Geopolitika

Kontrašpijunaža
Iz Irana su u ponedjeljak rekli kako su razotkrili veliku mrežu kibernetičke špijunaže koju je navodno vodila američka Središnja obavještajna agencija (CIA) te kako je nekoliko američkih špijuna uhićeno u različitim državama kao rezultat ove akcije.

Tenzije između SAD-a i Irana rastu nakon optužbi administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa da je Teheran prošlog četvrtka napao dva naftna tankera u Omanskom zaljevu, ključnoj naftnoj izvoznoj ruti. Iran je zanijekao umiješanost.

“Iranske obavještajne agencije nedavno su razotkrile i raspustile jednu od najkompliciranijih mreža kibernetičke špijunaže CIA-e koja je imala važnu ulogu u operacijama te agencije u brojnim državama”, rekao je u ponedjeljak tajnik iranskog Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, Ali Shamkhani.

“Informacije o razotkrivenim mrežama podijelili smo sa saveznicima što je dovelo do identifikacije i uhićenja obavještajnih agenata CIA-e”, citirala je Shamkhanija državna televizija IRIB.

Nije rekao koliko je točno agenata CIA-e uhićeno i u kojim zemljama. Shamkhani je, bez detaljnog objašnjenja, rekao kako su neke informacije o slučaju Sjedinjenje Države već objavile, te bi ih Iran sada mogao objaviti radi podizanja javne svijesti o slučaju. Trump je prošle godine povukao SAD iz međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom iz 2015. te pojačava sankcije kako bi okončao izvoz sirove nafte iz Irana i ugušio tamošnje gospodarstvo.

SAD je razmjestio skupinu nosača zrakoplova i bombardere te objavio planove za slanje 1,500 vojnika na Bliski Istok, čime je dodatno potaknuo strah od sukoba.

MVP EU
Ministri vanjskih poslova EU-a upozorili su u ponedjeljak da ne treba donositi preuranjene zaključke o nedavnim napadima na dva tankera u Omanskom zaljevu za koje SAD, Saudijska Arabija i Velika Britanija optužuju Iran.

Dva tankera iz Norveške i Japana oštećena su u incidentu u četvrtak ujutro. Norveški tanker se zapalio nakon eksplozije. Navodni napadi u vrijeme pojačanih napetosti u regiji potaknuli su zabrinutost zbog izbijanja novog Zaljevskog rata. Iran je demantirao optužbe, dok Washington i London tvrde da imaju dokaze o umiješanosti Teherana.

Glavni tajnik UN-a Antonio Gueterres pozvao je na neovisnu istragu. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass pozvao je na oprez u ponedjeljak i napomenuo da Berlin još nije donio konačni zaključak o odgovornosti za napade. “Još uvijek prikupljamo informacije”, rekao je Maas na marginama razgovora sa svojim kolegama iz EU-a u Luksemburgu.

Luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn podsjetio je na rat u Iraku 2003. koji je bio utemeljen na pogrešnim interpretacijama zapadne obavještajne službe o postojanju oružja za masovno uništavanje. Glavni zadatak ministara vanjskih poslova je “izbjeći rat”, rekao je Asselborn i pridružio se Gueterresovom pozivu na provođenje neovisne istrage. “Uvijek je korisno utvrditi činjenice kako bismo mogli donositi političke zaključke temeljene na činjenicama”, rekao je slovački kolega Miroslav Lajčak.

Istovremeno, nekoliko ministara je poručilo da se problem treba odvojiti od napora podržavanja iranskog nuklearnog sporazuma iz kojega se Washington povukao. “Ako sve probleme strpamo u isti koš stvorit ćemo veliki nered”, smatra nizozemski ministar Stef Blok.

No Maas je poručio da će zbog nedavnih incidenata biti “još teže” zadržati nuklearni sporazum iz 2015. čiji je cilj spriječiti Teheran da izrađuje nuklearne bombe.

Nakon testa nuklearne bombe?
Xi Jinping putuje u državni posjet Sjevernoj Koreji u četvrtak i u petak, što je prvi posjet nekog kineskog presjednika toj zemlji pod međunarodnim sankcijama nakon 2005., pišu u ponedjeljak pekinška glasila.

Xi Jinping dolazi na poziv sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, tjedan dana prije summita G20 u Japanu na kojemu će kineski predsjednik sudjelovati, kao i njegov američki kolega Donald Trump.

Posjet se događa više od godinu dana nakon prvog, povijesnog susreta na vrhu u Singapuru između Trumpa i Kima na kojemu nije riješeno pitanje sjevernokorejskog nuklearnog programa. Kina, glavni saveznik režima u Pyongyangu, pridružila se međunarodnim sankcijama koje bi tu zemlju trebale nagnati da odustane od atomskog oružja. Veze dvaju saveznika su se uvelike zategnule nakon sjevernokorejskih nuklearnih pokusa tako da su Xi i Kim, koji su preuzeli vlast 2012., odnosno 2011., čekali na susret sve do prošle godine.

U toj su prigodi ostvarili neočekivano približavanje: Kim Jong-un je lani četiri puta posjetio Kinu gdje se sastao s kineskim predsjednikom. Xi je pak bio obećao da će posjetiti Pyongyang, ali sve dosad nije odredio nadnevak posjeta.

Podrhtavanje tla jačine 1.3. stupnja po Richterovoj skali zabilježile su kineske vlasti oko 13.45 sati po britanskom vremenu. Incident se dogodio samo nekoliko sati nakon što je objavljeno da je kineski predsjednik Xi Jinping ide u Sjevernu Koreju. Bit će to prvi posjet nekog kineskog čelnika Pjongjangu u posljednjih 14 godina.

Nuklearni test Pjongjanga ugrozio bi ionako krhke odnose sa Zapadom, koji su se polako obnavljali nakon susreta čelnika Sjeverne Koreje Kim Jong-una i američkog predsjednika Donalda Trumpa.

piše Reiner Sollich, urednik redakcije DW-a na arapskom
Washington krivi Teheran za napad na tankere u Perzijskom zaljevu. Koliko su te optužbe opravdane? Ostaje strah da se bliži rat koji navodno nitko ne želi, 

Titrajući crno-bijeli snimak američke vojske navodno pokazuje posadu Iranske revolucionarne garde u brzom čamcu kod naftnog tankera u Hormuškom tjesnacu. Prema američkim tvrdnjama, tu iranske elitne jedinice uklanjaju magnetnu minu s trupa tankera koja nije eksplodirala.Po američkom službenom tumačenju, Iranci ovdje uklanjaju dokaze, a to znači da Teheran stoji iza napada na dva tankera.

Je li to poznati „pištolj iz kojeg se još dimi”, dakle „dokaz” da je netko uhvaćen na djelu kojim bi se politički mogla opravdati vojna odmazda? Treba li uopće vjerovati videu i priči koju uz njega serviraju Sjedinjene Države?

Sumnja je više nego opravdana jer još je rat protiv iračkog diktatora Sadama Huseina 2003. godine počivao na potpuno lažnim tvrdnjama američkih vlasti. Osim toga, danas živimo u digitalnom dobu kada je manipulacija snimcima i sličnim dokaznim materijalom još lakša nego tada. Na prvi pogled djeluje nelogično da bi Iran – čak i tamošnji tvrdolinijaši – spremno Sjedinjenim Državama isporučili povod za mogući rat koji, s obzirom na odnos snaga, Teheran na kraju može samo izgubiti. To je jedna strana priče.

Druga je da stručnjaci tvrde kako je Iranska revolucionarna garda zaista specijalizirana za rukovanje magnetnim morskim minama. Podsjećaju da je Teheran više puta prijetio da će u slučaju sukoba sabotirati slobodni pomorski promet kroz Hormuški tjesnac koji je od vitalnog značaja za trgovinu sirovom naftom i svjetsku privredu.

Napad na tankere bi se tako mogao interpretirati kao pokušaj Irana da pokaže mišiće, da Amerikancima demonstrira: Mi imamo svoje načine, nećemo se predati. To su sve špekulacije. Baš kao i teorije da se iza napada krije američka, saudijska ili izraelska zavjera. Točno je da se, s obzirom na strateške interese u SAD-u, Izraelu i državama Arapskog poluotoka, može prepoznati više motiva za podmetanje povoda da se okrivi Iran.

Ali ima jednako toliko pokazatelja koji govore protiv tog scenarija – recimo Donald Trump. On je izabran za predsjednika uz obećanje da će se SAD vojno povući s Bliskog istoka. Rat protiv Irana bi vjerojatno donio brojne gubitke i ne bi bio dobiven bez kopnenih snaga. Mrtvi američki vojnici svakako ne bi povećali Trumpove izglede da krajem sljedeće godine bude ponovo izabran za predsjednika.

Na kraju ostaje gorko saznanje da, tko god stoji iza provokacije u tjesnacu, očito postoje snage koje usprkos svakom političkom razumu i humanosti uzimaju rat olako ili ga čak vide kao „rješenje” sukoba. To je opasno.

Rat u Perzijskom zaljevu imao bi razorne posljedice po mnoge zemlje regije, posebno one u kojima djeluju proiranske paravojske – Jemen, Sirija, Irak, Libanon. Vjerojatno bi bili pogođeni i Izrael, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Emirati.

Takav rat bi imao samo gubitnike. Njemačkoj i Europi, s njihovim ograničenim utjecajem, ostaje da učine sve kako do rata ne bi došlo. Pa ipak ostaje bojazan da se bliži rat koji navodno nitko ne želi, piše DW.

Mirovni institut SIPRI
ako je u svijetu nešto smanjen broj nuklearnih bojnih glava svjetske nuklearne sile i dalje moderniziraju i razvijaju to oružje, objavio je u ponedjeljak istraživački institut za mir u Švedskoj.
 I

Ukupne zalihe nuklearnih bojnih glava u svijetu iznosile su 13.865 na početku godine što predstavlja smanjenje od 600 u odnosu na početak 2018., ističe Štokholmski međunarodni istraživački mirovni institut (SIPRI).

Ta procjena obuhvaća nuklearne bojne glave koje su aktivne, u skladištima ili spremne za rashodovanje. “Naš izvještaj pokazuje da se ukupni broj nuklearnog oružja smanjuje no sve države koje posjeduju takvo oružje ili ga moderniziraju ili su najavile takve planove”, ističe stručnjak SIPRI-ija Shannon Kile za njemačku novinsku agenciju dpa.

Za devet država zna se ili vjeruje da posjeduju nuklearno oružje a to su: SAD, Rusija, Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja. “Jasno je da nuklearno oružje ostaje središnji dio njihovih vojnih strategija i doktrina o nacionalnoj sigurnosti”, dodaje ističući da se nuklearno oružje “i dalje smatra važnim za nacionalnu sigurnost”.

SIPRI navodi da se oko 2.000 nuklearnih bojnih glava drži u stanju visoke pripravnosti. SAD i Rusija, najveće svjetske nuklearne sile, posjeduju više od 90 posto svjetskih zaliha nuklearnog oružja. Institut procjenjuje da SAD, prema podacima prikupljenim do siječnja ove godine, posjeduje 6.185 nuklearnih bojnih glava a Rusija 6.500.

Obje države smanjile su zalihe u skladu s bilateralnim sporazumom iz 2010. o ograničavanju nuklearnog oružja poznatim kao Novi START, no smanjivanje broja rezultat je uklanjanja zastarjelih bojnih glava iz vremena Hladnog rata.

Tempo smanjivanja broja usporava se u odnosu na stanje prije deset godina, napominje institut. U dodatku na to ne vode se “pregovori čak ni o najjednostavnijem produžetku” važenja Novog START-a čija primjena prestaje 2021., napominje Kile.

Sve nuklearne sile razvijaju i dalje nuklearno oružje

Trend koji je institut uočio je da SAD i Rusija, kao i druge nuklearne države, unapređuju svoje nuklearne arsenale. Prema institutu te zemlje imaju programe koji su operativni ili planove razvoja novog nuklearnog balističkog programa i zrakoplova koji mogu nositi nuklearne glave te pogone za proizvodnju nuklearnog oružja.

SAD je, primjerice, 2018. objavio planove za jačanje uloge nuklearnih bojnih glava u vojnom planiranju i operacijama. “Indija i Pakistan nastavljaju širiti svoje nuklearne arsenale”, kaže Kile, koji vodi odjel SIPRI-ija za nuklearno razoružanje, kontrolu oružja i programe ograničavanja širenja nuklearnog oružja.

Dvije južnoazijske zemlje povećale su i svoje kapacitete za fiziju i mogle bi “značajno povećati svoj nuklearni arsenal u sljedećih idućih 10 do 15 godina”, dodao je. Procjenjuje se da Indija ima oko 130 do 140 nuklearnih bojnih glava a Pakistan između 150 i 160 što je blago povećanje od 2018.

Izvješće SIPRI-ija temelji se javno dostupnim podacima uključujući onima koje objavljuju službeni izvori u SAD-u ili Britaniji, zemljama koje su relativno transparentne po pitanju vlastitog nuklearnog oružja. SIPRI ističe da je potreban međunarodni pritisak kako bi se osiguralo da zemlje koje posjeduju nuklearno oružje daju više podataka o vlastitim zalihama a Kile objašnjava da je to izazov jer se radi o tajnim programima.

Rusija objavljuje podatke temeljem sporazuma Novi START kao i SAD. Za Britaniju se procjenjuje da posjeduje 200 nuklearnih bojnih glava, Francuska 300 a Kina 290. Izraelske zalihe mogle bi iznositi 80 do 90 bojnih glava a Sjevernokorejske 20 do 30 no podaci o tome vrlo su upitni, napominje SIPRI. Sjeverna Koreja je 2018., iako je objavila moratorij na testiranje nuklearnog oružja i balističkih raketa srednjeg i dugog dometa, nastavila tretirati svoj program razvoja nuklearnog oružja prioritetom, navodi se u godišnjem izvješću SIPRI-ija.

Kile ocjenjuje da je moratorij “dobar znak, barem za sada” no ističe da nije jasno koliko će dugo trajati i dodaje da SAD i Sjeverna Koreja moraju nastaviti pregovore.

Piše: Christopher Nehring/ DW 
Rad tajnih službi prate mnogi mitovi. Oni nisu uvijek netočni. Ali, rušenje tih mitova spada u osnove demokratskog odnosa prema tajnim službama

Svijet je, kako to ponekad izgleda, danas poprilično kaotičan – a tajne službe uvijek i svuda u tome imaju svoj udio: u Engleskoj napad otrovom, u Crnoj Gori pokušaj puča, u Njemačkoj kibernetički napadi na Ministarstvo vanjskih poslova, pa pokušaji da se utiče na izbore u SAD-u i Francuskoj, pa bivši agenti komunističke državne sigurnosti na čelu politike, privrede i društva u Češkoj, Rusiji i na Balkanu…

Najnoviji skandal na toj neslavnoj listi: video-snimak s austrijskim vicekancelarom Hans-Christianom Stracheom i njegovim ilegalnim dogovorima i pregovorima sa ženom koja se pravi da je nećakinja ruskog oligarha. I iza toga – kako tvrdi sve više glasova – može stajati samo tajna služba, jer – tko bi inače tako nešto mogao organizirati?

No, mnogo toga što okružuje tajne službe ili im se pripisuje, se pri pažljivijoj analizi ispostavi kao mit. Da ne bude nesporazuma: na tajne službe ne treba gledati kao na bezazlene, niti ih treba demonizirati. Malo koja državna institucija je toliko precijenjena i podcijenjena u isto vrijeme. Velika tajnovitost koja ponegdje još uvijek poput kulta obavija tajne službe, stvorila je more mitova. Svuda gdje su, kao što je to bio slučaj s bivšim socijalističkim dijelom na Istoku i Jugoistoku Evrope, tajne službe bile u službi državne represije, ti mitovi su posebno jaki i žilavi.

Mitovi nisu uvijek i neistiniti. Oni su, kako je to rekao francuski filozof Rolan Bart, forma komunikacije i značenja. Mitovi ispunjavaju vakuum koji nastaje zbog nedostatka javnog i utvrđenog znanja o ovoj sasvim posebnoj državnoj instituciji. Stoga je njihova demistifikacija doprinos demokratskoj kontroli. Jer, jedno je sigurno: tajne službe su dio svakodnevice i u demokratskoj Europi, i pratit će nas i u budućnosti. Rušenje mitova o njima je osnovna pretpostavka suverenog i demokratski zrelog odnosa prema tajnim službama – svuda u Europi.

Mit br. 1: samo države imaju tajne službe

U praćenju rasprave oko video-snimke sa Stracheom, brzo donijet zaključak nekih stručnjaka da je čitavu „operaciju” mogla provesti samo neka tajna služba, s obzirom na to da samo ona ima odgovarajuća sredstva, pri pažljivijem promatranju mora izazvati sumnju, jer, to je mit! Svuda u Europi, na starom Zapadu kao i na novom Istoku, već desetljećima niču privatne tajne službe. Business intelligence, ili, jednostavno rečeno, sigurnosne tvrtke, klijentima koji plaćaju nude „prikupljanje informacija” svih vrsta. Tu ima mnogo firmi koje su osnovali bivši pripadnici tajnih službi, i onih koje najradije zapošljavaju takve ljude. U čitavom Istočnom bloku, privatne sigurnosne tvrtke su poslije propasti komunizma poslužile kao okupljalište za prihvat bivših pripadnika tajnih službi. Na Zapadu je npr. Orbis Business Intelligence, tvrtka bivšeg pripadnika MI6 Christopherea Steela u Velikoj Britaniji, izazvala veliku pažnju, jer od nje potiču informacije o tzv. „Trumpovom dosijeu”. Tu su na djelu obavještajni profesionalci, koji kao privatna firma imaju i tu prednost da se teško mogu dokazati njihove veze s političkim ili privatnim nalogodavcima.

Mit br. 2 – lažne vijesti su nešto novo

Fake news kao pojam kojim se označavaju namjerno širene neistine koje bi trebale imati određeno djelovanje, pomodan je pojam koji je u upotrebi u posljednjih pet godina. On se velikom brzinom proširio po svijetu i zapravo je označavao dezinformacije koje je ciljano širila država kako bi ostvarila utjecaj. A potom je mutirao u borbeni pojam koji se koristi u sukobima između država, stranaka i mišljenja. Pri tome tu postoji i tijesna veza s internetom i digitalizacijom, koji su lažnim vijestima u formi tweetova, video-snimaka ili kratkih vijesti, podarile posebnu formu. No, tvrdnja da su lažne vijesti nova pojava digitalne ere – predstavlja mit! Dezinformacija po nalogu države, koju šire tajne službe, stara je pojava. Posebno su socijalističke tajne službe Istočne Evrope desetljećima imale odjele čiji je jedini zadatak bio proizvodnja i širenje dezinformacija. I to zapravo nikada nije prestalo; 1990. je samo potonulo pod površinu političkog sustava, da bi se danas svom snagom vratilo na dnevni red.

Mit br. 3 – EU nema tajnu službu

Europska unija je komplicirana politička konstrukcija. Vanjska i unutarnja politika su uvijek bili u nadležnosti njenih država-članica a ne zajednice. Tako je to propisano Lisabonskim sporazumom. I tako je i pitanje tajne službe EU skinuto s dnevnog reda. Ipak, postoji jedno mjesto u Bruxellesu koje dobiva informacije tajnih službi država-članica, priključuje im javne informacije i vlastite analize i potom ih dijeli instancama EU-a: INCTEN (EU Intelligence Analysis Centre) čije je sjedište u Službi EU-a za vanjske poslove. Razlika u odnosu na „pravu” tajnu službu je u tome što INCTEN ne smije do vlastitih informacija dolaziti tajnim sredstvima (koristeći svoje izvore, saslušavanjem itd.) nego je upućena na javne informacije i informacije država-članica.

Mit br. 4 – nad tajnim službama nema kontrole

Prilikom svakog novog skandala s tajnim službama, u medijima se može čitati kako tajne službe nisu kontrolirane, da se ni ne mogu kontrolirati, i da su ionako strano tijelo u demokraciji! To nepovjerenje je široko rasprostranjeno (i razumljivo) posebno u društvima koja imaju povijesno iskustvo s tajnim službama, koje je njihovo političko vodstvo koristilo kao tajnu političku policiju za provođenje diktatura. U Njemačkoj se to odnosi na dvije diktature, ali posebno važi u postkomunističkim zemljama istočne, istočne srednje i južne Europe. Reformski proces ni 30 godina nakon propasti komunizma nije zaključen. Ali, i u Zapadnoj Evropi je poslije završetka Drugog svjetskog rata moralo proći i do 50 godina prije nego što su se razvile forme demokratske kontrole. Kontrolni organi parlamenata nisu bili nešto što se samo po sebi razumije. A njihov stalan razvoj i prilagođavanje novim uvjetima su važan sastavni dio demokracije. Kontrola tajnih službi koju sprovode nadzorna tijela, parlamentarni odbori, sudovi, opunomoćenici, mediji ili znanost, nije savršena. Ali – ona postoji!

Mit br. 5 – tajne službe su pogodne za svjetsku zavjeru

I za kraj – možda najveći mit: tajne službe su podesno sredstvo svjetske zavjere. Posebno u postkomunističkim zemljama, u kojima su tajne službe bile hermetički pokrivene i širile klimu straha, koja je daleko prelazila njihove realne mogućnosti, mit o svemoćnim tajnim službama je još uvijek vrlo rasprostranjen. S tim u vezi je Rusija posebno često u središtu pozornosti. Istina je da taj mit ima svoju realnu pozadinu, naime, stvarnu upletenost tajnih službi u prevrate, atentate, pokušaje pučeva i druge „tajne operacije”. Od Afganistana do Paname su tajne službe – po nalogu njihovih vlada – bile umiješane u kojekakve spletke. Ali, svjetska zbivanja one kontroliraju– samo u vratolomnim idejama teoretičara zavjere. Tajne službe su državni organi, imaju ograničene resurse kada je riječ o osoblju i financiranju, ovisne su od svojih vlada i ne mogu stvarno držati u tajnosti sve svoje tajne. Posebno u digitalnom dobu u kojem se krug informiranih enormno povećao. Ono što zaista jeste zavjereničko, jesu instrumenti i sredstva tajnih službi.A oni nisu obavezno i najbolji, piše DW.

Sudan
Čelnici sudanske vojske predložili su u četvrtak nastavak pregovora s oporbenim skupinama u srijedu, dva dana nakon što su sigurnosne snage upale u prosvjednički kamp i pritom ubile desetke ljudi, no oporba je taj prijedlog odbila.

Liječnici povezani s oporbom poručili su kako je u napadu na kamp u ponedjeljak ubijeno 108 ljudi, a očekuje se da će ta brojka još rasti. Državna agencija SUNA rano u četvrtak je objavila dvostruko manju brojku od 46 ubijenih, prema navodima službenika Ministarstva zdravstva.

Upad u kamp dogodio se nakon više tjedana prepirki između vladajućeg vojnog vijeća i oporbenih skupina oko toga tko će zemlju predvoditi ka demokraciji. Sukobi su bili najgori do sada otkako je vojska svrgnula predsjednika Omara al-Bašira u travnju nakon mjeseci prosvjeda protiv njegova 30-godišnjeg režima.

Tranzicijsko vojno vijeće otkazalo je sve prethodne dogovore koje su postigli s oporbom odmah nakon napada, no uslijed sve većih kritika međunarodne zajednice u srijedu je ponovno pozvalo na pregovore. “Mi u vojnom vijeću pružamo ruku pregovorima bez preduvjeta, osim interesa za našu zemlju”, rekao je čelnik vojnog vijeća general-poručnik Abdel Fattah al-Burhan na državnoj televiziji.

Sudanski savez prosvjednika i druge oporbene skupine odbile su poziv vojnog vijeća, kazavši pritom da se vojsci više ne može vjerovati. “Danas nas je vijeće pozvalo na dijalog, a u isto vrijeme nameću strah građanima na ulici”, rekao je čelnik pokreta Proglas slobode i snage za promjenu (DFCF) Madani Abbas Madani za Reuters.

Madani je dodao kako je Burhanov poziv došao prije uhićenja jednog člana oporbenog saveza, zamjenika pobunjeničke skupine Sudanskog oslobodilačkog i slobodarskog pokreta sjever (SPLM-N) Yasira Armana.

Zamjenik čelnika vojnog vijeća, general Mohamed Hamdan Dagalo, poznatiji kao Hemedti, rekao je u televizijskom govoru kako je pokrenuo “hitnu i transparentnu istragu” o nedavnom nasilju. “Tko god da je prešao granicu, mora biti kažnjen”, dodao je Dagalo.

Saudijska Arabija, bliska vojnom vijeću, u srijedu je poručila kako zabrinuto prati događaje te je pozvala na dijalog. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton na Twitteru je napisao da je nasilje sigurnosnih snaga “odvratno” te zahtjeva od vojnog vijeća da krene u smjeru stvaranja civilne vlade.

Odali počast
Politički lideri Francuske, Velike Britanije, SAD-a i Kanade u četvrtak su odali počast veteranima savezničkog iskrcavanja u Normandiji u lipnju 1944. godine, najveće operacije pomorskog i zračnog desanta u povijesti kojom je otvoren put oslobađanju Europe od okupacije nacističke Njemačke.

Sudjelujući u komemoraciji za 22 tisuće vojnika pod britanskim zapovjedništvom koji su 6. lipnja 1944. poginuli na početku bitke za Normandiju predsjednica britanske vlade Theresa May odala je počast hrabrosti vojnika od kojih su mnogi bili tek stasali mladići kada su pokošeni njemačkom vatrom na plažama na kojima su se iskrcavali. “Gotovo je nemoguće shvatiti hrabrost koja je trebala tog dana kako bi se iskrcalo s desantnih brodova i uskočilo u ogorčenu bitku”, kazala je May na okupljanju na kojemu je bio i francuski predsjednik Emmanuel Macron te brojni veterani u ratnim odorama na kojima su bila istaknuta odličja.

“Ti su mladići bili pripadnicima posebne generacije čiji je neusporedivi duh oblikovao naš poratni svijet”, kazala je dodajući kako su ti vojnici položili živote kako bismo mi mogli graditi bolji svijet nakon rata. Iskrcavanje u Normandiji planirano je mjesecima i dobro skrivano od nacista unatoč činjenici da je zahtijevalo ogromnu mobilizaciju industrijskih kapaciteta i ljudstva.

Pod okriljem noći tisuće savezničkih padobranaca iskočilo je iza njemačkih položaja obalne obrane. Uz svitanje s ratnih je brodova potom otvorena topnička vatra na njemačke pozicije da bi nakon toga stotine desantnih plovila transportiralo pješačke postrojbe do plaža na kojima su bili izloženi baražnoj vatri njemačkih strojnica i topništva. Neki od sudionika te operacije kazali su kako je more bilo crveno od krvi tog dana tijekom trajanja operacije kojom je osiguran preokret u ratu protiv Hitlera.

Reuters podsjeća kako su upravo ogromna razaranja koja su donijela dva svjetska rata bila poticaj europskim državama da u drugoj polovici dvadesetog stoljeća ojačaju svoju suradnju s ciljem osiguranja trajnog mira i da je upravo to dovelo do uspostave današnje Europske unije. No i sada kada bi Velika Britanija trebala oslabiti svoje veze s tim blokom odnosno napustiti Uniju francuski predsjednik Macron je kazao kako su neke veze između Francuske i Velike Britanije neuništive. “Ništa neće uništiti veze stvorene prolivenom krvlju i zajedničkim vrijednostima. Rasprave koje se danas vode ni na koji način ne oduzimaju nam našu prošlost”, kazao je Macron.

Predsjednik SAD-a Donald Trump i kanadski premijer Justin Trudeau također nazoče ceremoniji na normandijskoj obali. Predviđeno je da Trump sudjeluje u činu u kojemu će Macron dodijeliti odličje Legije časti petorici američkih veterana a nakon toga dvojica bi predsjednika trebala otići na radni ručak u obližnji Caen.

Kako je ranije objavljeno iz Bijele kuće, Trump dolazi kako bi odao počast američkim vojnicima koji su žrtvovali živote “za opstanak slobode”. Trump i njegova supruga Melanija pozdravili su se s Macronom i njegovom suprugom Brigitte na groblju američkih vojnika u Normandiji. Nakon toga dvojica predsjednika rukovala su se s desecima američkih veterana koji su tamo stajali. “Svim našim prijateljima i partnerima želim kazati da je naš dragocjeni savez iskovan u žaru borbe, očvrsnuo u ratnim iskušenjima i potvrđen u blagoslovljenom miru. Naše su veze nesalomljive”, Trumpova je poruka.

O izvješću SOA-e
Hrvatska nema razloga za brigu, ali uvijek ima razloga za oprez, komentirala je u utorak predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), ističući da je Hrvatska sigurna zemlja.

U izvješću o radu u prošloj godini SOA je objavila kako je sigurnosna situacija u Hrvatskoj stabilna te da trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali njezine značajnije destabilizacije. “Vjerujem institucijama i agencijama koje se bave zaštitom hrvatskog teritorija. Država nema razloga za brigu, ali ima razloga za oprez, uvijek”, izjavila je predsjednica novinarima na konferenciji Večernjeg lista “Hrvatska kakvu trebamo”.

Naglasila je da je Hrvatska sigurna zemlja koja treba surađivati sa susjednim zemljama kada je riječ o razmjeni podataka o potencijalnim ugrozama, o kretanjima ljudi posebno kada je riječ o povratnicima iz tzv. Islamske države, iz sirijskog i iračkog rata.

Grabar-Kitarović komentirala je i navode iz SOA-inog izvješća o djelovanju nekih država koje “Hrvatsku žele etiketirati svakojakim imenima i na taj način kreirati naš imidž u svijetu”. Ustvrdila je kako se moramo potruditi i odgovarati na te namjere te imati kontraargumente koji će ići u pozitivnom smislu, predstavljajući Hrvatsku kao modernu europsku državu po mjeri čovjeka, kako bismo se udaljili od imidža hrvatske kao balkanske zemlje.

Novinare je zanimalo i smatra li da susjedna Bosna i Hercegovina stvara probleme Hrvatskoj u vezi s migrantima. “Ja bih voljela vjerovati da ne, ali očito je da problema ima i zato sam rekla da moramo biti u neprestanom kontaktu sa susjednim državama, razgovarati s njima i rješavati sve – ne samo na razini SOA-e, nego i politički”, zaključila je predsjednica.

Obećanje Trumpu
Američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak je rekao kako je Rusija otkrila Sjedinjenim Državama da je uklonila “većinu svojih ljudi” iz Venezuele, države ekonomski i vojno povezane s Moskvom.

Trump je informaciju o ruskom povlačenju objavio na svom Twitter profilu tijekom službene posjete Londonu, no nije otkrio više detalja. Trumpova vlada, koja daje podršku čelniku oporbe i samoprozvanom privremenom predsjedniku Juanu Guaidou, tvrdi kako su ruska i kubanska podrška predsjedniku Venezuele Nicolasu Maduru ključne za njegov opstanak na vlasti te je pozvala dvije zemlje da povuku svoje sigurnosno osoblje iz te južnoameričke države.

Moskva je u ožujku u Caracas poslala gotovo stotinu pripadnika specijalnih snaga i stručnjaka za kibernetiku, tvrde američki službenici. U siječnju su u Venezuelu stigli i vojnici plaćenici koji surađuju s Moskvom kako bi ojačali Madurovu sigurnost, prenosi Reuters.”Rusija nas je izvijestila kako su uklonili većinu svojih ljudi iz Venezuele”, napisao je Trump na Twitteru.

Ne zna se na koga se američki predsjednik referira u toj objavi i kako je dobio tu informaciju, a na nju još nisu reagirale ni Bijela kuća ni Moskva. Trumpova objava stiže nakon članka Wall Street Journala objavljenog u nedjelju u kojem se, pozivajući se na osobu blisku ruskom ministarstvu obrane, tvrdi da je ruski državni industrijsko-obrambeni konglomerat Rostec smanjio broj svog osoblja u Venezueli na nekoliko desetaka.

Američki čelnik ranije je upozoravao Ruse da napuste Venezuelu, no nakon telefonskog razgovora prošli mjesec s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kazao je kako on nema namjere miješati se u događanja u Venezueli. Te tvrdnje u nesuglasici su s procjenama savjetnika američkog predsjednika koji govore o važnoj ulozi Rusije u Venezueli.