Hrvatska

Rohatinski je bio cijenjeni hrvatski ekonomist, četvrti guverner HNB-a s najdužim mandatom na čelu središnje banke, od srpnja 2000. do 2012. godine. Željko Rohatinski rođen je 3. siječnja 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 1974. godine, a 1988 godine doktorirao je s radom na temu “Uloga, ciljevi i metode ekonomske politike i problem ročnosti”.

Rohatinski je 1974. godine počeo raditi u Republičkom zavodu za društveno planiranje, a 1989. godine bio je imenovan generalnim direktorom Zavoda. Godinu dana kasnije postao je voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji je vodio do 1998. godine, kada je prešao na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb.

Na tom mjestu radi do travnja 2000. godine, kada preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, gdje se zadržao nekoliko mjeseci. Hrvatski sabor je 12. srpnja 2000. godine imenovao Rohatinskog guvernerom HNB-a, a drugi je put za guvernera središnje banke izabrao u srpnju 2006. godine. Početkom lipnja 2012. godine kada se spekuliralo hoće li dobiti i treći mandat na čelu HNB-a, sam je Rohatinski izjavio da nakon 12 godine odlazi iz središnje banke.

U nekoliko sam navrata izjavio da sam spreman ostati u HNB-u ako Vlada ocijeni da smo u stanju uspješno surađivati, no Vlada je ocijenila da takva suradnja više nije moguća. To mi je rekao premijer Zoran Milanović prije nekoliko dana u telefonskom razgovoru, kazao je Rohatinski početkom lipnja 2012. godine.

Za vrijeme dok je bio na čelu hrvatske središnje banke Rohatinski je dobio nekoliko priznanja za taj rad pa mu je tako i mjesečnik The Banker 2009. godine dodijelio dva priznanja – priznanje najboljeg guvernera Europe i najboljeg centralnog bankara godine 2008. u globalnim razmjerima.

Rohatinski je u svom mandatu guvernera često oštro kritizirao vlade, a pripisuju mu se i zasluge za niz poteza koje su spasile hrvatski bankarski sustav od ozbiljnih problema nakon krize koja je izbila 2008 godine, a uživao je i veliko povjerenje građana. Tako je, iako je imao problema s mucanjem, 2008. godine dobio i nagradu Hrvatske udruge za odnose s javnošću za najboljeg komunikatora od osoba iz javnog života.

Nakon odlaska s mjesta guvernera Rohatinski se vratio u Agrokor na mjesto savjetnika za makroekonomske analize. Uz to, pratile su ga i kontraverze vezano za Agrokorovu kupnju špediterske tvrtke njegove supruge za jednu kunu, kao i da ga je dio kruga Ivice Todorića 2012. godine nagovarao da se politički angažira i sl.

Željko Rohatinski autor je niza stručnih i znanstvenih članaka i knjiga pa je tako 2017. godine njegovu knjigu “Time and Economics: The Concept of Functional Time” (Vrijeme i ekonomija: Koncept funkcionalnog vremena) objavio jedan od najvećih svjetskih akademskih izdavača Palgrave Macmillan.

Rohatinski je i autor knjige “Kriza u Hrvatskoj”, a ovih mu je dana u izdanju Naklade Ljevak objavljena autobiografsku knjiga “Persona non grata“. “Pratili su me atributi kejnesijanac, monetarist, suverenist… Bilo je i drugačijih, ovisno o autoru, trenutku ili ciljevima. Nikad se nisam smatrao ničim od toga. Nastojao sam gledati što se stvarno zbiva i misliti svojom glavom. S takvim pristupom nije jednostavno naći istomišljenike niti je ugodno. Za svoje se poglede trebate izboriti čvrstim argumentima, gubeći prijatelje, a ponekad stvarajući i neprijatelje”, zapisao je uz ostalo u svojoj autobiografiji Rohatinski.

– Ovom odlukom Rafinerija nafte Rijeka transformirat će se u modernu europsku rafineriju, a istovremeno će se osigurati da Ina zadrži vodeći položaj na tržištu. Radi se o velikom ulaganju koje će znatno utjecati na poslovanje kompanije u budućnosti – istaknuo je predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon na jučerašnjoj konferenciji za novinare.

Fasimon je predstojeću investiciju nazvao velikim korakom i velikim događajem ne samo za Inu, nego i za Hrvatsku. Otkrio je da će se u riječku rafineriju investirati četiri milijarde kuna.

– Ovo je jedna od najvećih investicija u novijoj povijesti Ine – zaključio je Fasimon.

Odluku kojom će se, prema očekivanju Ine, osigurati budućnost rafinerijskog poslovanja naše najveće kompanije u potpunosti su podržali Vlada Republike Hrvatske i MOL kao dva najveća pojedinačna dioničara.

Zahvaljujući postrojenju za obradu teških ostataka, struktura proizvoda riječke rafinerije poboljšat će se tako da će se povećati udio profitabilnih bijelih proizvoda, to jest motornih goriva. Radovi na novom postrojenju počet će ubrzo, a puštanje u rad planirano je za 2023. godinu.

Ulaganjem u projekt postrojenja za obradu teških ostataka, rekonstrukcijom postojećih postrojenja, novom lukom sa zatvorenim skladištem za naftni koks te većom ukupnom složenošću Rafinerija nafte Rijeka postat će moderna europska rafinerija. Ukupna ulaganja vrijedna su oko četiri milijarde kuna, što predstavlja najveći pojedinačni investicijski projekt u povijesti kompanije u Hrvatskoj.

Predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon istaknuo je kako odluka o postrojenju za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji označava važan korak u provedbi programa kompanije “R&M Novi smjer 2023.”, kao i važan trenutak u povijesti kompanije.

Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić ocijenio je velikim iskorakom Ine odluku o pokretanju projekta modernizacije Rafinerije nafte Rijeka.

– Radi se o jednom od najvećih ulaganja u našem energetskom sektoru i drago mi je da je ono realizirano upravo za vrijeme mandata ove Vlade. Ovom će se investicijom unaprijediti struktura proizvoda iz Rijeke, povećati profitabilnost i unaprijediti konkurentnost Ine u području zaštite okoliša znatnim smanjenjem emisije CO2 i ostalih štetnih plinova – rekao je Ćorić.

Glavni izvršni direktor MOL Grupe i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Ine, József Molnár, izrazio je uvjerenje kako odluka o modernizaciji riječke rafinerije dokazuje posvećenost MOL Grupe Ini. Gradnjom postrojenja za obradu teških ostataka, dodao je Molnár, značajno će se povećati složenost i učinkovitost riječke rafinerije.

– Čvrsto vjerujem da će se konkurentnost Inine djelatnosti Rafinerije i marketing dodatno poboljšati nakon početka rada postrojenja te da će ova investicija imati značajan pozitivan utjecaj na profitabilnost kompanije u budućnosti – ustvrdio je Molnár, pridruživši se ocjeni Sándora Fasimona da je odluka o investiranju u riječku rafineriju razlog za slavlje u Ini.

Ministar Ćorić u sličnom je tonu ocijenio kako je ulaganje od četiri milijarde kuna najljepši božićni poklon za hrvatsku energetiku.

– Nakon najavljene investicije u Rijeku, Ina kao vertikalno ustrojena kompanija nije samo teorija, nego će biti i praksa – istaknuo je ministar Ćorić.

Osvrnuvši se na neriješene suvlasničke odnose u Ini, Ćorić je rekao da najava investicije u Rijeci nema utjecaj na vlasničke odnose u našoj najvećoj kompaniji.

– Investicija u riječku rafineriju je ogroman korak naprijed za Inu, bez obzira na to tko bio vlasnik kompanije – zaključio je ministar Ćorić.

Ocijenio je i kako modernizacija riječke rafinerije ne kasni, iako je priznao da je ona najavljena još 2003. godine.

Odluka o postrojenju za obradu teških ostataka dolazi godinu dana nakon najave programa “INA R&M Novi smjer 2023.”, čiji je cilj transformacija Inina rafinerijskog sustava kako bi umjesto gubitaka ostvarivao dobit. Spomenuti program, navode u Ini, uključuje koncentraciju djelatnosti prerade sirove nafte u Hrvatskoj u Rafineriji nafte Rijeka i, dodaju, konverziju Rafinerije nafte Sisak u industrijski centar koji će obuhvaćati proizvodnju bitumena, zatim logističko središte te, potencijalno, proizvodnju maziva i rafineriju biokomponenti. Potonja konverzija sisačke rafinerije, napominju u Ini, odobrena je u ožujku ove godine te se puštanje u pogon sisačkog pogona planira u 2021.

– Uz provođenje svih aktivnosti obuhvaćenih programom “INA R&M Novi smjer 2023.”, Ina nakon 2023. očekuje prosječan godišnji rast EBITDA veći od milijardu kuna – najavljuju u našoj najvećoj kompaniji.

Nadzorni odbor Ine jučer je dao prethodnu suglasnost za gradnju postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka, a Uprava Ine donijela jednoglasnu odluku o ulaganju koje zapravo predstavlja dovršetak modernizacije riječke rafinerije.

– Ovom odlukom Rafinerija nafte Rijeka transformirat će se u modernu europsku rafineriju, a istovremeno će se osigurati da Ina zadrži vodeći položaj na tržištu. Radi se o velikom ulaganju koje će znatno utjecati na poslovanje kompanije u budućnosti – istaknuo je predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon na konferenciji za novinare.

Fasimon je predstojeću investiciju nazvao velikim korakom i velikim događajem ne samo za Inu, nego i za Hrvatsku. Otkrio je da će se u riječku rafineriju investirati četiri milijarde kuna.

– Ovo je jedna od najvećih investicija u novijoj povijesti Ine – zaključio je Fasimon.

Odluku kojom će se, prema očekivanju Ine, osigurati budućnost rafinerijskog poslovanja naše najveće kompanije u potpunosti su podržali Vlada Republike Hrvatske i MOL kao dva najveća pojedinačna dioničara.

Zahvaljujući postrojenju za obradu teških ostataka, struktura proizvoda riječke rafinerije poboljšat će se tako da će se povećati udio profitabilnih bijelih proizvoda, to jest motornih goriva. Radovi na novom postrojenju počet će ubrzo, a puštanje u rad planirano je za 2023. godinu.

Ulaganjem u projekt postrojenja za obradu teških ostataka, rekonstrukcijom postojećih postrojenja, novom lukom sa zatvorenim skladištem za naftni koks te većom ukupnom složenošću Rafinerija nafte Rijeka postat će moderna europska rafinerija. Ukupna ulaganja vrijedna su oko četiri milijarde kuna, što predstavlja najveći pojedinačni investicijski projekt u povijesti kompanije u Hrvatskoj.

Predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon istaknuo je kako odluka o postrojenju za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji označava važan korak u provedbi programa kompanije “R&M Novi smjer 2023.”, kao i važan trenutak u povijesti kompanije.

Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić ocijenio je velikim iskorakom Ine odluku o pokretanju projekta modernizacije Rafinerije nafte Rijeka.

– Radi se o jednom od najvećih ulaganja u našem energetskom sektoru i drago mi je da je ono realizirano upravo za vrijeme mandata ove Vlade. Ovom će se investicijom unaprijediti struktura proizvoda iz Rijeke, povećati profitabilnost i unaprijediti konkurentnost Ine u području zaštite okoliša znatnim smanjenjem emisije CO2 i ostalih štetnih plinova – rekao je Ćorić.

Glavni izvršni direktor MOL Grupe i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Ine, József Molnár, izrazio je uvjerenje kako odluka o modernizaciji riječke rafinerije dokazuje posvećenost MOL Grupe Ini. Gradnjom postrojenja za obradu teških ostataka, dodao je Molnár, značajno će se povećati složenost i učinkovitost riječke rafinerije.

– Čvrsto vjerujem da će se konkurentnost Inine djelatnosti Rafinerije i marketing dodatno poboljšati nakon početka rada postrojenja te da će ova investicija imati značajan pozitivan utjecaj na profitabilnost kompanije u budućnosti – ustvrdio je Molnár, pridruživši se ocjeni Sándora Fasimona da je odluka o investiranju u riječku rafineriju razlog za slavlje u Ini.

Ministar Ćorić u sličnom je tonu ocijenio kako je ulaganje od četiri milijarde kuna najljepši božićni poklon za hrvatsku energetiku.

– Nakon najavljene investicije u Rijeku, Ina kao vertikalno ustrojena kompanija nije samo teorija, nego će biti i praksa – istaknuo je ministar Ćorić.

Osvrnuvši se na neriješene suvlasničke odnose u Ini, Ćorić je rekao da najava investicije u Rijeci nema utjecaj na vlasničke odnose u našoj najvećoj kompaniji.

– Investicija u riječku rafineriju je ogroman korak naprijed za Inu, bez obzira na to tko bio vlasnik kompanije – zaključio je ministar Ćorić.

Ocijenio je i kako modernizacija riječke rafinerije ne kasni, iako je priznao da je ona najavljena još 2003. godine.

Odluka o postrojenju za obradu teških ostataka dolazi godinu dana nakon najave programa “INA R&M Novi smjer 2023.”, čiji je cilj transformacija Inina rafinerijskog sustava kako bi umjesto gubitaka ostvarivao dobit. Spomenuti program, navode u Ini, uključuje koncentraciju djelatnosti prerade sirove nafte u Hrvatskoj u Rafineriji nafte Rijeka i, dodaju, konverziju Rafinerije nafte Sisak u industrijski centar koji će obuhvaćati proizvodnju bitumena, zatim logističko središte te, potencijalno, proizvodnju maziva i rafineriju biokomponenti. Potonja konverzija sisačke rafinerije, napominju u Ini, odobrena je u ožujku ove godine te se puštanje u pogon sisačkog pogona planira u 2021.

– Uz provođenje svih aktivnosti obuhvaćenih programom “INA R&M Novi smjer 2023.”, Ina nakon 2023. očekuje prosječan godišnji rast EBITDA veći od milijardu kuna – najavljuju u našoj najvećoj kompaniji.

Projektom ukupne vrijednosti 2.475.400 eura, koje je su financirali slovenski i hrvatski partner. U Industrijskoj zoni Bakar na Kukuljanovu otvorena je prva punionica za ukapljeni prirodni plin (LNG, UPP) u Hrvatskoj, čime je, kako je istaknuto, ostvaren još jedan važan korak ka uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u Hrvatskoj.

Alternativna goriva su LNG, CNG, e-mobilnost, UNP i bioplin.

Riječ o hrvatsko-slovenskoj investiciji koja se realizira u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) uz financijsku podršku INEA-e, europske agencije koja raspolaže s ukupno 23,7 milijardi eura za financiranje komponente prijevoza, jedne od tri okosnice CEF-a.

Punionicu je ispred nositelja aktivnosti na stvaranju preduvjeta za korištenje alternativnih energenata u prometu Republike Hrvatske otvorio pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture Alen Gospočić, koji je istaknuo kako resorno Ministarstvo daje punu podršku ovakvim i sličnim projektima te podupire međunarodnu suradnju u području razvoja infrastrukture za alternativna goriva.

– Projekt prve hrvatske punionice za ukapljeni prirodni plin (LNG) dijelom je te europske infrastrukture transporta TEN-T. Od danas bit će upisana u europsku mrežu LNG punionica. Projektom ukupne vrijednosti 2.475.400 eura, koje je su financirali slovenski i hrvatski partneri, obuhvaćene su tri punionice za LNG na području Slovenije i Hrvatske, Sežana, Kukuljanovo i uskoro Ljubljana, a s punionicom u Rijeci Hrvatska se napokon uključuje u europski projekt Blue Corridor i postaje dijelom europske infrastrukture punionica za LNG kao alternativno gorivo s niskim udjelom ugljika za teška cestovna vozila, kazao je Gospočić, dodajući kako će ova punionica imati ogroman gospodarski, ekonomski i ekološki značaj, jer će pridonositi snažnijem korištenju UPP-a/LNG-a u teškom teretnom prometu, dekarbonizaciji prometnog sustava te poboljšanju okolišne učinkovitosti prometnog sektora. Do 2030. godine punionice LNG-a za teretna vozila bit će izgrađene uz auto-ceste u Zagrebu, Zadru, Splitu, Slavonskom Brodu, Osijeku i Pločama u okviru europskog projekta Blue Corridor.

Igor Grozdanić, smatra da je to početak jedne nove priče gdje bi se prema nacionalnom integriranom energetskom planu RH trebalo do 2030. otvoriti desetak ovih punionica, od Rijeke do Varaždina, od Zagreba do Vukovara (Luka Vukovar). On smatra da je to prethodnica LNG projektu na otoku Krku.

S ovom investicijom krećemo u izazov dostizanja cilja od 13,2 posto alternativnih goriva (konkretno OIE) u prometu do 2030. Godine. Projekt je vrlo dobar, a sljedeća punionica se uskoro otvara kroz mjesec dva u Zagrebu, na lokaciji Radnička. Nakon nje slijede Slavonski brod i Varaždin.

S tim projektima, Grozdanić navodi, napokon ćemo smanjiti udio benzin i dizel vozila, a vozila na alternativni pogon bi trebala preći 5 posto u idućih par godina. Tijekom programa IVECO je premijerno prikazao svoj novi model Stralis NP u konfiguraciji 4×2 tegljača, opremljenog s dva LNG spremnika kapaciteta 540 litara, odnosno s ukupnim kapacitetom od 1.080 litara, čime je uspio postići autonomiju kretanja i do 1.600 kilometara.

Mišljenje nezavisnog odvjetnika, kao ni odluka Suda EU-a koja se očekuje negdje u proljeće sljedeće godine ne odnosi se na sadržaj slovenskih prigovora nego samo na pitanje je li Sud EU-a nadležan ili nije za to pitanje.

Nezavisni odvjetnici su posebnost Suda EU-a. Mišljenje nezavisnog odvjetnika ne obvezuje Sud. Nezavisni odvjetnik ne zastupa ničije interese, ni stranaka, ni javnosti, nego samo daje stručno mišljenje o relevantnim pravnim pitanjima.

Na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika teško da će se moći nazrijeti odluka Suda. Dosadašnja praksa pokazuje da u predmetima koji se vode pred Velikim vijećem Suda EU-a, a to je slučaj i s ovom slovenskom tužbom, Sud slijedi mišljenje nezavisnog odvjetnika u oko polovici slučajeva. U predmetima koji se vode pred Malim vijećem, odluke Suda su u oko 80 posto slučajeva u skladu s mišljenjem nezavisnog odvjetnika.

Slovenija je pokrenula postupak protiv Hrvatske na temelju članka 259 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i predložila Sudu EU-a da utvrdi da Hrvatska krši 2. i 4. članak Ugovora, koji govori o poštivanju vladavine prava i lojalnoj suradnji među državama članicama EU-a. Slovenija također tvrdi da Hrvatska krši uredbu o zajedničkoj ribarskoj politici, schengenskim propisima o kretanju osoba te direktive pomorskom prostornom planiranju.

Stajalište Hrvatske je da Sud EU-a nije nadležan odlučivati o zahtjevima Slovenije u navedenom postupku s obzirom na to da između dviju država nije doista riječ o sporu o primjeni i tumačenju prava EU, što bi bilo u nadležnosti Suda Europske unije. Hrvatska drži da u ovom predmetu postoji spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu međunarodnog prava, koji treba rješavati primjenom pravila međunarodnog prava i za to predviđenim sredstvima mirnog rješavanja sporova, uključujući pregovorima.

Na Sudu EU-a o sadržaju slovenskih prigovora nije se ni raspravljalo. Do sada je jedino 8. srpnja ove godine održana usmena rasprava o nadležnosti. Odluči li Sud da nije nadležan, postupak se automatski okončava. U slučaju da se proglasi nadležnim ili djelomično nadležnim uslijedit će rasprava o sadržaju, a nakon toga slijedi odluka Suda.

Na raspravi u srpnju, Hrvatska je istaknula da Sud EU-a nije nadležan u ovom slučaju jer su granice između dviju zemalja pitanje međunarodnog, a ne europskog prava, da je bit spora to kuda se proteže granica, a ne tumačenje prava EU-a. Hrvatska smatra da bi jedina pravna podloga za ovaj spor pred Sudom EU-a mogao biti članak 273 Ugovora o EU-u.

Članak 273 nudi mogućnost članicama EU-a da pred Sudom EU-a iznesu međusobne sporove o predmetu koji se u strogom smislu ne tiče europskog prava, ali je za članice i za EU važan u širem kontekstu. Ukratko, ako se neki spor među članicama ne tiče konkretno prava Europske unije, onda se sud EU-a o njemu ne može očitovati, osim ako se same članice u tom sporu ne dogovore da mu problem zajedno iznesu u okviru postupka iz 273. članka Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Slovenija, s druge strane, drži da je arbitražna presuda činjenica, da je granica tom presudom utvrđena i da se može pregovarati samo o njezinoj provedbi.

Napomenuo je da ne može komentirati odluku suda jer je nije vidio. Upitan kako će se namaknuti novac kazao je da nema tih skrivenih novaca raznoraznih u proračunu pa svaku od tih stvari treba uvijek sagledavati u širem kontekstu. Na daljnja pitanja kako riješiti to pitanje zdravstva čijim djelatnicima prema procjenama treba za prekovremeni rad isplatiti oko milijardu i pol kuna kazao je da nije toliko sretan što se, kao nedavno u području obrazovanja, fokusiraju isključivo na plaće, tj. financijski dio na čemu se u pravilu i zadrže.

Kad je riječ o policajcima koji također traže veće plaće, ministar je poručio javnost čuti sve detalje o čemu sad ne može govoriti javno dok se na internim sastancima sve ne dogovori. Ministar je uvjeren da policajci neće štrajkati, kao što su to radili prosvjetni djelatnici.

Indeks očekivanja financijskih stručnjaka za najveće europsko gospodarstvo porastao je u prosincu za 12,8 bodova u odnosu na prošli mjesec, na 10,7 bodova, što je njegova najviša vrijednost od veljače prošle godine.

Ujedno je osjetno nadmašio očekivanja analitičara koji su predviđali da će dosegnuti 3,5 bodova. Porastao je i indeks koji mjeri ocjenu aktualnog stanja u gospodarstvu, za 4,8 bodova, na minus 19,9 bodova. Opetovano znatno poboljšanje očekivanja možda će nekoga iznenaditi a počiva na nadi da će njemački izvoz i osobna potrošnja biti bolji nego što se do sada očekivalo, kazao je predsjednik ZEW-a Achim Wambach.

Ta nada izvire iz neočekivano velikog rasta njemačkog trgovinskog viška u listopadu, relativno snažnog gospodarskog rasta u Europskoj uniji u trećem tromjesečju i stabilnog domaćeg tržišta rada, dodao je Wambach.

Većina njemačkih iseljenika odlazi u inozemstvo zbog posla i više novca. Među njima je najviše visokoobrazovanih, a najpopularnija destinacija za Nijemce je susjedna zemlja koja ima njemačko govorno područje.

Njemački iseljenici pretežno su visokoobrazovani građani u ‘najboljim godinama’: 76 posto njih ima sveučilišnu diplomu ili su doktori znanosti, dakle tri četvrtine, mada samo četvrtina njemačkog stanovništva ima visoko obrazovanje. Većina je stara između 20 i 40 godina. To proizlazi iz studije Saveznog zavoda za istraživanje stanovništva, piše Deutsche Welle.

Prema ovoj studiji veliki dio ispitanika je iseljava iz profesionalnih razloga. “Često se radi o sljedećem koraku u karijeri”, kazao je politolog Andreas Ette prilikom predstavljanju rezultata studije u Berlinu.

Samo 18 posto ispitanika je odgovorilo da Njemačku napušta zbog nezadovoljstva životom u zemlji. “Više od 60 posto ispitanika reklo je da im je neto prihod kućanstva u inozemstvu ‘bolji’ ili ‘puno bolji’ od plaće koju su imali posljednjih mjeseci u Njemačkoj”, rekao je Ette.

U prosjeku se neto osobni prihod povećao za 1.186 eura mjesečno. To veliko povećanje prihoda ostaje čak i kada se u obzir uzme različita kupovna moć zemalja u koje su Nijemci emigrirali. Pokazalo se da su od povećanja neto prihoda u inozemstvu profitirali svi emigranti, a pogotovo oni koji nemaju visoku stručnu spremu.

Međutim, postoje i negativne posljedice emigracije: za 40 posto iseljenika društveni kontakti su se u inozemstvu malo pogoršali.

Prema Saveznom zavodu za istraživanje stanovništva, u inozemstvu trenutno živi oko četiri milijuna Nijemaca. Svake godine u prosjeku 180.000 njemačkih građana napusti zemlju. U istom razdoblju oko 130.000 se vrati. Studija pokazuje da je boravak u inozemstvu obično privremen i traje samo nekoliko godina.

U proteklih deset godina Švicarska je bila daleko najpopularnije odredište njemačkih emigranata. Skoro 200.000 Nijemaca preselilo je u susjednu zemlju. 127.000 je otišlo u Sjedinjene Američke Države, 108.000 u Austriju i 82.000 u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Stopa iseljenika iz Njemačke je s 5,1 posto relativno visoka u odnosu na druge industrijske zemlje. Tako se na primjer iz SAD-a iseljava 0,7 posto stanovništva, iz Japana 0,6, dok Poljska bilježi visokih 10 posto.

Ova studija German Emigration and Remigration Panel Study (GERPS) potpuno je preokrenula tradicionalni pristup istraživanja migracije: ne istražuje imigrante u njihovoj ciljnoj zemlji, već se koncentrira na emigrante iz određene zemlje koji odlaze na različita odredišta u svijetu.

Ovu studiju je Savezni zavod za istraživanje stanovništva iz Wiesbadena radio zajedno sa sociolozima sa Sveučilišta Duisburg-Essen. Anketirano je više od 10.000 njemačkih državljana u dobi od 20 do 70 godina koji su preselili u inozemstvo u razdoblju između srpnja 2017. i lipnja 2018. godine ili su se u istom razdoblju iz inozemstva vratili u Njemačku, javlja Deutsche Welle.

Predsjednica HUP-a Gordana Deranja je u vrlo kritički intoniranom govoru ocijenila da Vlada nije učinila dovoljno kako bi znatnije unaprijedila uvjete poslovanja, a za 2020. godinu rekla je kako poslodavci “ne očekuju puno pozitivnog, ali se boje negativnih učinaka”, s obzirom da su na redu parlamentarni izbori.

Čelnica HUP-a rekla je da poslodavci mogu “pod borom” očekivati samo ono što su privrijedili, no to, kako je istaknula, zahvaljujući Vladinim popuštanjima i ustupcima nije tako u javnom sektoru. Pritom je spomenula i Vladi zamjerila “velikodušnost” potaknutu štrajkom u školama, zbog čega će zaposleni u javnom sektoru “pod bor” dobiti povećanje plaća i drugih prihoda znatno veće od stope gospodarskog rasta. Među poslodavcima to je po njezinim riječima izazvalo nevjericu i negodovanje te spoznaju da će zapravo oni financirati narasle apetite javnog sektora.

Gordana Deranja, predsjednica HUP-a, održala je govor na tradicionalnom novogodišnjem susretu poslodavaca.

Govor prenosimo u cijelosti.

“Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege poslodavci, drage gošće i gosti,

srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatske udruge poslodavaca na našem posljednjem okupljanju u ovoj godini.

Kraju godine vrijeme je za podvlačenje crte, ocjenu postignutog i razmišljanje o tome što nas čeka u narednih 12 mjeseci i dolazećim godinama.

To ćemo napraviti i danas s tim da osim pod ovu, želimo podvući crtu i na prethodne tri godine. Sljedeća 2020. donosi nam parlamentarne izbore, nakon kojih će započeti novi 4-godišnji ciklus vlade koju će oformiti pobjednička opcija. Ova vlada, ulazi dakle u svoju zadnju godinu mandata u kojoj ne očekujemo puno pozitivnih, ali se bojimo negativnih iznenađenja.

Dok Vlada misli da je napravila puno, mi mislimo da nije napravila dovoljno da bi bitnije popravila uvjete poslovanja i poziciju Hrvatske. Nekih je pomaka bilo i gospodarski rast se nastavlja – to treba pošteno i korektno priznati. Međutim problem je što su ti koraci i poboljšanja premali i prespori da bismo sustigli one za kojima trčimo. Gotovo sve druge članice Europske unije su u boljoj formi i trče brže, a mi šećemo laganim korakom dok se razdaljina među nama ne smanjuje.

U uvjetima koji i dalje nisu osobito dobri, usprkos tome što nam mnogo toga još uvijek otežava poslovanje poduzetnici i poslodavci trude se napraviti najviše i najbolje što mogu. Za sebe, za svoje vlasnike, za svoje radnike, za svoje partnere i za čitavo društvo.

Drage kolegice i kolege, svima vama koji ste u ovoj godini dobro poslovali, koji ste uspjeli rasti, koji ste povećavali plaće, a osobito onima koji su pritom ulagali u razvoj, u digitalizaciju i inovacije – od srca čestitam! Trebamo biti ponosni na to što postižemo i kad već neće nitko drugi moramo si čestitati makar mi međusobno.

Naše uspjehe ne bismo trebali priznavati i slaviti samo mi. Naše uspjehe bi trebali priznati i podržavati i drugi dijelovi društva. Jer što smo mi uspješniji to je proračun puniji. Naši bolji rezultati znače i puniju državnu blagajnu.

Zahvaljujući tome što smo je obilno punili i ove godine, nekima je Djed božićnjak uranio i donio fantastične darove. Zahvaljujući velikodušnosti Vlade, pritisku štrajka u školama i prijetnjama drugim štrajkovima, ove godine javni sektor pod bor dobiva nevjerojatna povećanja plaća i materijalnih prava. Kažem nevjerojatna jer se radi o povećanjima koja su značajno veća od stopa gospodarskog rasta. Svi mi koji živimo od tržišta i svoga rada na to ne možemo gledati nikako drugačije nego s nevjericom i negodovanjem.

Pokloni koje mi dobivamo i možemo očekivati od vlade bitno su skromniji. Mi ćemo pod bor sebi i našim radnicima staviti samo ono što možemo zaraditi sami i to iz onoga što ostane dok namirimo potrebe ove ranije spomenute i vrlo brojne grupe zaposlenih u javnom sektoru.

Njihova su prava zajamčena, nemoguće ih je smanjivati, mogu samo rasti, za rezultate i kvalitetu rada nitko ih ne pita, radili ne radili oni svoje dobivaju. I među njima ima sjajnih i vrijednih ljudi, ali su u neravnopravnom položaju – jer njihov dobar rad nije nagrađen boljim uvjetima. Upravo suprotno često su izloženi i mobingu i nekorektnim postupcima većine koja ne želi da im itko remeti njihovu idilu u kojoj se nikad ništa ne mijenja.

Zašto su svim našim vladama i politici ti građani važniji od svih nas drugih koji radimo u privatnom sektoru? Zašto se naše nezadovoljstvo ne računa? Zašto ono nikome nije bitno.

Zato što nismo na ulici? Vjerojatno.

Ljudi koji nisu zadovoljni pakiraju kofere i odlaze. Ne iz državnih službi, iz lokalne uprave i samouprave, iz javnih poduzeća – odlaze uglavnom oni iz privatnog, realnog sektora. Odlaze oni koji trebaju napuniti proračun i osigurati sredstva iz kojih će se plaćati sve veći i veći troškovi države.

Svima koji su svladali barem osnove matematike u osnovnoj školi trebalo bi biti jasno da ta računica ne može držati vodu. Bez ljudi koji rade, bez onih koji stvaraju dodanu vrijednost, koji izvoze, inoviraju – nitko ne može računati ne na bolju budućnost, nego niti na održivost ovakvog stanja.

Promjene i reforme u Hrvatskoj ostaju na čekanju, a vrijeme curi.

U takvim okolnostima, kada govorimo o našim željama i očekivanjima, mi poslodavci želimo da nam 2020. ne donese promjene na gore. Da se Vlada uspije othrvati daljnjim pritiscima i vlastitim porivima za nova povećanja privilegija i troškova proračuna.

Osim toga želimo i nama i svim našim sugrađanima da nam sljedeća godina i izbori koji slijede donesu mudrije i odgovornije saborske zastupnike, hrabriju i odlučniju vladu.

Svima nama drage kolege želim da ostanemo fokusirani na naše poslove i tvrtke, da nastavimo raditi na poboljšanju svega onoga što je u našim vlastitim rukama i za što smo sami odgovorni.

Bez obzira na vladu, na vanjske okolnosti svi smo pred sebe za 2020. postavili određene ciljeve i oni su u skladu s našim poduzetničkim duhom – usmjereni na rast, na nove uspjehe bez obzira na sve izazove i prepreke koji su pred nama.

Od srca vam želim da ih sve ispunite ili premašite!”, poručila je Deranja.

Ministar gospodarstva Darko Horvat odgovorio je kako je Vlada učinila puno, ali kako i on misli da se može i više. Kako je rekao, tijekom ove godine stvorene su dobre pretpostavke za bolju 2020. U 2019. po njegovim su se riječima ostvarile Vladine prognoze i obećanja. Spomenuo je omogućavanje otvaranja tvrtki elektronskim putem te najavio daljnje unapređenje poslovanja putem e-računa. Istaknuo je da je 2019. godina prva u kojoj gospodarski rast nije zasnovan samo na osobnoj potrošnji, nego i doprinosu izvoza i investicija. Gospodarskim rastom od 3,1 posto u prva tri kvartala po njegovim riječima ne mogu se pohvaliti Njemačka, Italija, Austrija ni Slovenija, a Hrvatska ga je ostvarila.

No treba doći do rasta između 4 i 5 posto, kaže Horvat i najavljuje pojeftinjenje cijene rada i smanjenje neporeznih davanja te liberalizaciju usluga zbog čega će niz profesija izići na tržište, kao i daljnje korake u poreznoj reformi.

Velimir Šonje iz Arhivanalitike predstavio je analizu i ocjenu dosadašnjeg Vladina mandata. Podsjetio je da su ciljevi Vlade prilikom preuzimanja dužnosti proklamirani kao gospodarski rast, zaposlenost, socijalna uključenost te demografska obnova i povratak iseljenika.

Hrvatska je, kako je rekao, rasla presporo (ocjena 2 od 5), a presporo je rasla i zaposlenost (također 2 od 5) , socijalnu uključenost ocijenio je trojkom, a demografsku obnovu i povrataka jedinicom, uz napomenu da za to nije odgovorna samo aktualna vlada.

Govoreći o instrumentima za realizaciju Vladinih ciljeva, poreznoj reformi dao je ocjenu 3, aktivaciji državne imovine jedinicu zbog pretjerane usredotočenosti na nekretnine i izostanka značajnih privatizacija, održivosti javnih financija dao je trojku, a povećanju investicija dvojku. Obrazovnu reformu ostavio je bez ocjene, jer, kako je rekao, o tome se vrlo malo zna.

Agan Begić iz Promocije Plusa iznio je rezultate ankete prema kojima 58 poslodavaca ovu godinu ocjenjuje osrednjom, 16 posto malo gorom, 6 posto puno gorom te 16 posto boljom i četiri posto puno boljom od prošle. Prosječna ocjena koju poslodavci na skali od 1 do 5 daju ovoj godini je 2,96, slično kao lani kada je bila 3,01.

Što se tiče očekivanja za 2020., 58 posto anketiranih poslodavaca očekuje da će biti poput ove, 22 posto očekuje malo, a dva posto puno bolju godinu, te 16 posto malo, a dva posto puno goru.

Najoptimističniji su građevinari, a najrezerviraniji poslodavci iz proizvodnje. Pet glavnih prepreka za bolje poslovanje su visoki porezi i doprinosi, problemi s radnom snagom, pravosuđem, javnom upravom i korupcijom, pokazala je anketa.

Hrvatski poslodavci tijekom prvog tromjesečja 2020. godine očekuju usporavanje dinamike zapošljavanja, a planirana je stopa zapošljavanja 2 postotna boda manja nego u tekućem tromjesečju, pokazuje izvješće tvrtke za zapošljavanja Manpower objavljenom u utorak.

Planirana stopa zapošljavanja u prvom kvartalu 2020. godine manja je za 2 postotna boda u odnosu na zadnje tromjesečje ove godine, dok pregled unazad nekoliko godina govori o smanjivanju stope zapošljavanja do 9 postotnih bodova, navodi se u priopćenju Manpowera.

Ta je tvrtka anketu “ManpowerGroup Employment Outlook Survey” o prognozama zapošljavanja za prvo tromjesečje 2020. provela na uzorku od 620 poslodavaca u Hrvatskoj. Sudionicima je postavljeno pitanje kakve promjene u zaposlenosti, gledano ukupno, očekuju u sljedeća tri mjeseca, do kraja ožujka 2020. godine, u usporedbi s tekućim tromjesečjem.

Rezultati ankete pokazuju da 15 posto ispitanih hrvatskih poslodavaca očekuje porast broja zaposlenika u idućem tromjesečju, 10 posto smanjenje, a 72 posto stagnaciju, što rezultira neto prognozom zapošljavanja od 5 posto.

Neto prognoza zapošljavanja, pojašnjavaju u Manpoweru, broj je koji se dobiva tako da se postotak poslodavaca koji očekuju porast zapošljavanja oduzme od postotka poslodavaca koji predviđaju smanjenje stope zapošljavanja, u sljedećem tromjesečju.

Anketa dalje pokazuje da se očekuje porast zapošljavanja u sedam od osam industrijskih sektora u Hrvatskoj u razdoblju od siječnja do ožujka, dok će jedino u turizmu i ugostiteljstvu doći do smanjenja broja radnika.

Kao najjače tržište poslodavci izdvajaju građevinski sektor, s vrlo stabilnim izgledima porasta zapošljavanja od 32 posto. Proizvodni sektor također bilježi tempo porasta s izgledima od 20 posto porasta stope zapošljavanja, što je povećanje od 18 posto gledano usporedno s prethodnim kvartalom. Rast zapošljavanja očekuje se i u području financija, osiguranja, nekretnina i poslovnih usluga, i to za 9 posto.

Međutim, u hotelsko-ugostiteljskom sektoru očekuje se smanjenje broja zaposlenih za 17 posto – hotelskom za 13 posto, a u ugostiteljskom za 6 posto u odnosu na aktualno tromjesečje, ističu iz Manpowera.

Po podacima Manpowera o globalnim izgledima za zapošljavanje, poslodavci u 42 od 43 države obuhvaćene istraživanjem očekuju porast plaća u prvom kvartalu 2020. godine. Isto predviđa i svih 26 država EMEA-e (Europa, Bliski Istok, Afrika). Također, u usporedbi s prethodnim tromjesečjem, u 10 država EMEA-e planovi zapošljavanja jačaju, dok u njih 12 slabe. U usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, izgledi za zapošljavanje su jači u 8, a slabiji u 13 država. Najveći rast tržišta rada u iduća tri mjeseca očekuje se u Grčkoj i Rumunjskoj, dok će najsporiji tempo zapošljavanja biti u Italiji i Španjolskoj, navodi se u priopćenju.

Butković je rekao da HDZ ima svoju kandidatkinju, iza koje stranka treba čvrsto stati. Komentirao je i izjavu predsjednika HDZ-a i Vlade, Andreja Plenkovića, koji je rekao da je glas za Miroslava Škoru zapravo glas za Zorana Milanovića.

“Ono što je rekao predsjednik stranke i Vlade stoji, jer onaj kandidat koji bi potencijalno dobio glasove HDZ-a, a to ne bi bila aktualna predsjednica, to jača kandidata sa suprotne strane, a to je Milanović. To je matematički jasno. Mi imamo svoju kandidatkinju i trebamo svi stati iza nje”, rekao je Butković.

Istaknuo je i da se u HDZ-u nije razgovaralo o poziciji ministrice obrazovanja, Blaženke Divjak, u Vladi. “Dozvolite kad bude ta rasprava da ja iznesem svoje mišljenje. Nije normalno da koalicijski partner u vrijeme predsjedničkih izbora napada aktualnu predsjednicu, koja je kandidat tvog koalicijskog partnera, s kojim sjediš u Vladi”, rekao je Butković, dodavši da će biti vremena i za obrazovnu reformu i za kampanju za parlamentarne izbore, ali da se sada treba usredotočiti na predstojeće predsjedničke izbore.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prošle srijede je, naime, izrazila žaljenje zbog rezultata PISA 2018, prema kojima su naši učenici ispod prosjeka zemalja OECD-a, a za nju je to dokaz kako reforma obrazovanja ne donosi rezultate i da s njom moramo “žustrije krenuti.”.

Vrdoljak je na to reagirao kazavši, među ostalim: “Hrvatska zna, ali predsjednica očito ne zna!”

Svjesni da napadom na HDZ i Plenkovića Milanović samo umjesto sebe gura Škoru u drugi krug te da uopće ne stoji Plenkovićevo parafraziranje Sanadera da je svaki glas za Škoru glas za Milanovića, u stožeru predsjedničkog kandidata SDP-a sada najavljuju da će do kraja prvog kruga izbora njihov kandidat nastaviti afirmativnu kampanju, promovirajući svojih šest temeljnih poruka (moderna Hrvatska, neovisno pravosuđe, pravo žena na izbor, zaštita ljudskih prava, vanjska politika sa stavom, zelena ekonomija) bez obaziranja na druge protukandidate.

– Imamo šest temeljnih poruka koje pokrivaju relevantne teme, Zoran to komunicira na svim skupovima i nastavit će u tom smjeru bez obaziranja na druge protukandidate – kažu za Jutarnji list u Milanovićevu stožeru.

I sugovornici iz SDP-a ponavljaju isto. Jedan SDP-ovac blizak Milanoviću kaže kako se on nema što petljati u rat na desnici već mora isključivo pričati o vrijednostima za koje se zalaže.

‘Nema on što spominjati Kolindu i Škoru i ne treba se petljati u njihov sukob jer sada se mora obraćati biračima ljevice i centra, a ne desnog centra. A za drugi krug će se strategija znati kada uopće vidimo tko će se s njim naći u drugom krugu’, kaže ovaj SDP-ovac.

A u drugom krugu SDP-ovci priželjkuju Kolindu Grabar-Kitarović, jer misle da s njom Milanović ima veliku šansu postati predsjednik, dok bi sa Škorom to bilo jako teško.

Politički analitičar Ivica Relković upozorava kako je Zoran Milanović u opasnosti zbog činjenice što je u fokusu predsjedničke utrke bitka na desnici, posebno borba za glasove HDZ-ovih birača između Škore i Plenkovića (Kolinde Grabar-Kitarović).

‘Dosad smo u kampanjama u pravilu imali lijevo-desnu homogenizaciju biračkog tijela, dakle situacije da rastu i lijevi i desni kandidat (ili stranka) kada se događa velika homogenizacija biračkog tijela. Sada to nije tako jer imamo rat na desnici gdje se događa dvostruka homogenizacija desnog biračkog tijela i potencijalna pasivizacija lijevih birača. Jer lijevo biračko tijelo može reći: ‘Ovo nije naš rat, mi ćemo se potući s desnicom tek u drugom krugu’ kaže Relković.

Dodaje kako Milanoviću prijeti opasnost povećanja ukupnog broja desnih birača, kao i opasnost izjednačavanja rejtinga Škore i Grabar-Kitarović, piše Jutarnji.

Predsjednički kandidat Zoran Milanović izjavio je u srijedu da se u zadnjih 20 godina u Hrvatskoj nije dogodilo da u prvom krugu predsjedničkih izbora nema debate u kojoj sudjeluju svi kandidati.

“U zadnjih 20 godina nije se ni jednom dogodilo da u prvom krugu predsjedničkih izbora nema opće debate u kojoj sudjeluju svi kandidati, uključujući i aktualnog predsjednika. Ovo je prva predsjednica koja to eskivira”, rekao je Milanović prilikom posjete Donjem Lapcu.

Upitan ugrožava li to demokratski proces, odgovorio je da demokratski proces ugrožava izborni zakon koji omogućava, odnosno “ne prepoznaje krađu kojoj je HDZ sklon”. “To je problem, a debata će ljudima reći o kandidatima. Činjenica je da prvi puta imamo aktualnu predsjednicu koja ide po drugi mandat i koja kukavički od početka do kraja bježi od debate u prvom krugu. Uđe li u drugi krug, možemo očekivati isto”, ocijenio je Milanović.

Na pitanje zašto on ne želi doći na sučeljavanje bez Kolinde Grabar-Kitarović, uzvratio da debata bez aktualnog predsjedničkog kandidata u hrvatskom izbornom sustavu nema smisla. Predizborne ankete pokazuju neki omjer i logično bi bilo da se sučeli četvero kandidata koji najviše teže, ali predsjednica to izbjegava, a televizija tolerira, ističe Milanović.

Što se tiče taktike zadnjih 10 dana kampanje, rekao je da je mu je strategija pobijediti – ima prepoznatljivost, ljudi znaju tko je, a to mu je, ističe, i nedostatak i prednost.

Komentirat će postupke i “nekarakter” svojih protukandidata te će govoriti i o afirmativnim stvarima zbog kojih će ga ljudi odabrati da ih na simbolički način vodi, svjestan predsjedničkih ograničenja.”Bio sam premijer pa znam koliko je to ograničeno. Tko god kao predsjednički kandidat ide okolo i ljudima doslovno laže u oči, ja ću ga razotkrivati”, poručio je.

Rekao je da mu je skoro svejedno tko će s njim ući u drugi krug predsjedničkih izbora jer je drugi krug potpuno nova priča s većim odazivom, ali i da će pobijediti “ovako ili onako”. “Spreman sam. Imam bogat repertoar pitanja i argumenta za svakoga od ovo dvoje HDZ-ovih odlikaša i razdraganaca. Svatko od njih ima svoju priču i spreman sam za obje”, najavio je Milanović.

Upitan kako komentira riječi kardinala Josipa Bozanića na misi za 20. obljetnicu smrti Franje Tuđmana, koje su mnogi protumačili kao podršku aktualnoj predsjednici, rekao je kako mu se čini da je Crkva do sada bila dosta suzdržana, a dobro je kada se ne miješa u politiku.

U Donji Lapac došao je kako bi vidio koliko se život može spustiti na tešku razinu kada ljudi ostanu bez materijalnih sredstava i kada su toliko udaljeni od svakog urbanijeg centra u Hrvatskoj, istaknuo je. “Bilo mi je drago vidjeti se s ovim ljudima koji ne traže ništa osim da budu normalni hrvatski građani, ali to je očito u Hrvatskoj puno jer vladajući i svi njihovi derivati u ovoj kampanji Hrvatsku maltretiraju. Uvijek pred izbore, ali i mimo izbora, izvlače iste kvaziargumente – mržnju, podjele, šire paniku, nestajemo kao nacija, ugrožavaju nas ovi ili oni, a ovi ljudi su vrlo često izravne ili kolateralne žrtve tog divljaštva”, kaže Milanović.