Geopolitika

ICT Business
CARNET-ov Nacionalni CERT sudjelovao je u jednoj od najpoznatijih i najvećih NATO-ovih vježbi u području kibernetičke obrane – „Cyber Coalition 2020“, koja se održala od 16. do 20. studenoga.

Iako se organizira već 13. godinu zaredom, vježba se ove godine po prvi put odvijala u potpunosti virtualno te je okupila više od 1000 sudionika iz 30 zemalja članica NATO-a, četiri partnerske zemlje i Europske unije, industrije i akademske zajednice. Vježbom se upravljalo iz NATO-ovog kibernetičkoga poligona u Estoniji, dok je nacionalni nositelj međunarodne vježbe Zapovjedništvo za kibernetički prostor, Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Kibernetički prostor je 2016. godine na NATO-ovu samitu u Varšavi i službeno prepoznat kao peta dimenzija ratovanja, a uspjeh NATO-ovih vojnih akcija na kopnu, moru, zraku i svemiru uvelike ovisi o mogućnostima pristupa kibernetičkom prostoru. Vlade, državne institucije, organizacije i kompanije u svojem djelovanju sve više koriste kibernetički prostor što dovodi do većeg rizika od hakerskih napada i izloženosti prijetnjama iz kibernetičkog prostora.

Stoga je jačanje kibernetičke obrane postalo sigurnosni prioritet NATO-a i njegovih članica, a cilj ovakvih vježbi je osnažiti koordinaciju i suradnju između NATO saveza i njegovih članica, poboljšati mogućnosti zaštite kibernetičkog prostora te provesti vojne operacije u kibernetičkoj domeni.

Cyber Coalition vježba pred sudionike je postavila niz izazovnih scenarija koji su zamišljeni sa svrhom stvaranja atmosfere i realističnih događaja koji mogu nastati prilikom hakerskih i državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ključnu nacionalnu infrastrukturu te civilnu i vojnu informacijsku imovinu. Scenariji su uključivali stvarne kibernetičke izazove poput obrane od zlonamjernog softvera, rješavanja hibridnih izazova koji uključuju društvene medije i socijalni inženjering te napada na mobilne uređaje ili mobilne aplikacije. U sklopu vježbe ujedno su se testirali operativni i pravni postupci, razmjenjivale informacije s industrijom i partnerima.

„CARNET-ov odjel za Nacionalni CERT kao igrač sudjeluje u NATO vježbi Cyber Coalition još od 2013. godine. U pripremnoj fazi vježbe uspješno smo izgradili zajednicu povjerenja i suradnje između različitih zapovjednih i koordinacijskih uloga institucija i drugih aktera uključenih u vježbu, što je dugoročno najveći učinak organizacije i provedbe vježbe. U vježbi sudjeluje velik broj stručnjaka iz kibernetičke sigurnosti, posebno iz područja obrade incidenata te institucija koje kroz vježbu testiraju svoja znanja i kapacitete, a time i otkrivaju vlastite snage i slabosti. Postignuti rezultati u vježbi otkrit će nam područja u kojima smo jaki, ali i područja u kojima trebamo jačati vlastite kapacitete.“, izjavio je Tomislav Štivojević, pomoćnik ravnatelja CARNET-a za Nacionalni CERT.

Republika Hrvatska u ovoj vježbi sudjeluje od 2009. godine kao promatrač, a od 2013. kao aktivni sudionik vježbe. Od 2016. u ime MORH-a, kao nacionalni nositelj vježbe određena je Središnjica KIS, a danas je to Zapovjedništvo za kibernetički prostor. Važno je istaknuti da vježba osim stručnjaka iz MO i OS RH uključuje sudionike i iz drugih državnih institucija: nacionalnih tijela (Ministarstvo obrane, Sigurnosno obavještajna agencija, Zavod za sigurnost informacijskih sustava, HAKOM, CARNET – Nacionalni CERT, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova), akademske zajednice (Fakultet elektrotehnike i računarstva Zagreb, Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek, Učilište Algebra i Pravni fakultet u Osijeku) te 10 subjekata iz privatnog sektora (SPAN d.o.o, DIVERTO , Microsoft Hrvatska, INsig2 , INFIGO IS , CS COMPUTER SYSTEMS d.o.o, APATURA , Eduron IS, KONČAR KET , Zavod za informatiku Osijek).

Preko akademske zajednice koja je kao i privatni sektor uključena u ovu vježbu osiguravaju se tehnološke inovacije i znanja kako bi Republika Hrvatska izgradila učinkovitu obranu kibernetičkog prostora. Istovremeno kroz sudjelovanje Pravnog fakulteta pravnim savjetnicima iz područja kibernetičke obrane omogućava se razmjena znanja i informacija o međunarodnom pravu, nacionalnom zakonodavstvu te njihovoj primjeni u slučaju kibernetičke sigurnosti kao i razrješavanje nekih od složenih pravnih pitanja koja se odnose na provedbu kibernetičkih operacija, piše CARNET-ov Nacionalni CERT sudjelovao je u jednoj od najpoznatijih i najvećih NATO-ovih vježbi u području kibernetičke obrane – „Cyber Coalition 2020“, koja se održala od 16. do 20. studenoga, piše portal ICT Business.

Analiza CNN-a
CNN je objavio ekskluzivne dokumente za koje navode kako pokazuju značajne propuste Kine na početku epidemije koronavirusa.

Dokumenti koji su procurili iz kineske provincije Hubei pokazuju da je Kina prikazivala manje brojke zaraženih koronavirusom, da su joj trebali tjedni da dijagnosticiraju nove slučajeve i da nisu javnost obavijestili o vrhuncu sezone gripe u Hubeiju u prosincu prošle godine, što se poklapa s vremenom za koje se sumnja da su se zapravo u Kini pojavili prvi slučajevi koronavirusa, piše CNN.

U izvješću s oznakom “interni dokument, povjerljivo”, lokalne zdravstvene vlasti u provinciji Hubei, u kojoj je virus prvi put otkriven, navode ukupno 5918 novootkrivenih slučajeva 10. veljače, više nego dvostruko od službenog javnog broja potvrđenih slučajeva, prenosi Index.hr.

Ta veća brojka u to vrijeme nije bila javno objavljena, a čini se da je Kina prikazivala podatke tako da umanji ozbiljnost epidemije.

Ranije nepoznato brojka nalazi se u nizu otkrića sadržanih na 117 stranica procurjelih dokumenata iz provincijskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti Hubei, u čijem je posjedu i čiju je autentičnost provjerio CNN.

Kina je odlučno odbacila optužbe Sjedinjenih Država i drugih zapadnih vlada da je namjerno prikrivala informacije u vezi s virusom, tvrdeći da je bila iskrena prema svijetu od izbijanja epidemije. Međutim, iako dokumenti ne daju dokaze o namjernom pokušaju prikrivanja nalaza, otkrivaju brojne nedosljednosti u onome za što su vlasti imale saznanja i onoga što je otkriveno javnosti.

Dokumenti, koji obuhvaćaju nepotpuno razdoblje između listopada 2019. i travnja ove godine, ukazuju na nefleksibilan zdravstveni sustav ograničen birokracijom odozgo prema dolje i postupcima koji nisu bili pripremljeni za rješavanje krize koja je izbila. U nekoliko kritičnih trenutaka u ranoj fazi pandemije, dokumenti daju jasne dokaze o i ukazuju na obrazac institucionalnih propusta, piše CNN.

Jedna od najupečatljivijih točaka podataka odnosi se na sporost s kojom su dijagnosticirani lokalni pacijenti s covidom-19. Iako su vlasti u Hubeiju javnosti predstavile svoje postupanje s početnim izbijanjem bolesti kao učinkovito i transparentno, dokumenti pokazuju da su se lokalni zdravstveni službenici oslanjali na neispravne mehanizme testiranja i izvještavanja o novim slučajevima.

Izvještaj u dokumentima s početka ožujka pokazuje da je prosječno vrijeme između pojave simptoma do potvrđene dijagnoze bilo 23,3 dana. CNN-u su stručnjaci rekli da je to značajno otežalo kako praćenje bolesti, tako i borbu protiv nje, piše Index.hr

Analiza
Atomski fizičar Mohsen Fahrizadeh bio je jedan od najbolje zaštićenih ljudi u Iranu. Njegovo ubojstvo baca loše svjetlo na tajnu službu Revolucionarne garde koja tvrdi da ima sve pod kontrolom u Iranu.

Negodovanje na društvenim mrežama je veliko: „Dok su tajne službe i sigurnosni aparat zauzeti praćenjem i maltretiranjem studenata, aktivistica, novinarki i neistomišljenika, nuklearne znanstvenike nam ubijaju na ulici usred bijelog dana”, navodi se u brojnim tweetovima i komentarima Iranaca, poslije ubojstva Mohsena Fahrizadeha.

Treći put u manje od godinu dana iranski sigurnosni aparat je očigledno zakazao – aparat koji se hvali da ima sve pod kontrolom u Iranu. 27. studenog u blizini Teherana ubijen je nuklearni fizičar Mohsen Fahrizadeh, jedan od najvažnijih iranskih nuklearnih znanstvenika. Do tada se na internetu teško mogla pronaći neka njegova fotografija. Fahrizadeh, koji se također smatra ocem iranskog nuklearnog programa, bio je jedan od najbolje zaštićenih ljudi u Iranu.

Na njega je još 2008. izvršen napad – motociklist je na njegov automobil prikačio eksplozivnu napravu, a Fahrisadeh je jedva uspio iskočiti iz automobila. Ovaj put nije imao šanse. Ministar obrane Amir Hatami rekao je da je na Frahrizdehov automobil prvo pucano, a odmah potom je na udaljenosti od oko 15 do 20 metara od njega eksplodirao kamionet pun eksploziva. Ubrzo nakon toga, nuklearni fizičar je podlegao ozljedama u bolnici.

Fahrizadeh je bio stručnjak za proizvodnju raketa. Najkasnije od svibnja 2018, svjetska javnost ga poznaje kao ključnu osobu iranskog nuklearnog programa. Tijekom konferencije za tisak izraelski premijer Benjamin Netanjahu tada je predstavio materijal koji je izraelska tajna služba Mosad ukrala u Iranu. Netanjahu je objavio škakljive detalje o iranskom nuklearnom programu i naglasio: „Zapamtite ovo ime, Fahrisadeh”.

Prema izraelskim izvorima, Fahrizadeh je od prije dvadesetak godina vodio vojni nuklearni program pod imenom „Amad” („Nada”). Prilikom jedne operacije 2018. Mosad je ukrao više od 55.000 stranica dokumenata tajne službe u Teheranu. Agenti Mosada otvorili su nekoliko ormarića specijalnim aparatom za rezanje metala. No precizno lociranje tih dokumenata ipak ne bi bilo moguće bez insajderskog znanja.

Operacija Mosada u Teheranu predstavljala je sramotu za iranski sigurnosni aparat, posebno za tajnu službu Revolucionarne garde. Revolucionarna garda (IRGC) odgovorna je za vojni dio iranskog nuklearnog programa. Za ovaj program regrutiraju ljude iz svojih najbližih krugova.

I 63-godišnji Fahrizadeh je bio član Revolucionarne garde, i to od svoje mladosti. Bio je pod zaštitom IRGC-a, organizacije za zaštitu informacija – baš kao i komandant brigade Al-Kuds, Kasim Sulejmani, kojeg je američka vojska ubila početkom ove godine u Iraku. Informacije o prebivalištu Sulejmanija u Iraku CIA i Mosad su navodno dobili od prevoditelja iz brigade Al-Kuds u Siriji – Mahmuda Musavi Madžida koji je pogubljen u srpnju. On je navodno za tajne službe SAD i Izraela špijunirao „razne sigurnosne oblasti” i zauzvrat dobivao velike sume novca, izjavila je glasnogovornica iranskog pravosuđa.

Činjenica da je prema službenim informacijama Musavi uhićen u listopadu 2018. ostavlja mnoga pitanja bez odgovora. „Kradu se detalji o nuklearnom programu; ciljano se ubijaju ljudi koji su dobro zaštićeni; u nuklearnim objektima vrše se sabotaže – a organi sigurnosti se prije svega bave uhićenjem novinara”, piše iranski novinar Mehdi Mahdavi Azad.

U srpnju 2020. godine nuklearno postrojenje u Natancu bilo je meta sabotaže. Eksplozija je nanijela veliku štetu nuklearnom postrojenju i omela proizvodnju centrifuga za obogaćivanje uranijuma. U kolovozu je glasnogovornik Agencije za atomsku energiju Behrus Kamalvandi potvrdio na državnoj televiziji: „Eksplozija u Natancu bila je rezultat sabotaže.” Tko je stajao iza ove akcije još uvijek se ne zna.

Poslije atentata na Fahrizadeha, komandant Iranske revolucionarne garde Hosein Salami zaklinje se na osvetu. Na društvenim mrežama reakcije uglavnom idu u ovom smjeru: „Baš kao i nakon ubojstva generala Sulejmanija. U to vrijeme ste, međutim, napali prazne američke baze, ali istodobno oborili putnički avion s nevinim putnicima”, piše korisnik na Twitteru – podsjećajući na obaranje ukrajinskog putničkog zrakoplova od strane Irana u siječnju 2020. godine što je dovelo do pogibije 176 putnika, piše DW.

Večernji listre
Za manje od dva tjedna, 12. prosinca, supredsjedatelji međuresornog Vladinog povjerenstva za odabir višenamjenskog borbenog aviona Zvonimir Frka Petešić i admiral Robert Hranj i službeno će obavijestiti premijera Andreja Plenkovića i Vladu tko je pobjednik hrvatskog natječaja.

U Vladi će tada saznati ime pobjednika, no javnost još neko vrijeme neće jer je za potvrdu još potrebno i mišljenje saborskog odbora za obranu, kao i mišljenje predsjednika države Zorana Milanovića. Prema dosadašnjim najavama izgledan je konsenzus svih državnih institucija, piše Večernji list.

Premda je povjerenstvo od rujna analiziralo pristigle četiri ponude na natječaj, švedsku za nove JAS 39 Gripene, izraelsko-američku za (pra)stare F-16 Blok 30, francusku za mlađe polovne Rafalee, te ponudu SAD-a za novi F-16 Blok 70, u zadnjih nekoliko tjedana iskristaliziralo se da francuska i američka ponuda vode mrtvu trku.

A onda se prije tjedan dana u Zagrebu pojavila francuska ministrica obrane Florence Parly koja se nakon sastanka s ministrom obrane Mariom Banožićem sastala i s premijerom Plenkovićem. Hrvatskoj javnosti predala je sasvim novu poruku u kojoj se prvi put spominje Europski obrambeni fond, višegodišnji financijski okvir za koji je već u samom početku predviđeno 7 milijardi eura. Da je ova poruka bila milozvučna i hrvatskoj strani, vidjelo se i po Banožićevoj izjavi kako Francuska svakako može pomoći svojim iskustvom da se i hrvatske tvrtke pokušaju uključiti u europski program za razvoj obrambene industrije.

Nakon što je dvojba o izboru aviona s tehničke strane sada naglo prešla na onaj financijski dio priče u kojemu je očito predviđena i svojevrsna kompenzacija troškova nabavke borbene eskadrile, stječe se dojam da je dvojba između francuskih i američkih zrakoplova pomaknuta s 50 naprama 50 na trenutnih 55 naprama 45 posto u korist Francuza.

Tako, naravno, situaciju tumače kuloari. No ne treba zaboraviti da su i predstavnici Lockheed Martina u slučaju da Hrvatska odabere novi F-16 spominjali da planiraju industrijsku suradnju s čak šest hrvatskih tvrtki. Ni slova se, međutim, nije moglo dalje dobiti od predstavnika američkog diva, tako da su te hrvatske tvrtke zasad ostale fantomske.

Smanjili zarazu za trećinu
Razina infekcije covidom-19 u Engleskoj je tijekom mjesec dana nacionalnog “zatvaranja” pala za 30 posto i virus se sada povlači, pokazalo je veliko istraživanje u kojem je sudjelovalo više od 100 tisuća dobrovoljaca.

Engleska je svoje drugo “zatvaranje” započela 5. studenoga s ciljem suzbijanja naglo rastućeg širenja infekcije i zaštite svog zdravstvenog sustava. Zemlja bi se tako od 2. prosinca trebala vratiti regionalnom pristupu ograničenjima.

Razina infekcije pala je za 30 posto, na 96 zaraženih na 10 tisuća ljudi između 13. i 24. studenoga, privremeni su rezultati istraživanja koje su proveli znanstvenici s londonskog Imperial Collegea u suradnji s tvrtkom Ipsos Mori. Posljednje takvo istraživanje, provedeno između 16. listopada i 2. studenoga, pokazalo je 130 infekcija na 10 tisuća ljudi.

– Rezultati pokazuju da je broj slučajeva rastao kako je zemlja ulazila u blokadu, no uslijedilo je smanjenje jer su nacionalne mjere uspješno smanjile stope zaraze u cijeloj zemlji – navodi se u priopćenju.

Britanski premijer Boris Johnson zbog odluke o “zatvaranju” suočio se i s kritikama iz vlastite stranke, pri čemu su neki rekli da je to nepotrebno kršenje građanskih sloboda, dok su mu pak oporbeni laburisti prigovarali da je presporo reagirao.

Reproduktivni broj koronavirusa procijenjen je na 0,88, što pojačava podatke objavljene u petak koji pokazuju da se broj zaraženih smanjuje između nula i dva posto svaki dan. Iako je u priopćenju navedeno da je prevalencija bolesti još uvijek visoka, pokazala je nagli pad u nekoliko područja sjeverne Engleske koja bi sljedeći tjedan trebala ući u najtežu razinu ograničenja.

To bi moglo potaknuti daljnje nemire u Johnsonovoj Konzervativnoj stranci, gdje su mnogi zastupnici nezadovoljni sustavom koji za više od trećine stanovništva predstavlja značajna ograničenja u svakodnevnom životu, piše Reuters. O tim mjerama trebalo bi se glasati u utorak, pri čemu bi se Johnson mogao suočiti s političkom neugodnošću da se za donošenje novih pravila mora oslanjati na glasove oporbe.

Blag i smiren
Nenametljiv i ljubazan, strastveni gitarist i borac za ljudskih prava, budući američki državni sekretar Antony Blinken oličenje je diplomate u liku i djelu i potpuna je suprotnost sadašnjem šefu američke diplomatije Mikeu Pompeu, piše agencija AFP.e

Blinken je dugogodišnji suradnik izabranog predsjednika Joea Bidena, koji ga je nominirao za državnog sekretara u svojoj administraciji. Tečno govori francuski jezik i gorljivi je zagovornik međunarodne saradnje i američkih savezništava, koja su ugrožena agresivnim pristupom aktuelnog predsjednika Donalda Trumpa. Uglađen i prosijed, 58-godišnji Blinken, kojeg svi zovu Tony, ne može biti različitiji od Trumpovog državnog sekretara, grubog Pompea.

“Blage je naravi, skroman i nenametljiv koliko se može biti”, rekao je Robert Malley, Blinkenov prijatelj iz djetinjstva, koji je danas predsjednik neprofitne Međunarodne krizne grupe. “Još uvijek nisam upoznao nekoga ko se sjeća da je Tony ikada eksplodirao ili imao ispad bijesa”, dodaje Malley.

Blinken, zamjenik državnog sekretara u administraciji Baracka Obame, mogao bi ipak pokazati drugačije instinkte od Bidenovih, iako će mu, kao i u proteklih 20 godina, nesumnjivo ostati vjeran. Posinak preživjelog iz holokausta, Blinken je zagovarao vojne intervencije na humanitarnim temeljima, dok je Biden bio oprezan oko upotrebe sile, prenosi Hina.

“Supersile ne blefiraju”, navodno je Blinken upozorio više puta u kontekstu operacija u sirijskom ratu, iako se Obama ondje ipak odlučio na ograničenu američku ulogu. Blinken je ranije ove godine, govoreći o “strašnom” gubitku života u Siriji, kazao kako prošla vlada mora priznati neuspjeh u toj zemlji.

Blinken je karijeru u State Departmentu počeo u vrijeme Billa Clintona, a kao Bidenov pomoćnik u Odboru za vanjske poslove američkog Senata, pripremao je američke odgovore na političke turbulencije i nestabilnost diljem Bliskog istoka, uključujući kontroverzne misije u Egiptu, Iraku i Libiji, piše New York Times.

Blinkenova strast za zaustavljanje ratnih zločina može se pripisati njegovom očuhu, poljskom državljaninu Samuelu Pisaru, jednom od najmlađih preživjelih u holokaustu.

Cijenjeni advokat, koji je radio na poboljšanju odnosa između Zapada i bivšeg Sovjetskog saveza, Pisar je preselio porodicu u Pariz, gdje je Blinken pohađao prestižnu školu “Jeannine Manuel”. Njegov kolega Malley istaknuo je da je Blinken američku ulogu u svijetu upijao kao mladi Amerikanac u Parizu tokom rata u Vijetnamu. “Tony je snažno vjerovao u svoje vrijednosti i američki identitet, no živio je u stranoj zemlji i stoga je bio primoran gledati svijet očima druge države u vrijeme u kojem Amerika nije bila najpopularnija”, kazao je.

Blinkenov biološki otac istaknuti je investicijski bankar, a majka Judith Pisar godinama je vodila Američki centar u Parizu, mjesto na kojem su se susretali umjetnici. U pariškoj mladosti počela je i Blinkenova muzička karijera. Svirao je jazz, a potom otkrio rock, pa je u svom srednjoškolskom godišnjaku spomenuo album Another Brick in the Wall britanskog sastava “Pink Floyd”.

Blinken je u Washingtonu bio član sastava koji je svirao obrade “Beatlesa”, a slobodno vrijeme u pandemiji iskoristio je za komponiranje. Blinken je studirao na Harvardu, gdje je pisao za časopis Harvard Crimson, a uslijedila je karijera u pravu, demokratskoj stranci i u senatskom vanjskopolitičkom odboru.

Blinken kaže da su njegovi pogledi i dalje oblikovani očuhom, koji je preživio koncentracione logore Auschwitz i Dachau, prije nego što je pobjegao praćen kišom njemačkih metaka. Nakon dva dana skrivanja u šumi, tinejdžer Pisar je čuo tenk; na zaprepaštenje, nije ugledao njemačkog, nego afroameričkog vojnika.

“Kleknuo je i rekao jedine tri riječi koje je znao na engleskom jeziku, koje ga je majka naučila: ‘God bless America'”, ispričao je Blinken.

“Vojnik ga je podigao na tenk, odnosno, metaforički rečeno, odveo u SAD i slobodu.”

“To je država s kojom sam odrastao: SAD koji ima izuzetnu, jedinstvenu, dobrodošlu ulogu”, zaključio je novi američki šef diplomatije.

Priopćenje
Azerbajdžan je u srijedu priopćio da su njegove snage ušle u drugi od tri okruga koje im u sklopu sporazuma kojim su okončani tjedni sukoba zbog regije Nagorno Karabah treba predati Armenija

Ministar obrane u Bakuu priopćio je da su “jedinice azerbajdžanske vojske ušle u regiju Kalbajar 25. studenoga” u sklopu sporazuma koji su ovaj mjesec potpisale Armenija, Azerbajdžan i Rusija.

Smješten između osporavane regije Nagorno Karabah i armenskog teritorija, Kalbajar je prvotno trebao biti predan 15. studenoga, no rok je iz humanitarnih razloga odgodio Azerbajdžan. “Završeni su inženjerski poslovi kako bi se osigurao pokret naših jedinica u tome smjeru, po teško prohodnim planinskim cestama koje se čiste od mina i pripremaju za upotrebu”, priopćilo je ministarstvo.

Armenija se složila na predaju tri okruga oko Karabaha – Aghdama, Kalbajara i Lachina – u sklopu sporazuma koji je okončao azerbajdžansku ofenzivu koja je zauzela dijelove teritorija izgubljene u ratu 1990-ih. Aghdam je predan 20. studenoga, a Lachin će biti predan 1. prosinca. U danima prije predaje, stanovnici Kalbajara su spakirali sve što mogu, odlučni u namjeri da ne ostave ništa svome dugogodišnjem neprijatelju.

Novinari agencije AFP svjedočili su tome kako lokalni stanovnici skupljaju električne kablove, ukrcavaju dijelove hidroelektrane u kamion, pa čak sijeku i stabla koja nose sa sobom. Azerbajdžanci koji su gotovo prije 30 godina pobjegli iz regije trebaju se vratiti, a lokalni zidar Gagik Yakhshibekyan kaže da Armenci ne žele ostaviti ništa. “Pale svoje kuće, sijeku stabla, ljudi odnose sve sa sobom”, rekao je AFP-u 43-godišnjak.

Bitke između ova dva bivša sovjetska suparnika zbog Nagorno Karabaha izbile su krajem rujna, zbog čega se u planinskoj regiji rasplamsao dugo tinjajući sukob. Etnički armenska enklava odvojila se od Bakuua tijekom rata 90-ih godina te proglasila nezavisnost, iako ju je međunarodna zajednica priznavala kao dio Azerbajdžana.

Mirovni sporazum postignut je nakon šest tjedana teških borbi u kojima je azerbajdžanska vojska nadjačala armenske separatističke snage i zaprijetila doći do glavnog grada Karabaha, Stepanakerta.

Kissinger za Bloomberg
Ako nova američka administracija na čelu s Joe Bidenom ne uspije brzo uspostaviti američke odnose s Kinom, koji su bili narušeni u vrijeme Tumpove vladavine, konfrontacija će prerasti u vojni sukob, izjavio je Henry Kissinger, 97-godišnja ikona američke vanjske politike, bivši državni tajnik i kreator američke politike uspostave partnerskih odnosa s Kinom 70.-ih godina prošloga stoljeća, u intervjuu za Bloomberg

“Ako ne bude nekih osnova za suradnju, svijet će ući u katastrofu, usporedivu s Prvim svjetskim ratom”, rekao je Kissinger. Sadašnje vojne tehnologije krizu će učiniti još teže upravljivom nego što je to bilo ranije, kazao je bivši iskusni diplomat, koji je prokrčio put povijesnom putovanju predsjednika Richarda Nixona u Kinu 1972. godine. Dodao je i kako se nada da će zajednička prijetnja pandemije Covid-19 omogućiti pokretanje političkog dijaloga između dviju zemalja kada Joe Biden preuzme dužnost 20. siječnja.

Američko-kineski odnosi su najlošiji u posljednjih nekoliko desetljeća unatoč tome što su dvije strane početkom godine potpisale tzv. prvu fazu trgovinskog sporazuma. Pandemija je, međutim, čitavu stvar urušila i došlo je do naglog pogoršanja ionako loših odnosa od početka Trumpove vladavine.

Dok je Trump pojačavao kritiziranje Kine, optužujući je za globalno širenje virusa, obje su strane također intenzivirale poteze koje ona druga smatra neprijateljskim (nove sankcije, sporovi oko kineskih poteza u Hong Kongu i td.).

Američko-kineski odnosi danas se nalaze na najnižoj razini od mnogih desetljeća. Početkom mandata Trumpu je bilo važno naglasiti američku duboku zabrinutost zbog neuravnotežene svjetske ekonomije. Ali poslije toga pogoršanje tih odnosa dovelo ih je na put hladnog rata. Kissinger je izjavio kako bi volio umjesto konfrontirajuće metode pregovaranja vidjeti prijelaz na diferenciraniji pristup.

Kissinger smatra kako bi odnosi s Kinom mogli biti prioritet vanjske politike Joe Bidena, koji se dugo bavio Kinom, iako je u posljednjim debatama njegov ton prema toj zemlji bio oštriji. Kritizirao je Peking za njegovu agresivnu politiku u regiji i za nepoštivanje ljudskih prava, donosi Geopolitika.

Ikona američke diplomacije smatra kako Kina i SAD moraju razumijevati osjetljiva mjesta one druge strane. Problemi se neće nužno riješiti, ali je potrebno doći do takvoga stanja, nakon kojega je moguć daljnji napredak. Peking i Washington imaju različitu povijest: Amerika je uvijek postajala uspješnija, a Kina je prolazila dugo razdoblje stalnih kriza. Americi gotovo nikada ništa nije prijetilo, a Kina je obično bila okružena zemljama koje su posezale za njenim teritorijem. “Sjedinjene Države i Kina nikada se nisu suočile sa zemljama veličine koje su približno jednake njima samima”, rekao je Kissinger. “Ovo je prvo iskustvo. Moramo izbjeći da se to pretvori u sukob i nadamo se nekim naporima u smjeru suradnje.”

Odgovarajući na upit o Europi, koja će se sve više nalaziti između sukoba SAD-a i Euroazije, Kissinger je kazao: “Europa je bila sidrište američke vanjske politike u cijelom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Pitanje za njih (Europsku uniju, op. GN.) sada je, hoće li, u evoluciji odnosa s drugim dijelovima svijeta, pokušati igrati potpuno autonomnu ulogu.”

Komantar
Poraz Donalda Trumpa je iranskog predsjednika naveo na oprezne, ali jasne riječi kako je razgovor s Washingtonom moguć. No u Iranu ima visokih dužnosnika kojima nije u interesu popuštanje napetosti.

Već 11. studenog, dok su se još prebrojavali glasovi u Sjedinjenim Državama koji su jasno pokazivali poraz Donalda Trumpa, oglasio se iranski predsjednik Hasan Rohani. Objavljeno je kako je na sjednici iranske vlade izjavio da pozdravlja “atmosferu bliže suradnje i interakcije sa svim prijateljskim zemljama” i da se “možemo polagano s pozicije prijetnji okrenuti nekoj koja pruža prilike”. Svakome može biti jasno što je time rečeno: s Trumpom to nije bilo moguće, ali iranski predsjednik je spreman na razgovore s vladom predsjednika Bidena kako bi bile prekinute američke sankcije protiv te zemlje.

Tek što su iranski mediji objavili to priopćenje predsjednika, iranska konzervativna internetska stranica Jahanews je objavila izjave Ismaila Ghanija, zapovjednika iranskih Al Kuds brigada, elitnih jedinica iranske Revolucionarne garde. On još jednom podsjeća kako su američki političari neznalice, a povrh toga i kukavice i ne propuštaju priliku prekršiti vlastitu riječ. “Oni su nesposobni da bi se s njima pregovaralo”, kaže Ghani.

A to je pak poruka koja je bila podjednako usmjerena i prema Washingtonu i prema predsjedniku Rohaniju, što takvi kao što je Ghani misle o njegovim riječima – malo dobrog, da ne kažemo ništa. Neznanje dosadašnjeg američkog predsjednika Trumpa o međunarodnim odnosima je doduše neosporno, a ni njegovi ministri vanjskih poslova nisu bili osobe koje su pokazale neko temeljitije poznavanje okolnosti svjetskih žarišta kriza.

No pogotovo od kad se čulo kako Joe Biden želi na dužnost ministra vanjskih poslova postaviti Antony Blinkena, jasno je da je konačno došao kraj ignorantima u američkoj diplomaciji. Blinken je bio u američkom Ministarstvu vanjskih poslova još u doba Obame, a tada je surađivao i s Bidenom u vanjskopolitičkom odboru Senata. On bez ikakve sumnje poznaje probleme Bliskog istoka, a isto tako i stanje u Iranu.

No vremena je sve manje: Ellie Geranmayeh iz Europskog vijeća za međunarodne odnose upozorava kako se u Iranu već sljedećeg lipnja održavaju predsjednički izbori – i nipošto nije isključeno da bi na čelo te zemlje mogao doći netko iz ekstremno konzervativnih krugova koji nimalo ne teže popuštanju napetosti. Ona misli kako bi tu Europska unija trebala potaknuti novi dijalog, prije svega kada je riječ o glavnoj pretpostavci za nove pregovore o iranskom atomskom programu i eventualnom povratku sporazumu kojeg je Trump okončao 2018. Jer uvjet je bio da Iran dostavi cjelovitu informaciju o njegovom atomskom programu, što on nije učinio.

Antony Blinken je neosporno američki diplomat kakvog nismo mogli vidjeti među suradnicima Donalda Trumpa. Ali i Europa bi mogla pomoći da se što prije sjedne za pregovarački stol. Ellie Geranmayeh ipak vjeruje kako se nešto može dogoditi između siječnja, kada će novi američki predsjednik preuzeti dužnost, i lipnja kad će Iranci birati novog čelnika države: “Ponovni ulazak SAD-a u atomski sporazum prije lipnja 2021. bi mogao potaknuti političku dinamiku u Iranu prema nastavku diplomatskih pregovora sa Zapadom”, kaže ona. To je jasno i trenutnom iranskom predsjedniku jer je istom prilikom izjavio kako se “nacionalni interesi ne smiju žrtvovati predizbornoj borbi”.

Kako objašnjava portal Al Monitor, iranski predsjednik Rohani i njegov ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Sarif očito se žele vratiti za pregovarački stol, ali u Iranu su prisutni i konzervativni krugovi koji bi željeli “i ovce i novce”: “Konzervativni krugovi doduše također žele ukidanje sankcija, ali istovremeno smatraju osam godina mandata Rohanija izgubljenim vremenom.” Jer oni su uvjereni kako sankcije mogu biti ukinute ne putem novog sporazuma, nego ako Iran “pokaže zube”.

Povrh toga, tu su i posve osobni interesi: uz ionako goleme vojne izdatke i privilegije koje uživa državna vrhuška Irana, vojna istraživanja – uključujući i atomsku i raketnu tehnologiju – najvećim dijelom su u nadležnosti Revolucionarne garde. Nevolje stanovništva se, slično kao i u svim diktaturama, najlakše mogu opravdavati politikom Washingtona, a ne vlastitim propustima i korupcijom. Utoliko su i konzervativni krugovi u Iranu spremni upustiti se u rizik čak i otvorenog oružanog sukoba sa SAD-om.

A on je, kako javlja i New York Times, u Trumpovom mandatu stalno bio otvorena mogućnost: ovaj američki list javlja o sastanku Trumpa s najbližim suradnicima, uključujući i američkog ministra vanjskih poslova Pompea i zapovjednika glavnog stožera generala Milleya kako bi se razmotrile “opcije” za najveća atomska postrojenja u Iranu. Trenutnog američkog predsjednika se ipak uspjelo uvjeriti kako raketni napad na iranskom teritoriju još uvijek ne bi bio jamstvo za uspjeh, ali bi mogao imati nesagledive posljedice za čitavu regiju. New York Times piše kako je raketni napad tada bio “skinut s dnevnog reda”, ali i kako je Trump dalje tražio načina kako ugroziti položaj Irana u regiji.

Ali nije bitno različita ni pozicija konzervativnih snaga u Iranu, a to se moglo vidjeti i prošlog tjedna, dakle nakon američkih izbora: iračke oružane milicije bliske Iranu su u Bagdadu ispalile više raketa na “Zelenu zonu” tog grada u kojem su smještena i sva strana izaslanstva. Nekoliko dana prije toga je Kataib al Hizbolah, milicija bliska Teheranu, objavila fotografije teretane u američkom veleposlanstvu u Bagdadu. Poruka je bila jasna: znamo gdje ste i znamo gdje da usmjerimo naše rakete.

Likvidacija iranskog generala Soleimanija je i konzervativnom Teheranu bila prilika pokazati kako i u toj zemlji ima mnogo pristaša nepopustljive politike prema SAD-u Tu je i računica takvih krugova koji zapravo žele nastavak napetosti: takvu eskalaciju nasilja u regiji ni novi američki predsjednik neće moći ignorirati. Utoliko je važnije na sve načine pomoći da se pregovori nastave i da se nađe neko drugo rješenje osim novih raketa, piše DW.

BBC
Kina u utorak planira lansirati bespilotnu letjelicu na Mjesec koja bi odande trebala donijeti uzorke kamenja, piše BBC. Bit će to prvi pokušaj bilo koje nacije da se domogne uzoraka sa Zemljina prirodnog satelita nakon sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sonda Chang’e-5, nazvana po drevnoj kineskoj božici Mjeseca, nastojat će prikupiti materijal koji bi znanstvenicima trebao pomoći da doznaju više od porijeklu i formiranju Zemljina satelita. Misijom će se testirati sposobnost Kine da na daljinu dopre do uzoraka iz svemira, a prije složenijih misija.

Uspije li u tomu, Kina će biti tek treća zemlja u svijetu koja je došla do uzoraka s Mjeseca, nakon Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Posljednju misiju takve vrste, pod nazivom Luna 24, Rusi su realizirali 1976. godine. U sklopu programa Apollo, kada su ljudi prvi put uspješno sletjeli na Mjesec, Sjedinjene Države su ondje, tijekom šest letova od 1969. do 1972. iskrcale 12 astronauta, koji su na Zemlju donijeli 382 kg kamenja i ostalih uzoraka.

Sovjetski Savez je sedamdesetih godina ostvario tri uspješne robotske misije. Tijekom posljednje misije, Lune 24 iz 1976., s Mjeseca je dopremljeno 170,1 grama uzoraka. Kineska sonda nastojat će prikupiti dva kilograma uzoraka kamenja s njegova dosad neistraženog dijela, poznatog pod nazivom Oceanus Procellarum (Ocean oluja). Misija Chang’e-5 mogla bi pomoći u odgovorima na pitanja o tomu koliko je dugo Mjesec bio vulkanski aktivan u svojoj unutrašnjosti i kada se raspršilo njegovo magnetsko polje, ključno za zaštitu bilo kojeg oblika života od sunčeva zračenja.

Kina je svoje prvo slijetanje na Mjesec realizirala 2013. godine. U siječnju 2019. kineska sonda Chang’e-4 uspješno je sletjela na drugu, ‘tamnu’ stranu Mjeseca, što je bio velik uspjeh za ambiciozan kineski svemirski program te je tako postala prva zemlja koja je postavila sondu na Mjesečevu stranu koja sa Zemlje nije nikad vidljiva.

U idućih deset godina Kina planira uspostaviti baznu robotsku postaju koja bi omogućila provođenje bespilotnih istraživanja u južnoj polarnoj regiji. Do uzoraka s Marsa kineske vlasti planiraju doći do 2030. godine.