Hrvatska

Priopćenje

Ina je za svoje kupce ukapljenog naftnog plina (UNP) na području Sisačko-moslavačke županije osigurala novi, povoljniji proizvod “UNP PB Smjesa – Sisačko-moslavačka”, koji je od standardnog UNP-a povoljniji za kunu po kilogramu, priopćili su iz Ine u utorak.

Proizvod je, navodi se, geografski ograničen i namijenjen je isključivo fizičkim osobama s područja te županije koje posjeduju Inih spremnik za UNP.

UNP PB Smjesa – Sisačko-moslavačka” istih je karakteristika kao i uobičajena smjesa UNP-a koju Ina stavlja na tržište. Kupci će se novim proizvodom moći opskrbljivati u razdoblju od 15. veljače do 14. travnja ove godine.

Također, kupcima na području Sisačko-moslavačke županije INA u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka neće naplaćivati najam UNP spremnika.

Aljoša Pleić za HRT

Kako lokalne zajednice u Hrvatskoj mogu kreirati i provoditi svoje politike razvoja? Mogu li manje sredine zadržati stanovništvo da u potrazi za boljim životom i za poslom ne odlazi u veće? Ima li načina da i male lokalne zajednice osiguraju dobre uvjete života i rada? Ako ima resursa – ima i načina. Neki će priliku vidjeti u turizmu, drugi u poljoprivredi, ali što je s trećima koji naizgled nemaju nikakvih resursa – osim neiskorištenog prostora u svojim prostornim planovima? Takvima su možda prilika projekti obnovljivih izvora energije.

Na tu je temu govorio Aljoša Pleić, direktor Acciona energije i predsjednik NO OIEH gostujući na HTV 4 u emisiji Studio 4.

Pleić je istaknuo važnu ulogu lokalnih zajednica u OIE projektima te pojasnio kako se od samog početka planiranja razvoja nekog OIE projekta kreće u komunikaciju s lokalnom zajednicom. Lokalne zajednice su partneri u projektu, istaknuo je Pleić, i u zadnjih 15 godina razvoja OIE projekata u Hrvatskoj svjedočimo njihovoj želji da imaju takve projekte u svojim sredinama. To im donosi i brojne prednosti.

“Lokalne zajednice od OIE projekata imaju višestruke benefite. Nije im samo cilj naplatiti komunalnu naknadu, ona je čak i manji dio pozitivnog efekta iako su OIE projekti na račun komunalne naknade uplaćivali od nekoliko stotina tisuća kuna pa do više od milijun kuna. Imaju još nekoliko direktnih benefita kao što su energetska renta koju plaća svaki projekt te nova radna mjesta. Uz to, svaki OIE projekt lokalnoj zajednici u kojoj se razvija pomaže kroz sponzorstva i donacije, što rade i svi naši članovi”, istaknuo je Pleić te naglasio ekonomski, društveni, ali i ekološki utjecaj OIE te značaj domaće komponente u projektima OIE – usluga i opreme. Taj udio domaće komponente varira od 30-40 posto pa do više od 60 posto, kao što je, primjerice, u slučaju prve geotermalne elektrane u Hrvatskoj i u najnovijim projektima vjetroelektrana.

Dio EU sredstava namijenjen je i bržoj integraciji OIE u elektroenergetski sustav. Govoreći o postojećoj elektroenergetskoj mreža i prihvatu brojnih OIE projekte, naročito u malim lokalnim zajednicama, Pleić je naglasio da mreža može, mora i hoće podržati jaču integraciju OIE.

“Trenutačno u Hrvatskoj, ali i globalno, imamo elektroenergetsku mrežu staru više od 50-ak godina. U vrijeme kad je građena, proizvodnja i izvori energije bili su drugačiji nego danas. No, danas je sve drugačije, čak su se i navike potrošača promijenile. Sada su se otvorile i velike mogućnosti da se kroz Green Deal i EU fondove alocira što više sredstava upravo u tu svrhu”, istaknuo je Pleić, a prenosi portal OIE.

Zeleni iskorak

U godini obilježenoj krizom uzrokovanom pandemijom koronavirusa i aferom koja je rezultirala promjenom na čelu uprave tvrtke neopaženo su prošle vijesti o samom poslovanju Janafa. Naime, kompanija stabilno posluje i uredno ispunjava sve ugovorne obveze, a na temelju dosad objavljenih rezultata poslovanja za 2020. godinu projekcije pokazuju da će Janafovi lanjski financijski rezultati biti rekordni.

Potražnja za energentima U prvih devet mjeseci prošle godine Janaf je ostvario 583 milijuna kuna prihoda. Prihodi od temeljne djelatnosti iznosili su 572 milijuna kuna i veći su od prihoda u 2019. čak 15,7%. Također, gotovo su uravnoteženi prihodi od transporta nafte i skladištenja nafte i naftnih derivata. Rezultati pokazuju izvoznu orijentiranost kompanije jer se 65% prihoda iz temeljne djelatnosti ostvaruje u poslovanju s inozemnim kupcima. Janaf 45% svojih prihoda iz skladištenja stječe na međunarodnom mediteranskom spot-tržištu, na kojem se susreće s jakom konkurencijom iz Izraela, Cipra, Italije, Španjolske, Francuske i zemalja afričkog mediteranskog bazena. U istom lanjskom razdoblju kompanija je investirala 395,1 milijun kuna, od čega se najveći dio odnosi na ulaganja u spremnički prostor za naftu na Terminalu Sisak i naftne derivate na Terminalu Žitnjak.

Izvjesni optimizam ulijevaju i očekivanja o stabilizaciji svjetske ekonomije polovicom ove godine i povećanju potražnje za energentima, što znači da se može očekivati rast rafinerijske prerade. Očekivani trend blagog rasta cijena nafte mogao bi pogodovati i rastu potražnje za skladištenjem nafte i naftnih derivata, drugoj temeljnoj djelatnosti kompanije, što bi dodatno moglo povećati profitabilnost Janafa u 2021.

Također, s obzirom na znatna ulaganja u srpskim, mađarskim i slovačkim rafinerijama koje Janaf opskrbljuje, može se očekivati da bi ti prihodi trebali biti stabilni barem tijekom sljedećih petnaestak godina. S obzirom na činjenicu da je Janafova infrastruktura razvijena i dobrim dijelom amortizirana, postoji veliki investicijski potencijal tvrtke za ulaganja u nove biznise s dugoročnim ciljem transformacije u pretežito zelenu energetsku kompaniju. U skladu s time nova će razvojna strategija Janafa definirati ključne razvojne projekte u sektoru obnovljivih izvora energije. Razmatrat će se i projekti koji se mogu financirati iz europskih fondova, osobito iz Inovacijskog fonda, Europskog zelenog plana i Programa oporavka.

Uz diverzifikaciju poslovanja i zelenu transformaciju koju trenutačno prolaze brojne energetske kompanije, Janaf će biti fokusiran na izvršavanje svoje temeljne zadaće; osiguranja neometanog i ekološki prihvatljivog sustava opskrbe naftom i naftnim derivatima Hrvatske, članica Europske unije i zemalja u okruženju. Kao prvi korak u zelenoj tranziciji Janaf je nedavno na Terminalu Žitnjak u pogon pustio prvu solarnu fotonaponsku elektranu, koja će godišnje proizvoditi oko 108.540 kilovat sati (kWh) električne energije. Ušteda je to od oko 70 tisuća kuna godišnje na troškovima za električnu energiju i ujedno smanjenje emisije ugljikova dioksida na godišnjoj razini za 65 tona. Upućeni u poslovne planove Janafa smatraju da bi kompanija kratkoročno trebala svoju financijsku snagu iskoristiti kao investitor u projekte s garantiranim povratom ulaganja, poput ulaganja u vjetroelektrane i solarnu energetiku, dok bi dugoročno kompanija postojeću infrastrukturu mogla koristiti u segmentu transporta vodika.

Janaf je nedavno s kompanijom BP Oil International Limited produljio ugovor o skladištenju sirove nafte na Terminalu Omišalj za kapacitet od 123.000 prostornih metara do 31. ožujka 2022. Slični ugovori sklopljeni su i s kompanijom Crodux Derivati, i to za razdoblje do čak 2026. na Terminalu Omišalj, odnosno 2025. na Terminalu Žitnjak. Janaf za nadolazeće razdoblje ima sklopljene ugovore za skladištenje nafte s Agencijom za ugljikovodike, Inom, MOLom, Glencoreom, Petracom, Litascom i BP-om te ugovore za transport nafte s Inom, MOL-om i NIS-om, kao i za skladištenje naftnih derivata s Agencijom za ugljikovodike i Croduxom, čime je popunjena većina kapaciteta.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/biznis/nova-strategija-janafa-ulaganje-u-zelenu-tranziciju-1468314 – www.vecernji.hr

Korona

Gledaju li se financijske potrebe država za zaduživanjem, ova godina ne bi trebala stvarati dodatne glavobolje ministru financija koji 2021. godine mora “zarolati” oko 50 milijardi kuna starih zaduženja, unutar kojih ipak dominira kratkoročni dug u trezorskim zapisima. To su vrijednosni papiri koje uglavnom kupuju domaći institucionalni ulagači i na njih su kamate gotovo zanemarive. Kod posljednjeg izdanja trezoraca, koje je realizirano početkom veljače, kupci su ostvarili “mršavu” zaradu od samo 0,03 posto kamate godišnje.

Bankarski sustav pliva u novcu te njegov trenutačni višak, koji drži u središnjoj banci, iznosi oko 60 milijardi kuna. Novca imaju i fondovi, tako da će država određivati dinamiku i iznos zaduženja ovisno o tekućim financijskim potrebama. Osim starih dugova koje treba refinancirati, država bi ove godine trebala stvoriti i oko 12 milijardi kuna novog duga. Ovogodišnji bi manjak u proračunu trebao iznositi oko 3 posto BDP-a.

Na naplatu stižu dvije veće obveznice, prva inozemna, nominirana u dolarima, od 1,6 milijardi dolara, već u ožujku. Pripreme za njezino refinanciranje već su počele i sudeći prema stanju na svjetskom tržištu novca, taj bi se dug, ovisno o ročnosti, mogao refinancirati ispod jedan posto. – Uvjeti financiranja su i dalje iznimno povoljni, potrebe države i dalje se mogu vrlo povoljno zadovoljiti – prokomentirao je Vedran Šošić, glavni ekonomist Hrvatske narodne banke. Ukupan iznos javnog duga trebao bi lagano padati mjereno udjelom u BDP-u prema 84 posto BDP-a, nakon osjetnog povećanja u prošloj godini sa 73% na 86 posto BDP-a s kraja 2020. Javni je dug nabildalo 30 milijardi kuna novog proračunskog manjka koji je iza sebe ostavila COVID kriza i globalna pandemija. Očekuje se da će do kraja ove godine javni dug narasti na oko 330 milijardi kuna (2019. iznosio je 292 milijarde kuna), a cijena kamata koja se za njega izdvaja mogla bi iznositi oko 2 posto BDP-a, odnosno oko osam milijardi kuna.

Globalni odgovor na pandemiju bio je dodatno tiskanje novca, što je zadržalo kamatne stope na povijesno nezabilježenim niskim razinama, pa se i Hrvatska našla u poziciji da prijašnja skupa zaduženja povoljnije refinancira. Kamata na dolarsku obveznicu koja u ožujku stiže na naplatu bila je 6,375 posto. Indirektno se taj pad kamata prelijeva i na ostale korisnike kredita, a ne samo na državu, no ipak sporije nego što bi to htjeli i tvrtke i građani. Tako analitičari Privredne banke Zagreb navode da je prosječna kamatna stopa na nove kredite tvrtkama u 2020. godini na godišnjoj razini smanjena za 0,2 postotna boda, na 3,2% kod kredita malim poduzećima (do 2 mil. kn), povišena za 0,1 postotni bod, na 2,4% u slučaju kredita srednje velikim poduzećima (2 do 7,5 mil. kn), dok je na kredite velikim poduzećima (iznad 7,5 mil. kn) stagnirala na 1,8%. Štediše neće ništa zaraditi Objašnjavaju da su visinu prosječne kamatne stope na kredite poduzećima u 2020. bitno odredila kretanja u drugom kvartalu, kad je zbog pandemije plasirano više kredita za likvidnost i refinancirani su krediti po višim kamatnim stopama. Statistika HNB-a o kamatnim stopama na prvi put ugovorene kredite poduzećima pokazuje da su potkraj 2020. kamatne stope bile niže ili jednake razini s početka godine, osim kod kunskih kredita za obrtna sredstva koji bilježe povećanje kamatne stope.

Prosječna je kamatna stopa na novoodobrene kredite kućanstvima u 2020. zabilježila godišnji pad od 0,1 postotni bod, na 2,9% na stambene, odnosno od 0,4 postotna boda, na 5,6% na ostale kredite (pretežno gotovinski krediti). Posebno snažan pad ostvaren je na prvi put ugovorene stambene kredite gdje se u posljednjem tromjesečju zahvaljujući programu subvencija kamata spustila na 2,4%. Ovo nije razdoblje u kojemu štediše mogu računati na neku značajniju zaradu na kamatama. Kamatna stopa na novooročene depozite privatnog sektora u 2020. nastavlja višegodišnji silazni trend te je u prosjeku srezana za 0,1-0,2 postotna boda na godišnjoj razini na kunska oročenja (na 0,2% za kućanstva i 0,1% za poduzeća), dok je kod eurskih oročenja spuštena za manje od 0,1 postotni bod (na 0,1% za kućanstava i poduzeća), piše Večernji list.

Priopćenje

Petrokemija je u petak izvijestila da je završila remont proizvodnih pogona, koji je stajao 90 milijuna kuna te da je pokretanje proizvodnje počelo postupno od 8. veljače.

Sukladno planiranim rokovima u Petrokemiji je završio remont proizvodnih pogona koji je obuhvatio postrojenja Amonijak, UREA, Prerada voda, Energana, Sumporna kiselina, DEE, PEPI, KAN 1, AN/KAN 2 i NPK 1″, navodi se u objavi te kompanije na ZSE.

“Tijekom remonta je na postrojenju Amonijak provedena veća investicija ugradnje novog predgrijača zraka za loženje primarnog reformera, vrijedna oko 22 milijuna kuna”, ističu iz Petrokemije.

Napominju da ukupni trošak remonta iznosi 90 milijuna kuna, pri čemu su izvedene i razvojne investicije vezane uz unapređenje energetske učinkovitosti tvornice.

“Pokretanje proizvodnje počelo je postepeno od 8. veljače pri čemu proizvodnja amonijevog nitrata neće krenuti dok se ne završe popravci na postrojenju AN/KAN 2 i cjelokupna procjena stanja postrojenja AN/KAN 2 vezano uz štete od potresa”, istaknuli su iz Petrokemije.

Remont je Petrokemija pokrenula 24. prosinca, prethodno ga ‘prebacivši’ zbog pandemije s lipnja na zadnji lanjski mjesec.

Mehanizam za oporavak

Hrvatska ukupno iz instrumenta EU sljedeće generacije (NGEU) ima 10,6 milijardi eura. Od toga kroz Mehanizam za otpornost ima 5,94 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,61 milijardi zajmova.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je u petak u Bruxellesu da bi zemlje članice sredinom godine mogle dobiti prve novce iz novog Mehanizma za oporavak.

Čim odluka o vlastitim sredstvima proračuna EU-a bude ratificirana, Komisija će na tržištima posuditi novac i raspodijeliti ga državama članicama. Moći ćemo sredinom godine isplatiti 13 posto kao predfinanciranje, rekla je von der Leyen.

Odluku o vlastitim prihodima proračuna EU-a moraju ratificirati sve zemlje članice jer je to uvjet da se Komisija može zadužiti na financijskim tržištima. Do sada je to obavljeno u šest država članica, a Hrvatska je bila među prvima.

Von der Leyen je prisustvovala svečanosti potpisivanja uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost koju su potpisali predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli i portugalski premijer Antonio Costa.

Costa je doputovao iz Lisabona u Bruxelles kako bi osobno potpisao tu uredbu koju je u srijedu izglasao Europski parlament, a u četvrtak Vijeće.

Uredba će biti objavljena u službenom glasilu EU-a 18. veljače i dan poslije stupiti na snagu.

Mehanizam za oporavak i otpornost ključni je dio instrumenta EU sljedeće generacije koji ima ukupno 750 milijardi eura. Najveći dio toga iznosa bit će isplaćen kroz Mehanizam za oporavak i otpornost, 672,5 milijardi eura, od toga su 312,5 milijardi bespovratna sredstva, a 360 milijardi zajmovi.

Hrvatska ukupno iz instrumenta EU sljedeće generacije (NGEU) ima 10,6 milijardi eura. Od toga kroz Mehanizam za otpornost ima 5,94 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,61 milijardi zajmova.

Sada su na redu države članice koje do kraja travnja trebaju izraditi svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost, a koji će biti podloga za povlačenje sredstava.

Države članice imat će slobodu u određivanju prioriteta na što će trošiti predviđena sredstva, ali će pri tom morati ispuniti uvjete koji su definirani na europskoj razini: novac se treba koristiti za investicije, reforme, jačanje gospodarstva i otpornosti na buduće krize.

U svim nacionalnim planovima najmanje 37 posto sredstava treba biti namijenjeno za projekte koji djeluju pozitivno na okoliš i klimu i najmanje 20 posto za projekte digitalizacije.

Države članice moći će sredstvima iz Mehanizma financirati mjere i projekte provedene između veljače 2020. godine, dakle retroaktivno, do kolovoza 2026.

Prema Komisiji, 70 posto bespovratnih sredstava trebalo bi biti ugovoreno do kraja 2022. godine, a preostalih 30 posto do kraja 2023.. Zahtjevi za zajmove moći će se podnositi do kolovoza 2026. godine.

Povjerenik za gospodarstvo Palo Gentiloni u četvrtak je izjavio da bi gospodarstva država članica čiji je BDP ispod europskog prosjeka mogla 2026. godine biti veća za 3 do 3,5 posto nego u slučaju da nema europskih sredstava za oporavak, donosi HRT

CERP

Godinama obitelji vlasnika kojima je komunistička vlast oduzela tvornice i drugu imovinu vode bitku s državom oko procijenjene vrijednosti njihovog gubitka i vrijednosti obeštećenja.

Zakonski one kojima su oduzeta poduzeća naknada se realizira preko Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), nasljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, a kako vrijeme odmiče i nastoji se završiti privatizaciju, tako i raspoloživi portfelj postaje sve “tanji”, pa je i nezadovoljstvo sve veće.

No, najnovija lista koju je odobrio Upravni odbor CERP-a osupnuo je ne samo one koji čekaju nadoknadu štete, nego i obične promatrače.

Na njoj se, naime, našla apsolutno bezvrijedna dionica jednog od Agrokorovih mrtvaca, poduzeća iz grupacije čije je poslovanje nakon nagodbe vjerovnika preneseno na novu tvrtku i koji sada samo formalno čekaju brisanje iz sudskog registra.

Riječ je o Belju d.d. iz Darde, kojemu je imovine i poslovanje preneseno na Belje plus, a dionica još prije punu godinu dana službeno izvrštena iz kotacije Zagrebačke burze.

Tom prigodom ZSE je naveo da, osim toga što nije ispunjavalo obvezu predaje financijskog izvješća, Belje briše i zbog odluke Skupštine iz prosinca 2019. i obavijesti koja je potom stigla iz samog Belja da je izvjesno da “više nikada neće udovoljavati pravnim i faktičnim uvjetima da se njegovim dionicama trguje na uređenom tržištu”.

Skupština Belja je potvrdila da se iz kapitala ne može pokriti gubitak u 2018., niti je to moguće iz rezultata budućeg razdoblja, te se u skladu s nagodbom Agrokorovih vjerovnika prekida poslovanje Belja d.d. i prenosi ga na novoosnovano Belje plus doo.

Nije sve to nepoznanica ni u CERP-u, što je jasno i iz odgovora koji su dali na upit Poslovnog dnevnika o razlozima uvrštenja dionica Belja u paket iz kojeg se obeštećuje bivše vlasnike za oduzetu imovinu, a u kojem potvrđuju da je njihova vrijednost 0,00 kuna!

Prije nego iznesemo CERP-ov odgovor, valja reći da to nije jedina dionica u najnovijem paketu za nadoknadu štete bivšim vlasnicima, a nije ni riječ o velikom broju dionica, međutim, radi se o principu i nevjerojatnom potezu kojim država onima kojima je već jednom načinjena šteta i koji desetljećima čekaju povrat imovine sada, najblaže rečeno, opalila pljusku.

Ukupno se u paketu za prijenos na ime naknade koji je nominalno vrijedan nešto više od tri milijuna kuna nalaze dionice Vinke iz Vinkovaca, Modre špilje iz Komiže, Mikrosiverita iz Siverića, Veterinarske stanice Imotski i Ilirije iz Biograda na Moru, te spomenutih 18.990 dionica Belja nominalno vrijednih 759,6 tisuća kuna.

CERP u pojašnjenju kako se dionica Belja našla na ovoj listi kao razlog navodi da je “jedina zabrana prilikom dodjele, propisana pozitivnim pravom, koju CERP kao obveznik izvršavanja pravomoćnih rješenja o naknadi ima, ta da ne smije dodjeljivati dionice ili poslovne udjele društava koja su u stečaju, što Belje d.d. nije”.

U sudskom registru, istina, tvrtka se još formalno vodi kao aktivna, no apsurdno je da dobro znana činjenica da je u tijeku postupak koji vodi ka likvidaciji tvrtke nije bio razlog pravnicima da za takav prijedlog “povuku kočnicu” i ne izblamiraju instituciju.

No, dionice se dodjeljuje po nominalnoj vrijednosti, što u CERP-u pojašnjavaju činjenicom da tržišna vrijednost dionica varira i ovisi o poslovanju društva, ponudi i potražnji na uređenom tržištu kapitala i drugim uvjetima.

CERP u svom radu ne može predvidjeti fluktuacije tržišne vrijednosti dionica pojedinih društava, pa tako ni Belja d.d., a to što je tržišna vrijednost dionica Belja d.d. uzeta kao 0,00 kn je zapravo izraz transparentnosti i jednakog postupanja prema svim ovlaštenicima naknade u radu CERP-a, te je ono čemu je uzeta vrijednost od 0,00 kn poslužila prilikom formiranja liste dionica je ta da bi se spriječilo diskriminatorno postupanje prema svim ovlaštenicima naknade koji su po prethodnim listama dionica ostvarili svoje pravo na naknadu”, stoji u odgovoru CERP-a.

Kako, pak, na naknadu s bezvrijednom dionicom gledaju oni kojima će njome biti namirena šteta za oduzetu imovinu, na žalost nije poznato jer do njih nije jednostavno doći, budući da će podaci biti dostupni tek kada se provede prijenos dionica. Iz CERP-a se doznaje tek da je lista formirana za više ovlaštenika naknade koji će biti, po redoslijedu zaprimljenih pravomoćnih rješenja, sljedeći na redu za izvršavanje.

U posljednje vrijeme javnosti su bili najuočljiviji slučajevi obeštećenja bivših vlasnika dionicama Đure Đakovića, zbog privatizacije i restrukturiranja te tvrtke koje je u pripremi, no s tim procesom i one će ostati bez vrijednosti.

CERP-ova praksa je, dakle, da se kod kreiranja paketa kombinira vrijednije i manje vrijedne dionice, no s obzirom na strukturu raspoloživih dionica možda je sazrelo vrijeme za promjene zakona o naknadi za oduzetu imovinu i drugim oblicima naknade.

O toj potrebi u slučaju obeštećenja dionicama već se govorilo, no još nema inicijative. A prema informacijama koje smo dobili u CERP-u, nema čak niti dostupnih informacija koliko je ukupno zahtjeva predano za obeštećenje i koliko je u ovom trenutku još neriješenih zahtjeva.

Zakonom o naknadi, kažu, nije ni jednom tijelu propisana obveza vođenja evidencije podnijetih zahtjeva, niti je određeno ni tijelo koje bi na razini cijele države objedinjava podatke o podnijetim i riješenim zahtjevima za naknadu, zbog čega ni u CERP-u nemaju predodžbu koliko će još slučajeva morati pokriti dionicama iz svog portfelja, piše Poslovni dnevnik.

Reakcije

Premijer Andrej Plenkovć ocijenio je u četvrtak da zimske ekonomske prognoze Europske komisije Hrvatskoj donose ohrabrujuću poruku, jer je procijenjeni pad BDP-a u 2020. godini manji od očekivanog, a prognoza za 2021. je među tri najbolje u EU-u.

Kako je podsjetio na početku Vladine sjednice, procjena rasta BDP-a na nivou cijele Europske unije za prošlu godinu povećana je s minus 7,4 na minus 6,3 posto, a za Hrvatsku je poboljšana za 0,7 postotnih bodova i to s minus 9,6 na minus 8,9 postotnih bodova.

Poboljšanje za Hrvatsku je po Plenkovićevim riječima prije svega rezultat iz trećeg lanjskog tromjesečja, odnosno turističke sezone tijekom koje je u Hrvatsku došlo znatno više stranih turista nego u druge, konkurentske zemlje.

Što se tiče procjene EK-a za ovu godinu, Plenković je istaknuo da je Hrvatska s procijenjenim rastom BDP-a od 5,3 posto izdan prosjeka cijelog EU-a za koji komisija prognozira rast od 3,7 posto te da je to najbolja prognoza iza Francuske i Španjolske.

Te prognoze su, kako je rekao “ohrabrujuća poruka” jer je pad BDP-a u 2020. godini manji od očekivanog, a prognoza za 2021. je među tri zemlje s najvećim projiciranim rastom.

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) trude se držati realizma u vezi hrvatskog gospodarstva i stoga imaju manje optimistične prognoze ovogodišnjeg rasta BDP-a od Europske komisije (EK), navodi se u njihovu komentaru zimskih ekonomskih prognoza EK.

“U HUP-u se trudimo držati realizma u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo, stoga su i naše prognoze manje optimistične od onih koje daje EK”, poručuju u četvrtak iz HUP-a.

Kako pojašnjavaju, u prilog prognozama ide očekivano dobra turistička sezona i potencijalno smirenje pandemijske krize uzrokovane koronavirusom zbog dolaska cjepiva i sve veće procijepljenosti ukupne populacije.

“S druge strane, nemojmo zaboraviti i na sve druge grane gospodarstva kao i da su trenutno na snazi vrlo stroge mjere koje velikom dijelu poduzetnika ograničavaju ili u potpunosti onemogućavaju rad, što će se zasigurno negativno odraziti i na ukupni rast u 2021., ovisno o tome koliko se situacija produži”, ističe se u komentaru HUP-a.

Iz HUP-a također navode i da bez obzira na mjere koje je Vlada donijela u cilju očuvanja radnih mjesta, one ne mogu zamijeniti rad i stvarno poslovanje na tržištu. Uz to, sve dosad donesene mjere tiču se isključivo pomoći radnicima, dok i dalje ne postoji adekvatan model obeštećenja tj. nadoknade dijela prihoda poslodavcima, napominju poslodavci.

Navode i da potencijalnu prijetnju značajnijem rastu predstavlja i moguće povećanje broja nezaposlenih u trenutku zaustavljanja mogućnosti korištenja potpora za očuvanje radnih mjesta. Naime, i nakon što se mjere ograničavanja i zabrane rada gospodarskim subjektima ukinu, bit će potrebno još neko vrijeme da ti subjekti počnu koliko-toliko normalno poslovati, ističu.

U HUP-u smatraju da čak i kad pandemijska kriza prođe, teško je za očekivati da će se potrošnja vratiti na razinu iz 2019., ali moguće je očekivati njezin umjeren rast ukoliko se ostali uvjeti na tržištu rada normaliziraju.

“Ako se situacija s pandemijskom krizom zaustavi, moguć je i ponovni rast izvoza. Pritom svakako treba naglasiti da je i tijekom krizne 2020. robni izvoz, zajedno s proizvodnim sektorom, pokazao svoju izdržljivost, što će se nastaviti i u 2021. Tu su velika očekivanja i od EU fondova, posebice Mehanizma za oporavak i otpornost, uz čiju pomoć bi se trebale ubrzati investicije i unaprijediti proizvodnja što bi trebalo ojačati konkurentnost izvoznog sektora”, zaključuju iz HUP-a.

Analiza Novog lista

Hrvatsko gospodarstvo gubi oko 200 tisuća eura, odnosno oko milijun i pol kuna, sa svakim nedolaskom broda s ukapljenim prirodnim plinom na LNG terminal u Omišlju, pokazala je gruba kalkulacija koju smo izveli u suradnji s pomorskim stručnjacima.

Na omišaljski terminal do sad su, od početka komercijalnog rada, trebala stići četiri broda s teretom ukapljenog prirodnog plina, ali je stigao samo jedan, »Tristar Ruby«, s plinom iz Sjedinjenih Američkih Država, dok su ostala tri preusmjerena na azijska tržišta, gdje cijena LNG-a postiže rekordne vrijednosti u zadnje vrijeme. Od tri preusmjerena broda, dva su trebala dovesti plin za mađarsko tržište, a jedan za Hrvatsku elektroprivredu (HEP), piše Novi list.

Prema izjavama čelnih ljudi LNG Hrvatske, tvrtke koja upravlja LNG terminalom, Plinacroa, hrvatskog operatera transportnog plinskog sustava i HEP-a kao kupca kojemu nije isporučen ukapljeni prirodni plin, niti jedna od te tri tvrtke u državnom vlasništvu, zbog nedolaska triju brodova s plinom nije ostvarila gubitke. LNG Hrvatska i Plinacro zbog toga što sa zakupcima kapaciteta imaju ugovore »puno za prazno«, odnosno zakupci im plaćaju ugovorene tarife, bez obzira prekrcavaju li plin preko terminala i distribuiraju li putem Plinacrovih plinovoda ili ne, a HEP zbog toga što im je prodavatelj plina osigurao zamjenske količine plina po istoj cijeni koja je bila ugovorena za ukapljeni prirodni plin.

Svaki dolazak broda s ukapljenim prirodnim plinom, međutim, veže niz djelatnosti koje su ostale bez predviđenih prihoda zbog nedolaska brodova na hrvatski LNG terminal. Kao i kod svakog drugog broda koji uplovljava u hrvatske luke, i u slučaju LNG tankera uključene su naknade za sigurnost plovidbe, naknade za remorkere, lučke pilote, agente i niz drugih usluga koje brodovima i posadi pruža čitav niz tvrtki u državnom i privatnom vlasništvu, a koje se naplaćuju po različitim kriterijima, poput veličine i vrste broda, vrste i dužine trajanja usluge i slično.

Izračun gubitka državnih i privatnih tvrtki bazirali smo na brodu koji bi idući trebao uploviti u Omišalj u drugoj polovici veljače, LNG tankeru »Castillo de Caldelas« španjolskog brodara, premda nitko od uključenih nije siguran hoće li brod doista stići na LNG terminal ili će, zbog visokih cijena LNG-a na azijskim tržištima, i on biti preusmjeren prema Kini, Koreji ili Japanu.

Riječ je o brodu za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, od 126 tisuća bruto-tona koji bi samo na ime naknade za uporabu objekata sigurnosti plovidbe, takozvanu svjetlarinu, državnoj trvrtki Plovput koja održava svjetionike i plovne puteve, trebao platiti 0,49 eura po bruto toni, odnosno ukupno oko 61,5 tisuća eura, samo za plovidbu Jadranom do Omišlja.

Osim ovog fiksnog troška za brod ove veličine i vrste, svaki LNG tanker koji dolazi u Omišalj obavezno koristi uslugu remorkera tvrtke JPS koja ima koncesiju za obavljanje ove usluge na LNG terminalu, pri čemu za svako uplovljavanje i isplovljavanje koristi usluge četiri remorkera što, prema važećim tarifama, stoji oko 125 tisuća eura.

Već na sidrištu, objašnjava Jakov Karmelić, na brod se penje peljar i pomaže zapovjedniku u manevru pristajanja, a u tome pomažu i tegljači. Nakon toga se angažiraju privezivači, odvozioci otpada, lučki radnici iskrcavaju, ukrcavaju i skladište teret, brodski opskrbljivači organiziraju opskrbu različitih brodskih potrepština, obavlja se nabava maziva i goriva kao i vode, angažiraju se kontrolne kuće, serviseri za popravak strojeva i uređaja na brodu, organiziraju se smjene posada i time se upošljavaju autoprijevoznici za prijevoz od i do aerodroma, kao i hoteli za smještaj posada dok se čeka brod ili avion, u slučaju potrebe pruža se zdravstvena skrb članovima posade.

Prilikom prekrcaja ukapljenog prirodnog plina s LNG tankera na FSRU brod, LNG Hrvatska obavezna je i prisutnost protupožarnog remorkera, po cijeni od oko 800 eura po satu, a ako uzmemo da prekrcaj traje dva dana, dolazimo do još gotovo 40 tisuća eura izgubljenih zbog nedolaska broda.

Ova tri najveća izdatka za svaki brod slične veličine koji dolazi u Omišalj, ukupno iznose oko 220 tisuća eura, čemu treba pribrojiti i deset do petnaest tisuća eura troškova ostalih usluga, poput agenta, odvoza smeća, opskrbe broda i slično. Izgubljena dobit može biti i veća, s obzirom na čitav niz usluga koje brod i posada mogu ili ne moraju zatražiti. Tu se ubrajaju eventualni posjeti liječniku ili smjena posade, što nije zanemarivo, s obzirom da Hrvatska od jučer i službeno spada među države koje su pomorce proglasile ključnim radnicima.

To znači da u vremenu COVID-19 pandemije naša zemlja spada među one gdje je smjenu posade moguće jednostavnije, brže i jeftinije izvesti, a brodarima taj podatak zasigurno neće promaknuti, s obzirom da ga je objavila i Međunarodna pomorska organizacija (IMO). Svemu treba dodati i eventualne usluge različitih servisera brodskih sustava i uređaja, opskrbljivača hranom i vodom, prijevoznika, certifikacijskih društava i tako dalje, što izgubljenu dobit dodatno povećava, piše Novi list.

Prognoza Europske komisije

Hrvatsko gospodarstvo palo je prošle godine 8,9 posto, ove godine se očekuje rast od 5,3, a sljedeće 4,6 posto, objavila je u četvrtak Europska komisija u svojim zimskim ekonomskim prognozama.

“Procjenjuje se da je hrvatsko gospodarstvo u 2020. godini palo za 8,9 posto. Ovaj nagli pad uglavnom se može pripisati utjecaju pandemije covida-19 na izvoz usluga, posebno turizma, koji je znatno pretrpio zbog pada potražnje za zračnim putovanjima i nametanja ograničenja putovanja u mnogim zemljama”, navodi Komisija.

Također je pala i privatna potrošnja, što dovodi do prisilne štednje i štednje iz opreza.

Pad je nešto manji u odnosu na jesenske ekonomske prognoze iz studenoga prošle godine, kada je Komisija procjenjivala pad od 9,6 posto. U jesenskim prognozama Komisija je prognozirala rast u 2021. od 5,7 posto (sada u zimskim prognozama 5,3), a za sljedeću godinu rast od 3,7 posto (sada u zimskim prognozama 4,6 posto).

Po očekivanom rastu BDP-a u 2021., Hrvatska je treća među 27 članica EU-a, iza Španjolske koja očekuje rast od 5,6 posto i Francuske, 5,5 posto.

No, Hrvatska je i četvrta u EU po procjeni visine pada BDP-a u prošloj godini iza Španjolske (- 11 posto), Grčke (-10 posto), Malte ( – 9 posto).

Komisija navodi da u ovim prognozama nisu uzete u obzir mjere i projekti koji će se financirati iz Mehanizma za oporavak i otpornost, tako da su moguće i veće stope rasta u ovoj i sljedećoj godini. Hrvatska kroz Mehanizam za oporavak i otpornost ima na raspolaganju 5,94 milijarde eura bespovratno i 3,61 zajmova. Već ove godine može dobiti 13 posto predviđenih sredstava kao predfinanciranje.

Komisija navodi da je, nakon što je BDP u trećem tromjesečju 2020. bio bolji od očekivanog, u četvrtom tromjesječju ponovno je došlo do pada zbog uvođenja mjera radi suzbijanja pandemije.

Ove se godine očekuje rast od 5,3 posto s obzirom da se očekuje rast domaće potražnje nakon popuštanja mjera uvedenih zbog covida-19 i nakon što više građana bude procijepljeno.

Suzdržana potražnja zajedno s postupnim oporavkom tržišta rada trebala bi potaknuti privatnu potrošnju. Očekuje se rast investicija s obzirom na već sada snažnu dinamiku u građevinskom sektoru te na obnovu Banije i Zagreba koji su stradali u potresu. Također se očekuje i postupni oporavak u pogledu dugoročnih investicija. Oporavak vanjske potražnje bit će nejednak. Očekuje se snažan rast robnog izvoza zahvaljujući poboljšanim svjetskim izgledima, ali predviđa se da će izvoz usluga ostati prigušen i u 2021. i u 2022. godini u usporedbi s razinom iz 2019. godine i to uglavnom zato što će oporavak u sektoru putovanja i ugostiteljstva vjerojatno potrajati nekoliko godina.

Stopa inflacije prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HICP) pala je na nula posto u 2020. godini, dok je osnovna inflacija ostalo uglavnom stabilna na oko jedan posto. Kako se učinak prošlogodišnjeg pada cijena nafte gubi, očekuje se da će inflacija lagano porasti 2021. godine, ali bi trebala ostati prigušena tijekom prognoziranog horizonta (1,2 posto 2021. i 1,5 posto 2022.).