PLIN

Procjene Total Energiesa

Potražnja za LNG-om raste zahvaljujući povratku Kine na tržište, ali još nije na razini 2021. godine, rekao je viši Totalov potpredsjednik za azijsko-pacifička istraživanja i proizvodnju Thomas Maurisse na konferenciji te industrije. “Uz Europu, to je novo i veliko tržište, te će potražnja i dalje rasti”, dodao je.

Prošlog su tjedna azijske cijene na fizičkim tržištu LNG-a pale na najniže razine u posljednje gotovo tri godine, budući da je slaba potražnja u Aziji i Europi opteretila tržište.

Pad cijena potaknuo je uvoznike LNG-a poput Kine i Indije da povećaju kupnje na fizičkom tržištu

Aktivnosti trgovanja su se zbog niskih cijena povećale, rekao je potpredsjednik Petronasa Shamsairi M. Ibrahim, dodajući da će se veće mogućnosti kupnje otvoriti za kupce u Aziji, koji su osjetljivi na cijene.

Ivan Brodić za Poslovni dnevnik

Ušli smo u treću godinu ruske agresije na Ukrajinu, koju kremaljski establišment, pomalo cinično, i dalje naziva specijalnom vojnom operacijom. Na bojišnici stvari izgledaju promjenjivo, a čini se kako je ruska strana trenutačno u određenoj prednosti.

Premda, o zapadnoj vojnoj pomoći ovisna, Ukrajina najavljuje protuofenzivu, a neke europske nuklearne sile razmišljaju o slanju vojnika. Mir je još daleko, premda se već naglas razmišlja o mirovnom summitu, koji bi, ako se dogodi u ovom trenutku, vjerojatno zamrznuo konflikt. Dugoročno.

Kako je pak svaki rat, između ostaloga, posao u kojem, osim pogrebnog, izvrsno zarađuju i sektori potrebni za izvođenje ratnih operacija, poput vojne industrije ili energetskog sektora. Upravo se u potonjem dogodio i game changer. Poluga kojom se stvarala geoekonomska osovina germanske tehnologije pogonjene ruskim energentima, doživjela je slom, od kojega će se, malo je vjerojatno, tako skoro oporaviti.

Inzistiranje američkog establišmenta iz vremena predsjednikovanja Donalda Trumpa za povećavanjem izdvajanja za obranu sjevernoatlantskih saveznika, kako bi se rasteretio SAD kao globalni policajac, vojno i ekonomski, te za prestankom kupovanja energenata iz istočnih izvora, počeo se, čini se, obistinjavati u mandatu Joea Bidena. A kako će to izgledati u sljedećem američkom predsjedničkom mandatu, u kojem nije nerealno ponovno očekivati Donalda Trumpa, ostaje za vidjeti.

Nekoliko valova energetskih sankcija Rusiji, kako bi joj se nanijela šteta izbacivanjem s lukrativnog tržišta Europske unije, okrenula je energetske kompanije te zemlje prema drugim tržištima. Dugoročno, uništavanje projekta Sjeverni tok, bez obzira tko ga izveo, stvar je barem na srednji rok – zapečatila.

Katarska kompanija Qatar Energy okladila se, ulažući u nove kapacitete, na još nekoliko desetljeća pojačane trgovine ukapljenim plinom.
Europa se morala snaći. Uslijedila je ubrzana priprema diverzifikacije dobave energenata, pogotovo onih koji su u velikom postotku, prije ukrajinskog rata, dolazili iz Rusije, gdje je cijena na velikim bušotinama postizala neusporedivo niže cijene nego li su to postizale bušotine u Europi.

Dobra organizacija novih dobavnih pravaca, ubrzan rad na novim kapacitetima terminala za ukapljeni plin te naftnih terminala, pad potražnje uslijed pada industrijske proizvodnje, dobra organizacija popunjenosti europskih skladišta plina te nekoliko blagih zima pomogli su da inicijalna cjenovna energetska kriza ne potraje dugo.

Najnoviji pad cijene plina na referentnoj burzi u Groeningenu dokazuje kako takvu situaciju možemo još neko vrijeme očekivati. Najveći energetski dobitnik rata, dakle, jesu kompanije koje su nadomjestile opskrbu Europe plinovodima s istoka, u ove dvije godine. To su mahom kompanije koje se bave trgovinom i prijevozom ukapljenog plina. Afrika, Katar, Australija, SAD i Norveška najznačajnije su im destinacije. Kada govorimo o EU, postotno su protekle dvije godine najveći uvoznici dolazili iz SAD-a i Norveške.

Takva je situacija ovdje kako bi opstala. Dokazuju to novi investicijski ciklusi u postrojenja za ukapljeni plin u Australiji i SAD-u, koja su tek ograničeno suspregnuta predizbornom odlukom administracije Joea Bidena, kojoj želi odobrovoljiti okolišne aktiviste, da zaustavi nove projekte proizvodnje ukapljenog plina nekonvencionalnim metodama (frackingom).

Premda je Međunarodna agencija za energiju (IEA) u nedavnoj analizi istaknula kako će vrhunac plina proći ovoga desetljeća, a veliko tržište energenata u EU bilježi povijesne minimume potrošnje plina, na još nekoliko desetljeća pojačane trgovine ukapljenim plinom, kao tranzicijskim gorivom prema zelenom i niskougljičnom gospodarstvu, okladila se i javna katarska kompanija Qatar Energy, ulažući u nove kapacitete, ne bi li kroz nekoliko godina postala prvak globalnog tržišta.

Kako sve ne bi bilo idealno, računicu trgovcima ukapljenog plina, pomalo kvari konflikt u Crvenom moru koji također tendira, barem u srednjem roku, postati zamrznuti konflikt. Usprkos zapadnim zaštitnim operacijama, brojni brodari, pružatelji usluga tankerskog prijevoza zaobilaze dva prolaza, Hormuški tjesnac i Sueski kanal, kroz koje prolazi vrlo velik postotak trgovačkih ruta prema Europe.

To zbog produženja putovanja, ali i povećanja izdataka za osiguranja, značajno poskupljuje prijevoz, a time i cijenu tereta, što će referentne burze, prije ili kasnije uračunati u cijenu robe za krajnjeg korisnika.

Kako bilo, čini se da niti u najoptimističnijoj varijanti, kada bi se postigao mir u Ukrajini u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci, a ruski energenti postanu ponovno nazočni na europskom tržištu, oni više nikada, ili barem ne za naših života, neće biti zastupljeni u tako velikom postotku, da bi mogli svojim naprasnim prekidom izazvati energetsku krizu.

To trgovinu ukapljenim plinom čini puno dugoročnijim dobitnikom, nego li je to trajanje konflikata, od kojih svaki, prije ili kasnije, završi mirovnim sporazumom.

Svjesni su toga i zakupnici hrvatskog terminala za ukapljeni plin, na kojem se tijekom prošle godine dogodio značajan obrat. Kada je Prvo plinarsko društvo dugoročno zakupilo postojeće kapacitete na terminalu u partnerstvu s dobavljačem British Petroleumom, postalo je jasno kako hrvatska energetska infrastruktura, LNG terminal, ali i sustav Jadranskog naftovoda, postaje ključna za energetsku sigurnost ovog dijela Europe, piše Ivan Brodić za Poslovni dnevnik

Oklada Quatar Energya

Slijedom događaja postalo je posve jasno kako je jedan od pobjednika rata u Ukrajini industrija ukapljenog plina. Norveške i američke tvrtke, a to se vidi, i vidjet će se sve više vidjeti i na hrvatskom terminalu za ukapljeni plin, pogotovo nakon nekih promjena objavljenih krajem prošle godine u pitanjima zakupa.

No, čini se kako neke zemlje, poput velikog proizvođača ukapljenog plina, Katara, smatraju kako dosadašnji uzlet ovog energenta, nije dovoljan. Iz te zemlje, naime, poručuju, kako svijet ne ulaže dovoljno u ukapljeni plin.

Sukladno ovoj državnoj politici, javna kompanija Quatar Energy, kako javlja Bloomberg, namjerava razviti izvozni kapacitet od 16 milijuna tona ukapljenog plina godišnje, što su rekordni razmjeri. Sveukupno, zaljevska država će do 2030. godine povećati isporuke tekućeg prirodnog plina za više od 80 posto.

Analitičari ove kompanije, suprotno analizama Međunarodne agencije za energiju (IEA), smatraju kako će potražnja za plinom, posebno u dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta nastaviti rasti sve do trenutka potpunog globalnog prelaska na obnovljive izvore energije.

Katar je spreman preuzeti rizik, kako objašnjavaju, zbog toga što većina novih projekata u tom energetskom sektoru dolazi iz SAD-a i Australije, pa ne žele izgubiti korak s konkurencijom. U odnosu na njih ima i jednu prednost.

Kompanije u te dvije zemlje su, u glavnini, privatne te mogu osiguravati projekte samo financiranjem temeljenim na dugoročnim ugovorima. Katar, naprotiv, širi projekte temeljem vlastita prirodnog bogatstva. Igrajući na taj čimbenik, Katar se može pripremati za neki skori deficit opskrbe tržišta.

Drugim riječima, oklada na kratkoročni gubitak pri razvoju projekata Katar bi, kako prognoziraju analitičari Quatar Energya, trebala pretvoriti u vodećeg igraća na tržištu za sljedećih nekoliko desetljeća.

Ministarstvo energetike

Saudijska Arabija je potvrdila da su otkrivene značajne količine dodatnih rezervi plina u divovskom polju Jafurah državne naftne kompanije Aramco.
Dodatne rezerve iznose 420 milijardi kubnih metara plina i dvije milijarde barela kondenzata, priopćilo je u nedjelju Ministarstvo energetike.

Resursi u polju Jafurah sada se procjenjuju na oko 6,4 biliona kubnih metara plina i 75 milijardi barela kondenzata, što je potvrdila “velika nezavisna konzultantska kompanija specijalizirana za područje odobravanja resursa i dokazanih rezervi”, priopćilo je ministarstvo.

Ovo postignuće postignuto je kao rezultat primjene najviših međunarodnih standarda u procjeni i razvoju resursa ugljikovodika

Nekonvencionalno plinsko polje Jafurah nalazi se jugoistočno od naftnog polja Ghawar u istočnoj provinciji kraljevstva. Nekonvencionalni resursi odnose se na one koji zahtijevaju napredne metode ekstrakcije.

Rijad se obavezao na razvoj polja, a Saudi Aramco je 2021. godine dodijelio ugovore vrijedne 10 milijardi dolara za taj poduhvat. U to se vrijeme očekivalo da će kapitalni izdaci u Jafurahu – najvećem neiskorištenom plinskom polju u kraljevstvu doseći 68 milijardi dolara tokom prvih 10 godina razvoja.

S procijenjenih 5,6 bilijuna kubnih metara plina na mjestu, bazen Jafurah domaćin je najvećeg nalazišta plina na Bliskom istoku.

Pokriva područje od 17.000 kvadratnih kilometara. Očekuje se da će se proizvodnja prirodnog plina u Jafurahu udesetorostručiti.

Time će Saudijska Arabija, najveća ekonomija arapskog svijeta, postati jedan od najvećih svjetskih proizvođača prirodnog plina.

Analiza IEEFA

Prema novom izvješću američkog Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), potrošnja prirodnog plina u Europi u 2023. godini pala je na najnižu razinu u posljednjih 10 godina. Institut ističe da su padu potražnje najviše pridonijele Njemačka, Italija i Velika Britanija, koje povećavaju učinkovitost korištenjem obnovljivih izvora energije.

“Europski energetski sustav je raznolikiji i otporniji nakon dvije godine od ruske invazije na Ukrajinu”, rekla je Anna Maria Jaler-Makarević, vodeća energetska analitičarka za Europu u IEEFA-i. “Kriza je donekle kontrolirana, mjere učinkovitosti su povećane, a ugradnja obnovljivih izvora energije i dizalica topline je ubrzana. Ovo postavlja kontinent da nastavi smanjivati potražnju za plinom.”

IEEFA navodi da je europska potražnja za plinom u dvije godine pala za 20 posto, što ukazuje na uspješne korake u diversifikaciji izvora energije i povećanju energetske učinkovitosti.

Unatoč smanjenju uvoza ruskog plina putem cjevovoda, isporuke ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Europu porasle su za 11 posto između 2021. i 2023. godine. Španjolska, Francuska i Belgija ostaju najveći uvoznici ruskog plina, ali su se isporuke ruskog LNG-a Španjolskoj i Belgiji značajno povećale.

Jaler-Makarević ističe da Europa mora izbjeći postati previše ovisna o uvozu plina iz SAD-a, koji je prošle godine osigurao gotovo polovicu svog LNG uvoza. “Ovo je vrijeme da ispitamo koje su politike djelovale i nadogradimo ih dok postavljamo nove strategije koje bi Europi mogle dati prednost u upravljanju rizicima u budućnosti”, zaključuje Jaler-Makarević.

Analiza Politica

Europska unija priprema novi paket sankcija Rusiji, ali ne pogađa Kremlj tamo gdje bi stvarno moglo zaboljeti. Umjesto da se suzbije multimilijarderska prodaja nafte i plina u Moskvi ili da se osigura da zabranjene tehnologije ne završe u njezinim oružanim snagama, Bruxelles smanjuje svoje ambicije i cilja manji broj tvrtki koje krše pravila, piše Politico.

Dodatan problem predstavlja i to što nema konsenzusa među zemljama članicama, a tu je i stalno protivljenje Mađarske koja održava veze s Rusijom. No, iako se čini da EU-u ponestaje mogućnosti, Politico navodi da postoji pet stvari koje EU može učiniti kako bi se izvršio pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Prije početka rata u Ukrajini, prodaja nafte i plina činila je gotovo polovicu prihoda Rusije. Sada, kada tvrtke i kvalificirani radnici bježe iz zemlje, fosilna goriva su jedan od rijetkih pojasa spasa koji su joj preostali.

Klub bogatih nacija G7 postavio je u prosincu 2022. zajedno s EU-om i Australijom dotad neviđeno gornje ograničenje cijene ruske nafte na 60 dolara po barelu, u nadi da će tako prisiliti Moskvu da nastavi s opskrbom kako bi se stabiliziralo globalno tržište, a istovremeno umanjiti ruski profit od prodaje.

Međutim, iako je plan u početku funkcionirao, njegova je učinkovitost na kraju oslabila jer je Moskva pronalazila načine da zaobiđe pravila. Nafta se danas nigdje ne prodaje ispod gornje granice cijene.

Kojev inzistira na tome da globalni partneri zatvore rupu u zakonu koja omogućava zemljama poput Indije, Turske i Kine da kupuju rusku sirovu naftu po bilo kojoj cijeni i rafiniraju je u benzin, dizel i druga goriva za prodaju drugdje. No, kako piše Politico, nedostatak dogovora među zapadnim saveznicima koji tvrde da je SAD nezainteresiran za pooštravanje postojećih pravila, koči bilo kakvu akciju.

Oko 80 posto ruske trgovine aluminijom nije sankcionirano, no Europska komisija nije uspjela uključiti zabranu uvoza ruskog aluminija u posljednji prijedlog sankcija. No, izvršna vlast EU-a naznačila je da bi se ta mjera mogla razmotriti u budućem paketu.

Mogla bi se razmotritit poluzabrana ili bi se zemlje mogle dogovoriti o postupnoj zabrani, kao što je slučaj s poluproizvodima od ruskog čelika.

EU i dalje puni džepove Kremlja kupujući ruski plin. Prema Centru za istraživanje energije i čistog zraka, EU je Rusiji u posljednje dvije godine platio više od 80 milijardi eura za plin.

Međutim, odustajanje od ruskog plina nije jednostavan proces, osobito jer mnoge zemlje imaju dugoročne ugovore koje je reško raskinuti. Osim toga, Mađarska ima bliske odnose s ruskim državnim energetskim divom Gazpromom i pristala je povećati količine koje je kupovala ove zime.

Povrh toga, stručnjaci upozoravaju da zemlje EU zatvaraju oči pred ruskim LNG-om koji se kreće kroz europske luke na putu prema drugim odredištima. Ipak, zaustavljanje te prakse pada na pojedinačne prijestolnice u mjestima poput Francuske i Belgije, a ne na briselskim birokratima.

Unosno crno tržište procvjetalo je otkako su zapadni saveznici zabranili uvoz velikog broja ruskih luksuznih proizvoda. Armenija i Kazahstan – zemlje koje imaju važne trgovinske odnose s Moskvom – objavile su da se namjeravaju pridržavati zapadnih sankcija, no Gruzija je odlučila ne provoditi ista pravila. Predsjednik parlamenta Shalva Papuashvili ustvrdio je kako je odluka bila unosna za zemlju i nije naštetila njezinim odnosima s EU-om.

Nadalje, Turska, Indija i Kina su unovčile potrebu Moskve za alternativnim trgovinskim trgovačkim rutama, a Peking je isporučio tone hardvera koji bi lako mogle koristiti ruske snage koje se bore u Ukrajini.

Očekuje se da će EU u novom paketu sankcija na popis dodati kineske tvrtke s kojima se ne može trgovati za robu s bojnog polja i robu s dvojnom namjenom. No, Bruxelles će teško zatvoriti sve rupe u zakonu koje Rusija nalazi.

Tehnički, Bruxelles ima zakonsku mogućnost obustaviti svu trgovinu proizvodom ako strana država ne posluša “druge pojedinačne mjere i aktivnosti EU-a”. Ali za poduzimanje tog koraka potrebna je jednoglasna odluka svih 27 zemalja EU-a.

Zamjenik kijevskog ministra energetike Farid Safarov rekao je za Politico u studenom da je vrijeme da europske zemlje prestanu poslovati s ruskim državnim nuklearnim gigantom Rosatomom, koji pruža usluge u brojnim zemljama EU-a.

Iako ovaj sektor nije jedan od najvećih profitera u Moskvi, on nudi veliku meku moć i daje ruskim državnim tvrtkama pristup osjetljivoj europskoj infrastrukturi.

No, i u ovom slučaju Mađarska bi mogla biti barijera oštrijim akcijama. Budimpešta trenutno proširuje svoju nuklearnu elektranu Paks uz potporu Rosatoma, a premijer Viktor Orbán obećao je da će blokirati sve sankcije tom sektoru.

“Mađarska je bila kristalno jasna da će uložiti veto – a vjerojatno se i neke druge zemlje članice skrivaju iza Mađarske”, rekao je jedan europski diplomat upoznat s razgovorima.

Iako Rusija ne pokazuje znakove posustajanja kada su u pitanju vojni napori u Ukrajini, stručnjaci ističu da je malo vjerojatno da će moći zauvijek ostati u takvoj situaciji

To znači da sukob sve više postaje brutalni rat iscrpljivanja između sposobnosti Moskve da nastavi borbu i sposobnosti Zapada da zadrži potporu Ukrajini.

“Sankcije i rat postali su test otpornosti ruskog i ukrajinskog gospodarstva”, rekla je Maria Shagina, stručnjakinja za sankcije na Međunarodnom institutu za strateške studije, upozoravajući da se Moskva suočava s dugotrajnijom krizom kao rezultatom odljeva kapitala i odljeva mozgova, piše Politico.

“Pitanje je može li se ukrajinsko gospodarstvo održati kako bi se vidjeli dugoročni učinci”, dodala je.

Ipak, imajući u vidu političke nesuglasice i gospodarske probleme, čini se da novi paket sankcija neće biti ništa osim simbolične geste, prenosi N1.

Piše Danas

Poznato je da je Srbiji potreban uvoz nafte i plina, ali dostupni podaci pokazuju i da opskrba potrošača sve više ovisi o električnoj energiji kupljenoj u inozemstvu. Tako je u energetskoj bilanci za tekuću godinu predviđen uvoz od 5,5 milijuna tona ugljena, odnosno 10 posto više od procijenjenog uvoza u 2023. godini, piše Danas.

Inače, procijenjeni uvoz ugljena u prošloj godini iznosio je 4,8 milijuna tona, što je 70 posto više od uvoza u 2022. (2,8 milijuna tona). Procjenjuje se da će bruto proizvodnja električne energije u ovoj godini iznositi 40.585 gigavat-sati. Planirano je da će se najviše električne energije proizvoditi u termoelektranama – 64 posto, dok će hidroelektrane davati 25,9 posto.

Ukupna proizvedena količina električne energije u Srbiji i dalje neće biti dovoljna za domaće potrebe, pa je planiran uvoz električne energije od 6.401 Gwh, odnosno za 19 posto više u odnosu na procijenjeni uvoz u 2023. godini.

Stručna javnost ističe da Energetska bilanca predviđa uvoz prilično velikih količina električne energije i ugljena, što je alarmantan znak da proizvodnja iz domaćih izvora sve manje može zadovoljiti potrebe potrošača. Vidljivo je da će u tekućoj godini u odnosu na 2022. uvoz ugljena biti veći za 85 posto. Stručnjaci smatraju da je to pokazatelj da s domaćom proizvodnjom nešto nije u redu.

Razlog za to je nedovoljna količina ugljena u našim rudnicima, kao i činjenica da se otkrivka pravi na pogrešnim mjestima. Posljedično, potreban je veći uvoz.

Očito je da je očekivani uvoz električne energije za ovu godinu visok, a koliko će se električne energije uvoziti u idućoj zimskoj sezoni ovisit će o tome hoće li ona biti blaga ili ne. Inače, električna energija proizvedena u Srbiji dvostruko je jeftinija od one koja se uvozi.

Energetski stručnjak Miodrag Kapor za Danas kaže da je sve veći uvoz ugljena, iz kojeg se dobiva najveća količina struje iz domaće proizvodnje, ali i struje za Srbiju, nešto što ne može biti iznenađenje.

“Ako se zna da u Srbiji ima sve manje kvalitetnog ugljena za proizvodnju električne energije i da su blokovi u termoelektranama uglavnom zastarjeli, sasvim je očekivano da se iz domaćih izvora ne dobiva dovoljno ugljena niti dovoljno električne energije. Gubici na distribucijskoj mreži se ne smanjuju. Stoga je logično zašto se uvoz ugljena i električne energije povećava, objašnjava Kapor.

Srbija definitivno postaje sve ovisna o uvozu električne energije, a da bi se taj proces obuzdao potrebno je razvijati obnovljive izvore energije i povećati energetsku učinkovitost.

Podaci Energetske bilance, među ostalim, pokazuju da bi uvoz plina ove godine trebao porasti za šest posto. Glavni tajnik Udruženja za plin Srbije Vojislav Vuletić kaže da se uvoz “plavog energenta” povećava jer je sve veći broj potrošača priključen na distribucijsku mrežu.

“Srbijagas omogućuje uvođenje plina za kućanstva i male poduzetnike pod povoljnim uvjetima. Zato je sve više zainteresiranih za priključenje na plin. To je izvrsno kada je u pitanju zaštita okoliša, jer oni koji koriste ugljen kao energent sada imaju priliku zamijeniti ga i koristiti plin”, smatra Vuletić, piše Danas.

Dalibor Pudić za HRT

Jedna od posljedica ruske agresije na Ukrajinu je prestanak ovisnosti Europske unije o ruskom plinu i pronalaženje novih dobavnih kanala. Nedavna odluka američkog predsjednika Bidena o zaustavljanju izvoza LNG-a izvan SAD-a uzrokovala je privremene nestabilnosti na globalnim tržištima. No, bez obzira na to što najviše plina Unija uvozi upravo iz SAD-a, to ne znači da će europska skladišta plina ostati prazna.

Kako bude Europskoj uniji, tako će biti i Hrvatskoj, kaže energetski stručnjak Pudić nakon odluke Amerikanaca da privremeno obustave izvoz LNG-a.

Ali činjenica da je sama odluka na dan donošenja izazvala nekakve poremećaje na tržištu, a to je porast cijene plina na europskim i azijskim tržištima, a pad na američkim tržištima, govori Dalibor Pudić, stručnjak za energetiku.

S druge strane, postojeća LNG postrojenja i dosadašnja opskrba SAD-a plinom neće ostaviti Europsku uniju na energetskom cjedilu.

Najprije, okupljamo se kako bismo smanjili europsku ovisnost o ruskoj energiji, rekao je Joe Biden, predsjednik SAD-a.

Ovo će zamijeniti opskrbu LNG-om koju trenutačno imamo iz Rusije. Gledajući unaprijed, Sjedinjene Države i Europa osigurat će stabilnu potražnju i opskrbu za dodatnih najmanje 50 milijardi kubnih metara američkog LNG-a do 2030., ističe Ursula Von der Leyen, predsjednica Europske komisije.

Europska unija diverzificirala je svoje dobavne energetske kanale te bez obzira na američku politiku ima dovoljnu razinu energetske neovisnosti.

Europa je sigurna. Naime, 41% LNG-a upravo sada dolazi iz SAD-a. Ostatak stiže iz drugih izvora LNG-a – plinovodom iz Norveške, Alžira, Azerbajdžana. Dakle, postoje drugi načini uvoza u Europu, ističe Ana Marija Jaller-Makarewicz s Instituta za gospodarstvo i financijske analize.

Zaustavljanje izgradnje novih LNG terminala pozdravili su i klimatolozi, no upitna je dugoročna isplativost planiranih čak 17 novih LNG terminala.

Bidenova administracija navodi da je to zabrinutost za klimu, ali mislim da je za mnoge investitore glavno pitanje ekonomske i investicijske sigurnosti. Dakle, neki od tih terminala mogli bi se pretvoriti u nasukanu imovinu ako se ne budu koristili onoliko dugo koliko naftne i plinske tvrtke pretpostavljaju da hoće, naglašava Linda Kalcher, analitičarka klimatskih politika.

To možda znači zaštitu okoliša na američkom području, ali to ne znači globalnu zaštitu okoliša, nego je to negativno za okoliš jer sve zemlje koje su bazirane na ugljenu, pa čak još imamo i veliki dio ugljena i na europskom tržištu, a u Aziji poglavito, samo znači odgađanje i prebacivanje s ugljena na plin, a znamo da ugljen za jednu jedinicu plina ima dvostruko veće emisije CO2, a globalno to znači veću štetu za okoliš, zaključuje Pudić.

I dok su klimatske promjene dobra podloga za zaustavljanje gradnje novih plinskih postrojenja – u konačnici je najvažnija ekonomska isplativost koja pokazuje da Unija, a time i Hrvatska, neće ostati bez plina te da će cijene ostati umjerene, donosi HRT.

Dnevnik.hr

I ovako skup plin bio bi i skuplji da nema vladinih mjera, ali one ostaju i nakon prvog travnja. Kućanstva će plin i dalje plaćati u prosjeku 50-ak eura, a struju gotovo 60 eura po megavatu. Ostaju i zamrznute cijene za 30 prehrambenih proizvoda.

“Sigurno će vlada kao i dosad voditi računa da ne dođe na teret građana i gospodarstva. Prema tome te mjere i te cijene o kojima sada govorimo obuhvaćene ovim paketima nastojat ćemo da se produže i nakon prvog travnja”, izjavio je za Novu TV Damir Habijan, ministar gospodarstva.

Vlada je odlučila ostaviti i PDV od pet posto na plin, drva, pelete i brikete.

“Vlada se na to odlučila zbog toga što je procijenjeno kako je u energetskom sektoru još uvijek nestabilna situacija vidljivi su inflatorni pritisci pa se procijenilo da bi ova mjera pomogla ublažavanju situacije”, poručila je Tereza Rogić Lugarić, državna tajnica u Ministarstvu financija.

Drvna industrija je zadovoljna.

“Pelet, drvo, briket spadaju u obnovljive izvore energije koji se proizvode u Hrvatskoj. Socijalno jeftinija cijena, gospodarska potpora proizvođačima, a što je roba jeftinija to će ju kupci više kupovati. I vrlo važna ekološka mjera”, objasnio je Ivić Pašalić, predsjednik HUP-ove drvne industrije.

Za oporbu predizborni potez, a za Davora Šterna ovo je opravdana mjera.

“Toliko geopolitičkih sukoba po mom sjećanju nije bilo nikada i od svakog od njih se može očekivati porast cijena i mislim da je jako mudro u takvim nesigurnim vremenima imati kontrolu nad cijenama”, objasnio je Štern, stručnjak za energetiku.

I dalje će vlada kontrolirati i cijene goriva.

Financijska bilanca

Nastavno na izuzetnu 2022. godinu, 2023. bila je obilježena stabilizacijom cijena ugljikovodika, što je rezultiralo nešto nižim, no i dalje snažnim rezultatima INA Grupe. CCS EBITDA bez jednokratnih stavki u 2023. iznosila je 496 milijuna eura, dok je neto dobit ostala na razini 2022. godine i iznosila oko 250 milijuna eura, između ostalog i zbog toga što u 2023. nije bilo dodatnog poreza na dobit. Glavni pokretač EBITDA-e je smanjenje realizirane cijene ugljikovodika od 28 %, pri čemu su cijene plina pale značajno više od cijena nafte.
EBITDA djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina za 2023. godinu niža je nastavno na vanjsko okruženje i umjeren pad proizvodnje te iznosi 413 milijuna eura. Proizvodnja je smanjena u skladu s očekivanjima zbog zrelosti polja i remonta provedenog na postrojenjima za obradu plina u trećem tromjesečju. S druge strane, doprinos je ostvaren na egipatskoj koncesiji East Damanhur koja je počela s proizvodnjom plina u rujnu i komercijalnim otkrićem na bušotini Veliki Rastovac-1. Sve navedeno rezultiralo je tek šest posto nižom proizvodnjom.
Rezultat djelatnosti Rafinerija i marketinga uključujući Usluge kupcima i maloprodaju poboljšan je uglavnom uslijed snažne potražnje na tržištu i pozitivnog doprinosa vlastite proizvodnje. Prodane količine Maloprodaje povećane su 19 %, uglavnom kao rezultat dobre turističke sezone, a marža ne-goriva nastavila je rasti (+33 %). Pojednostavljeni slobodni novčani tok djelatnosti u 2023. je poboljšan, ali je ostao negativan na 103 milijuna eura.
Investicijske aktivnosti iznosile su gotovo 400 milijuna eura, uključujući 85 milijuna za stjecanje dodatnih 25 % udjela u OMV-u Slovenija. Ulaganja u djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina ostala su snažna na 100 milijuna eura. Projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka dostigao je 84 % ukupne završenosti. Financijska pozicija ostaje stabilna uz neto dug od 216 milijuna eura te omjer duga i kapitala od 12 % kao održiva osnova za buduća ulaganja.
Izjava Zsuzsanne Ortutay, predsjednice Uprave Ine:
“U 2023., usred posljedica tržišnih turbulencija u prethodnoj godini, globalna ekonomija pronašla je svoje uporište, označavajući razdoblje stabilnosti. Cijene energije koje su bile nepostojane zbog problema s opskrbom, sada su se ustalile, pridonoseći uravnoteženju. Unatoč neizbježnom utjecaju nižih cijena nafte i plina u našoj djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina, ukupna izvedba kompanije ostala je otporna. INA Grupa zabilježila je pad EBITDA-e za 22 %, što je bilo i očekivano s obzirom na prevladavajuće okruženje nižih cijena. Ipak, investicijski izdaci dosegnuli su 400 milijuna eura u 2023. te su pretežno usmjereni na domaća ulaganja i širenje na slovenskom tržištu stjecanjem dodatnih 25 % udjela u OMV-u Slovenija. Napredak na ključnim projektima poput Projekta nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka bio je zamjetan, dosegnuvši 84 % dovršenosti, uz druge tekuće projekte rasta i poboljšanja učinkovitosti u svim poslovnim segmentima.
U Istraživanju i proizvodnji nafte i plina ključni remont i nadogradnje izvršeni su promptno, osiguravajući operativni kontinuitet. Inauguracija Inine prve solarne elektrane za komercijalnu proizvodnju električne energije dodala je održivu dimenziju našem energetskom portfelju, signalizirajući strateški zaokret prema obnovljivim izvorima energije. Oporavak tržišta proizvoda bio je očit, s povećanjem ukupne prodaje od osam posto i izuzetnim rastom maloprodaje od gotovo 20 %, što se pripisuje povećanoj potražnji i uspješnoj turističkoj sezoni. Usprkos fluktuacijama na tržištu i operativnim ciklusima u Rafineriji nafte Rijeka, INA je zadržala kontinuitet opskrbe, naglašavajući svoju predanost osiguravanju stabilnosti tržišta.
Gledajući unaprijed u 2024., globalno okruženje i dalje je prepuno izazova koji proizlaze iz sukoba koji su u tijeku, stvarajući neizvjesnost na tržištima diljem svijeta. Međutim, usred ovih izazova leže prilike za transformaciju energetskog sektora. INA, ojačana svojim stabilnim poslovanjem i snažnom financijskom pozicijom, ostaje predana u upravljanju kompleksnostima koje su pred nama, prihvaćajući prilike za daljnje poboljšanje i rast.”

Istraživanje i proizvodnja nafte i plina
Niže cijene nafte i plina rezultirale su 241,7 mil. EUR nižim prihodima. Regulatorna obveza prodaje domaćeg plina po fiksnoj cijeni HEP-u ukinuta je 7. srpnja. Pad proizvodnje iznosi šest posto, što je očekivano zbog zrelosti polja i remonta provedenog na postrojenjima za obradu plina u trećem tromjesečju. Proizvodnja u Hrvatskoj je niža kao rezultat nižeg doprinosa pokrenutih projekata i aktivnosti održavanja te povećanog zavodnjavanja.

Međunarodna proizvodnja je niža unatoč doprinosu s koncesije North Bahariya u Egiptu, što je rezultat novih bušotina i obavljenih remonata postojećih. Dodatno, nova plinska bušotina puštena je u proizvodnju na koncesiji East Damanhur i predstavlja prvu Ininu proizvodnju plina u Egiptu. Također, Ini su u listopadu dodijeljene dozvole za istražne aktivnosti u dva geotermalna istražna područja – Leščan i Međimurje 5, što predstavlja novu priliku za iskorak k obnovljivim izvorima energije.
U 2023., u djelatnosti su zabilježena nešto niža kapitalna ulaganja u odnosu na 2022. godinu. Glavne aktivnosti odnosile su se na istraživanje u Hrvatskoj. Na istražnom području Drava-03 testiranjem bušotine Veliki Rastovac-1 potvrđeno je otkriće plina, a obavijest o komercijalnom otkriću predana je Agenciji za ugljikovodike.
Na hrvatskom odobalju dovršene su aktivnosti zatvaranja bušotine Ivana D, što pruža sigurnost po ljude i okoliš. U sklopu projekata optimizacije proizvodnje, izvedeno je 58 remonata bušotina na hrvatskom kopnu.
U Egiptu, na koncesijskom području North Bahariya izrađene su 22 razradne bušotine (20 proizvodnih i dvije vodo-utisne). Na Ras Qattari dovršena je izrada jedne razradne bušotine, odrađeno je 14 remonata i u tijeku je postupak produljenja koncesije.

Rafinerije i marketing (uključujući Usluge kupcima i maloprodaju)
Padajući trend cijena na tržištu u prvoj polovici 2023. rezultirao je nižim maržama na uvezenu robu. Kontinuirana opskrba tržišta u razdoblju privremene obustave rada Rafinerije nafte Rijeka osigurana je uvozom, uz nastavak stabilne opskrbe gorivima tijekom snažne ljetne sezone, što je pridonijelo većoj prodaji na ključnim tržištima. Nakon uspješnog pokretanja proizvodnje krajem travnja, uz pozitivan doprinos rezultatima, Rafinerija nafte Rijeka ostala je u pogonu do početka prosinca, kada je krenuo planirani remont.
Ukupna prodaja djelatnosti Usluga kupcima i maloprodaje u 2023. godini iznosila je 1.401 kt, što je 19 % više od istog razdoblja 2022. godine. Najveći je doprinos s hrvatskog tržišta (+213 kt), ponajviše kao rezultat pojačane potražnje tijekom turističke sezone. Marža ne-goriva rasla je 33 % što odražava kontinuirano širenje asortimana i usluga, porast broja Fresh Corner lokacija i podršku programa vjernosti INA Loyalty koji je krajem 2023. dosegnuo 560 tisuća registriranih članova (danas više od 600 tisuća).
Kapitalna ulaganja djelatnosti Rafinerija i marketinga iznosila su 173,2 milijuna eura. Ključna investicija je Projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka koji je na 84 posto dovršenosti, s aktivnim radovima na cjevovodu i građevinskim radovima, dok je izgradnja peći pri kraju. Priključenje na 110kV električnu mrežu je završeno i ishođene su uporabne dozvole. Projekt poboljšanja energetske učinkovitosti postrojenja za atmosfersku destilaciju napreduje prema planu s građevinskim radovima u posljednjoj fazi. Kapitalna ulaganja djelatnosti Usluga kupcima i maloprodaje iznosila su 18,5 milijuna eura u 2023. s naglaskom na modernizaciju maloprodajne mreže i uvođenje gastro koncepta Fresh Corner na dodatnih 14 lokacija. Regionalnu mrežu čini 506 maloprodajnih mjesta, od čega njih 390 u Hrvatskoj.