Hrvatska

Stabilne količine.
Petrokemija je ugovorila isporuke plina za dvije plinske godine, 2019./2020. i 2020./2021.

Naime, na temelju provedenog natječaja tvrtka je zaključila nove ugovore za opskrbu prirodnim plinom s dobavljačima INA-om, PPD-om i MET-om.

Pri tome će dobavljači u plinskoj godini 2019./2020. biti sve tri tvrtke, a u plinskoj godini 2020./2021. samo INA i PPD. Time su osigurane dovoljne količine prirodnog plina za stabilnu proizvodnju tijekom dvije godine.

O Eurostatu
Vlada je u utorak na twitteru objavila kako Eurostatova procjena o proračunskom višku pokazuje da Vlada odgovorno vodi javne financije, provodi reforme i potiče investicije.

“Prema izvještaju Eurostata i u 2018. ostvaren je proračunski višak u iznosu od 758 mil. kn unatoč isplati državnih jamstava, dok je u 2015. proračunski manjak iznosio 10,8 mlrd. kn. To je rezultat odgovornog vođenja javnih financija, provođenja reformi i poticanja investicija”, kaže se u Vladinom twittu.

Hrvatska je uz još 12 zemalja Europske unije (EU) u 2018. godini ostvarila višak u proračunu, no ulazi i u skupinu polovine zemalja EU-a s javnim dugom iznad gornje propisane razine u EU od 60 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pokazala je u utorak prva procjena Eurostata.

Hrvatska je u 2018. godini ostvarila višak u proračunu opće države od 0,2 posto BDP-a. U godini ranije višak je prema revidiranim Eurostatovim podacima iznosio 0,8 posto BDP-a.

Time se Hrvatska svrstala odmah iza Austrije čiji je suficit u 2018. bio daleko najniži, u visini 0,1 posto BDP-a, pokazalo je Eurostatovo preliminarno proljetno izvješće.

Hrvatska je u 2018. godini zabilježila višak proračuna konsolidirane opće države i lani je on iznosio 758 milijuna kuna, ili 0,2 posto BDP-a, dok je konsolidirani dug opće države iznosio 284,7 milijardi kuna, što je 74,6 posto BDP-a, pokazuju podaci iz Izvješća o prekomjernom proračunskom manjku i razini duga opće države u Hrvatskoj koje je u utorak objavio Državni zavod za statistiku (DZS).

Ti podatci službene statistike, koji se odnose na razdoblje od 2015. do 2018. godine, pokazuju da je Hrvatska drugu godinu za redom bilježi suficit konsolidirane opće države, ali je on manji nego 2017. godine, te da se udio duga opće države u BDP-u nastavlja smanjivati.

DZS dva puta godišnje (travanjsko i listopadsko izvješće) podnosi Europskoj komisiji odnosno Eurostatu izvješće o proračunskom manjku (deficitu) i razini duga opće države, prema metodologiji Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010.) i Priručniku o deficitu i dugu opće države.

Hrvatska je uz još 12 zemalja Europske unije (EU) u 2018. godini ostvarila višak u proračunu, no spada i među polovinu zemalja EU-a s javnim dugom iznad gornje propisane razine u EU od 60 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pokazala je u utorak prva procjena Eurostata.

Hrvatska je u 2018. godini ostvarila višak u proračunu opće države od 0,2 posto BDP-a. U godini ranije višak je prema revidiranim Eurostatovim podacima iznosio 0,8 posto BDP-a.

Time se Hrvatska svrstala odmah iza Austrije čiji je suficit u 2018. bio daleko najniži, u visini 0,1 posto BDP-a, pokazalo je Eurostatovo preliminarno proljetno izvješće.

Daleko najveći višak u proračunu ostvario je Luksemburg, od 2,4 posto BDP-a. Skupinu zemalja sa suficitom čine još Danska, s 0,5 posto, Litva i Slovenija, s po 0,7 posto, Češka i Švedska s po 0,9 posto, Grčka, s 1,1 posto, Nizozemska, s 1,5 posto, Njemačka s 1,7 posto te Bugarska i Malta, s po dva posto.

Samo je Irska u 2018. imala uravnoteženi proračun. Proračunski manjak na gornjoj dopuštenoj granici u EU od tri posto BDP-a bilježila je Rumunjska dok ju je Cipar premašio s manjkom od 4,8 posto BDP-a, navodi se u Eurostatovu izvješću.

U prosjeku je EU u 2018. bilježio proračunski deficit od 0,6 posto BDP-a, što je za 0,4 postotna boda manje nego u godini ranije. Na razini 19-člane eurozone proračunski je deficit u 2018. godini prepolovljen i iznosio je 0,5 posto BDP-a.

Daljnji pad udjela javnog duga u EU i Hrvatskoj

Hrvatska je u 2018. godini zabilježila javni dug mjeren udjelom u BDP-u u visini 74,6 posto. U 2017. iznosio je prema revidiranim podacima 77,8 posto.

Time se Hrvatska svrstala među točno pola zemalja EU-a čiji je javni dug prošle godine premašio gornju propisanu razinu od 60 posto BDP-a prema kriterijima iz Maastrichta.

Najveći udio duga iskazanog udjelom u BDP-a imale su Grčka, od 181,1 posto BDP-a, Italija, od 132,2 posto, Portugal, od 121,5 posto, Cipar, od 102,5 posto, te Belgija, od 102 posto, Francuska, od 98,4 posto i Španjolska, od 97,1 posto.

Najniži je pak javni dug iskazan udjelom u BDP-u na kraju prošle godine bilježila Estonija, od 8,4 posto. Slijede Luksemburg s 21,4 posto, Bugarska s 22,6 posto i Češka s 32,7 posto.

U toj su skupini još Danska i Litva, s 34,1 posto odnosno 34,2 posto. Na razini EU-a i eurozone udio javnog duga u BDP-u dodatno je smanjen u odnosu na godinu ranije. U EU je u 2018. skliznuo na 80 posto BDP-a, s revidiranih 81,7 posto u godini ranije. U eurozoni smanjen je za dva postotna boda u odnosu na revidirani podatak za 2017. godinu i iznosio je 85,1 posto.

Priopćenje
Add content here
 MOL grupa izvijestila je u ponedjeljak da je potpisala kupoprodajni sporazum o preuzimanju njemačke tvrtke Aurora, orijentirane na proizvodnju visokokvalitetnih tehničkih plastičnih spojeva, čime u mađarskoj kompaniji planiraju osnažiti svoju poziciju dobavljača za automobilsku industriju.

“To partnerstvo omogućit će nam rast i pružiti dodatnu vrijednost našem petrokemijskom poslovanju te osnažiti našu poziciju na tržištu dobavljača za automobilsku industriju”, rekao je izvršni potpredsjednik MOL grupe za Rafinerije i marketing Ferenc Horvath.

Tim ulaganjem MOL će biti u mogućnosti ponuditi široki raspon visokokvalitetnog poliamida, polipropilena i drugih spojeva temeljenih na recikliranju, kaže se dalje u priopćenju, u kojem nije navedena vrijednost tog posla. Dodaje se da će MOL, koristeći se prednostima Aurorinog znanja i logističkog sustava petlje, klijentima omogućiti da na učinkovit način povećaju udio recikliranih materijala u svojim krajnjim proizvodima.

„Uvjereni smo da je MOL idealan partner našoj tvrtki u razvoju naših ambicioznih ciljeva u odnosu na održivost i zaštitu okoliša, još intenzivnije nego do sada (…) Naš širok raspon održivo proizvedenih proizvoda i MOL-ovo dugogodišnje iskustvo omogućit će nam da još intenzivnije radimo na zaštiti naših sirovinskih resursa i smanjimo opterećenje na okoliš”, rekao je osnivač i član uprave Aurore Gerhard Schweinle.

Transakciju još moraju odobriti regulatori tržišnog natjecanja. Inače, temeljni element strategije MOL grupe za 2030. je proširenje petrokemijskog lanca vrijednosti tvrtke, a MOL planira u svoje projekte uložiti oko 4,5 milijardi dolara do kraja idućeg desetljeća.

Glavna je skupština prihvatila prijedlog Uprave o raspodjeli dobiti kroz isplatu dividende u iznosu 107 milijardi forinti, što predstavlja značajno povećanje u odnosu na prošlu godinu. Dioničari su odobrili izvješće Odbora direktora o financijama za godinu 2018. i konsolidirana financijska izvješća. Glavna skupština odobrila je rad Odbora direktora tijekom poslovne godine 2018. i dala razrješnice Odboru direktora i njegovim članovima.

Osnovna bi dividenda trebala porasti za 11,8 posto na približno 95 forinti po dionici, u odnosu na lanjskih 85 forinti po dionici, što je nastavak trenda postupnog rasta isplate redovnih dividendi. Osim toga, slično kao i prošle godine, dioničari su odobrili isplatu posebne dividende koju je predložio Odbor direktora, na osnovi snažnog toka novca koji je ostvaren u 2018. godini. S obzirom na to da posebna dividenda predstavlja dodatak od 50 posto od 47,5 forinti po dionici, ukupna dividenda po dionici za financijsku godinu 2018. trebala bi dosegnuti približno 142,5 forinte.

Glavna skupština odobrila je prijedlog Odbora direktora o ponovnom imenovanju dr. Sándora Csányija, dr. Anthonyja Radeva i dr. Jánosa Martonyija te imenovanje g. Talala Al Awfija članovima Odbora direktora. Osim toga, dr. Anett Pandurics imenovana je članicom Nadzornog odbora i Revizorskog odbora.

Godišnju skupštinu komentirao je Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor MOL Grupe: „Zadovoljstvo mi je što danas zatvaramo financijsku godinu 2018., koja će ostati zapamćena kao uspješna godina, ali i godina prekretnice. Prije godinu dana uložili smo u nove poslove i nove tehnologije koje će postaviti temelje za našu buduću preobrazbu i rast. Odbor direktora i Uprava usmjereni su na dugoročni cilj, transformaciju poslovanja uz nastavak ostvarivanja dobrih operativnih i financijskih rezultata. Htio bih zahvaliti našim dioničarima što su podržali odluke koje je predložio Odbor direktora. U 2019. godini nastavit ćemo transformirati svoje poslovanje, a istovremeno težiti da ostvarimo najbolje investicijske projekte u našoj industriji.“

U 2018. MOL je povećao EBITDA za 10 posto na 2,69 milijardi dolara, što je znatno iznad revidiranog plana. Doprinos Istraživanja i proizvodnje i Usluga kupcima nastavio je značajno rasti, dok su snažni interni rezultati u Rafinerijama i marketingu dijelom nadoknadili okruženje s nižim maržama.

Izvještaj
U programu nedavno održanog Summita energetske demokracije SED 2019. koji je pokrio sve ključne teme vezane uz sektor energetike, te je od 10. do 12. travnja 2019. okupio više od 300 sudionika, sudjelovali su i neki od članova Gospodarsko interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.

Prvog dana SED-a na panelu Obnovljivi izvori energije sudjelovao je član OIEH, Zoran Obradović, direktor WPD Adria. Panelisti su, uz njega, bili još Luka Pehar HROTE , Danijel Beljan HROTE, Dubravka Brkić HROTE, Marin Cerjan HEP Trgovina, Mladen Čavić RWE Energija, Laszlo Horvath EIHP, Martina Vajdić CROPEX i Kristina Čelić MZOE. Kristina Čelić objasnila je kako je novi poticajni model za OIE s premijskim cijenama podložan provjeri Europske komisije te se njegova implementacija očekuje ove godine, a datumi početka primjene ovise o usklađivanju s Europom.

Zoran Obradović je u svom izlaganju istaknuo kako je model poticanja s feed in tarifama ispunio svoju svrhu te su developeri spremni buduće projekte razvijati po tržišnim principima. Međutim, da bi se to zaista i dogodilo, naglasio je kako je potreban jasan pravni okvir koji će funkcionirati u praksi jer zastoji zbog čekanja regulative otežavaju planiranje investicija, kao i ugovaranje izvoza električne putem korporativnih PPA-ova za što su na domaćem tržištu manje šanse zbog njegove veličine.

Laszlo Horvath iz Energetskog instituta Hrvoje Požar, nositelja izrade Energetske strategije se složio s navedenim i naglasio kako Strategija otvara velike mogućnosti budućeg razvoja OIE u Hrvatskoj, koje bi bogati prirodni resursi morali učiniti konkurentnima na međunarodnom tržištu, neovisno o visina premija koje će se eventualno ostvariti kroz mjere poticanja.

Prvi dan SED-a održan je i panel Sigurnost opskrbe električnom energijom. Moderatorica je blia Nada Kolega, HOPS, a panelisti Goran Slipac HEP, Maja Pokrovac OIEH i Boris Markota HOPS. Direktorica OIEH Maja Pokrovac naglasila je kako obnovljivi izvori energije nisu problem niti prepreka za sigurnost opskrbe. Zaključak i poruka s ovog panela jest da sigurnost opskrbe treba početi temeljiti na obnovljivim izvorima energije, a struka treba izračunati koliko je potrebno rezervi u odnosu na potrošnju. Država kroz poticanje razvoja kroz premijski model mora poticati i rezervu za sigurnost koja će se temeljiti na OIE. Važno je imati sigurnost i rezerve snage u domaćim rukama.

Zadnji dan SED-a počeo je panelom Svjetski trendovi u istraživanju i obnovi rezervi ugljikovodika na kojem je sudjelovao i član OIEH Dragutin Domitrović, MB Geothermal. UZ njega su sudionici ovog panela Tvrtko Perković INA, Vladislav Brkić ZVN-PGE HAZU i Bryan Sralla VERMILION ENERGY Kanada. Teme za raspravu na panelu bile su perspektiva istraživanja proizvodnje ugljikovodika u RH te kako napuštati postojeća eksploatacijska polja s mogućnosšću ponovne upotrebe na umu.

U skladu s temom panel-diskusije, Dragutin Domitrović naglasio je važnost razmatranja geotermalnog potencijala nekih naftnih i plinskih polja u kontinentalnom dijelu Hrvatske koja su već dugo u eksploataciji i bliže se kraju proizvodnje ugljikovodika. Primjerice: Molve, Kalinovac, Stari Gradac, Gola i Beničanci su polja koja imaju značajne rezerve vruće vode na temperaturama od 120 do 180°C i svakako su pogodna za prenamjenu u geotermalna polja te za iskorištavanje topline ležišne vode kako za proizvodnju električne energije, tako i za opće toplinarstvo. Također je napomenuo da su se u dosadašnjim kvantifikacijama geotermalnog potencijala RH ta polja uglavnom zanemarivala, što svakako treba promijeniti jer je postojanje gotovih bušotina te cjevovodne infrastrukture višestruka prednost: smanjuje se početna investicija, skraćuje se vrijeme potrebno za realizaciju projekata i u cijelosti se umanjuje njihov CO2 otisak jer nije potrebno trošiti veliku količinu materijala i energije na bušenje novih bušotina.

Zdeslav Šantić poručuje
Približavanje plaća onima na Zapadu te jačanje institucija glavni su faktori koji mogu primjetnije smanjiti odlazak stanovništva na rad u inozemstvo, zaključak je istraživanja koje je prošloga tjedna objavio briselski think-tank Centar za ekonomske i političke studije (CEPS).

U istraživanju naslovljenom “Mobilni radnici Europske unije: Izazov za javne financije?” autori Cinzia Alcidi i Daniel Gros razmatraju trenutne trendove u mobilnosti radne snage unutar Europske unije i izazove s kojima se suočavaju države iz kojih radnih snaga odlazi.

Istraživanje navodi kako je u EU u posljednjih 10 godina mobilnost radnika značajno porasla. Dok se 2007. tek 2,5 posto radnika iselilo, 2017. je udjel mobilnog radno aktivnog stanovništva Unije porastao na 3,8%. Povećanje mobilnosti europskih radnika rezultat je dva faktora, navodi CEPS. Prvi je proširenje EU-a na istok u dva vala, a mobilnost se posebno povećala nakon ulaska Rumunjske i Bugarske u članstvo 2007. No, osim u smjeru istok-zapad, posljednjih godina zabilježena je i mobilnost radne snage iz južnih članica Unije prema sjevernima, uslijed dužničke krize i rasta nezaposlenosti.

Posljednji podaci na koje se poziva CEPS pokazuju da Rumunjska, Litva i Hrvatska imaju najveći udjel radne snage koja radi u inozemstvu, daleko iznad europskog prosjeka. Gotovo 20% Rumunja zarađuje u drugim članicama EU-a, u Litvi je taj udjel na 14,8%, a u Hrvatskoj na 13,9 posto. Za domaće ekonomiste ovakvi podaci nisu iznenađenje. “Pojačano iseljavanje posljednjih nekoliko godina bilo je očekivano. Iskustva drugih novih članica EU pokazala su kako se nakon pristupanja EU i otvaranja tržišta rada, snažno povećalo iseljavanje. U slučaju Hrvatske, problem iseljavanja je dodatno potenciran slabim gospodarskim pokazateljima.

Hrvatska je imala jednu od najdužih recesija u Europi, trajala je šest godina. Istovremeno, i nakon početka oporavka, dinamika rasta ostala je nedovoljna da rezultira približavanje Hrvatske prosjeku gospodarskog razvoja EU. Danas je Hrvatska, poslije Bugarske, najnerazvijenija zemlja”, ističe ekonomist OTP banke Zdeslav Šantić. Razlozi razmjerno visokog udjela radno sposobnog stanovništva koji prebiva u ostalim državama članicama, osim recentnih kretanja, imaju svoju povijesnu dimenziju još iz 20 stoljeća, dodaje Zrinka Živković Matijević, direktorica Ekonomskih i financijskih istraživanja Raiffeisen banke.

Zamagljene perspektive
“Ubrzani odljev radno sposobnog stanovništva osobito je izražen s otvaranjem jedinstvenog europskog tržišta od 2013., koji je dodatno pojačan dubokom recesijom u Hrvatskoj. Ipak, s izlaskom iz krize migracije, odnosno emigracija iz Hrvatske osobito radno sposobnog stanovništva nije se smanjila, već dapače ubrzala. Motivi migracija mogu biti različiti – od razlike u visinama dohotka (plaća), preko prilika za zapošljavanje do strukturnih čimbenika”, naglašava Živković Matijević. Strukturni čimbenici predstavljanju kvalitetu institucija i standard koji uključuje zadovoljstvo životom u određenoj državi i očekivanja budućih perspektive (prosperitetna očekivanja), pojašnjava ta analitičarka.

“Upravo potonji čimbenici – slabo institucionalno okruženje i (nepovoljna) očekivanja glede budućeg ekonomskog prosperiteta (kvaliteta obrazovanja, zadovoljstvo i povjerenje u politike, buduće prilike nadolazećih naraštaja) – najčešći su motivi migracija visoko obrazovnih građana određene države. U tom kontekstu ne iznenađuje da su države najviše pogođene emigracijom upravo one s najnižim Indeksom društvenog napretka. Primjetno ja da je za Hrvatsku najkritičniji podindeks Prilika (Oportunity sub-index) koji obuhvaća obrazovanje, osobni izbor, jednakost i uključenost i odgovara na pitanje ‘Postoje li prilike za poboljšanje pozicije pojedinca u društvu?’. S druge strane, visina primanja i socijalne povlastice vrlo često glavni su motiv migranata nižih vještina i nižeg obrazovanja”, naglašava Živković Matijević.

Što se tiče konvergencija plaća, činjenica je da je Hrvatska na samom početku tranzicijskog procesa imala razmjeno visoku bazu odnosno višu usklađenost plaća s EU u odnosu na druge nove članice, slijedeći jedino Sloveniju, ističe analitičarka RBA. “U međuvremenu dinamika rasta plaća i standarda mjerenom paritetom kupovne moći u drugim državama se od 2004. znatno povećala dok se BDP mjeren paritetom kupovne moći u odnosu na prosjek EU 28 zadržava na približno istoj razini (oko 60% prosjeka EU), stagnira odnosno komparativno zaostaje”, naglašava Živković Matijević.

Koliko su konvergencija plaća s jedne, te kolokvijalno rečeno “uređenost države” s druge strane bitni za zaustavljanje iseljavanja govore i primjeri Češke i Slovenije. Svega 1,8 posto čeških građana radi u drugim članicama, kao i tri posto Slovenaca. “Češka ima najvišu stopu zaposlenosti u EU, snažnu konvergenciju plaća i realnog dohotka prema razvijenim starim državama, te jače i kvalitetnije institucionalno okruženje. I prema Indeksu društvenog napretka stoji znatno bolje no Hrvatska”, pojašnjava Zrinka Živković Matijević.

Obrnut smjer
Šantić dodaje kako je dinamičan rast gospodarstva u regiji srednje i istočne Europe posljednjih godina imao za posljedicu da su se migracijski trendovi preokrenuli u pojedinim gospodarstvima i zabilježen je povratak dijela radne snage sa Zapada na Istok. “Naravno, da je dinamičan gospodarski rast te povećanje produktivnosti u promatranim zemljama pratilo i povećanje plaća, odnosno njihovo približavanje razinama u zapadnoj Europi”, kaže Šantić.

Nažalost, kod Hrvatske problem iseljavanja nije posljedica samo trenutnih gospodarskih trendova, dodaje Šantić koji kaže kako visoka percepcija korupcije i nepotizma, neefikasne državne institucije, velik značaj države u ukupnim gospodarskim kretanjima te slaba transparentnost u javnom sektoru dodatno potiču mlade da odu. “Kada govorimo iseljavanju mladih, valja spomenuti faktor izostanka strategije stambenog zbrinjavanja. Još ne postoji uređeno tržište najma, već mladi imaju isključivo mogućnost kupnje nekretnine kroz višegodišnje zaduživanje. I Vladine mjere usmjerene su isključivo prema poticanju kupnje nekretnina kroz zaduženje”, upozorava Šantić.

Zanimljiv detalj u CEPS-ovom istraživanju tiče se udjela fakultetski obrazovanih među mobilnim radnicima. Iako se često provlači teza da je visoko obrazovanima “najlakše otići van”, istraživanje pokazuje da to baš nije tako, posebice u slučaju novih članica kojima pripada i Hrvatska. Dok je na toj ljestvici vodeća Francuska, gdje više od 60% iseljenih čini fakultetski obrazovano stanovništvo, Hrvatska je s 20% pri dnu, ispred Portugala i Rumunjske, a iza Bugarske. Drugim riječima, glavninu iseljenih čini niže obrazovano stanovništvo, piše Poslovni dnevnik.

Večernji list piše
U hrvatskoj Vladi potiho i vrlo oprezno nastavljaju raditi na pronalasku tzv. B rješenja za nabavu eskadrile borbenih zrakoplova.

Nakon šoka prije tri i pol mjeseca, kada je propao posao s Izraelcima, eskadrila već opjevanih F-16 Baraka, zbog protivljenja SAD-a, ostat će u Izraelu, a u HRZ-u i MORH-u nemaju vremena za razočaranost. MiG-ovi 21 na kojima još lete naši borbeni piloti u stanju su koje ne jamči dulju operativnu uporabu i održavanje NATO sposobnosti vlastitog zračnog nadzora neba.

Na prošlotjednoj velikoj vojnoj izložbi, ASDA-i u Splitu u vojnim krugovima pročulo se da u SAD odlazi visoki hrvatski predstavnik kako bi mu Amerikanci prezentirali novu ponudu. I doista, doslovce sa ASDA-e u Washington je otputovao viceadmiral Robert Hranj, koji odlazi vidjeti “ima li tu zaista neke realne i priuštive ponude za HRZ”, kažu u kuloarima. Amerikanci se ovdje drže roka koji su sami zadali, kada su Hrvatima obećali “dajte nam četiri mjeseca pa ćemo za vas pripremiti novu ponudu”.

Izbor Hranja kao osobe koja nastavlja posao na nabavi eskadrile jest zanimljiv, ali i logičan. Hranj i jest jedan od najperspektivnijih časnika HV-a. Nakon Domovinskog rata koji je proveo u HRM-u, karijera je tog 56-godišnjeg Varaždinca dalje vodila u vojnu diplomaciju, 1994. prvi je naš vojni izaslanik u SAD-u, gdje će kasnije završiti i mornaričku ratnu školu. Po povratku u RH preuzima službu koja će RH odvesti u NATO, a postaje i zapovjednik HRM-a. Hranju je dano isplanirati i zapovijedati najsloženijom vojnom vježbom HV-a nakon rata “Velebitom 18 – združena snaga”. Sada je na funkciji direktora Glavnog stožera, a očito da je osoba od povjerenja i ministra Damira Krstičevića i premijera Andreja Plenkovića.

Na ogoljenoj padini na sjeveru Albanije nalazi se portal u albansku komunističku prošlost. Ukopana u srcu planine, iza masivnih čeličnih vrata skrivena je zračna baza. U tih 600 metara planinskih tunela nekoć je sve vrvjelo vojničkim životom, ali sada je zračna baza Gjader skladište desetaka zastarjelih MiG-ova koji u tami skupljaju prašinu.  Tri desetljeća nakon pada komunizma albanske vlasti pokušavaju prodati prastare zrakoplove sovjetske i kineske proizvodnje.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, general zbora Mirko Šundov boravi u službenom posjetu Sjedinjenim Američkim Državama, priopćeno je u ponedjeljak iz Ministarstva obrane RH (MORH).

Sedam ugovora
Hrvatski ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat rekao je u petak da je kineska poslovna strategija komplementarna hrvatskim interesima te da je summit 16+1 povijesno važan za jačanje gospodarskih odnosa Hrvatske i Kine.

Hrvatsko ministarstvo zdravstva, HŽ Infrastruktura, zagrebački građevinski fakultet i još tri hrvatske tvrtke potpisale su u petak u Dubrovniku sporazume o suradnji s kineskim poslovnim partnerima, među kojima su i projekti gradnje stadiona na Kantridi i razvoja željezničke pruge Zagreb-Rijeka.

Dodao je kako je ohrabrujuće što je kineska gospodarska strategija prema srednjoj i istočnoj Europi komplementarna gospodarskim interesima članica inicijative “Kina +16”, a tako i hrvatskim interesima.

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković predstavio je na plenarnoj sjednici 9. poslovnog foruma 16+1 hrvatske razvojne projekte, ali i postignuća koja su plod hrvatsko-kineske suradnje.

Napomenuo je kako se dosadašnja suradnja uglavnom odnosi na međusobni interes u prometnoj infrastrukturi pa Hrvatska izniman naglasak stavlja na povezivanje pomorskih luka Ploče, Zadar i Rijeka.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović istaknuo je kako je, nakon niza godina pripreme, vrijeme da se sva suradnja, planovi i mogućnosti u području poduzetništva konačno dignu na višu razinu te se pokrenu i ostvare.

Na plenarnoj sjednici poslovnog foruma sudjelovali su i članica Izvršnog odbora i načelnica za Europu i Euroaziju Svjetskog ekonomskog foruma Martina Larkin, direktor Ureda za razvoj trgovine Ministarstva trgovine NR Kine Wu Zhengping te zamjenik gradonačelnika Ningboa Li Guanding.

Poslovni forum otvorila su dvojica premijera Andrej Plenković i Li Keqiang, a nazoči mu rekordnih tisuću gospodarstvenika iz 17 država, 130 velikih tvrtki i više od 360 malih i srednjih poduzeća te preko stotinu sudionika iz financijskog sektora, agencija i start-upova

Kineska tvrtka Top International Engineering Corporation (TIEC) potpisala je danas s hrvatskim partnerima dva ugovora: s tvrtkom Stadion Kantrida o suradnji na projektu izgradnje novog nogometnog stadiona u Rijeci s pratećim sadržajima, hotelom i biznis centrom, te s tvrtkom Eco Consult o suradnji na projektima korištenja obnovljivih izvora energije s ciljem smanjenja emisije štetnih plinova.

TIEC će, pak, pomoći Eco Consultu u implementaciji tehnologija čiste energije na kineskom tržištu, osobito u procesnim industrijama, velikim potrošačima energije koji u velikoj mjeri ispuštaju stakleničke plinove u atmosferu, rekao je direktor Eco Consulta Goran Pavlović.

HŽ Infrastruktura je s partnerima China Railway Eryuan Engineering Group Corporation i China Road and Bridge Corporation uspostavila suradnju u području prometa, točnije na projektu željezničke pruge Rijeka-Zagreb te mediteranskog koridora.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović jako je zadovoljan skupom.

Analiza prošloga tjedna DW
Grčka je postala članica inicijative 16+1, čiji se sastanak na vrhu održao u Dubrovniku. Hrvatska očekivanja od ove inicijative su velika.

Ono o čemu se puno špekuliralo uoči sastanka na vrhu Kine i zemalja srednje i jugoistočne Europe, službeno je potvrđeno u petak (12.4.) u Dubrovniku: Grčka je postala članica inicijative 16+1, čime ona mijenja ime u 17+1. Na samitu inicijative sudjelovao je i grčki premijer Alexis Tsipras. Inače, Kinezi su od 2009. do danas u Grčku uložili više od pet milijardi eura – više nego bilo koja druga država.

Ova inicijativa je utemeljena 2012. sa ciljem poticanja poslovnih i investicijskih odnosa između Kine i zemalja srednje i jugoistočne Europe. Za Kinu su te zemlje od posebne važnosti zbog provedbe njezinog mega-projekta „Jedan pojas, jedan put”, poznatog i kao „Novi put svile”, u okviru kojeg su predviđene milijardske investicije u luke, ceste, pruge, telekomunikacijske mreže i aerodrome.

Kina je u zadnjih deset godina već uložila više milijardi dolara u zemlje na istoku i jugoistoku Europe. Najviše novca je otišlo u Srbiju: više od deset milijardi dolara. Na drugom mjestu je Mađarska (oko 4 milijarde), a na trećem Poljska s oko tri milijarde.

Jesmo li naivni?

Vodeći predstavnici europskog i njemačkog gospodarstva kritizirali su naivnost Europe u odnosima s Kinom te političarima predbacili nedostatak smjernica i vizija glede razvoja europskog gospodarstva, piše u nedjelju dnevnik Bild am Sonntag. Pierre Gattaz, predsjednik lobističke organizacije Business Europe koja u Bruxellesu zastupa interese 40 gospodarskih udruga iz cijele Europe,  ponovio prijašnji zahtjev poduzetnika za izjednačavanje investicijskih uvjeta u Kini i Europskoj uniji i pronalaženje zajedničkih europskih smjernica.

U zajedničkom intervjuu i predsjednik Saveza njemačkih industrijalaca (BDI) Dieter Kempf je upozorio na naivnost u odnosima s Kinom. Oba predstavnika gospodarskih udruga predbacila su političkoj eliti EU-a nedostatak vizija i smjernica kad je u pitanju gospodarstvo.

U Dubrovniku su se okupili najviši predstavnici zemalja članica, među kojima i premijerka Srbije Ana Brnabić, sjevernomakedonski premijer Zoran Zaev, crnogorski premijer Duško Marković i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. I oni su ovaj skup iskoristili za bilateralne razgovore s predstavnicima kineskih poduzeća i dogovaranje novih poslova, u prvom redu u izgradnji infrastrukture.

Hrvatska je do sada ostvarila relativno skromne kineske investicije u vrijednosti od 0,69 milijardi dolara, ali nakon ovog skupa očekivanja su velika. Hrvatski mediji su već danima u pravoj euforiji zbog visokih gostiju iz Pekinga: pored detaljnih izvještaja o jelovniku na službenim večerama i programu za dame, prenose se i najave velikih kinesko-hrvatskih projekata.

Kroatien China Andrej Plenkovic Li Keqiang (picture-alliance/AP Photo/D. Bandic)
Li Keqiang i Andrej Plenković: velika očekivanja od gostiju iz Pekinga

Stvara se dojam da se u Kinezima vide spasitelji posrnulog domaćeg gospodarstva. Izgradnja Pelješkog mosta i prije zadanog roka? Bez problema. Velike investicije u hrvatske ceste i pruge? Već dogovoreno. Hrvatski poljoprivredni proizvodi na kineskom tržištu? Također potpisano.

A kruna svega je moguće spašavanje brodogradilišta Uljanik. Navodno je, prenose hrvatski mediji, kineski premijer osobno, nakon što je bio upoznat s problemima Uljanika, u srijedu u četiri sata ujutro (!) nazvao vodstvo kineskog brodogradilišta CSIC. Sada se Uljanik može nadati da bi u CSIC-u mogao dobiti novog strateškog partnera. O tome će konkretno biti govora na sastanku predstavnika tih tvrtki u ponedjeljak (16.4.) u Zagrebu.

Ostaje da se vidi koliko će od svega biti ostvareno. Kritičari upozoravaju da dogovoreni poslovi s Kinezima često ne dožive realizaciju te da se ne radi uvijek o direktnim ulaganjima, nego i o kineskim kreditima koje jednog dana treba i vratiti.

Usporedo s političkim sastankom na vrhu u Dubrovniku je održan i poslovni forum na kojem je sudjelovalo oko 1.000 predstavnika tvrtki i banaka iz Kine i Europe. Aktivirana je i nova internetska platforma za koordinaciju kontakata između malih i srednjih poduzeća.

Kao i prethodno na samitu EU-Kina u Bruxellesu, Li Keqiang je i u Dubrovniku obećao veće otvaranje kineskog tržišta za europske proizvode i ulaganja. A da ne bi još više naljutili ionako sumnjičavi Bruxelles, koji strahuje da bi inicijativa 17+1 mogla unijeti razdor u EU, sudionici sastanka u Dubrovniku su najavili da će sve sklopljene ugovore dati najvišim tijelima EU-a na uvid, piše DW

Što je Li rekao u Dubrovniku?

“U Bruxellesu smo postigli konsenzus s europskim čelnicima i došli do zajedničkog priopćenja, a ovaj summit je dodatni korak koji se temelji na tom postignuću”, kazao je Li u Dubrovniku.

Li je kazao da će jedni druge tretirati otvoreno, transparentno, zajednički raditi i surađivati na tržišnim načelima s ciljem stvaranja projekata koji će biti na obostranu korist. Zapad strahuje da jačanje kineskog ekonomskog utjecaja dovodi i do osnaživanja političke moći Pekinga nad pojedinim državama. Primjer toga je baš Atena koja je 2017. u Ujedinjenim narodima blokirala europsku kritiku stanja ljudskih prava u Kini, nedugo nakon što je ta azijska država preuzela najveću grčku luku Pirej.

Li je na završnoj konferenciji istaknuo kako Kina “poštuje europske zakone, pravila i standarde kada radi u Europi”, te da isto čini u zemljama 17+1 koje su izvan tog saveza.

“To pokazuje da zajedno radimo za multilateralizam i slobodnu trgovinu”, rekao je kineski premijer i dodao kako “vjeruje da će njihova suradnja pridonijeti uravnoteženom razvoju u Europi”.

Prije dolaska Kineza?
Delegacija kineskog brodogradilišta CSIC-a posjetit će Hrvatsku u idućih desetak dana, no čak i kada bi imali ideju o novom modelu preuzimanja, do konkretnih poteza potrebno je puno koraka i vremena, za što vremena nema. 

Šanse da Uljanik od stečaja izbavi CSIC ni premijer Andrej Plenković ne želi podgrijavati, a ministar gospodarstva Darko Horvat otišao je i korak dalje, kazavši kako će radnici i dobavljači svoja potraživanja moći naplatiti iz stečajne mase.

Već ovaj tjedan, u utorak, očekuje se službena objava rješenja za otvaranje stečaja Uljanik Proizvodnje opreme, tvrtku u Vodnjanu, za koju je sutkinja na trgovačkom sudu u Pazinu zaključila prethodni stečajni postupak.

Idući takav korak moguć je već u srijedu za 3. maj, a idući tjedan za Uljanik Brodogradilište, te početkom svibnja za krovnu tvrtku Uljanik d.d. Makar iz Banskih dvora ostavljaju naznaku da bi mogli uslijediti pregovori s Kinezima, sucima u ovim postupcima iz Vlade su ponovno prebacili odgovornost i odluku o konačnom otvaranju stečaja, za koje su u svim tvrtkama ispunjeni uvjeti, ma koliko se uprave trudile naći nove poslove.

Oni bi, zaključe li se prije otvaranja stečaja, mogli koristiti da se u stečaju nastavi s radom, no kada se otvori stečaj već sada je jasno da će to biti jedan od kompleksnijih procesa, budući da su odnosi među tvrtkama isprepleteni, a za razliku od drugih sektora, velika brodogradnja zahtijeva veliku financijsku podlogu za radove.

Davor Huić za Direktno

“Mi jako malo znamo o najavljenim projektima. Novine pišu kako je Pelješki most najveće kinesko ulaganje, a oni su zapravo došli izgraditi most. Jako je puno ‘šumova u kanalu’ pa je i teško pričati o najavljenim ulaganjima. Priča se također o gradnji stadiona, pa što će nama stadioni od svih stvari? Kako će to doprinijeti razvoju Hrvatske? Ako Kinezi žele graditi stadion, neka ih grade u Kini, ali gdje je tu naš interes, gdje smo mi tu? Tko će graditi te stadione, tko će upravljati njima? Mi ništa ne znamo o tome”, komentirao je Huić za Direktno.

Čelnik udruge poreznih obveznika kaže i kako bi Hrvatska trebala više koristiti europske fondove za strateške projekte, s obzirom na to da već uplaćujemo u proračun Europske unije: “S europskim novcem bi trebali graditi sve što možemo. Hrvatska uplaćuje u proračun Europske unije pa bi i trebala što više novaca ‘povući’. Kinezi nam neće ništa dati besplatno, ne daju nam oni bespovratna sredstva kao što su sredstva iz fondova Europske unije. Oni su Pelješki most dobili kao izvođači radova, a ne kao investitori, a kod nas mediji pišu da se radi o kineskoj investiciji. Svaki od tih projekata treba gledati zasebno”.

“Trebamo se zapitati što mi imamo od najavljenih investicija? Kakve koristi Hrvatska ima što će netko restaurirati komunizam i Tita u Kumrovcu? Postoji velika doza naivnosti u dijelu javnosti oko tih investicija, pogotovo u priči oko Uljanika. Neće Kinezi doći i isplatiti pet milijardi kuna dubioza i dugova u Uljaniku, onaj tko vjeruje u to je jako naivan. Prepuni smo maštarija o nekakvim investicijama. Pljujemo na svakog investitora koji dođe ulagati u Hrvatsku, a sad plješćemo kineskoj državi?!”, zapitao se Huić o medijskoj percepciji najavljenih investicija.

Huić je na kraju rekao kako nije protiv investicija, ali da kineski investitori moraju imati isti položaj na tržištu kao i drugi: “Pelješki most kineska tvrtka gradi jer su bili najbolji na natječaju. Ako će kineske tvrtke dobiti natječaj i na terminalu u Rijeci, Uljaniku, prugama itd,, onda je sve ok, ali ne može se raditi o direktnim pogodbama i dodjeljivanjima poslova. Što bi o tome mislile hrvatske tvrtke? Da poklanjamo kineskim tvrtkama poslove? Uostalom to bi bila i praksa suprotna pravilima Europske unije”, zaključio je za Direktno.hr.

Piše Davor Gjenero, politički analitičar
Odlukom slovenske strane, odnosi Hrvatske i Slovenije našli su se u najdubljoj krizi u njihovoj povijesti.

Savjetnik slovenskog premijera za nacionalnu sigurnost, bivši direktor njihove nacionalne sigurnosne agencije SOVA, koji je ujedno i šef slovenskog povjerenstva za provođenje odluke ad hoc arbitražnog sudišta o razgraničenju dviju država, nedavno je najavio obrat u odnosima, vezan uz provođenje arbitražne odluke. Naime, Slovenija insistira na njenom provođenju, ali neke važne elemente odluke ne provodi, na primjer ne povlači svoju vojsku s nedvojbeno hrvatskog teritorija kod Svete Gere na Žumberku, odbija pregovore o tome da se dvije strane bilateralno dogovore o razgraničenju i zahtijeva da Hrvatska povuče jednoglasnu odluku Sabora o tome da Hrvatska rezultat arbitraže smatra ništavnim, zbog dokazanog slovenskog kontaminiranja procedure.

Kad je 29. lipnja 2015. u Večernjem listu objavljen transkript razgovora između slovenske agentice pred ad hoc tribunalom Simone Drenik i jednoga od sudaca u tribunalu, Jerneja Sekolca, u kome agentica objašnjava sucu kako falsificirati dokumente na osnovi kojih sud donosi odluku, a sudac opširno izvještava „šeficu“ što je napravio lobirajući kod drugih sudaca i koje je od sudaca pridobio za „njihovu stvar“, Hrvatska je donijela odluku o povlačenju iz arbitražne procedure. Nažalost, za razliku od Slovenije, čija je diplomacija snažno reagirala na objavljivanje transkripta, hrvatska je ostala neangažirana, i u početku je uspjela prikupljati potporu za nastavak arbitražnog postupka. Sloveniji je čak uspjelo najprije izlobirati kod suca Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) Ronny Abrahama, tadašnjeg predsjednika UN-ova sudišta, da preuzme poziciju arbitra imenovanoga od strane Slovenije u sudištu, nakon Sekolčeve ostavke. Abraham je, doduše, vrlo brzo shvatio da je prevaren i povukao se, odnosno nikad stvarno ni nije preuzeo dužnost arbitra.

Međunarodna zajednica tada je nastojala privoljeti Hrvatsku da ostane u arbitražnoj proceduri, jer je time zapravo spašavana institucija međunarodne ad hoc arbitraže, koju je kompromitacijom ovog procesa Slovenija bitno ugrozila.

Sudište je nastavilo djelovati, sada bez arbitara imenovanih od strane Slovenije i Hrvatske, a arbitražnu odluku je donijelo točno dvije godine nakon objavljivanja dokaza o kompromitiranosti procesa – 29. lipnja 2017. Slovenija je tada odluku arbitraže dočekala „dugih obraza“, jer je u svih pet ključnih točaka arbitražnog procesa izgubila. Dobila je tek nešto veći dio akvatorija Piranskog zaljeva, nego što joj pripada po međunarodnom pravu, pravo nesmetanog pristupa koparskoj luci, koje je Hrvatska sve vrijeme garantirala, i razgraničenje na moru koje je Hrvatskoj osiguralo kontakt s talijanskim vodama, što znači da Slovenija ne može proglašavati pojaseve (gospodarski, epikontinentalni) na Jadranu.

Unatoč porazu, slovenska politika nastavila je pritisak i od lipnja 2017. insistira da Hrvatska pristane na provođenje ovakve arbitražne odluke. Prema Črnčecovoj najavi, sad je započela obavještajnu akciju, koja je povezala nekoliko nepovezanih stvari. Naime, unutarnje politički incident u Hrvatskoj, kad je šef kabineta direktora SOA, koji je na tom mjestu bio i pred četiri godine, navodno zaprijetio Mati Radeljiću, savjetniku Predsjednice Republike, koji je bio u proceduri smjenjivanja, i čudnu spletku u Bosni i Hercegovini, vezanu uz regrutiranje bosansko-hercegovačkih državljana, od kojih neki imaju dozvolu boravka u Sloveniji, za nadzor vehabijskog centra u Gornjoj Maoči, od čega je aktualna administracija u BiH (kojoj je istekao mandat i nema više politički legitimitet), odnosno njen dio, ministar nacionalne sigurnosti Dragan Mektić, pokušao konstruirati međudržavni incident. U tom se slučaju spominje „mehaničar Davor“, operativac SOA, za kojeg slovenski obavještajci tvrde da je upravo Davor Franić, a sada tvrde da je upravo Davor Franić, kao tadašnji šef kabineta Dragana Lozančića, vodio operaciju prisluškivanja slovenskih funkcionara, pa među njima i Drenik i Sekolca.

Slovenski mediji već tjedan dana ovu temu drže visoko na slisti prioriteta, a sada se pojavila nova optužba na račun SOA, naime, da je ona prisluškivala slovenske novinare i saznala da će POP TV u svojoj emisiji 24ur objaviti priču, ali i fotografije hrvatskog obavještajnog operativca. Tvrde da nikako drukčije, osim prisluškivanjem, hrvatska stana nije mogla doći do tih podataka, i da se ona sama upecala, jer je od Ivana Tolja, župnika u Bosanskoj Posavini, člana fondacije Styria i operativnog voditelja Styrijinih projekata u Hrvatskoj, tražila da posreduje kako bi POP TV odustala od objavljivanja ovih podataka.

Kad se vode obavještajni ratovi, imena obavještajaca i njihov identitet, ali i imena posrednika, obično se ne objavljuju, jer se te ljude „čuva“ za moguću korist u nekoj drugoj situaciji. Ova spletka koja se sada odvija, vrlo je čudna i neuobičajena, i naliči na ratove što su ih obavještajne službe jugoslavenskih republika međusobno vodile u vrijeme SFRJ.

Činjenica je da je Slovenija računala na to da će uspjeti steći potporu Europske komisije i članica EU, u pritisku na Hrvatsku da provede arbitražnu odluku. Očekivala je, nadalje, da će prvi potpredsjednik Europske komisije zadužen za vladavinu prava, nizozemski socijalist Frans Timmermans nametnuti svoj stav i pridobiti Komisiju da preuzme tužbu Slovenije protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Kad u tome nije uspjela, a kad je Koen Lenarts, predsjednik Suda Europske unije jasno rekao da je predmet na kojem Slovenija insistira takav da prema Ugovoru o EU Sud o njemu ne može odlučivati na osnovu tužbe jedne strane, nego samo ako bi ga obje strane iznijele suglasno pred sud, postalo je jasno da jedini put koji je Cerarova administracija trasirala kao rješenje problema nije „perspektivan“.

Kombinacija obavještajnog i diplomatskog rata, lobiranje protiv Hrvatske u međunarodnim institucijama, sklapanje koalicija s članicama i nečlanicama EU protiv Hrvatske, administracija Marjana Šarca i njegov savjetnik Črnčec, ocijenili su kao jedini put u borbi za ostvarivanje njihova cilja. Sve što se sada događa posve je providno, i Hrvatska samo ne smije na to reagirati nervozno, niti „uzvraćati istom mjerom“. A što se prisluškivanja tiče, još je u vrijeme kad je Slovenija bila članica EU, a Hrvatska tek na početku pristupnih pregovora, daleke 2004. godine, tadašnji slovenski premijer Tone Rop prostodušno objavio kako je njihova SOVA prisluškivala razgovore hrvatskog premijera Ive Sanadera i šefa slovenske opozicije Janeza Janše, u kojima su se navodno dogovarali o intenzitetu incidenata na granici (slavni slučaj Joras i bacanje u Dragonju, što je tada bio ključna točka sporenja, a danas Slovenija nastoji zaboraviti Jorasovu kuću kao mjesto gdje je „tudi tukaj Slovenija“).

Povlačenje slovenske ambasadorice, koja je pred istekom mandata, nije iznenađenje, a već je ranije bilo najava da će Slovenija ostaviti veleposlanstvo u Zagrebu s otpravnikom poslova, kako bi se pokazalo da su odnosi među državama „na nuli“.