Hrvatska

Poletajev je također kazao da je Sberbank u razgovorima s raznim investitorima koji bi mogli sudjelovati u refinanciranju Agrokorova duga te da bi Fabris Peruško, trenutačni izvanredni povjerenik u koncernu, trebao postati predsjednik Uprave. N1 je upit o ovoj vijesti poslao i Izvanrednoj upravi Agrokora, ali nam je odgovoreno da nemaju komenatara.

Ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić kazao je u Dnevniku u 18 da je ovo informacija koja već neko vrijeme kruži Zagrebom i okolicom.

“Nije sporno da Sberbank provjerava vrijednost svojih papira na tržištu, čudno je da to čini na ovaj način. Ovo što je Poletajev danas rekao Reutersu već neko vrijeme kruži Zagrebom i okolicom jer su i neki drugi predstavnici Sberbanka javno to govorili, čak su i cijenu govorili. Naime, neki američki fondovi su ponudili, ne samo Sberbanku, nego i nekim drugim imateljima obveznica, 30 centi za jedan euro”, rekao je Fižulić.

“Nije prvi puta u ove dvije godine da Sberbank na ovaj način čini nešto što je neuobočajeno za financijski svijet. Sigurno na ovakav način ne šalje poruku potencijalnim kupcima, nego šalje poruku hrvatskoj Vladi i misli da radi pritisak jer je nezadovoljan trenutnim razvojem situacije. Poletajev spominje pitanje refinanciranja roll-up kredita, Sberbank kaže ‘mi ga ne želimo refinancirati’, ali isto da ga i nitko drugi ne želi refinancirati. Već je do sada za njega Agrokor platio oko 150 milijuna eura svih mogućih naknada i troškova”, kazao je Fižulić.

Smatra da bez refinanciranja roll-upa Agrokor nema budućnost. “Roll-up kredit je neodrživ. Bez njegovog refinanciranja kamata svaki mjesec raste za 0,5 posto. Održivost novog Agrokora je upitna. Potrebno je naći rješenje za to, a Sberbank ovog trenutka očito rješenje nema.”

Poletajev je Reutersu kazao kako razgovaraju s visokorizičnih fondovi. “Svi koji danas gledaju na Agrokor gledaju ga kao i prije dvije godine – kako da se raskomada i proda. Mi sad vodimo istu priču kakvu smo imali u ožujku 2017., samo tada je Ivica Todorić bio jedini vlasnik, a sad imamo dvije ruske banke”, kazao je Fižulić.

Što znači ostanak Fabrisa Peruško? “Čemu su onda dali oglas da preko headhuntinga traže upravu. Peruško nije osoba koja je do sada vodila nešto ovako složeno”, odgovara Fižulić za N1.

Vjeruje da bilo koji fond koji će ući u strukturu će kompaniju – raskomadati: “Jamnici se neće ništa dogoditi, samo će dobiti novog vlasnika, ali što će biti s maloprodajom? To nismo jučer znali, ne znamo danas, sigurno tako lako nećemo saznati ni sutra”.

 Spomenimo samo uvaženog zastupnika Bulja, koji ne vidi ništa sporno u svojoj današnjoj egzaltiranoj izjavi kojom je rekao kako ne priznaje parlamentarni akt, kao nedemokratski, zato što, eto, on za njega nije glasovao. Mogli bismo spomenuti i želje za nacionalizacijama, ratove protiv stranih kompanija, arbitraže, suspenzije ortačkog kapitalizma potpunim odsustvom tržišnih rješenja…. No, ono što smo posljednjih dana osvijestili, nadilazi sve nadrealne scenarije.

Svatko je pametan mislio kako se netko s nama zavitlava prije par mjeseci dok je jedan luxenbourški poduzetnik nudio puste milijune za Uljanik, ako mu država da u dugotrajnu koncesiju milijune, čini se kako je to bila topnička priprema za sličnu situaciju.

Vlada koja je došla u poziciju borbom protiv netransparentnosti upravljanja u jednoj velikoj kompaniji (dapače, riskira velike svote novca poreznih obveznika kako bi tu situaciju poništila), koja se hvali pobjedom protiv ortačkog kapitalizma u najvećem hrvatskom koncernu i koja je prije nekoliko tjedana, na promociji jedne knjige, deklarirala kraj tranzicije, pristaje na tranzicijsku situaciju gotovo tri desetljeća poslije tranzicije iz društvene u tržišnu ekonomiju.

Naime, danas smo saznali kako su se nova uprava i nadzorni odbor Uljanika i službeno odlučili za poslovanje kontinuiteta, prilikom predstavljanja novog plana restrukturiranja grupe. Naime, ne samo što je u poziciji ostala ista ona uprava koja je, uz pomoć nadzornih tijela i cijele mreža državnih birokrata i državnih bankara, manipulirala jamstvima i poreznim obveznicima stvarala gubitak od 100 milijuna kuna po brodu (namjerno (?) loše ugovarajući brodove i ne koristeći financijske instrumente osiguranja, te deklarirajući milijardu kuna javnog novca kao poštapalicu), nego su se odlučili nastaviti suradnju sa strateškim partnerom Dankom Končarem (njegovim tvrtkama).

Tim su potezom osudili najmanje jedno brodogradilište, člana Uljanik grupe, na propast. No, i to je pitanje kontinuiteta, jer podsjetimo na odgovor Uljanik grupe na ponudu iz Splita, odakle su htjeli preuzeti 3. maj, kupiti dionice Lenca i dati likvidna sredstva Uljaniku. Odgovor je bila odbijenica. Razlog, strah kako bi novi vlasnik vratio unutargrupne pozajmnice 3. maja Uljaniku, od kojih je potonji pet godina krpao svoju manipulaciju percepcijom među poreznim obveznicima.

Sada, evo recepta za sve one koji su poželjeli biti tranzicijski tajkuni, a rodili su se tridesetak godina prekasno. Uprava je odlučila, od ukupno 1.3 milijarde eura koliko je potrebno Uljaniku (gubici za koje je odgovorna upravo ta uprava, ako stvari pojednostavimo do fundamenta), novi stari strateški partner, dat će tak novih 25 milijuna eura. Država će, i pripadajuća lokalna samouprava, bilo novcem ili prenamjenom zemljišta u turističko, sudjelovati s gotovo polovicom tog iznosa.

No, nije da korisnik prenamjene takvu situaciju nije najavio. Još nedavno je, u Nedjeljom u 2, ponovio svoje stajalište kako očekuje da mu država da Uljanik grupu, a da on više ne da niti kune. Ranije je to rekao u trenutku kada je dospio u probleme s finskim regulatorom financijskog tržišta, koji mu je zapriječio kaznu zbog netransparentnog stjecanja vlasništva, pisao je Poslovni dnevnik. A još je ranije, prema pisanju medija, o tome govorio kada su banke aktivirale jamstva za podiznu platformu koju je trebalo završiti trogirsko brodogradilište, u njegovu vlasništvu, nakon što je HBOR odbio refinancirati kredite.

Uzgred, gospodin Končar je ponudio, u razgovoru za jedan dnevni list, iz pozicije vlasnika brodogradilišta koje ima problema s likvidnošću za osobne dohotke, spasiti jedino brodogradilište koje, barem za sada, posluje u pozitivi i koje, prema nalazu državne inspekcije, nije nenamjenski trošilo sredstva za restrukturiranje. Govorimo, dakako, o Brodosplitu.

Dok je prilikom tranzicije iz planske u tržišnu ekonomiju, iz društvene u onu s titularom vlasništva, kada tržište i pripadajuća pravila nisu postojala, bilo moguće steći nešto za desetinu ili dvadesetinu vrijednosti, postavlja se legitimno pitanje zašto i kako je to danas moguće? Pogotovo što postoje pravila koja bi u, uokvirenoj, tržišnoj ekonomiji trebala biti vrlo osjetljiva na potrošeni novac poreznih obveznika. I ona koji se još ima potrošiti.

Odgovor treba tražiti u zaštiti davno stečenog odnosa jednog dijela ortačkih kapitalista, koji su u nekim drugim slučajevima pomogli u demontaži onog drugog dijela ortačkog kapitala.

Upravo je zato pametnije zakopati vlastiti novac duboko pod zemlju, nego li investirati u Hrvatsku.  Ili, Kraljica Hrvata neka nam oprosti, investirati u Srbiju!

“Udio potpora u rashodima države također kontinuirano raste kroz promatrana razdoblja te je u 2017. godini iznosio 9,92 posto, u 2016. godini iznosio je 9,50 posto te u 2015. godini 8,33 posto”, navodi se u izvješću.

Podaci pokazuju i rast iznosa potpora po zaposlenome i po glavni stanovnika. Potpore po zaposlenome lani iznosile su 8.807 kuna, što je za 594,9 kuna ili 7,2 posto više nego u 2016., a za 1.526,9 kuna ili 21 posto više nego u 2015. godini. Potpore po stanovniku u 2017. su iznosile 2.950,9 kuna, što je za 232 kuna ili 8,5 posto više nego preklani, a 599,3 kune ili 25,5 posto više nego 2015. godine.

Prema strukturi ukupno dodijeljenih potpora, lani su u sektoru poljoprivrede i ribarstva dodijeljene su u iznosu od 5,2 milijarde kuna, što je u ukupnim potporama udio od 42 posto. Državne potpore u tom sektoru lani su bile za 259 milijuna ili 5,2 posto više nego 2016. godini. Potpore u sektoru industrije i usluga u ukupnim su državnim potporama lani imale udio od 58 posto – dodijeljeno ih je u iznosu od 7,2 milijarde kuna, što je gotovo 716 milijuna ili 11,1 posto više nego u 2016. godini.

Pritom se na sektorske potpore odnosi 2,47 milijardi kuna, a na horizontalne, uključujući regionalne i potpore na lokalnoj razini 4,7 milijardi kuna. “Sektorske potpore iznose oko 34 posto, najvećim dijelom su za javno radijsko i televizijsko emitiranje, sektor prometa, brodogradnje, poštanske usluge te turizam. S druge strane, horizontalne potpore, ono što ćemo uvijek nazvati u Ministarstvu financija kao dobra potpora, imaju udio od 66 posto”, istaknuo je ministar financija Zdravko Marić na sjednici Vlade.

Inače, horizontalne potpore, koje su lani ukupno iznosile 4,7 milijardi kuna, bile su više za 1,6 milijardi kuna ili za 51,7 posto u odnosu na 2016. godinu. Pritom su lani horizontalne potpore u užem smislu (za istraživanje i razvoj i inovacije, zaštitu okoliša i očuvanje energije, male i srednje poduzetnike, usavršavanje, zapošljavanje, kulturu i razvoj širokopojasnih mreža) iznosile 2,2 milijarde kuna, regionalne potpore 2,1 milijardu kuna, a na potpore na lokalnoj razini 477,1 milijun kuna. Prema instrumentima dodjele, najvećim dijelom država je dodjeljivala potpore putem subvencija i neposrednih subvencija kamata, u visini od 10,36 milijardi kuna.

Slijede porezna oslobođenja, izuzeća, oprost poreza i doprinosa i olakšice te otpis dugova, 1,1 milijardu kuna, te putem kapitalnih ulaganja, udjela u vlasničkom kapitalu te pretvaranjem duga u vlasnički udjel iznos od 796 milijuna kuna. Kroz povoljnije zajmove i zajmove poduzetnicima u teškoćama dodijeljeno je 66,9 milijuna kuna potpora, a kroz izdana jamstva i opozvana odnosno aktivirana jamstva 60,2 milijuna kuna, stoji u izvješću. Uz to, lani je dodijeljeno i gotovo 980 milijuna kuna potpora male vrijednosti, odnosno de minimis potpora, koje se ne smatraju potporama u smislu zakona.

“Sve će ovisiti o cijeni, za sada razmatramo ponude”, kazao je Poletajev. Poletajev je također kazao da je Sberbank u razgovorima s raznim investitorima koji bi mogli sudjelovati u refinanciranju Agrokorova duga.

Fabris Peruško, trenutni izvanredni povjerenik u koncernu, trebao bi postati predsjednik Uprave, kazao je Poletajev. Postignutom nagodbom u Agrokoru Sbebrank je postao najveći dioničar s 39,2 posto udjela.

Predloženim se zakonom po prvi puta definirala najviša cijena i masa kompleta udžbenika po razredima. Najveća dopuštena masa svih obveznih udžbenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole tako bi iznosila tri kilograma, za peti i šesti razred pet, a za sedmi i osmi razred šest kilograma. U odnosu na prvo čitanje revidirani su koeficijenti za izračun cijene te je, osim satnice, u izračun u obzir uzet i broj predmeta u razredima.

Tako bi u razrednoj nastavi, od 1. do 4. razreda, najviša cijena obveznih udžbenika iznosila 10 posto medijalne neto plaće u Hrvatskoj. Kad se tome dodaju i radni materijali, ona bi iznosila oko 460 kuna, navela je ministrica.

Za 5. i 6. razred cijena bi bila 14 posto medijalne plaće, a za 7. i 8. razred 15,5 posto medijalne neto plaće. Prema prijedlogu zakona, Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobravalo bi samo udžbenike dok dopunska i pomoćna nastavna sredstva (radne bilježnice, zbirke, atlasi itd.) postaju drugi obrazovni materijali o čijem korištenju odlučuju škole odnosno učitelji, u skladu sa zahtjevima kurikuluma i autonomijom škola i učitelja.

Postupak utvrđivanja usklađenosti udžbenika s kurikulumom i međupredmetnim temama provodila bi stručna povjerenstva koja bi imenovao ministar, a njihov sastav bio bi tajan. U Sabor je Vlada uputila i izmjene i dopune Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda kojim se predlaže prestanak rada Agencije za vodene putove čije bi poslove s početkom iduće godine preuzelo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

Za svoj kazneni progon ponavlja teze kako je riječ o otimačini Agrokora, “monstruoznom kriminalnom projektu neviđenom u povijesti ovoga dijela EU-a”, te navodi kako je to najbolji primjer koruptivne, antinacionalne vlasti, koja je planski otela budućnost građanima RH i državu bacila na koljena.

Politički ću se aktivirati kako bih promijenio katastrofalni položaj Hrvatske

Todorić ne navodi detalje kako se misli politički aktivirati, ali ističe kako se na to odlučio kako bi promijenio “ovaj katastrofalan položaj Hrvatske”, gledajući “ovu diktaturu kojom upravlja premijer Plenković, kojom nesmiljeno nanosi ogromne štete RH, građanima uništava domovinu i njenu budućnost”.

Poručuje da se u Hrvatskoj mora okupiti sve ljudske potencijale, svakog pojedinca kako bi na najbolji način iskoristili nacionalna bogatstva – šume, vode, zemljišne površine i more, “kako bismo na najfunkcionalniji način realizirali nacionalne interese”.

Siguran je, kaže, da će se “ovu korupcijsku, nesposobnu, diktatorsku vlast jednostavno izbrisati – kako bi svojoj domovini Hrvatskoj i našoj djeci osigurali bolju budućnost” Todorić je ustvrdio kako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, odlukom da su povrijedili načela obnašanja javne dužnosti u slučaju Agrokor, potvrdilo da su Dalić i Marić krivi za planski organizirano udruženje za otimanje Agrokora.

Kontradiktornosti Dalić, Marića i Petrova dokazuju istinitost udruženja u Borg grupu za otimanje Agrokora

“I bježanje, i skrivanje i laganje ostavlja iza sebe dokaze. Tako nam iskazi te nesuglasice i kontradiktornosti M. Dalić sa iskazima i svjedočenjima Z. Marića i B. Petrova donose nove nepobitne dokaze o istinitosti planskog organiziranog vaninstitucionalnog udruženja za otimanje Agrokora, nazvanoga Borg Grupa!”, poručio je.

Kao primjer te kontradiktornosti navodi tvrdnje Petrova da “Borg grupa nije izabrana od koalicijskih partnera”, dok je Dalić posvjedočila Uskoku da ekspertna radna skupina za Agrokor nije bila formalizirana u smislu neke odluke Vlade, ali je bila rezultat koalicijskog dogovora. “Nakon Povjerenstva imamo nepobitan dokaz, kao što to već mjesecima dokazujemo, da je to jedna privatna tajna skupina koja je funkcionirala vaninstitucionalno, s jasnom i isplaniranom namjerom takvog tajnog djelovanja. Imamo priznanje da su određeni državni dužnosnici simulirali razlog okupljanja nekih pojedinaca, a sa druge strane, tajno, u proširenom sastavu formirali Grupu BORG, koja je za zadatak imala isplaniranu i nezakonitu ortačku intervenciju u Agrokor, korištenjem državnog mehanizma”, naglašava Todorić.

Proziva hrvatsko pravosuđe da nema hrabrosti djelovati i saslušati sve uključene, kako bi otkrili razmjere protupravnih radnji koje su se dogodile. “Čini mi se da su svi drugi (mediji, pojedinci, određena povjerenstva i nevladine organizacije) učinkovitiji u otkrivanju istine i kaznenih djela, od onih čiji je to posao”, navodi Todorić.

Neovisnom istragom do istine, pa makar vodila do kaznene odgovornosti čelnika HDZ-a i Vlade

Zahtijeva neovisnu istragu kojom bi se razotkrila istina, “pa makar vodila do kaznene odgovornosti pojedinaca na čelu HDZ-a i Vlade RH”. “Gospodin Plenković, premijer RH, nakon čitavog niza skandala i protupravnih radnji, a sada otkrića laži iza koje se je skrivao, a očito teških protupravnih radnji koje su rađene, treba dati ostavku!”, ističe Todorić.

Inače, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je istragu protiv Ivice Todorića, njegovih sinova Ivana i Ante Todorića te 12 Agrokorovih menadžera i revizora pokrenulo u studenom 2017. zbog nezakonitog pribavljanja više od milijardu kuna. Istraga je nedavno produljena za najdulje šest mjeseci i trebala bi biti dovršena najkasnije u svibnju 2019.

Uz Todorića i sinove, istragom u slučaju Agrokor obuhvaćeni su Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

“Svatko od nas ima pravo komentirati odluke takvih tijela. Često se, i od strane oporbe i od strane vladajućih, komentira, primjerice, rad pučkog pravobranitelja, pravobranitelja za djecu, kao i odluke pravosudnih tijela i DORH-a. Nema potrebe nikoga optuživati zato što komentira pojedine odluke. Tim više što su pojedine odluke koje donosi ovo povjerenstvo podložne drugostupanjskim verifikacijama Upravnog suda ili Ustavnog suda. Komentiramo rad državnih dužnosnika i zašto ne bismo smjeli komentirati odluke Povjerenstva, što mi se čini prilično normalnim u demokratskom društvu“, istaknuo je Bačić.

Na pitanje koja je razlika između slučaja Karamarko i Marić, kad je riječ o odlukama Povjerenstva, i zašto je Karamarko morao otići, a Marić ne, Bačić je uzvratio da je „našao podatke da je 13 ministara iz Milanovićeve Vlade bilo ili u klasičnom sukobu interesa ili su povrijedili načelo obnašanja dužnosti ili su na neki treći način kršili Zakon o sprječavanju sukoba interesa i nitko od njih nije zbog toga  podnio ostavku“.

„U Klubu zastupnika HDZ-a uvjereni smo da ministar Marić ničim nije povrijedio Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer nije sebi priskrbio bilo kakvu korist koja bi mu osporavala daljnje obnašanje dužnosti“, poručio je Bačić, odbivši komentirati Karamarkov slučaj i uputivši novinare da o tome pitaju njega.

Njegov koalicijski partner, predsjednik Kluba HNS-a Milorad Batinić kaže da, što se HNS-a tiče, Novaković i Povjerenstvo apsolutno nemaju razloga za bojazan da bi mogli biti smijenjeni zbog odluka koje ne odgovaraju vladajućima, dodavši da „ne zna zašto bi im smetala“.

„Što se Povjerenstva tiče možda bi bilo korisno razmisliti i raspraviti da mu se promijeni ime u Povjerenstvo za sprečavanje i utvrđivanje sukoba interesa. Jer Povjerenstvo sada utvrđuje je li bilo sukoba interesa, dakle, post festum, a, prije svega, potrebna je prevencija da se spriječi sukob interesa u dobroj namjeri“, ističe Batinić.  Pojašnjava da HNS ima određenih primjedbi na tekst prijedloga zakona te da ga treba poboljšati tako da bude ne samo za sprečavanje nego i za utvrđivanje sukoba interesa.

„Okvir zakona je dosta sužen, ima određenih nelogičnosti i trebao bi se uskladiti s postojećim zakonima koji reguliraju dužnosnička prava i prava načelnika, gradonačelnika i ostalih dužnosnika. Ima dosta prostora za napredak i poboljšanje zakona. Svakako i dalje smo stajališta da Povjerenstvo treba ostati i treba se baviti ovakvim stvarima, ali više preventivno i u tom dijelu bi Povjerenstvo trebalo više raditi da se ne događaju kršenja zakona. Kod visokih državnih dužnosnika, poput predsjednika, premijera, određenih ministara, trebale bi postojati preciznije odrednice jer postoje posebne okolnosti poput nacionalne sigurnosti pa bi trebala postojati razgraničenje što je nadležnost Povjerenstva, a što nacionalna sigurnost“, pojasnio je Batinić stajališta HNS-a.

“Ako usporedimo zadnje tri godine, vidimo da ta očekivanja ipak usporavaju i imamo zabilježenu tendenciju pada očekivanja”, kaže Begić. Kada je riječ o gospodarskom stanju u 2018. godini, najveći dio poslodavaca, njih 50 posto, ocjenjuje ga kao osrednje dobro, 20 posto kao loše, pet posto kao jako loše, 20 posto kao jako dobro, a pet posto kao izvrsno.

Prosjek školske ocjene kojom procjenjuju stanje je 3,01, što predstavlja trend polaganog rasta iz godine u godinu. Kako pojašnjava Begić, taj trend rasta ima korelaciju s gospodarskim rastom.

Gledano prema sektorima, najnižu ocjenu stanja u gospodarstvu dali su sektori graditeljstva, 2,8, osobne usluge, zdravstvo i obrazovanje 2,93, zatim regije Dalmacija, 2,75, i Slavonija, 2,89, te male tvrtke, koje u pravilu teže amortiziraju negativne utjecaje i kretanja na tržištu, 2,85.

S druge, pak, strane, najvišom ocjenom stanje u gospodarstvu ocijenio je sektor proizvodnje, 3,09, te onaj trgovine, poslovnih usluga i turizma, s prosječnom ocjenom 3. Istu ocjenu su dali i poslodavci iz središnje i sjeverne Hrvatska te primorja, dok su oni iz velikih tvrtki stanje ocijenili prosječnom ocjenom 3,21. Nadalje, pokazuje istraživanje, 41 posto poslodavaca ocjenjuje stanje u ovoj u odnosu na prošlu godinu kao malo bolje, a 33 posto kao približno isto.

60 posto poslodavaca smatra da neće biti promjena uvjeta za poslovanje i ulaganja

Istraživanje pokazuje i da većina poslodavaca, njih 60 posto, smatra da uvjeti za poslovanje i ulaganja u 2019. neće doživjeti važnije promjene, to jest da će ostati isti. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo u okruženju i uvjetima u kojima radi vrlo blizu svojevrsnog maksimuma, odnosno potencijala od 2,5 do tri posto gospodarskog rasta.

Kaže da većina poslodavaca u idućoj godini ne očekuje neke velike promjene, unatoč Vladinim najavama reformi, posebice od strane ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Darka Horvata.

Kao glavne prepreke poslovanju poslodavci tradicionalno ističu visoke poreze, neefikasnu javnu upravu, loše pravosuđe, parafiskalne namete, radno zakonodavstvo, korupciju, kao i nedostatak radne snage, koji je kao rizik u godinu dana porastao za gotovo šest puta. “Postoji umjereni optimizam, ako se ništa ne promijeni, stanje će biti slično kao i ove godine, imati ćemo rast od 2,5-3 posto, prije svega iz rezervi ili potencijala gospodarstva”, ocjenjuje Majetić.

Poziva Vladu da što prije krene s reformama da bi se prepreke uklonile, ocijenivši kako je već prvi kvartal odlična prilika za to. “Dolazimo do ruba naših internih rezervi kao gospodarstva i država tu napokon mora postati saveznik, radeći dublje i ozbiljnije promjene, kako bismo postojeći potencijal iskoristili, a mislimo da gospodarstvo sasvim sigurno ima potencijal rasta koji nadmašuje tri posto”, kaže Majetić.

Majetić: Zabrinjava i ljuti izostanak dijaloga s Vladom oko minimalne plaće

Odgovarajući na pitanje novinara, Majetić je kazao da vjeruju optimizmu ministra gospodarstva Darka Horvata te kako se može bolje, poručivši da bi samo s početkom rada na uklanjanju pet-šest najproblematičnijih prepreka već iduće godine mogli imati stopu gospodarskog rasta od četiri posto.

Kada je riječ o povećanju minimalne plaće, Majetić kaže da je HUP po prvi puta od 2007. godine bio izostavljen iz tog dijaloga te kako ih to zabrinjava i ljuti. Vlada je prošloga tjedna, naime, donijela uredbu kojom se neto minimalna plaća povećava s 2.752 na 3.000 kuna, odnosno za 248 kuna ili devet posto u odnosu na 2018. “Nadamo se da će ovo ostati presedan i da ćemo idućih godina sjesti za stol i dogovarati se”, rekao je Majetić.

Napominje da HUP kontinuirano govori da plaće moraju rasti, pri čemu učestalo i pozivaju Vladu na smanjenje troškova poslovanja, kako bi se ta sredstva mogla pretočiti u rast plaća. U Hrvatskoj, naveo je, 25 tisuća radnika radi u punom radnom vremenu i s minimalnom plaćom, a napominje da su te plaće takve jer poslodavci jednostavno ne mogu isplatiti veće.

Komentirajući relativni optimizam HUP-a za sljedeću godinu, Horvat je rekao da taj isti optimizam dijeli i Vlada, odnosno svi akteri političke scene. Dodao je da su negativni trendovi okrenuti u pozitivne, no da nije zadovoljan stopama rasta te da u 2019. očekuje još jedan blagi napredak.

Redovito godišnje istraživanje “Barometar optimizma” Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), predstavljeno u srijedu. pokazalo je da većina hrvatskih poslodavaca, njih 51 posto, smatra da će opće gospodarsko stanje u idućoj godini ostati približno isto kao i ove, a 34 posto ocjenjuje da će biti malo bolje.

Na upit da komentira kako iz HUP-a stalno stižu kritike na preveliko porezno opterećenje, Horvat je podsjetio na Eurostatova istraživanja prema kojima je porezno opterećenje u Hrvatskoj “četvrto odozada u EU 28”. “Slažem se s njima kada tvrde da je previše administrativnih postupaka i neporeznih davanja i ova dva akcijska plana koja ćemo kroz nekoliko dana predstaviti Vladi upravo idu prema tome – ili ćemo ukinuti ili pojednostavit preko 300 različitih administrativnih mjera i propisa , a jedan dio neporeznih davanja ćemo ukinuti i smanjiti”.

U vezi kritika mirovinskih fondova da ih novim zakonskim rješenjima Vlada onemogućava da budu članovi nadzornih odbora u tvrtkama gdje imaju vlasništvo, Horvat je poručio da bi i Vlada mogla kritizirati mirovinske fondove. “Da li su mirovinski fondovi ti koji će kritizirati Vladu? Mi bismo iz Vlade koju kritiku mogli uputiti njima, ne samo kritiku već jednu relevantnu činjenicu. Bili su pozvani da dokapitaliziraju Petrokemiju u trenutku kada je cijena dionice bila 10 kuna. Ako su pogledali što se dogodilo ovih zadnjih mjesec dana, dionica je skočila na 50 kuna. Dakle propustili su jednu lijepu zaradu”, zaključio je Horvat.

Pokrovitelji konferencije zajednički su bili predsjednik mađarskog parlamenta Laszlo Kover i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. “Nagodba je uredila državno-pravni položaj Hrvatske tih godina, no Hrvati su većinom bili njome nezadovoljni, osim vladajuće stranke. Oporbene stranke su je jako kritizirale i mnogi, poput Ante Starčevića, smatrali su da smo izgubili suverenitet, odnosno nismo dobili nikakve bitne poslove u našu nadležnost. Primjerice, nismo imali financije, a bez toga ne možete ništa“, dodala je Turkalj.

Iako joj je donijela određeni napredak, Nagodba je Hrvatskoj nametnula i brojna ograničenja. Kasnije joj je na bečkom dvoru dodana Riječka krpica, nalijepljeni umetak kojim je Rijeka de facto prepuštena Ugarskoj iako to nije bilo tako dogovoreno u izvornom tekstu.

Dinko Šokčević, viši znanstveni suradnik Mađarske akademije znanosti, istaknuo je kako je Nagodba označavala pomirbu nakon 20 godina sukoba između Zagreba i Budimpešte, “što se često zaboravlja”. “U 800 godina zajedničke povijesti barem 700 ih je bilo praktički bez smetnji, a upravo se u 19. stoljeću pogoršavaju“, što kulminira 1848. kad dolazi i do oružanog sukoba, odnosno sudjelovanja Hrvata u gušenju mađarske revolucije, rekao je taj kroatist iz Mađarske.

Jandroković: Zajedno od 1102.

Predsjednik Sabora na konferenciji je naglasio kako je hrvatsko-ugarska državna zajednica bila jedna od najtrajnijih državno-pravnih zajednica u povijesti. “Zajedno smo bili od 1102. i to kao aktivni politički akteri Europe, a posebno srednje Europe”, kazao je Jandroković.

“Važno je i istaknuti da pripadamo istom europskom kulturnom i civilizacijskom krugu i bili smo, a i danas smo, prirodno upućeni na blisku suradnju“, rekao je predsjednik Sabora, navevši primjere zajedničke povijesti poput Nikole Šubića Zrinskog i Sigetske bitke čiju su 450. godišnjicu Hrvatska i Mađarska zajedno obilježile prije dvije godine.

Jandroković je na konferenciji kazao i kako je Nagodba bila podloga na kojoj je ban Ivan Mažuranić kasnije provodio ključne reforme, kao i da joj je, iako Hrvatska tim dokumentom nije dobila temeljna obilježja države, osigurao obilježja posebne državnosti poput teritorija, granica, vlastitog zakonodavstva, uprave, nastave, bogoštovlja, pravosuđa i unutarnjih poslova. “Time je Hrvatska stekla status kakav nije imao nijedan drugi slavenski narod”.

Kover: Migracije su napad na europsku kulturu i običaje

Oba predsjednika parlamenta naglasila su važnost jačanja suradnje između dviju država u kontekstu “sve složenijeg svijeta punog izazova i nikad krhkije Europske unije”, kako se izrazio Jandroković.

Kover je na otvaranju konferencije rekao kako se “mi u srednjoj Europi želimo zaštititi protiv velesila koje prolaze ovim područjem, zbog čega se trebamo zajedno čuvati”. „Trebamo se udaljiti od prošlosti i ne tražiti zaštitnike u velesilama. Nema trećeg puta“, poručio je predsjednik mađarskog parlamenta.

“Dolaze velika iskušenja, iznad Europe su se nadvili tamni oblaci, a migracija predstavlja samo jedan od napada na europsku kulturu i običaje“, dodao je Kover i ustvrdio kako srednja Europa od periferije može postati njezinim središtem.

„U ovo loše vrijeme ne smijete biti u lošem odnosu sa susjedima. Moramo tražiti dogovor da riješimo naše nesuglasice, a nasljeđe Hrvatsko-ugarske nagodbe tu nam može pomoći”, zaključio je Kover.

Jandroković je podsjetio da se s mađarskim kolegom nalazi već treći put otkad je na čelu Sabora i je kao svoj prvi službeni posjet odabrao upravo Mađarsku, želeći time poslati poruku da je Zagreb zainteresiran za osnaživanje odnosa. “Danas vidimo da Hrvatska i Mađarska imaju dobre i prijateljske odnose. Postoji to otvoreno pitanje koje ćemo riješiti u budućnosti, no ono ne smije baciti sjenu na sveukupnost odnosa koji su nam važni politički, gospodarski, pa i geostrateški”, zaključio je Jandroković, referirajući se na slučaj Ine.