Klima

Iskorak
Njemački kemijski i farmaceutski div Bayer u utorak je objavio da mu je cilj klimatski neutralno poslovanje do 2030. godine putem smanjenja ili kompenzacije svih emisija stakleničkih plinova koje generira.

Održivost će biti “sastavna komponenta naše aktivnosti i našeg dugoročnog gospodarskog uspjeha”, dodao je, istaknuvši kako će emisije, uz financijske ciljeve, ubuduće utjecati i na plaće i bonuse menadžera.

Kompanija sa sjedištem u njemačkom Leverkusenu planira korištenjem struje iz obnovljivih izvora i efikasnijim poslovnim procesima eliminirati oko četiri milijuna tona ugljičnog dioksida (CO2) koliko godišnje proizvede.

Ostatak emisija bit će anuliran hvatanjem ugljika koje povećava bioraznolikost, objavio je u priopćenju njemački gigant. Grupa dodaje da će u suradnji s dobavljačima i klijentima smanjiti emisije u cijelom nabavnom lancu, i ciljati njihovo smanjenje u logistici i ambalaži.

Povrh smanjenja emisija CO2, u Bayeru namjeravaju uložiti napore “kako bi se do 2030. emisije stakleničkih plinova po kilogramu proizvedenih usjeva na velikim poljoprivrednim tržištima i utjecaj pesticida na okoliš smanjili za 30 posto”.

Lani se preuzimanjem američkog diva industrije sjemenja i pesticida Monsanta za 63 milijardi dolara Bayer svrstao u red najvećim agrokemijskih kompanija.

Monsantov pesticid glifosat, aktivni sastojak proizvoda poput Roundupa, pod budnim je okom javnosti i kompaniji je ‘priskrbio’ približno 43.000 tužbi u SAD-u. Tužitelji tvrde da su zbog upotrebe tog pesticida oboljeli od karcinoma i drugih teških bolesti. Bayer se žalio na prvostupanjske presude kojima mu je naložena isplata golemih iznosa obeštećenja a paralelno sa zastupnicima tužitelja pregovara o nagodbi.

COP25
Europska investicijska banka (EIB) na konferenciji COP25 u Madridu potpisala je s poduzećem IM2 Energía Solar sporazum o financiranju vrijedan 26 milijuna eura na izgradnju 15 novih solarnih elektrana u Španjolskoj. Financiranje EIB-a osigurano je Planom ulaganja Europskog fonda za strateška ulaganja.

Projekt pod nazivom „Solar Storm 200” ima potencijal za proizvodnju 218 megavata zelene energije te će stvoriti 400 novih radnih mjesta u fazi izgradnje, kao i zaposliti dodatnih 20 stalnih zaposlenika. Solarne elektrane izgrađivat će se u Andaluziji, u području Valencije, Murciji i Estremaduri.

Potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis, zadužen za gospodarstvo u interesu građana, izjavio je: Ulaganje u obnovljive izvore energije ključan je element za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Zadovoljstvo mi je biti u Madridu tijekom konferencije COP25 u sklopu koje je Europska investicijska banka potpisala sporazum u okviru Plana ulaganja za Europu na temelju kojega će se financirati 15 novih solarnih elektrana u Španjolskoj. Time će se ne samo osigurati novi izvori čiste energije, već i otvoriti nova radna mjesta.

Priopćenje za medije dostupno je ovdje. Od studenoga 2019. u okviru Plana ulaganja već je mobilizirano 450,6 milijardi eura za ulaganja diljem EU-a, uključujući 49,5 milijardi eura u Španjolskoj, te je podržano više od milijun novoosnovanih poduzeća te malih i srednjih poduzeća. Ulaganja sufinancirana iz EFSU-a povećala su bruto domaći proizvod EU-a za 0,9 % i stvorila 1,1 milijun radnih mjesta u odnosu na ishodišni scenarij. Planom ulaganja do 2022. BDP EU-a povećat će se za 1,8 % i stvoriti 1,7 milijun radnih mjesta.

Izvješće
Pad potrošnje ugljena u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi pomogao je usporiti rast globalnih emisija ugljičnog dioksida ove godine, a tome je pridonijela i slabija potražnja za ugljenom u Kini i Indiji, prema studiji objavljenoj u srijedu.

Izvješće objavljeno na UN-ovom summitu o klimi u Madridu pokazalo je da sve veći apetit za naftom i plinom znači da je svijet još uvijek daleko od postizanja drastičnih smanjenja emisija stakleničkih plinova potrebnih za sprečavanje katastrofalnog globalnog zagrijavanja.

Ipak, potrošnja ugljena naglo je pala u Sjedinjenim Državama i Europi, pomažući usporiti očekivani rast emisije ugljičnog dioksida na 0,6 posto u 2019. u usporedbi s 2,1 posto u 2018. godini.

Sporiji rast potražnje u Kini, koja sagorijeva polovinu ugljena u svijetu, te u Indiji, u kombinaciji s općenito slabijim globalnim gospodarskim rastom također je pomogao usporavanju rasta emisije, navodi se u izvješću “Global Carbon Budget 2019.”

U tom se izvješću navodi i da će globalne emisije C02 iz fosilnih goriva vjerojatno biti više za četiri posto u 2019. nego u 2015., godini kada je usvojen Pariški sporazum o borbi protiv klimatskih promjena.

Agenda
Krajnje lijeva ljevičarska aktivistica Greta Thunberg istovarila je svoja razmišljanja na svijet u članku objavljenom u petak, tvrdeći da fosilna goriva “doslovno” ubijaju čovječanstvo i da su prijetnja “samom našem postojanju”, navodeći pritom da se njezina agenda “klimatske krize” ne radi samo o okolišu, već i o borbi protiv “kolonijalnog, rasističkog i patrijarhalnog sustava ugnjetavanja”
.

U članku objavljenom u Project Syndicate, Thunberg i još dvojica drugih krajnje lijevih klimatskih aktivista napali su svjetske lidere zbog njihovih pro-kapitalističkih politika, napisavši da “političari dozvoljavaju profiterima daljnje iskorištavanje resursa naše planete i uništavanje ekosustava u potrazi za brzom zaradom koja prijeti samom našem postojanju.”

Iako nije to izričito rekla, Thunberg je priznala da je Pariški klimatski sporazum — koji su Sjedinjene Države koštao bilijune dolara i stotine tisuća radnih mjesta — bio potpuni neuspjeh.

Thunberg je napisala: “… nedavno istraživanje je pokazalo da smo na putu da proizvedemo 120% više fosilnih goriva u 2030. godini nego što bi bilo u skladu s ograničavanjem na 1.5°C. Koncentracija stakleničkih plinova koji zagrijavaju klimu u našoj atmosferi dosegla je rekordno visoku razinu, bez znakova usporavanja. Čak i ako zemlje ispune svoje trenutačno smanjenje emisija, mi smo na putu povećanja od 3.2°C.”

Čak je i lijevo nastrojeni New York Times priznao da je Pariški klimatski sporazum bio neuspjeh, izvijestivši da “čak i ako bi svaka zemlje uspjela ispuniti svoje pojedinačno obećanje, svijet je i dalje na putu zagrijavanja više od 2 stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsku razinu, prag za koji su svjetski čelnici obećali da će ostati ‘znatno ispod’ u Parizu, jer ga smatraju neprihvatljivo rizičnim.”

Thunberg je rekla da se njezin krajnje lijevi aktivizam odnosi na “promjenu percepcije” i “premještanje” “javnog mijenja” o klimatskim promjenama i navođenja “školske djece” da predvode “put u podizanju svijesti”.

“Fosilna goriva doslovno guše život iz nas”, nastavila je Thunberg. “Ta akcija mora biti snažna i opsežna. Uostalom, klimatska kriza se ne radi samo o okolišu. To je kriza ljudskih prava, pravde i političke volje. Stvorili su je i potakli kolonijalni, rasistički i patrijarhalni sustavi ugnjetavanja. Mi ih sve trebamo razmontirati. Naši politički lideri više ne mogu izbjegavati svoje odgovornosti.”

Thunberg je rekla da cilj njezinog “klimatskog pokreta otpora” “promijeniti sve”.

“Dakle, nastavit ćemo sa stalnim štrajkovima, prosvjedima i ostalim akcijama”, dodala je Thunberg. “Postat ćemo sve glasniji i glasniji. Mi ćemo učiniti sve što je potrebno kako bismo uvjerili naše lidere da se ujedine iza znanosti toliko jasno da će čak i djeca to razumjeti.”

Njezin krajnje lijevi aktivistički kolega David Hogg iznio je slične ekstremističke primjedbe u vezi klime prošli tjedan na Twitteru, napisavši: “U sljedećih nekoliko godina prosvjedi će postati toliko masovni da ih policija neće moći obuzdati i morat će u pomoć pozvati nacionalnu gardu/vojsku.”

Izvor https://www.dailywire.com/news/greta-snaps-change-everything-climate-crisis-about-colonial-racist-and-patriarchal-systems-of-oppression-fossil-fuel-literally

Analiza BBC-a
Upozorenja su otprije poznata. Godina 2019. mogla bi biti jedna od najtoplijih u povijesti, a glavni tajnik UN-a Antonio Gurerres nedavno je kazao da ‘točka bez povratka više nije tako daleko’

U ponedjeljak je u Madridu započela 25. konferencija o klimatskim promjenama, COP25, dvotjedni samit na kojem će se raspravljati o klimatskim promjenama i postavljanju novih ciljeva, piše BBC. Razgovori su započeli u vrijeme sve vidljivijih učinaka rasta temperature tijekom prošle godine, s požarima koji haraju od Arktika i Amazonije do Australije te uragana koji divljaju tropskim područjem.

Što se uistinu događa na ovakvim konferencijama i donose li one uistinu promjene? Brojne države imaju vlastite ciljeve kada su posrijedi klimatske promjene. Vlada Velike Britanije se, primjerice, obvezala da će smanjiti razinu emisije stakleničkih plinova na nulu do 2050.. No postoje i globalni ciljevi za zemlje koje sudjeluju u radu samita UN-a o klimatskim promjenama. Montrealski protokol, usvojen 1987. godine bio je međunarodni sporazum čiji je cilj obnova ozonskog omotača koji štiti Zemlju od ultraljubičastih zraka, ali su ga kemikalije koje je stvorio čovjek uništile.

Prošle je godine ustanovljeno da se omotač uspješno obnavlja. Navodno bi sjeverna hemisfera mogla biti u potpunosti obnovljena do 2030., a Antarktik do 2060., stoji u UN-ovu izvješću. Samiti o klimatskim promjenama, koji su usredotočeni na stakleničke plinove, počeli su se održavati 1995. godine, a 1997. su postavljeni prvi značajni ciljevi. Protokol iz Kyota U skladu s ciljevima Protokola iz Kyota dogovorenog u Japanu 1997., 37 država se obvezalo da će smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Ciljevi su drukčiji za svaku državu, ovisno o tomu u kolikoj je mjeri ona razvijena. No godine 2001. Sjedinjene Države su se povukle iz sporazuma, kao razlog navodeći nezadovoljstvo jer su razvijene zemlje imale pravno obvezujuće ciljeve, a one manje razvijene nisu.

 Kanada se iz sporazuma povukla 2011. godine, a brojne preostale države nisu ostvarile zadane ciljeve. Protokol iz Kyota dopunjen je 2012. godine u Dohi u Kataru, no sporazum se odnosi samo na zemlje Europe i Australiju, koje zajedno proizvode manje od 15 posto emisije stakleničkih plinova. Unatoč tomu, sastanak u Dohi utro je put Pariškome sporazumu o klimatskim promjenama godine 2015. i predstavljao je još jedan značajan korak u razgovorima o klimatskim promjenama. Pariški sporazum Pariški sporazum postigao je puno više od bilo kojega međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama. Godine 2015. potpisalo ga je 195 zemalja, a na snagu je stupio u studenome 2016..

Ništa se neće dogoditi, na razočaranje ekologa i ljudi koji misle da su takvi događaji presudni, a iz jednog jednostavnog razloga – gotovo sve zemlje dolaze s figom u džepu’, kaže za tportal Dražen Šimleša. Ističe da nemamo razloga očekivati da će se u Madridu dogoditi nešto jer ‘ukupan rast emisija ugljičnog dioksida i ekološkog otiska na globalnoj razini nije pao s neba’.

‘Danas najbogatije zemlje najviše pridonose tome, posebno po glavi stanovnika. Radimo to potpuno pogrešno kao vrsta. Bavimo se klimatskim promjenama koje su posljedica određenog ekonomskog sustava, pa i određenog političkog načina donošenja odluka i uređenja određene razine svijesti’, objašnjava Šimleša.

Dok ta tri područja ne uredimo na održiviji način, ističe sociolog i aktivist, bespredmetno je govoriti o klimatskim promjenama. ‘Bavimo se posljedicom, a ne uzrokom’, ističe Šimleša. Uoči samita glavni tajnik UN-a Antonio Guterres odaslao je dramatičnu poruku kazavši da čovječanstvo hitno mora zaustaviti rat protiv planeta. Guterres je istaknuo da svijet ima tehnička i ekonomska sredstva za zaustavljanje klimatskog kaosa, ali ono što nedostaje je politička volja. Pohvalio je mlade koji preuzimaju vodstvo u borbi protiv klimatskih promjena.

Dosad preuzete obveze protiv globalnog zatopljenja ‘posvema su nedostatne’, poručio je Guterres te je oslikao mračnu budućnost čovječanstva suočenog s ‘klimatskom krizom’. Smatra da zbog svega toga subvencije za fosilna goriva i gradnju elektrana na ugljen moraju prestati te ističe da bez suradnje država, koje su najveći onečišćivači, cilj neće biti ostvaren.

Izvješće UN-ova znanstvenog panela objavljeno u utorak govori da su emisije CO2 prosječno rasle za 1,5 posto godišnje u posljednjih deset godina i nema nikakvih nagovještaja usporavanja, a zapravo bi se zagrijavanje trebalo usporavati za 7,6 posto godišnje od 2020. do 2030. ako se svijet nada poštovati granicu od +1,5°C.

Dosad je samo 68 država, uključujući male otočne države koje su najizloženije posljedicama klimatskih promjena, iskazalo spremnost provoditi dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. Ali te države proizvode samo osam posto ukupnih emisija stakleničkih plinova, kažu stručnjaci i ne vjeruju da će velike sile, poput Kine, na samitu COP obećati dodatna smanjenja.

Sjedinjene Države, kojima je na čelu klimatoskeptik Donald Trump, u procesu su povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma. SAD je prošlog mjeseca i službeno pokrenuo jednogodišnje otkazno razdoblje, dio procedure vezan za izlazak iz sporazuma. Povlačenje će formalno stupiti na snagu dan nakon sljedećih američkih predsjedničkih izbora i neposredno prije sljedećih pregovora UN-a u studenom 2020. Glasnogovornik američkog State Departmenta kazao je za The Guardian da će američka delegacija aktivno sudjelovati u pregovorima na COP-u 25 radi zaštite američkih interesa i pravila igre za američka poduzeća.

Šimleša je uvjeren u to da treba po strani ostaviti besmislenu raspravu o tome jesmo li i koliko odgovorni za klimatske promjene te je li to prirodno ili neprirodno. Zemlje i gradovi, kaže, u borbi protiv klimatskih promjena mogu mnogo napraviti na manjoj razini. Mnogi već pametno i dobro rade za svoje zajednice. Mehanizmi i metode adaptiranja na klimatske promjene, od hrane preko energije do transporta, povećavaju kvalitetu života u nekoj lokalnoj zajednici.

‘Trebamo se mijenjati zato što nam je nešto bolje. Pustimo filozofiranja i priče za neka druga vremena – sada je potrebno pokrenuti akciju, a ljudi trebaju osvijestiti to da se bolje živi u gradu koji, primjerice, uredi transport na održiv način ili kroz sustav javne nabave daje potporu za lokalnu proizvodnju ekološke hrane; imamo primjer Beča i drugih gradova koji su napravili iskorake u tome. Tamo ljudi već sada žive sretnije, a to je naš cilj’, navodi Šimleša.

Neovisno o tome što radi SAD, objašnjava naš sugovornik, ljudi trebaju promovirati održiv razvoj koji onda utječe na smanjenje utjecaja klimatskih promjena na lokalnoj razini. Šimleša dodaje da se neće spriječiti ova situacija na globalnoj razini, ali postoji već čitav niz primjera za to da ti sustavi na lokalnoj razini, ako su zaista održivi, stvaraju početnu prednost.

‘To je jako bitno ako dođe do još veće eskalacije u vremenskim nepogodama i utjecaju klimatskih promjena’, tvrdi stručnjak za održiv razvoj. Znači li to da je bitan svaki pojedinac u borbi protiv ovoga problema te da ne možemo opravdanja za inertnost podvesti pod egidu ‘što ja mogu promijeniti kad Kina i Amerika zagađuju’?

‘Sve je to izgovor. Zar svi mi čekamo da Kina i SAD odluče što će, pa ćemo onda mi za njima? Onda ih možemo pustiti da se dogovaraju sljedećih 20 godina, a svi mi idemo kući i ne trebamo trošiti novac ni na što’, jasan je Šimleša.

‘Stalno gledamo što će napraviti drugi, a ne pitamo se što mi možemo napraviti, pogotovo mi u Hrvatskoj – zemlji koja je bogata ekosustavima i resursima, a slabo ih iskorištavamo za povećanje kvalitete života. To je ono čime se trebamo baviti, a ne Kinom i SAD-om, jer time povećavamo kvalitetu života vlastitih stanovnika i dajemo dobar primjer’, poručuje aktivist Zelene akcije.

Ipak, upozorava na to da svatko može nešto napraviti i da sve počinje od nas samih kao pojedinaca. ‘Trebamo biti svjesni toga da su klimatske promjene velik izazov i da će biti potrebna kolektivna akcija, a ljudi će se trebati udružiti jer onda imamo puno veći efekt. Ako ostanemo na tome da svatko od nas radi samo za sebe, to nas neće približiti nekoj društvenoj promjeni’, zaključio je Šimleša, piše Tportal.

Među glavnim točkama ovoga dokumenta su: 1. Održavanje globalne temperature “znatno ispod” dva stupnja u odnosu na razdoblje prije industrijske revolucije i “nastojanje da se ona još više ograniči” – na jedan i pol stupanj. 2. Ograničenje količine stakleničkih plinova koji su posljedica čovjekove aktivnosti, na istu razinu koju stabla, tlo i oceani mogu prirodno apsorbirati, u razdoblju između 2050. i 2100.. 3. Praćenje doprinosa svake države kada je posrijedi smanjenje emisije stakleničkih plinova i to svakih pet godina da bi se uspješno prilagodile toj zadaći. 4. Pomoć bogatih i razvijenijih država siromašnijima na način da im se pruže “klimatska sredstva” koja će im pomoći u prilagodbi klimatskim promjenama i u prijelazu na obnovljive izvore energije.

 Jedna od glavnih razlika Pariškog sporazuma u odnosu na prethodne bila je to što je državama omogućeno donošenje odluka o vlastitim ciljevima, što je u igru vratilo Sjedinjene Države i Kanadu. No od tada su se Sjedinjene Države postupno počele povlačiti iz sporazuma, a predsjednik Donald Trump je kazao da je sporazum nepošten prema američkoj ekonomiji te istaknuo kako želi olakšati rad proizvođačima fosilnih goriva u Americi.

 U studenome 2020. u SAD-u se održavaju predsjednički izbori, a Trumpov potencijalni nasljednik mogao bi se predomisliti u pogledu povlačenja iz sporazuma. Donose li razgovori rezultate? Premda je Pariški sporazum općenito dobro prihvaćen, UN je izvijestio da se ne odvija dovoljnom brzinom. U izvješću UN-ova programa o očuvanju okoliša iz 2017. stoji da sporazum pokriva tek trećinu predviđenog smanjenja emisije stakleničkih plinova. Navodi se i podatak po kojemu svijet i dalje ide prema zagrijavanju višem od dva Celzijeva stupnja. Tvorci izvješća preporučuju postavljanje ambicioznijih ciljeva tijekom 2020.. O ciljevima za iduću godinu trebalo bi raspravljati na ovogodišnjoj konferenciji u Madridu, a sastanak na vrhu 2020. održat će se u Glasgowu. Države sudionice obvezale su se da će podnijeti nove dorađene nacionalne akcijske planove o klimi. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres na sastanku će upozoriti da se svijet upravo suočava s vrhuncem izvanredne klimatske situacije.

Prije konferencije je kazao da je “pred nama ključnih 12 mjeseci” te da je “najvažnije zajamčiti ambicioznije nacionalne obveze, osobito kada su posrijedi glavni proizvođači stakleničkih plinova”. Kazao je i da oni “odmah trebaju početi smanjivati emisiju stakleničkih plinova na način da se do 2050. postigne neutralnost ugljika”.  Njegova izjava mogla bi se shvatiti kao priznanje da, premda sastanci na vrhu o klimatskim promjenama mogu predstavljati korak prema boljoj i sigurnijoj budućnosti, treba učiniti još više, a vrijeme neumoljivo istječe, stoji u analizi BBC-a.

Summit o klimi, uvodni komentar
U sjeni pregovora o prestanku štrajka i seriji novih apetita hrvatskih interesnih grupacija ostalo je otkazivanje Plenkovićeva puta na dvotjedni klimatski summit u Madridu, koji bi mogao, htjeli ne htjeli smanjiti apetite spomenutih interesnih grupacija.

Jer, od 1990. na ovamo generira se apetit na koji malo tko ima jednoznačan odgovor.

Prije nekoliko je dana Eurpşka komisija na čelu s Ursulom von der Leyen, koja može svoj izbor zahvaliti pregovaranju Andreja Plenkovića i inzistiranju na tome kako čelno mjesto Komisije pripada EPP-u (za što je na summitu u Zagrebu dobio neupitne kredite), počela sa svojim mandatom. Iako s dolaskom u poziciju kasni oko mjesec dana, obzirom na njen nastupni govor i govor na saslušanju možemo reći kako je sretna okolnost što je sve koincidiralo s početkom Klimatskog summita u Madridu (COP 25).

Konferencija se trebala održati u Čileu, no premještena je u Španjolsku zbog građanskih nemira u prvospomenutoj zemlji, no to je druga teme.

Von der Leyen od početka ističe kako je važno da Europska komisija sebe u Madridu predstavi Europskim zelenim planom, koji stupa na snagu odmah. To je ključni dio njenoga petogodišnjeg programa koji svoj forte mora dobiti u prvih stotinu dana mandata. Uključivat će europski propis o klimi koji ima za cilj postići ugljičnu neutralnost do 2050 godine. Dvadeset godina ranije od toga ona ima plan smanjiti emisije štetnih plinova za 50 posto u odnosu na referentnu 1990. godinu, kada su počele UN-ove konferencije o klimi.

Europska investicijska banka, iako još nije promijenila ime, već sada se može smatrati klimatskom bankom, ona je naime prestala financirati projekte fosilnih gorima, a više od četvrtine ulaganja planira u klimatske projekte s tendencijom udvostručenja postotka do kraja mandata ove Komisije. Von der Leyen će na summitu u Madridu predložiti sporazum o klimi koji bi okupio lokalne zajednice, građansko društvo, industriju i obrazovanje.

Sve to trebalo bi Europu postaviti u poziciju globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena, jer, smatra von der Leyen, to je egzistencijalno pitanje za Europu i svijet. Od Europskog je parlamenta dobila podršku u vidu rezolucije kojom je Parlament uveo svojevrsno izvanredno stanje te proglasio stanje klimatske i ekološke krize.

Tako je Ministarstvo Tomislava Ćorića prije nekoliko mjeseci u uvodu nacrtu nove energetske strategije, objavilo prognoze za Hrvatsku u kojima kaže kako se gubici zbog klime u Hrvatskoj od 1980. do 2013. godine mjere u milijardama eura ili je to godišnje 68 milijuna kuna.

Međutim, globalno, ako izuzmemo manjinske glasove, koje su u Hrvatskoj artikulirali Paar nešto ranije Milenković, o tome kako ne postoje klimatske promjene uvjetovane čovjekom, nego su to normalni intervali Zemlje, postoje brojni izazovi.

Ipak, možda najveći od izazova jest licemjerje Zapada. Pri tome ne mislim na otkazivanje SAD-a pristupanju Pariškoj konvenciji zbog oporavka vlastite ekonomije, nego to što upravo Europa, koja želi postati niskougljični predvodnik, već godinama izvozi ugljičnu industriju u azijske i afričke zemlje, a ne vidi se naznaka kako će prestati konzumirati proizvode.

Ta, lijepo je s visoka propovijedati i kriviti drugoga, a ne uništavati vlastitu kvalitetu života. Uostalom, i te zemlje postavljaju pitanje vlastitog razvoja do mogućnosti konzumacije novih, čišćih tehnologija. Naime, ako nekome nije još jasno, ne možemo podići zračni „berlinski“ zid kako bismo odvojili nečistu od čiste atmosfere. Vrlo sličan problem postoji i u EU. Naime, nisu sve zemlje temeljito deindustrijalizirane poput Hrvatske. Tako, recimo Poljska, a uvjetno i Njemačka, ovise o proizvodnji energije iz ugljena te su rezervirane prema planovima von der Leyen.

Posebno je pitanje migracija, jer ako klima promijeni vizuru svijeta, posve će sigurno to utjecati na neku novu seobu naroda. Oxfam prije nekoliko dana na to upozorava. Postavlja se pitanje tko će sve to platiti? Trebaju li države, ali i Europska unija akumulirati novac povećanjem stope i nearbitrarnom intervencijom ili se kladiti na fiskalno ohrabrivanje u cilju bržeg razvoja novih tehnologija koje će usporiti klimatske promjene?

Kažem usporiti, jer, zdravorazumski, svaka ljudska djelatnost ostavlja trag u prirodi, a nulta stopa ugljičnog traga moguća je samo ukoliko ubijemo sva živa bića na zemlji, no to je druga tema.

Osnivanje fonda za regije i zemlje koje bi trebale ponijeti teret brže tranzicije prema čišćoj energiji dodatni je izazov. Naime, iako se o detaljima fonda još ne zna, procedure donošenja europskog proračuna i onako su komplicirane i teške, pa je posve legitimno postaviti pitanje kako će se sve zemlje dogovoriti o uvođenju mogućeg sveeuropskog klimatskog poreza (o kojem je von der Leyen govorila prilikom saslušanja u Parlamentu) bez nekog veta zemalja koje se sporije razvijaju ili su ovisne o fosilima. A svaki veto velika je opasnost ka dezintegraciji Unije ili uvođenju Unije s više brzina, što von der Leyen gotovo smatra psovkom.

Nadalje, autoru ovih redova, uz punu svijest o tome kako nove tehnologije nekada trebaju paternalističko poticanje potražnje, nejasno je kako će se generirati dodana vrijednost za razvoj tehnologija vezanih uz čišću energiju. Kako ćemo proizvesti elektrane novih energija bez udjela fosilne energije u njihovoj proizvodnji. Kako ćemo učiniti dostupnom materijale za akumulaciju obnovljive energije koji ne onečišćuju okoliš poput litija. Uostalom, EU nema litija, ne bi li pretjerana ovisnost o njemu bila sigurnosni problem ili odvela svijet u neokolonijalizam?
Posebno je pitanje, također, nuklearna energija i njeno unaprjeđenje kako se svako desetljeće ne bi događala neka kataklizma.

Kako akumulirati dodanu vrijednost za razvoj novih tehnologija ako fiskalno kažnjavamo ekonomiju umjesto da je fiskalno ohrabrujemo? Naime, inovacije koje svijet potrebuje moguće su samo ako ohrabrimo proizvodni sektor, manjim, a ne višim i novim nametima, jer ako pogledamo gdje su se to događale takve inovacije, gotovo je to uvijek bilo na mjestima s manje nearbitrarnog funkcioniranja države. Ili usprkos tome. Barem je tako priopćio UN u kolovozu ove godine, kako su na vrhu inovativnosti zemlje poput Švicarske, SAD-a, Nizozemske, Singapura, Hong Konga, Južne Koreje, Danske….

Nejasno je stoga (ili barem za duboko se zabrinuti) ako se usuglasimo kako je krajnje vrijeme da čovjek poduzme nešto glede upravljanja okolišem i smanjenja svoga štetnog traga u njemu, zašto želimo postići rezultat metodom koja je do sada činila suprotan rezultat?

COP25
Zaštita klime je trenutno u cijelom svijetu važna tema. Zahvaljujući Greti Thunberg i njezinom pokretu mladih koji prosvjeduju za zaštitu klime. Dvotjedna konferencija (2. do 13. 12.) UN-a o klimi održava se u Madridu.

Greta Thunberg dolazi, ali polako: tek je bila krenula na put za Čile gdje se UN-ova Konferencija o klimi (COP) trebala prvotno održati. Sad je na putu natrag u Europu: jedrenjakom, a ne zrakoplovom. Kako bi stigla na konferenciju, čije je održavanje zbog nemira u Čileu premješteno u Madrid, ona će prvo doći do obale Portugala, a odatle dalje prema španjolskom glavnom gradu. No na Twitteru je napisala: sporije je nego što se očekuje.

Sporije nego što očekuju i nadaju se borci za zaštitu klime će biti ostvaren i napredak koji ovaj sastanak o klimi treba postići. Sudionici poput njemačke ministrice za zaštitu okoliša Svenje Schulze su prije svega sretni što je nakon što je Čile otkazao organizaciju konferencije uopće pronađeno mjesto za njezino održavanje: “Najprije sam zahvalna Španjolskoj da u tako kratkom razdoblju organizira konferenciju. To je ogroman znak solidarnosti da će u roku od četiri tjedna ugostiti 20.000 do 25.000 ljudi. To je važan signal. COP će biti uspješan ako nam uspije daljnje povećanje ambicija. To znači: zemlje moraju učiniti više nego što su do sada obećale”, kaže ona.

U svakomslučaju više nego što se 2015. godine oko 190 zemalja, članica UN-a, obvezalo na Konferenciji o klimi u Parizu. Tada su se zemlje obvezale na to da do 2100. godine zagrijavanje ne smije prijeći 2 stupnja ili još bolje 1,5 stupanj zagrijavanja u odnosu na predindustrijsko razdoblje. S tim ciljem sve zemlje moraju poboljšati svoje planove o zaštiti klime. Znanstvenici upozoravaju da se klimatske promjene događaju sve brže. No hoće li u Madridu biti postignuti ambiciozniji ciljevi više je nego upitno. Do sada je samo nekoliko država iz Afrike i Azije obećalo veću zaštitu klime. Početkom studenoga je američki predsjednik Donald Trump, koji ne vjeruje u klimatske promjene, donio odluku o američkom povlačenju iz Pariškog sporazuma o klimi.

Po mišljenju njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa SAD nije međutim jedina država koja trenutno čini malo kada je riječ o borbi protiv klimatskih promjena: “To je korak zbog kojeg izuzetno žalimo. I nadamo se i zalažemo se za to da je to odluka samo na određeno vrijeme. No ne smijemo se pouzdati u to da će se klimatsko-političko neslaganje uskoro završiti. U idućoj godini ne možemo očekivati impulse za klimu ni od SAD-a, koji predsjeda skupini G-7, ni od Saudijske Arabije, koja predsjeda skupini G20.” K tomu dolazi još Brazil čiji desničarsko-populistički predsjednik Jair Bolsonaro također ne pripada među one koji štite klimu.

Ni u Njemačkoj ne ide baš najbolje. Cilj da se do 2020. godine, dakle ostalo je još nekoliko tjedana, smanji emisiju stakleničkih plinova za 40 posto neće biti ispunjen. Brojni stručnjaci smatraju i da neće doći do realizacije odluke o prestanku korištenja termoelektrana na ugljen do 2038. godine. Osim toga godinama dolazi do porasta štetnih emisija zbog prometa. Kada od strane vlade nema dovoljno angažmana onda grupe za zaštitu okoliša organiziraju prosvjede, kao u Madridu. Tako Ann-Kathrin Schneider iz “Saveza za zaštitu prirode” za DW kaže: “Odlučujući je naravno pritisak ulice, pa tako i demonstracije, koje se održavaju svakog petka… Vidjet ćemo hoće li taj pritisak biti dovoljno veliki da onda dođe i do političke volje da se uvidi nužnost da se više učini za zaštitu klime”, kaže ona.

U Madridu će ionako biti tehnička konferencija. Cilj Pariškog ugovora o klimi, na koji se svaka zemlja obvezala i obećala njegovo ispunjavanje, trebao bi biti transparentniji i prije svega usporediv. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres je nekoliko dana uoči konferencije za DW rekao: “Odlučujuće će biti da svi – države, privatni sektor, predstavnici gospodarstva i civilnog društva – jasno pokažu da sadašnju situaciju ozbiljno žele nadvladati jer ona nije održiva.”

Organizacije za zaštitu okoliša se nadaju da će biti postignuti pomaci u temi koja do sada nije bila dovoljno zastupljena: o nadoknadi pretrpljene štete i gubicima prije svega u siromašnim zemljama. Sabine Minninger, stručnjakinja za klimu iz organizacije „Kruh za svijet” kaže za DW da bogate zemlje ovu temu rado izbjegavaju jer strahuju da će morati dati bjanko-ček za cijenu velikih vremenskih nepogoda. Unatoč tome ovo je ključna tema, kaže Minninger: „Upravo je za najsiromašnije zemlje posebice teško nakon jedne prirodne katastrofe ili ekstremnih vremenskih pojava ponovo stati na noge.”

Godišnji brojevi
U Europskoj uniji prosječno se proizvede 486 kg otpada po glavi stanovnika godišnje.

Danska, Norveška i Švicarska proizvedu skoro duplo više otpada od Hrvatske (po glavi stanovnika), no zato ga puno više recikliraju, prenosi podatke Radio Slobodna Evropa.

Švicarska više od polovice (od 706 reciklira 371), a u Danskoj i Norveškoj su blizu toga. Prva zemlja po recikliranju je Njemačka, skoro 70 posto (od 633 reciklira 428) i to kao gospodarski najjača zemlja EU.

Hrvat proizvede 416 kilograma, prosječno 100 kg otpada više nego građanin Srbije, po čemu je skoro dosegnuo proizveden otpad od strane Rusa (445). Hrvatska reciklira malo manje od četvrtine proizvedenog otpada po građaninu (98 od 416 kg), što je pak puno bolje od Rusije koja uspjeva reciklirati samo 5 posto.

Od zemalja regije Slovenija je dobra u reciklaži, od 471 kg reciklira 272, više od polovice. Rumunjska je država u kojoj se proizvede najmanje otpada po glavi stanovnika godišnje, samo 272 kilograma od kojih se reciklira samo 38, piše Poslovni dnevnik.

COP25
Ujedinjeni narodi počeli su u ponedjeljak dvotjedni klimatski summit u Madridu gdje su svjetski čelnici suočeni s rastućim pritiskom kako bi pokazali da mogu okupiti političku volju u svrhu izbjegavanja katastrofalnih učinaka globalnog zagrijavanja, javlja Euronews.

Razgovori su počeli u vrijeme sve vidljivijih učinaka rasta temperature prošle godine, s požarima koji haraju od Artika i Amazonije do Australije te uragana koji divljaju tropskim područjem. Michal Kurtyka, poljski ministar za klimu koji je vodio zadnji krug UN-ovih klimatskih pregovora u Katowicama u prosincu prošle godine, rekao je da je val klimatskog aktivizma među mladim ljudima naglasio hitnost te zadaće.

Svrha konferencije jest položiti zadnje komadiće temelja za potporu Pariškom sporazumu sklopljenom 2015. u svrhu rješavanja klimatskih promjena, koji ulazi u ključnu provedbenu fazu sljedeće godine. Postojeća obećanja u sklopu sporazuma nisu dovoljna da bi se izbjegle najopasnije posljedice globalnog zatopljenja, u smislu porasta razine mora, suše, oluja i drugih utjecaja, rekli su znanstvenici.

Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres izjavio je da su napori međunarodne zajednice da se zaustave klimatske promjene dosada bili krajnje neadekvatni i da postoji opasnost po kojoj bi globalno otopljenje moglo da pređe “tačku bez povratka”. Guterres je, uoči međunarodne klimatske konferencije u Madridu, rekao da se posljedice rasta temperature već osjećaju širom svijeta, što dramatično utiče na ljude i prirodu, prenosi AP.

Primijetio je da svijet ima naučno znanje i tehnička sredstva da ograniči globalno zagrijavanje, ali da mu “nedostaje politička volja”. Prvi čovjek UN-a, međutim, želi da pošalje poruku nade, a ne očajanja, javlja AP.

Zatvaranje elektrana
Grčka planira smanjiti ugljični otisak za više od 55 posto do 2030. u odnosu na 2005. godinu nadajući se kako će tijekom sljedećeg desetljeća ostvariti ulaganja u iznosu od oko 44 milijarde eura na projektima čiji je cilj smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.

Tamošnje vlasti su, također, objavile kako Grčka namjerava zatvoriti svoje elektrane na ugljen u sljedećih osam godina. Vjetar, Sunce i hidroenergija bi do tada u proizvodnji energije trebali sudjelovati s najmanje 35 posto u odnosu na oko 15 posto u 2016. godini. Riječ je o ulaganjima od oko devet milijardi eura.