PLIN

Naftna kompanija INA u postupku je procjene utjecaja na okoliš za opsežne istraživačke radove na plinskom polju u Sjevernom Jadranu cca 50 km od obale, gdje su u planu četiri nove bušotine i tri eksploatacijske platforme.
Ova vijest je osobito važna jer INA ima izrazit trend smanjivanja proizvodnje plina na Sjevernom Jadranu, a Hrvatska trenutno iz uvoza pokriva cca 60% potreba za plinom. Kako stoji u dokumentaciji koju ocjenjuje resorno ministarstvo, u planu je izrada i privođenje eksploataciji bušotina Ika B duboka, Ika-C, Ilena-2 i Ira-1 DIR te izgradnja eksploatacijskih platformi Ika C, Ilena i Ira na postojećem eksploatacijskom polju Sjeverni Jadran na kojem se sada nalazi osam plinskih polja (Ana, Anamarija, Ida, Ika, Ika JZ, Irina, Ivana, Vesna) a eksploatacija plina traje od 1999. godine.

Lokacija zahvata za koji se provodi postupak je na plinskom polju Ika te na istražnim prostorima Ilena i Ira na dubinama od 39 do 65 metara. Ovo očigledno nisu novi INA-ini projekti jer su razradne bušotine locirane još 2004. i 2005. a elaborat utjecaja na okoliš za njih napravljen još 2011.. Rudarski projekti za ove zahvate datiraju još u devedesete godine prošlog stoljeća. Iz elaborata koji su sastavni dio dokumentacije vidljivo je da je još 2009. počelo zavodnjavanje eksploatacijskog polja pa se inženjeri sada pomiču po polju, a u slučaju istražnog objekta Ilena namjerava se istraživati ispod plinskog polja Ivana. INA se na ove zahvate odlučuje nakon što je u lipnju ove godine otkupila Eni-jev udio u projektu Sjeverni Jadran i zato što količina iscrpljenog plina u Jadranu rapidno pada zadnjih godina.

U lipnju je objavljeno da će tim potezom INA povećati svoje sigurne i vjerojatne rezerve za 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte (boe) i povećati proizvodnju ugljikovodika u 2018. za oko 2.500 boe na dan, odnosno gotovo 380.000 m³ plina na dan. U financijskom izvještaju za 2017. stoji da su dokazane rezerve prirodnog plina od 2017. u odnosu na 2016. smanjene za čak 32%, a prosječna dnevna proizvodnja plina pala je za samo 5%, što ukazuje da se rezerve crpe vrlo brzo. U izvještaju stoji da proizvodnja plina u Jadranu nastavlja naglo padati te iako manjim intenzitetom nego u 2016., bilježi smanjenje od 17% u odnosu na godinu prije (u 2016. – 24%) što je rezultat prirodnog pada proizvodnje i većeg udjela vode u proizvedenom plinu. Zbog toga, svaki pokušaj okretanja ovog negativnog trenda koji će voditi do sve veće nacionalne ovisnosti o uvoznom plinu treba pozdraviti. INA na tim plinskim poljima ima koncesiju do kraja 2040.

Postoji li interes za zakup budućeg LNG terminala na Krku, odnosno ima li smisla uopće kupovati plutajući terminal ako zakupaca neće biti dovoljno, trebalo bi biti jasno u četvrtak kad završava rok za zaprimanje ponuda za zakup. 
Odgađao se taj rok dva puta ove godine, a ponude zakupaca za dva dana trebale bi pokazati je li gradnja terminala koju podržava, i to financijski sa 104 milijuna eura, i Europska unija, trenutačno isplativ projekt. Zasad samo načelno gradnju tog terminala, kao i sličnih terminala u ostatku Europske unije, podržavaju i Sjedinjene Američke Države, jer je to način na koji bi eventualno u Europi mogli prodati višak svoga plina, ali i smanjiti ekonomski, a time i politički utjecaj Rusije.

Nedavno je zbog toga Predstavnički dom Kongresa donio rezoluciju kojom se od država članica Europske unije traži zaustavljanje gradnje plinovoda Sjeverni tok 2, vrijednog 11 milijardi dolara. Predsjedniku Donaldu Trumpu sugerirali su da »iskoristi sva raspoloživa sredstva kako bi se dala potpora europskoj energetskoj sigurnosti kroz diversifikaciju tržišta i smanjenje ovisnosti od Rusije. Državama koje sudjeluju u tom poslu i njihovim tvrtkama prijeti se i sankcijama, ali one su zasad sklonije ruskom plinu koji je jeftiniji od ukapljenog plina koji se doprema LNG terminalima, piše Novi list.

Hrvatska je u toj globalnoj priči zasad na rubu događaja, ali zanimljivo je da se svaki put kad se približava rok za neki natječaj vezan za LNG terminal oglasi i ruska strana, odnosno ruski veleposlanik Anvar Azimov. Tako je prošli tjedan u intervju Večernjem listu ponovio da je prijedlog »predsjednika Vladimira Putina da se plinoficira cijela Hrvatska radi izgradnje novih termoelektrana, financijskim resursima iz Rusije još aktualan«.

U nekoliko ranijih istupa Azimov je isticao kako taj prijedlog o plinofikaciji Hrvatske postoji još od prošle jeseni, ali da Hrvatska na njega nije odgovorila. Tragom toga krenuli smo doznati što to doista Hrvatskoj nudi Rusija i zašto o strategiji plinofikacije govori ruski veleposlanik u Zagrebu, a ne hrvatska Vlada, ako uopće ima takve planove. Detalje ponude ipak nismo uspjeli doznati ni u ruskom veleposlanstvu, ni u hrvatskoj Vladi, koja je i inače dosad odšutjele sve slične istupe ruskog veleposlanika, ali i upite domaćih medija.

Pismo je očito stiglo, je li hrvatska Vlada na njega nešto odgovorila nismo doznali, ali naši sugovornici iz Vlade s kojima smo neslužbeno razgovarali na tu temu ističu da Hrvatska poštuje Rusiju, kao i gospodarske veze dviju zemalja, ali da će se hrvatska energetska strategija, pa tako i energetska neovisnost osmišljavati u Zagrebu i da su Hrvatskoj prvi partneri zemlje članice Europske unije. Na našu primjedbu da i one posluju s Rusijom i sve su ovisnije o ruskom plinu, naš sugovornik odgovara da s Rusijom posluju njihove energetske tvrtke, što čine i hrvatske tvrtke jer se uvoz plina iz Rusije svake godine povećava.

Stav premijera Andreja Plenkovića prema Rusiji nije nikakva tajna, on je doista na liniji onoga što zastupa Europska unija i Europska pučka stranka, čiji je član i njegov HDZ, i iz toga je razumljivo da neće objeručke prihvatiti rusku strategiju za plinofikaciju Hrvatske, koja bi našu zemlju dovela u tješnje veze s Rusijom. Kao što je jasno da Rusija ne nudi plinofikaciju zato što je zabrinuta za gospodarski razvoj Hrvatske i to je pravi razlog zašto veleposlanik i dalje inzistira na ponudi na koju odgovora nema već više od godinu dana.

Gost Intervjua tjedna TNT-a na N1 bio je ministar gospodarstva Darko Horvat.
Pojavili su se ovih dana napisi da strateški partner i Uprava predlažu nacionalizaciju brodogradilišta?

“U ovih nekoliko dana pratio sam intervjue strateškog partnera koji je u ovom trenutku odabran od strane Uprave i nigdje se nije spominjala riječ nacionalizacija. Meni se dogodilo, prvi put nakon dugo vremena, da strateški partner i Uprava dođu u Ministarstvo na sastanak s konsenzusom. Koliko god taj konsenzus bio loš za državu i za Ministarstvo neprihvatljiv, ali ipak se dogodio. U nekoliko proteklih tjedana imali smo konfuznu situaciju u kojoj Uprava zagovarala jedan model, a strateški partner drugi. Zadnja inačica programa svodi se na činjenicu da u ovom trenutku Uljanik kao trgovačko društvo ne može iznaći financijska sredstva da bi na bilo kojin način dao financijski doprinos, a prema riječima Končara, odabrani strateški partner nije u stanju ili nema želje financijski pratiti model restrukturiranja. Jedini tko u ovom trenutku, prema njihovim informacija, može sprovesti restrukturiranje je država s oko 800 milijuna kuna, a nakon 5 do 7 godina Uljanik bi, zajedno sa strateškim partnerom, polobicu doprinosa vratio. Država u takav model neće ulaziti. On u ovom trenutku nije prihvatljiv niti teoretski za Europsku komisiju i samo su špekulacije da se vodi korespondencija da se EK nagovora da to odobri.”

Tko to govori?

“Ja čitam medijske napise koji daju izjave raznih dionika u ovom procesu. Mi smo u proteklih nekoliko dana decidirano jasno rekli da je za nas ovakav model restrukturiranja neprihvatljiv. Za Europsku komisiju također.”

Postoji li definitivni plan restrukturiranja ili su sve samo koncepti?

“Mi smo do sada imali, do 13. 7., do trenutka kada smo se odlučili jedan od tih koncepata poslati u Bruxelles imali tri inačice. Dvije koje su odbijene i treća koja nam je, mogu s punim pravom reći i zbog vremenskog cajtnota, uvjetovala da se mi 13. 7. odlučimo jedan od tih koncepata, koji bio zaokružen i matematički relativno korektan, poslati u Bruxelles. Nakon što je 13. 7. prvi otišao na verifikaciju stiglo je 50-ak raznoraznih upitan na koje je odgovarala Uprava uljanika zajedno sa strateškim partnerom koji su bili dionici izrade takvog programa. Nakon toga došlo je do smjene Uprave, nova je donijela novo razmišljanje i došlo se do interesantnog prijedloga koji je bio matematički korektan. Ja se usuđujem reći da je bilo strateškog partnera koji je to bio u stanju financijski podržati, čak bi i za državu bilo prihvatljivo. Nakon što smo takvu inačicu analizirali u Ministarstvo je došla informacija od strateškog partnera da se s tom analizom prekin jer partner u nju neće ući. Prema zandnjoj informaciji strateškog partnera on u ovom trenutku financijski nije spreman pratiti restrukturiranje, već je spreman ući u korištenje tzv. kompenzacijskih mjera te nakon 5, 7 godina pola novca vratiti u proračun. Mislim da takav koncept u EK proći ne može i mislim da je neprihvatljivo da država, nakon što je platila sva ona jamstva plati još.

Za budućnost je očito bitan pronalazak pravog strateškog partnero. Danko Končar očito nije. Zašto toliko strpljenja s njim?

“Gospodina Končara ili Kermas energiju nije odabrala država. Kada se birao strateški partner u jednom transparentnom javnom nadmetanju odabrana je ponuda Kermas energije. Podignut je kredit uz državno jasmtvo od 96 milijuna eura koji je trebao osigurati izradu kvalitetnog programa i jedan konsenzus strateškog partnera i države oko modaliteta restrukturiranja. Nažalost, u ovih 11 mjeseci onakva inačica, koja bi zadovoljila Upravu, strateškog partnera i državu, al i Komisiju, jednostavno nije došla. Državaj je došla plativši gotovo cijelu ovu godinu, ne samo plaće, već i dio dobavljača.”

Ipak, i dalje nema rješenja na vidiku, barem ne tako skoro.

“Konstatacija da taj proces dugo traje je potpuno točna. S druge strane, meni se koliko čujem kroz medije od sindikata šalju poruke i proziva me se zbog čega sam se ja uključio u razgovore s potencijalnim partnerima i traženje istih. Ja bih bio najsretniji u ovom trenutku da je Uprava odradila posao, da ima rješenje, da ima partnera koji ima novac. Ja razgovaramo s menadžmentom i novim šefom Uprave u želji i namjeri da se ovaj proces što brže definira i što brže nađe partner koji je spreman financijski sudjelovati.”

Koji su to rokovi?

“Otprilike unutar pet tjedana. Ali se s time se mora složiti Uprava. Ako ona misli da s partenom kojeg je odabrala ne može sprovesti kvalitetno restrukturiranje, na njoj je da donese novu odluku. Dok to netko ne napravi, nama su vezane ruke. Država ne da više ne može, nego ne smije.”

Koja je budućnost? Je li Hrvatskoj brodogradnja strateška grana? Bilo je prijedloga da se Uljaniku pristupi kao Agrokoru?

“Velika je razlika između onoga što se događalo unutar Agrokora i onoga što se događa u Uljaniku. Ako se samo vratimo na model temeljem kojeg se radio jedan sanacijski postupak u najvećem gospodarskom subjektu u RH kad je pao u nesolventnu situaciju i kad je prijetio bankrot, došlo je do promptne odluke Vlade i Sabora, stvoren je zakonodavni okvir unutar kojeg je izvanredna uprava, ali temeljem redovnih prihoda te kompanije, mogla raditi sanacijski postupak. Uljanik Grupa nema svoje redovne prihode. Jedini prihodi unutar ove godine su injekcije države.”

U Petrokemiju je ušla INA, čiji je pak vlasnik MOL. S Mađarima nas čeka arbitraža u Washingtonu. Neki spominju da bi ona, ako je izgubimo, mogla biti veliki udar na državni proračun?

“U ovom trenutku neću ulaziti u resor kolege Ćorića. On je u tim, usudit ću se reći, intenzivnim naporima odabira strateških konzultanata koji će ići u dubinsko snimanje i reći koliko INA vrijedi, donijet će na stol relevantnu činjenicu da bi se mogao prejudicirati prvi korak – današnja vrijednost INA-e. Paralelno s tim imamo arbitražu. Jednu smo izgubili, prijeti druga. Ako se s mađarskom stranom ne postigne dogovor, siguran sam da će biti veliki pritisak na proračun.”

Želite reći da se ipak možemo dogovoriti s Mađarima oko arbitraže?

“Zbog čega su se arbitraže dogodile? Nesuglasice dva partnera. Zašto se za istim stolom da nesuglasica ne bi mogla raščistiti. Arbitražni postupak traje, vještačenja traju. Hoće li završiti pozitivno za jednog ili drugog, vidje ćemo, siguran sam, unutar godinu dana. Kakve posljedice mogu biti… Ono što ja razumijem, iznosi će biti oko nekoliko milijardi.”

Sjelo se već za stol s MOL-om, nije se uspjelo dogovoriti. Zašto bi oni odustali od arbitraže ako su sigurni da će je dobiti?

“Nemojmo zaboraviti da u ovom trneutku radimo na na tri, četiri projketa koji su u intereisma ne samo Hrvatske i Mađarske, nego i okruženja. Govorim tu i o LNG terminalu.”

Orban je rekao da plin lagano odlazi u prošlost. Nekako vas je skinuo s dnevnog reda.

“Ne bih se složio s vašom konstatacijom, ja pomno iščitavam novinske napise. To što je novinar napisao, ne znači da je Orban rekao. Orban je jasno dao do znanja da ako je LNG nekonkurentan i skuplji od prirodnog plina, teško je kupca zainteresirati. Zato model koji se osmišljava, ako uspijemo u cijenovnoj kategoriji, da na granici bude za jednu lipu jeftiniji od prirodnog plina, sve će se promijeniti. LNG u ovom trenutku ne treba samo Hrvatskoj. Znate tko je u ovom trenutku najzainteresiraniji da se LNG dogodi? Europska komisija. Pa nije bezveze dalo novac. Uspijemo li stvoriti taj energent konkurentnim, tržište će ga htjeti.”, rekao je Darko Horvat za N1.

Gost nedjeljne emisije EnergyPress na N1 televiziji bio je investitor i poduzetnik Saša Cvetojević. Govorio je o svojem angažmanu na promociji električnih automobila, izloženosti poreznih obveznika u mogućem otkupu INA-e, konačnom rješenju za Petrokemiju i Sisku kao gradu slučaju.
Osim poduzetničkog angažmana, poznat je angažman Saše Cvetojevića glede promocije električnih automobila. U našoj emisiji je objasnio kako je zabrinut za globalno zatopljenje te kako upravo tranzicija od prometa na fosilna goriva prema prometu na druge oblike energije može pomoći u smanjenju globalne temperature.

Objasnio je kako će u budućnosti električni automobili biti sve dostupniji i kako je nove generacija Teslinih modela prvi korak u tom smjeru, kako zbog smanjenja cijene, tako i radi univerzalizacije punjača. Cvetojević je pojasnio kako Tesla i europski proizvođači standardiziraju punjače za električna vozila.

Objasnio je što se događalo u kompaniji Tesla i kako je ovo bila jedna od turbulentnijih godina za kompaniju, u kojoj se osnivač Elon Musk morao povući s čelnog mjesta kompanije zbog pokušaja utjecaja na tržište kapitala. Objasnio je i što se događa s hrvatskim proizvođačem električnih automobila Rimac. Oni, naime, ulaze u novu fazu proizvodnje, najavivši širenje proizvodnih kapaciteta uz pomoć novog zaduženja.

Kao jedan od vodećih aktivista na liberalnoj sceni u Hrvatskoj Cvetojević je zabrinut za mogućnost korištenja poreznog novca za otkup MOL-ovih dionica u INA-i. Smatra kako država ima puno drugih mogućnosti zaštititi nacionalne interese u energetici, a ne kupovinom kompanije izlistane na burzi, čiji je posao maksimizirati profit svojim vlasnicima.

Kao dugogodišnji stanovnik Siska izrazio je žaljenje zbog neprofitabilnosti Rafinerije u Sisku i Željezare, rekavši kako je država, nakon promjene tržišta, trebala reagirati privlačenjem novih investicija u Sisak, kako bi se zaustavio odljev stanovništva uslijed propasti ili smanjenja starih industrija. Na pitanje postoje li političari koji bi tako nešto bili u stanju predložiti, Cvetojević je spomenuo kako na lokalnim razinama nastaje nova generacija političara, poput Darija Hrebaka u Bjelovaru ili Ante Pranića u Vrgorcu.

Komentirao je i privatizaciju Petrokemije za koju se nada kako je to konačno rješenje i kako će u budućnosti Petrokemija biti korisna svojim dioničarima, državnom proračunu, plinskom sustavu i hrvatskoj poljoprivredi.

Pogledajte video:

Srednjoeuropska inicijativa (SEI) kojom je ove godine predsjedala Hrvatska je revitalizirana, rekao je u utorak premijer Andrej Plenković o summitu s kojeg je 18 zemalja srednje i istočne Europe snažno podržalo Ukrajinu, čiji je teritorijalni integritet prekršila Rusija.
Ocijenivši da zadnjih godina nije postojao takav interes za SEI, Plenković je u intervjuu za središnji dnevnik HRT-a rekao da je aktivno hrvatsko predsjedanje i dvodnevni summit bio prigoda da se razmotre sve aktualnosti s kojima se suočavaju članice SEI-a, kao što su gospodarstvo, sigurnost, migracije ili energetika. “Kruna našeg predsjedanja bio je ovaj sastanak na vrhu. Bilo je nekoliko premijera što je u biti jedna mala revitalizacija Srednjoeuropske inicijative (za koju) zadnjih godina nije postojao toliki interes”, rekao je Plenković.

U sklopu summita održan je i poslovni forum i premijer je ocijenio da je ukupan dojam dobar za Hrvatsku jer “ovih 18 zemalja koje su jučer i danas bile u Zagrebu u vanjskotrgovinskom smislu za nas predstavlja ukupno 55 posto naše ukupne razmjene”, naglasio je.

Svi hrvatski ključni trgovinski partneri, osim Njemačke, bili su u Zagrebu i ovaj forum je “vrlo koristan za jačanje ekonomskih odnosa”. Osnovan 1989. u Budimpešti s ciljem da se pomogne zemljama regije u pristupanju Europskoj uniji, SEI danas čine Albanija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Hrvatska, Italija, Mađarska, Makedonija, Moldova, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija i Ukrajina.

Među njima je deset članica EU-a, pet je na putu da to postanu, a tri su članice Istočnog partnerstva među kojima je Ukrajina kojoj su sve sudionice summita odaslale snažnu podršku zbog krize u Azovskom moru.

Poslane su zapravo tri poruke, rekao je Plenković. Rusija je prekršila međunarodno pravo zapriječivši prolaz ukrajinskim brodovima u Kerčkom tjesnacu, zatraženo je oslobađanje uhićenih ukrajinskih mornara, a treća se poruka odnosi na ukrajinski suverenitet. “Sve zemlje SEI-ja poštuju teritorijalni integritet Ukrajine koja je članica ove organizacije i za razinu ove organizacije te su poruke zdravorazumske i logične”, rekao je.

Hrvatsko-mađarski odnosi

Summit je okupio pet premijera članica SEI-ja, ali u žiži pozornosti bio je dolazak premijera Mađarske Viktora Orbana.

S Mađarskom Hrvatska ima odlične odnose, ima trgovinsku razmjenu veću od dvije milijarde dolara, velik je broj mađarskih turista, izvrsni su odnosi i visoka razina zaštite dviju manjina, rekao je premijer, ali za nekoliko otvorenih pitanja koje je premijer Viktor Orban u ponedjeljak usporedio s “trnom pod noktom”, Plenković je rekao da su vezana za odnos INA-MOL. “Sve što u hrvatsko-mađarskim odnosima u zadnjih nekoliko godina nije dobro vezano je za odnos INA-MOL”, rekao je.

To se odnosi i na upravljačka prava i na financije i na sudstvo, nabrojao je Plenković. Budimpešta odbija izručiti predsjednika MOL-a Zsolta Hernadija za kojim je Hrvatska raspisala tjeralicu po tužbi da je bivšem HDZ-ovu premijeru Ivi Sanaderu dao mito kako bi ovaj prepustio upravljačka prava u INA-i Mađarima.

Premijer je prije dvije godine najavio da INA želi otkupiti svoje dionice od MOL-a, (kako bi opet bila hrvatska), ali ne smatra da je ta operacija zapela jer nije to “šoping u dućanu”. “U ovom trenutku prema razgovorima prilično smo daleko od viđenja koliko bi to moglo koštati i kada dođe vrijeme da približimo stavove ta će se tema aktualizirati”, rekao je.

Do tada INA treba raditi na tome da odnosi među dioničarima budu bolji, s više povjerenja i većom učinkovitošću poslovanja, ocijenio je. Cijena je ta koja diktira i zainteresiranost Mađarske za plin s terminala LNG na Krku, prema riječima premijera Orbana.

Plenković je ponovio da je gradnja LNG terminala na Krku za Hrvatsku važan projekt, ali da bi taj plutajući terminal od 230 milijuna eura bio isplativ potrebno je ugovoriti zakup i stoga je “bitno da i druge zemlje sudjeluju u tome”.

Količina od 2,6 milijardi kubika prevelika je za Hrvatsku da bi terminal bio financijski isplativ i “na tom tragu vodimo razgovore s Mađarskom, ali i s drugim zemljama”, rekao je Plenković koji vjeruje da će razgovori dati dobre rezultate i u konačnici staviti Hrvatsku na sasvim drukčiju energetsku kartu Europe.

Migracije

Osim službenog dnevnog reda u koji su bili upisani sigurnost i gospodarstvo, neizbježne su bile i teme aktualne na europskoj sceni i prostoru istočne i srednje Europe, poput migracija, rekao je. “Želja je regulirati zakonite migracije i zajednički raditi na sprečavanju nezakonitih migracija. Uz potporu Europske unije treba tražiti rješenja tamo gdje problem nastaje”, dakle u nestabilnim državama, gdje se vode ratovi i vlada siromaštvo.

“Zajednička vanjska i sigurnosna politika može prevenirati ovu krizu”, smatra Plenković.

Nakon što su Donald Trump i Xi Jinping na sastanku G 20 dogovorili reformu Svjetske trgovinske organizacije, čime su zatoplili odnose i stavili trgovinski rat u drugi plan, danas tržišta reagiraju u očekivanju sastanka u Beču.
Zemlje OPEC-a priopćile su kako se na sastanku u Beču, koji počinje u četvrtak, nadaju ostanku pri ranijem dogovoru o smanjenju proizvodnje, ali i dogovoru o smanjenju globalne opskrbe naftom za 1.3 milijuna barela dnevno.

Piše Ivan Brodić

Nadanja su pozdravile sve zemlje proizvođačice, bile članice kartela ili ne bile, osim zemalja čija se proizvodnja sve više seli na područje nekonvencionalne nafte.

 Za razliku od prvih, druge ne planiraju svoje državne proračune na cijeni od 60 dolara i više za barel nafte.

Kao što neke zemlje planiraju proračune na cijeni nafte, tako postoje zemlje koje planiraju državne proračune na cijeni plina.

Kako se na tržištu sve više događa anomalija, tj cijena plina je sve više počela odudarati od cijene nafte, ali i zbog geopolitičkog sukoba (uzrokovanog konkurencijom u Perzijskom zaljevu i sunitsko šijitskim sukobom) uslijed kojega je saudijski savez opasno „nagazio“ Katar, prijeteći ga pretvoriti u otok, potonja je zemlja odlučila napustiti naftni kartel. Isto je već učinila Indonezija 2008. godine, zbog nesuglasja oko OPEC-ove politike izvoza nafte.

Vlast jedne o najbogatijih zemalja zemnim plinom priopćila je kako će od prvoga siječnja napustiti OPEC kako bi se usredotočila na proizvodnju i izvoz ukapljenog plina. Žele povećati proizvodnju sa 77 milijuna tona godišnje na 110 milijuna tona.

Odluka je to koja će imati dalekosežne posljedice. Naime, moguće je kako će u bliskoj budućnosti, potaknut Pariškim sporazumom i tendencijom za energetskom tranzicijom, u kojoj je prirodni plin ključni energent, nastati kakav kartel proizvođača i izvoznika prirodnog plina. Iz Katara kažu kako će u sljedećim godinama biti zemlja predvodnica proizvodnje i izvoza najčišćeg ugljikovodičnog goriva.

Osim moguće globalne konkurencije saudijskog naftnog saveza i katarskog plinskog saveza, promjena bi se mogla odnositi i na novi raspored moći u naftnom kartelu. Naime, jedan od prigovora Katara, ali i drugih članica, bilo je nemogućnost utjecanja na odluke, koje je mahom krojila Saudijske Arabija.

Ostaje zanimljivo kojem će se bloku zemalja prikloniti Rusija, zemlja čiji proračun ovisi o trgovini ugljikovodicima. Jer, iako se dogovori o smanjenju proizvodnje nafte pažljivo planiraju osluškujući potrebe za proizvodnjom i projiciranom cijenom iz Rusije, valja naglasiti kako je ta zemlja jedan od velikih proizvođača i izvoznika prirodnog plina.

Premijer Andrej Plenković izjavio je u utorak da, ako se hrvatska i mađarska strana ne dogovore oko cijene otkupa dionica Ine od MOL-a, onda je to problem koji može biti i nepremostiv, jer nitko nije u poziciji da izdvaja više sredstava nego što ih može ili treba izdvojiti.
Odgovarajući na upit na novinskoj konferenciji nakon summita Srednjoeuropske incijative (SEI), Plenković je rekao da Mađarska i Hrvatska oko pitanja Ine imaju različita stajališta. “Cijena povrata Ine u hrvatsko vlasništvo nije nešto što se može pregovarati niti preko noći niti je tako jednostavno. Dapače, znamo koliko je to kompleksno i u krajnjoj liniji, ako se ne dogovorimo o cijeni, onda to je po meni jedan problem koji može biti i nepremostiv, jer nitko nije u poziciji da izdvaja više sredstava nego što ih prema nekim procjenama može ili treba izdvojiti”, kazao je Plenković.

Naveo je i da Vlada ima procjene. “Otprilike te procjene znamo. Ono što varira su širi detalji koji mogu biti važni za uopće energetske kompanije, daljnju perspektivu tih kompanija i globalne trendove u tom pogledu. No, u ovom trenutku nismo ništa napravili krivo, dapače, mislim da smo napravili dobro i da je ta činjenica čak pomogla da se određeni procesi i problemi rješavaju na konstruktivni način. To je bio sadržaj, duh i ton našeg jučerašnjeg sastanka”, rekao je.

Plenković je ponovio i da je nakon jučerašnjeg razgovora s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom konstatirano da su odnosi između Hrvatske i Mađarske izrazito dobri i nesporni u smislu susjednih država, kao i da između dvije zemlje nema problema u odnosima vezanim uz Inu i MOL. Jučer je i mađarski premijer Viktor Orban rekao da “Mađarska na to gleda kao na pitanje između kompanija”.

Pomoćnik američkog državnog tajnika za energetiku Francis Fannon izjavio je nedavno da bi dugo odlagani terminal za tekući prirodni plin -ukapljeni plin (LNG) na Krku Hrvatsko mogao pretvoriti u vodeću energetsku silu u regiji.
SAD, koje guraju vlastite LNG planove za Europu, podržavaju slične projekte u Poljskoj i Njemačkoj kao način da se oslobode ovisnosti od ruskog plina. Sajetnik za energetiku Mladen Pejnović nazvao je to plinskim ratom Rusije i SAD-a. „Terminal povećava značenje Hrvatske u geopolitici jugoistočne Europe”, izjavio je za DW Jan Mus, stručnjak za jugoistočnu Europu.

„Osim u na sjeveru Poljske, središnja Europa će sada dobiti pristup na dodatnom terminalu za LNG na jadranskoj obali. Krk je prolaz Hrvatske za politiku središnje i istočne Europe”.

Projekt LNG terminala na Krku je od strateškog značaja i za EU, koja ga podržava sa 101,4 milijuna eura. Kako EU smanjuje vlastitu proizvodnju plina, ona će sve više ovisiti od uvoza u naredna dva desetljeća, što znači da će sadašnji izbori imati dugoročne posljedice za buduće putove opskrbe, energetsku i širu geopolitiku. Europske potrebe za uvozom, odnosno razlika između potrošnje i proizvodnje raste sa 200 milijardi kubičnih metara 2016. na 290 milijardi kubika do 2022. godine. „Razvit će se gusta mreža malih energetskih centara”, rekao je rumunjski ministar energetike Victor Grigorescu.

Međutim, tržište središnje i istočne Europe još nije potpuno povezano, a to je dinamika povezujućeg procesa koji daje strukturi svoj oblik, što neke države stavlja u bolji položaj od drugih”.

Hrvatski Sabor usvojio je zakon o izgradnji terminala u lipnju, a LNG Hrvatska u državnom vlasništvu nedavno je izabrala kompaniju Golar Power kao ponuđača za plovni spremnik i pogon za pretvorbu plina 140.000 kubičnih metara (godišnje tehnički kapacitet 2,6 milijardi kubika). Ukupni troškovi izgradnje terminala procjenjuju se na 250 milijuna eura, iako Hrvatska procjenjuje ukupne investicijske troškove, uključujući plinovode i kompresorske stanice, na oko jednu milijardu eura.

Hrvatska je već dugi niz godina pokušavala izgraditi terminal za LNG. “Ali u Hrvatskoj nema dovoljne potražnje za plinom”, rekao je za Euractiv Fred H. Hutchison, predsjednik i izvršni direktor LNG partners.

“Tko god ga bude gradio, financirao i rukovodio njime, nada se i profitirati, mora imati i predodžbu o tome kako osigurati potražnju za plinom.”

“SAD ne izvoze samo energiju, nego i slobodu”, rekao je ranije ove godine američki ministar energetike Rick Perry.

Proizvođači LNG-a u SAD nisu zainteresirani za odlazak u Hrvatsku zbog nedovoljne potražnje – za plinom, a ne zbog slobode, pretpostavlja se. U prvom krugu javnog natječaja za podnošenje obvezujućih ponuda, koji je već istekao, LNG Hrvatska je, kako se čuje, primila samo jednu ponudu i to od hrvatske INA-e za samo 100 milijuna cm godišnje.

Hrvatska troši oko 3 milijarde kubika godišnje plina i domaća proizvodnja zadovoljava oko 65 posto potreba. Štoviše, Hrvatska je nedavno obnovila svoj dugoročni ugovor o plinu s Gazpromom, što pokriva osnovne potrebe zemlje, tako da će potražnja za dodatnim LNG-om na samom hrvatskom tržištu biti u najboljem slučaju ograničena i neizvjesna, kaže Akos Losz iz Centra na Globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia, za DW.

Rusija, koja je zaustavila plinovod od Crnog mora vrijedan 45 milijardi dolara koji je trebao prolaziti kroz Europu kroz projekt Južni tok, najavila je ranije ove godine da bi mogla ponuditi gotovinu za izgradnju terminala na Krku. I nije iznenađujuća da je predložena opskrba ruskom naftom i plinom po pristupačnoj cijeni.

Katar i SAD mogu biti potencijalni dobavljači, vjeruju analitičari. Ali pretpostavljam da će kupci u regiji jednostavno odlučiti na osnovu toga tko nudi najjeftiniji i najfleksibilniji LNG na tržištu”, kaže Losz.

Hrvatska već dobiva ruski plin po prilično konkurentnim cijenama, a zemlje u regiji uglavnom ne gaje odbojnost prema ruskom plinu poput Poljske i baltičkih država, pa će vjerojatno biti manje spremne platiti premiju za alternativni izvor opskrbe plinom u obliku LNG-a, dodao je Losz.

Drugi mogući opskrbljivač je Azerbajdžan, koji je aktivno uključen u južni koridor, plinovod od 3.500 kilometara od Bakua do Europe koji bi trebao biti položen 2020. godine.

Mađarska i Hrvatska govore o izgradnji plinske stanice koja bi omogućila protok plina između dvije zemlje. Mađarski premijer Viktor Orban i Perry susreli su se u Budimpešti u studenom, a Perry je pozvao mađarsku vladu da otkaže rusku energiju za druge projekte. Terminal Krk bi mogao biti prilika za Budimpeštu da decentralizira opskrbu energijom nakon 2020. godine, kada ističe njen dugoročni ugovor o opskrbi plina s Rusijom. “Kako stvari stoje, Mađarska je jedino značajno tržište u regiji koje može podržati razvoj hrvatskog projekta”, rekao je Losz.

“Još konkretnije, sudbina projekta je vjerojatno u rukama jedne ili dvije mađarske kompanije za trgovanje plinom (jedna državna i jedna privatna)”, kaže Losz, dodajući da su Mađari donedavno gledali na rumunjski plin kao primarni izvor koji može pomoći u odvajanju od Rusije.

Terminal također može opskrbljivati plinom Bugarsku i Ukrajinu, dok bi Bosna i Hercegovina, nakon ukidanja Južnog toka, mogla odustati od ruskih zaliha i također se priključiti na terminal na Krku. „Terminal na Krku zbog ograničenih kapaciteta neće značajno utjecati na europsko tržište plinom, ali će biti presudan za mađarsko tržište s kojeg bi mogao utjecati i na druga tržišta i, što je najvažnije, u kriznim trenucima može poslužiti kao vrlo važan izvor”, kaže Klaus-Dieter Borchard, direktor odjela za Interno energetsko tržište pri povjerenstvu za energiju Europske komisije za DW i dodaje kako vjeruje da je zajednička hrvatsko-mađarska vlasništvo najrealnija opcija za projekt na Krku.

Povodom summita Srednjoeuropske inicijative mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó boravio je jučer u Hrvatskoj.
Komentirao je bilateralni sastanak premijera Andreja Plenkovića i Viktora Orbana, odnose dviju zemalja, situaciju oko INA-a i MOL-a, vraćanje Zsolta Hernadija na Interpolovu tjeralicu, LNG terminal i migrantsku krizu.

Nakon 7 godina mađarski premijer Viktor Orban stigao je u službeni posjet Hrvatskoj povodom summita Srednjoeuropske inicijative, ali i iskoristio priliku da održi bilateralni sastanak s premijerom Plenkovićem.

Szijjártó je istaknuo da su zadovoljni jer je nakon toliko godina došlo do ovakvog sastanka. “Današnji sastanak je bio jako važan da se razbije led. Svi znaju u čemu je problem, svi znaju da je naš odnos kada su u pitanju trgovina, investicije i manjine dobar, ali ovaj problem s energijom je nadvio sjenu na cjelokupni odnos”.

Kada su u pitanju odnosi Mađarske i Hrvatske, dijeli isti osjećaj kao i premijer Orban. “Nesretni smo zbog ove situacije jer naš odnos može donijeti više benefita za obje zemlje, ako tog problema ne bi bilo. Mogli bismo imati brži i učinkovitiji napredak ako bi bilo više zajedničkog razumijevanja”.

Osvrnuo se i na suradnju oko isporuke plina s LNG terminala na Krku. Trenutno u im najpovoljniji Rusi, a na upit koja bi im cijena bila prihvatljiva da surađuju s Hrvatskom, rekao je: “Za nas je pitanje diverzifikacije i cijene. Hrvatska cijena je 20 posto viša kada je usporedimo s ruskom ponudo i to je previše. Nadamo se da ćemo vremenom naći zadovoljavajuće rješenje”.

Upitan kako je došlo do odluke da Mađarska povuče blokadu Hrvatskoj na putu u OECD, Szijjártó je rekao da im je u interesu imati dobre odnose sa svim susjedima. “Shvatili smo da smo jači što imamo bolje odnose sa susjedima. Naš interes je da su i naši susjedi uspješni jer smo time i mi uspješniji. Shvatili smo da je vaša želja za ulaskom u OECD jaka i nama je u interesu vaš ekonomski uspjeh. Zato smo donijeli takvu odluku”.

Mađarska je povukla blokadu, a onda je šef MOL-a Zsolt Hernadi vraćen na Interpolovu crvenu tjeralicu. Na upit jesu li bili bijesni, kako su pisali mađarski mediji, ministar je rekao: “Smatramo da je to pravni problem i tu se nećemo miješati. Pravosuđe mora napraviti svoj posao bez utjecaja ili miješanja bilo koje vlade”.

Dodao je da se slaže s Orbanom da je proces otkupa dionica INA-e od MOL-a stvar između dviju kompanija, a ne država, kao i da bi Hrvatska to trebala učiniti. “Moramo shvatiti da s MOL-om u našem odnosu nije išlo. Kad se tako nešto dogodi, najbolje se razići. Mi to držimo na korporativnoj razini i smatramo da je tako za sve najbolje”. U Hrvatsku je, kao i premijer Orban, stigao zbog summita Srednjoeuropske inicijative.

Uoči današnje plenarne sjednice, ekskluzivno nam je otkrio da će Mađarskoj biti u fokusu JI Europa. “Naše zemlje razumiju da je integracija ovog dijela kontinenta Europskoj uniji vitalna kada su u pitanju ekonomija i sigurnost. No zapadni dio Europe nema toliko razumijevanja. Zato radije SEI koristimo kao instrument za širenjem EU-a”.

Svakako neizbježna tema je migrantska kriza, oko koje Mađarska ima jasan i nepodijeljen stav – ošto se protivi migrantskoj politici Europe. “Mi to smatramo pitanjem suverenosti. Jedino mi možemo odlučiti kome dozvoljavamo ulazak u zemlju, a kome ne. Želimo zadržati svoje pravo da odlučujemo s kim želimo živjeti, bez utjecaja s drugih strana i tu odluku ne bi smio donositi nitko drugi. Samo mi”.

Na sankcije koje je izglasao EU Parlament zbog kršenja europskih vrijednosti, Szijjártó kaže da se radi o običnoj osveti. “To izvješće je osveta Mađarskoj, jer smo mi dokazali da su osnove europske migrantske politike bazirane na laži. To izvješće je hrpa laži. Nedostatak slobode medija i slobode govora, što je laž. Čak su naveli i porast antisemitizma što je i Federacija židovskih organizacija demantirala u pismu”.

Dok se oštro protive ilegalnim migracijama, objasnio je zašto ne podržavaju tzv. Marakeški sporazum koji se bavi regularnim migracijama. Tvrdi da je bio jedini ministar vanjskih poslova koji je sudjelovao na sva četiri međuvladina sastanka u New Yorku gdje se Globalni kompakt pripremao. “Globalni kompakt definira migracije kao temeljno ljudsko pravo, što je laž. Potiče daljnje mane migracija. Piše da se trebaju organizirati treninzi za one koji žele napustiti svoje domove, da moramo voditi kampanje zašto su migracije pozitivne, da bi svi migranti trebali biti opskrbljeni sličnim uslugama kroz cijeli migrantski ciklus kao lokalno stanovništvo. Ovo je užasno za europsku perspektivu”.

A kada smo ga upitali kako bi reagirali da su Mađari primorani na migriranje i da druge zemlje imaju tako striktnu antiimigrantsku politiku, Szijjártó je istaknuo: “Moramo biti sigurni da svi koji bježe iz svoje zemlje, primjerice zbog rata, trebaju biti tretirani na odgovarajući način u mjestu koje je najbliže njihovoj domovini. Ne prihvaćamo politiku koja pomaže ljudima da prelaze 6-7 mirnih država i narušavaju te granice. Naše osnovno načelo jest – ne donosi problem gdje problema nema i pomozi gdje je potrebno”.

Za kraj ekskluzivnog Intervjua tjedna Media servisa je komentirao i Inicijativu triju mora. Mađarska inicijativu podupire, no Szijjártó ima zamjerku. “Smatramo da bi bilo jako važno imati konkretan ishod. Na primjer bilo bi izvrsno ako bi Inicijativa triju mora mogla unaprijediti ili ubrzati razvoj infrastrukture iz smjera sjever-jug”.

Njemačka vlada odobrila je gotovo dvije milijarde eura pomoći njemačkim gradovima u borbi za čišći zrak, čime bi se trebale spriječiti zabrane prometa vozilima s motorima na dizelski pogon, priopćeno je u ponedjeljak nakon sastanka predstavnika njemačke vlede, gradova i automobilske industrije u Berlinu.
„Proračun ‘Hitnog programa za čisti zrak’ bi sa sadašnjih milijardu eura trebao biti povećan na 1,5 milijardi“, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel nakon sastanka s predstavnicima gradova i automobilske industrije. Njemačka vlada je osigurala i dodatnih 432 milijuna eura, koji bi trebali biti utrošeni na ugradnju filtera u vozila javnih službi u gradovima ta za nabavku elektro autobusa.

Na sastanku u uredu kancelarke u ponedjeljak glavna tema bio je projekt „Hitni program za čisti zrak“, kojim vlada podupire gradove i općine kojima prijeti uvođenje zabrana prometa dizelaša zbog previsokih vrijednosti dušikovih oksida u zraku. Program obuhvaća nabavu uređaja za bolju kontrolu protoka prometa i sprječavanje zastoja koji osjetno utječu na povišenu emisiju čestica, nabavu autobusa javnog prijevoza na električni pogon kao i ugradnja filtera za pročišćavanje ispušnih plinova kod starijih vozila s dizelskim motorima.

Ovim mjerama njemačka vlada pokušava izbjeći zabrane prometa dizelskim vozilima koji na udovoljavaju najnovijim normama za čistoću zraka. Sudovi u nekoliko njemačkih gradova naložili su uvođenje zabrane prometa ovim vozilima od sljedeće godine ukoliko se kvaliteta zraka ne poboljša. Njemačka automobilska industrija sudjeluje financijski u ovom paketu, ali odbija financiranje ugradnje dodatnih katalizatora u dizelaše s oznakom euro 5 i niže, koji spadaju u velike zagađivače, smatrajući to preskupim i neučinkovitim.