Makedonija

Nakon neuspješnog NATO summita u Bukureštu 2008., postalo je jasno da će budućnost te zemlje ovisiti o načinu kojom će neriješena pitanja o redefiniciji državotvornih atributa te tako omogućiti završetak tranzicijskog razdoblja.

Sagledavanjem novonastale (geo)političke zbilje, tada novi predsjednik makedonske vlade Nikola Gruevski, usmjerio je fokus njegovih politika na ekonomskom uzdizanju zemlje i čvrstoj unutarstranačkoj konsolidaciji. To je značilo da će deklarirani vanjskopolitički strateški prioriteti zemlje još od neovisnosti 1991. godine biti na čekanju povoljnijeg trenutka. Vrijeme je pokazalo kako ideja čekanja u kombinaciji s nedostatkom političke i državotvorne hrabrosti, Grčke crvene linije čini sve čvršćima, a šanse oko dogovora sve slabijima. Vođen logikom političkog preživljavanja, veliki dio resursa stranačkog i administrativnog kapaciteta stavlja se u službi sprovođenja nove ideologizacije društveno-političkog konteksta, simbolički započete i završene projektom antikvizacije, spomenikom jedne vladavine kojim su, u prvom redu Grčkoj i Bugarskoj, sasvim nepotrebno dati argumenti u zaoštravanju svojih pozicija, stavljajući integracijski proces pod upitnikom.

Preuzimanjem vlasti, novoizabrani premijer Zoran Zaev, suočen je s vlastitim obećanjima i očekivanjima naroda – ulazak u NATO i EU kao apsolutni prioritet njegove Vlade.

Njegov dolazak je, konsekventno, bio uvjetovan rješavanjem bilateralnih pitanja sa susjedima s izraženom asistencijom međunarodne zajednice. Potpisivanje Ugovora o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji Makedonije i Bugarske 1. kolovoza 2017. godine u Skoplju, politički je trenutak koji oslikava logiku tektonskih promjena na makedonskoj političkoj sceni koje su ga učinile najpovoljnijim za rješavanje tako važnog I duboko implikativnog pitanja.

Iako je Prespanski ugovor s Grčkom proslijeđen velikim negodovanjem I protivljenjem dijela populacije, Ugovor s Bugarskom, svojim odredbama kojima ćemo se u ovom tekstu baviti, daleko je osjetljivijeg sadržaja. Dok su prvim na račun imena države zadržane vitalne komponente makedonske nacije, kao što su makedonski jezik, makedonska narod i građanski karakter zemlje, na istočnoj strani nalazi se ugovor čije ga sporne odredbe najbolje opisuju.

Član 8. Ugovora nalaže formiranje Zajedničke multidisciplinarne ekspertske komisije povijesnih i obrazovnih pitanja, na paritetnoj osnovi, čiji je zadatak doprinos u objektivnom i zasnovano na autentičnim dokazima i povijesnim izvorima, znanstveno tumačiti povijesne događaje. Također, u duhu europskih vrijednosti, uz uzajamnu suglasnosti, zemlje će obilježavati zajedničke povijesne događaje i ličnosti.

Član 11. Govori o obvezi strana da ne poduzimaju djelovanja neprijateljskog karaktera, niti dopuste vlastiti teritorij pojedincima i organizacijama koje za cilj imaju subverzivna i separatistička djelovanja. Strane se također odriču trenutnih i budućih teritorijalnih pretenzija, s pravom da štite prava i interese vlastitih državljana na teritorij druge Ugovorne strane, u suglasnosti s međunarodnim pravom. Republika Makedonija potvrđuje da se ništa iz njenog Ustava ne može i ne treba tumačiti kao razlog za umiješanost u unutarnjim poslovima Bugarske, s ciljem zaštite statusa i prava lica, koji nisu državljani Makedonije. Obje ugovorne strane poduzimat će efikasne mjere za sprječavanje nedobronamjerne propagande institucija i obeshrabrivati će djelovanja privatnih subjekata usmjerenih ka poticanju nasilja, mržnje na štetu njihovih odnosa.

Pokušajmo objasniti što u svojoj suštini znače i predviđaju navedene sporne odredbe. Formiranjem međudržavnih komisija sa zadatkom dogovaranja i institucionalizaciji zajedničkog stava o određenim povijesno-političkim događajima i ličnostima iz “dijela zajedničke povijesti”, kao i o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, ulozi Bugarske države u Drugom svjetskom ratu, predviđa i povijesni revizionizam. Iako se on bavi i pitanjima ekonomske suradnje I boljeg povezivanja, njegova suštinska zadaća jeste otklanjanje prepreka u društvenoj, kulturnoj, političkoj bilateralnoj suradnji. Zaista se postavlja pitanje kako je moguće, otkloniti antagonizme iz onog “dijela zajedničke povijesti” kada s druge strane imamo notorne činjenice, dokaze, i još uvijek, živih svjedoka određenih događaja, osobito onima iz Drugog svjetskog rata, čijim će se ponovnim tumačenjem sadržaja i konteksta, nastaviti negativni momentum animoziteta. Time bi se stvorio presedan koji diskvalificira svaku buduću činjenicu u koristi ideje romantiziranja i revizionizma.

Druga sporna odredba jasno potvrđuje da zemlje neće biti polazišna točka i inicijator budućih sukoba na bilo kojoj razini, istovremeno, suptilno definirajući i formalizirajući uloge dviju država u odnosu na vlastite državljane. Važno je naglasiti, da se u ovoj odredbi spominje kategorija državljanstva, umjesto nacionalne pripadnosti, kojom Republika Bugarska eksplicitno ne potvrđuje niti negira postojanje makedonskog naroda, te uspijeva pod svojim utjecajem uzeti građane na teritorij Makedonije koji su u proteklih nekoliko godina, prije svega iz ekonomskih razloga, zatražili i stekli bugarsko državljanstvo, prvenstveno zbog mogućnosti rada na europskom tržištu, dok istovremeno ograđuje Makedoniji pravo da svojim institucionalnim instrumentima, pa čak i međunarodnim ugovorima, zaštiti ili eventualno pomaže ili se na bilo koji način povezuje s bugarskim građanima makedonske nacionalnosti koji oduvijek žive u Republici Bugarskoj, a pritom nisu makedonski državljani, čime otklanja mogućnost i diskusije o postojanju i pravima makedonske nacionalne manjine kao zasebne manjine, u svojoj državi.

Ugovor je, po samoj prirodi te njegovom procesu sprovođenja prilično asimetričan. Asimetrija se najbolje može sagledati kroz smjer političkog djelovanja i ponašanju aktera i institucija zaduženima za tu ulogu. Put do zacrtanog cilja se promatrati kroz dvije prizme: politike dviju država ili održivo prijateljstvo dvaju naroda. Gledajući kroz prvu prizmu, slika je logično jasna, prikazujući dvije države nejednakog ekonomskog i političkog značaja i moći, koje pokušavaju jedna drugoj nametnuti određeni stav po određenoj političkoj cijeni. Druga prizma, o održivom prijateljstvu dvaju naroda bi nam trebala predstaviti težnju makedonskog i bugarskog naroda da svojim odgovornim i dobronamjernim postupanjem otvore put ka uzajamnom razumijevanju, prihvaćanju, poštovanju i izgradnji povjerenja. Imajući u vidu dosadašnju kulturu u procesu implementacije Ugovora te rad zajedničke komisije, postoje naznake kako će ova druga dimenzija Ugovora, u najboljem slučaju ostati zanemarena u okvirima njegove formalnosti. Uloga trenutne ekonomske I političke nadređenosti, putem legalnih instrumenata, će zbog loše dugoročne procjene društvene reakcije, dovesti u pitanje legitimitet postignutog.

Od samog početka, javna percepcija je ukazivala da je makedonska strana, svjesna vlastite pozicije i pregovaračke (ne)moći, zauzela podređeni stav, čime je ugrožena mogućnost efikasnije obrane vlastitih interesa, iako je u tom procesu dala maksimum svojih kapaciteta. S druge strane, bugarski je pregovarački tim, nametanjem tempa o sprovođenju pojedinih dijelova Ugovora, kontinuirano izravno ugrožava njegovu adekvatnu primjenu koristeći svoju poziciju članice Europske unije odnosno pravo veta u budućim pregovorima. Sve navedeno, dovest će do sukoba dvaju procesa ireverzibilnog karaktera – usvajanje i sprovođenje ovog ugovora u formalnom smislu, te kolektivna svijest, generacijska akumulacija memorije, znanja i iskustava, kao vitalni dio svakog naroda i nacije koji se retroaktivno ne da izmijeniti ili poništiti parafiranjem.

Bugarska je, kao zemlja članica Unije, s dužom tradicijom državnosti I političke zrelosti, u ime pozitivne regionalne politike i širenju europskih vrijednosti je na sebi trebala preuzeti moralnu dužnost da učini taj proces manje napetim, a njegove posljedice manje bolnima. Time bi pokazala zrelost i vizionarstvo, a sagledavanje važnosti i vrijednosti ovog ugovora bilo bi moguće kroz pomenute dvije prizme, te pozitivno utjecalo na percepciju makedonske javnosti o dobroćudnosti politike i namjera bugarske države, čime bi se razbio obostrani višedecenijski negacijski diskurs. Državni vrh Bugarske, nacionalnim političkim konsenzusom odlučio je ići drugim putem. Principom winner-takes-all, metaforički su prikazane dvije strane od kojih jedna pokušava nešto dobiti, dok druga, isto to pokušava ne izgubiti. Primjena tog principa, osobito na ovim lako eruptivnim zemljopisnim širinama, gotovo je siguran indikator lošeg rezultata. Najvažnija stvar pri rezoluciji svake vrste sukoba, kako vojnog tako i političkog, je ustrajati na zadržavanje dostojanstvenog karaktera rješenja, jer je upravo to od ključne važnosti da proces pomirenja zaživi, bude održiv i permanentan.

“Dobar telefonski poziv s premijerom Zaevom kako bi potvrdio NATO-vu predanost pristupanju Sjeverne Makedonije. Proces ratifikacije ide po planu i radujem se brzom članstvu Sjeverne Makedonije našoj Alijansi”, napisao je glavni tajnik na svom Twitter profilu.

Zasad je protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije ratificiralo 20 od 29 članica NATO-a, a ta zemlja će najranije moći postati članica početkom prosinca kad će se u Londonu održati sastanak na vrhu Alijanse. Hrvatska je protokol o makedonskom pristupanju ratificirala u ožujku.

Razgovor Zaeva i Stoltenberga dogodio se nakon što članice EU-a u petak nisu uspjele postići suglasnost o otvaranju pristupnih pregovora o članstvu Albanije i Sjeverne Makedonije. aev je dan kasnije najavio da želi prijevremene izbore na kojima će se pokazati volja građana nakon odluke u Bruxellesu, istaknuvši kako je to bila “povijesna pogreška”. Izbori će se održati 12. travnja.

Makedonski premijer je istaknuo kako je njegova vlada učinila sve što su EU i NATO zatražili, što je uključivalo i promjenu imena države, za što je jedva dobio većinu u parlamentu. EU to nije nagradila otvaranjem pregovora zbog protivljenja Francuske, Danske i Nizozemske. Europski čelnici ranije su upozorili da bi to moglo otvoriti “vakuum” na Balkanu koji će iskoristiti države poput Kine i Rusije.

Politički analitičar iz Skopja, kojega smo kontaktirali za komentar, izjavio je kako očekuje ostavku premijera nakon ovakvih priznanja.

Pogledajte video

Povjerenik za pregovore o proširenju Johannes Hahn predstavio je pred Odborom za vanjsku politiku Europskog parlamenta paket dokumenata o proširenju, koji je Komisija netom prije usvojila. “Obje zemlje su obavile svoju zadaću. Kako bismo ostali vjerodostojni u procesu koji se temelji na zaslugama, sada Europska unija mora ispuniti svoja obećanja i jasno i pozitivno odgovoriti kada ove države ispune svoja obećanja”, rekao je Hahn.

O preporuci Komisije odlučuju zemlje članice EU-a jednoglasno i sada je pitanje hoće li ovaj put biti prihvaćena preporuka Komisije o početku pregovora na summitu čelnika u lipnju. Tome se najviše protive Francuska i Nizozemska. Komisija već godinama predlaže otvaranje pregovora s Makedonijom, ali je taj prijedlog uvijek u prvom redu nailazio na protivljenje Grčke zbog spora oko imena zemlje, ali ni druge zemlje članice nisu bile previše zagrijane da to dopuste. Albanija je prvi put takvu preporuku dobila prošle godine.

Povjerenik Hahn je pozvao sve zemlje u jugoistočnoj Europi da riješe svoja bilateralna pitanja jer ih EU ne želi uvoziti, spominjući pri tom kao pozitivan primjer dogovor Skoplja i Atena oko imena Makedonije, koja je njihovim dogovorom službeno postala Sjeverna Makedonija.

Također, neto proizvodnja je pala za 17 posto, na 435 901 MWh, objavljeno je na internetskim stranicama tvrtke Renewables Now.

Najviše električne energije u Sjevernoj Makedoniji u tom mjesecu je bilo proizvedeno u termoelektranama, čak 370 695 MWh, što je 55 posto više u odnosu na ožujak 2018. godine. Istovremeno, hidroelektrane su tome pridonijele s 84 116 MWh (pad od 63 posto).

Posebice je zanimljivo istaknuti kako je u ožujku 2019. iz vjetroelektrana dobiveno 8 194 MWh električne energije ili za 13 posto više u odnosu na isti mjesec lani. K tomu, za 3,4 posto (5 011 MWh) uvećana je proizvodnja električne energije iz bioplinskih postrojenja. Sunčeva energija pak zaslužna je 2 417 MWh tamošnje električne energije što je uvećanje od primjetnih 40 posto.

Organizacija civilnoga društva sa sjedištem u Ženevi predanim je radom više desetaka stručnjaka, suradnika i novinara na terenu prikupila podatke o aktivnostima i punktovima organiziranoga kriminala u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.

Njihov raport upućuje na razgranatu terensku mrežu mafijaških klanova koja je klasični proizvod korumpiranih vlasti i gospodarske nestabilnosti na tradicionalno tranzitnom i strateški bitnom području. Švercom narkotika, cigareta, oružja, ukradenih automobila i ljudi ostvaruju se zarade koje premašuju stotine milijuna eura, a krajnja destinacija sve krijumčarene robe je Zapadna Europa. Prema kojoj put vodi preko Hrvatske, navodi Jutarnji list.

Ključnom “poslovnom” vrlinom Zapadnog Balkana definira se njegov dobar položaj između Afganistana, kao najvećega svjetskog proizvođača opijuma, i EU kao najvećega heroinskoga tržišta. Ova je regija, međutim, procijenjena i kao sve značajnije mjesto infiltracije kokaina u Europu, i to onoga latinoameričke proizvodnje koji se uvozi preko Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Da Balkanci nisu samo trgovci, nego i proizvođači opojnih supstanci, dokument argumentira primjerom Albanije kao najveće zemlje proizvođačice kanabisa na kontinentu, piše dnevnik.

Navode da izvješće globalne antikriminalne udruge locira cijeli niz pograničnih gradova prema Hrvatskoj kao glavne hot-spotove nezakonitih operacija.

Zanimljivo je da je najveći broj njih u političkom carstvu Milorada Dodika, ali i crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Punktovi u istočnome dijelu BiH, oko Bijeljine i Zvornika, specijalizirani su navodno za šverc migranata, krivotvorenog novca, lažnih modnih brendova, ali i droge i automobila. Granični prijelaz Rača između BiH i Srbije jedan je od značajno propusnih ventila gdje je na glasu izražena korumpiranost lokalnih carinika. Glavna kriminalna zona, koja Hrvatsku čini naročito izloženom mafijaškim poslovima, smještena je, prema ovom dokumentu, u Trebinju.

Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog kriminala u doglednoj budućnosti prognozira dodatno jačanje poslova regionalne mafije kroz velike infrastrukturne projekte poput gradnje jadranskojonske autoceste, navodi Jutarnji. Dodaju i da organizacija procjenjuje kako postoji opravdan rizik da Zapadni Balkan postane digitalna slijepa točka u europskom dvorištu, a time i potencijalna baza za cyber napade i špijunažu zone EU.

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

Glavni tajnik Saveza nazvao je današnje potpisivanje povijesnim. Makedonskom ministru vanjskih poslova Dimitrovu poklonio je olovku kojom je pristupni protokol potpisan. Makedonija će od sada sudjelovati na svim sastancima Saveza kao promatrač. Za ratifikaciju protokola svi ističu da je potrebno oko godinu dana, a ne treba isključiti da to bude dovršeno do summita Saveza u prosincu ove godine.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg objavio je u srijedu da će se sljedeći sastanak na vrhu Sjevernoatlantskog saveza održati u prosincu ove godine u Londonu. “Zadovoljstvo mi je objaviti da su se saveznici složili da se sljedeći sastanak čelnika država ili vlada održi u prosincu 2019. godine. Zahvalni smo Ujedinjenoj Kraljevini što je pristala biti domaćin sastanka NATO-a na njegovu 70. obljetnicu”, objavio je Stoltenberg.

“Sastanak će biti prigoda za čelnike država ili vlada članica NATO-a da adresiraju sigurnosne izazove s kojima smo suočeni sada i u budućnosti, kako bismo osigurali da se NATO nastavi prilagođavati kako bi jamčio sigurnost svojeg stanovništva od skoro milijarde ljudi”, dodao je u Stoltenberg u priopćenju.

Djeca i stariji najranjiviji su kada je posrijedi onečišćenje zraka, prouzročeno kombinacijom dima ogrjeva, teškom industrijom i ispušnim plinovima automobila. Važan je faktor i geografija, pošto prsten planina oko Skoplja zadržava smog u kotlini u kojoj je grad smješten. Prošli je tjedan dva uzastopna dana koncentracija čestica PM10 (manje od 10 mikrometara) u zraku bila četiri puta viša od dnevne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.

Vlada je, reagirajući na takvu situaciju, na dva dana zatvorila škole. Ujedno su privremeno obustavljeni svi građevinski radovi i naplate gradskog prijevoza kako bi se stanovnici potaknuli da je koriste osobne automobile. No mnogi stanovnici misle da je to tek ‘kap u moru’ koja ne utječe na rješavanje korijenskih uzroka problema koji grad more već godinama. “Dva dana bez nastave u tri mjeseca iznimnog onečišćenja. U kojem se paralelnom svemiru to može smatrati ozbiljnom mjerom?”, pita Dragi Zmijanac iz skupine za prava djece Megjashi.

“Redovito komuniciramo s bolnicama, nastavnicima i školama, a ovo je problem broj jedan u Makedoniji”, naglasio je. U međuvremenu, bolnice nemaju dovoljno kreveta za sve pacijente koji se žale na respiratorne tegobe, kaže Dejan Dokić, šef pulomološke i alergološke klinike u Skoplju. “Situacija nije dobra. U klinici više nemamo raspoloživih kreveta”.

Ljudima probleme stvaraju i čestice PM2,5, najmanje i najopasnije među zagađivačima zraka jer mogu prodrijeti duboko u pluća, čak i u krvotok. Podaci WHO-a pokazuju da je u Skoplju godišnja razina PM2,5 četiri puta viša od dopuštene. Vlada najvećim krivcem za onečišćenje smatra grijanje na drva i ugljen. Kritičari tvrde da iza toga stoji posvemašnji izostanak urbanog planiranja i rašireno siromaštvo, pošto je centralno grijanje dostupno samo u bogatijim dijelovima grada.

Po podacima UN-ova Programa za razvoj (UNDP), više od trećine stanovnika u centru Skoplja grije se na drva, što je i najmanje učinkovit način grijanja i najviše zagađuje. “Pošto se grijemo na drva, ljudi misle da ne marimo za okoliš, da smo divljaci”, kaže Velko Trajčev, građevinski radnik iz predgrađa. “To nije istina. Jednostavno nemamo drugu opciju da preživimo”.

Trajčev je samohrani otac, udovac, koji sa 150 eura plaće brine o dvjema kćerima. “Ne mogu si priuštiti niti da zagrijem cijelu kuću, a kamoli nešto drugo. Usto ne mogu ulagati u nešto što bi bilo prihvatljivije za okoliš. Prisiljen sam koristiti drva”.

Zamjenik makedonskog ministra okoliša Jani Jani Makraduli za sve okrivljuje prethodne vlade. “Ova vlada je naslijedila problem. I u rješavanju krećemo od nule”, kazao je. Vlada ima plan kako prepoloviti onečišćenje u iduće dvije godine. Dio plana je uvođenje plinskog grijanja u kućanstva.

Aktivisti za zaštitu okoliša upozoravaju i na industriju. “Skoplje je grad koji ima tvornice teških metala i kemikalija doslovno u centru”, rekla je Tatjana Grozdanovska. “A tu je i stotinu malih pogona i radionica koje pale loživo ulje, gume… Ne vidimo da gradski inspektori čine bilo što po tom pitanju”.

Riječ je o dogovoru koji su Skoplje i Atena potpisali na Prespanskom jezeru koje se nalazi između država, a njime “Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija” mijenja ime u “Republika Sjeverna Makedonija”.

Ratifikacijom u grčkom parlamentu Atena priznaje državu pod novim imenom i time bi se trebao deblokirati njezin put prema članstvu u savezu NATO i Europskoj uniji. Velik broj Grka smatra da je Cipras dao previše ustupaka Makedoncima time što je dopustio da ona zadrži ime koje dijeli grčka pokrajina bogate prošlosti. U nedjelju je u Ateni zbog toga prosvjedovalo više od 100 tisuća ljudi, a u četvrtak su prosvjedi ponovljeni u manjem broju.