Klima

Termoelektrane
Termoelektrane na ugljen u Njemačkoj i Poljskoj ispustile su 2019. godine najviše ugljičnog dioksida u Europskoj uniji, a među 10 najvećih zagađivača našao se i irski avioprijevoznik Ryanair, pokazuju podaci iz EU-a.

Prvo je mjesto na ljestvici 10 kompanija koje su prošle godine ispustile najviše ugljičnog dioksida zauzela poljska elektrana Belčatov, pokazuje izvješće savjetodavne tvrtke Transport & Environment (T&E). Elektrane zauzimaju osam od 10 mjesta na ljestvici, njih čak šest iz Njemačke i dvije iz Poljske. Preostala su dva mjesta zauzeli brodar Mediterranean Shipping Company (MSC) i irski avioprijevoznik Ryanair, na sedmom i osmom mjestu.

Trenutno samo elektrane, tvornice i zrakoplovne tvrtke plaćaju naknadu za zagađenje kupnjom dozvola za emisiju štetnih plinova u sklopu sustava ETS, podsjeća Reuters. Sustav je uspostavljen kako bi zagađenje smanjilo a Europska komisija planira iduće godine u njega uključiti i brodarske tvrtke. Brodari trenutno ne plaćaju za ispuštanje CO2 a čak i kada bi kupovali dozvole, plaćali bi za zagađenje sedam puta manje nego kamioni, preko znatno većih nameta na gorivo.

Analiza DW-a
Odjednom je sve stalo: trgovina, lanac isporuke, čitavo gospodarstvo. Malo po malo je sićušni virus pokazao veću moć od bilo koje industrijske velesile: SAD-a, Kine ili Njemačke.

Što sad? Ekonomisti pokrajinske banke BayernLB i savjetničkog ureda Prognosis zajednički su objavili istraživanje o međunarodnom prometu roba i usluga i došli do zanimljivog zaključka: da, virus je sve zaustavio, ali globalizacija se već odavno počela topiti. Onaj zamah međunarodne razmjene početkom stoljeća je definitivno završen, dijelom se čak može vidjeti smanjivanje opsega. To je posve očito postalo u financijskoj krizi 2008., a ovo je tek vrhunac tog trenda. Pouka: razmjena će se vjerojatno vratiti kad pandemija prođe, ali ne u tom opsegu – s trendom smanjivanja.

Brojke jasno pokazuju: globalni izvoz u odnosu na gospodarski učinak se smanjuje već desetak godina. Kod uslužnih djelatnosti međunarodna razmjena još uvijek lagano raste, ali po opsegu je takva razmjena još uvijek mnogo manja nego kod robne razmjene.

I novac ne putuje više tako brzo: do krize 2008. je sve više kapitala putovalo diljem svijeta u potrazi za većom dividendom, ali nakon toga – pogotovo iz Europe – su takva putovanja novca postala mnogo tanja i rjeđa. Isto se može reći i za strukture vlasništva: dinamika investicija u inozemstvo – ali i prometa ostvarenih izvan svojih granica je značajno pala.

Jasno rečeno: “Razdoblje globalizacije kao što smo je poznavali je završeno”, piše u analizi. To ne znači da razmjene nema i da se ne pojavljuju čak novi oblici razmjene – na primjer tehnologije ili podataka. Ali vrijednost te nove razmjene je još uvijek previše malen da bi mogla nadoknaditi pad opsega “pravog” međunarodnog prometa, konstatiraju stručnjaci.

Tu se onda neminovno nameće pitanje: što će biti s Njemačkom? Jedva koja druga država svijeta toliko ovisi o svojem izvozu, bilo to Europa ili Sjeverna Amerika i Kina. No brojke pokazuju: razmjena baš s tim tradicionalnim tržištima se topi.

U svojoj analizi, ovi stručnjaci idu i dalje: što je onda činiti Njemačkoj? Tu navode sasvim konkretne prijedloge. Nisu samo Kina ili Indija mnogoljudne zemlje koje brzo kroče u gospodarskom razvoju. Ima i drugih – makar su trenutno one mnogo manje imućne kao što su Filipini ili Nigerija. Za ekonomista Prognosisa Michaela Böhmera nema nikakve sumnje: “U tim zemljama se i dugoročno pokazuje sve veća potreba za uvozom.”

No upozorava i kako se njemačke tvrtke trebaju prilagoditi tim tržištima. Tamo se ne traže toliko vrhunski strojevi s mnoštvom elektronike jer je moguće da u blizini uopće još nema električne utičnice. Ali se itekako traže solidni i pouzdani strojevi koji će raditi pod bilo kojim okolnostima, ukratko – pravi strojevi “Made in Germany” kakvi su posvuda cijenjeni.

Naravno, njemački proizvođači imaju problema s takvim “skromnim” zahtjevima jer im se čini da je tu i konkurencija mnogo veća. Ali vrhunska tehnologija ne znači samo elektroniku, nego i materijale koji se koriste i inženjersko umijeće.

Njemačka nije baš među prvima niti u drugim novim oblicima izvoza. Posebno obećavajuće je tu ono što se zove “hibridni poslovni model” gdje se klasična industrija povezuje s digitalnim tehnologijama. To onda omogućuje izvoz usluga oko proizvoda koji je izvezen.

Zapravo u osnovi to nije ništa “novo”: na primjer još početkom XX. stoljeća Marconi svoje radijske odašiljače nije prodavao, njegova tvrtka ih je iznajmljivala i jedina servisirala. Prihod je tako bio još mnogo veći od same prodaje.

Danas to izgleda sasvim drugačije, a to ide čak i do potrošačkih artikala: vlasnici električnih automobila Tesla će se možda malo začuditi kad se sjete možda tek staviti zimske gume na tom autu. Ne dolazi u obzir da odu najbližem vulkanizeru: auto je prepun elektronike i samo u ovlaštenom servisu stavljaju gume koje će im tamo prodati. Naravno, to neće nikad biti cijena posebne ponude.

Ekonomski stručnjaci zato procjenjuju kako će i padom opsega globalizacije još uvijek biti prostora za izvoz – ali će i zahtjevi kupaca postati stroži. No ne treba zaboraviti niti domaće tržište – i osobito jedan segment mušterija: “U Njemačkoj će značajno porasti potražnja za proizvodima i uslugama koji su usmjereni na potrebe starijih naraštaja”, procjenjuje Böhmer. To onda seže od medicinskih i uređaja za njegu pa do turističkih usluga za starije.

Tu je onda i konjunkturni program poticaja gospodarstva nakon korone: tu će svakako na prvom mjestu biti ulaganja u infrastrukturu u koju se i u Njemačkoj previše dugo premalo ulagalo. To znači i prometnice, ali i digitalizaciju zemlje – tu i njemačke tvrtke trebaju vidjeti što bi mogle ponuditi.

Njemačka je toliki zagovornik zaštite klime već i zato što je vodeća u tehnologijama koje štite okoliš – i sve pokazuje kako će se taj trend samo nastaviti. I nacionalni i europski planovi poticaja redovito ističu održivost i zaštitu klime kao svoje ciljeve, a to je onda i poslovna prilika u posve novim područjima.

Samo jedan primjer: reciklaža. Već se dugo govori kako su današnja smetlišta rudnici budućnosti jer je tamo upravo gomila i dragocjenih sirovina koje su u prošlosti čak i previše velikodušno korištene. Njemačka već proizvodi strojeve za razdvajanje otpada i tu se još mnogo toga može napraviti – i prodati.

Zato je i zaključak: “Mi ne moramo stvarati novu njemačku industriju niti njene uslužne djelatnosti. Ali se mora gledati gdje možemo iskoristiti naše dosadašnje prednosti”, piše ekonomist Michael Böhmer. Globalizacije neće nestati, ali treba vidjeti kako se snaći u još oštrijoj i zahtjevnijoj konkurenciji. Kriza zbog korone i konjunkturni paketi pomoći tu mogu čak pomoći kako bi se krenulo u nova otkrića, stoji u analizi DW-a.

Ekološki zahtjevi
Norveška planira postrožiti propise za gradnju kopnenih vjetroelektrana, uključujući visinu turbina i kraće vremenske rokove projekta, kao odgovor na javne pozive za zaštitu prirode i okoliša prilikom odobravanja lokacija za razvoj “kopnenih” projekata energije iz vjetra.

Norveška vlada predložila je nova pravila krajem prošlog tjedna, koja mora odobriti parlament kako bi postala dijelom zakonodavstva. Novi propisi vjerojatno će utjecati na razvoj kopnenih vjetroelektrana, koji proživljavaju procvat zadnjih godina.

Norveška, najveći proizvođač nafte iz zapadne Europe, počela je prošle godine preispitivati svoj regulatorni okvir za kopnene i morske vjetroelektrane, potaknuta protestima protiv instalacija vjetroturbina u nekim dijelovima zemlje.

Norveški sektor vjetroelektrana na kopnu, u kojem strane tvrtke posjeduju oko polovice postrojenja, trebao bi do kraja 2020. godine udvostručiti svoj instalirani kapacitet, no nakon 2021. godine nesigurnost propisa u vezi s novim razvojnim projektima mogla bi zakočiti snažan razvoj norveških kopnenih vjetroelektrana.

Norveško regulatorno tijelo za energiju NVE, u travnju 2019. godine uvelo je moratorij na nova odobrenja za kopnene projekte vjetroelektrana. Protesti protiv gradnje vjetroagregata na otoku Froeya kod Trondheima doveli su do obustave građevinskih radova u svibnju 2019., u jednom od najnovijih primjera kako lokalni stanovnici nisu baš toliko “zeleni” kada je riječ o gradilištima u njihovim dvorištima.

Dok preispituje pravila za razvoj vjetroelektrana na kopnu, Norveška je prošlog tjedna otvorila dva morska vjetroparka – Utsira Nord i Sørlige Nordsjo II. Vjetroelektrane čine gotovo četiri posto norveškog kapaciteta za proizvodnju električne energije, a hidroelektrane 96 posto ukupnog instaliranog kapaciteta, piše Glas Istre.

Glas Istre
Vladajuća koalicija u Danskoj složila se uvesti porez na emisiju ugljičnog dioksida i stakleničkih plinova, priopćila je danska vlada kasno u nedjelju.

Danska ima jedan od najambicioznijih programa u borbi protiv klimatskih promjena na svijetu. Cilj joj je smanjiti emisiju stakleničkih do 2030. za 70 posto i postati potpuno klimatsko neutralna najkasnije do 2050. godine.

Kao dio šireg klimatskog sporazuma namijenjenog smanjenju emisije ugljika u Danskoj za 3,4 milijuna tona godišnje, vlada će pregovarati o “zelenoj poreznoj reformi” kasnije ove godine, unutar koje bi tvrtke trebale plaćati porez, iznos kojega bi ovisio o količini emitiranog ugljičnog dioksida, priopćila je vlada.

U ožujku je Dansko vijeće za klimatske promjene, vladino savjetodavno tijelo, istaknulo da bi Danska trebala naglo povećati “ugljični porez” kako bi ispunila svoje klimatske ciljeve.

Na 10 godina
Kompanija Unilever obećala je dati milijardu eura za borbu protiv klimatskih promjena i financiranje projekata održivosti.

Britansko-nizozemska korporacija postavila si je za cilj nultu emisiju ugljika kod svih svojih proizvoda do 2039., što je 11 godina prije roka dogovorenog Pariškim sporazumom. Novac bi se koristio tijekom 10 godina za projekte koji bi uključivali obnovu krajobraza, pošumljavanje, odvajanje (sekvestraciju) ugljika, zaštitu divljih životinja i očuvanje voda.

Kompanija – dobavljač brendova poput higijenskih proizvoda Dove i čaja Lipton, priopćila je kako treba poduzeti “odlučne korake za poboljšanje zdravlja planeta”. Izvršni direktor Unilevera Alan Jope rekao je da su klimatske promjene i dalje prijetnja, unatoč tome što je društveni fokus preusmjeren na pandemiju koronavirusa i problem društvene nejednakost.

Tvrtka je do 2023. odlučila osmisliti opskrbni lanac koji neće utjecati na krčenje šuma te primijeniti programe za održivost voda na sto lokacija do 2030. godine. “Klimatske promjene, degradacija prirode, smanjenje biološke raznolikosti, nestašica vode – sva su ta pitanja međusobno povezana i moramo ih postaviti istovremeno”, rekao je Jope.

Unilever je priopćio da se njegovi proizvodi rabe u više od 190 zemalja te ih svakodnevno koristi više od 2,5 milijardi ljudi.

UN
Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja, na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, a na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).

Obilježavanjem Svjetskog dana zaštite okoliša, UNEP nastoji istaknuti glavne okolišne probleme i potaknuti razumijevanje uloge i odgovornosti u promišljanju održivog razvoja. Ovaj se dan obilježava u više od 140 zemalja svijeta s ciljem poticanja građana na odgovorno ponašanje za očuvanje planeta i to kroz aktivnu ulogu u održivom i ravnomjernom razvoju.

Ovogodišnji se Svjetski dan zaštite okoliša održava pod sloganom ‘Vrijeme je za prirodu’ te odražava želju i potrebu ljudi da se okrenu prirodi i da žive u suživotu s prirodom, objavljeno je na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE).

“Prema recentnim je znanstvenim podacima priroda sve više ugrožena promjenama namjene zemljišta, poljoprivrednim aktivnostima, pretjeranim iskorištavanjem biljnih i životinjskih resursa, klimatskim promjenama te negativnim utjecajem stranih invazivnih vrsta. Gubitak bioraznolikosti i kolaps ekosustava predstavljaju jednu od najvećih prijetnji čovječanstvu u sljedećem desetljeću. Stoga se svako ulaganje u očuvanje bioraznolikosti višestruko vraća pa, primjerice, očuvanje močvarnih područja može uštedjeti više od 50 milijardi eura godišnje osiguravajućim kućama zbog prevencije i ublažavanja posljedica poplava”, javlja MZOE.

Na tragu navedenog, donesena je i ‘EU Strategija bioraznolikosti do 2030. godine-Vraćanje prirode u naše živote’ koja postavlja ciljeve čijim će se ispunjavanjem osigurati zaustavljanje negativnih trendova gubitka bioraznolikosti u EU-u. Time će Europska unija i njezine članice biti predvodnicima u očuvanju bioraznolikosti na svjetskoj razini.

Ujedinjeni narodi pokrenuli su u petak novu inicijativu za borbu protiv klimatskih promjena, na Svjetski dan zaštite okoliša, kojoj je cilj potpuni prekid emisija štetnih plinova do 2050. godine.

Cilj kampanje čiji je moto „Utrka do nule“ je prekinuti emisije stakleničkih plinova „najkasnije do 2050. godine“. Prema podacima UN-a gotovo tisuću tvrtki, 458 gradova, 24 saveznih država i regija, 500 sveučilišta i 36 velikih investitora već je pristalo smanjiti emisiju na nulu do te godine. Među njima su tvrtke Rolls-Royce, Nestle i modni gigant Inditex, krovna korporacija brendova poput Zare.

Predsjednik iduće svjetske klimatske konferencije, britanski ministar energetike Alok Sharma, ranije je kazao kako svjetske ekonomije nakon pandemije koronavirusa trebaju biti ponovno pokrenute na održiviji i čišći način. Nova „Utrka do nule“ treba ohrabrivati tvrtke i lokalne vlasti da budu ambicioznije u zaštiti okoliša, poručio je. UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama ističe kako je Zemlja toplija od predindustrijskog razdoblja za 1 stupanj, dok su protekle četiri godine bile najtoplije otkad se bilježe ti podaci.

Stručnjaci upozoravaju kako su vremenski ekstremi pokazali što će se dogoditi čovječanstvu ako se ne zaustave klimatske promjene – nove gigantske oluje, veliki požari poput onih u SAD-u i Australiji, te daljnje otapanje leda na Zemljinim polovima. Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine na dan kad je 1972. u Stockholmu održana prva UN-ova Konferencija o okolišu.

Glas Istre
Pandemija koronavirusa prekinula je financiranje projekata za očuvanje životne sredine, što bi, u godinama koje su pred nama moglo imati brojne posljedice, no dr. Diogo Verissimo i dr. Nisha Owen iz britanske grupe koja vodi kampanju ‘On The Edge Conservation’ smatraju da svi zajedno možemo učiniti više na zaštiti okoliša.

Pandemija je utjecala na godinu koja je trebala biti iznimno značajna za biološku raznolikost. O novim programima zaštite prirodnog svijeta znanstvenici su trebali raspravljati na svjetskom kongresu u listopadu. Njegovo je održavanje prvobitno predviđeno od 15. do 28. listopada 2020. u kineskome Kunmingu u pokrajini Yunnan, no zasad je odgođeno. “I premda su mjere izolacije ostavile i neke pozitivne učinke na okoliš, poput primjerice povratka divljih životinja u urbane sredine, znamo vrlo malo o biološkoj raznolikosti u udaljenim područjima”, kaže dr. Owen.

“Raspolažemo informacijama o ilegalnim aktivnostima koje se događaju na terenu, a nisu evidentirane zbog mjera izolacije uvedenih zbog koronavirusa, kao i o smanjenom broju osoblja ili smanjenim sredstvima.”

“Nećemo znati raspon utjecaja svega rečenoga na divlji svijet ni na biološku raznolikost dok im ne budemo imali izravan pristup, a to ćemo moći tek po završetku mjera izolacije”, upozorila je Owen.

Gubitak financijskih sredstava predstavlja sve veći problem, osobito kada su posrijedi ugrožene vrste, poput pangolina, “za čiju se zaštitu otprije odvaja tek manji dio kolača”. “S poteškoćama se ne susreću samo organizacije koje se bave zaštitom udaljenih područja”, kaže dr. Verissimo, znanstvenik na Sveučilištu u Oxfordu.

Ističe da “promjene izazvane covidom-19 teško pogađaju i britanske ekološke humanitarne organizacije.” Udruga 50 organizacija, koja djeluje pod nazivom ‘Divlji svijet i sela’ bavi se zaštitom životne sredine i divljih životinja u Engleskoj.

Stručnjaci iz ove grupe nedavno su u izvješću upozorili na to da se humanitarne organizacije Velike Britanije suočavaju s golemim gubitkom prihoda, što će utjecati na njihovu operabilnost i sposobnost da i dalje učinkovito vode računa o zaštićenim područjima, da zaštite divlji svijet, kao i na njihovu borbu protiv klimatskih promena i uništavanja prirode u godinama koje su pred nama.

Sve se odvija u godini koju je UN najavljivao kao “sjajnu godinu za biološku raznolikost”. Za listopad 2020. bilo je predviđeno održavanje Svjetske konferencije o biološkoj raznolikosti na kojoj je trebalo postaviti nove ciljeve u globalnoj borbi za biološku raznolikost u idućem desetljeću.

I premda je agenda izmijenjena, ovo je velika prigoda da svjetski čelnici postave snažne ciljeve i istaknu da je biološka raznolikost sastavni dio ljudskog zdravlja i blagostanja, kao i planet na kojemu živimo, smatra dr. Owen.

Dr. Verisimo dodaje: “Ova je pandemija biološki potekla od divljih životinja. Važno je razmisliti o tomu kakav je naš odnos prema prirodi i u kakav smo položaj stavili životinje u trenutku kada se bolesti ovog tipa ne prenose samo na ostale životinje, već i na ljude”, piše Glas Istre.

Analiza Eurostata
Emisije ugljičnog dioksida u Europskoj uniji u 2019. značajno su se smanjile i prije uvođenja zaštitnih mjera zbog pandemije koronavirusa.

Naime, procjenjuje statistički ured Europske unije Eurostat, emisije CO2 koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva (naftni derivati, ugljen i prirodni plin) u članicama koje proizvode električnu energiju i čelik ili su, primjerice, posljedica prijevozničke djelatnosti u zemljama EU-a, lani su bile manje za 4,3 posto u odnosu na 2018. godinu.

Emisije su, procjenjuje Eurostat, pale u većini članica EU-a. Najveći pad emisija CO2 koje su posljedica uporabe energije primjećuje se u Estoniji (-22,1 posto), a slijede Danska (manje za devet posto), Grčka i Slovačka (-8,9 posto svaka), Portugal (-8,7 posto) i Španjolska (-7,2 posto). Razina emisije CO2 u Hrvatskoj, pak, bila je manja za 0,2 posto.

S druge strane, emisije CO2 bile su veće u svega četiri članice: Luksemburgu (7,5 posto), Austriji (2,8 posto), Malti (dva posto) i Litvi (1,6 posto). U Cipru su emisije ugljičnog dioksida lani ostale nepromijenjene u odnosu na 2018. godinu, stoji među ostalim u analizi.

Poslovni dnevnik
U Hrvatskoj je jedva 800 e-automobila i hibrida, no te i brojke u EU su daleko od Norveške gdje takva vozila već čine 50-ak posto voznog parka.

Električni automobili su zadnjih godina postali uobičajeni dio voznog parka u svakoj razvijenijoj državi svijeta.

Ima zemalja, posebice u Europi, koje su odmakle jako daleko po pitanju korištenja e-automobila, a na tragu nastojanja EU da poveća njihov udio izdašnim bespovratnim subvencijama, i u Hrvatskoj im se broj popeo na 800-tinjak, uz još dvostruko toliko električnih bicikala i motocikala.

No, Norveška, iako nije u EU, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte i plina pa i struje, odlučila je do 2025. potpuno dokinuti mogućnost registracije vozila na fosilna goriva te prijeći na električna ili neka koja će se bazirati na novijim i čistijim tehnologijama (npr. tehnologija vodika).

Već danas se u Norveškoj od ukupne prodaje novih osobnih auta trećina odnosi na električne. Krajem prošle godine čak 49% ukupnog broja osobnih automobila otpadalo je na električne, dok se danas procjenjuje da je taj postotak prešao i 55. U Norveškoj je tada bilo 315.000 e-vozila, od čega njih stotinjak tisuća u nekom obliku hibrida.

Norveška je poticala i još potiče svoje građane na kupnju e-automobila oslobađajući ih plaćanja PDV-a na kupnju, tu su i besplatna struja za punjenje, oslobođenje od plaćanja autocesta i gradskih cestarina, neplaćanje parkinga, besplatna prva registracija.

No, već ima inicijativa za dokidanje ovih benefita jer je koncentracija e-auta u gradovima postala prevelika te su počeli izazivati infrastrukturne probleme kao i oni na fosilna goriva. Brojke e-automobila u Hrvatskoj i većini EU su zanemarive u odnosu na Norvešku.

No, nije problem samo njihova cijena, nego puno češće infrastruktura. Da bi električni automobil vozio svejedno treba gorivo, električnu energiju koju mora napuniti. Čak i u Norveškoj, danas s oko 12.000 e-punionica (do 2025. ih planira još 8000-15.000), vozači, posebice u gradovima, imaju velike probleme kako bi napunili limene ljubimce ‘gorivom’ pa mnogi i noćima dežuraju u kolonama ispred punionica.

Nedavno istraživanje kompanije CATL i Volta o električnim vozilima u Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Francuskoj potvrdilo je kako je jedan od glavnih razloga nabave električnog vozila ekološka prihvatljivost. Znakovito je da iste stvari ne zanimaju Nijemce, Francuze i Nizozemce.

Dok je Nijemcima na drugom mjestu zabavna i nečujna vožnja, odlično ubrzanje i mali trošak održavanja, Norvežane zanima osjetna financijska ušteda kupnje e-vozila, dok su Francuzi i Nizozemci zaljubljeni u nove tehnologije. Važan dio istraživanja odnosio se i na navike punjenja. Tržišta na kojima se istraživanje provodilo prilično su napredna kada je riječ o infrastrukturi za punjenje elektrovozila. Rezultati variraju, no zanimljivo je da čak četvrtina ispitanika u Njemačkoj i Francuskoj nema mogućnost punjenja automobila kod kuće, ističući kako im nije ni potrebno.

Nezanemariv dio ispitanika svoje aute primarno puni na poslu, ističe se Francuska s 19%. Ispitanici potvrđuju kako nisu imali problema s pronalaskom stanica za punjenje, a punionice smatraju pouzdanima i učinkovitima.

A kakva je trenutačna situacija u Hrvatskoj? Kako ističe Hrvoje Prpić, jedan od osnivača udruge vozača e-vozila u Hrvatskoj Strujni krug, osim što je svaka utičnica dovoljna za punjenje električnih automobila, u Hrvatskoj je više od 650 specijaliziranih punionica. Najjača je na Ininoj pumpi u Vukovoj Gorici i puni brzinom od 100 km dodatnog dometa za samo 6 minuta. U Strujniom krugu smatraju kako je razvijenost infrastrukture jedan od ključnih preduvjeta veće prihvaćenosti električnih automobila, a njihovi vozači se u RH svakodnevno suočavaju s izazovima kad traže mjesto za punjenje, piše Poslovni dnevnik

Zbog okoliša
EK donijela je 14. svibnja odluku kojom od Hrvatske traži da poboljša svoju primjenu Direktive o staništima što se tiče procjene utjecaja projekata vjetroelektrana na područja ekološke mreže Europske unije Natura 2000.

Prema Direktivi o staništima, projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na područja ekološke mreže, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, mogu se odobriti tek nakon što se utvrdi da neće negativno utjecati na to područje.

“Hrvatska se sustavno nije pridržavala Direktive o staništima pri odobravanju izmjena projekata vjetroelektrana uz obalu. Konkretno, u postupcima odobravanja izmjena projekata nisu uzeti u obzir svi relevantni utjecaji na ciljne vrste i staništa ekološke mreže te su postupci provedeni bez dostatnih dokaza da ti projekti neće negativno utjecati na cjelovitost tih područja”, piše u priopćenju Bioma.

“Komisija je stoga Hrvatskoj uputila službenu opomenu, nakon čega Hrvatska ima četiri mjeseca da ukloni nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ukoliko to ne riješi, država može na koncu završiti na Sudu Europske unije, a u tom slučaju plaćat će od novca svih hrvatskih poreznih obveznika goleme kazne dok nedostatke na kraju ne ispravi”, dodaje se u priopćenju.

Prvi takav postupak protiv Hrvatske

“Ovo je prvi put da je Europska komisija pokrenula postupak protiv Hrvatske vezano za funkcioniranje postupaka procjene utjecaja na okoliš. Do sada je EK pokretala postupke isključivo vezano za kvalitetu prijenosa odredbi Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u hrvatsko zakonodavstvo.

Jedini drugi postupak koji je EK pokrenula zbog primjene okolišnog zakonodavstva u Hrvatskoj završio je presudom Suda EU, u predmetu Biljane Donje koji se odnosi na sanaciju ilegalnog “’crnog brda” kod Biljana Donjih u blizini Zadra. Sud je presudio da je Hrvatska dužna ukloniti mineralni otpad koji se tamo nalazio.

Podsjetimo, Udruga Biom je prvi put upozorila Europsku komisiju na nedostatke u postupcima procjene utjecaja na okoliš i ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu za vjetroelektrane na godišnjem sastanku Europske komisije sa hrvatskim okolišnim organizacijama civilnog društva (OCD) u studenom 2018.

Problemi na koje je Biom ukazao u 2018. i 2019. Europskoj komisiji odnosili su se na postupke u kojima je je Biom sudjelovao. To sudjelovanje odvijalo se bilo kroz komentiranje stručnih studija bilo putem kasnijih sudskih sporova. Većinu Biomovih tužbi su hrvatski sudovi odbili radi čega se Biom odlučio obratiti Europskoj komisiji. U dvije godine Biom je Europskoj komisiji dostavio podatke vezano za devet okolišnih postupaka”, piše Biom.

Očekuje se veći broj problematičnih postupaka

“Prilikom praćenja razvoja vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj, prije svega zahvata vjetroelektrana u ili neposredno uz područja ekološke mreže, Udruga Biom uočila je određene nedostatke i sistemske pogreške.

Ističemo da su lokacije za vjetroelektrane u pravilu planirane u pojasu uz jadransku obalu, u područjima koja su u okviru ekološke mreže zaštićena kao područja očuvanja značajna za ptice”, objašnjava udruga Biom.

“U tom kontekstu potrebno je napomenuti da do sada u Hrvatskoj nije napravljena strateška procjena utjecaja razvoja vjetropotencijala u Hrvatskoj na okoliš, što bi značajno olakšalo potencijalnim investitorima odabir prikladnih područja za njihove investicije. Odnosno, bilo bi svima jasnije koliko se kroz potencijalnu investiciju u vjetroelektranu treba uložiti u očuvanje vrsta i staništa značajnih na razini EU”, tvrdi ekološka udruga.

“Jedan od glavnih razloga nedostatne kvalitete postupaka procjene utjecaja na okoliš (PUO) je nefunkcionirajući mehanizam preispitivanja kvalitete studije utjecaja. Tijekom svih ovih godina provedbe postupka PUO gotovo svi zahvati su odobreni, što baca sumnju na funkcioniranje mehanizma kontrole kvalitete studija.

Uočili smo da za određene vjetroelektrane nikada nije proveden postupak glavne ocjene zahvata za ekološku mrežu ili je proveden prije ulaska Hrvatske u EU. Nadalje, Ministarstvo nije uzelo u obzir negativno mišljenje stručnog tijela Ministarstva o studijama utjecaja na okoliš i elaboratima zaštite okoliša, dok u jednom slučaju nije čak niti zatražilo mišljenje svog stručnog tijela.

Također, u nekim su postupcima korišteni zastarjeli podaci i stručne studije za ocjenu utjecaja zahvata, ponekad i više od 10 godina, dok npr. za podatke o pticama pravila struke govore da podaci ne smiju biti stariji od pet godina. Ima i postupaka u kojima su korišteni nevjerodostojni podaci ili se podacima manipuliralo kako bi se prikazalo da zahvat ima manji utjecaj”, piše Biom u priopćenju.

“Biom je ukazao Europskoj komisiji da je u zadnje dvije godine Ministarstvo zaštite okoliša i energetike oslobodilo pet vjetroelektrana zakonske obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš čime je Hrvatska povrijedila pravnu stečevinu Europske unije. Naime, kako je Hrvatska odlučila da nije potrebno provesti te postupke, nisu ni procjenjeni utjecaji tih zahvata što predstavlja izravno kršenje Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

Također, prema Konvenciji o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) javnost ima pravo na sudjelovanje i pobijanje tih odluka pred sudovima, a to pravo je neprovođenjem postupaka javnosti bilo uskraćeno. Navedeno je vrlo problematično jer omogućava državi da bez sudjelovanja javnosti donosi odluke koje se tiču svih nas i za koje imamo pravo i biti informirani i sudjelovati u njima, upravo zbog toga što se pitanja okoliša tiču svih nas.

Koliko god bila porazna, neosporna je činjenica da je zakonodavstvo u Hrvatskoj znatno unaprijeđeno prvenstveno zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Nadamo se da će Hrvatska reagirati na opomenu Europske komisije i osigurati da se pravna stečevina EU koja se tiče okoliša pravilno primjenjuje. Želja nam je da više ne bude potrebe za sudskim sporovima, no sve dok Hrvatska neće pravilno provoditi svoje zakonodavstvo, Udruga Biom će ukazivati na nepravilnosti u okolišnim postupcima, jer je to naša obaveza kojom doprinosimo općem dobru našeg društva”, stoji u priopćenju, a prenosi Index.