Kriza u Crvenom moru
Kako međunarodne neuralgične točke, u 20. i 21. stoljeću, imaju posljedice na svakodnevni život gotovo cijeloga svijeta ne treba puno objašnjavati, no u vrijeme modernih nastojanja, čini se kako će neke od njih, poput krize u Crvenom moru, imati utjecaja i na klimatske ciljeve.
Aktivnosti jemenskih Huta u Crvenom moru koje su za povod imale prekomjernu obranu Izraela od Hamasova terorističkog napada početkom listopada prošle godine, koja se pretvorila u ozbiljnu humanitarnu katastrofu stradavanja više od dva milijuna Palestinaca u pojasu Gaze. Za Hute je to označilo legitimnom metom svaki teret s zapadnom zastavom između Hormuškog tjesnaca i Sueskog kanala.
Stoga je zapad organizirao zaštitnu operaciju kojoj su se priključile brojne zemlje, pa tako i Hrvatska. Pokušaj SAD-a za dostavom humanitarne pomoći u osvit mjeseca Ramazana vrlo je blizu debaklu, a samim time i mogućnost smirivanja situacije na području Crvenog mora. Stoga je organizacija Međunarodnog pregovaračkog foruma (IBF-a) označila to područje visokorizičnim.
To u praksi znači kako brodari i pomorci imaju pravo odbiti uplovljavati u krizno područje, pa tako sve više logističara svoje rute planiraju putem roga Afrike i Rta Dobre nade. Ne samo što takva situacija znači značajnije novčano, osiguravateljsko i vremensko poskupljenje opskrbe, nego se sve više analitičara pita što će to učiniti globalnim klimatskim nastojanjima.
Naime, prema analizi think tanka Sea Intelligence, ovakva bi situacija mogla dugoročnije terminirati globalne ciljeve smanjenja CO2 u pomorskom prometu za 20 posto do 2030. godine. Napominju kako je trenutna bilanca povećanja emisija, od početka krize, blizu 35 posto, a boje se kako bi, zbog zahtjeva tržišta, brodari mogli povećavati brzine plovidbe, te predviđaju kako bi takav scenarij mogao dovesti do povećanja emisija CO2 od 66 posto u odnosu na vrijeme prije listopada prošle godine.