Geopolitika

Odnosi na niskoj točki

Uz međusobne odnose na najnižoj točki zadnjih godina, američki i ruski predsjednik Joe Biden i Vladimir Putin sastaju se u srijedu u Ženevi kako bi razgovarali o “crvenim linijama”, ali i o zajedničkim interesima, u trenutku kada Washington želi resetirati vanjskopolitičke odnose u post-Trumpovoj eri.

Susret praćen velikim očekivanjima dogodit će se u popodnevnim satima i prema očekivanjima obiju strana trajat će najmanje pet sata.

Kremlj i Bijela kuća pokušali su umanjiti očekivanja od susreta, a oba lidera pojavit će se odvojeno pred kamerama nakon susreta, tijekom kojeg nije planirano konzumiranje nikakvog jela.

Do susreta dolazi na kraju Bidenova prvog višednevnog posjeta Europi u svojstvu američkog predsjednika, tijekom kojeg je posljednjih dana imao susrete s čelnicima skupine G7 – najrazvijenijih zemalja svijeta, sa svojim partnerima u NATO-u te s čelnicima Europske unije.

“Jasno ću dati do znanja predsjedniku Putinu da postoje područja na kojima možemo surađivati ako se za to odluči”, rekao je Biden. A za područja u kojima se ne slažu kazao je “da će jasno dati do znanja gdje su crvene linije”.

Biden je također rekao da će izraziti kritike u vezi s pogoršanjem ljudskih prava u Rusiji kao i u vezi s njezinom ulogom u kibernetičkim napadima na američke tvrtke i miješanjem u američke izbore.

Prema tumačenju Kremlja, Putin i Biden žele razjasniti ključna pitanja u bilateralnoj suradnji. Odnosi dvije zemalja su u “nezadovoljavajućem stanju”, kaže Kremlj, a u mnogim područjima uopće više nema kontakata.

Američke sankcije Rusiji uvedene su 96 puta od 2011. godine, uključujući tri puta od dolaska Bidena na dužnost, navodi se u priopćenju Kremlja.

Stručnjaci očekuju od Putina i Bidena da će potencijalno pokrenuti nove pregovore o nuklearnom razoružanju i kontroli naoružanja. Po najavama obiju strana, teme razgovora bit će i sukobi u Afganistanu, Libiji, Siriji te spor oko nuklearnih programa Irana i Sjeverne Koreje.

Bidenov put u Europu bio je prilika za Sjedinjene Države da obnove odnose sa svojim saveznicima nakon narušenih veza u vrijeme mandata njegova prethodnika Donalda Trumpa, kojeg je Putin opisao kao “nadarenog”.

Božo Kovačević i Goran Bandov za HRT

U kojem će se smjeru, dolaskom Joa Bidena, dalje razvijati odnosi Europe i SAD-a? Kakav će biti odnos prema Rusiji, ali i Kini? S kojim se sve izazovima danas suočava Sjevernoatlantski savez te kolika je važnost ubacivanja Daytona u NATO- vu deklaraciju? O tome su emisiji U mreži prvog govorili stručnjaci za međunarodne odnose Božo Kovačević, bivši ministar i bivši veleposlanik i prof. Goran Bandov.


U našoj je javnosti od svih velikih susreta najglasnije odjeknuo ultimatum predsjednika Zorana Milanovića da neće podržati završnu deklaraciju NATO-a ako se u nju ne uvrsti Daytonski sporazum, on je na kraju našao svoje mjesto, kao i izmjene izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini. Koliko je to važno?Za cijeli NATO to nije važno, ali je bilo važno za predsjednika koji je tako postigao neke poene na unutarnjem političkom planu, rekao je Božo Kovačević te dodao: Jasno je da se Daytonski sporazum mora mijenjati, ustav Bosne i Hercegovine koji je djelomično uzrok svih tih problema s kojima se tamo susrećemo, dio je Daytonskog sporazuma. Prema odredbama 14 točaka koje je Europska unija postavila Bosni i Hercegovini da bi ona uopće mogla postati kandidat za članstvo, mora promijeniti ustav, tako da unijeti Daytonski sporazum u dokument NATO-a, ne izrijekom, ali spominje se reforma izbornog zakonodavstva i ustavne promjene, sad kad je jasno da će se to mijenjati nije neko veliko postignuće, ali je na unutarnjem političkom planu odjeknulo, rekao je Kovačević.

Dayton je bitan da ga se spomene, on je na neki način zaustavio rat, odnosno onemogućio da se rat nastavi istim intenzitetom, ali konstantno imamo eskalaciju sukoba u Bosni i Hercegovini. Izmicanje Daytona bez toga da istovremeno imate riješen cijeli niz drugih pitanja, vjerojatno bi dovelo do daljnje eskalacije sukoba u BiH. U ovom trenutku to gledam kao borbu za mir, borbu za stabilnost BiH. Čini mi se da je bilo bitno staviti i pitanje Daytona, pitanje izbornih reformi, ali i sve što može osigurati mir i stabilnost BiH, smatra Goran Bandov.

Komentirajući činjenicu da se Daytonski sporazum od 2004. ne spominje u NATO-vim deklaracijama, Bandov je rekao kako nije bitno da li ga spominjete, nego da li on funkcionira ili ne.

U trenutku kada dolaze inicijative koje ga potpuno negiraju, što je vrlo opasno, jer ako maknete Daytonski sporazum, a trenutačno nemate drugo rješenje, cjelokupna situacija u BiH dovodi se na opasan rub. Da imamo neki novi okvirni dokument, onda bismo mogli Dayton staviti sa strane, no dok to nismo napravili, BiH živi u daytonskom vremenu, kaže Bandov.

Osobni sukobi nedvojbeno imaju utjecaj u politici, ali državni poslovi bi trebali političke dužnosnike natjerati da prevladaju osobne animozitete, rekao je Kovačević. Nedavna razmjena neugodnih izjava i činjenica da je ministar vanjskih poslova odbio ići s predsjednikom na summit, govori da se Hrvatska nalazi na rubu ustavne krize, smatra Kovačević.

Ustav određuje da vanjsku politiku sukreiraju vlada i predsjednik republike, što znači da kada je riječ o pripremi tako važnih dokumenata i sastanaka kakav je summit NATO pakta, trebaju surađivati, a očito je da nisu surađivali i da nastavljaju s praksom nesuradnje. Sabor bi trebao upozoriti i Vladu RH i predsjednika da izvršavaju svoje ustavne obveze, pojasnio je Kovačević.

Bandov je rekao kako je ključno da li postoji jedna vanjska politika Republike Hrvatske ili više njih.

Vidimo da se radi o jednoj vanjskoj politici i to je najbitnije. Kako netko komunicira, to će ocijeniti građani u trenutku kada će izaći na izbore, ali naglasio je da je bitno da Hrvatska ima jednu vanjsku politiku. Kada govorimo o EU-u, NATO-u, susjednim državama, uključujući i BiH, mi govorimo jednim glasom i to je najbitnije, smatra Bandov.

Novo poglavlje se može promatrati isključivo zbog toga što smo do sada imali predsjednika Donalda Trumpa koji je stvarno imao jedan “novi trag”. Predsjednik Joe Biden provodi vanjsku politiku Sjedinjenih Država kakva je zasnovana još od Henryja Kissingera, što se nastavlja na tradiciju svih prethodnih predsjednika iz koje je jedino iskakao Donald Trump svojim izolacionizmom. Predsjednik Biden će napraviti značajne iskorake u odnosu na Trumpa, rekao je Bandov.

Sumnjam da će se odnosi između Sjedinjenih Država i Europe baš moći vratiti na staro, Europljani poučeni iskustvom s predsjednikom Trumpom, sad su nešto rezerviraniji prema Sjedinjenim Državama, a glavna je zadaća Joea Bidena sanirati štete koje je ugledu Sjedinjenih Država nanio predsjednik Trump i definirati glavne suparnike Sjedinjenih Država kao globalne suparnike cijelog zapadnog svijeta, što Americi omogućuje da preuzme ulogu lidera koju je u vrijeme predsjednika Trumpa izgubila, rekao je Kovačević te je istaknuo kako se uspostavlja scenografija novog hladnog rata, donosi HRT

Analiza

Uoči susreta s američkim predsjednikom Bidenom u Ženevi, ruski predsjednik Putin govori o vrlo lošim odnosima dviju velesila. Pa ipak se u Moskvi gaji nada da bi se to moglo promijeniti.

Ruski mediji već tjednima ne poznaju niti jednu drugu vanjskopolitičku temu osim ovotjednog susreta ruskog predsjednika Vladimira Putina sa svojim američkim kolegom Joeom Bidenom. Na svim kanalima se marljivo analizira oko toga čime bi susret u srijedu (16.6.) mogao rezultirati. Čak se naširoko i nadugačko govori o mjestu susreta, jednoj vili iz 18. stoljeća kao da se radi o kraljevskom primanju.

Službeno Kremlj umanjuje očekivanja od ovog susreta: pozitivnog proboja u odnosu dviju zemalja neće biti. No istodobno predsjednik je posijao i tračak nade. „Činjenica da dolazi do susreta sama po sebi nije loša“, rekao je Putin početkom lipnja u jednom intervjuu i dodao: „Ja polazim od pozitivnog ishoda susreta.”

Prema Putinu bi pozitivni ishod značio da se dvije sile dogovore oko daljnjih kontakata koji bi vodili „normalizaciji rusko-američkih odnosa“. No istodobno je u jednom intervjuu za američku postaju NBC Putin rekao kako odnose Rusije i SAD-a vidi na „najnižoj točki posljednjih godina“. Krivnju za to, kako je rekao Putin, snose unutarnjopolitičke prilike u SAD-u.

No promatrači poput Tatjane Stanovaje iz moskovskog ogranka Carnegie Centra vide „jako pozitivno raspoloženje“ uoči susreta. Tako je utjecajni šef sigurnosnog vijeća Nikolaj Petrušev, u neočekivano pozitivnom tonu opisao svoj susret s američkim kolegom Jakeom Sullivanom tijekom priprema za susret u Ženevi. „Rusi nisu očekivali da će Amerikanci biti otvoreni za ruske ideje“, kaže Stanovaja.

Kako ova politologinja dalje objašnjava, Kremlj si od raspada Sovjetskog Saveza priželjkuje razgovore s Washingtonom na istoj razini. „U Moskvi drže da, iako je Rusija gospodarski slabija od SAD-a, posjeduje istu količinu nuklearnog naoružanja, a to je, prema Kremlju, jedino što se računa“, kaže Stanovaja.

Sličnog je mišljenja i Hans-Henning Schröder iz Zaklade za znanost i politiku iz Berlina. „Rusija jednostavno treba priznanje kao velesila“, kaže on. Ogromno zanimanje ruskih medija uoči susreta ukazuje ne to da ruska strana ovom sastanku pridaje veću važnost nego američka. No neki ruski analitičari istodobno ukazuju i na to da je Biden bio taj koji je inicirao susret.

Još od ruske aneksije Krima pogoršani odnosi Rusije i SAD-a su posljednjih mjeseci doživjeli dodatne udarce. U jednom intervjuu u ožujku Biden je Putina nazvao ubojicom. Rusija je predložila javnu raspravu dvojice predsjednika što je Washington odbacio. Bijela kuća je dodatno pooštrila sankcije protiv Rusije, između ostalog i zbog miješanja u predsjedničke izbore 2020. u SAD-u, što u Moskvi odlučno opovrgavaju. Zemlje su međusobno protjerale diplomate, od tada vlada prekid komunikacija. I to usprkos masovnom pomicanju ruskih postrojbi uz ukrajinsku granicu. Zato je, kako se vjeruje, Biden u travnju i predložio ovaj samit.

Andrej Kortunov, direktor Ruskog vijeća za vanjsku politiku (RSMD) smatra da su vremena kada su sovjetsko-američki samiti svijet držali bez daha, stvar prošlosti. No on je uvjeren da će od ovog samita više koristi imati Rusija nego SAD.

„Ovakvi susreti naše dvije zemlje stavljaju na istu razinu. To je važno za status i položaj Rusije u globalnoj politici”, kaže Kortunov.

I Tatjana Stanovaja govori o „asimetričnom pristupu“. „Za Rusiju je ovaj samit sve a za Bidena samo jedan korak na putu ka rješavanju problema s Kinom“, kaže Stanovaja. Za SAD je, kako kaže, odnos s glavnim rivalom Kinom trenutno važniji.

Ova razlika u pristupu je vidljiva i iz načina na koji se dvije zemlje pripremaju na samit. Moskva je još od sovjetskog razdoblja težila opširnim i sveobuhvatnim rekapitulacijama odnosa dok je Washington, kako kaže Kortunov, uvijek težio manjim, pragmatičnim koracima.

Usprkos tomu tema za razgovor u srijedu dvojici državnika neće manjkati. Sa stanovišta Moskve „strategijska stabilnost“ je najvažnija tema. Sličnog je mišljenja i Hans-Henning Schröder: „Rusi žele sporazum o atomskom naoružanju“, kaže on. Sjedinjene Države su istupile iz nekoliko sporazuma o naoružanju s Rusijom, a taj trend je u siječnju nakon dolaska na vlast prekinuo sam Biden i najavio nove korake u smjeru povratka sporazumima.

S tim u Ženevi računa Moskva. Pritom se ne govori samo o tradicionalnom atomskom naoružanju nego i o kibernetičkim napadima, naoružanju u svemiru ili ratovima dronovima. Rusija, kako nastavlja Kortunov, teži i okončanju diplomatskih konfrontacija.

No kad su u pitanju teme poput Ukrajine ili ljudska prava u Rusiji stručnjaci ne vide prostora za približavanje.Moskva je jedino spremna prihvatiti Bidenovu kritiku kao neku vrstu „nužnog zla“, kako kaže Stanovaja. Ruske nade u novi početak su vrlo nestabilne, a propast razgovora u Ženevi bi mogla rezultirati još agresivnijim ponašanjem naspram Zapada, ali i na unutarnjopolitičkom planu.

Prva želje Moskve je međutim već ispunjena: Rusija je dobila samit. No medijska platforma za Putina je ugrožena činjenicom da je Biden odbacio zajedničku konferenciju za tisak, piše DW

Vlodimir Zelenski, ukrajinski predsjednik, objavio je kako je NATO “potvrdio” da je Ukrajina na putu prema članstvu te kako će biti uključena u NATO-ov MAP program (Akcijski plan za članstvo). “Ukrajina zaslužuje to članstvo zbog svoje uloge u euro-atlantskoj sigurnosti”, rekao je ukrajinski predsjednik.

SAD im pak poručuje da prvo moraju postati “demokratskiji, slobodniji i stabilniji”…Ukrajina se žali da ih se ne zove na NATO summit te se pitaju što je s procesom pristupanja članstvu? SAD im pak poručuje da prvo moraju postati “demokratskiji, slobodniji i stabilniji”…

No, glavni glas NATO-a, američki predsjednik Joe Biden, opovrgnuo je njegove navode te je poručio kako će se “tek vidjeti hoće li se Ukrajina kvalificirati”. Neposredno nakon izjave Zelenskog, Biden je u razgovoru s medijima istaknuo kako Ukrajina mora zadovoljiti određene kriterije prije no što bude uključena u MAP program. “Moraju učiniti više”, rekao je Biden.

Podsjetimo, ovo nije prvi put da Biden opovrgva ukrajinskog predsjednika. Nedavno su iz Kijeva poručili kako je Biden dao potporu za ukrajinsko članstvo u NATO-u nakon telefonskog razgovora Biden-Zelenski. Po tom pitanju se oglasila Bijela kuća ističući kako to nije točno.

Prethodno ovom komentaru Zelenski je dao zajednički intervju za tri vodeće novinske agencije – Reuters, AP i AFP – ističući pritom kako bi Ukrajina “jako htjela” imati konkretan “da ili ne” odgovor od Bidena kada je riječ o NATO članstvu. “Moraju nam se dati jasni datumi i vjerojatnost priključenja Ukrajine NATO-u”, naglasio je Zelenski.

Neposredno pred sastanak s američkim predsjednikom Joeom Bidenom ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je kako je Rusija spremna predati SAD-u tražene cyber-kriminalce pod uvjetom da i SAD učini isto kad Moskva to traži.

Putin je izjavu dao u sklopu intervjua za državnu televiziju u kojem se primarno osvrnuo na predstojeći sastanak i aktualno stanje odnosa između Rusije i SAD-a. Naglasio je kako se ključne teme tiču strateške stabilnosti, primjerice u Libiji, Siriji, ali i kad je riječ o okolišu.

Pohvalio je Bidena i njegovu “profesionalnost” zbog činjenice da je dogovorena obnova sporazuma Novi START (riječ je o sporazumu o kontroli nuklearnog naoružanja).

Iz Bijele kuće poručuju kako će Biden s Putinom razgovarati o ransomware napadima i cyber-kriminalnim skupinama koje pokreću napade s prostora Rusije. Putin pak navodi kako je izručenje osumnjičenih moguće samo ako se postigne recipročni sporazum. To se, dakako, teško može očekivati kao i scenarij u kojem SAD nekog, čak i cyber-kriminalca, izručuje Rusiji (imajući u vidu do koje mjere se ističe rusko kršenje ljudskih prava). Dakle, ukratko – od izručenja neće biti ništa, kako iz Rusije prema SAD-u tako i obrnuto.

Komentar

Na poticaj SAD-a, zemlje G7 žele izgraditi alternativu kineskoj globalnoj investicijskoj politici. Pokušava li to Washington formirati veliku zapadnu “antikinesku koaliciju”?

Na prvi pogled G7, samit najvažnijih industrijaliziranih zemalja zapadnog svijeta i EU u primorskom ljetovalištu Carbis Bay u Cornwallu odaju skladnu sliku. Svi su oduševljeni zbog toga što je novi američki predsjednik Joe Biden napokon ponovno uspostavio normalne razgovore i nadaju se obnovi transatlantske suradnje.

No dok šefovi država i vlada zajedno sjede u malim skupinama ili se šetaju šetalištem na plaži, SAD radi na tome da G7 zaoštri stav prema Kini. Američki predsjednik Joe Biden smatra da je težnja Kine da postane najjača ekonomska sila na svijetu najveći izazov s kojim se demokracije suočavaju u ovom stoljeću.

Anthony Gardener, bivši američki veleposlanik pri EU u Bruxellesu, kaže da Biden ovdje mora biti uspješan kako bi Trumpove pristaše kod kuće držao pod kontrolom. Gardener smatra da bi europskim državama bilo pametno podržati Bidena po ovom pitanju ako žele spriječiti Donalda Trumpa da se vrati na mjesto predsjednika.

U načelu Nijemci se s tim slažu. Potrebno je osuditi kršenja ljudskih prava protiv Ujgura, suzbijanje demokratskog pokreta u Hong Kongu ili pritisak na disidente u Kini.

Međutim, a to ističe i EU u Carbis Bayu, Kina nije samo sistemski suparnik i gospodarski konkurent, već i neophodan partner u nekim pitanjima. Kancelarka Angela Merkel rekla je da bez Kine stvarni napredak u klimatskoj politici nije moguć. Kina je najveći emiter klimatskih plinova i ne želi postati klimatski neutralna do 2060. godine. EU želi postići taj cilj već 2050. godine.

No, SAD su više od Europljana zabrinute vojnim provokacijama i prijetnjom Kine u Južnokineskom moru. O tome bi summit NATO-a trebao razgovarati sljedeći ponedjeljak.


„Važnost Kine na istoku i jugoistoku Europe raste. Peking šalje cjepivo, investira i posuđuje novac. Tako nastaje nova ovisnost“, upozorava u svom današnjem izdanju njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung.


Doduše su i SAD i EU uvele sankcije Kini zbog kršenja ljudskih prava, ali je EU je prije toga parafirala i trgovinski sporazum s Kinom, na što Washington gleda kritično.

Ovaj “sveobuhvatni sporazum o ulaganju” (CAI) trenutno je na ledu jer se EU parlament ne želi njime baviti sve dok Peking održava sankcije protiv nepopularnih europskih parlamentaraca.

Kao novi element u politici naspram Kine, skupina sedam najvažnijih demokracija dogovorila se o “investicijskoj inicijativi” s globalnim dosegom. Ovu “izgradimo bolje” inicijativu predložio je predsjednik Biden, a u Cornwall je on došao s čvrstom namjerom provedbe tog plana.

Međutim, kako bi točno ta “investicijska inicijativa” trebala funkcionirati, još uvijek nije jasno.

Jasno je samo da se treba postaviti kao svojevrsna alternativa inicijativi “Pojas i put”, novom kineskom putu svile. Kina je već uspostavila gospodarsku suradnju s desecima siromašnijih zemalja Afrike, Azije, Latinske Amerike i Istočne Europe od 2013. godine. U nju se dosada navodno slilo oko 3,4 bilijuna američkih dolara.

Kina svoje partnere mami jeftinim kreditima i velikim ulaganjima, prije svega u infrastrukturu: mostove, ceste, željeznice, luke. No ta suradnja nije samo ekonomska – Kina njome povećava i svoj politički utjecaj.

Kritičari novog Puta svile kažu da se prilikom dodjele sredstava ne postavljaju pitanja o dobrom upravljanju, izbjegavanju korupcije i ljudskim pravima. 15 zemalja članica EU, uključujući Grčku, Mađarsku i Italiju, već su se pridružile projektima na kineskom Putu svile.

Očekuje se da će nova alternativa G7 inicijativi “Pojas i put” mobilizirati milijarde dolara i eura. No, odakle bi taj novac trebao doći, to još nije jasno. SAD se tu nada i većem angažmanu privatnog kapitala.

U redovima EU-a su međutim oprezni. Unija je u nekoliko navrata upozoravala da nije dobro sve snage uložiti u kovanja “protukineske koalicije” pod vodstvom SAD-a. “S gledišta SAD-a, posebno je Njemačka kamen spoticanja”, kaže stručnjak za vanjsku politiku njemačkih Zelenih u Europskom parlamentu Reinhard Bütikofer.

Budući da Njemačka ima snažne ekonomske interese na izvoznom tržištu Kine, Angela Merkel je prilično skeptična prema Bidenovoj oštroj kineskoj politici, kaže Bütikofer. Njih dvoje će o svemu na miru moći porazgovarati uskoro: 15. srpnja Merkel će kao prva europska političarka posjetiti Washington, piše DW

Uoči sastanka NATO-a

Odnosi NATO-a s Rusijom na najnižoj su razini od kraja Hladnog rata, a uspon Kine predstavlja sigurnosne izazove za Savez, izjavio je u ponedjeljak prije početka sastanka na vrhu 30 država članica glavni tajnik Jens Stoltenberg.

Istaknuo je da će NATO i dalje zadržati tzv. Dvotračni pristup prema Rusiji. S jedne strane to znači jačati obrambene sposobnosti, a s druge ostaviti otvorena vrata za dijalog.

Govoreći o Kini, Stoltenberg je rekao da njezin ekonomski, politički i vojni uspon predstavlja sigurnosne izazove, iako Kina nije neprijatelj.

Dodao je da s Kinom neće biti novog hladnog rata.

Čelnici 30 članica NATO-a, među kojima i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, u ponedjeljak će na samitu u Bruxellesu donijeti odluke o reformama Saveza do 2030., što uključuje prilagodbu izazovima poput destabilizacijskih aktivnosti Rusije, uspona Kine, terorističkih prijetnji, kibernetičkih napada i klimatskih promjena.

Kina je u ponedjeljak osudila zajedničku izjavu čelnika G7 u kojoj kritiziraju Peking zbog niza pitanja kao grubo miješanje u unutarnje stvari zemlje i pozvala skupinu da prestane klevetati Kinu.

Skupina sedam najrazvijenijih gospodarstava (G7) pozvala je Kinu da poštuje ljudska prava u pokrajini Xinjiangu, dopusti visok stupanj autonomije Hong Kongu te zatražila punu istragu o podrijetlu koronavirusa u Kini.

Kinesko veleposlanstvo u Londonu izjavilo je da je jako nezadovoljno i odlučno se protivi spominjanju Xinjianga, Hong Konga i Tajvana pri čemu se iskrivljavaju činjenice i razotkrivaju “zlokobne namjere nekoliko zemalja poput Sjedinjenih Država”.

S obzirom na to da se pandemija covida-19 još širi i usporava globalno gospodarstvo, međunarodnoj zajednici treba jedinstvo i suradnja svih zemalja, a ne politika podjele, dodaje se.

Kina je miroljubiva zemlja koja zagovara suradnju, ali ima i svoje granice, priopćilo je veleposlanstvo.

“Nedopustivo je miješati se u kineske unutarnje stvari, klevetati ugled Kine i kršiti kineske interese. “Odlučno ćemo braniti svoj nacionalni suverenitet, sigurnost i razvojne interese i odlučno ćemo se boriti protiv svih vrsta nepravdi i povreda nametnutih Kini”, naglašava se.

G7 bi trebao učiniti više na promicanju međunarodne suradnje, umjesto da umjetno stvara sukobe i trvenja, poručilo je veleposlanstvo.

Usprotivilo se i politiziranju pitanja podrijetla pandemije covida-19, jer G7 u izjavi poziva na pravodobnu i transparentnu istragu znanstvenika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o podrijetlu koronavirusa u Kini.

Piše Večernji list

Ukopavanje predsjednika Zorana Milanovića u stav da Hrvatska neće podržati završnu deklaraciju današnjeg NATO-summita u Bruxellesu ako se ne promijeni formulacija koja govori o Bosni i Hercegovini, tj. ako se ne spomene Daytonski sporazum i reforma izbornog zakonodavstva, ipak je urodila plodom.

Kako ekskluzivno doznaje Večernji list u Bruxellesu, kompromis je pronađen jučer poslijepodne, nakon čega je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nazvao Milanovića, netom prije polijetanja iz Zagreba malo prije 16 sati, i obojica su se složili da je sad sve izglađeno.


Nacrt NATO-ovog dokumenta, zvanog “communique” i napisanog na pedesetak stranica, spominje Bosnu i Hercegovinu u jednom kratkom dijelu, među drugim zemljama, od Bjelorusije i Ukrajine do Kosova, na koje se NATO referira. Hrvatska je proteklih tjedana, tijekom usuglašavanja nacrta tog dokumenta koji će se usvojiti danas na summitu, smatrala da se, kad se već govori o reformama koje su važne za euroatlantski put BiH, treba izrijekom spomenuti potreba reforme izbornog zakonodavstva, kao i Daytonski sporazum i referenca na konstitutivne narode u BiH. Velike zemlje saveznice imali su na to primjedbe i opirale se toj hrvatskoj ideji.

Uglavnom, kako doznaje Večernji list, s objašnjenjem da je to predetaljno, a da takvi detalji ne spadaju u NATO-ove dokumente poput ovog. To se sve zbivalo od par tjedana pa do par dana prije današnjeg početka summita. No, voljom predsjednika Zorana Milanovića Hrvatska se “ukopala” i zaprijetila da neće dati suglasnost na završni dokument summita. U sjedištu NATO-a su shvatili da je predsjednik Milanović zaista spreman napraviti show tijekom samog okupljanja lidera, a “nama taj show ne treba”, zaključeno je u neformalnim razgovorima u NATO-u, prema onome kako je Večernjem prepričano iz dobro upućenih izvora.

Kompromis je, prema onome što su doznali, ovakav. Izrijekom se spominje Daytonski sporazum. Spominje se i izborna reforma u BiH, kao nužnost koju treba dogovoriti i provesti. Konstitutivni narodi se izrijekom ne spominju, tu je rezultat ovih pregovora u posljednji čas ostao neriješen. Ranije je bila formulacija o dobrobiti građana, Hrvatska je tražila da se na tom mjestu spominje dobrobit konstitutivnih naroda i građana, a na kraju se ne spominju ni građani ni konstitutivni narodi.

Analiza DW-a

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas ima podršku Europskog parlamenta u pokušaju ukidanja načela jednoglasnog donošenja odluka u vanjskoj politici EU-a. No, stručnjaci su prilično skeptični.

Bruxelles se u posljednje vrijeme sve više ljuti na Mađarsku koja redovito blokira priopćenja Europske unije koja se odnose na Hong Kongu ili Bliski istok. Za njih je potrebna jednoglasna odluka svih 27 država članica Europske unije. “Ne možemo više dopustiti da budemo taoci onih koji svojim vetom paraliziraju Europsku vanjsku politiku”, rekao je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas u ponedjeljak (7. 6. 2021.) na konferenciji s veleposlanicima održanoj u Berlinu o vanjskoj politici EU-a. “Veto se mora ukinuti”, nastavio je Maas, “čak i ako to znači da jednog dana možete biti nadglasani”.

Europska unija nema zajedničku vanjsku politiku u užem smislu te riječi. Institucije EU-a samo pokušavaju koordinirati politike 27 država članica. Zbog toga EU-ugovori zahtijevaju poštivanje principa jednoglasnog odlučivanja. Teoretski se to može zaobići bez promjene ugovora i to primjenom takozvane klauzule „passarelle”. To je odredba da Vijeće EU-a može jednoglasno donijeti odluku da se neka odluka koja bi trebala biti izglasana jednoglasno, prihvati većinom glasova. Problem je u tome što se i o tome mora odlučiti – jednoglasno.

Posljednjih godina Maas se u intervjuima više puta zauzeo za ukidanje veta u donošenju vanjsko-političkih odluka. Sve takve inicijative, poput trenutne, naišle su na veliko odobravanje u Europskom parlamentu, ali i na otpor u mnogim državama članicama i skepsu među stručnjacima.

“Potpuno se slažem s Heikom Maasom”, kaže Iratxe Garcia Perez, predsjednica Kluba zastupnika lijevog centra S&D u Europskom parlamentu (Progresivni savez socijalista i demokrata), u kojem su i njemački socijaldemokrati. U intervjuu za DW podsjetila je da je S&D već dugo tražio okončanje principa jednoglasnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici: “Pravom na pojedinačni veto EU je osuđen na nedjelotvornost. To moramo nadići ako želimo da EU postane istinski globalni igrač s jakim i važnim glasom.” Ako su 26 država članica u stanju govoriti jednim glasom o Kini, Rusiji ili Izraelu, neprihvatljivo je da vlada 27. zemlje-članice EU-a potkopa ovu zajedničku liniju, primjećuje Garcia Perez.

Guy Verhofstadt iz Kluba zastupnika Renew Europe (liberalne i centrističke stranke) također je pozitivno reagirao na Maasovu inicijativu. “Točno! Izricanje sankcija EU-a Bjelorusiji vuklo se mjesecima, Mađarska koči donošenje deklaracije EU-a o Hong Kongu, Cipar je stavio veto na ambicije Europske unije o oporezivanju korporacija. Svaki dan se suočavamo s novim primjerom koji pokazuje da jednoglasnost potkopava efektivnost i kredibilitet EU-a”, rekao je Verhofstadt.

Manfred Weber (CSU), vođa grupacije kršćansko-demokratske Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, izašao je na Europske izbore 2019. godine sa zahtjevom za ukidanjem prava veta na području vanjske politike EU-a.

Usprkos takvim zahtjevima koji dolaze iz Europskog parlamenta, puno država EU-a neće promijeniti svoj kurs – a bez njih se Maasova revolucija ne može dogoditi. Još je prerano za ukidanje pravila jednoglasnosti, kaže jedan zapadni diplomat u Bruxellesu i postavlja retoričko pitanje: “Može li itko zamisliti da bi Grčka mogla biti nadglasana u politici prema Turskoj? Ili Poljska u politici prema Rusiji?”

Službene izjave o Maasovoj inicijativi očekuju se najranije na sljedećem sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Luksemburgu (21. lipnja 2021). Kada se prošle godine u EP-u odužilo donošenje odluke o produženju sankcija protiv dužnosnika bjeloruskog režima okupljenih oko Aleksandra Lukašenka – jer su ih Grčka i Cipar povezali s EU-ovim odlukama protiv Turske – Vijeće EU-a je inzistiralo na poštivanju principa jednoglasnosti – iako u slučaju produženja sankcija postoji mogućnost donošenja odluka većinom. Čak su i Poljska i Litva bile protiv kršenja pravila konsenzusa, premda su zahtijevale da dođe do proširenje sankcija Bjelorusiji.

“Ovo nije isprazna rasprava i Njemačka je s pravom ponovo pristupila tom pitanju”, kaže Georg Riekeles iz Centra za Europsku politiku u Bruxellesu. “Ne bih to povezao izravno s njemačkom predizbornom kampanjom. Svijet se vraća teškoj igri – geopolitici, stoga bi EU trebao sazreti kako bi djelovao učinkovito. Ako se EU u svemu bude držao principa jednoglasnosti, predstoje mu teška vremena.”

Riekeles priznaje da promjena ugovora EU-a trenutno nije na dnevnom redu i da prijelazna klauzula „passarelle” trenutno nije moguća. Međutim, želio bi “detaljnu raspravu”. Ne može zamisliti odluke koje se donose većinom, na primjer, po pitanjima odbrane – ali može o nametanju sankcija ili o ljudskim pravima.

“Uz to, trebali bismo razmotriti kako postupati s prigovorima u slučaju veta Mađarske na deklaraciju o Hong Kongu. Rješenje bi moglo biti donošenje deklaracije 26 zemalja EU-a bez Mađarske”, navodi Riekeles.

Ideju za odmicanje od veta promovirao je još Jean-Claude Juncker, šef Europske komisije u razdoblju od 2014. do 2019. godine. “Podijeliti suverenitet tamo gdje je potrebno čini svaku našu zemlju jačom”, ustvrdio je Juncker u svom govoru o stanju u EU-u 2019. – i pozvao zemlje-članice da se odmaknu od trenutnog pravila jednoglasnosti kada je u pitanju donošenje vanjskopolitičkih odluka.

Njemački ministar vanjskih poslova Maas predložio je da se ta tema uvrsti u dnevni red “Konferencije o budućnosti Europe”. On je time mislio na konzultacije s građanima širom EU-a, koje su u tijeku i koje bi trebale biti okončane iduće godine i to prijedlogom za reforme EU-a.

“Vrlo je vjerojatno da će se pitanje ublažavanja pravila jednoglasnosti u vanjskoj politici pojaviti u završnom paketu prijedloga EU-reformi. No priznajem da ne vidim ozbiljnu šansu da se ova reforma provede”, zaključuje Janis Emmanouilidis iz think-tanka European Policy Centre, prenosi DW.

Analiza DW-a

Američki predsjednik Joe Biden i Europa žele oživjeti transatlantske odnose i ruskom predsjedniku jasno pokazati granice. Taj proces bi trebao biti pokrenut na samitu G7 koji počinje ovog petka u britanskom Cornwallu.

Osam dana, četiri samita, tri zemlje: raspored Josepha Bidena tijekom prvog posjeta Europi u svojstvu američkog predsjednika je u potpunosti popunjen. Prvo će ovog petka sudjelovati na sastanku sedam najvažnijih zapadnih demokracija u Carbis Bayu u Velikoj Britaniji, zatim na NATO-samitu u Bruxellesu, pa sastanku EU-a i nakon toga sljedeće srijede slijedi razgovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Ženevi.

Uz to su planirani mnogi bilateralni razgovori, između ostalog i s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, kao i kratka audijencija kod britanske kraljice Elizabete u dvorcu Windsor.

Glavni cilj ovog putovanja je, kako je uoči Bidenovog dolaska u Europu rekao njegov savjetnik za sigurnosna pitanja Jake Sullivan, zbijanje redova zapadnih demokracija u globalnoj utrci s autoritarnim režimima u Rusiji i prije svega Kini. Sa stanovišta Europljana radi se, kako je priopćeno, prije svega o „borbi protiv pandemije, zaštiti klime i koristi koju slobodne demokracije mogu donijeti ostatku svijeta”.

Zbog toga je i Boris Johnson, kao domaćin samita G7, pozvao i ostale velike demokracije poput Indije, Južnoafričke Republike, Australije i Južne Koreje. Johnson, koji nakon Brexita Veliku Britaniju želi prezentirati kao globalnu silu kad je u pitanju definiranje agende, govori o „novom savezu demokratski država”.

No, kako u razgovoru za DW kaže Jana Puglierin, šefica berlinskog ureda „Europskog vijeća za vanjskopolitičke odnose”, Biden ne može očekivati da će već pri ovom prvom susretu s europskim partnerima formirati „savez protiv Kine”. „To će biti ples po žici”, kaže ona. Prije svega Francuska i Njemačka imaju svoj predodžbe kad je u pitanju odnos prema Kini. Pariz i Berlin pokušavaju s Pekingom pronaći zajednički jezik barem kada su gospodarski odnosi i zaštita klime u pitanju.Europska unija je protiv Kine uvela sankcije zbog ugnjetavanja Ujgura, ali se nije tako jasno definirala kada je Hong Kong u pitanju kao što je to učinio Washington.

Najvažnije je trenutno za Joea Bidena da od Europljana dobije jamstva za više investicija u Africi i istočnoj Europi kako bi se smanjio utjecaj Kine. „Na samitu G7 bi trebali biti postavljeni temelji za globalno partnerstvo kad je u pitanju infrastruktura i to u zemljama u razvoju koje teže zelenim ciljevima. To bi trebalo poslužiti kao alternativa kineskoj politici, a da to ne bude preočito”, kaže Puglierin. I NATO bi se trebao pojačano baviti prijetnjama koje dolaze od Kine, ali bi istodobno trebao na oku zadržati Rusiju kao glavnu prijetnju europskom kontinentu.

Od susreta Bidena i Putina sljedećeg tjedna Puglierin ne očekuje previše pomaka. Pozicije u sukobu oko Ukrajine i Bjelorusije su preduboko ukopane. No važno je da Biden Putinu prenese poruku kako Zapad govori jednim glasom. Dakle potpuno drugačije nego što je to bio slučaj s Bidenovim prethodnikom Donaldom Trumpom.

Biden, kako smatra Reinhard Bütikofer, vanjskopolitički stručnjak stranke Zeleni u Europskom parlamentu, na Europljane ne gleda kao na protivnike nego kao dragocjene partnere. I EU-diplomati koji rade na pripremi serije samita su optimistični. „Vlada jedna jako dobra atmosfera. Postoji volja za više angažmana, potpuno drugačija situacija od one posljednjih godina. To mogu potvrditi, ali to ionako više nije tajna”, rekao je za DW jedan diplomat iz Bruxellesa.

Na samitu s EU-čelnicima sljedećeg tjedna glavna tema će biti uklanjanje carina i nameta koje je uveo Trump. Prema informacijama iz diplomatskih krugova, izgledi za postizanje tog cilja su više nego dobri. No Jana Puglierin upozorava na opasnost od euforije. Mnogi u Europi su skeptični hoće li Biden dugo izdržati ovaj novi vanjskopolitički kurs. „Raspoloženje je dobro, ali ne možemo govoriti o svadbenoj atmosferi.”

Naime, još uvijek je dovoljno konfliktnih tema: povlačenje iz Afganistana, svađa oko plinovoda Sjeverni tok II ili prijedlog SAD-a za ukidanjem patenata na cjepivo protiv koronavirusa čemu se Europljani žestoko protive.

Boris Johnson se zalaže za to da bogatije zemlje siromašnijima ustupe više cjepiva nego do sada. EU već sad izvozi veći dio cjepiva, SAD i Velika Britanija žele pojačati izvoz kako bi „Covax” inicijativa Ujedinjenih naroda dobila na brzini.

Na pitoresknoj obali Cornwalla čelnici zemalja G7 će se po prvi put nakon dvije godine sresti osobno. „To rad nakon pandemije čini mnogo lakšim”, kaže jedan diplomat iz Bruxellesa. No zbog mnogih mjera poput nošenja maski i održavanja razmaka, ni ovaj samit neće proteći u potpuno normalnim uvjetima kao onaj prije dvije godine u francuskom Biarrizu. Isto tako se ne računa s prosvjedima u istom obujmu kao i prije pandemije. Trodnevni samit će osiguravati oko 6.000 policajaca, piše DW.

Američko izviješće

Prema zaključku američkog izvješća o podrijetlu Covida-19, hipoteza da je novi koronavirus iscurio iz kineskog laboratorija u Wuhanu je moguća i zaslužuje daljnju istragu, objavio je The Wall Street Journal pozivajući se na izvore upoznate sa sadržajem tog tajnog dokumenta.

Istraživanje SAD-ovog nacionalnog laboratorija, Lawrence Livermore National Laboratory u Kaliforniji, pripremljeno je u svibnju prošle godine, a bilo je upućeno američkom ministarstvu vanjskih poslova kada je provodilo istragu o podrijetlu pandemije, u vrijeme posljednjih mjeseci vladavine bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Procjena američkog laboratorija da je virus pobjegao iz laboratorija, prema pisanju The Wall Street Journala, proizašla je iz analize genoma virusa Covid-19. Međutim, laboratorij Lawrence Livermore odbio je komentirati članak tih dnevnih novina.

Predsjednik SAD-a Joe Biden u svibnju je izjavio da je zatražio pomoć kako bi se pronašli odgovori o podrijetlu Covida-19.

Prema američkim obavještajnim agencijama, dva su moguća scenarija – da se virus proširio nakon laboratorijske nezgode ili da je nastao ljudskim kontaktom sa zaraženom životinjom, no još uvijek nisu povučeni zaključci.

Marketinška stručnjakinja Vanja Runje: Bila je to najlakša i najbolja odluka zbog koje mirnije spavam

Tajno izvješće američkih obavještajaca, koje je cirkuliralo tijekom Trumpove administracije, navodi da su trojica znanstvenika kineskog instituta za virologiju u Wuhanu u studenom 2019. bili bolesni te da su zatražili bolničku njegu.

Američke vlasti optužile su Kinu da nije dovoljno transparentna oko podrijetla virusa, no Kina je odbacila takve optužbe.

Nakon što je Minsk prisilio zrakoplov Ryanaira da sleti kako bi uhitio oporbenog novinara Romana Protaseviča, Europska unija odlučila je uvesti nove sankcije Bjelorusiji i zatvoriti europski zračni prostor za zrakoplove te zemlje. Novinar je u pritvoru, a u javnost je procurila snimka na kojoj priznaje umiješanost u organiziranje nasilnih nemira prošle godine.

To je prijetnja sigurnosti civilnog zrakoplovstva, prijetnja međunarodnoj sigurnosti. Odlučno i čvrsto čelnici 27 država i vlada složni su u osudi onog što se dogodilo i traže hitno puštanje bjeloruskog novinara i njegove suputnice, kazao je Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća.Ovo je napad na slobodu izražavanja, ovo je napad na europsku suverenost.

Ovakvo nezapamćeno ponašanje zahtijeva snažan odgovor. Europsko vijeće odlučilo je uvesti dodatne sankcije za pojedince koji su uključeni u otmicu, te tvrtkama i gospodarskim subjektima koji financiraju bjeloruski režim, rekla je Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije.

Suočen s tako brzom europskom osudom režim iz Minska pokušava ublažiti štetu. U javnost je procurila snimka na kojoj Roman Protasevič priznaje sve svoje grijehe.

Nalazim se u pritvoru, nemam nikakvih zdravstvenih problema, sa mnom izvrsno postupaju, sve je u skladu sa zakonom. U razgovoru s istražiteljima, s kojima izvrsno surađujem, priznao sam svoju umiješanost u organiziranje nasilnih nemira u Minsku prošle godine, oglasio se Roman Protaševič, uhićeni bjeloruski bloger.

Malobrojna bjeloruska oporba tvrdi da je izjava dana pod pritiskom. S time se slaže i Romanova obitelj.

Ovo je sve velika namještaljka, ovako Roman ne govori, ovo nije njegov riječnik, nije njegov način komunikacije. Vidi se da glumi, komentirao je njegov otac Dzmitrij Protaševič.

No, glumio ne glumio, Roman je u pritvoru suočen s teškim optužbama. Unija traži njegovo hitno oslobađanje, režim u Minsku na to ne pristaje, a ionako loš međunarodni položaj Bjelorusije nakon ovih sankcija bit će još lošiji. Ta se država pretvara u najzatvoreniju europsku zemlju u kojoj i dalje vlada diktatura.