Klima

Komentar Ivana Brodića
Nakon inicijative o obveznim kutama u školama, stranka s ukupnom popularnošću od 0.6 posto, koja želi biti stožerna liberalna stranka u Hrvatskoj, prije nekog je vremena sakupila potpise da se voda proglasi osnovnim ljudskim pravom te kao takva izuzme od bilo kakve privatne inicijative čime bi se trebao dopuniti ustav.

Kako posezanje za niskim strastima nije imanentno samo onima koji su nekada imali veliku podršku birača nego i drugima koji su, barem u jednom dijelu svoje povijesti, ispovijedali liberalne vrijednosti svjedoci smo ovih dana. Stranka koja je zagovarala liberalna rješenja smanjenja državnog aparata, kasnije ratovala protiv barem dva strana investitora, zagovarala podržavljenje dijela ekonomije, ovih dana uhvatila se vode. Dakako radi se o Mostu, čiji Miro Bulj uzvikuje „Voda je sloboda!“.

Nejasno je bili do te slobode dolazio krampom, kao kada je tim oruđem prijetio premijeru RH, ali to je neka druga tema, možda za najavljeno rebrendiranje Mosta.

Ne vjerujem da bismo se trebali baviti s ovim strančicama bez prevelikog utjecaja na hrvatski politički spektar, neka se bave samima sobom, kada u pitanju resursa ne bi vladala potpuna zbrka u glavama hrvatskog političkog elektorata. Društvene mreže prepune su zbunjola koji s jedne strane sektaški, temeljem jedne knjige šire „evanđelje“ jednoga zajedničkog južnoslavenskog jezika, a s druge bi strane uveli suverenizam u upravljanje prirodnim resursima.

Most tako predlaže da se u Ustav RH unese odredba prema kojoj je voda neotuđivi resurs RH te da se zabrani privatno upravljanje (koncesije) na pitku vodu, ali – pazi dobro sad – i privatna distribucija pitke vode. Jer, voda je ljudsko pravo.

Zanimljivo je kako smo se baš u mjesecu kada je cijeli svijet, osim ove socijalističke džamahirije, zvane Hrvatske, obilježio stvaranje Magne Charte, prvog dokumenta o monarhizmu, ograničenoj vlasti, dotakli ljudskih prava.

Iako u modernoj etatističkoj političkoj doktrini smatramo kako je ljudsko pravo baš sve to se dogovorimo da ljudsko pravo jest i kako baš sve što se dogovorimo da ljudsko pravo jest mora biti zaštićeno od strane države, logično bi bilo osnovnim ljudskim pravima smatrati ona prava koja stječemo postankom ljudskim bićima, dakle ne onim što je odredila država zakonom. Život, sloboda i privatna svojina postojali su prije zakona, štoviše, povijesno gledano oni su omogućili čovjeku stvoriti državu i zakone, parafrazirat ću iz Francuske ostrašćenog filozofa Frederica Bastiata.

Dežurni će kritičar reći kako je za stvaranje države i zakona bila potrebna i voda, jer ljudska bića ne mogu dugo živjeti bez vode. To bi samo idiot sporio. Međutim, povijesno gledano, izvori vode, od rane faze ljudske povijesti bili su predmetom privatnog dogovora, korisnici su izdvajali sredstva kako bi se voda mogla distribuirati, održavati čistom i kako bi svaki korisnik imao pristup do iste.

Također, kako je voda prirodni resurs nad kojim Republika Hrvatska sukladno članku 2 Ustava RH ima puni suverenitet može sporiti samo potpuni ignorant, međutim, kao i kod hrane, plaće ili prava na rad i pravo na pitku vodu netko mora osigurati. Nitko se nije rodio ili postao Hrvatom (ako kao argument uzmemo Ustav RH) dobiti neko pravo koje netko drugi mora proizvesti, nego pravo na rad, hranu ili plaću znači kako svaki građanin ima pravo pristupiti tim pravima ravnopravno.

Hrana, odjeća ili pak voda prijeko su potrebni za održavanje života, međutim netko ih mora proizvesti i u tome postoji trošak, naime onaj koji osigurava tako nešto, dopustite da patroniziram i banaliziram, zbog posvemašnjeg nacionalnog nerazumijevanja, mora stvoriti dodanu vrijednost, jer i on mora od nečega živjeti. Dakako, ova tvrdnja nema za cilj ustvrditi kako se društvo ne bi trebalo pobrinuti za one manje sretne. Ili netko od uvaženih genijalaca misli kako živimo u robovlasništvu, pa da je ljudsko pravo i rad koji nam resurse mora osigurati.

Naime, kako bi svaki čovjek imao pitku vodu, netko mora izraditi vodovod, flaširati vodu ili je dovesti u dućan, mora postojati cijela infrastruktura. Moderna dostignuća i sadašnja razina svijesti očekuje kako će ta voda biti čista i pitka, što također netko mora osigurati, nadgledati i kontrolirati.

Netko će pak reći kako resurs treba biti u rukama državnih tvrtki. Nacionalna država posjeduje samo prirodne resurse i ono što prikupi od svojih građana. Nisam protivnik toga da joj oduzmemo prirodne resurse kao suvereno pravo upravljanja, možda će onda manje drugih privatnih dobara prikupljati. No, tvrditi kako država mora imati isključivo pravo na upravljanje, eksploataciju i distribuciju prirodnih resursa, zapravo znači puno manju korist za porezne obveznike.

Kako to funkcionira u velikoj većini zemalja svijeta dobro znamo, obično upravljaju podobni, a ne sposobni, puno se novca, nužnog za poboljšanje usluge eksploatacije i distribucije gubi ili ostaje na stolu za različite vidove korupcije tj. U tržištima rada ovisnim o stranačkim iskaznicama, kakvo je naše, za kupovinu birača. Ili za daljnje uhljebljivanje. Jer, sjetimo se direktora iz Uljanika, koji je rekao, „pa sve će to i tako narod nadoknaditi“.

Samo efikasno upravljanje resursima omogućava državi lukrativne rente od koncesija i ubiranje poreza od dodane vrijednosti usluge nastale prirodnim resursom. U protivnom, gdje je kraj, mogli bi nam reći kako je i more ljudsko pravo, pa zabraniti kupanje u njemu o svom trošku.

A sockrampoidi? Kako to biva od kada postoje, dok se pozivaju na zaštitu prirode, kao u slučaju Srđa, osuđuju kraj na odsustvo investicije, a porezne obveznike na milijunske naknade Dok se pozivaju na nacionalne interese želeći nacionalizirati tuđe vlasništvo, sudovi u Švicarskoj presuđuju velike naknada koje trebaju platiti porezni obveznici, ali i obezvrjeđuju vlasništvo poreznih obveznika. Dok nas plaše Rusima, legislativnim mehanizmima upravo njima isporučuju veliku privatnu kompaniju. Sada, dok se pozivaju na slobodu, žele uvesti ropstvo državi, kako to taj fenomen lijepo tumači bezvremenski i svevremenski Hayek u Putu u ropstvo, monopolu kroz smanjivanje efikasnosti i kvalitete usluge. Sve, kako to u većini monopola biva, za više novca. Vjerojatno je to jedini način da si kupe dostatnu podršku za ulazak u Sabor?

Australska analiza
Analizu zastrašujućih scenarija o tome kako ljudska civilizacija zbog klimatskih promjena može propasti u sljedećim desetljećima potvrdio je i bivši australski načelnik obrane i visoki zapovjednik kraljevske mornarice.

Analiza koju je objavio Breakthrough National Centre for Climate Restoration, think-tank iz Melbournea, opisuje klimatske promjene kao “kratkoročno do srednjoročno egzistencijalnu prijetnju ljudskoj civilizaciji” i postavlja vjerojatan scenarij gdje ćemo završiti u sljedećih 30 godina ako se ništa ne promijeni, piše portal Vice.

U analizi se tvrdi da su potencijalni “ekstremno ozbiljni ishodi” prijetnji vezanih za klimu često daleko vjerojatniji nego što se uobičajeno pretpostavlja, ali ih je gotovo nemoguće kvantificirati zato što su “izvan ljudskih iskustava u posljednjih tisuću godina”. U našoj trenutačnoj putanji, upozorava izvještaj, “planetarni i ljudski sustavi dosežu točku bez povratka do sredine stoljeća, u kojoj perspektiva uglavnom nenastanjive Zemlje dovodi do sloma nacija i međunarodnog poretka”.

Jedini način da se izbjegnu rizici od ovog scenarija je ono što izvještaj opisuje kao “nešto slično hitnoj mobilizaciji za Drugi svjetski rat”, ali ovaj put usredotočeno na ubrzano stvaranje industrijskog sustava s nultom emisijom i ponovno stvaranje sigurne klime.

Scenarij upozorava da će naše trenutačno kretanje vjerojatno prouzročiti najmanje tri stupnja Celzijeva globalnog zagrijavanja, što može pokrenuti povratne veze koje će još više pojačati zagrijavanje. To bi potaknulo ubrzani kolaps ključnih ekosustava, “uključujući sustav koraljnih grebena, amazonske prašume i Arktik”.

Posljedice bi bile strašne. Otprilike milijardu ljudi moralo bi se iseliti zbog nepodnošljivih životnih uvjeta, a još dvije milijarde suočile bi se s manjkom vode. Poljoprivreda bi propala u suptropskim područjima, a proizvodnja hrane dramatično bi bila poremećena u cijelom svijetu. Interna kohezija nacionalnih država poput Kine i SAD-a bila bi narušena. “Čak i uz zagrijavanje od dva stupnja Celzija, više od milijarde ljudi vjerojatno bi se morale preseliti, a u najgorim scenarijima razmjer razaranja prelazi našu sposobnost procjene. Velika je vjerojatnost da bi ljudska civilizacija došla do svoga kraja”, piše u izvještaju.

Autori izvještaja su David Spratt, Breakthroughov istraživački direktor, i Ian Dunlop, bivši viši direktor Royal Dutch Shella koji je prije toga predsjedavao Australskom asocijacijom za ugljen. U kratkom predgovoru umirovljeni admiral Chris Barrie, načelnik australskih obrambenih snaga od 1998. do 2002. i bivši zamjenik zapovjednika australske mornarice, hvali ovaj dokument zato što pruža “ogoljenu i nelakiranu istinu o situaciji u kojoj se nalazi naš planet i ljudi te daje uznemirujuću sliku o realnoj mogućnosti da je ljudski život na Zemlji na putu prema izumiranju, i to na najstrašniji način”. Barrie danas radi na Institutu za klimatske promjene pri Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri.

Spratt je za Vice rekao kako je ključni razlog zbog kojeg ne postoji razumijevanje rizika to što su “mnoge spoznaje koje su iznesene pred političare zapravo konzervativne. Budući da su rizici sada egzistencijalni, potreban je novi pristup procjeni klimatskih i sigurnosnih rizika uz pomoć analize scenarija.” U listopadu prošle godine Viceova je platforma Motherboard izvještavala o znanstvenim dokazima da je sažeti izvještaj Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama za vladine dužnosnike, čiji su nalazi umnogome prepoznati kao “uništavajući”, zapravo bio previše optimističan.

Iako Breakthroughov scenarij postavlja neke konačne mogućnosti rizika, često nije moguće smisleno kvantificirati njihovu vjerojatnost. Kao rezultat toga, autori naglašavaju da konvencionalni pristupi rizicima imaju tendenciju umanjivati najgore scenarije unatoč njihovoj vjerojatnosti.

Sprattov i Dunlopov scenarij za 2050. pokazuje kako je lako završiti u ubrzanom klimatskom scenariju koji bi doveo do toga da Zemlja u samo nekoliko desetljeća postane nepogodna za život. “Najgori scenarij za 2050. nudi nam svijet u društvenom slomu i posvemašnjem kaosu. No postoji i određena prilika za hitnu i globalnu mobilizaciju resursa, u kojoj će logistička i planska iskustva nacionalnih sigurnosnih sektora imati važnu ulogu”, zaključio je Spratt, a prenosi Index.hr.

Piše Ivan Brodić
Jeste li primijetili da svi zeleni pokreti imaju u sebi nešto armagedonsko?

Čudan sjaj u očima je tu, neizbježan smak svijeta samo što nije, sljedbenika ima, samo još nedostaju lojtre, pa da se poput radikalnijih pripadnika Jehovinih svjedoka pentraju na njih ne bi li bili bliže Bogu u trenutku njegova ponovnog dolaska.

Takve, kaže Biblija, Krist neće prepoznati kao svoje, no to je za neki teološki osvrt…

Tako nekako izgleda i nova zelena revolucija u Europi, čiji nas valovi zapljuskuju preko kulta Grete Thunberg, tj petkovnog srednjoškolskog štrajka za klimu, činjenice kako je većina mlađih od 30 godina u njemačkoj glasovala za Zelene i popularnosti Green New Deala Alexandrije Ocasio-Cortez u SAD-u.

Jer upravo se ovdje o tome radi. Naime o zauzimanju pozicija u nekoj novoj svjetskoj podjeli karata.

Kako inače protumačiti to što nam tumače kako krave puno prde, što je dakako najveći problem globalnog zagrijavanja, te pokušavaju uvesti veganstvo kao dominantnu prehrambenu kulturu, u kojoj će oni, dakako biti gurui koji će nam dopuštati što smijemo, a što ne bismo smjeli jesti? Kako objasniti njihovu borbu protiv putovanja zrakoplovima, a evo ovih dana je gospođica Greta Thumberg, u društvu Terminatora, Arnolda Schwarzeneggera, doletjela mlažnjakom u Beč, ne bi li zaprijetila skepticima, energetskim tvrtkama, zrakoplovnoj i autoindustriji kako će „ih dostići njihova (zelena) sudbina“?

Točno, što je dopušteno Jupiteru, nije volu! Pa oni lete mlažnjacima, odlučuju što ćemo jesti, koriste moderne mobilne tehnologije i okrenuti su kriptovalutama.

Ali, kako objasniti gospodi kako njihova okrenutost kriptovalutama unazađuje zaštitu okoliša više nego li stotinu stada krava, jer za rudarenje kriptovaluta potrebna je velika količina energije, mahom iz fosila?

Kako objasniti spomenutoj političkoj američkoj zvijezdi i njenim europskim sukultašima kako za njihove želje treba jako velika razina prisile? Čak je i prvi New Deal, onaj Rooseveltov, Vrhovni sud SAD-a desetljeće nakon njegova provođenja proglasio suprotnim ustavu, političkim i ekonomskim slobodama, a on, za razliku od Green New Deala nije bio usmjeren ka usporavanju gospodarstva.
Vjerojatno nikako, jer svaka revolucija se sastoji od visoke razine nekritične panike, protiv bankstera, Židova, kapitalista, kulaka ili nečeg drugoga, i još više razine prisile u hvatanju pozicija prilikom nove političke podjele karata.

U tome se vjerojatno krije poziv na eskalaciju „ekološkog hitnog slučaja“, upućen ovih dana iz Beča, kao i iz Njemačke nakon objave rezultata euroizbora.

Ekološki hitni slučaj zapravo se sastoji u znanstveno dokazanoj činjenici kako čovjek ubrzava ono što se sa Zemljom uvijek događalo, naime zatopljenja i hlađenja. Znanstvena činjenica našla je oživotvorenje u klimatskim I ugljičnim ciljevima Pariškog klimatskog sporazuma, koji ima za cilj, pojednostavljeno, smanjiti temperaturu na Zemlji za dva stupnja Celzijusa.

Postavlja se pitanje kako to praktično eskalirati, a ne uvesti svijet u novi srednji vijek? Plan je, dakako, suspendirati konvencionalne izvore energije, jer, kažu, ako to ne učinimo, ako ne suspregnemo industriju, ova planeta nema šansu.

No, ne pripadnici cjelosvjetskom kulta ne odgovaraju hoće li onda obnovljiva energija uopće imati šansu. Obnovljiva energija nije samo sunce I vjetar, potrebni su nam alati, potrebna nam je tehnologija kako bi se, iz Bogom danog resursa, dobila energija.

Naime, za proizvesti obnovljivu energiju potrebne su elektrane, a za njihovu proizvodnju potrebna je velika količina ugljena, za instalaciju elektrana potrebna je velika količina fosilnih goriva. Još ih nismo u stanju proizvesti reciklažom dovoljno, bez bušenja. Kako ćemo to biti u mogućnosti bez stvaranja dodane vrijednosti, ako ugasimo konvencionalnu energiju?

Svaka nova tehnologija ovisi o umjetnoj potražnji, zrakoplov nikada ne bi postao komercijalan da su u igri bila braća Wright, da se nije pojavio Boeing I njegov kompromis s državnom vojnom industrijom. Tako je I sada, bez državne potražnje, pa i poticaja poreznih obveznika (priznajem sve manje!) ne bi bilo moguće potpuno tržišno proizvoditi obnovljivu energiju. Kako ćemo stvarati dodanu vrijednost za takvo društveno poduzimanje ako ugasimo konvencionalnu energiju?.

Posebna je priča to što sadašnja tehnologija nije u stanju akumulirati obnovljivu energiju tako da joj se kalorična vrijednost ne gubi prilikom transporta na velikim udaljenostima, a to je preduvjet da energetske I prometne tvrtke prijeđu na takvu vrstu energije. To, pak, što rudarenje, sada dostupnih, materijala za akumulaciju takve energije, poput litija, zagađuje okoliš na višoj razini nego li nekoliko bušotina nafte dodatno komplicira problem.

Odgovor bi, možda, mogla biti nuklearna energija, međutim današnja tehnologija, tu su zeleni djelomično u pravu, ne smanjuje rizik nuklearnih katastrofa kakvih smo svjedoci jednom u svakom od posljednjih desetljeća.

Ali, na trezvenom sagledavanju situacije, na stvaranju energetskog miksa I ravnoteže, na ekonomskoj slobodi s ciljem osiguravanja stvaranja nove vrijednosti, kako bi se industriji obnovljivaca I nuklearne energije pružila prilika za razvoj, nemoguće je stvarati sljedbeničku mrežu s ciljem pozicioniranja novih plemenitaša u projiciranom zelenom neosrednjovjkovlju.

Nove generacije
Važan faktor sad su postale alternativne, populističke i zelene stranke, pri čemu su ovi potonji u nizu zemalja osvojili dvoznamenkasti broj glasova.

Prvenstveno zahvaljujući mladima biračima, koji su upravo u zadnje vrijeme masovno uključeni u borbu protiv globalnog zatopljenja, zeleni su u Njemačkoj osvojili 20 posto, dvostruko više nego na prethodnim izborima za Europski parlament i zauzeli su drugo mjesto u toj zemlji, odmah iza demokršćana.

“Povijesno najbolji rezultati Zelenih u Njemačkoj, ali i solidni ishodi u Francuskoj, Finskoj, Belgiji i Nizozemskoj, označavaju prekretnicu i daju Zelenima više moći da provedu svoje politike u idućem sazivu EP. U ovom trenutku to sasvim sigurno znači osnaživanje onih mjera i politika koje zahtijevaju daleko više financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena, Zeleni to žele napraviti na socijalno pravedan način, da oni koji najviše stradaju od posljedica klimatskih promjena, nisu ujedno i oni koji će plaćati tu cijenu. Od EU se očekuje da povrati već dobro izblijedjeli ‘leadership’ u borbi protiv klimatskih promjena”, rekao nam je Vedran Horvat, upravitelj Instituta za političku ekologiju.

“Zeleni nisu samo odgovor na te promjene, oni su odgovor nove generacije Europljana spram neodrživog, dehumanizirajućeg i na rast usmjerenog ekonomskog modela, ali i spram desnog populizma koji upravo Zeleni mogu značajno usporiti”, kaže Horvat. Još jedan mandat u EU dobio je SDP-ovac Tonino Picula. “Birači nisu pristali na EU statusa quo kakvu predstavlja EPP-ov vodeći kandidat Manfred Weber, nego upravo suprotno. O želji birača da se EU mijenja puno govore i rezultati populista i desnice. Ljevici, čija su Partija europskih socijalista i parlamentarna grupacija Socijalisti i demokrati najjači predstavnici, otvara se mogućnost stvaranja progresivne koalicije, u kojoj bi sa zelenima bila i radikalna ljevica, kao i liberali, što predlaže Frans Timmermans, vodeći kandidat socijalist i demokrata.

U takvim okolnostima, sigurno je da će temelj svih politika biti jačanje socijalne i kohezijske politike, politike minimalnih plaća i radnih prava, kao i zaštite okoliša, odnosno usmjeravanja industrijskih politika u smjeru veće zaštite okoliša. To su teme na kojima je socijaldemokratska ljevica prije jedanaest godina, u vrijeme izbijanja Velike recesije, propustila reagirati”, priznaje Picula. Na pitanje čemu će se posvetiti u svom novom mandatu, kaže da će i dalje afirmirati jadransku Hrvatsku. “Želim nastaviti raditi na ulasku RH u schengensko područje, za što sam već dobio podršku u EP. Ponosim se što sam u Europskom parlamentu pomogao osnovati prvo radno tijelo koje sustavno brine o otocima – Međuskupinu za mora, rijeke, otoke i priobalna područja, koja okuplja zastupnike iz više od 20 EU zemalja, stoji u analizi poslovnog dnevnika.

Markus Soeder, čelnik bavarske demokršćanske stranke CSU, sestrinske stranke CDU i premijerke Angele Merkel, proglasio je nakon izbora Zelene glavnim suparnikom. “Najveći izazov budućnosti bit će intenzivna rasprava sa Zelenima”, poručio je i Soeder i dodao kako “stare mjere više ne vrijede”. Priznavši da njegova stranka ima poteškoća u pridobivanju mlađih glasača, zaključio je kako “moraju biti mlađi, otvoreniji i više cool'”. Projekcije pokazuju kako je jedan od triju njemačkih glasača mlađih od 30 godina glasao za zelene, dok ih je samo 13 posto odabralo CDU.

Analiza IEA
Unatoč značajnom napretku zadnjih nekoliko godina, ne ispunjavaju se globalni energetski ciljevi postavljeni u UN-ovim “Ciljevima održivog razvoja za 2030. godinu”, ocjenjuje se u zajedničkom izvješću Međunarodne agencije za energiju (IEA), Međunarodne agencije za obnovljivu energiju, Statističkog odjela Ujedinjenih naroda, Svjetske banke i Svjetske zdravstvene organizacije.

Osiguranje pristupačne, pouzdane, održive i moderne energije za sve do 2030. godine i dalje je moguće, ali zahtijevat će pojačane napore, posebice one koji će osigurati da neke od najsiromašnijih svjetskih populacija poboljšaju svoju energetsku poziciju i održivost, kaže se u izvješću objavljenom u srijedu na IEA-ovim internetskim stranicama.

Dodaje se kako je zadnjih nekoliko godina postignut značajan napredak u pristupu energiji, a broj ljudi koji žive bez električne energije pao je na otprilike 840 milijuna, s 1 milijarde u 2016. i 1,2 milijarde u 2010. Indija, Bangladeš, Kenija i Mijanmar su među zemljama s najvećim brojem stanovnika koji žive bez električne energije.

 

Međutim, bez održivih i pojačanih aktivnosti, 650 milijuna ljudi će i dalje ostati bez pristupa električnoj energiji do 2030. godine, a devet od deset njih živjet će u subsaharskoj Africi, upozorava se u izvješću. U toj regiji, naime, 573 milijuna ljudi još uvijek “živi u mraku”.

Za povezivanje najsiromašnijih i najteže dostupnih kućanstava, presudna su rješenja izvan mreže (off-grid), uključujući solarnu rasvjetu, solarne kućne sustave i manje mreže, kaže se u izvješću. Pritom se iznosi da je na globalnoj razini najmanje 34 milijuna ljudi u 2017. dobilo pristup osnovnim uslugama električne energije putem off-grid tehnologija.

Autori izvješća iznose kako su u cijelom svijetu poduzeti veliki napori za primjenu tehnologija obnovljive energije za proizvodnju električne energije i poboljšanje energetske učinkovitosti. Ipak, pristup “čistim rješenjima” za kuhanje i korištenje obnovljivih izvora energije u proizvodnji topline i prometu još uvijek daleko zaostaju za ciljevima. Kako bi se to promijenilo, autori izvješća preporučuju snažniju političku predanost, dugoročno energetsko planiranje, povećano privatno financiranje i odgovarajuće političke i fiskalne poticaje za bržu primjenu novih tehnologija.

Prema podacima iz izvješća, obnovljivi izvori energije činili su 17,5 posto ukupne svjetske potrošnje energije u 2016. naspram 16,6 posto u 2010. godini. Preporuča se “značajno daljnje povećanje obnovljivih izvora energije kako bi energetski sustavi postali pristupačni, pouzdani i održivi”.

Što se pak tiče poboljšanja energetske učinkovitosti, upozorava se na određeno usporavanje u ostvarenju toga cilja te se dodaje da za njegovo ispunjavanje treba ojačati obvezujuće politike energetske učinkovitosti, pružanje ciljanih fiskalnih ili financijskih poticaja, iskorištavanje tržišnih mehanizama i osiguravanje visokokvalitetnih informacija o važnosti energetske učinkovitosti, stoji u analizi.

Sufinanciranje
Pravne osobe se od srijede, 22. svibnja, mogu prijaviti na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje električnih vozila, a ukupni iznos je 17,5 milijuna kuna, najavio je u utorak direktor Fonda Dubravko Ponoš.

Fond je za održivi promet ove godine osigurao gotovo 40 milijuna kuna, a proračun ovog poziva je 17, 5 milijuna kuna. Sufinancirat će se do 40 posto investicije, odnosno maksimalno do 400.000 kuna po korisniku, rekao je Ponoš. Na javni poziv mogu se prijaviti lokalne jedinice, tvrtke, obrtnici i sve neprofitne organizacije osim udruga, a financira se nabava električnih bicikala i vozila L kategorije, osobnih vozila te kategorije N1-N3 te M2 i M3, koji osim na električni pogon mogu biti i na stlačeni ili ukapljeni prirodni plin.

Nabaviti se može jedno ili više vozila pa će se tako za nabavu od 5 do 15 električnih bicikala moći dobiti do 5000 kuna po biciklu, a za električne skutere, motocikle i četverocikle na struju do 20.000 kuna. Do 40.000 kuna dostupno je za plug-in hibridne automobile te vozila N1 kategorije s pogonom na stlačeni prirodni plin ili ukapljeni prirodni plin. Za električne automobile na raspolaganju je i do 80.000 kuna, a za vozila N2, N3, M2 ili M3 kategorije do 400.000 kuna, što je i maksimalni iznos poticaja po korisniku.

Kao i dosad, sufinanciraju se isključivo nova vozila koja u trenutku unosa, uvoza ili prodaje u Hrvatskoj ili ranije nisu bila registrirana, a u slučaju električnog bicikla da nije ranije bio korišten. U slučaju odobravanja poticaja, vozilo se treba nabaviti u roku 12 mjeseci. Ponoš je također objavio rezultate javnog poziva za građane – pristiglo je više od 2400 zahtjeva, a odobreno je sufinanciranje za kupnju 846 vozila, od čega 168 osobnih automobila, 482 električna bicikla te 196 motocikala i ostalih vozila L kategorije.

Zaštita okoliša u Hrvatskoj nema alternativu, a recikliranje plastike i drugih materijala je prioritet, istaknuo je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić u utorak na konferenciji “Plastika u kružnom gospodarstvu – zeleni izazov generacije?”, a direktor hrvatskog Ureda Greenpeacea Zoran Tomić rekao je kako je predsjedanje Hrvatske Europskom unijom iduće godine prilika da ‘i na ovom području pokažemo liderstvo’.

Hrvatska oko 20 posto svog BDP-a ima iz turizma, konkurencija čini svoje, i jedino u zdravom i čistom okolišu Hrvatska može pobijediti konkurenciju i da “turizam i dalje bude grana od koje možemo generirati značajne prihode”, rekao je Ćorić. Podsjetio je da Hrvatska pod NATUROM 2000 ima preko 37 posto kopnenog teritorija. “Upravo zato sve vrste recikliranja, ne samo plastike koja je danas tema, nego i drugih materijala, jesu prioritet i moraju biti i u idućem razdoblju”, poručio je Ćorić na konferenciji koju je organizirala Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom (HUGO), koja je članica ISWA (International solid waste association) u suradnji s ustanovom za obrazovanje odraslih AUTUS u Zagrebu i Jutarnjim listom.

Ministarstvo u potpunosti podržava put EU “kontra plastike”

Ćorić kaže kako je plastika jedna od najaktualnijih tema na nacionalnoj i europskoj razini, a Hrvatska je ulaskom u EU preuzela obvezu odvojenog sakupljanja 50 posto otpadnog papira, stakla, metala i plastike do kraja 2020., odnosno 60 posto do kraja 2022. godine.

Ističe kako su u Ministarstvu u potpunosti posvećeni dostizanju tih ciljeva, međutim to ne ovisi samo o Ministarstvu i Fondu za zaštitu okoliša već i o ponašanju svih dionika u društvu, posebice jedinica lokalne samouprave, a u konačnici i građana. U posebnom fokusu odvojenog prikupljanja otpada je otpad od plastike. “Svake godine Europa generira oko 25 milijuna tona otpada od plastike, od čega se svega 30 posto prikupi, a ostatak ostaje u okolišu. I to je problem s kojim se doista ubuduće moramo uspješno pozabaviti”, naglašava ministar.

Lani je donesena sveobuhvatna strategija za plastiku na razini EU, a ovih dana očekuje se i stupanje na snagu nove direktive o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. U Ministarstvu u potpunosti podržavaju takav put EU – kontra plastike, kontra toga da se plastika uporabljuje u onim situacijama u kojima to nije nužno potrebno i ostaje u okolišu. “Ciljevi da se do 2025. godine u nove proizvode ugradi minimalno 10 milijuna tona reciklirane plastike, da se do 2030. godine postigne da u EU sva plastična ambalaža bude ponovno uporabljiva ili reciklabilna, da stopa recikliranja bude veća od 50 posto i da kapaciteti za sortiranje i recikliranje otpadne plastike u EU budu četiri puta veći nego što je to danas, upravo su ciljevi koje Hrvatska i naše ministarstvo u potpunosti podržava. Smatramo da se plastika kao vrijedan materijal sadržan u otpadu treba učinkovito uporabiti, reciklirati i ponovno uključiti u nacionalno i europsko gospodarstvo, čime u potpunosti doprinosimo prelasku na kružno gospodarstvo i utječemo na povećanje broja radnih mjesta u gospodarstvu”, ističe Ćorić.

Za Direktivu o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš i plan da se u EU zabrani određene plastične proizvoda, kao što su štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, slamke plastične čaše, Ćorić je rekao da su dugoročni učinci – definitivno pozitivni.

Kazao je i kako Ministarstvo s Hrvatskom gospodarskom komorom intenzivno radi na modernizaciji burze otpada i izradi tehnoloških zahtjeva za pojedine vrste otpada, u cilju njegova lakšeg plasmana.

U postupku je i izmjena zakonodavnog okvira vezano uz ambalažni otpad. Izmjene uredbe o gospodarenju otpadnom ambalažom i pravilnika o ambalaži odnose se na poboljšanje učinkovitosti sustava, povratne naknade u smislu postupne automatizacije sustava i na proširivanje sustava povratne naknade na mlijeko i mliječne proizvode i ambalažu od 0,2 litra. “Ponovno uključivanje ambalaže od milijeka i tekućih mliječnih proizvoda kao i ambalaže od 0,2 litra u sustav povratne naknade, povisit će se stopa recikliranja komunalnog otpada, a posebice recikliranje plastične ambalaže”, poručio je ministar Ćorić.

Direktor ureda Greenpeacea u Hrvatskoj Zoran Tomić u izvješću “U okovima plastike” spomenuo je važnost zaštite Jadranskog mora od plastičnog otpada.

Osvrčući se na naplatu laganih plastičnih vrećica u Hrvatskoj rekao je kako se ta naplata uvelike ne poštuje, cijena nije propisana, a problem je i određivanje debljine vrećica jer su one najtanje izuzete od naplate. “Irska je uvođenjem obavezne naplate 2002. s vremenom postigla smanjenje od 90 posto korištenja laganih plastičnih vrećica”, rekao je Tomić. U Greenpeaceu smatraju da se na taj način u Hrvatskoj do kraja godine neće postići željeni cilj smanjenja plastičnih vrećica, pa su zbog toga pokrenuli peticiju za zabranu laganih plastičnih vrećica koju je dosad potpisalo više od 40.000 ljudi.

BBC
Znanstvenici vjeruju da bi uslijed globalnog zatopljenja, odnosno zbog ubrzanog otapanja leda na Grenlandu i Antarktici razina mora mogla porasti i dvostruko više nego što se dosad pretpostavljalo, piše BBC.

Dosad se vjerovalo da bi do 2100. razina mora mogla porasti za nešto manje od jednog metra, no po najnovijoj studiji stvarna razina porasta mogla bi biti i dvostruko veća, što bi moglo rezultirati raseljavanjem stotina milijuna ljudi, kažu autori studije.

Pitanje porasta razine mora bilo je jedno od najkontroverznijih pitanja što ga je 2013. pokrenuo Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), kada je objavio svoje peto izvješće. IPCC je tada upozorio da bi daljnje zagrijavanje planeta, a da se pritom ne ostvari veće smanjenje emisije stakleničkih plinova, do 2100. moglo rezultirati porastom globalne razine mora za 52 do 98 cm. Ne smanji li se emisija stakleničkih plinova, po najnovijoj će procjeni do 2100. godine razina svjetskih mora vrlo vjerojatno porasti za 62 do 238 centimetara.

To bi se dogodilo u slučaju najgoreg scenarija – porasta temperature za 5 Celzijevih stupnjeva. “Povećanje razine mora do 2100. moglo bi iznositi između 7 i 178 cm, no kada otapanju alpskih ledenjaka dodate i otapanje ledenjaka izvan ledenih pokrivača ili kontinentalnih ledenjaka, kao i termalnu ekspanziju mora, vrlo brzo stižete do dva metra”, kazao je voditelj studije, prof. Jonathan Bamber s bristolskog sveučilišta.

Zbog očekivanog porasta temperature do dva Celzijeva stupnja, ledeni dio Grenlanda i dalje najviše pridonosi porastu razine mora. No s porastom temperatura u obzir se moraju uzeti puno veći dijelovi antarktičkih kontinentalnih ledenjaka.

“Kada u obzir uzmete ova manje vjerojatna, ali ipak prihvatljiva predviđanja, možemo kazati da stručnjaci misle kako postoji malena, ali statistički značajna vjerojatnost da će zapadni Antarktik postati vrlo nestabilan, a tomu će pridonijeti i dijelovi istočnog Antarktika”, kaže Bamber. “No to će se dogoditi samo u slučaju ekstremnog povećanja temperatura od 5C.”

Ovakav bi scenarij, odnosno porast razine mora za oko dva metra imao katastrofalne posljedice.

Izračunali su da bi u tom slučaju nestalo oko 1,79 milijuna četvornih kilometara nastanjive površine planeta, što je jednako veličini Libije. Veći dio toga područja nalazio bi se u područjima od iznimnog značaja za uzgoj hrane, poput, primjerice delte Nila, a ugroženi bi bili i veliki obalni gradovi, među kojima London, New York i Šangaj. “Da biste shvatili o čemu govorim usporedit ću to sa sirijskom izbjegličkom krizom koja je rezultirala dolaskom oko milijun izbjeglica u Europu, a to je oko 200 puta manje od broja ljudi koji bi bili raseljeni kada bi razina mora i oceana porasla za dva metra”, pojasnio je Bamber.

Autori studije ističu kako još uvijek ima vremena da se izbjegne ovakav zastrašujući scenarij, osobito ako se u narednim desetljećima znatno smanji emisija stakleničkih plinova. Kažu i da vjerojatnost za najgori scenarij iznosi oko pet posto. “Kad bih vam rekao da postoji pet posto izgleda da vas pregazi auto kada prelazite cestu, ne biste joj ni prišli. Čak i vjerojatnost od jedan posto znači da bi se poplava koja se događa samo jednom u stotinu godina mogla ipak dogoditi za vašeg života. Bilo kako bilo, vjerojatnost od pet posto predstavlja ozbiljan rizik za naš planet”, kazao je Bamber.

Rezultati studije objavljene pod nazivom “Ice sheet contributions to future sea-level rise from structured expert judgment” objavljeni su u stručnome časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Za čelnika EK
Spitzenkandidati za čelno mjesto Europske komisije obećali su u u televizijskoj debati u srijedu veće oporezivanje tehnoloških divova, pozvali na borbu protiv klimatskih promjena, no s različitim prijedlozima i uz razilaženja po pitanju migracija.

U debati održanoj uoči europskih izbora u Europskom parlamentu u Bruxellesu o pitanjima migracija, klimatskih promjena, nezaposlenosti mladih raspravljali su vodeći kandidat EPP-a Manfred Weber, Frans Timmerman, potpredsjednik Europske komisije i spitzenkandidat europskih socijalista (PES), Ska Keller iz Europske strane zelenih, Jan Zahradil iz Saveza konzervativaca i reformista u Europi (ACRE), Margrethe Vestager (ALDE) i Nico Cue iz Europske ljevice.

Europski parlament (EP) bira jednog od vodećih kandidata za predsjednika Komisije nakon što ga formalno predlože čelnici država i vlada koji pri toj odluci uzimaju u obzir rezultate europskih izbora.

Ska Keller je u raspravi istaknula da u EU-u postoje članice koje žele uništiti europski projekt, navodeći u prvom redu Mađarsku. Timmermans rast euroskepticizma pripisuje razočaranju građana u trenutne političke opcije, dok Manfred Weber iz Europske pučke stranke smatra da se EU treba dodatno demokratizirati. Pritom se zalaže za poštivanje vladavine prava i kažnjavanje onih koji to ne čine. “Europa treba činiti manje, ali bolje”, poručio je u više navrata Zahradil koji se zalaže za decentralizaciju te smatra da je potrebno pronaći balans između europskih i nacionalnih pitanja, dok je Margrethe Vestager iz Saveza liberala i demokrata za Europu zaključila da se “Europa treba promijeniti”.

Cue je kritizirao mjere štednje koje su se prije svega provodile na jugu Europe i smatra da je, ako se to ne promijeni, “Europska unija u opasnosti od uništavanja”.

Migracije

Weber je istaknuo da se za rješenje problema migracija treba provesti Marshallov plan za Afriku i pomoći Siriji. Smatra i da je potrebno postrožiti kontrole na granicama, što je Nico Cue ocijenio skandaloznim. “Ne odvija se invazija Europe. Migranti čine tek 0,5 posto stanovništva. Meni, sinu migranta, izjave Webera su skandalozne”, rekao je Cue.

Jan Zahradil je kritizirao sustav kvota. “Nikada ne bih ponovio iste pogreške aktualne Komisije koja je uvela kvote koje nisu funkcionirale nego su samo produbile jaz između istoka i zapada Europe”, tvrdi Zahradil.

Vestager je ustvrdila da je Europskoj uniji potreban zajednički sustav azila, dok Ska Keller smatra da manjka solidarnosti te da EU treba snažnije poduprijeti lokalne zajednice koje primaju izbjeglice.

Vanjska politika, odnosi sa svjetskim silama

Keller smatra da EU nema ideju o tome kako se postaviti u globalnom okruženju i kritizirala je EU zbog izvoza oružja. “U isto vrijeme pomažemo i izvozimo oružje diktatorima”, rekla je Keller. Timmermans je poručio da se ne može napredovati na globalnoj sceni zbog europskih vođa koji su prijateljski nastrojeni prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Weber smatra da EU treba biti partner SAD-a unatoč politici američkog predsjednika Donalda Trumpa, a Zahradil se složio da je potrebno održavati odnose sa SAD-om bez obzira tko je predsjednik.

Klimatske promjene

“Imamo samo jedan planet i moramo ga zaštititi”, rekla je Keller ponovivši da se to treba učiniti ulaganjem u zelenu ekonomiju. Prozvala je Webera što je EPP glasao protiv ambicioznijih ciljeva u borbi protiv klimatskih promjena, dok je Weber isticao cilj postizanja nulte stope emisija CO2 do 2050. godine. Vestager se zalaže za ulaganje u infrastrukturu i izgradnju brzih željeznica, Zahradil za jačanje malih gospodarstava, dok je Cue pozdravio prosvjede mladih za klimu.

Timmermans je poručio da borbu protiv klimatskih promjena i zaštitu okoliša treba postaviti kao prioritete Unije. “Što duže čekamo, to će skuplje i teže biti”, rekao je spitzenkandidat europskih socijalista.

Nezaposlenost mladih

Timmermans je rekao da je “potrebno proširiti program Erasmus na svaku mladu osobu u Europu, povećati minimalni dohodak, proširiti Garanciju za mlade i sniziti pravo glasa na 16 godina kako bi mladi imali veću mogućnost odlučivanja”.

Zahradil se složio da je potrebno jačati već postojeće programe EU-a poput Digital Europe, Horizon Europe koji podupire istraživanja i razvoj te InvestEU. Keller je rekla da se veće zapošljavanje mladih može postići ulaganjem u socijalnu i ekološku ekonomsku tranziciju. Cue traži minimalnu plaću na razini EU-a, dok Vestager kaže da je potrebno osigurati dostojanstven život svim Europljanima.

Tehnološki divovi, oporezivanje

Svi spitzenkandidati su se složili da je potrebno veće i transparentnije oporezivanje tehnoloških divova poput Amazona i Applea. Ipak, Zahradil smatra da određivanje visine poreza nije na EU-u već da o tome zasebno trebaju odlučiti nacionalne vlade. Vestager i Keller su napomenule da je potrebno uvođenje digitalnog poreza. Vodeći kandidati za predsjednika Europske komisije na kraju debate pozvali su građane na izlazak na izbore od 23. do 26. svibnja.

Dobre želje
Njemačka kancelarka Angela Merkel želi da Njemačka do 2050. bude CO2 neutralna i to će svom resornom kabinetu postaviti kao cilj, najavila je sama kancelarka obraćajući se sudionicima konferencije o zaštiti klime “Petersberški dijalog”, koja se održava u Berlinu.

“Rasprava ne bi smjela ići u smjeru možemo li to postići, nego kako da to postignemo“, rekla je Merkel na konferenciji o zaštiti klime u Berlinu. Ona je objasnila da bi cilj nulte emisije stakleničnih plinova trebalo postići ravnotežom između proizvedenih štetnih plinova i protumjera poput pošumljavanja ili pohranjivanja plinova.

Merkel je objasnila da je svom novoformiranom tijelu, Klimatskom kabinetu, u kojem sjede ministri resora koji imaju utjecaja na promjenu klime, naložila da pronađe načina kako da se taj cilj ostvari. “Ako Klimatski kabinet pronađe odgovor, onda se možemo priključiti inicijativi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji se zalaže za CO2 neutralnu Europsku uniju do 2050. Moja je želja da nam to pođe za rukom“, rekla je Merkel.

Još prošlog tjedna je njemačka vlada odbacila inicijativu francuskog predsjednika uz objašnjenje da je ona neostvariva. Merkel je podržala ministricu zaštite okoliše Svenju Schulze, koja unutar vlade nailazi na otpor pri donošenju zakona koji bi išli u smjeru smanjenja emisije stakleničnih plinova. U to, između ostalog, spada i tzv. porez na ugljični dioksid, čemu se protive predstavnici gospodarstva. “Ministri zaštite okoliša ne smiju biti usamljeni u borbi protiv klimatskih promjena. Iza njih mora stajati čitav kabinet, a time i političko vodstvo zemlje“, rekla je Merkel.

Ona je ukazala na to da za planirano odustajanje Njemačke od energije dobivene korištenjem ugljena do 2038. treba izboriti širok društveni konsenzus. Sjednica Petersberškog klimatskog dijaloga u Berlinu svojevrsna je priprema za UN-ovu konferenciju o promjeni klime, koja će se održati u Čileu od 2-13. prosinca 2019.

Cijena temeljite deindustrijalizacije?
Gotovo tri četvrtine zemalja Europske unije zabilježilo je prošle godine manju emisiju ugljičnog dioksida povezanu sa sagorijevanjem fosilnih goriva nego u godini ranije, a među zemljama s najznačajnijim padom našla se i Hrvatska, pokazuje izvješće europskog statističkog ureda.

Na razini Europske unije emisija ugljičnog dioksida povezana sa sagorijevanjem fosilnih goriva smanjena je u 2018., za 2,5 posto, izračunali su u Eurostatu. Emisija CO2 povezana je sa klimatskim uvjetima, gospodarskim rastom, brojem stanovnika, transportom i industrijskim aktivnostima a spada među glavne uzročnike globalnog zatopljenja, podsjećaju statističari.

Napominju i da CO2 čini oko 80 posto ukupne emisije stakleničkih plinova u Europskoj uniji. Prema podacima objavljenim u srijedu, niže emisije CO2 nego u 2017. zabilježilo je prošle godine čak 20 od 28 zemalja EU-a. Najveći je pad emisija ugljičnog dioksida povezanih sa sagorijevanjem fosilnih goriva zabilježio Portugal, za devet posto. Slijedi Bugarska s emisijom manjom za 8,1 posto.

U Irskoj smanjena je 6,8 posto, u Njemačkoj 5,4 a u Nizozemskoj 4,6 posto. Na šestom je mjestu Hrvatska sa 4,3 posto manjom emisijom CO2 povezanom sa sagorijevanjem fosilnih goriva u 2018. godini. Najviše je pak prošle godine povećana emisija ugljičnog dioksida u Latviji, za 8,5 posto. Izrazitije povećanje emisije zabilježile su još Malta, za 6,7 posto, i Estonija, za 4,5 posto.

Njemačka s najvećim udjelom u ukupnoj emisiji CO2 u EU

Iako je Njemačka u 2018. zabilježila najveći pad emisije CO2, budući da je najmoćnije gospodarstvo EU-a, s najviše stanovnika, s 22 posto ima i najveći udio u ukupnoj emisiji tog plina u EU. Slijede Velika Britanija s udjelom od 11,4 posto, Poljska s 10,3 posto, te Francuska i Italija s po 10 posto, prema podacima Eurostata. Sastav te skupine uglavnom se poklapa s onime vodećih gospodarstava Europske unije i zemalja s najvećim brojem stanovnika.

Poljska pak značajan udio u emisijama CO2 može pripisati i zastarjelim elektranama na ugljen u kojima proizvodi gotovo svu svoju struju. Hrvatska je pak s 0,5 posto udjela u ukupnoj europskoj emisiji CO2 u 2018. godini pri dnu ljestvice, u društvu s Litvom i Slovenijom (0,4 posto), Luksemburgom (0,3 posto). Na začelju je Malta s nula posto udjela prema procjenama Eurostata, a slijede Cipar i Latvija s po 0,2 posto udjela. EU je obećala da će do 2030. smanjiti emisiju ugljika za 40 posto u odnosu na razinu iz 1990. godine.

Njemački izvoz porastao je u ožujku, pokazali su u petak podaci državnog ureda statistiku, ulijevajući nadu da trgovinski sporovi ipak nisu značajnije zakočili rast najvećeg europskog gospodarstva u prvom tromjesečju.

Sezonski prilagođeni izvoz porastao je u ožujku za 1,5 posto u odnosu na prethodni mjesec kada je pao 1,2 posto, pokazuju podaci Destatisa. Uvoz je povećan 0,4 posto, čime je njemački višak u trgovinskoj razmjeni za svijetom blago porastao, na 20,0 milijardi eura, s 18,7 milijardi koliko je iznosio u prethodnom mjesecu. Njemačko gospodarstvo tradicionalno je orijentirano na izvoz a u posljednje vrijeme trpi negativne posljedice trgovinskih sporova koje je pokrenuo Washington protiv Kine ali i Europske unije.

Dodatno ga koči posustajanje svjetskog gospodarstva i planirani izlazak Britanije iz Europske unije, ali i postroženi testovi emisija štetnih plinova koji su prouzročili uska grla u automobilskoj industriji. Podaci iz industrije otkrivaju slabljenje inozemne potražnje, pa u ministarstvu gospodarstva očekuju prigušenu aktivnosti u industriji u sljedećim mjesecima, unatoč rastu u ožujku. Gospodarstvo se u međuvremenu počelo više oslanjati na domaću potrošnju a vlada u Berlinu prepolovila je procjenu gospodarskog rasta u ovoj godini, na 0,5 posto.