Hrvatska

Za kućanstva
Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) na javno je savjetovanje stavila dokument kojim bi se omogućio mali pad cijene plina za kućanstva već od travnja ove godine.

Riječ je o prijedlogu izmjena Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Kao rezultat izmjena za kupce iz kategorije kućanstvo (javna usluga) od 1. travnja 2020. cijena bi bila niža u odnosu na važeću i to prosječno za 1,03%, a tipični kupac u tarifnom modelu 2 godišnje bi plaćao približno 40 kn manje. Ako ove izmjene budu usvojene, do promjena u krajnjoj cijeni doći će zbog povećanja varijabilne naknade za opskrbu plinom ali uz smanjenje maksimalne cijene po kojoj će HEP opskrbljivačima u obvezi javne usluge (distributeri plina) prodavati plin.

Krajnja cijena opskrbe plinom se prema Metodologiji, u razdoblju do 31. ožujka 2021. godine, sastoji od referentne cijene plina, troška distribucije i troška opskrbe plinom. Nadalje, trošak pskrbe plinom, koji je namijenjen pokrivanju troškova poslovanja opskrbljivača u obvezi javne usluge, sastoji se od varijabilnog iznosa naknade za opskrbu plinom i iznosa fiksne mjesečne naknade zaopskrbu plinom.

Varijabilni iznosna knade za opskrbu plinom propisan je u iznosu od 0,0097 kn/kWh bez PDV-a, dok je iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom ,ovisno o tarifnom modelu propisanu iznosima od 1 kn do 50 kn. HERA predlaže povećanje jediničnog troška opskrbe plinom za razdoblje od 1. travnja 2020. godine. Varijabilni iznos naknade za opskrbu plinom iznosio bi 0,0130 kn/kWh, umjesto važećeg iznosa od 0,0097 kn/kWh, dok bi iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom bez PDV-a za svaki tarifni model ostao nepromijenjen.

Iz predloženog varijabilnog iznosa i fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom proizlazi prosječni ukupni jedinični trošak opskrbe plinom na razini svih 34 opskrbljivača u obvezi javne usluge u iznosu 0,0145kn/kWh. Također, procjenjuje se da bi opskrbljivač na veleprodajnom tržištu (HEP) od 1. travnja do kraja ožujka 2021. opskrbljivačima u obvezi javne usluge plin trebao prodavati po cijeni od 0,1924 kn/kWh, ili 3,7% manje u odnosu na regulacijsku godinu 2019. Očekuje se da će nakon 31. ožujka 2021. cijena plina za kućanstva biti deregulirana, što bi značilo da se formira dijelom i prema tržišnim osnovama, ovisno o kretanju cijene plina na tržištu.

HRT
Nakon dramatičnog prosinca, kada su se za plaće borili štrajkom i prosvjedima, pred radnicima Đure Đakovića iz Slavonskoga Broda odlučujuća je godina. S kolektivnog godišnjeg odmora vratili su se u pogone. U vruće fotelje zasjela je nova uprava.

Uz pomoć Vlade očekuje se stabilizacija proizvodnje te stvaranje zdravih temelja za opstanak nekadašnjeg slavonskog industrijskog diva. Novim će kreditnim aranžmanom sanirati dio dugova. No perspektiva ne postoji bez strateškog partnera.

O tome su u emisiji Otvoreno, urednika i voditelja Branka Nađvinskog, govorili: predsjednik Uprave Đuro Đaković Grupe Hrvoje Kekez, zamjenik povjerenika Sindikata metalaca Hrvatske u Đuri Đakoviću Ivan Barić, pomoćnik ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Zvonimir Novak, član Predsjedništva SDP-a Ivo Jelušić i brodsko-posavski župan Danijel Marušić.

– Oko 560 milijuna kuna su dugovi kratkotrajne obaveze, uglavnom kod financijskih institucija, nešto dobavljača i tako. Velike su zalihe ne dovršene robe u Đuro Đaković specijalnim vozilima, mislim tu na vagone. 128 milijuna vrijedi roba koju ćemo isporučiti, ja se nadam, najbrže što možemo, jer ipak smo sada ovih tjedana u blokadi praktički za vrijeme štrajka se nije uopće radilo, Nakon što se prekinuo štrajk krenulo se raditi s onim što se ima, s onim materijalom koji je zatečen, u mogućnostima koje jesu, kazao je Kekez.

Nešto optimističniji bio je Barić.

– Danas je atmosfera puno bolja. Mi smo unazad tri mjeseca, onako prosto rečeno, kao Slavonci naučili se boriti. Zatečeni situacijom neisplate plaće prošli smo jednu Golgotu. To kašnjenje plaća proživljavaju cijele obitelji. Istina je da je gospodin ministar gospodarstva nama uporno govorio da Đuro ima perspektivu, da će se u Đuru uložiti i da Đuro ide naprijed. I evo danas Đuro Đaković, odnosno radnici u Đuri Đaković vjeruju u perspektivu, vjeruju u budućnost. Vlada je donijela danas određenu stabilnost, bili su prisutni gospodin Marić i ministar obrane Krstičević. Tu su se iznašla određena rješenja potrebe države. Ako mi znamo da Đuro Đaković specijalna vozila rade i civilni i vojni program, puno je lakše ući u tu tvrtku. I naravno da su danas radnici puno opušteniji, vjeruju u svoju budućnost, rekao je Barić i dodao:

– Nas je napustilo 50, 60 ljudi. 30 posto tih ljudi već dolazi u tvrtku i kaže da bi se rado vratili.

– U brodsko-posavskoj županiji nema domaćinstva, nema kuće da na neki način nije povezan s Đurom Đaković. Đuro Đaković, kako kod nas kažu, može proizvesti od igle do lokomotive. Đuro Đaković je negdje oko četvrti proizvođač vagona u Europi, da ne kažem više od 700 tenkova i tako dalje. Posrtanje Đure Đakovića bi imalo jako veliki negativni odjek na gospodarstvo brodsko-posavske županije. Tako da ova današnja odluka Vlade je itekako ispravna, rekao je Marušić.

Na pitanje što je to što može napraviti nova uprava, a da nije mogla napraviti stara uprava, Novak je rekao:

– Od same nove uprave očekujemo sada uhvatiti se u koštac s izazovima proizvodnje, završiti vagone koji su u visokoj fazi, na kraju krajeva za što je i Vlada ovaj prvi dio od jamstva od ukupno 300 milijuna kuna odredila, ali isto tako očekujemo od uprave da izradi jedan kvalitetan, održiv program restrukturiranja koji će omogućiti budućnost kompaniji na nekim drugim osnovama, normalno zadovoljavajući sva pravila i kriterije Europske komisije vezano uz državne potpore.

– Ako je ovo sve napravljeno da se Đuro Đaković stavi na zdrave noge, da se održi zaposlenost, da se vrate dugovi, da se nastavi poslovanje – dobro. A ako je ovo napravljeno zato što je izborna godina u kojoj treba sve učiniti da Plenković pobjedi u HDZ-u za mjesec, dva dana, da HDZ ponovno pobjedi na izborima, onda to nije dobro, rekao je Jelušić.

– Osnovni problem Đuro Đaković specijalna vozila je niska produktivnost u proizvodnji vagona. Ja mislim da je to jedna radna disciplina, loša organiziranost ljudi s više nivoa, rekao je Kekez i dodao da do sada nije bila spremnost da se nešto više napravi na tome.

Što se tiče strateških partnera, za sada se ne može govoriti o konkretnim tvrtkama u svijetu koje su za to zainteresirane.

– Ne samo kod nas, nego i u Europi nedostaju kapaciteti, nedostaju sposobnosti kakve Đuro Đaković ima, isto tako nedostaje kvalificirana radna snaga koja može odgovoriti na te izazove. Ja sad ne bih konkretno o imenima. Doista se razgovara, doista primamo upite čak i s domaćeg tržišta, a isto tako razgovara se s avio kompanijom iz Amerike. Vrlo je teško raditi program restrukturiranja i tražiti strateškog partnera ako gledate Đuru Đaković kao jednu cjelinu u kojoj imate vojni program i u kojoj imate civilni program, rekao je Novak.

– Logika kaže da je lakše naći tri ili četiri više strateških partnera, svaki u svom fokusu, u svom polju, nego jedan. Stvarno ne mogu reći da je nemoguće, sve je moguće, možda ima netko, i pregovarat ćemo, ali ono što bih ja htio u izradi tog strateškog plana restrukturiranja je da se poveća produktivnost na sve načine, da se smanje troškovi, kazao je Kekez.

Večernji list
Iako se sedam godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nisu ostvarila nadanja prosječnih hrvatskih građana o boljem životu čim kročimo u EU, što su lakonski pa i manipulativno uoči referenduma o pristupanju Uniji izjavljivali političari, nespremni ovu državu učiniti boljom, podaci Eurostata pokazuju da unatoč nizu razloga za nezadovoljstvo stanjem u zemlji u usporedbi s prosjekom EU imamo i neke prednosti.

U globaliziranom svijetu obilježenom raznim nesigurnostima Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja i ima najniži udio ljudi (2,6%) koji su žrtve kriminala, nasilja i vandalizma. Također, prema podacima Eurostata objavljenim u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, imamo najmanji udio učenika (3,3%) koji napuštaju rano školovanje, a ubrajamo se i među najljepše zemlje jer je jadranska Hrvatska treća najpopularnija turistička destinacija među regijama u EU. Samo 0,8% stanovništva EU

– Podaci govore sami za sebe i kad je riječ o prednostima Hrvatske to je svakako sigurnost naše zemlje jer se ubrajamo u najsigurnije zemlje unatoč napisima u medijima o izoliranim slučajevima nasilja, a to su potvrdila i naša istraživanja. Naši se građani osjećaju i objektivno i subjektivno sigurno u svom stanu, na ulici, u javnom prijevozu. Prednost je života u Hrvatskoj i još uvijek ležeran mediteranski način života, čvrste obiteljske veze i druženja s prijateljima. A jesmo i turistička sila i lijepa zemlja – kaže o prednostima Hrvatske i života u njoj Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Ivo Pilar koja se bavi kvalitetom života i srećom.

Mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju u prosjeku s 31,8 godina, kasnije nego u bilo kojoj državi EU, što je posljedica i lošeg financijskog stanja i nepostojanja povoljne stambene politike za mlade, ali i još uvijek tradicionalnog načina života u kojem se djeci ne žuri otići iz roditeljskog doma. Hrvatska koja se ubraja u najmanje zemlje u EU s 4,1 milijuna stanovnika prema Eurostatu, premda smo sad pali na četiri milijuna ljudi, čini tek 0,8% stanovništva velike Europske unije, koja broji oko 513 milijuna ljudi. Nažalost, od niza parametara po kojima se vidi gdje stojimo u odnosu na prosjek EU, ispod prosjeka smo po ekonomskim pokazateljima.

Dok je BDP po stanovniku u Hrvatskoj 12.600 eura, u EU je 31.000 eura. Zbog neravnomjernog regionalnog razvoja s kojim nemaju problema uređene zemlje i nagomilanih demografskih problema gustoća naseljenosti nam je ispod prosjeka EU. Dok u Hrvatskoj u prosjeku po kilometru kvadratnom živi 74 stanovnika, u EU ih je u prosjeku naseljeno 118 po četvornom kilometru. Loši smo i po stopi zaposlenosti muškaraca i žena koja u Hrvatskoj za muškarce iznosi 70%, za žene još niže, 60 posto, dok je u EU stopa zaposlenosti muškaraca i žena 79%, odnosno 67%. Dok je kod nas četvrtina stanovništva u riziku od siromaštva, u EU je njih 21,9%.

I kad je riječ o kvaliteti života i zdravlja nemamo baš razloga za zadovoljstvo. Očekivana životna dob u dobrom zdravlju za muškarce je kod nas 57,1 godina, za žene 58,7 godina, dok je u EU u prosjeku očekivana životna dob u dobrom zdravlju za muškarce 63,5 godina, a za žene 64,2 godine. I ovaj podatak govori da nije vrijeme za dulji radni vijek u Hrvatskoj jer, kad bi se produljio odlazak u mirovinu, imajući na umu i da živimo kraće od prosjeka EU, to znači da muškarce u nas ne samo da ne čeka uživanje u mirovini nego bi im od umirovljena do smrti ostalo samo šest godina života. Naime, prema posljednjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, muškarci su u 2017. kod nas umirali sa 73,1 godinom, a žene s 80,1 godinom. Nasuprot tome, u EU je u prosjeku životni vijek 83,5 godina za žene i 78,3 godina za muškarce.

 – Naravno da je problem lošijeg života naših građana u dobrom zdravlju i u ekonomskim razlozima, ali standard nije i jedini faktor koji utječe na duljinu prosječnog životnog vijeka i duljeg života ljudi u dobrom zdravstvenom stanju. Na to utječu i zdravstveni razlozi, dostupnost kvalitetne zdravstvene zaštite, način života i zdravstvena nepismenost. Djecu u školi učimo da ‘ bubaju’ činjenice, a trebali bi ih u školama više odgajati da budu odgovorni građani i prema sebi i prema drugima – kaže Maja Vehovec sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

 Inače, Švedska je zemlja s najduljom očekivanom životnom dobi u dobrom zdravlju i to – 73,3 godine za žene i 73 za muškarce – dok se mi možemo tješiti da je od nas gora Letonija, u kojoj je očekivana životna dob u dobrom zdravlju za žene 54,9 godina, a za muškarce 52,3 godine.

 Ispod prosjeka smo Europske unije i po sreći građana pa, dok je u EU 2018. godine više od 62% ljudi starijih od 16 godina, prema Eurostatu, izjavilo da su bili sretni tijekom proteklih mjesec dana, u nas je to isto izjavilo tek 42% građana, pa smo po sreći građana zauzeli treće najgore mjesto u EU nakon Letonije i Bugarske. Kako nam je nedavno objasnila Kaliterna Lipovčan sreća građana ovisi i o vanjskim okolnostima, percepciji građana različitih problema u društvu, o povjerenju u državne institucije i o ekonomskim prilikama pojedinca i države. A financijskom situacijom najmanje su zadovoljni Bugari i Hrvati, a najviše Finci, Šveđani i Nizozemci. Stoga, da bismo bili sretniji, treba čekati i oporavak gospodarstva, a politika mora vratiti povjerenje u rad državnih institucija kojima su naši građani godinama nezadovoljni, piše Večernji list.

Jutarnji list
Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena, pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom – izjavio je u nedavnom intervjuu za Jutarnji list, među ostalim, pjevač i bivši predsjednički kandidat Miroslav Škoro, najavljujući izlazak svoje političke opcije na parlamentarne izbore.

U više je navrata naglasio potrebu ujedinjenja pod istim kišobranom pa iako bi se iz nekih njegovih izjava dalo zaključiti da su u Škorinu taboru pripreme za parlamentarne izbore u punom jeku, čini se da to baš i nije tako. A prema nekim informacijama, među strankama koje su mu dale podršku počelo je bujati i nezadovoljstvo zbog nekih inicijativa koje, doznajemo, stižu iz Škorina najužeg kruga.

– Škoro u svojm izjavama i intervjuima priča kao da je sve riješeno, a zapravo ništa još nije dogovorno – rekao je jedan od naših sugovornika iz ekipe koja je podržala Škoru na predsjedničkim izborima. Ističe kako je bilo samo nekoliko razgovora, i to na načelnoj razini te da tek treba sjesti i razgovarati.

Doznajemo da je Škoro dosad obavio samo pojedinačne razgovore s Ružom Tomašić, Božom Petrovom i Ladislavom Ilčićem, ali tom prilikom nije dogovoreno ništa konkretno. Više informacija je posljednjih dana, kako doznajemo, unijelo nemir među desničare okupljene oko Škore. Jedna od njih je da bi na izbore trebali izaći kao Nezavisna lista Miroslava Škore, pri čemu na listi ne bi stajala imena drugih stranaka, primjerice Mosta ili Hrvatskih suverenista u sklopu kojih su Blok za Hrvatsku, Hrvatska konzervativna stranka te Hrast, bez obzira na to što bi na listi bili i njihovi kandidati.

– To nije samo zbog ‘nove priče’ koja se stvara za parlamentarne izbore, nego se tu prije svega radi o financijama jer bi sav novac koji bi iz državnog proračuna dobili oni koji su osvojili mandate išao Nezavisnoj listi Miroslava Škore, a ne strankama čiji je kandidat prošao – objašnjava naš sugovornik. Pojedini članovi iz platforme Hrvatski suverenisti komentirali su kako se ne žele odreći svojih brendova.

– Suverenisti su na europskim izborima dobili više od osam posto glasova. Zašto bi se sada mi ili Most odrekli svog brenda i utopili u Nezavisnoj listi Miroslava Škore koja još nema glavu i rep, niti je tu još bilo što konkretno definirano – rekao je jedan od suverenista.

A val nezadovoljstva, doznajemo, izazvala je, navodna, inicijativa prema kojoj bi svatko tko osvoji mandat morao potpisati osobnu bjanko zadužnicu kako bi se Škoro, navodno, poslije osigurao od mogućih “pretrčavanja” u druge tabore.

– Čuo sam da se spominju te osobne bjanko zadužnice, iako mislim da je to zakonski neprovedivo, koje bi se navodno potpisivale u visini četverogodišnje plaće saborskog zastupnika. Ako je, primjerice, plaća zastupnika oko 15 tisuća kuna, to je godišnje 180 tisuća kuna pa za četiri godine dobijete iznos od oko 100 tisuća eura – kaže naš izvor iz desnih krugova. Napominje kako sve te informacije nisu došle direktno od Miroslava Škore, ali ih iznose ljudi koji su jako blisko povezani s pjevačem.

– To je iskaz je jednog velikog nepovjerenja. Mi smo Škori dali bezrezervnu podršku, a on se sada prema nama pokušava ponašati kao gazda prema zaposlenicima – komentirao je još jedan od naših sugovornika. Prema informacijama iz desnih krugova, ako se ne postigne dogovor s Miroslavom Škorom, Hrvatski suverenisti i Most su, navodno, bez obzira na neka sadašnja neslaganja, spremni zajedno izaći na parlamentarne izbore.

– Vidjet ćemo kako će se odvijati razgovori sa Škorom. Zasad se sve to nekako sporo odvija – kazao je jedan od naših sugovornika.

A pod kojim imenom izlaze na parlamentarne izbore te jesu li točne informacije o osobnim bjanko zadužnicama, pokušali smo doznati i u Škorinu timu. Mate Mijić, koji je bio komunikacijski direktor Škorina izbornog stožera te mu je i dalje jedan od najbližih suradnika, jučer nam je rekao da u ovom trenutku kruže razne informacije, poluinformacije i spinovi.

– Još nisu donesene nikakve konkretne odluke, ozbiljni razgovori s partnerima tek slijede. Ima različitih ideja i inicijativa, pa kad vidimo što je svima prihvatljivo, donijet ćemo odluke. U svakom slučaju, cilj je da na izbore izađemo zajedno te da nakon izbora djelujemo kao jedna opcija i kao jedan Klub – rekao nam je Mijić. Dodao je kako platformu trebaju pripremiti i programski te da svemu pristupaju jako ozbiljno.

– Treba biti strpljiv. Nakon predsjedničkih izbora mnogi su bili u euforiji, zvali nas i pitali kad krećemo, ali želimo sve pažljivo i detaljno odraditi. Jer, što nam vrijedi novi krov ako su temelji puni vlage – komentirao je Mijić.

Economist Intelligence Unit
Britanski časopis The Economist objavio je svoj godišnji Democracy Index (Indeks demokracije), rang-listu 167 zemalja svijeta po stupnju razvoja demokracije.

Loša vijest za svijet je da je Indeks demokracije danas najniži u svijetu od 2006. godine, otkako se ova lista objavljuje, dok je loša vijest za Hrvatsku da i dalje pripada kategoriji “demokracija s greškom”.

Hrvatska je ove godine na 59. mjestu Indeksa demokracije s 6,57 bodova, što je isti broj bodova kao i prošle godine. Prošle godine je Hrvatska bila na 60. mjestu liste, a to što je ove godine za jedno mjesto bolja ne znači da se stanje demokracije u nas popravilo, već da se u ostatku svijeta pogoršalo, pa hrvatskih 6,57 bodova ove godine donose mjesto više. No i dalje je jasan trend opadanja stupnja demokracije u Hrvatskoj, koji je započeo 2016. dolaskom vlade Andreja Plenkovića na vlast.

Hrvatska je 2006. imala 7,04 boda, za vrijeme vlade Zorana Milanovića je stupanj demokracije u Hrvatskoj skočio sa 6,73 na 6,93 boda, da bi taj broj počeo padati 2016. i sada već drugu godinu zaredom iznosi 6,57. Unatoč svojem deklarativnom europejstvu, Plenković dakle nije učinio ništa da poboljša demokraciju u Hrvatskoj, već je radio na njenom demontiranju.

Hrvatska se na Indeksu demokracije nalazi između Perua, na 58. mjestu, i Dominikanske Republike i Lesota koji dijele 60. mjesto. Znakovito je i da smo na začelju EU-a po demokratskom razvoju, od Hrvatske lošije stoji samo Rumunjska, koja je sa 6,49 bodova na 63. mjestu.

Od Hrvatske su bolje plasirane i Mađarska i Poljska (55. i 57. mjesto), koje vode lideri koji zagovaraju neliberalnu demokraciju, dok o demokraciji kakvu ima Slovenija (36. mjesto) možemo samo sanjati. Slovenija ima 7,50 bodova u ovogodišnjem Indeksu demokracije, a Hrvatska je kao najbolji rezultat ikad imala tek 7,04 boda. Što se tiče zemalja iz regije, Srbija je na 66. mjestu, Sjeverna Makedonija na 77., Crna Gora je 84., dok je Bosna i Hercegovina na 102. mjestu.

O tome u kakvom je stanju hrvatska demokracija govori i činjenica da nam demokratski uzori mogu biti zemlje poput Bocvane, Mauricijusa, Costa Rice, Malezije, Surinama, Gane i brojnih drugih koje su bolje plasirane od najmlađe članice Europske unije.

Inače, na samom vrhu Economistove ljestvice su, kao i dosad, nordijske zemlje: Norveška na prvom mjestu s 9,87 bodova, Island na drugom s 9,58 i Švedska na trećem s 9,39. Slijedi ih Novi Zeland na četvrtom mjestu s 9,26 bodova i Finska na petom mjestu s 9,25 bodova. Od šestog do deset mjesta su Irska, Danska, Australija i Švicarska. Najmanje demokratska zemlja svijeta je Sjeverna Koreja, a na začelju Indeksa demokracije još su Demokratska Republika Kongo, Srednjoafrička Republika, Sirija i Čad.

Indeks demokracije koji izrađuje Economist Intelligence Unit analizira i boduje, odnosno rangira zemlje prema 60 indikatora koji su podijeljeni u pet širokih kategorija: izborni proces i pluralizam, funkcioniranje vlade, politička participacija, demokratska politička kultura i građanske slobode.

U svijetu danas imamo 22 pune demokracije, 54 demokracije s greškom (među kojima je i Hrvatska), 37 hibridnih i 54 autoritarna režima.

Izvještaj nudi i odgovore na pitanje zbog čega svjedočimo opadanju demokracije u svijetu. Smatraju da je to posljedica: 1. stavljanja naglaska na elitnu ili stručnu vladavinu umjesto na popularnu participativnu demokraciju, 2. sve većeg utjecaja neizabranih, nenadgledanih stručnih institucija i tijela, 3. uklanjanje tema od nacionalne važnosti iz političke arene u područje supranacionalnih institucija u kojima se odlučuje iza zatvorenih vrata, 4. sve veći razmak između političkih elita i stranaka s jedne i elektorata s druge strane i 5. opadanje građanskih sloboda, uključujući slobodu medija i slobodu izražavanja, stoji u izvještaju.

Angela Merkel
Svijet se mora u potpunosti promijeniti kako bi se ograničilo globalno zagrijavanje, ali i pritom izbjeći duboke društvene podjele zbog klimatskih politika, kazala je u četvrtak na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu njemačka kancelarka Angela Merkel.

Postizanje europskog cilja zaustavljanja neto emisija CO2 zahtijevat će “transformativan proces povijesne prirode”, rekla je. Trebat će posve promijeniti način života i rada, ali u pitanju je “opstanak”, naglasila je.

Merkel je upozorila da bi klimatske politike mogle izazvati “velike napetosti” između ljudi koji žive u gradovima, gdje je lakše koristiti niskougljični prijevoz, i onih u ruralnim područjima, gdje su automobili neophodni. “Sada imamo svijet u kojem je izostanak komunikacije možda izraženiji nego tijekom Hladnog rata, kada je postojao redovit kanal za komuniciranje između različitih strana”, kazala je.

“To nas vodi izravno u katastrofu. To moramo prevladati”, kazala je, navevši kao primjer rastući jaz između mladih klimatskih aktivista i klimatskih skeptika.

Njemačka planira postupno ugasiti nuklearke do 2022., a do 2038. i elektrane na ugljen. Za energetske tvrtke i regije koje će u tom procesu biti na gubitku predviđene su kompenzacije od više milijarda eura.

Premijer
Predsjednik Vlade Plenković danas je posjetio tvrtku Đuro Đaković Grupa d.d. u Slavonskom Brodu.

Sastanak je počeo u 16 sati, a premijer se sastao s predstavnicima Uprave Đure Đakovića, na čelu s predsjednikom Uprave Hrvojem Kekezom. Sastanku su također nazočili i gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara te župan Brodsko-posavske županije Danijel Marušić, a predsjednik Vlade Andrej Plenković obišao je i proizvodnu halu Specijalnih vozila.

Direktni povod sastanka bio je nedavno davanje jamsta, tj. kreditni aranžman kojim je saniran dio dugova Đuro Đaković Grupe. Premijer je rekao kako je cilj sastanak bio povezan uz odluku Vlade da da jamstvo Đuro Đaković Grupi, a poslije sastanka odgovarao je na pitanja novinara. “Cilj posjeta Đuri Đakoviću vezan je za nedavnu odluku Vlade da da jamstvo u ukupnom iznosu od 300 milijuna kuna. Danas se ovdje prigodom našeg posjeta potpisao ugovor sa Hrvatskom poštanskom bankom o prvih 150 milijuna kuna koji služe za revitalizaciju poslovanja i podloga za restrukturiranje i dugoročnu održivost Đure Đakovića.

Smatramo da je ovo kompanija koja je jedna od uporišnih – u ekonomskom pogledu – točaka i Brodsko-posavske županije, ali i cijele Slavonije, ljudi koji ovdje rade, a ima ih oko 860. Time smo pružili ruku Đuri Đakoviću koji ima veliku tradiciju. Želimo da se nastavi ovako kvalitetna proizvodnja vagona sa naručiteljima iz država Zapadne Europe, te naravno i dio koji se odnosi na vojni program. U godinama koje su pred nama i Ministarstvo obrane će biti jedan od važnih naručitelja poslova”, rekao je premijer.

Zbog problema s prošlom Upravom, tu je nova Uprava, kaže Plenković. “Imamo povjerenja u gospodina Kekeza. Očekujemo da se pristupi restrukturiranju, pronalaženju pravoga strateškoga partnera koji će omogućiti da poslovanje bude uspješno”.

Kada se očekuju plaće za radnike, rekao je: “Osigurali smo plaće u ovom cijelom periodu.” “Ovdje su Uprave bile dugi niz godina, mi sad okrećemo novu stranicu”, kazao je zaključno Plenković.

Podsjetimo, šef SDP-ovog Savjeta za gospodarstvo Josip Tica u Newsroomu je odluku Vlade da kreditni aranžman kojim će se sanirati dio dugova Đuro Đaković grupe, da spašava ono što se spasiti može slikovito usporedio s pacijentom čija je noga slomljena.

“Ako mu date ibuprofen da ga ne boli, pa me pitate jesam li za to da mu damo taj ibuprofen, jesam, pod uvjetom da ćemo liječiti nogu. No, ako ćete pustiti pacijenta da polako odumire, tada je to bačen novac.Premijer je od Đure Đakovića mogao napraviti mercedes, a on dolazi sada kada je sve propalo, između ostalog i zaslugom njegove Vlade, i daje kikiriki, milostinju nekom tko je trebao biti nositelj razvoja cijele Slavonije. Svojim ekonomskim politikama sveo ga je na prosjački štap, jer u četvrtoj godini spašavate mrtvaca koji je trebao biti atletičar”.

Eurostat
Hrvatska je povećala udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018., svrstavši se među zemlje Europske unije koje su premašile propisanu razinu za 2020. godinu, pokazalo je u četvrtak objavljeno izvješće Eurostata.

U 2018. godini udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije dosegnuo je 18 posto na razini EU-a, što je povećanje za pola postotna boda u odnosu na godinu ranije. U odnosu na 2004., prvu godinu za koju postoje podaci, udio je više nego udvostručen, s tadašnjih 8,5 posto.

Ove bi godine trebao dosegnuti 20 posto, podsjećaju u Eurostatu, napominjući kako je povećanje udjela obnovljivih izvora ključno da EU ostvari zacrtane klimatske i energetske ciljeve. Među obnovljive izvore energije spadaju energija vjetra, Sunčeva energija, biomasa, toplinska energija Zemljine unutrašnjosti i vrući izvori (geotermalna energija), potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime i oseke i morskih valova te toplinska energija mora.

Udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji utvrđen je za svaku zemlju EU-a zasebno, pri čemu se vodilo računa o različitim startnim pozicijama, potencijalima na području obnovljivih izvora i gospodarskim rezultatima.

Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih je premašila. Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska.

U Hrvatskoj je udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018. dosegnuo 28 posto i uvećan je za 0,7 postotnih bodova u odnosu na godinu ranije. Ujedno je za osam postotnih bodova premašio propisanih 20 posto u 2020. godini.

U 2004. iznosio je 23,4 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće. U tri četvrtine zemalja EU-a udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji povećan je u 2018. godini u odnosu na godinu ranije, smanjio se u njih šest a u Sloveniji je ostao nepromijenjen.

Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. godini Švedska, od 54,6 posto. Slijede Finska sa 41,2 posto, Latvija sa 40,3 posto, Danska s 36,1 posto i Austrija s 33,4 posto.

Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4 posto. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10 posto nalaze se Malta s osam posto, Luksemburg s 9,1 posto i Belgija s 9,4 posto.

Četiri zemlje EU-a vrlo su blizu tome da dosegnu propisani udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji, do kojeg ih dijeli manje od jednog postotnog boda, konstatiraju u europskom statističkom uredu. Najbliže je cilju Rumunjska, koju od propisanog udjela u 2020. dijeli jedan postotni bod, a podjednako mali zaostatak ‘hvataju’ i Mađarska, Austrija i Portugal.

Devet zemalja udaljeno je od zacrtane razine od jednog do četiri postotna boda, a preostale tri moraju povećati udio obnovljivih izvora za četiri postotna boda i više. Tako Njemačka, Luksemburg i Malta moraju povećati udio za oko dva postotna boda. Slovenija, Velika Britanija i Irska zaostaju za zacrtanim razinama u rasponu od 3,9 do 4,9 postotnih bodova.

Daleko najlošije stoje Nizozemska i Francuska koje od zacrtanih razina dijeli 6,6 odnosno 6,4 postotna boda. U Hrvatskoj je u udjelu obnovljivih izvora najviše zastupljena hidroenegija, stoji u izvješću Eurostata.

Priopćenje SING-a
U Lukoilu Croatia u četvrtak je potpisan prvi Kolektivni ugovor, koji se primjenjuje od 1. siječnja, a na snazi će biti dvije godine, priopćio je Sindikat naftnog gospodarstva (SING).

Kolektivni ugovor za oko 400 radnika Lukoila osigurava povećanje minimalne osnovne bruto plaće na 4300 kuna, uvođenje fiksnog mjesečnog dodatka za kategorizaciju benzinske postaje u bruto iznosu od 60 do 240 kuna, ovisno o kategoriji benzinske postaje, te dodatak za topli obrok u iznosu od 400 kuna mjesečno.

Ugovorom se također osigurava jedan dan godišnjeg odmora više za radnike na benzinskim postajama i pravo na određene materijalne potpore – za smrt radnika u iznosu 7500 kuna i člana radnikove uže obitelji 2500 kuna, te jubilarne nagrade za 10, 15 i 20 godina staža u Lukoilu u neto iznosu od 1000, 1500 i 2000 kuna.

Radnici Lukoila dobit će i regres u iznosu od 2500 kuna, božićnicu i uskrsnicu od po 300 kuna, potporu za rođenje djeteta u iznosu od 3500 kuna, dar za dijete do 15 godina u povodu božićnih blagdana u iznosu od 600 kn, naknadu za odvojeni život u iznosu od 1750 kuna i viši iznos dnevnica koje će sada iznositi 200 kuna, u odnosu na postojećih 170 kuna utvrđenih Pravilnikom o radu.

Podsjećajući da su kolektivne pregovore pokušavali pokrenuti više puta u zadnjih nekoliko godina, u čemu su napokon uspjeli sredinom prošle godine, predsjednica SING-a Jasna Pipunić istaknula je da važnost prvog Kolektivnog ugovora u Lukoilu ne leži samo u povećanju materijalnih prava, već i u tome što poslodavac za vrijeme trajanja ugovora neće moći samostalno uređivati prava radnika, nego samo kroz pregovore sa sindikatom.

Analiza Ekonomskog Laba
Thomas Piketty, poznati francuski ekonomist, ima novu knjigu. Engleski prijevod bit će dostupan u ožujku, a i u hrvatskim medijima već su objavljeni neki izvadci iz knjige.

Za očekivati je stoga kako će se u javnosti priča o nejednakosti ponovno intenzivirati, a iako smo na Labu već pisali o stanju i kretanju siromaštva i nejednakosti raspodjele dohotka u Hrvatskoj, pogledajmo neke podatke koji su nedavno objavljeni, piše Ivica Brkljača za Ekonomski lab.

Pogledajmo što se događa s dohotkom kućanstava. DZS je krajem godine objavio Anketu o dohotku stanovništva (provedenu 2018.). U tekstu s Laba vidimo kako je prosječni dohodak u Hrvatskoj od 2015. do 2018. porastao za 18,7%, a medijalni za još viših 19,4%. To su relativno visoke stope u uvjetima niske inflacije, što nam kazuje da je došlo do osjetnog realnog rasta dohotka kućanstava.

Rast BDP-a, koji traje od 2015., itekako se osjetio u svakodnevnom životu građana, a kada vidimo da je medijan rastao brže od prosjeka  možemo zaključiti kako je dosadašnji gospodarski rast u Hrvatskoj zapravo bio inkluzivan. Teze o tome kako 3,2 milijuna građana od rasta gospodarstva nije imala ništa ili je imala vrlo malo, pokazuju se potpuno promašenima. Pokazuje se kako niti oni prigovori da porezna rasterećenja (koja su provedena u tri kruga) idu u korist samo bogatima i da će doći do dodatnog raslojavanja stanovništva, ne drže vodu.

Hrvatska, zapravo, nema izraženijih problema što se tiče nejednakosti dohotka. Prema najpoznatijoj mjeri nejednakosti dohotka, Ginijevom koeficijentu, Hrvatska stoji solidno u usporedbi s drugim zemljama EU i nalazi se u sredini poretka. Što se tiče siromaštva, nakon što su u periodu krize pokazatelji siromaštva rasli, ulaskom u EU negativni se trend zaustavio, dok su posljednjih godina pokazatelji siromaštva u izraženijem padu.

Unatoč recentnom padu, stopa teške materijalne deprivacije i dalje je prilično visoka odnosno viša je nego u EU28 prosjeku (8,6% vs. 5,9%). No, uzimajući u obzir stupanj razvoja, Hrvatska zapravo dobro stoji po tom pitanju.

To nam govori kako je značajnije smanjenje siromaštva u RH, pri ovoj razini BDP-a, teško moguće postići . Jasno je kako je u ovom trenutku najbolja socijalna mjera za Hrvatsku, prije svega, snažniji gospodarski rast – tim više što vidimo kako s rastom BDP-a i poreznim rasterećenjima dohotka nejednakosti u Hrvatskoj nisu rasle, dapače, stoji u analizi Ivice Brkljače za Ekonomski lab.