Makedonija

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

Glavni tajnik Saveza nazvao je današnje potpisivanje povijesnim. Makedonskom ministru vanjskih poslova Dimitrovu poklonio je olovku kojom je pristupni protokol potpisan. Makedonija će od sada sudjelovati na svim sastancima Saveza kao promatrač. Za ratifikaciju protokola svi ističu da je potrebno oko godinu dana, a ne treba isključiti da to bude dovršeno do summita Saveza u prosincu ove godine.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg objavio je u srijedu da će se sljedeći sastanak na vrhu Sjevernoatlantskog saveza održati u prosincu ove godine u Londonu. “Zadovoljstvo mi je objaviti da su se saveznici složili da se sljedeći sastanak čelnika država ili vlada održi u prosincu 2019. godine. Zahvalni smo Ujedinjenoj Kraljevini što je pristala biti domaćin sastanka NATO-a na njegovu 70. obljetnicu”, objavio je Stoltenberg.

“Sastanak će biti prigoda za čelnike država ili vlada članica NATO-a da adresiraju sigurnosne izazove s kojima smo suočeni sada i u budućnosti, kako bismo osigurali da se NATO nastavi prilagođavati kako bi jamčio sigurnost svojeg stanovništva od skoro milijarde ljudi”, dodao je u Stoltenberg u priopćenju.

Djeca i stariji najranjiviji su kada je posrijedi onečišćenje zraka, prouzročeno kombinacijom dima ogrjeva, teškom industrijom i ispušnim plinovima automobila. Važan je faktor i geografija, pošto prsten planina oko Skoplja zadržava smog u kotlini u kojoj je grad smješten. Prošli je tjedan dva uzastopna dana koncentracija čestica PM10 (manje od 10 mikrometara) u zraku bila četiri puta viša od dnevne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.

Vlada je, reagirajući na takvu situaciju, na dva dana zatvorila škole. Ujedno su privremeno obustavljeni svi građevinski radovi i naplate gradskog prijevoza kako bi se stanovnici potaknuli da je koriste osobne automobile. No mnogi stanovnici misle da je to tek ‘kap u moru’ koja ne utječe na rješavanje korijenskih uzroka problema koji grad more već godinama. “Dva dana bez nastave u tri mjeseca iznimnog onečišćenja. U kojem se paralelnom svemiru to može smatrati ozbiljnom mjerom?”, pita Dragi Zmijanac iz skupine za prava djece Megjashi.

“Redovito komuniciramo s bolnicama, nastavnicima i školama, a ovo je problem broj jedan u Makedoniji”, naglasio je. U međuvremenu, bolnice nemaju dovoljno kreveta za sve pacijente koji se žale na respiratorne tegobe, kaže Dejan Dokić, šef pulomološke i alergološke klinike u Skoplju. “Situacija nije dobra. U klinici više nemamo raspoloživih kreveta”.

Ljudima probleme stvaraju i čestice PM2,5, najmanje i najopasnije među zagađivačima zraka jer mogu prodrijeti duboko u pluća, čak i u krvotok. Podaci WHO-a pokazuju da je u Skoplju godišnja razina PM2,5 četiri puta viša od dopuštene. Vlada najvećim krivcem za onečišćenje smatra grijanje na drva i ugljen. Kritičari tvrde da iza toga stoji posvemašnji izostanak urbanog planiranja i rašireno siromaštvo, pošto je centralno grijanje dostupno samo u bogatijim dijelovima grada.

Po podacima UN-ova Programa za razvoj (UNDP), više od trećine stanovnika u centru Skoplja grije se na drva, što je i najmanje učinkovit način grijanja i najviše zagađuje. “Pošto se grijemo na drva, ljudi misle da ne marimo za okoliš, da smo divljaci”, kaže Velko Trajčev, građevinski radnik iz predgrađa. “To nije istina. Jednostavno nemamo drugu opciju da preživimo”.

Trajčev je samohrani otac, udovac, koji sa 150 eura plaće brine o dvjema kćerima. “Ne mogu si priuštiti niti da zagrijem cijelu kuću, a kamoli nešto drugo. Usto ne mogu ulagati u nešto što bi bilo prihvatljivije za okoliš. Prisiljen sam koristiti drva”.

Zamjenik makedonskog ministra okoliša Jani Jani Makraduli za sve okrivljuje prethodne vlade. “Ova vlada je naslijedila problem. I u rješavanju krećemo od nule”, kazao je. Vlada ima plan kako prepoloviti onečišćenje u iduće dvije godine. Dio plana je uvođenje plinskog grijanja u kućanstva.

Aktivisti za zaštitu okoliša upozoravaju i na industriju. “Skoplje je grad koji ima tvornice teških metala i kemikalija doslovno u centru”, rekla je Tatjana Grozdanovska. “A tu je i stotinu malih pogona i radionica koje pale loživo ulje, gume… Ne vidimo da gradski inspektori čine bilo što po tom pitanju”.

Riječ je o dogovoru koji su Skoplje i Atena potpisali na Prespanskom jezeru koje se nalazi između država, a njime “Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija” mijenja ime u “Republika Sjeverna Makedonija”.

Ratifikacijom u grčkom parlamentu Atena priznaje državu pod novim imenom i time bi se trebao deblokirati njezin put prema članstvu u savezu NATO i Europskoj uniji. Velik broj Grka smatra da je Cipras dao previše ustupaka Makedoncima time što je dopustio da ona zadrži ime koje dijeli grčka pokrajina bogate prošlosti. U nedjelju je u Ateni zbog toga prosvjedovalo više od 100 tisuća ljudi, a u četvrtak su prosvjedi ponovljeni u manjem broju.

Parlament je dao Ciprasu 151 glas čime je osigurao natpolovičnu većinu. Njegova stranka Syriza ima 145 mjesta u parlamentu od njih 300, a dodatnu podršku i šest glasova su mu pružili stranka Anel i nezavisni kandidati. Grčki protivnici dogovora drže da novo ime Republika Sjeverna Makedonija predstavlja pokušaj prisvajanja grčkog identiteta.

Dogovor o imenu je potpisan nakon nekoliko mjeseci pregovaranja. Spor oko makedonskog imena je gotovo 30 godina kvario veze Atene i Skoplja. Grčka je zbog imena blokirala makedonski put prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u, smatrajući da se imenom “Makedonija” svojata teritorij grčke sjeverne pokrajine istog imena.

Premda mu treba tek natpolovična većina, Tsipras ima uzak manevarski prostor (153 od 300 zastupnika). Njegov saveznik Panos Kammenos, ministar obrane i predsjednik suverenističke stranke zaprijetio je ostavkom.

Grčki premijer je prošli tjedan rekao da se parlament u Ateni mora do kraja mjeseca očitovati o Prespanskom ugovoru nazvanom po kraju u kojemu je potpisan. “Za deset dana, bez obzira na sve, čim budemo službeno obaviješteni o rezultatima (u makedonskom parlamentu) i kad utvrdimo da je sve u redu, glasovat ćemo” i odobriti taj ugovor, rekao je Tsipras za Open TV.

Ugovor je potpisan nakon nekoliko mjeseci pregovaranja. Spor oko makedonskog imena je gotovo 30 godina kvario veze Atene i Skoplja. Grčka je zbog imena blokirala makedonski put prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u, smatrajući da se imenom “Makedonija” svojata teritorij grčke sjeverne pokrajine istog imena.

Posebno glasovanje o protokolu koji će Makedoniji omogućiti da postane članica NATO-a održat će se “odmah poslije” toga, dodao je grčki čelnik. Za ugovor je u makedonskom parlamentu glasovala potrebna dvotrećinska većina zastupnika. Atena se obvezala da će ukinuti veto na početak pristupnih pregovora Skoplja i EU-a kada se riješi pitanje makedonskog imena.

Naime, do prije svega nekoliko sati postojala je zemlja koju je Republika Hrvatska, zajedno sa više od stotinu država svijeta priznala pod njenim (do danas) ustavnim imenom. Možemo stoga reći kako je preminula Republika Makedonija rođena 8. rujna 1991. godine, a preminula 11. siječnja 2019. godine.

Za ustavne promjene, temeljem dogovora sjevernomakedonskog premijera Zaeva (koji je u Solunu prošle godine izjavio kako se ne smatra Makedoncem, nego građaninom svijeta) i Ciprasa u Solunu ( kojeg građani Sjeverne Makedonije više neće smjeti zvati slavenskim imenom u službenoj komunikaciji), glasovali su svi sobranijski zastupnici SDSM-a, sviju albanskih stranaka i 8 zastupnika VMRO-DPMNE-a koji su tim glasom istrgovali slobodu nakon zatvaranja zbog mirnih protuvladinih prosvjeda.

I inače, premijer Zaev, koji je došao na vlast neustavnom konstitucijom parlamenta (nije imao većinu od 61 zastupnika za konstituciju, nego 59), predizbornu kampanju je provodio putem prosvjeda koji su dobili naziv Šarena revolucija zbog iznimne potrebe za uništavanjem pročelja skopskih fasada raznoraznim bojama, a koje je financirao američki filantrop George Soros i njegova fondacije Otvoreno društvo.

Iako bismo mogli reći kako su ove ustavne promjene i promjena imena države nužan kompromis kako bi se zaustavila trodesetljetna blokada ulaska u euroatlantske institucije, upravo se u tome krije prva podvala. Nije, naime, Makedonija kriva za ne ulazak u rečene institucije, jer je to zemlja koja je na Balkanu bila prva spremna za ulazak u NATO, a podrška ulasku u EU do prije desetak godina bila je veća od 80 posto. Derogiranje podrške, institucionalni problemi i okretanje jednog političara (danas peštanskog azilanta) Rusiji zapravo je posljedica neracionalne grčke blokade, a ne njezin uzrok. Blokada je nastala usprkos ustavnim odredbama, tada još, Republike Makedonije o neaspiraciji na oteti joj egejski dio. Vrlo vjerojatno kao bojazan zbog genocida nad Makedoncima izvršenog u Egejskoj Makedoniji 1948. i 1949. godine.

Druga podvala ljudi koji opravdavaju današnje preminuće jer u dogovoru koji je protivno Ohridskom mirovnom i okvirnom sporazumu iz 2001. godine postigao Zoran Zaev s potpisnicima Tiranske platforme. Naime, Ohridski je sporazum odredio, zbog bojazni od novih etničkih sukoba, kako će nakon 2001. godine vlast stvarati uvijek pobjednička stranka dva konstitutivna naroda. Tiranska je platforma to prekršila te su, pod sponzorstvom Edija Rame i Hashima Tachija, sve albanske stranke u Makedoniji ušle u koaliciju. Osim federalizacije zemlje i dvojezičnosti na teritoriju cijele zemlje, dakle i u mjestima gdje nema Albanaca, tražili su i ukidanje makedonskog državljanstva. Pristavši na to danas, Sjeverna Makedonija, ustavno više nije nacionalna država Sjevernih Makedonaca (jer, eto postoje valjda i oni južni, grčkog podrijetla, iz grčke pokrajine Makedonija, koja nije sve do 1990. godine nosila to ime), nego građana Sjeverne Makedonije.
Za one kojima nije jasno o čemu se radi, prisjetimo se zašto smo 1989., 1990. i 1991. godine inzistirali na nominativima u nazivlju u Republici Hrvatskoj.

Treća podvala, ravna Goebbelsovoj propagandi, krije se u još jednom sporazumu koji je premijer Sjeverne Makedonije, apatrid po vlastitom priznanju, Zoran Zaev potpisao. Radi se o Sofijskom dogovoru. Građanin (svijeta) Zaev tada je Bojku Borisovu potpisao dokument prema kojem se u ima (tada još) Republike Makedonije odriče makedonske povijesti, te dopušta inspekciju bugarskog ministarstva prosvjete u makedonski kurikulum glede toga. Potpisao je kako je cijela povijest (tada još) Republike Makedonije počela s 1945. godinom, a sve prije bila je bugarska povijest. Tako se nedavno, nakon diplomatske note Bojka Borisova, morao službeno ispričavati što je Ilindenski ustanak i Kumanovsku deklaraciju nazvao makedonskim dijelom povijesti.

Četvrta je podvala u tome što se svi protivnici novonastalog stanja nazivaju rusofilima. Reći za građane zapadne Europe ili one koji su formativne godine proveli na Zapadu kako su rusofili , protuprirodan je blud, baš kao i zanemariti povezanost financijera Zaevljeve stranke sa Putinovim povjerenicima za Turski tok, ruskim poslovnjacima u Nekadašnjim otomanskim teritorijima Grčkoj.

Smrću Republike Makedonije, prema tome, možda jest načinjen korak prema ulasku u EU i NATO (gdje je, tada još, Republici Makedoniji odavno bilo mjesto) nego je ubijen cijeli jedan politički narod te prodana njegova povijest. U jednoj rečenici, Sjeverna Makedonija i njen novi ustav Makedonce kao naciju stavili u zakonski položaj u kakvom su bili prije Ilindenskog ustanka, piše Brodić za Direktno.hr.

Makedonski parlament u petak je izglasao izmjenu ustava kojom mijenja ime države u Republika Sjeverna Makedonija, kao što je dogovoreno s Grčkom čime se okončava 27-godišnji spor.

Za promjenu je glasao 81 od 120 zastupnika u parlamentu. Predstavnici oporbene stranke VMRO-DPMNE, protivnici sporazuma s Grčkom o novom imenu kojim je završio 27 godina dugi spor, bojkotirali su glasovanje. Dvije države dogovor o imenu postigle su u lipnju, no Makedonija će ga početi koristiti tek kad i parlament u Ateni ratificira taj sporazum.

Grčka je zbog imena blokirala makedonski put prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u, smatrajući da se imenom “Makedonija” svojata teritorij grčke sjeverne pokrajine istog imena. Makedonski premijer Zoran Zaev je na početku sjednice parlamenta poručio zastupnicima da će promjena imena “otvoriti vrata budućnosti, makedonskoj budućnosti u Europi” i članstvu u sjevernoatlantskom savezu.

U isto vrijeme nekoliko je stotina ljudi duže od tri dana prosvjedovalo ispred Sobranja.

U međuvremenu, Gruevski pokušava i preko Vrhovnog suda dobiti izvanrednu reviziju presude. Makedonski sud potvrdio je u listopadu da je naredio bivšem premijeru da se javi u zatvor kako bi počeo služiti dvogodišnju kaznu na koju je osuđen zbog korupcije. Rok za javljanje u zatvor bio je 8. studenoga.

Osim slučaja za koji je osuđen, Gruevski je umiješan u niz skandala i kontroverzi, među kojima je i skandal s ilegalnim prisluškivanjem 20.000 ljudi u Makedoniji. Trenutačno se protiv njega vode tri sudska postupka povezana sa zloporabom ovlasti, uključujući ilegalno prisluškivanje.

Projekti su financirani putem kredita Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), a zbog važnosti ugovora za modernizaciju prijenosne elektroenergetske mreže Makedonije na prigodnoj svečanosti potpisivanja bili su i premijer Republike Makedonije Zoran Zaev, potpredsjednik Vlade Kočo Andjušev, ministar prometa i komunikacija Goran Sugareski te veleposlanica Republike Hrvatske u Makedoniji Danijela Barišić.

Prvi je ugovor za revitalizaciju transformatorske stanice TS 400 kV Skopje 4, a njegova je vrijednost 4,8 milijuna eura. Kako se navodi u priopćenju, postrojenje TS 400 kV (kilovolti) Skopje predstavlja važno čvorište u elektroenergetskoj mreži Makedonije, a projekt se odnosi na revitalizaciju primarne opreme na 400 kV i 110 kV poljima, ugradnju sekundarne opreme za zaštitu i upravljanje, SCADA sustava te obuhvaća radove projektiranja, elektromontaže, građevinske radove, ispitivanja i puštanja u pogon.

Drugi potpisani ugovor odnosi se na isporuku i ugradnju sustava relejne zaštite na postrojenjima hidroelektrana Tikveš, Vrutok, Špilje i Globočica, a vrijedan je 630 tisuća eura. Važnost tog projekta je u modernizaciji relejne zaštite na četiri makedonske hidroelektrane, a obuhvaća projektiranje, nabavu i ugradnju relejne zaštite na rasklopnim postrojenima te njihovu konfiguraciju, funkcionalno ispitivanje i puštanje u pogon. “Ugovor za rehabilitaciju TS Skopje 4 te ugovor za isporuke i ugradnje sustava relejne zaštite na hidroelektranama predstavljaju povratak Končar – KET-a na tržište Makedonije kad je riječ o realizaciji složenih projekata”, ističe u priopćenju predsjednik Uprave Končar KET-a Goran Leci, koji je i potpisao ugovore s predstavnicima makedonske tvrtke.

Dodaje kako je to nastavak to suradnje s makedonskim operatorom prijenosnog sustava za kojeg su proteklih godina uspješno završili nekoliko projekata. “Ugovori koje smo danas potpisali važni su i za Končar i za izvozne aktivnosti Republike Hrvatske. Ovi projekti rezultat su prvih sustavnih koraka jačanja ponovne prisutnosti grupe Končar u Makedoniji koji su započeti početkom 2018. i daju temelj za dobre rezultate u bližoj budućnosti te ugovaranje novih projekata i u drugim poslovnim područjima”, ističe zamjenik člana Uprave Končara Ivan Tomšić.

Što se tiče cijele EU, prosječne veleprodajne cijene električne energije u drugom kvartalu bile su 44 eura za MWh, što je godišnji rast od 18 posto. Niže cijene električne energije u Bugarskoj su možda bile posljedica povećanja proizvodnje u nuklearnim elektranama, koje, uz elektrane na lignit i hidroelektrane, mogu osigurati proizvodnju bazne električne energije uz niske troškove, navodi se u izvješću. Zbog takvih niskih cijena u Bugarskoj povećao se izvoz u susjedne zemlje, uglavnom u Grčku, Srbiju i Makedoniju.

U travnju 2018. godine udio obnovljivih izvora (voda, biomasa, vjetar i Sunčana energija) dostigao je 38 posto u proizvodnji električne energije EU-a, što je najviše od početka mjerenja ovih podataka, i prvenstveno rezultat dobre proizvodnje iz hidroelektrana i vjetroelektrana u najvećem dijelu Europe, naglašeno je u izvješću. Tako je u travnju ukupna proizvodnja iz obnovljivih izvora u EU bila veća od 80 TWh. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, u drugom kvartalu 2018. udio fosilnih goriva (kombinacija krutih goriva i plina) smanjen je s 33 posto na 30 posto, dok je udio obnovljivih izvora porastao s 32% na 37%, objavio je Balkan Green Energy News.

Povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, izgradnja desetina energetskih objekata, ulaganje u prijenosnu mrežu te održivost rudnika i modernizacija proizvodnje, samo su neki od ciljeva Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine, koja je nedavno usvojena u Savjetu ministara BiH. Ipak, susjedna država ostat će solidno uronjena u proizvodnju energije iz fosilnih goriva. Istodobno, rast će cijena električne energije zbog veće penetracije obnovljivaca, prije svega korištenjem hidropotencijala, dok će vjetar i Sunce u finalnoj potrošnji rasti po vrlo malim stopama od 12%, odnosno 2,8% do 2035.. Ono što je gotovo sigurno, je da će zbog poticaja za ulaganja u obnovljive izvore energije samo po toj osnovi cijena električne energije u BiH do 2035. godine porasti najmanje 13% jer će za naknade trebati izdvojiti 115 mil. eura i to pod uvjetom da ostali troškovi (cijena električne energije, mrežarina i PDV) ostanu isti.