Hrvatska

Komentar Ivana Brodića

Slovenski list Finance objavio je kako su stigle konkretne ponude za preuzimanje dvadeset postotnog udjela na slovenskom tržištu, koji sada drži austrijski OMV, a koji je još početkom godine najavio prodati. U igri su, prema slovenskom listu PKN Orlen, Socar, MOL, ali i grčki Coral, koji je kupnjom Apiosa, ove godine, na hrvatsko tržište doveo brand moćne nizozemske kompanije Shell. Prema tom listu cijena preuzimanja trebala bi biti između 250 i 360 milijuna eura.

Početkom godine na stranicama ovog portala donijeli smo vijest, potvrđenu iz dva neovisna izvora, kako je najozbiljniji kandidat za preuzimanje OMV-ova slovenskog poslovanja mađarski MOL, koji u toj zemlji drži pedesetak benzinskih crpki. Prema nekim informacijama, već se obavljalo dubinsko snimanje.

Međutim, još prije nekoliko tjedana je jedan tjednik insinuirao kako bi se transakcija za kupnju OMV-ova poslovanja u Sloveniji trebala odigrati preko hrvatske naftne kompanije, u sastavu MOL grupe, INA-e. Ne samo radi toga što je INA-i obećano prilikom ulaska MOL-a u tu kompaniju kako će se njen brand razvijati na području bivše Jugoslavije, što u Sloveniji i Srbiji nije slučaj, nego i zbog drugih čimbenika.

Nekoliko portala u Hrvatskoj danas piše o tim činjenicama. Naime, povijest dobre suradnje INA-e i OMV-a daje nam naslutiti kako raniji ugovori, poglavito suvlasništvo u kompaniji OMV Istrabenz, našoj kompaniji daje pravo prvokupa OMV-ova poslovanja u Sloveniji.

“OMV je na slovensko tržište ušao 1992. godine, kada je osnovao tvrtku OMV Istrabenz, zajedno s Istrabenzom i INA-om, da bi 2004. preuzeo od INA-e preostalih 50% udjela u tvrtki. No, ono što je zanimljivo u tvrtki OMV Slovenija d.o.o. je da je hrvatska INA Industrija nafte d.o.o. udjeličar u tvrtki, i to sa 7,75% udjela, dok preostali dio drži OMV Downstream, koji sada prodaje 92,25% udjela. To se vidi i u sudskom registru tvrtke”, piše autor teksta na portalu energetika- net.

U telefonskom razgovoru s izvorom iz INA-e autor ovih redaka je pokušao provjeriti priču, ali iz kompanije poručuju kako ne žele komentirati tržišne glasine i kako niti do sada to nisu činili. Slično su iz OMV-a komentirali na upit portala Energetika-net. Bila to koincidencija ili ne, gdje ima dima ima i vatre.

A kako je tome tako potvrđuju Energypressu još nekoliko izvora. Neovisno o izvorima iz kompanije, nekoliko bivši decision makera, iz INA-e i hrvatskog energetskog sektora, spomenute informacije smatraju izglednima. Smatraju kako ugovori iz prošlosti INA-i daju mogućnost u ovom slučaju povećati svoj vlasnički udio i kako kompanija ima pravo prvokupa.

Kupila 120 crpki INA, koja sada u Sloveniji ima šest crpki, ili MOL- koji ih ima 53, akvizicija bi značila kako bi grupa povećala svoj udio na 30 posto. Uklapalo bi se to i u strategiju kompanija koja do kraja 2030. godine želi povećati broj svojih crpki u Europi s dvije tisuće za dodatnih tri stotine.

U prilog im ide i nalaz regulatora u Poljskoj koji je PKN Orlenu naložio prodati većinu crpki kompanije Lotus, zbog pretjerane koncentracije, a koje želi kupiti mađarska kompanija, potvrdili su Energypressu prije nekoliko mjeseci izvori iz MOL Grupe. Uostalom to se uklapa u njihovu strategiju povećanja novčanog tijeka i EBIDTDA-e tijekom sljedećih nekoliko godina.

Nije tajna kako je INA-ina strategija širenja pod pritiskom vlasničkih odnosa u kompaniji, ali transakcija kojom bi se INA prvi puta širila, nakon preuzimanja MOL-ovih udjela u Energopetrolu, imala bi smisla i u vidu investicije u rafineriju Rijeka. Budući Slovenija nema rafineriju, opskrba iz Rijeke, grupe koja bi potencijalno držala trećinu slovenskog tržišta, imala bi smisla. A možda i ubrzala investiciju.

Turistički sektor

Iako na krilima zahuktale kampanje cijepljenja bilježi trotjedni pozitivni niz, CROBEX čini trojac burzovnih indeksa iz okruženja koji još nisu izbrisali pandemijske gubitke. A glavni uteg CROBEX-u je turizam, ističu analitičari. Prošli tjedan CROBEX je zaključio na 1935 bodova.

Na tjednoj razini ojačao je vrlo solidnih 2,2 posto, a za ovu godinu bilježi više od 11 posto rasta. No, njegova vrijednost i dalje je 4 posto niža nego uoči izbijanja pandemije koronavirusa. Podsjetimo, 21. veljače prošle godine CROBEX je vrijedio 2021 bod.

Osim CROBEX-a, u minusu su od 21. veljače naovamo još dva burzovna indeksa u našem okruženju: srpski BELEX15 i mađarski BUX. Mjerilo Beogradske burze za 2021. bilježi skromnih jedan posto rasta, dok je u odnosu na razdoblje prije koronakrize u minusu od 6,6 posto. Indeks burze u Budimpešti u minusu je manjih 2,5 posto, a pandemijski gubitak nije uspio anulirati ni ovogodišnji rast od 6,5 posto. Većina indeksa regije srednje i istočne Europe ostvarila je solidnu izvedbu u prvom tromjesečju, a predvodnici rasta bili su rumunjski BET i austrijski ATX, ističu analitičari Raiffeisen banke.

“To je i očekivano s obzirom na relativno visoku zastupljenost cikličkih sektora, bankarskog i naftnog, koji bi trebali najviše profitirati suzbijanjem pandemije te oporavkom gospodarstva. S druge strane, CROBEX je zaostajao rastom što je odraz visoke ovisnosti domaćeg gospodarstva o turizmu”, tumače iz Raiffeisena. Osim epidemioloških uvjeta, makroekonomske situacije te mjera koje su poduzimale fiskalne i monetarne vlasti, kretanje CROBEX-a u pandemiji odredila je i sama njegova struktura, kaže Anto Augustinović, analitičar Erste banke. “Kao i hrvatsko gospodarstvo u cjelini, i CROBEX je značajno izložen turističkom sektoru, jednom od najvećih gubitnika u pandemiji, kako izravno kroz dionice hotelijera, tako i posredno kroz dionice kompanija koje određeni dio poslovanja temelje na turističkoj potražnji, koja se znatno smanjila. S druge strane, CROBEX nije imao izloženost sektorima na koje je novonastalo okruženje imalo pozitivan utjecaj, primjerice tehnološki ili farmaceutski, pa je izostala i potpora s te strane”, tvrdi Augustinović.

Iz Raiffeisena dodaju da se posljednjih dana bilježi izraženije pozitivno ozračje na Zagrebačkoj burzi što je, između ostalog, odraz znatnog ubrzanja dinamike cijepljenja u Hrvatskoj.

“Visoka procijepljenost osnovni je preduvjet normalizacije funkcioniranja gospodarstva u cjelini, a posebno uslužnog sektora i ugostiteljstva, pa onda i turizma. Dodatni pozitivan utjecaj imao je rast BDI indeksa vozarina, što se odrazilo na rast cijena dionica brodarskih kompanija, u prvom redu Atlantske plovidbe”, ocjenjuju iz RBA. Do kraja godine analitičari RBA očekuju nastavak pozitivnih trendova na Zagrebačkoj burzi u skladu s očekivanim rastom realnog BDP-a od 5,1 posto, kao i uspješnijeg korištenja značajnih sredstava iz EU fondova. “Ipak, očekujemo rast CROBEX-a po nešto nižim stopama u odnosu na zapadna i regionalna tržišta”, zaključuju iz te banke, prenosi Poslovni dnevnik.

Uspjeh hrvatske diplomacije

Europska unija prihvaća non-paper Republike Hrvatske, prema kojem Bruxelles od BiH traži izmjene izbornog zakona ove godine. To se smatra uspjehom hrvatske diplomacije jer bi se time bitno poboljšao položaj Hrvata u BiH.

Ovo je najznačajnija hrvatska diplomatska inicijativa u okviru EU, od ulaska RH u EU. Hrvatski non-paper predstavio je ministar ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u Sarajevu, ali i ministrima u EU te je tražio raspravu o njemu. Podržalo ga je pet država – Slovenija, Mađarska, Bugarska, Cipar i Grčka, ali i mnoge druge države dale su potporu za inicijativu, rekao je u HTV-ovom Studiju 4 Mate Granić, posebni savjetnik premijera za vanjsku politiku.

Radi se o legalnom, legitimnom i javnom papiru, kaže Granić. Bitne djelove non-papera je prihvatila Europska služba za vanjsko djelovanje, odnosno ona služba koja se bavi provođenjem sigurnosne i vanjske politike prema državama koje nisu članice Europske unije, istaknuo je.

Sigurnost opskrbe

Situacija oko američkog protivljenja završetku plinovoda Sjeverni tok 2 i pojačane napetosti na istoku Ukrajine, kuda prolaze kontinentalni plinovodi iz Rusije za EU, su ponovno u fokus stavile sigurnost opskrbe Europe plinom.

LNG terminali su jedan od glavnih mehanizama diverzifikacije dobave plina, a tu je od ove godine prisutna i Hrvatska s LNG terminalom na Krku.

Iz tvrtke LNG Hrvatska ističu da je do kraja prošlog tjedna na terminal za ukapljeni prirodni plin (UPP) stiglo četiri broda za prijevoz UPP-a te je do sada u plinski transportni sustav Hrvatske predano 3,208 tWh, odnosno 322.625.829 m3 prirodnog plina.

“Svi dolasci brodova za prijevoz UPP-a odvijaju se prema usvojenom godišnjem planu dolaska brodova za plinsku godinu 2020./2021. koja završava 30. rujna.

U veljači nekoliko brodova za prijevoz UPP-a nije pristalo na terminal u Omišlju u zakazano vrijeme, no ne možemo komentirati razloge s obzirom na to da sve brodove angažiraju korisnici terminala, a ne LNG Hrvatska kao operator terminala za UPP.

Sami nedolazak brodova nije negativno utjecao na rad Terminala niti je imao negativne financijske posljedice za nas”, kažu nam iz LNG Hrvatska.

Pojašnjavaju da je ono što Europu izdvaja od ostalih glavnih regija koje uvoze UPP, poput Azije, jest konkurencija prirodnog plina transportiranog plinovodima, posebno iz Rusije, Norveške i Alžira.

UPP ima učinkovit monopol nad uvozom prirodnog plina u Aziju, prvenstveno zbog toga što nekoliko glavnih država uvoznica – Japan, Južna Koreja i Tajvan – nemaju razvijenu dobavnu plinovodnu infrastrukturu, dok Europa ima istovremeno vrlo dobro razvijenu infrastrukturu za ponovno uplinjavanje UPP-a kao i veliki uvozni kapacitet plinovoda, stvarajući konkurenciju između opskrbe UPP-om i prirodnim plinom iz plinovoda i dok i dalje uvoz prirodnog plina plinovodima iz Rusije i Norveške predstavlja najveće dobavne pravce, značajni su i uvoz UPP-a iz Katara, SAD-a, ali i iz Rusije koja također prepoznaje UPP kao važan novi izvozni pravac, piše Poslovni dnevnik.

Methane Nile Eagle

Danas u Hrvatsku stiže još jedan teret ukapljenog prirodnog plina (LNG) na krčki terminal, što ujedno označava i prvu isporuku LNG-a za tvrtku MET Croatia Energy Trade. Riječ je o LNG brodu naziva Methane Nile Eagle, ukupne nosivosti 145.000 kubnih metara, koji je teret ukrcao u luci Zeebrugge u Belgiji.

Ova najnovija isporuka peti je do sad uvezeni teret i prvi koji dolazi iz luke unutar Europske unije.

„Terminal je započeo s radom 1. siječnja 2021. i sam početak su obilježile turbulencije u poslovanju uzrokovane cjenovnim anomalijama i arbitražnim pozicijama na globalnoj razini te promjenama rasporeda dolaska brodova lokalno na terminalu. Međutim, od ožujka se dolazak brodova na terminal stabilizirao”, rekao je Mario Matković, izvršni direktor MET Croatia.

Hrvatski opskrbljivač plinom MET Croatia Energy Trade, dio švicarske energetske tvrtke MET Grupa, zakupio je kapacitet na LNG terminalu na razdoblje od sedam godina u ukupnom iznosu od 2,67 milijardi kubnih metara.

Ovo je prva MET-ova isporuka na Krk, no tvrtka je već u studenom 2020. u Saguntu (Španjolska) isporučila manji teret potreban za puštanje u rad plutajućeg broda za skladištenje i regasifikaciju LNG Croatia.

“Ponosni smo što možemo osigurati ovu isporuku na vrijeme”, dodao je Matković, misleći pritom na zagušenja u nekim većim europskim lukama nakon blokade Sueskog kanala.

Gospodin Matković ističe kako je planirano da MET Croatia isporuči dodatna dva LNG tereta na terminal do kraja listopada 2021. godine.
LNG terminal u Hrvatskoj ima mogućnost godišnje pustiti u transportni sustav količinu do 2,6 milijardi kubika prirodnog plina. Projekt LNG terminala iznosio je 233 milijuna eura, od čega je Europska unija osigurala 101 milijun eura.

Green New Deal

Za potpunu tehnološku i energetsku tranziciju Hrvatske, prema prijedlogu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., a čiji nacrt je jučer prihvatila Vlada, trebat će između 107 i 168 milijardi kuna.

Niskougljična strategija predviđa da će postojeći nacionalni fond zgrada biti obnovljen, a novi građen po principima za zgrade gotovo nulte energije i kružnog gospodarenja.

Opskrba energijom bit će sigurnija, iz obnovljivih izvora i s malim emisijama, a potrošači energije bit će i proizvođači energije. Kombinacija proizvodnje električne energije na mjestu potrošnje i dobava iz javne mreže pružit će visoku razinu sigurnosti opskrbe električne energije.

Prometni sustav bit će intermodalan i integriran, pretežito s vozilima na električni pogon i s korištenjem niskougljičnog i za klimu neutralnoga goriva te bi 2050. e-vozila trebala činiti 35% hrvatskog voznog parka s 762.700 e-automobila – ovog trenutka ih imamo oko 1500.

Industrija i poljoprivreda bit će učinkovite i povezane sa svim sektorima gospodarstva, a pritom će se smanjivati stvaranje otpadnih materijala u integriranom i kružnom gospodarstvu. Kako ističu iz Vlade, niskougljična strategija postavlja put za prijelaz prema održivom, konkurentnom gospodarstvu, u kojem se gospodarski rast ostvaruje uz male emisije stakleničkih plinova.

Odabrano je oko stotinu mjera koje se mogu primijeniti za smanjenje emisija u različitim sektorima: proizvodnji električne energije i topline, proizvodnji i preradi goriva, prometu, općoj potrošnji, industriji, poljoprivredi, korištenju zemljišta, promjeni korištenja zemljišta i šumarstvu, otpadu, korištenju proizvoda te fugitivnim emisijama.

Prema nacionalnoj strategiji ove mjere su ugrađene u tri glavna scenarija: Referentni scenarij (NUR), Scenarij postupne tranzicije (NU1) i Scenarij snažne tranzicije (NU2). Referentni scenarij NUR predstavlja nastavak postojeće prakse, u skladu s važećim zakonodavstvom i prihvaćenim ciljevima do 2030.

Pretpostavlja tehnološki napredak i rast udjela obnovljivih izvora energije (OIE) i energetske učinkovitosti temeljem tržišne situacije i danas utvrđenih ciljnih energetskih standarda. Ovo je scenarij s blažim povećanjem udjela OIE i energetske učinkovitosti. Emisije u ovom scenariju se smanjuju za 28,9% u 2030. te 46,3% u 2050. u odnosu na razinu emisije u 1990.

Udio obnovljivih izvora u ovom scenariju je 35,7% u 2030., a 45,5% u 2050. NU1 je ambiciozniji i pretpostavlja snažan rast cijena emisijskih jedinica, koje predstavljaju pravo na emisiju jedne tone ekvivalenta CO2 do 92,1 EUR/t CO2 u 2050., što je glavni pokretač tranzicije.

Udio obnovljivih izvora energije u 2030. po ovom scenariju je 36,4%, a u 2050. mogao bi biti 53,2%. NU1 scenarijem smanjuje se emisija stakleničkih plinova za 33,5% u 2030. godini i 56,8% u 2050., u odnosu na referentnu 1990.

Scenarij snažne tranzicije NU2 je dimenzioniran s ciljem da se u 2050. postigne smanjenje emisije za 80% u odnosu na 1990. U ovom scenariju kao i u NU1 pretpostavlja se snažan porast cijena emisijskih jedinica do 92,1 EUR/t CO2 u 2050. te vrlo snažne mjere energetske učinkovitosti.

Udio obnovljivih izvora energije u 2030. po ovom scenariju je 36,4%, a u 2050. godini mogao bi biti 65,6%. U ovom scenariju u 2050. dominantni izvor emisije ostaje promet, zatim poljoprivreda i industrija. Primjenom danas poznatih mjera, uključivo i one koje su u sociogospodarskom pogledu prihvatljive za poljoprivredu, moglo bi se postići smanjenje emisije od 73,1%.

Očekuje se porast udjela električne energije i vodika, a smanjuje se udio krutih i tekućih fosilnih goriva. Potrošnja prirodnog plina ostaje približno jednaka do 2030. i zatim opada za 15% do 2050. Ukupni udio fosilnih goriva opada na 53,2 posto u 2030. i na 41% u 2050. godini.

Strategija predviđa da će se udio neposredne potrošnje energije u industriji zadržati na oko 17% do 2030., a zatim raste na 19,8% u 2050. U NU1 scenariju ukupna snaga elektrana raste na 6,57 gigavata (GW) u 2030., odnosno na 10,3 GW u 2050.

Trenutačno HEP ima instalirano oko 4 GW u proizvodnji struje i 1GW topline, a uz to postoji i oko 1 GW instaliranih OIE drugih operatera. Prosječno je godišnje potrebno izgraditi oko 260 megavata novih elektrana, piše Poslovni dnevnik.

Večernji list

Dok je kod nas i dalje tema koliko je ljudi uopće primilo i prvu dozu cjepiva protiv novog koronavirusa, u svijetu se promišlja i o tome hoće li za 6 do 12 mjeseci nakon primjene druge doze trebati još jedna.

Najprije je to rekao direktor Pfizera Albert Bourla, i to ne samo kako je moguće da će treća doza biti potrebna 12 mjeseci nakon primjene druge doze, nego da bi moglo biti potrebno i godišnje docjepljivanje. Dakle, cijepljenje bi protiv COVID-19 moglo postati kao ono protiv gripe, prenosi Večernji list.

“Postoje cjepiva kod kojih je jedna doza dovoljna, poput dječje paralize, pa poput onih protiv pneumokoka kod kojih je također dovoljna jedna doza kod odraslih, ali postoje i ona kod kojih je potrebno cijepiti se svake godine, poput cjepiva za gripu. Novi koronavirus više izgleda kao virus gripe nego kao dječje paralize”, rekao je Bourla na događaju ‘Race to Vaccinate’.

“Nadam se da ćemo ovog ljeta dobiti dopuštenje za dodatnu, booster dozu cjepiva kako bi se ljudi mogli dodatno cijepiti prije jeseni kako bi to razdoblje bilo normalno, a ne onakvo kakvo je bilo u proteklih šest mjeseci”, rekao je.

Ovakve najave nisu ništa novo, zaredale su već u veljači kada je i Alex Gorsky, direktor Johnson&Johnsona, rekao kako je moguće da će se ljudi protiv COVID-19 cijepiti godišnje. I Pfizer je krajem veljače objavio kako proučavaju primjenu treće doze kod skupine ljudi koji su prvu dozu njihova cjepiva primili prije više od šest mjeseci. Razlog je izvjesna pojava novih varijanti koronavirusa SARS-CoV-2. I Stephane Bancel, direktor Moderne, rekao je nešto slično Business Insideru prošlog tjedna. I dr. Anthony Fauci, glavni američki epidemiolog i savjetnik Joea Bidena, rekao je to isto. “Ako se pokaže da imunost od cjepiva drži godinu-godinu i pol dana, tada će vjerojatno trebati i dodatna doza”, rekao je.

Imunolog Zlatko Trobonjača drži da će biti potrebna i primjena treće doze, odnosno da će biti potrebno provesti postupak docjepljivanja možda i ranije od godine dana, i to iz dva razloga.

“Prvi je razlog pojava visokozaraznih virusnih sojeva od kojih neki, poput južnoafričkoga i brazilskoga, dobrim dijelom izbjegavaju već razvijenoj imunosti protiv originalnog soja. Drugi razlog može biti posljedica pada razine protutijela u serumu imuniziranih osoba nakon šest mjeseci. Ova dva razloga u kombinaciji mogla bi dovesti do povećanja učestalosti infekcija u prethodno imuniziranih osoba, a to znači onih koji su cijepljeni ili onih koji su preboljeli bolest.”

Analiza Eurostata

Gotovo sve zemlje EU-a prekoračile su u 2020. godini granicu dopuštenog proračunskog manjka zbog mjera ublažavanja posljedica pandemije, izvijestio je Eurostat, izdvojivši Hrvatsku u skupinu zemalja s najvišim manjkom iskazanim udjelom u BDP-u.

Na razini Europske unije proračunski manjak iskazan udjelom u BDP-u poskočio je u 2020. godini na 6,9 posto, s 0,5 posto u prethodnoj godini. U eurozoni porastao je na 7,2 posto, s 0,6 posto u 2019. godini, izračunao je europski statistički ured. Javni dug iskazan udjelom u BDP-u porastao je na razini EU-a u 2020. godini na 90,7 posto, sa 77,6 posto u godini ranije.

U zoni primjene zajedničke europske valute gotovo se izjednačio s BDP-om, poskočivši na 98,0 posto. U 2019. godini iznosio je 84,0 posto.

EU je ove godine zbog pandemije suspendirao propise prema kojima proračunski manjak članica iskazan udjelom u BDP-u ne bi trebao prekoračiti 3,0 posto, a javni dug 60 posto.

Gotovo sve su zemlje EU-a u 2020. premašile gornju granicu dopuštenog manjka iskazanog udjelom u BDP-u od tri posto, uz iznimku Danske gdje je iznosio 1,1 posto. Blizu su granice Švedska i Bugarska, gdje je iznosio 3,1 odnosno 3,4 posto.

Najviši je manjak iskazan udjelom u BDP-u bilježila Španjolska, od 11,0 posto. Slijede Malta, Grčka i Italija s 10,1 odnosno 9,7 i 9,5 posto. Blizu su i Belgija, s 9,4 posto, te Francuska i Rumunjska s 9,2 posto. U Austriji bio je nešto ispod 9,0 posto. U Sloveniji i Mađarskoj proračunski manjak iskazan udjelom u BDP-u iznosio je 8,4 odnosno 8,1 posto

Eurostat je u skupinu izdvojio i Hrvatsku s manjkom u proračunu konsolidirane opće države iskazanim udjelom u BDP-u od 7,4 posto, odnosno 27,5 milijardi kuna. Isti je manjak iskazan udjelom u BDP-u bilježila i Litva, a blizu je i Poljska sa sedam posto.

U 2019. godini Hrvatska je bilježila višak u proračunu konsolidirane opće države iskazan udjelom u BDP-u od 0,3 posto, odnosno 1,2 milijarde kuna. Time je snižena procjena iz prošlogodišnjeg listopada, prema kojoj je višak u 2019. iznosio 0,4 posto odnosno 1,59 milijardi kuna.

Borba s posljedicama pandemije očitovala se i u povećanju javnog duga iskazanog udjelom u BDP-u, koji je u 14 zemalja EU-a u 2020. premašio gornju dopuštenu granicu u EU od 60 posto.

Najviši je ponovo bio u Grčkoj, dvostruko veći od BDP-a. Slijede Italija s javnim dugom iskazanim udjelom u BDP-u od 155,8 posto, Portugal sa 133,6 posto i Španjolska sa 120 posto BDP-a.

Među zemljama s najvišim javnim dugom Eurostat je izdvojio i Cipar, gdje je dosegnuo 118,2 posto, te Francusku i Belgiju, čiji je javni dug iznosio 115,7 odnosno 114,1 posto BDP-a.

U Hrvatskoj je konsolidirani dug opće države na kraju 2020. godine dosegnuo 88,7 posto BDP-a, odnosno 329,7 milijardi kuna, . U 2019. godini iznosio je 292,9 milijardi kuna ili 72,8 posto BDP-a, čime je potvrđena procjena iz listopada prošle godine.

Najbliže su Hrvatskoj po javnom dugu iskazanom udjelom u BDP-u Austrija, s 83,9 posto, te Mađarska i Slovenija, s 80,4 odnosno 80,8 posto BDP-a.

U Njemačkoj je udio javnog duga u BDP-u premašio gornju propisanu granicu od 60 posto, dosegnuvši u 2020. godini 69,8 posto.

Najniži udio duga u BDP-u u 2020. imala je Estonija, od 18,2 posto. Najbliže su joj Luksemburg i Bugarska, s udjelima od 24,9 odnosno 25 posto.

U skupini zemalja s najnižim razinama duga iskazanim udjelom u BDP-u Eurostat je još izdvojio Češku i Švedsku, s udjelima od 38,1 odnosno 39,9 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Nakon pandemijskog šoka

Povjerenje ulagača u domaće investicijske fondove vidljivo se vraća nakon “pandemijskog šoka”, pokazuju podaci financijskog regulatora objavljeni jučer povodom Svjetskog dana investicijskih fondova.

Naime, ukupna neto vrijednost imovine svih otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom u Hrvatskoj je krajem ožujka iznosila 19,3 milijarde kuna ili 1,09 milijardi kuna više nego na početku ove godine, a 3,66 milijardi kuna više nego krajem lanjskog ožujka, izvijestila je u ponedjeljak Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa).

Neto vrijednost imovine je tako krajem ožujka bila šest posto veća nego na početku 2021., a za 23 posto nego krajem ožujka prošle godine, kada je zabilježeno potonuće imovine investicijskih fondova od 32 posto uslijed koronakrize.

Ti podaci, naveli su iz Hanfe, ukazuju na to da se povjerenje i ulaganje u otvorene investicijske fondove, nakon prvotnog šoka koronakrize, ipak oporavlja, potaknuto i povoljnim tržišnim kretanjima.

Najznačajniji ulagači u otvorene investicijske fondove s javnom ponudom su tzv. mali ulagatelji čija je neto imovina u investicijskim fondovima krajem prošle godine iznosila 11,65 milijardi kuna, što je za 14,09 posto više u odnosu na lanjski ožujak.

“Prošla je godina pokazala znatnu zrelost hrvatskog financijskog tržišta. Svi sudionici tržišta imali su cilj što učinkovitije proći kroz COVID oluju te su u tome zajednički i uspjeli.

Ulagatelji u fondove, ponajviši građani, pokazali su razumijevanje kako je ovo bila samo još jedna korekcija te je do kraja godine njihovo povjerenje u oporavak nagrađeno kvalitetnim povratima”, smatra predsjednik Udruženja investicijskih fondova Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvoje Krstulović. “Tome je svakako doprinijelo i dugogodišnje ulaganje u financijsku pismenost pa građani ulažu i štede u investicijskim fondovima razumnije, dugoročnije i sustavnije“, pojasnio je Krstulović.

Naime, HGK u suradnji s članicama i drugim partnerima od 2015. uključena je u projekt financijske pismenosti i intenzivno radi na podizanju financijskih znanja hrvatskih građana. Rezultat toga je i porast prosječne financijske pismenosti u RH koja danas iznosi iznosi 12,3 od ukupno 21 boda, u odnosu na 11,7 bodova iz 2015.

Osim oporavka neto imovine, nakon pada u prvom tromjesečju 2020. rasli su i prinosi otvorenih investicijskih fondova, a posebno onih koji ulažu na dionička tržišta. U prvom tromjesečju dionički fondovi ostvarili su prinos od 5,67 posto, mješoviti 2,59 posto, a ostali 1,4 posto, piše Poslovni dnevnik.

Petir na međunarodnoj konferenciji o biomasi

Na Međunarodnoj konferenciji o biomasi i obnovljivim izvorima energije koja se je održala danas u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog drvnog klastera raspravljalo se o energetskoj tranziciji, niskougljičnom gospodarstvu, položaju biomase na europskom tržištu, tehnološkim i tržišnim inovacijama, mobilnosti sirovine, mogućnostima i izvorima financiranja.

Direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran istaknuo je kako je cilj od nula neto emisija do 2050. koje je EU postavila vrlo ambiciozan, ali nije neizvediv. „Fosilna goriva moramo što brže zamijeniti obnovljivim alternativama, a upravo je biomasa odlično rješenje koje se proizvodi lokalno i ima veliki utjecaj na zapošljavanje i ostanak ljudi u ruralnim prostorima“, rekao je Kavran.

Christian Rakos, predsjednik World Bioenergy Association naglasio je kako je za promociju lokalne potrošnje biomase potrebna politička podrška. „Republika Hrvatska je važan proizvođač, ali je istovremeno i slab potrošač biomase i kako bismo to promijenili, potrebna je intervencija institucija“, istaknuo je Rakos.

Predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir rekla je kako poljoprivreda i šumarstvo kroz proizvodnju biomase mogu biti pokretači zapošljavanja i stvaranja „zelenih radnih mjesta“ u ruralnim i regionalnim gospodarstvima, te posljedično dovesti do jačanja socijalne kohezije i stabilnosti kao rezultata povećanja zaposlenosti i ostvarivanja dodatnih prihoda za proizvođače.

Ona je podsjetila da je udio poljoprivrede u proizvodnji ukupne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj vrlo nizak (2,7 %), znatno ispod prosjeka za EU-27 (12,1 %). Isto tako, gotovo dvije trećine proizvodnje energije iz obnovljivih izvora dolazi iz sektora šumarstva (62,6 %), što je znatno iznad prosjeka za EU-27 (41,4 %)“. „Strategijom razvoja poljoprivrede koja je sada u e-savjetovanju planirana je potpora razvoju i pokretanju poljoprivrednih gospodarstava na ruralnim područjima, a poseban naglasak stavlja se na male i mlade poljoprivrednike i to kroz planirana ulaganja u obnovljive izvore energije, što bi trebalo utjecati i na povećanje udjela poljoprivrede u proizvodnji ukupne energije iz obnovljivih izvora“, rekla je Petir.

Na razini Unije još uvijek traje usuglašavanje o novom okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) koji će financijski Hrvatskoj donijeti 5 milijardi eura, a portugalsko predsjedništvo najavilo je mogućnost postizanja dogovora tijekom svibnja ove godine, nakon čega slijedi izrada Nacionalnog strateškog plana u okviru ZPP. „U preporukama Europske Komisije za izradu ovog plana ističe kako zahvaljujući bogatim izvorima biomase, Hrvatska ima jedan od najvećih potencijala u EU-u za razvoj biogospodarstva, što je prilika za zeleni razvoj ruralnih područja, ali i nove gospodarske mogućnosti za poljoprivrednike“, rekla je Petir, upozorivši kako taj potencijal trenutno nije iskorišten, te posljednjih godina čak pokazuje znakove smanjenja.

Ona smatra da biomasu trebamo iskoristiti za zeleni razvoj ruralnih područja, ali i nove gospodarske mogućnosti za poljoprivrednike, te odgovarajućim potporama ulaganjima i financijskim instrumentima moramo povećati dodanu vrijednost proizvoda biogospodarstva i njihovu kružnost.

Rekla je kako su u Hrvatskoj šume prepoznate kao važan element zaštite prirode i bioraznolikosti, s naglaskom na njihovu održivom gospodarenju i zaštiti, međutim, 27 % šumskog zemljišta degradirano je zbog obraslosti vegetacijom, a 280 km2 i dalje je minsko područje (ili minski sumnjivo područje) te se zbog toga ni ne održava ni ne koristi. U okviru Programa ruralnog razvoja nudile su se i mogućnosti financiranja obnove oštećenih šuma, no sredstva su ostala neiskorištena.

Hrvatska ima približno 2,5 milijuna hektara šuma i drugih šumskih područja, a ukupno 76 % šumskog zemljišta u državnom je vlasništvu. U sektoru šumarstva i eksploatacije drva 2017. je radilo 13 800 osoba. Prema analizi Europske komisije, prividna proizvodnost rada tog sektora s 14 100 EUR bruto dodane vrijednosti po zaposleniku ispod je prosjeka za EU-27 (54 200 EUR). Isto vrijedi i za gospodarsku produktivnost šumarskih djelatnosti u Hrvatskoj. Ujedno, Hrvatska istodobno ima jedan od najviših omjera bruto investicija u fiksni kapital i dodane vrijednosti u EU-u (15,4 %), što upućuje na relativno visoku razinu ulaganja. U 2017. je biogospodarstvo u Hrvatskoj ostvarilo ukupan promet od 11 milijardi EUR, s prometom od 52 000 EUR po osobi (EU-27: 127 000 EUR) te je u njemu bilo zaposleno 216 800 osoba.

„Kako je od devet ciljeva buduće Zajedničke poljoprivredne politike, njih sedam direktno ili indirektno vezano uz biomasu i obnovljive izvore energije, ovaj je sektor potrebno ozbiljno pozicionirati i u našim strateškim dokumentima i u programiranju za novo proračunsko razdoblje, kako bogatstvo kojim raspolažemo ne bi prokockali, već kako bi zahvaljujući pametnom gospodarenju biomasom, dali dodanu vrijednost ruralnom prostoru“, zaključila je Marijana Petir, a donosi Jutarnji list.