Hrvatska

Nekako su se stvari utišale nakon povratka hrvatske delegacije iz Bruxellesa.
Iz Europske komisije su poručili kako nemaju ništa protiv novog strateškog partnera u Uljaniku te kako nemaju ništa protiv da međufinanciranje, do prijedloga restrukturiranja, koji će novi strateški partner Tomislav Debeljak predati u sljedećim tjednima temeljem iskustava u uspjelom restrukturiranju Brodosplita, podijele država i novi strateški partner.

Piše: Ivan Brodić 

Potrebno je oko 600 milijuna kuna. Čeka se odluka vlasnika Brodosplita u suradnji s talijanskim Fincantierijem, jesu li nakon svih medijskih napada spremni ući u posao ili će se i oni povinovati pravilu ABC (Anything but Croatia). Jer nije to prvi puta da je netko u ovoj zemlji proglašen krivim, temeljem organizirane bezrazložne i slabo, u činjenicama, argumentirane potjere,, barem tako proizlazi iz onoga što autor ovih redaka, ovisnik o vijestima, čita.

Objavom izbora strateškog partnera, objavljena su i saznanja iz studije Deloittea, načinjene u tu svrhu, koja govori o šteti načinjenoj u dosadašnjem upravljanju Uljanik grupom. Cijena restrukturiranja Uljanik grupe popela bi se na iznos od 1.3 milijarde, a cijena likvidacije bila bi tek nešto manja, piše u studiji, prema priznanju uprave Uljanika, sindikata i ministra Horvata. Naime, likvidacija bi, u slučaju nemogućnosti restrukturiranja, bila jedina opcija, prema pravilima Europske komisije, jer je iz državnog proračuna isplaćeno 90 milijuna eura tzv. Rescue Aida.

Novi strateški partner pobrojao je, tijekom dubinskog snimanja, sve ono što je uplaćeno iz proračuna u Uljani grupu, rekao je u RTL Direktu i Pressingu N1, od ožujka prošle godine kada je uprava grupe raspisala natječaj za dokapitalizaciju. I tada se Brodosplit javio. Ponudio je kupiti 24.9 posto dionica Viktora Lenca, 3. maj u cijelosti te dokapitalizirati Uljanik. To je odbačeno uz razlog kako bi tada Uljanik unutar grupe morao vratiti pozajmnice 3. maju. Umjesto toga tražilo se još novca poreznih obveznika i izjavljivalo da su milijarde kuna javnog novca poštapalice. Sada je pobrojao 4.2 milijarde kuna uplaćenih prošle godine, 4.6 milijardi kuna jamstava koji bi se aktivirali u slučaju likvidacije te još 26 spornih ugovora koji bi mogli generirati štetu.

U slučaju restrukturiranja, u računicu bi se uvrstili multiplikativni učinci za državni proračun plaća radnika i kooperanata, koji prema knjigovodstvenoj statistici završavaju u proračunu u vrijednosti od tridesetak posto, ali i rješavanje pozajmnica kojima je Uljanik godinama živio prazneći račune riječkoga škvera.

Ekonomsko liberalni spektar ovog društva, u pravednoj borbi za novac poreznih obveznika, ne događa im se to često, no ovoga puta je, rekli bi Sinjani, pogodio u ništa. Napali su Tomislava Debeljaka koji je, poučen njemačkim primjerima restrukturiranja brodogradilišta, rekao kako ne postoji takva budala koja bi plaćala dugove za koje je kriva politika. Predložio je da se država uključi, novcem, ali i, kao u njemačkom primjeru, ulaskom tužiteljstva u knjige Uljanik grupe. Kao znak dobre volje, rekao je, Brodosplit će pokloniti iznos međufinanciranja, a u planu restrukturiranja, s Fincantierijem, dati jamstva za poslove u iznosu koji potroše porezni obveznici u pet godina, kazao je Debeljak u televizijskim istupima.

Gospoda liberali, kojima i sam pripadam, skloni su argumentu prema kojem treba platiti koliko treba te ići prema likvidaciji. Bilo bi to jamstvo kako više nikada nećemo sanirati brodogradnju, koja nam je do sada spalila više od 40 milijardi kuna javnog novca. No, valja upozoriti kako time nestaje mogućnost posljednje prilike za revitalizaciju jedne od preostalih hrvatskih industrija.

Ne želeći niti omalovažiti interes nekih za atraktivnim zemljištem središtu Pule, valja upozoriti i na to kako bi likvidacija grupe značajnije otežala potencijalnu istragu tko je kriv za ovoliki iznos javnog novca koji je utrošen u Uljanik grupi. Onda bi doista umjesto regulatora koji je pisao izvješća o lošoj situaciji u Brodosplitu (koji radi s dobitkom) i sjajnoj u Uljaniku (koji je dogovarao brodove sa stotinama milijuna kuna gubitka i bez financijskih instrumenata osiguranja), prema kojima je politika, što direktno, što kroz jamstva države, što kroz jamstva HBOR- (gdje su nadglednici) pržila milijarde kuna poštapalica, ups javnog novca, doista bio kriv strateški partner, koji valjda još jedini vjeruje u mogućnost industrije u Hrvatskoj. . A on je prije godinu dana ponudio jeftiniji spas, koji je lokalna hobotnica odbila, uz argument kako bi tada morali vratiti novac u Rijeku, a zapravo se želeći omastiti na atraktivnom zemljištu, na koji je oko bacio, pričaju neki bivši dužnosnici IDS-a, jedan strani vlasnik kockarnica.

Argument, pak, prema kojem bi se trošak likvidacije mogao smanjiti interventnim završavanjem brodova pod državnim jamstvom, koji je izrekao vodeći socijalni liberal u Hrvata posebno je smiješan. Ako ne dođe do međufinanciranja, neće valjda ministri Horvat, Z. Marić i uvaženi zastupnik Darinko Kosor variti trupove.

Tako je to u jednoj zemlji, u Međumorju, okupila se skupina u potjeru…..No, kao u direktnoj televizijskoj prodaji, niti to nije sve….

Kolumnisti najmanje tri dnevne novine, uz topničku podršku uglednog ekonomskog stručnjaka, za kojeg iz Brodosplita kažu kako zagovara ekonomski barbarizam, kako prenosi Večernji list, u ponedjeljak 18. veljače, priredili su nam pravi mali stand up.

Zaspali oni u vrijeme manufaktura, ta korporacije su i u socijalizmu osnivali holdinge specijaliziranih tvrtki, tada se to zvalo OOUR. Rade to veliki i danas na zapadu. Pokazalo se učinkovitim. Trebalo je samo upitati menadžere ili vlasnike vlastitih medijskih kuća.

No, recimo, ljudi se srame pitati. Legitimno. Ali, kako objasniti činjenicu prepisivanja izvješća i optužbi regulatora, kroz pet godina, a ne citiranja državne revizije koja demantira navode tih izvješća? Ajde, recimo da su lijeni, ali da ne čitaju ni vlastite novine, gdje je to objavljeno na naslovnici u listopadu 2018. godine, e to je smiješno.

Urnebesno je smiješno citiranje statusa s društvenih mreža jednog vijećnika grada Splita o neplaćanju komunalne naknade, kada je isti vijećnik samo dan kasnije u emisiji Radio Splita priznao da se ta komunalna naknada naplaćuje za zemlju koju je Brodosplit ustupio gradu za Spaladium Arenu. Ugledni komentatori smatraju to normalnim. Iz Brodosplita im u priopćenju, koji su svi portali točno tako naslovili, poručuju: Čega se pametan stidi, time se Pametno ponosi.

Najveći je pak hit, u maniri Borata, prigovor prema kojemu upravljači Brodosplita trebaju ići na tečaj upravljanja u Uljanik grupu. Argument, Brodosplit je, nakon restrukturiranja, smanjio broj izrađenih brodova (gradio branu u Veneciji i radio neke trupove u kooperaciji), dok je Uljanik radio brojne brodove, pržeći milijarde eura javnog novca i živeći na račun nasilno pripojenog 3. maja.

Barbarizam? My ass! Vandalizam iliti recept kako doći u poziciju Venezuele svjetskim brzinskim rekordom!

E da, komedijašima na znanje, Caterpillar nije samo bager kojeg vidiš dok se voziš uz autocestu po Njemačkoj, Caterpillar je i najčešći proizvođač brodskih motora.

I drugi posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u tromjesečnom razdoblju protekao je u znaku gospodarstva. Ovaj posjet je polučio i prve rezultate.
U svom govoru pred nekoliko tisuća uzvanika u berlinskom hotelu Maritim, Grabar-Kitarović je ukazala na prednosti Hrvatske kada su u pitanju ulaganja. Istaknula je i potrebu povećanja hrvatskog izvoza na njemačko tržište jer se „niti jedno gospodarstvo ne smije isključivo osloniti na turizam”.

Hrvatska predsjednica je u svom govoru objasnila glavne strateške ciljeve Hrvatske u nastupajućem razdoblju koji bi pozitivno utjecali i na gospodarstvo: ulazak u zone Schengena i eura i u OECD. I dotaknula osjetljivu temu LNG-a koja je i domaćinima u posljednje vrijeme u središtu pozornosti. Na pritisak SAD-a i njihovog lobija ukapljenog plina i Njemačka je nedavno najavila gradnju „najmanje dva” LNG terminala koji bi služili isključivo uvozu američkog plina. Sve samo da Washington na miru ostavi Sjeverni tok 2. Dan kasnije, otvarajući Njemačko-hrvatski gospodarski forum, hrvatska predsjednica je objasnila kako Hrvatska čini mnogo toga kako bi otklonila prepreke za ostvarivanje poslovanja i ukazala na to kako će samo ove godine biti uklonjeno ili ispravljeno na stotine propisa što će poduzetnicima omogućiti „bolje poslovanje i bolju zaradu”. I dodala: „Ja stalno svoju vladu potičem na još više poteza koji bi pospješili razvoj gospodarstva i investicija.” Predsjednik njemačke Udruge manjih i srednjih poduzetnika Mario Ohoven je prije toga ukazao na nedovoljnu zastupljenost njemačkog manjeg i srednjeg sektora u Hrvatskoj.

„Mi činimo 99 posto svih poduzeća u Njemačkoj, a u Hrvatskoj nas gotovo i nema. Tu se nešto mora promijeniti”, rekao je Ohoven i dodao kako se nada da će nazočnost hrvatske predsjednice gospodarskim aktivnostima poput današnjeg foruma, doprinijeti povećanju svijesti o važnosti srednjeg i manjeg poduzetničkog sektora, javlja DW.

Predloženim izmjenama Zakona o privatizaciji Ine, o kojima bi se sutra trebalo glasovati, mijenja se članak 10. kojim Hrvatska ima ekskluzivna prava vezana uz kontrolu nad promjenama u vlasništvu društva, mogućnost veta na određene odluke uprave te pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imovine.
Isti se, tvrde u Vladi, predloženim usklađujemo s europskom pravnom stečevinom. Prema prijedlogu, stjecatelj dionica Ine koji želi prijeći prag od 50 posto dionica o tome bi trebao obavijestiti resornog ministra te mu predati dugoročni plan upravljanja poslovanjem.

Temeljem mišljenja ministra, Vlada bi donijela odluku o suglasnosti za stjecanje dionica u roku od 30 dana. Suglasnost bi mogla uskratiti ili oduzeti ako ocijeni da to predstavlja ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti i iznimnu opasnost od ugroze sigurne i redovite opskrbe energijom.

“U Ini će i dalje biti predstavnici Vlade RH u Upravi, plus dva neovisna člana koji su predviđeni zakonom”, pojasnio je državni tajnik za energetiku Ivo Milatić koji je ispred Vlade kratko i ‘glatko’ odbijao sve SDP-ove amandmane.

Zanimljivo, predloženi zakon ne odgovara oporbi, koja tvrdi kako će se time počiniti veleizdaja, vjerojatno smatrajući kako bi kompanija bolje radila pod političkim utjecajem, kao prostor za zadovoljavanje uhljebničkih interesa, nego li pod privatnim kapitalom koji brine o dobiti i lukrativnoj uplati u državni proračun. Međutim, iz MOL-a u EK intenuzivno lobiraju protiv ovog zakona jer smatraju kako on ulazi u direktnu zakonsku intervenciju u vlasničkim pravima, koja su ionako zaštićena pozitivnim propisima.

Bismo li mogli zaključiti kako je ovo dobar zakon, jer stvara jednako nezadovoljne?

Zbog zdravstvenog stanja prvooptuženog Ive Sanadera i kažnjavanjem njegove braniteljice Jadranke Sloković te braniteljice drugooptuženog Laure Valković zbog vrijeđanja predsjednice sudskog vijeća, u utorak je na Županijskom sudu prekinuto suđenje bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a te Zsoltu Hernadiju, predsjedniku uprave MOL-a koji je nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Sanaderova braniteljica zatražila je odgodu rasprave dok se ne utvrdi njegova raspravna sposobnost, dok je prvooptuženi napustio sudnicu zatraživši ranije isključivanje javnosti što je i učinjeno. Prvooptuženi je kazao kako ne može pratiti dugotrajna svjedočenja zbog zdravstvenog stanja te je ispitivanje svjedoka prekinuto te će se nastaviti 25. veljače do kada će se utvrditi koliko je Sanader raspravno sposoban. Sanader je predložio da se provede medicinsko vještačenje kako bi se utvrdila njegova raspravna sposobnost, odnosno mogućnost sudjelovanja na sudskim raspravama tijekom dana te koliko je sati sposoban sudjelovati u raspravama na dan.

Bivši premijer je predložio vještačenje ”kako ga ne bi razapinjali u javnosti”, pozvavši se pritom na slučaj iz prosinca kada je dan prije zakazane rasprave za koju se prethodno ispričao bolešću fotografiran u Parizu.

Zbog povišenih tonova i vrijeđanja predsjednice sudskog vijeća tijekom suđenja, sutkinja Maja Štampar Stipić sa 10 tisuća kuna kaznila je Sanaderovu braniteljicu Jadranku Sloković te braniteljicu drugooptuženog, Lauru Valković. Na raspravi je svjedočio i Davor Štern, nekadašnji glavni direktor i predsjednik Nadzornog odbora Ine, koji je ustvrdio da je loše poslovanje te tvrtke 2008. skoro dovelo do njenog bankrota.

Odgovarajući na pitanja Sanaderove braniteljice, odvjetnice Jadranke Sloković, Štern je izjavio da je ta Ina u vrijeme dok je on bio generalni direktor od 1997. do 2000. bila najvažnija hrvatska tvrtka te da je ”ona to i danas”.

Govoreći o odnosima Ine i MOL-a, Štern je kazao da su u upravi Ine sjedili zaposlenici mađarske tvrtke kojoj su bili dostupniji javni podaci o Ini nego članovima uprave s hrvatske strane. S MOL-om nismo bili u ratu, ali se oni nisu ponašali kolegijalno. Brinuli smo se za interese dioničara Ine te interesima Vlade RH koja nas je i postavila u taj nadzorni odbor”, zaključio je Štern.

Riječ je o slučaju u kojem je Sanader ranije zbog primanja mita od Hernadija bio osuđen na 10 godina zatvora, Vrhovni sud je kaznu smanjio na osam i pol godina, ali je presudu u konačnici ukinuo Ustavni sud.

Osim za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, za što je preko tvrtke Roberta Ježića navodno trebao primiti 10 milijuna eura, Uskok Sanadera u slučaju Ina-MOL tereti i da je s Hernadijem dogovorio izdvajanje nerentabilng dijela plinskog poslovanja iz Ine. Optužnicom je predloženo i da Sanader, ako ga se osudi i presuda postane pravomoćnom, državi vrati 10 milijuna eura.

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić (SDP) na početku saborskog zasjedanja u utorak ponovio je kritike na izmjene Zakona o privatizacije Ine ustvrdivši kako se njima ta kompanija u potpunosti prepušta u ruke mađarskom Molu te je još jednom prozvao Vladu za izdaju nacionalnih interesa.
“Izmjenama Zakona o Ini država prepušta Inu u potpunosti u ruke mađarskom MOL-u. Ova Vlada je popustila pod pritiskom Europske komisije koja je podnijela sudsku tužbu protiv Hrvatske u srpnju 2017. godine i sasvim je neopravdano da Vlada to drži glavnim argumentom zbog kojeg mijenja ovaj zakon”, kazao je Bernardić tijekom slobodnog iznošenja stajališta u ime Kluba zastupnika SDP-a.

Podsjetio je da je zahtjev Europske komisije star nekoliko godina i da je SDP-ova Vlada odgađala izmjene s argumentom da se u Hrvatskoj vodi sudski proces vezan za događaje iz 2009. kada je predano upravljanje Inom Mađarima.

“Nismo slijepo i slugarski slijedili upute iz Europske komisije kao što to čini ova Vlada”, istaknuo je Bernardić ocijenivši da dok se ne dovrši pravosudni proces u Hrvatskoj ne treba mijenjati zakon.

Bernardić se pita i što su se predsjednik Vlade Andrej Plenković i mađarski predsjednik Vlade Viktor Orban dogovorili na sastanku u Zagrebu. “Je li Plenković dogovorio sa Orbanom da Mađari u potpunosti preuzmu INA-u? Pod kojim uvjetima, pod kojom cijenom? Je li dogovorio zatvaranje Sisačke rafinerije? Je li dogovorio da INA ode iz Hrvatske? Je li predmet njihovih razgovora bio i Hernadi koji je optužen za davanje mita bivšem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu za predaju upravljačkih prava MOL-u”, upitao je.

“Očito je da je Plenkovićevoj Vladi baš kao i Sanaderovoj cilj stvoriti uvjete da Mađari mogu preuzeti INA-u u potpunosti a što smatram izdajom hrvatskih nacionalnih interesa”, ponovio je čelnik SDP-a.

Podsjetio je i na najavu Plenkovića na Badnjak 2016. da Hrvatska kreće u vraćanje INA-e u hrvatske ruke zaključivši kako je lagao, a kaže lagao je i ministar državne imovine Goran Marić koji je kazao da neće dopustiti zatvaranje sisačke rafinerije i da onaj tko to dopusti može se smatrati nacionalnim izdajnikom.

“To znači da ministar Marić misli da je Andrej Plenković nacionalni izdajnik kako se da zaključiti iz njegove izjave. Iz njegove izjave se da zaključiti da misli da se svi vi u HDZ-u koji ćete sutra glasati za taj zakon ste nacionalni izdajnici”, zaključio je Bernardić.

Saborski zastupnik Mosta Miro Bulj pozvao je u srijedu Vladu da povuče prijedlog izmjena Zakona o Ini, ustvrdivši kako je to „smrtni list” Ine i protivno hrvatskim interesima.

„Predajete Inu u tuđe ruke, u dogovoru Plenković -Orban, dogovoren ispod stola”, izjavio je Bulj, dodavši da je to pljačka i za to “netko mora odgovarati”. “Ovo je jedan od najštetnijih izmjena zakona koji se donosi u ovom parlamentu”, ocijenio je Bulj u stanci koju je zatražio uoči saborske rasprave o preko 300 podnesenih amandmana na taj zakon.

Danas su, kazao je, pred zastupnicima amandmani na zakon koji se ne može popraviti ni ispraviti.

Stanku je zatražio i nezavisni Tomislav Žagar, Rekao je da, dok se donosi zakon, u tijeku je suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu kojeg se tereti da je primio mito od predstavnika mađarskog MOL-a. I Žagar smatra da je predloženi Zakon manjkav u dijelu same kontrole budućeg vlasnika Ine. „Mi ćemo ovaj zakon sutra izglasati, a traje suđenje. Dakle, onda ispadne ako su optužbe točne, da je Sanader namagarčio Mađare, ako su mu dali mito da su mu dali bez veze, jer ionako i ovako će doći u posjed Ine ovim zakonom”, zaključio je Žagar.

Zakon je, ustvrdio je, manjkav u dijelu same kontrole budućeg vlasnika Ine. „Ako je to definirano još zakonom iz 2002. da će se Ina privatizirati, manjkav je u pogledu predstavnika koji će kontrolirati u Ini. Vlada se na neki način izvukla iz cijele kontrole i pustila dva predstavnika tamo koji mogu i ne moraju biti na sjednici; ne znam hoće li za to dobivati dnevnice, o kojim stručnjacima je riječ. … Dakle, Vlada nije rekla što se događa i što će poduzeti dođe li do ugroze nacionalnih interesa”, izjavio je Žagar.

Svjedočenjem bivšeg šefa Nadzornog odbora Ine Davora Šterna koji je kazao da je Uprava Ine bila ”samo formalna” te da je MOL donosio sve odluke pri čemu se nije vodilo računa o interesim Ine, u ponedjeljak je na Županijskom sudu nastavljeno suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu za primanje mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini za što je suoptužen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi, iako je i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.

”Uprava Ine bila je samo formalna jer je sve odluke donosio odbor izvršnih direktora, a čulo se i da se već izmjenama ugovora iz 2009. naveliko raspravljalo o gašenju rafinerije Sisak. MOL je imao 44 posto vlasništva, a praktički je donosio sve odluke, pri čemu se nije vodilo računa o interesima Ine”, svjedočio je Štern.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pozvala je u ponedjeljak na godišnjem prijemu Udruga malih i srednjih poduzetnika u Berlinu njemačke poduzetnike na pojačano ulaganje u hrvatsko gospodarstvo.
“Gospodarska suradnja s Njemačkom je od velike važnosti za Hrvatsku: Njemačka je najveći trgovinski partner Hrvatske i četvrti po redu ulagač u Hrvatsku“, rekla je hrvatska predsjednica obraćajući se sudionicima skupa, ukazujući na porast hrvatskog izvoza u Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kolinda Grabar Kitarović je istaknula kako se najvažniji planovi Hrvatske odnose na ulazak u zonu eura i u šengensku zonu kao i ulazak u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

“Ulaskom u zonu eura i u šengensku zonu kao i u OECD Hrvatska će poboljšati svoje gospodarstvo“, rekla je Grabar Kitarović i zahvalila se na podršci Njemačke u nastojanjima Hrvatske u ostvarenju ciljeva. Hrvatska predsjednica je naglasila kako je daljnji cilj povećati godišnji gospodarski rast na 5 posto.

Grabar Kitarović je istaknula kako se Hrvatska oštro protivi politici protekcionizma i da je po tom pitanju potpuno na strani Njemačke. “Hrvatska u potpunosti podržava ovu politiku. I to ne samo na riječima nego i djelom a dobra primjer je Incijativa triju mora“, rekla je Grabar Kitarović i spomenula i potrebu neovisnosti Europske unije kad je u pitanju energetika.

U tom smislu je istaknula i gradnju LNG terminala u Hrvatskoj koji će „pridonijeti energetskoj neovisnosti“ EU-a i njezinih susjeda. Na kraju govora Kolinda Grabar Kitarović je izrazila nadu da će dvodnevni posjet Njemačkoj i susreti Hrvatske gospodarske komore s predstavnicima Udruge malog i srednjeg poduzetništva Njemačke kao i najavljeni posjet njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera Hrvatskoj doprinijeti razvoju gospodarskih odnosa Njemačke i Hrvatske.

Europskoj komisiji ne predstavlja problem da država pomogne još jednom Uljaniku i osigura deblokade računa i isplatu plaća, te dovršetak broda, no samo ako taj teret dijeli s odabranim strateškim partnerom Brodosplitom.
Svaka strana, i država i Brodosplit, tako mora uložiti po 300 milijuna kuna, a sudeći po izjavi ministra gospodarstva Darka Horvata nakon sastanka u Bruxellesu, odluke koje su u ingerenciji Vlade bit će donesene već ovaj tjedan, kako bi se izbjeglo otvaranje stečaja u 3. maju. Odluka Brodosplita kako se neslužbeno čuje ovisit će o tomu hoće li država osigurati kolateralom to njegovo učešće s 300 milijuna kuna prije nego se ugovore uvjeti za restrukturiranje Uljanika.

Svoje uloge iz ove faze obje strane naknadno će evidentirati kao učešće u programu restrukturiranja, no bez ovog koraka program se neće ni pripremati. Na potezu je, dakle, Tomislav Debeljak, vlasnik Brodosplita koji je također sudjelovao na razgovorima u EK, a koji dosad nije krio stav da bi bilo neozbiljno da prije nego se dogovori toliko skup projekt ubacuje novac bez instrumenata osiguranja. Za njegovu odluku bit će presudna suglasnost Vlade za suradnju u međufinanciranju kako bi dobio potrebnu zaštitu.

Postignu li dogovor o suradnji u prijelaznom razdoblju, Vlada i Brodosplit Uljaniku bi omogućili 200 milijuna kuna potrebnih za deblokade računa 3. maja i Uljanika, te 100 mil. kn za isplate plaća, a s preostalih 300 milijuna omogućilo bi se dovršetak gradnji, pri čemu je državi najvažnije završiti jaružalo za Jan de Nul, budući da je u poodmakloj fazi dovršenosti, a raskidom ugovora proračun bi aktivacijom državnih jamstava ostao bez novih milijardu kuna.

Horvat je uspio usuglasiti s vlasnicima tog naručitelja da zajednički pomognu u financiranju dovršetka broda, za koje bi od potrebnih 30 milijuna eura Jan de Nul dao 8, a Uljanik uz pomoć svog partnera i države 22 mil. eura. O tom aranžmanu trebao bi biti zaključen i novi aneks ugovoru, vrlo brzo, kroz dva tjedna, jer u suprotnom kupac namjerava brod otegliti iz Pule i dovršiti ga drugdje. Preostalim iznosom omogućilo bi se i nastavak ostalih započetih novogradnji pulske grupacije.

Taj iznos trebao bi biti dovoljan da se dočeka da EK da odobrenje za program restrukturiranja, a to bi, uz uvjet da se s Brodosplitom ide u taj aranžman, trebalo biti najkasnije za šest mjeseci. Za mjesec dana program bi trebao biti ispregovaran i dostavljen u Komisiju, u kojoj procjenjuju da će biti potrebno 3-5 mjeseci za konačno usuglašavanje.

A iz Debeljakova prijedloga već je jedna važna karika uklonjena, a to je trajanje procesa. Njegova kalkulacija polazila je od potrebnih 10 godina da se potpuno klonuli Uljanik podigne na noge, no po riječima ministra Horvata Komisija odbija mogućnost da se plan radi na tako dugom razdoblju, piše Poslovni dnevnik.

Gazprom tijekom 2018. godine izvezao je u Europu 200,1 milijardu prostornih metara prirodnog plina i to najviše u Njemačku, Bjelorusiju, Italiju i Tursku, izvijestio je Gazprom.
Gazpromov izvoz u zapadnu Europu iznosio je 162,4 milijarde kubika plina, pri čemu je najveći kupac bila Njemačka s 58,5 milijardi kubika, a slijede Turska (23,9), Italija (22,8) i Velika Britanija (14,3 milijarde prostornih metara).

Među srednjoeuropskim zemljama, najveći uvoznik količina ruskog plina 2018. godine bila je Poljska, koja je uvezla 9,9 milijardi kubika, a slijede Mađarska (7,4 milijarde), Češka (6,5 milijardi) i Slovačka (5,1 milijarda prostornih metara). U toj skupini je i Hrvatska s 2,04 milijarde kubnih metara, što znači da je više od dvije trećine potrebnog plina Hrvatska kupila od Gazproma, a domaća proizvodnja pala je ispod milijardu m3 plina godišnje. Izvoz plina u Kinu plinovodom Snaga Sibira počet će 1. prosinca a ugovoreno je 38 mlrd m3 plina godišnje. Kina je 2018. godine prvi put postala vodeći svjetski uvoznik plina, s uvozom od 125,7 milijardi kubika, mahom LNG-a.

Bugarska privremeno zaustavlja postupak izgradnje plinske veze sa Srbijom u sklopu projekta Turski tok, javljaju bugarski mediji. Bugarski operator prijenosnog sustava Bulgartransgaz obustavio je natječaj za nabavu materijala i opreme jer je kompanija Atomenergoremont uložila žalbu tražeći obustavu postupka, objavio je Poslovni dnevnik.

Europska komisija nema ništa protiv da država i strateški partner u omjeru pola-pola sudjeluju u međufinanciranju Uljanika do izrade programa restrukturiranja, izjavio je u ponedjeljak ministar gospodarstva Darko Horvat.
“Europska komisija u ovom trenutku ne brani izričito da se uđe u međufinanciranje, ali i dalje inzistira da to bude u omjeru 50:50. To međufinanciranje ušlo bi u program restrukturiranja i bit će dio ukupnog volumena kada on bude usvojen”, rekao je ministar Horvat nakon trosatnog sastanka u Europskoj komisiji. Procjenjuje da je za vraćanje u život pulskog i riječkog škvera potrebno oko 600 milijuna kuna, što uključuje deblokadu računa, završetak brodova koji su trenutačno na navozima i tri zaostale plaće.

Za deblokadu računa 3. maja treba 107 milijuna kuna, za brodogradilište Uljanik u Puli 65 ili 68 milijuna eura, za tri preostale plaće dodatnih 100 milijuna kuna, za dovršetak broda samopogonjenog jaružala i za tri preostala broda koji su na navozima trebalo bi još 300 milijuna kuna.

“Nađemo li modalitet za otprilike 600 milijuna kuna koliko u ovom trenutku cijenimo da je potrebno za deblokadu računa, završetak ne samo jaružala nego i ostala tri broda koji su na navozima u Puli i Rijeci, to bi vratilo u život pulski i riječki škver”, rekao je Horvat.

“Dopustite mi da ove informacije prenesem kolegama u vladi, a kakva će odluka biti vidjet ćete u sljedećih nekoliko dana”, dodao je. U nedjelju navečer održan je i sastanak s luksemburškom grupom JDN, naručiteljem samopogonjenog jaružala s kopačem, za koji je država dala jamstvo u iznosu od 124 milijuna eura. Taj naručitelj je krajem siječnja raskinuo ugovor s Uljanikom zbog nemogućnosti isporuke u skladu sa sklopljenim ugovorom.

Što se tiče nedovršenog jaružala, za koji je luksemburški naručitelj otkazao ugovor, on je u visokoj fazi dovršenosti i za završetak izgradnje potrebno je oko 30 milijuna eura. Završetkom toga broda spriječila bi se šteta za državni proračun u iznosu od 970 milijuna kuna, za koliko je izdano jamstvo.

Ministar Horvat je rekao da će se u sljedeće tri tjedna raditi na izradi memoranduma o razumijevanju, prema kojem bi naručitelj broda dao osam milijuna eura, a Uljanik grupa zajedno sa strateškim partnerom i uz pomoć države preostalih 22 milijuna eura, odnosno 160 milijuna kuna.

Ministar Horvat je rekao da je početna pozicija naručitelja toga broda bila vrlo negativna, da nisu imali povjerenje u sposobnosti riječkog i pulskog škvera da ga dovrše, ali da je nakon gotovo trosatnog razgovora s predstavnicima JDN grupe zaključeno je da brod ostaje u Puli. “S tim smo dobili priliku da u sljedeća tri tjedna s naručiteljem broda dogovorimo memorandum o razumijevanju i pronađemo zajednički model financiranja kojim bi se osiguralo 30-tak milijuna eura za završetak broda”, rekao je Horvat.

Na pitanje može li se država uključiti u to financiranje bez dopuštenja Europske komisije, Horvat je rekao da im je na sastanku rečeno da se svako umanjenje štete smatra pozitivnim doprinosom. “Nama je rečeno da će se svako umanjenje štete smatrati pozitivnim naporom hrvatske Vlade. Mi smo poruku jasno shvatili i druge nam nema, nego da zajedno s naručiteljem broda osmislimo model financiranja, da se naručitelj broda složi s tim modelom i da u nekoliko sljedećih tjedana potpišemo memorandum o razumijevanju”, rekao je.

“Nama je sada jasno da EK neće biti rigoroznog stava, da Hrvatska ako ima mogućnosti ima prava smanjiti štetu po državni proračun. Znamo kolika bi ona bila ako ne bismo ništa učinili. Vrlo je pragmatično i poduzetnički opravdano investirati 120 ili 130 milijuna kuna da bi se spasilo 970 milijuna kuna”, rekao je ministar.

Što se tiče programa restrukturiranja, koji treba napraviti uprava Uljanika zajedno sa strateškim partnerom, Horvat kaže da će on biti spreman za oko mjesec dana, a onda će Komisiji za analizu toga programa trebati tri do pet mjeseci.

Na pitanje do kada će država financirati brodogradilišta sredstvima poreznih obveznika, Horvat je rekao da je ovdje riječ o starim projektima za koje jamstva nije davala sadašnja vlada. “Ova je vlada vrlo jasno rekla – sada je dosta. Ovo nisu novi projekti, ovo je saniranje zatečengo stanja i rješavanje problema koji su preostali od nekih prijašnjih vlada. Kao odgovorna vlada moramo platiti sva ona jamstva koja su izdala prijašnje vlade kako bi ta jamstva danas ili sutra imala vjerodostojnost i da kao vlada ostanemo vjerodostojni”, rekao je Horvat.

Na sastanku u Bruxellesu je bio i vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak, kojeg je uprava Uljanika izabrala za strateškog partnera.

Uvažavajući sve probleme i muke kojima su na žalost izloženi radnici Uljanika i 3. maja, kolumna vašeg novinara Ratka Boškovića pod naslovom „Što Brodosplit može naučiti od 3.maja i Uljanika“ – takva je da smo neizostavno dužni reagirati.
Gospodin Bošković već je duže vrijeme, makar što se Brodosplita tiče, u žestokom sukobu s činjenicama. Nismo do sada željeli voditi isprazne polemike, ali s obzirom na stavove koje je iznio u kolumni pod nazivom Ekonomski antibarbarus, dužni smo ne samo reagirati već moramo i javno konstatirati da bi se njegova kolumna trebala zvati Samoupravni ili čak Socijalistički antibarbarus.

Piše Josip Jurišić, voditelj ureda za odnose s javnošću Brodosplita, u odgovoru za Večernji list

Jer, ono što piše u tekstu od 14. veljače afirmira i promiče notorni gospodarski barbarizam. I to baš onakav kakav je upropastio Uljanik i 3.maj, sva ostala brodogradilišta i sve gospodarske subjekte čijim su upravama bili važniji naturalni pokazatelji od onih financijskih. Pojednostavljeno, Boškovićev Gospodarski barbarizam uništio je sve one kojima su tone, volumeni i ostali kvantitativni pokazatelji bili važniji od bilanci.

Nevjerojatan je, gotovo užasan apsurd da nam gospodin Bošković na samom početku kolumne spočitava kako je država uložila 12,17 milijardi kuna u sanaciju Brodosplita, a pred kraj teksta nas žestoko kritizira i blati jer nakon toliko uloženih milijardi u pripremu privatizacije današnji Brodosplit po proizvodnji brodova, BRT-a i cGT-a nije ni sijena i tek je djelić nekadašnje splitske brodogradnje.

Kako to da takav ekonomski znalac i analitičar nije uspio povezati te dvije kontradiktorne tvrdnje, koje je čak na kraju spomenuo u istoj rečenici, i zaključiti da je ta nekadašnja, za njega očito slavna splitska brodogradnja svojim štancanjem cGT-a, BRT i ostalih tona, ujedno kriva i za milijarde gubitaka koje spominje. I da su te silne milijarde morale biti potrošene za sanaciju upravo zbog načina poslovanja te i takve nekadašnje brodogradnje koja je vodila računa o broju novogradnji na navozima i napucavanju cGT-a i BRT-a u najjednostavnijim bulk carrierima i tankerima, a ne o profitabilnom poslovanju.

Ali tu nije kraj apsurda, gospodin Bošković gotovo sa podsmjehom uspoređuje proteklih pet godina poslovanja Uljanika i 3.maja s poslovanjem Brodosplita i slavodobitno navodi kako su oni eto u tom razdoblju sagradili i isporučili dvadeset brodova, a mi samo četiri. Pa Brodosplit nema njih što naučiti jer su 5,5 puta jači od njega, ističu iz Brodosplita Večernjem listu.

Zapanjujuće je da ne spominje gubitke koje je Uljanik grupa nagomilala tijekom gradnje tih dvadeset brodova. Niti u nijednom trenutku nije sučelio s jedne strane isporučenih dvadeset brodova, a s druge strane deset milijardi potencijalnog gubitka. Ni riječi nije napisao o protestiranim državnim jamstvima, niti o blokadama žiroračuna, neisplaćenim plaćama, odlasku radnika i drugim neželjenim posljedicama o kojima bruji cijela država.

Nevjerojatno je da gospodinu Boškoviću, kao ekonomskom analitičaru nisu važni financijski pokazatelji, pa mu niti gubici nisu sporni kao što mu nije sporno da je takav način poslovanja obogatio skoro sve na bilo koji način uključene, osim radnika koje je osiromašio, a brodogradilišta zaduživao – što će na kraju morati podmiriti porezni obveznici.

Za razliku od njega koji u svojoj kolumni zagovara socijalizam i plansku ekonomiju, mi ćemo se i dalje zalagati za tržišno gospodarstvo. Umjesto bahaćenja tonama, BRT i cGT-ima koje bez obzira na ogromne gubitke gospodin Bošković pokušava nametnuti kao uzorno gospodarsko ponašanje – mi ćemo i dalje voditi poslovanje pažnjom dobrog gospodara. Nećemo nikada ugovoriti posao za kojega znamo da će nam donijeti gubitak. I dalje ćemo ugovarati čelične brane poput onih za obranu Venecije od poplave, mostove, najveće generatore, silose, vjetrostupove i sve ostale čelične konstrukcije koji budu profitabilni, piše Jurišić u odgovoru Večernjem listu.

Da ne bi bilo nejasnoća, gradili smo i gradit ćemo i dalje brodove, redom najsloženije i najbolje u svojoj klasi, neusporedivo složenije od nekadašnjih balkera i tankera. A gradili bismo ih bili i više da se prijašnje vlade nisu ponašale kao da je Brodosplitu država maćeha. Nisu nam odobravali na vrijeme garancije, zbog čega smo izgubili najmanje tri unosna ugovora za složene i profitabilne novogradnje.

Na sreću to je razdoblje iza nas, zahvaljujući referencama koje smo stekli na svjetskom tržištu gradeći najveći jedrenjak na svijetu, zatim više kruzera i garanciji koja nam je prošle godine odobrila Vlada, ugovorili smo veliki polarni kruzer – najluksuzniji u svojoj klasi. Važno je istaknuti da ta garancija ne predstavlja državnu potporu, već je jamstvo za povrat avansa za brod koji je vrijedan preko 100 milijuna eura, u kojega će biti ugrađeno najmanje 70 posto domaće komponente. A to je tek prvi iz serije, jer će tako složenih brodova koje je moguće graditi s profitom – na našim navozima biti još.

Istina, trebalo je vremena, puno truda i ulaganja da se Brodosplit osposobi, preorijentira i bude prepoznat na svjetskom tržištu kao uspješan graditelj putničkih brodova – ali smo u tome i uspjeli. Zato nas čudi da gospodin Bošković i ostali instant brodograđevni stručnjaci zagovaraju prepune navoze jednostavnih i jeftinih tankera ili bulk carrier-a. A opće je poznato da bi svako europsko brodogradilište, pa tako i Brodosplit ugovaranjem takvih novogradnji ostvarilo siguran gubitak, jer Europa u tom segmentu zbog državnih subvencija ne može konkurirati azijskim brodogradilištima.

Za razliku od mišljenja tih instant stručnjaka, mi smo od prvog dana svjesni da nam nije povjereno restrukturiranje Brodosplita zato da bi svaka dva mjeseca organizirali svečano porinuće nekog takvog tankera ili bulk carrier-a. Nego zato da gradimo složene brodove s najvećim mogućim postotkom domaće komponente, te poslujemo stabilno i profitabilno. A Brodosplit tako i radi, bez uračunatih državnih potpora poslovali smo s profitom u 2016., 2017. i 2018. godini. Od početka restrukturiranja uplatili smo više od 811 milijun kuna poreza i doprinosa u državni proračun, a našim smo radnicima isplatili više od 900 milijuna kuna neto primanja, koji su 20% viši od prosjeka metalske industrije Hrvatske. Plaća im u pet godina nikada nije kasnila, osim što je jednom, ne našom greškom umjesto 15. bila isplaćena 16. u mjesecu, iako je ugovorni rok kraj mjeseca.

Zašto svi ovi ekonomski parametri nisu bitni navodnom renomiranom ekonomskom analitičaru koji nam pokušava nametnuti gospodarski barbarizam kao uzor i zašto gospodin Bošković kada je riječ o Brodosplitu preskače notorne činjenice i pokušava iskriviti stvarnost – pouzdano zna samo on. Ako je možda ljut na Brodosplit zato što mu svojedobno nismo htjeli financirati izdavanje knjige, to čak i možemo prihvatiti i tolerirati. Bolje to, nego ne daj Bože nešto drugo.

Međutim moramo konstatirati da smo se i u tom slučaju rukovodili pažnjom dobrog gospodara. Nismo naprosto u izdavanju te knjige pronašli ekonomski interes, o čemu kao odgovorni gospodarstvenici moramo voditi računa. A s obzirom za koju se gospodarsku doktrinu gospodin Bošković zalaže, ništa loše nismo napravili ni za ekonomsku misao niti za znanost – koje očito ništa ne bi izgubile neizdavanjem te knjige, stoji u tekstu koji prenosi Večernji list.