PLIN

Kometar Ivana Brodića

Tijekom cijele ove godine, ne samo oko inauguracije novog američkog predsjednika, za kojega se očekuje kako će ublažiti neke politike svoga prethodnika, ponovno se gužva na velikoj šahovskoj ploči.

Nalazimo se u nekoliko paralelnih utrka i latentnih sukoba. A sve, kako je Mike Pence, sredinom prošle godine, priznao, počinje nalikovati na novi hladni rat – Hladni rat 2.0. Tako se nalazimo u trgovinskom ratu,informacijskom sukobu, digitalnom i tehnološkom prijeporu, klimatskim previranjima, utrci u isporuci i proizvodnji cjepiva, ali i permanentnom i latentnom energetskom ratu.

Kada sve to pogledamo, čini se kako se nalazimo u razdoblju vrlo sličnome onome, koji je u knjizi The Sleepwalkers, opisao Christopher Clark. U razdoblju kraja jednoga dijela povijesti, sutonu jednog svjetskog poretka. U takvom su stanju pojedine strateške ekonomske grane instrument koji zamjenjuje oružanu silu u težnji za širenjem utjecaja na geopolitičkoj ploči Rizika. Baš kao što je to lijepo opisao Edward Luttwak, poznati geopolitički konzultant, poznat i pod nadimkom Machiavelli iz Marylanda.

U energetskom smislu na ruku takvim događanjima ide asimetrija dobavnih pravaca energenata u Europu, prvenstveno u vidu ovisnosti članica NATO saveza, i onih pod zaštitom NATO saveza, o ruskim energentima. U prvome redu se radi o plinu, kao ključnom energentu sljedećih nekoliko desetljeća, u borbi za niskougljično društvo i tranziciji prema čistoj, obnovljivoj energiji.

Još od početka projekata Sjeverni i Turski tok, nakon političke krize u Ukrajini i nemogućnosti tj oslabljenoj mogućnosti, isporuke plina kroz tu zemlju, kao i visoke korupcije u operatoru plinskog sustava kroz tu zemlju, koja se očitovala u velikim gubicima zbog neodržavanja infrastrukture, kao i zbog ucjena ukrajinskih dužnosnika glede cijene transporta plina, puno je kritika na račun tih projekata.

Te su kritike, u vrijeme Donalda Trumpa, i njegove borbe za većom participacijom članica NATO-a u financiranju toga saveza, eskalirale u vidu sankcija za izvođače projekta Sjeverni tok 2, ali i snažnim lobiranjem za izgradnju sustava LNG terminala, za prihvat ukapljenog plina, u Europi, kao da je moguće imati, u uvjetima objektivno više cijene ukapljenog plina od kopnenoga, zbog tehnologije ukapljivanja i transporta, stabilnu opskrbu plinom bez kopnenoga plina, no to je neka druga tema, kao i to što gotovo niti jedan terminal za ukapljeni plin ne radi većim kapacitetom nego polovičnim.

Barem ne u Europi. Izuzev našeg hrvatskog, prve tri godine, ali i on ima svoje izazove zbog rasta cijene plina na azijskom tržištu. Naime, isporuke kasne zato što trgovci isporučuju plin tamo gdje će ga isplativije prodati.

Posebna je, pak, tema ulazak u LNG posao opskrbljivača kopnenim plinom, ali i jakih ruskih tvrtki poput Gazproma i Novateka…

Cijeloj situaciji nije pomogla afera s trovanjem ruskog oporbenog aktivista Alekseja Navaljnog, protjerivanje novinara i različito vrijednosno shvaćanje demokracije i demokratskih procesa, što zagovornicima putinovskog antidespotizma na Zapadu, ali i među analitičarskom elitom, ne smeta kada treba zagovarati kineski model poslovanja, koji je najčešće pod čvrstim stiskom komunističke partije. Sudbina Jacka Ma to dokazuje. No, o tome nekom drugom prilikom, također.

Kritike se nastavljaju i danas, pa je tako prošloga petka, „problem“ Sjevernog toka 2 na sastanku G7 apostrofiramo i novi američki predsjednik Joe Biden, odbacivši mogućnost povlačenja sankcija izvođačima to ga projekta, koji je gotov 95 posto, ali glavni akteri i dioničari projekta ne pokazuju naznake zaustavljanja.

Pod utiskom lobiranja moćnog njemačko ruskog lobista, trenutno nastanjenog u Moskvi, gospodina Matthiasa Warniga, utjecajnog bivšeg pripadnika istočnonjemačkih službi, bivšeg bankara i lobista ruskih energetskih interesa, ili pod pritiskom ekonomske logike slično je rekao i nasljednik Angele Merkel na čelu CDU-a Armin Laschet.
Pruska tehnologija i ruski resursi, stara je krilatica o savezu kojega se svi boje….

Zdravorazumski, ne postoji nitko tko bi strmoglavio svoju ekonomiju za nekoliko desetaka postotnih bodova BDP-a, u uvjetima kada je plin ključni energent tranzicije prema niskougljičnom društvu i kao takav pogonsko gorivo za sve razvijene ekonomije sljedećih desetljeće do dva, pa tako i lokomotive EU, Njemačke. Sjeverni tok 2 i Turski tok (te njegov nastavak Balkanski tok) upravo tome služe. Kako bi europske ekonomije dobile stabilnu opskrbu plinom, u uvjetima ukrajinskih nestabilnosti i neulaganja u infrastrukturu (sjetimo se samo europske zime u jeku ukrajinske krize). Zato oni kapacitetom, zbrojno, približno odgovaraju ranijem kapacitetu Ukrajinskog toka.

Uostalom, ozbiljni se ljudi, usprkos geopolitičkim ucjenama, drže svojih dogovora i ugovora, a infrastrukturni se projekti ne dogovaraju na razdoblje amortizacije kraće od dvadeset do trideset godina, pa tako neće niti Sjeverni tok. Ne bi niti jedina izgledna alternativa, ona poljska, koja bi trebala dovesti norveški plin u Europu, ona, naime, još nije niti prošla iz faze ideje u fazu nacrta, a kamo li realizacije.

Vrlo je malo zemalja koje ne trguju sa susjedstvom i dalje energentima, trguje čak i Sjeverna Koreja s Kinom i Rusijom, trgovala je jedna od najzatvorenijih zemalja u povijesti Hoxina Albanija, a trgovalo se čak i u vrijeme Hladnoga rata. Dovoljno se prisjetiti priča (noveliziranih ili ne) o moćnom traderu Marcu Richu.

S druge strane, velike kompanije, EU, ali i njemačka i ruska nacionalna strategija, postaju sve svjesnije mogućnosti vodika, koji je također niskougljični energent, a za razliku od ostalih obnovljivih izvora nema izazove skladištenja. Pitanje je vremena kada će se stvarati i prenamjenjivati infrastruktura za njegov transport.

A posao na kraju pobijedi svaki sukob i svaku ucjenu. Pobijedit će i ovo geopolitičko preslagivanje pred nama….

Izjave za Danas

Ruska državna kompanija Gazprom Neft kupit će Petrohemiju iz Pančeva iako za to nema ekonomskog interesa, ali će zauzvrat Moskva od Beograda tražiti određene ustupke, kaže za Danas izvor blizak vladi Srbije.

Aleksandar Bocan-Harčenko, veleposlanik Rusije u Beogradu, izjavio je, naime, da su u tijeku pregovori o tome da Gazprom Neft sudjeluje u privatizaciji Petrohemije.

I sugovornik Danasa ističe da će Gazprom Neft, vlasnik Naftne industrije Srbije (NIS), sudjelovati u privatizaciji Petrohemije iako se ta ruska kompanija ne bavi petrokemijskim poslovima.

“Moskva će prihvatiti da državna kompanija Gazprom Neft kupi našu Petrohemiju. Time će nam ruska strana učiniti uslugu jer se teško može naći kupac za Petrohemiju na tržišnim temeljima.

U skladu s tim, Moskva će, kao što to uvijek čini, od Srbije tražiti određene ustupke”, navodi izvor blizak vladi Srbije.

On navodi da će Rusi najvjerovatnije tražiti da se 2024., kada istekne međudržavni sporazum Srbije i Rusije kojim je to utvrđeno, ne povećava cijena rudne rente koju NIS plaća u Srbiji ili da ta renta i dalje bude niža u odnosu na onu koju plaćaju druge kompanije. Trenutačna rudna renta koju Rusi plaćaju u Srbiji, kao vlasnici NIS-a, iznosi tri posto od prihoda.

Prema njegovim riječima, Moskva će tražiti i da Rusija ostane glavni partner Srbije u izgradnji željezničke infrastrukture. To znači da će Srbija uzimati ruske kredite, a da će kao izvođači radova biti angažirane ruske kompanije kojima to jamči značajnu zaradu.

I odluka Srbije da u institutu Torlak počne proizvodnju cjepiva Sputnik V, što ekonomski odgovara Rusiji, pridonijela je tome da Gazprom Neft dobije zeleno svjetlo za preuzimanje Petrohemije. Branko Pavlović, privatizacijski savjetnik, kaže da je vijest o kupovini Petrohemije dobra za Srbiju.

“Ta je kompanija teret za državu i Moskva čini uslugu Srbiji time što će je Gazprom Neft preuzeti. Tako da nema potrebe niti mogućnosti da Beograd zatraži visoku prodajnu cijenu. Jedino što naša strana može tražiti je da se u Petrohemiju ulaže i da se kompanija modernizira, uz primjerenu zaštitu okoliša.

Moskva će najvjerovatnije tražiti da se vlada Srbije pobrine za otpremnine radnika koji će biti višak. To se isplati i vladi jer će novac koji bi bio potrošen za sanaciju Petrohemije sada biti usmjeren u racionalnu stvar koja će omogućiti privatizaciju”, objašnjava Pavlović.

Gazprom Neft svakako ima interesa da unaprijedi poslovanje Petrohemije, navodi Danas. Nakon što je proglašen unaprijed pripremljeni plan reorganizacije u Petrohemiji država je otpisala dio potraživanja vjerovnika i na taj način NIS je postao vlasnik 21 posto dionica kompanije.

Većinski vlasnik Petrohemije je država sa 76 posto dionica, dok tri posto pripada ruskoj naftnoj kompaniji Lukoil.

Rafinerija nafte Pančevo, u vlasništvu NIS-a, i Petrohemija tehnički su povezane. Između njih postoji podzemni produktovod kojim se iz Rafinerije nafte Petrohemija opskrbljuje sa 600.000 tona primarnog benzina.

Petrohemija je u proteklom razdoblju uspješno reorganizirana, posluje pozitivno i osigurava plaće za oko 1450 radnika. Stručna javnost procjenjuje da je u modernizaciju Petrohemije potrebno uložiti oko 200 milijuna eura.

Priopćili iz Gazprom

Ruski plinski div Gazprom planira Njemačkoj preko Ukrajine isporučivati više plina zbog niskih temperatura koje su stanjile njezine zalihe, izvijestili su ruski mediji.

Njemačke rezerve plina potonule su na 34 posto zbog vala hladnoće u srednjoj Europi i veće potražnje za grijanjem nego prošle godine. Niska razina zaliha nije neuobičajena, ističe njemačka novinska agencija dpa, podsjećajući da su u veljači 2018. pale na 14 posto.

Ukrajina je pak izvijestila o rekordnim zalihama plina, od 19,6 milijardi prostornih metara, što znači da su porasle za 3,2 milijarde u odnosu na prošlu godinu.

Gazprom će Njemačkoj u ožujku isporučivati 124,2 milijuna prostornih metara plina dnevno, u odnosu na planiranih 110 milijuna, izvijestila je u ponedjeljak ruska novinska agencija Interfax.

To znači da će se isporuke zadržati na razini veljače, ali i da će biti manje nego u istom prošlogodišnjem mjesecu, sukladno želji Rusije da smanji isporuke plina Njemačkoj tom trasom.

Godine 2019. dvije su strane sklopile novi ugovor, prema kojem bi minimalni obujam isporuka ruskog plina preko Ukrajine ove godine trebao biti više nego prepolovljen u odnosu na 2019. godinu, na 40 milijardi prostornih metara.

Smanjene isporuke preko Ukrajine povezane su s gradnjom plinovoda Sjeverni tok 2 kojim bi se ruski plin trebao izravno dopremati u Njemačku preko Baltičkog mora.

Kijev se protivi tom projektu, optužujući Moskvu da koristi plin kao polugu u geopolitičkoj igri moći. Ukrajinsku poziciju podupiru i Sjedinjene Države i neke europske zemlje, ponajprije Poljska.

Dodatni su motiv za Ukrajinu u sporu oko plinovoda naknade koje ubire za tranzit ruskog plina.

Priopćenje

Ina je za svoje kupce ukapljenog naftnog plina (UNP) na području Sisačko-moslavačke županije osigurala novi, povoljniji proizvod “UNP PB Smjesa – Sisačko-moslavačka”, koji je od standardnog UNP-a povoljniji za kunu po kilogramu, priopćili su iz Ine u utorak.

Proizvod je, navodi se, geografski ograničen i namijenjen je isključivo fizičkim osobama s područja te županije koje posjeduju Inih spremnik za UNP.

UNP PB Smjesa – Sisačko-moslavačka” istih je karakteristika kao i uobičajena smjesa UNP-a koju Ina stavlja na tržište. Kupci će se novim proizvodom moći opskrbljivati u razdoblju od 15. veljače do 14. travnja ove godine.

Također, kupcima na području Sisačko-moslavačke županije INA u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka neće naplaćivati najam UNP spremnika.

Poručila Zorana Mihajlović

Strateško usmjerenje Srbije je diverzifikacija izvora i pravaca opskrbe prirodnim plinom, izjavila je potpredsjednica vlade Srbije i ministrica rudarstva i energetike Zorana Mihajlović na Sedmom ministarskom sastanku Savjetodavnog vijeća Južnog plinskog koridora (SGC Advisory Council), koji je održan online.

Srbija je, dodala je ona, spremna aktivno sudjelovati u regionalnim i međunarodnim inicijativama i projektima čiji je cilj povećanje energetske sigurnosti u Jugoistočnoj Europi. K tomu, napomenula je, Srbija zbog svog zemljopisnog položaja ima potencijal biti ne samo uvoznik plina, već i ubrzanim razvojem transportnih i skladišnih kapaciteta aktivno pridonositi energetskoj sigurnosti u okruženju i sudjelovati na regionalnom energetskom tržištu.

Kako bismo ostvarili taj cilj, planiramo povezati plinski sustav Srbije sa svim susjednim državama – Bugarskom, Rumunjskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, najavila je Zorana Mihajlović.

Srbija je, dodala je ona, od 1. siječnja osigurala diverzifikaciju opskrbnih pravaca puštanjem u rad plinovoda Balkanski tok. Sljedeći korak je diverzifikacija opskrbljivača koja jamči energetsku sigurnost.

Prvi projekt koji će omogućiti povezivanje s drugim opskrbljivačima prirodnim plinom je izgradnja plinske interkonekcije Srbija–Bugarska, kazala je. Kapacitet plinovoda Niš–Dimitrovgrad, dodala je, trebao bi iznositi 1,8 milijardi prostornih metara, a vrijednost ulaganja na području Srbije 85,5 milijuna eura.

Ovaj plinovod, javlja vlada Srbije, važan je jer omogućava povezivanje s drugim plinskim pravcima i opskrbljivačima, ponajprije s TANAP-om i TAP-om te LNG terminalima u Grčkoj. A nakon završetka projekta EastMed, omogućit će se opskrba iz plinskog polja Leviathan, tj. iz Cipra i Izraela, zaključila je Mihajlović, a prenosi Energetika-net.

Više ponuđača

Postoji puno interesa za više od stotinu OMV-ovih pumpi na tržištu, pogotovo nakon što je Petrol preuzeo ulogu regionalnog lidera u downstreamu.

Za gotovo 93 posto dionica u slovenskom poslovanju, koliko ih želi prodati OMV, naime, interes je pokazala poljska energetska tvrtka PKN Orlen, a među mogućim kupcima spominju se i mađarski MOL, azerbejdžanski SOCAR i ruski Lukoil.

Azerbejdžanska tvrtka SOCAR, koja je kupila 82 benzinske pumpe u Austriji 2019. godine, i ruski Lukoil, koji je Crobenz preuzeo u Hrvatskoj 2010. godine, također su bliske Sloveniji, podsjetile su Finance.

OMV je drugi najveći igrač na slovenskom tržištu naftnih derivata s udjelom od nešto više od 20%. Petrol ima najveći, nešto manje od 60%, s 318 benzinskih postaja.

Petrol pak nije zainteresiran za kupnju, a pitanje je bi li mu koncentraciju dopustio i slovenski regulator sukladno europskim pravilima o tržišnom natjecanju.

Istovremeno, sukladno novoj strategiji, Petrol je napustio ideju o gradnji nove zgrade, ali i ulaska u bankarsko poslovanje, jer vide poprilično mogućnosti za isplativije investicije, rekla je za Delo predsjednica Uprave Petrola Nada Drobne Popović.

Posljednjih godina mađarski MOL, koji ima nešto više od 50 benzinskih servisa, jača svoju prisutnost na slovenskom tržištu. Za sada nisu željeli komentirati kupnju OMV-ovih benzinskih postaja, no kuloari bliski kompaniji iskazuju određenu skepsu glede te moguće transakcije.

Ostali pružatelji usluga imaju manji udio.

Prije desetak dana austrijski OMV objavio da namjerava prodati 92,25% udjela u OMV Slovenija kao dio programa prodaje investicija. Za STA su objasnili da je ovo korak prema optimizaciji investicijskog portfelja, dodajući kako je prerano odgovoriti kome će ih prodati.

OMV ima benzinske crpke u Sloveniji pod markama OMV, Eurotruck, Avanti i Diskont. Prisutan je i s tvrtkom OMV Marine koja se, kako su objasnili, neće prodati.

Još samo pet posto projekta

Rusija je potvrdila svoje planove za dovršetak kontroverznog projekta Sjeverni tok 2, suočena s američkim sankcijama zbog tog njemačko-ruskog plinovoda. Bivši ministar energetike Aleksandar Novak, sada zamje3nik premijera, uvjeren je kako će projekt biti dovršen vrlo brzo.

Ovaj njemačko-ruski plinovod dovršen je 95 posto, rekao je Novak, istaknuvši da je u interesu europskih država i tvrtki da se projekt nastavi.Prije otprilike tjedan dana operativna tvrtka Nord Stream 2 AG započela je ponovno polaganje cijevi južno od danskog otoka Bornholma.

Izgradnja je stavljena na čekanje nakon što su prijetnje sankcijama iz SAD-a dovele do povlačenja posebnih brodova švicarske tvrtke iz projekta krajem 2019. godine.

Američki dužnosnici tvrde da će plinovod, koji bi trebao godišnje transportirati 55 milijardi kubnih metara prirodnog plina iz Rusije u Njemačku, učiniti Europu previše ovisnom o ruskim energentima.

S druge strane, pristaše dovršavanja plinovoda već dugo optužuju SAD da potkopava projekt samo da bi povećao prodaju svog tekućeg plina u Europi.

Farkaš za HRT

Slučaj Navaljni” doveo do krize u Bruxellesu, Europa će morati promijeniti svoj kurs prema Rusiji, Sjeverni tok 2 samo što nije gotov, kako ga otvoriti s Putinom, Biden formirao tim i definira politike… O svjetskim aktualnostima govori Branimir Farkaš.

Slučaj Navaljni doveo je do krize u Bruxellesu… Visoki povjerenik Europske unije za vanjske poslove Josep Borell “ponižen” je u Moskvi. Došao je Putinu pod noge, u trenutku kad se raspravlja o novim sankcijama protiv Moskve. Putin ga nije ni primio, nisu mu dali da se susretne s Navaljnim: Sergej Lavrov mu je dao ponižavajući komentar a naizgled logičan – da se obrati sudu ako se želi sastati s pritvorenikom – komentirao je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska vanjskopolitički analitičar Branimir Farkaš aktualnosti u svijetu.

Na press konferenciji Lavrov je nazvao Europsku uniju pred Borellom “nepouzdanim partnerom”, podsjetio je Farkaš, a Borell nije reagirao što je izazvalo bijes u Bruxellesu. Za vrijeme konferencije, putem Twittera je saznao da su Rusi protjerali 3 europske diplomate iz Njemačke, Švedske i Poljske zbog “sudjelovanje na prosvjedima”. Mediji su ga razapeli, 80-tak parlamentaraca potpisalo je zahtjev za njegovim opozivom.

Europa će morati promijeniti svoj kurs prema Rusiji, smatra Farkaš. Njemačku opterećuje Sjeverni tok 2, plinovod je zamalo gotov, trebao je biti otvoren krajem prošle godine, no sad je to velika neugodnost: otvoriti plinovod s Putinom nakon pokušaja ubojstva pa uhićenje oporbenog vođe… To je sada domaći skandal, ali i problem za odnose s SAD-om gdje Joe Biden želi otvorenu, drugačiju i konzistentnu politiku prema Rusiju.

U Americi se nastavlja postupak protiv Trumpa, a Biden je formirao tim i definira politike. Zanimljiv je njegov izbor ministra obrane i to zbog toga što se radi o prvom crnom ministru obrane – ex general s 4 zvjezdice Lloyd Austin. Nije samo to ogroman iskorak, već i njegov stav o klimatskim promjenama: Klimatske promjene su pitanje nacionalne sigurnosti i tako ih treba tretirati – kaže ministar Austin. U prošloj Strategiji, objavljenoj 2018. godine, klimatske se promjene gotovo uopće ne navode – Donald Trump je smatrao da su one ‘kineska izmišljotina’.

Ministar Austin je otišao i korak dalje te potvrdio da američki i saveznički zapovjednici svake godine provode operacije koje su posljedica nestabilnosti u društvima teško pogođenim dezertifikacijom (širenje pustinjskog okoliša u sušna ili polu sušna područja, uzrokovano promjenama klime, ljudskim utjecajem ili i jednim i drugim), prijetnje da bi protivnici mogli ostvariti pristup američkom ozemlju preko Arktika i zahtjeva za humanitarnom pomoći širom svijeta. Samo u 2019. godini Ministarstvo je utvrdilo posljedice klimatskih promjena na 79 vojnih instalacija na svakom geografskom području odgovornosti borbenog zapovjedništva. To je kopernikanski obrat u tretiranju klimatskih promjena kao prijetnje društvu od strane vojno obrambenog sustava, donosi HRT.

Analiza Novog lista

Hrvatsko gospodarstvo gubi oko 200 tisuća eura, odnosno oko milijun i pol kuna, sa svakim nedolaskom broda s ukapljenim prirodnim plinom na LNG terminal u Omišlju, pokazala je gruba kalkulacija koju smo izveli u suradnji s pomorskim stručnjacima.

Na omišaljski terminal do sad su, od početka komercijalnog rada, trebala stići četiri broda s teretom ukapljenog prirodnog plina, ali je stigao samo jedan, »Tristar Ruby«, s plinom iz Sjedinjenih Američkih Država, dok su ostala tri preusmjerena na azijska tržišta, gdje cijena LNG-a postiže rekordne vrijednosti u zadnje vrijeme. Od tri preusmjerena broda, dva su trebala dovesti plin za mađarsko tržište, a jedan za Hrvatsku elektroprivredu (HEP), piše Novi list.

Prema izjavama čelnih ljudi LNG Hrvatske, tvrtke koja upravlja LNG terminalom, Plinacroa, hrvatskog operatera transportnog plinskog sustava i HEP-a kao kupca kojemu nije isporučen ukapljeni prirodni plin, niti jedna od te tri tvrtke u državnom vlasništvu, zbog nedolaska triju brodova s plinom nije ostvarila gubitke. LNG Hrvatska i Plinacro zbog toga što sa zakupcima kapaciteta imaju ugovore »puno za prazno«, odnosno zakupci im plaćaju ugovorene tarife, bez obzira prekrcavaju li plin preko terminala i distribuiraju li putem Plinacrovih plinovoda ili ne, a HEP zbog toga što im je prodavatelj plina osigurao zamjenske količine plina po istoj cijeni koja je bila ugovorena za ukapljeni prirodni plin.

Svaki dolazak broda s ukapljenim prirodnim plinom, međutim, veže niz djelatnosti koje su ostale bez predviđenih prihoda zbog nedolaska brodova na hrvatski LNG terminal. Kao i kod svakog drugog broda koji uplovljava u hrvatske luke, i u slučaju LNG tankera uključene su naknade za sigurnost plovidbe, naknade za remorkere, lučke pilote, agente i niz drugih usluga koje brodovima i posadi pruža čitav niz tvrtki u državnom i privatnom vlasništvu, a koje se naplaćuju po različitim kriterijima, poput veličine i vrste broda, vrste i dužine trajanja usluge i slično.

Izračun gubitka državnih i privatnih tvrtki bazirali smo na brodu koji bi idući trebao uploviti u Omišalj u drugoj polovici veljače, LNG tankeru »Castillo de Caldelas« španjolskog brodara, premda nitko od uključenih nije siguran hoće li brod doista stići na LNG terminal ili će, zbog visokih cijena LNG-a na azijskim tržištima, i on biti preusmjeren prema Kini, Koreji ili Japanu.

Riječ je o brodu za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, od 126 tisuća bruto-tona koji bi samo na ime naknade za uporabu objekata sigurnosti plovidbe, takozvanu svjetlarinu, državnoj trvrtki Plovput koja održava svjetionike i plovne puteve, trebao platiti 0,49 eura po bruto toni, odnosno ukupno oko 61,5 tisuća eura, samo za plovidbu Jadranom do Omišlja.

Osim ovog fiksnog troška za brod ove veličine i vrste, svaki LNG tanker koji dolazi u Omišalj obavezno koristi uslugu remorkera tvrtke JPS koja ima koncesiju za obavljanje ove usluge na LNG terminalu, pri čemu za svako uplovljavanje i isplovljavanje koristi usluge četiri remorkera što, prema važećim tarifama, stoji oko 125 tisuća eura.

Već na sidrištu, objašnjava Jakov Karmelić, na brod se penje peljar i pomaže zapovjedniku u manevru pristajanja, a u tome pomažu i tegljači. Nakon toga se angažiraju privezivači, odvozioci otpada, lučki radnici iskrcavaju, ukrcavaju i skladište teret, brodski opskrbljivači organiziraju opskrbu različitih brodskih potrepština, obavlja se nabava maziva i goriva kao i vode, angažiraju se kontrolne kuće, serviseri za popravak strojeva i uređaja na brodu, organiziraju se smjene posada i time se upošljavaju autoprijevoznici za prijevoz od i do aerodroma, kao i hoteli za smještaj posada dok se čeka brod ili avion, u slučaju potrebe pruža se zdravstvena skrb članovima posade.

Prilikom prekrcaja ukapljenog prirodnog plina s LNG tankera na FSRU brod, LNG Hrvatska obavezna je i prisutnost protupožarnog remorkera, po cijeni od oko 800 eura po satu, a ako uzmemo da prekrcaj traje dva dana, dolazimo do još gotovo 40 tisuća eura izgubljenih zbog nedolaska broda.

Ova tri najveća izdatka za svaki brod slične veličine koji dolazi u Omišalj, ukupno iznose oko 220 tisuća eura, čemu treba pribrojiti i deset do petnaest tisuća eura troškova ostalih usluga, poput agenta, odvoza smeća, opskrbe broda i slično. Izgubljena dobit može biti i veća, s obzirom na čitav niz usluga koje brod i posada mogu ili ne moraju zatražiti. Tu se ubrajaju eventualni posjeti liječniku ili smjena posade, što nije zanemarivo, s obzirom da Hrvatska od jučer i službeno spada među države koje su pomorce proglasile ključnim radnicima.

To znači da u vremenu COVID-19 pandemije naša zemlja spada među one gdje je smjenu posade moguće jednostavnije, brže i jeftinije izvesti, a brodarima taj podatak zasigurno neće promaknuti, s obzirom da ga je objavila i Međunarodna pomorska organizacija (IMO). Svemu treba dodati i eventualne usluge različitih servisera brodskih sustava i uređaja, opskrbljivača hranom i vodom, prijevoznika, certifikacijskih društava i tako dalje, što izgubljenu dobit dodatno povećava, piše Novi list.

Komentira Ivan Brodić

Vrag je odnio šalu, shvatili su i u Vladi RH. Barem ako je suditi po jučerašnjem briefingu za novinare u ministarstvu gospodarstva, gdje je ministar Ćorić najavio kako ima plan za riješiti situaciju oko INA-e.

Ministar Tomislav Ćorić je slavodobitno novinarima predočio kako je hrvatska strana, temeljem Božićnog obećanja, a nakon cirkusantskog procesa s konzultantima i njihovim mijenjanjem kao čarapa te wishful thinkinga u procesu određivanja vrijednosti INA-e, odlučila ponoviti ponudu za preuzimanje MOL-ovog relativno većinskog udjela u hrvatskoj naftnoj kompaniji.

Jer, naposljetku su shvatili i u Vladi, nije uputno slušati raznorazne aspirante na čelno mjesto nacionalizirane kompanije, ta takva je vlasnička struktura i dovela do potrebe restrukturiranja, pronalaska strateškog partnera te njegove prirodne želje za maksimizacijom vlastitog vlasništva i utjecaja u kompaniji.

Koji je, uzgred, po financije i upravljanje bio blagotvoran, o čemu sam već pisao. Koji, prema presudi međunarodnog arbitražnog suda, nije bio nelegitiman, dapače, procesi nacionalnog pravosuđa protiv toga u međunarodnopravnom epilogu označeni su kao politička haranga.

Svađa dvaju vlasnika bilo koje svojine, čini se došlo je iz stražnjice u glavu i opinion makerima u Vladi, gotovo uvijek dovodi do obezvrjeđivanja te svojine. Tako, nakon zanimljivih akvizicija slovenskog Petrola u Hrvatskoj, INA više nije regionalni lider u downstreamu, a nakon što i OMV proda svoje slovensko poslovanje, pitanje je hoće li biti i druga po redu.

Nije pomogla niti slučajna greška oko prijave na natječaj za modernizaciju rafinerije u Rijeci, no, uvjeravaju me u INA-i, i nije im za nevjerovati jer riječka rafinerija je MOL-u i INA-i iznimno važna za poziciju na mediteranskom tržištu, kako se ništa katastrofično nije dogodilo i kako investicija ide dalje. A ona je nekoliko puta veća od investicije u Pelješko most. Razumljivo je, stoga, zašto je “bušenje” te investicije u osobitom interesu opinion makera i influencera, koji zagovaraju nacionalizaciju kompanije na račun, ili uz inspiraciju, aspiratora na funkcije u tako vlasnički posloženoj kompaniji, no to je neka druga tema.

U uvjetima energetske tranzicije, kompanija kakva je INA, u svađi dvaju vlasnika, ima skučene mogućnosti napraviti iskorake u obnovljive izvore energije, izvan maloprodajne mreže punionica električnih vozila, recimo u solare, vjetar ili pak u vodik, koji je neiskorišten ili slabo iskorišten nusproizvod nekih INA-inih industrija….

Ako Hrvatska izgubi i plinsku arbitražu u Washingtonu, stvari neće izgledati nimalo bajno.

Sada, nadaju se u ministarstvu, mađarska je strana spreman na nove pregovore, jer u političkom smislu, ovo pitanje sve više pritišće inače poslovično dobre odnose Hrvatske i Mađarske.

Tajming nije loš, međutim, mađarskoj strani se ne žuri prodati ispod cijene, jer svoje je dionice legitimno kupila na tržištu, a međunarodno pravni lijek stoji iza upravljačkih prava koje ima u kompaniji.

Sama situacija u kojoj Hrvatska može računati na smanjene uplate u proračun gubitkom INA-ine pozicije, možda je dobar motiv za hrvatsku stranu, ali za multinacionalku kakav je MOL trebat će još neki argumenti.

U toj pat poziciji, možda bi dobar argument bio promjena vlasničkih udjela, a samim time i potreba za promjenom upravljačkog ugovora. Stoga, možda valja razmišljati izvan okvira. Neka RH zadrži, sukladno Zakonu o INA-i 25 posto plus jednu dionicu, što nam garantira zadržavanje branda te djelovanje kompanije u hrvatskom pravosudnom sustavu, što je važno u energetski kriznim vremenima i kataklizmama. Ostatak svojih dionica neka proda trećoj strani, može i nekom konzorciju hrvatskih tvrtki, takvih koji to mogu financirati, a imali bi energetski i poslovni interes u našoj zemlji je dvije ili manje.

Za to je potrebna politička hrabrost, koja nije imanentna sustavima u kojima se glasovi plaćaju (dakako, ne direktno) i politikama čija se popularnost kupuje zadovoljavanjem posebnih interesa. Jer, bliže se lokalni izbori. Možda je slučajnost, ali ministar je i tako najavio kako će se ponovno o tome razgovarati u ljeto, dakle, nakon lokalnih izbora…

No, možda nas iznenade, čime bi, vjerujem, iznenadili i sebe i svoja politička očekivanja.