio: “Markus Söder i ja ćemo napraviti prijedlog predsjedništvima stranaka. Odlučit ćemo prema kriteriju tko ima najbolje izglede u cijeloj Njemačkoj pobijediti na izborima.” To je pak trenutno prilično uvjerljivo Markus Söder.

Može li Söder izići iz svojih bavarskih okvira i funkcionirati na čelu zemlje: to do sada nije uspjelo niti jednom bavarskom političaru

Ako to bude dovoljno za kancelarsku poziciju, konzervativci se nalaze pred ogromnim izazovima. Nakon 16 godina vladavine Angele Merkel, CDU i CSU programski su oslabljeni. Savezna kancelarka Merkel ukinula je nuklearnu energiju i obavezno služenje vojnog roka. A to su zapravo bili temeljni konzervativni elementi.

Merkel je duže razdoblje svog kancelarskog mandata provela u kriznom režimu: u financijskoj i euro-krizi, izbjegličkoj politici i dobrih godinu dana u pandemiji. Njemačka sada ima velike deficite u digitalizaciji, bori se protiv rasizma i polarizacije društva i treba poboljšati mjere zaštite klime. Ovog vikenda Söder, Laschet i Merkel bit će gosti na zatvorenom sastanku čelnika zastupničkog kluba Unije – to je dobra prilika da se unese više jasnoće u raspravu oko budućeg kandidata za kancelara, piše DW.

Komentar DW-a

Najveću njemačku stranku muči više problema: optužbe za primanje mita, slabiji rezultati u ispitivanjima javnog mnijenja, loš krizni menadžment. To je naročito problematično s obzirom na predstojeće parlamentarne izbore. Ispitivanja javnog mnijenja ne donose ništa dobro za Kršćansko-demokratsku uniju (CDU): već tjednima u Njemačkoj slabi podrška najvećoj stranci CDU, kao i njenoj sestrinskoj Kršćansko-socijalnoj uniji (CSU) iz Bavarske.

To se događa bez obzira na to što je Njemačka, u usporedbi s nekim drugim zemljama, dobro pregurala prvi val pandemije. Zasluge za to birači prije svega pripisuju kancelarki Angeli Merkel i vladajućoj Uniji CDU/CSU. U anketama je u to vrijeme CDU dostigao vrijednosti od gotovo 40 posto podrške, što godinama nije bilo viđeno.

Ali s drugim valom korone, u jesen 2020. godine, ta podrška je počela slabjeti. I to toliko, da je odjednom u sferu mogućeg došlo nešto što je do edavno važilo kao malo vjerojatno: nije isključeno da, nakon parlamentarnih izbora u rujnu, u vladi nema CDU-a, nego da vladajuću koaliciju formiraju socijaldemokrati, stranka Zeleni i liberali.

Godinu dana nakon što su uvedene prve restriktivne mjere u borbi protiv pandemije, gotovo dvije trećine Nijemaca nezadovoljno je kriznim menadžmentom vlade. To pokazuju rezultati ispitivanja koju je za novinsku agenciju dpa sproveo institut za istraživanje javnog mnijenja YouGov. Razlog za nezadovoljstvo moglo bi biti cijepljenje protiv koronavirusa, koja se, u usporedbi s drugim zemljama, u Njemačkoj odvija vrlo otežano. To je problem i za CDU i za CSU, stranke koje sebe vide kao dobre i iskusne krizne menadžere, kao i ekonomski stručne.

„Jesmo li u stanju vladati? Jesmo“ – već desetljećima tvrde političari tih stranaka. Optužbu da je „država zakazala“, koju je nedavno iznio novinar Sascha Lobo, CDU odlučno odbacuje. Gostujući na javnom servisu ZDF, šef zastupničkog kluba Unije CDU/CSU u Bundestagu, Ralf Brinkhaus, optužio je Loboa za stvaranje „kulture grešaka”, u kojoj se greške zataškavaju.

Tomu treba dodati i nedavno održane izbore u pokrajinama Baden-Württemberg i Porajnje-Falačka, na kojima se CDU morao suočiti s velikim gubicima, između ostalog i zato što je više zastupnika stranaka CDU i CSU na početku pandemije sklapalo poslove s proizvođačima tada naveliko traženih zaštitnih maski. Neki od njih su tada dobivali provizije i u šestoroznamenkastom iznosu. U nekim izvještajima se spominje i ime njemačkog ministra zdravstva i člana CDU-a Jensa Spahna.

Takozvana „Afera s maskama” pokrenula je brojne kritike i dovela do velikog političkog pritiska. Zbog optužbi za korupciju, zastupnici su se povukli iz Bundestaga i podnijeli ostavke. Pojedini zastupnici se sumnjiče i da su primali novac iz Azerbajdžana.

To je jedna eksplozivna mješavina, analizira politolog Thorsten Faas, jer: “još uvijek nije odlučeno tko će biti kandidat (CDU/CSU) za kancelara, a i programski naglasci su za sada rijetki”, smatra Faas.

„Očito se vjerovalo da se politički bodovi mogu skupiti na temelju povjerenja i dobrog upravljanja, i upravo zbog toga je afera s maskama opasna.“ Kao mogući kandidati za kancelara spominju se šef CDU Armin Laschet ili šef CSU-a Markus Söder. Borba za nasljednika Angele Merkel traje već godinama.

I liberali (FDP) u jednoj internoj analizi dolaze do prilično sumornog zaključka, o čemu piše berlinski list Tagesspirgel. Nasuprot povjerenju u dobro upravljanje državom od strane CDU/CSU, „stoje ozbiljne greške u upravljanju koje se tiču cijepljenja, testiranja i financijske pomoći za ublažavanje posljedica pandemije”. A nasuprot vjeri u „pristojnost i skromnost, stoji koruptivno ponašanje pojedinih aktera” iz CDU/CSU.

FDP, koja bi zapravo rado bila koalicijski partner upravo CDU-u, time očito razmatra mogućnosti svog sudjelovanja u vlasti nakon parlamentarnih izbora u rujnu.

Tema kojom je CDU u prošlosti dobro prolazio je privreda. No posljednjih godina privredno krilo zastupničkog kluba te stranke u Bundestagu ili udruge manjih i srednjih poduzeća, bila su važna mjesta na kojima su se okupljali konzervativni demokršćanski stručnjaci za privredu, kao i mladi, ambiciozni političari. Svoju bazu podrške tu ima Friedrich Merz, koji je izgubio u borbi za predsjednika CDU-a.

Ali iz tog tabora dolaze i Georg Nüßlein, Axel Fischer, Nikolas Löbel ili Mark Hauptmann, koji se sada brane od optužbi za podmićivanje i korupciju.

Druge teme od kojih bi moglo biti koristi nije lako naći. Što se programa tiče, CDU/CSU su tu gotovo „ukliješteni”: Merkel je od Zelenih preuzela mnoge teme, poput zaštite klime, i time zamaglila razlike. S druge strane, ultradesničarska Alternativa za Njemačku (AfD) propagira stare teme CDU-a kao što su stroga doseljenička politika i odlučna borba protiv kriminala. Tako je 2021. godine CDU tamo gdje je na predizbornim plakatima sama sebe pozicionirala – sada u sredini. Ali i ta sredina je postala tijesna – a pandemija je samo prikrila sve te bitne probleme. „Čini se da stranka ne zna kuda bi“, kaže Faas. „Također nema nikoga tko bi ju vodio jasno i nesporno.”

Višegodišnja potraga za nasljednikom Angele Merkel unijela je nesigurnost i podjele u stranačke redove. Da li nastaviti relativno liberalnim kursom koji je postavila Merkel ili napraviti konzervativni zaokret? Mišljenja su podijeljena. „Oni nikako da se smire”, kaže Faas. I to sve usred pandemije i nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora. Zato politolog Faas zaključuje „U ovoj godini, sve je moguće”, piše DW.

Stav Ustavnog suda

Ustavni sud uskoro bi mogao presjeći višetjednu raspravu između predsjednika države Zorana Milanovića i premijera Plenkovića o načinu izbora predsjednika Vrhovnog suda, piše u petak Jutarnji list.

U Ustavnom je sudu, kako dnevnik neslužbeno doznaje, već pripremljen nacrt odluke prema kojoj se predsjednik države pri predlaganju kandidata za predsjednika Vrhovnog suda dužan držati javnog poziva i za predsjednika najvišeg suda predložiti nekoga od kandidata koji su se javili na javni natječaj DSV-a.

Ako predsjednik ne predloži nikoga od kandidata koji su se javili na natječaj, tada se, stoji u pripremljenom nacrtu odluke, natječaj mora ponoviti. Nacrt odluke, prema informacijama Jutarnjeg lista, kao sutkinja izvjestiteljica napisala je Snježana Bagić, zamjenica i “desna ruka” aktualnog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, a o njoj bi Ustavni sud trebao raspravljati sljedeći tjedan na sjednici zakazanoj za utorak.

Sjednica će, kao i sve prethodne u sadašnjem sazivu Ustavnog suda, biti zatvorena za javnost. Dobije li ovaj prijedlog podršku više od polovice glasova sudaca, Ustavni će sud odbiti zahtjev za ocjenu ustavnosti izmjena i dopuna Zakona o sudovima donesenih 2018. koji je prošli mjesec podnio filmski redatelj Dario Juričan.

Prema zakonskim izmjenama iz 2018. koje se prvi put primjenjuju u praksi ove godine, kandidati zainteresirani za dužnost predsjednika Vrhovnog suda moraju se javiti na natječaj koji raspisuje DSV te priložiti životopis i program rada. Te zakonske izmjene nalažu predsjedniku države da Saboru predloži jednog od kandidata prijavljenih na natječaj.

No, Juričan u zahtjevu za ocjenu ustavnosti obrazlaže da su zakonske izmjene iz 2018. neustavne jer su u suprotnosti s ustavnom ovlasti predsjednika države da autonomno predloži kandidata za šefa Vrhovnog suda. Do te zakonske izmjene predsjednik nije bio vezan natječajem u predlaganju kandidata za šefa Vrhovnog suda.

U nacrtu odluke Ustavnog suda, kao doznaje dnevnik, stoji da zakonske izmjene iz 2018. ničim ne narušavaju ustavno pravo predsjednika države da Saboru predloži kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. No, ni iz jedne odredbe Ustava, stoji u nacrtu, ne proizlazi da bi granice slobode predsjednika države mogle biti toliko široke da bi mu omogućavale autonoman izbor bilo koje osobe koju će predložiti za šefa Vrhovnog suda, izvan kruga onih koji su DSV-u dostavili prijave na natječaj, donosi Jutarnji list.

Upozorenje obavještajnih službi

Američke obavještajne agencije priopćile su u srijedu da rasno motivirani ekstremisti i desničarske ekstremističke skupine predstavljaju najsmrtonosnije terorističke prijetnje u zemlji te su upozorile da bi one ove godine mogle jačati.

Procjena koju je objavio Ured ravnatelja Nacionalne obavještajne službe kaže da rasno motivirani ekstremisti najvjerojatnije stoje iza napada na civile, dok su pripadnici desničarskih skupina obično usmjereni na policijsko i vladino osoblje te zgrade.

Agencije koje su dale svoj doprinos izvješću, uključujući FBI, Odjel za nacionalnu sigurnost i Nacionalni centar za protuterorizam, rekle su da domaći ekstremisti koji promiču bijelu rasnu superiornost nemaju razvijene odnose sa stranim ekstremistima te da je mali broj američkih ekstremista putovao i umrežavao se s inozemnim kolegama.

Agencije su priopćile da druge domaće ekstremističke kategorije koje zabrinjavaju ​​vladine istražitelje uključuju aktiviste za zaštitu životinja i zaštitu okoliša, prosvjednike protiv pobačaja, anarhiste i ljude koji se nazivaju suverenistima i vjeruju da imaju imunitet od vladinih ovlasti i zakona.

Agencije vjeruju da će nedavna politička i društvena zbivanja, poput tvrdnji bivšeg republikanskog predsjednika Donalda Trumpa i njegovih pristaša o prijevarama na američkim predsjedničkim izborima, ograničenja vezanih uz pandemiju koronavirusa, posljedica pobune na Kapitolu u SAD-u 6. siječnja i teorija zavjere, “gotovo sigurno potaknuti neke domaće ekstremiste da se ove godine uključe u nasilje”.

Tajna služba, koja je odgovorna za sigurnost američkog predsjednika Joea Bidena i potpredsjednice Harris, priopćila je da su Paula Murraya (31) priveli dužnosnici u civilu u blizini vladinog kompleksa zgrada u kojemu je rezidencija potpredsjednice i vojnopomorski opservatorij.

Komentar DW-a

Socijaldemokrati su uvjerljivo pobijedili na izborima u Porajnju i Falačkoj, a Zeleni u Baden-Württembergu. Kršćanski demokrati su kažnjeni zbog pandemijske politike i afera. A dolaze savezni izbori.

Kršćansko-demokratska unija (CDU) još nikad nije prošla ovako loše u dvije savezne pokrajine na jugozapadu Njemačke. Daleko ispod trideset posto u nekadašnjim utvrdama, gdje su kršćanski demokrati ranije dobivali i apsolutnu većinu glasova.

To će upaliti sve alarme u stranci Angele Merkel. Samo šest mjeseci prije saveznih izbora pitanje je može li se silazna spirala zaustaviti.

Ankete pokazuju da na saveznoj razini kršćanski demokrati imaju 30 do 33 posto, a prije samo nekoliko mjeseci bili su na 38 do 40 posto. Daljnji pad je siguran zbog afere u kojoj su njihovi zastupnici zarađivali lobirajući za proizvođače maski usred pandemije. Ali bi za CDU i bavarsku sestrinsku stranku CSU bilo pametno da potraže dublje razloge pada.

Nema sumnje, i da su vremena bolja za CDU, teško bi im bilo u Porajnju i Falačkoj pobijediti popularnu socijaldemokratkinju Malu Dreyer koja će zadržati premijersko mjesto. Isto važi za zelenog premijera Winfrieda Kretschmanna u Baden-Württembergu.

Za CDU je zabrinjavajuće što u ove dvije pokrajine više nije potreban za stabilnu koaliciju. U Porajnju će vjerojatno biti nastavljena koalicija socijaldemokrata sa Zelenima i Liberalima, a sada je matematički ista koalicija moguća i u Baden- Württembergu. Kretschmann je do sada bio u koaliciji s kršćanskim demokratima, ali je upitno želi li ih i dalje u vlasti?

Kretschmann nije tipičan Zeleni, zapravo biračima djeluje tako konzervativno, kao da je iz CDU-a. Ako ipak nastavi koaliciju s kršćanskim demokratima, to će biti snažan signal pred savezne izbore. Jer, Zeleni po svaku cijenu žele vladati i u Berlinu. Usprkos padu kršćanskih demokrata moguće je da će upravo koalicija ove dvije stranke biti jedina matematički i politički moguća.

Sigurno je samo da u kancelarskom uredu više neće biti Angela Merkel – poslije šesnaest godina. Srozavanje njezine stranke pred njezinu mirovinu podsjeća na posljednje godine Helmuta Kohla koji je bio kancelar jednako dugo kao i Merkel, sve do 1998. Ostavio je CDU u problemima, s teškim godinama u oporbi.

Za današnje kršćanske demokrate je utjeha da će se njihova prednost na saveznoj razini teško sasvim istopiti do rujna. Vjerojatno će oni dati i sljedećega kancelara.

Njemačka i svijet nestrpljivi su da doznaju tko će naslijediti Angelu Merkel. To bi mogao biti novi šef CDU-a Armin Laschet ili bavarski premijer Markus Söder. Što prije kršćanski demokrati donesu odluku tko im je kandidat, tim brže će se probiti kroz negativne napise o svom kriznom menadžmentu tijekom pandemije, donosi DW.

Dnevnik Nove TV

Dnevnik Nove TV donosi prvo veliko istraživanje nakon odlaska Milana Bandića o raspoloženju birača kada su u pitanju kandidati za gradonačelnika Zagreba.

Da se danas održavaju izbori, Tomislav Tomašević dobio bi potporu od 38 posto.

Na drugom je mjestu Joško Klisović, ali daleko zaostaje i trenutačno može računati na 15,8 posto. HDZ-ov kandidat Davor Filipović uživa potporu od 11,7 posto.

Kada malo više analiziramo birače, vidljivo je da Tomislav Tomašević ima veliku potporu među mlađima i visokoobrazovanima, a kandidati HDZ-a i SDP-a mogu računati na veću potporu među biračima starije životne dobi.

Pravo iznenađenje je Vesna Škare Ožbolt, koja dobiva 9,6 posto. Kandidat MOSTA Zvonimir Troskot mogao bi računati na 6,5 posto.

U srijedu je neslužbeno potvrđeno kako Miroslav Škoro također ide u utrku, ali trenutačno ima 6,3 posto.

Zanimljivo, birači stranke Milana Bandića, iako ne znaju tko će biti kandidat, njih 4,9 posto svoj glas bi dalo toj osobi.

Davor Nađi iz stranke FOKUS može računati na potporu od 1,2 posto. Tu je i nezavisna kandidatkinja Marina Pavković s potporom od 0,9 posto.

Otto Barić trenutačno također ima 0,9 posto. Mirando Mrsić iz Demokrata može računati na potporu od 0,4 posto, a gradski vijećnik Renato Petek 0,3 posto.

Kandidat HNS-a ne dobiva niti promil glasova. Da će glasovati za nekoga drugog, poručilo je 0,4 posto birača, a neodlučnih je 3,1 posto.

Tomašević uvjerljivo pobjeđuje u drugom krugu kandidate SDP-a i HDZ-a
Tomašević bi tako u sudaru na ljevici dobio 53,5 posto u odnosu na Klisovića, koji može računati na 22,5 posto.

Tu je zanimljivo da većina birača HDZ-a, Miroslava Škore i Bandićeve stranke ne bi izašla na izbore. 24 posto birača ne zna ili ne bi izašlo na izbore.

Tomašević uvjerljivo pobjeđuje i kandidata HDZ-a, Davora Filipovića. Lider zeleno-lijeve koalicije dobio bi 64,2 posto u odnosu na Filipovića koji bi dobio 24,2 posto.

Očekivano, od ljevice do centra većina glasača ide Tomaševiću, a većina birača stranke Milana Bandića kandidatu HDZ-a. Tu 11,6 posto birača ili ne zna ili ne bi izašlo na izbore.

HDZ-ovi birači vjerni su svom kandidatu, ali zanimljivo njih 23 posto glas bi dalo Vesni Škare Ožbolt. Kod SDP-a biračko tijelo se podijelilo – za Klisovića 45 posto, za Tomaševića 43 posto.

Pokušajmo to prikazati ovako. Od 100 birača stranke Milana Bandića, njih 24 odlazi HDZ-u, 16 Vesni Škare Ožbolt, ali isto tako jednak broj ostaje vjeran toj stranci.

Miroslav Škoro dobio bi 11 birača stranke bivšeg gradonačelnika. I Klisović i Tomašević mogu računati na 9 birača koji su do jučer glasovali za Bandićevu stranku.

Zvonimiru Troskotu pripalo bi 6 birača. Ostalih 9 ne zna ili će otići nekoj drugoj stranci. U zagrebačkoj Skupštini prva lista bila bi MOŽEMO s potporom od 36,2 posto.

Slijedi HDZ s potporom od 14,7 posto te SDP 13,8 posto. Bandićeva stranka mogla bi dobiti 7,6 posto, a izborni prag bi prošla i lista Vesne Škare Ožbolt sa 7,3 posto.

Tu su još Domovinski pokret s potporom od 6,4 posto te MOST s 5,9 posto. Ostale stranke dobivaju zajedno 2,9 posto, a neodlučnih je 5 posto. Istraživanje je provedeno 2. i 3. ožujka, telefonskom metodom na 600 ispitanika. Mogućnost pogreške +/- 4 posto.

Donosi Večernji list

Rusija može Hrvatskoj u roku od tjedan dana isporučiti milijun doza cjepiva Sputnjik V. piše u srijedu Večernji list, pozivajući se na neslužbene izbore.

S hrvatske strane pripremljena je dokumentacija za dogovor. O pregovorima se jučer oglasilo rusko veleposlanstvo u RH navodeći, među ostalim, da je “2. ožujka 2021. održan telefonski razgovor veleposlanika Rusije u Hrvatskoj Andreja Nesterenka i ministra zdravlja RH Vilija Beroša, u kojem je potvrđeno da je hrvatska strana zainteresirana za kupnju potrebne količine cjepiva Sputnjik V” u skladu sa svim propisima EU-a i odredbama zakona RH.

I dok Hrvatska pregovara o distribuciji i registraciji ruskog cjepiva, Austrija i Danska potpisuju sporazum s Izraelom o nabavi cjepiva protiv covid-19, Slovačka prima prve isporuke ruskog cjepiva, predsjednik Poljske u kontaktu je s predsjednikom Kine oko nabave kineskog cjepiva, navodi dnevnik.

Je li koncept zajedničke europske nabave pred kolapsom? U Europskoj komisiji jučer tvrde da nije, da su svi ovi potezi komplementarni, a ne usmjereni protiv zajedničke europske strategije cijepljenja, ali izvan Bruxellesa sve se glasnije čuje “ne možemo se više u ovom poslu oslanjati samo na EU”, donosi Večernji list

Analitičari

Jutros u Mreži Prvog na HRT-u gostuje politolog Berto Šalaj. Govorio je o Milanu Bandiću i njegovoj ostavštini. “Ja bih na nekoj ljudskoj razini rekao da mi je žao da je Milan Bandić otišao prerano, za današnje standarde puno prerano. I sigurno je to veliki šok i gubitak za njegovu obitelj i suradnike…

Milan Bandić je bio zaista jedna osebujna politička figura i mislim i ocjena njegovog političkog djelovanja neće biti jednoznačna. Po mom sudu i ne može biti. Radi se o 20 godina. Neki mlađi Zagrepčani ne mogu zamisliti Zagreb bez Bandića na čelu. Kada pobjeđujete na slobodnoim izborima 20 godina, nemoguće je da sve radite loše i krivo. Sigurno je neke stvari radio dobro.

Čak mu i najveći oponenti priznaju da određen socijane politike koje je razvijao za najsiromašnije dijelove grada Zagreba su bile dobre. S druge strane bilo je jako puno loših stvari.

I za mene osobno je njegova politička ostavština puno više negativna nego pozitivna. Prije svega Bandić je inaugurirao jedan model upravljanja Zagrebom koji je po mom sudu jako loš i čije posljedice ćemo osjećati. To nije bio model utemeljen na nekoj dugoročnoj viziji razvoja Grada Zagreba i onda na temelju toga izvedenih javnih politika u segmentima kao što su: zbrinjavanje otpada, prometna politika i druge važne za život građana.

On je odluke donosio ad hoc. Odluke i svoje pobjede je ostvarivao na temelju svoje klijentelističke mreže. Odnosa patrona i klijenta gdje on drugima dodijeljivao usluge, a za uzvrat su oni njemu davali lojalnost. Problem takvog načina upravljanja, i to je drugi veliki minus, što su te klijentelističke mreže vuijek na rubu zakona. I vidjeli smo da su protiv Bandića podignute brojne kaznene prijave, imamo i neke pravomoćne optužnice”, rekao je prof Šalaj za HRT.

HDZ-ovom kandidatu sada se otvara prostor da nešto napravi, no Krešimir Macan ističe kako je stvar kampanje, što pak, kako kaže, kandidati koji pretendiraju za mjesto gradonačelnika Zagreba ne razumiju. Naime, nitko ne zna za njih, osim za Tomislava Tomaševića, pojašnjava.


“I Filipović ima problem, možda je kvalitetan materijal, ali nitko ne zna za njega. Bandić je imao utvrde u Sesvetama i Dubravi, no znaju li uopće te četvrti da su se ovi kandidati kandidirali na izborima? Najveći izazov je ta vidljivost. Ako uđe Miroslav Škoro, jedini je uz Tomaševića koji je instant prepoznatljiv”, pojasnio je komunikacijski stručnjak.

Vjeruje da će HDZ ostati uz svog kandidata. Što se tiče glasova Bandićevih glasača, Macan pojašnjava da oni kandidati koji dobro odrade kampanju mogu steći prepoznatljivost u Bandićevim utvrdama – na istoku Zagreba, i imaju šanse dobiti dio glasova. “Postoji mogućnost i da njegovi ne izađu na izbore”, dodao je.

Smatra kako je dobro što SDP ide s novim imenom.“Joško Klisović može vratiti dio SDP-ovih glasača. Prilika mu je da konsolidira SDP-ove birače. Velike stranke imaju prilike dići svoje organizacije, ali tu ne vidim prostora za Bandićevu stranku. Njihovi glasovi će se rasporediti, prije svega, na dvije velike stranke. Pa imamo još Možemo, a ovisi i tko će ići na desnici iz Domovinskog pokreta. Veća je gužva trenutno na desnici. Na ljevici su dva profilirana kandidata”, prokomentirao je.

Kad je u pitanju glavna tema kampanje, kaže da nije bitan program nego liderstvo koje će pokazati pojedinci. “Što je Tomašević sada kad mu je nesta antipod? Kandidati moraju naći svoj smjer, svoj identitet. Trebaju reći što i kako misle za Zagreb, ali osobnost će biti presudna – kome će ljudi povjerovati da on to može i ostvariti.

HDZ je dosad bio u sjeni Milana Bandića, Možemo! se prigovara da su aktivisti… Puno je elemenata, ali prije svega će odlučivati osobnost i smjer u kojem žele voditi Zagreb”, rekao je.

Desni kandidati mogli bi dobiti Bandićeve dijelove, smatra. “Po meni HDZ tu imamo izazov dići infrastrukturu i predstaviti svog kandidata. Domovinski pokret i Most u ovom trenutku tamo će lakše doći do glasova. Ponovit ću – borimo se za neodlučne, one koji će eventualno ostati doma, a trenutno tu prednost imaju kandidati desnice”, rekao je.

Škoro bi prije nego ostali povukao dio Bandićevih glasača, smatra komunikacijski stručnjak Krešimir Macan.

Ipak, od gradonačelnika će, kaže, važniji biti sastav Gradske skupštine u kojoj neće biti lako sastaviti većinu kao što je to bilo dosad.

Iznenadnom smrću gradonačelnika Zagreba tijek kampanje za svibanjske lokalne izbore stubokom se promijenio, a karte se sada ponovno miješaju, piše u ponedjeljak Jutarnji list.

Mnogi sugovornici sa zagrebačke političke scene smatraju da će svi gradonačelnički kandidati morati mijenjati svoje planove i krenuti s potpuno novih startnih pozicija, pogotovo stoga što su redom kampanje temeljili na žestokoj kritici Milana Bandića, navodi dnevnik.

Zanimljivo će biti i na ljevici jer sada, kako neki tvrde, rastu šanse SDP-ovu kandidatu Jošku Klisoviću, ali i na dijelu političkog spektra od centra nadesno gdje više nema izraženog favorita.

Takva situacija mogla bi ići na ruku Bandićevu koalicijskom partneru HDZ-u kojemu će se nesumnjivo prikloniti dio njegovih birača. No, HDZ-u je problem njegov kandidat – široj zagrebačkoj javnosti nepoznati Davor Filipović, koji u svojim prvim javnim istupima i nije briljirao. HDZ-ovi izgledi, nakon Bandićeva odlaska, bili bi puno bolji da je Damir Vanđelić, ravnatelj Fonda za obnovu Zagreba, pristao na ponudu Andreja Plenkovića i prihvatio kandidaturu za gradonačelnika.

Ovako su se pojavile i spekulacije hoće li HDZ u novonastaloj situaciji možda i mijenjati svog kandidata. Nema sumnje da će Plenković učiniti sve da HDZ iskoristi priliku koja mu se neočekivano ukazala da ipak napravi dobar rezultat u Zagrebu. To znači da će maksimalno mobilizirati stranku, no za sada nema naznaka da bi mijenjao kandidata.

Ovo je potpuno nova situacija i novi izazov za sve, a posebno za HDZ – rekao je Jutarnjem listu jedan od sugovornika iz te stranke. Smatra da će se dio Bandićevih birača sada prikloniti njima.

“Ako HDZ bude dobro vodio kampanju, ako se šef stranke Andrej Plenković maksimalno angažira, onda nam se otvaraju velike šanse da budemo najjača lista na izborima za zastupnike Gradske skupštine, a da naš kandidat Davor Filipović uđe u drugi krug. Mislim da bi mu za to bilo dovoljno 20 posto glasova”, kaže ovaj HDZ-ovac. Dodaje kako su konzultacije u HDZ-u već počele, ali da za sada nitko ne spominje da bi mogli promijeniti svog kandidata, donosi Jutarnji list.