PLIN

U tekstu je stajalo “..te sada kroz inicijalnu ponudu dionica radi na povećanju svog 25-postotnog udjela u Luci Ploče, …”, međutim ne radi se o inicijalnoj ponudi već o ponudi za preuzimanje u skladu sa Zakonom o preuzimanju dioničkih društava. Stoga, ovim putem, na zahtjev Grupacije ENNA, temeljem  Zakona o medijima objavljujemo ispravak netočne informacije objavljene u članku.

Ispravljen tekst donosimo u nastavku.

Nakon dinamične prošle godine ENNA grupa, 2019. godinu će posvetiti konsolidaciji poslovanja i osnaživanju vlastitih kapaciteta.

Grupacija, koja objedinjava energetiku, ali i transport i skladištenje, te brojne druge djelatnosti, 2018. je završila s rastom prihoda od 29%, odnosno 10,88 mlrd. kuna, od čega je 7,8 milijardi ostvareno u inozemstvu, gdje su prihodi u odnosu na prethodnu godinu porasli za 43 posto.

Ipak, grupacija će ostvariti nešto manju dobit prija kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) koja iznosi 229 milijuna kuna (2017. – 313 mil. kn). Kada se promatraju samo financijski podaci PPD-a tu su brojke nešto lošije nego 2017. i može se govoriti o EBITDA od 155 mil. kuna (u 2017. – 306 mil. kn) i dobiti od 112 milijuna kuna (u 2017. – 253 mil. kn).

Za poslovanje u inozemstvu ENNA je u Švicarskoj osnovala tvrtku PPD Global preko koje ostvaruje pristup burzama plina kako bi optimirala svoj portfelj, a pružaju i usluge hedginga.

PPD je u partnerstvu s INA-om investirao 150 mil. kn u Petrokemiju, a povećaje je i udio u Pevecu na 37,5 posto te sada krozponudu za preuzimanje, sukladno Zakonu o preuzimanju dioničkih društava,  radi na povećanju svog 25-postotnog udjela u Luci Ploče, što očekuju realizirati kroz otprilike mjesec i pol dana.

Željeznički transport snažno je rastao s 1166 prezeveznih vlakova u 2017. na čak 2417 vlakova pa sada drže otprilike 30 posto ukupnog tržišta. Ovih dana je u rad puštena bioenergana snage 0,5 MW u Vukovaru vrijedna 24 mil. kn. a grupa je investirala 112 mil. kn u ESCO projekte u OB Varaždin i Policijsku akademiju u Zagrebu.

Fokus ove godine bit će im na Petrokemiji u kojoj se trenutno provodi operativno i financijsko restrukturiranje kojem pripomaže duži rok plaćanja glavne sirovine plina.

Tvrtka je zainteresirana za kupnju distributera plina u Hrvatskoj, ali ističu da su dosadašnje cijene postignute na natječajima bile nerealno visoke.

PPD je zainteresiran za dobavu LNG-a preko krčkog LNG-terminala u budućnosti, ali kažu da dugoročan zakup kapaciteta za sada nisu procijenili kao dobar poslovni potez.

Ugovor uključuje inženjering, nabavu i izgradnju nove kogeneracijske elektrane u Ljubljani, zamjenjujući u velikoj mjeri ugljen prirodnim plinom, čime se smanjuje potrošnja ugljena za 70 posto, navodi Mytilineos u priopćenju.

Nova će elektrana kao gorivo koristiti prirodni plin I loživo ulje te će dati doprinos opskrbe električnom energijom glavnog grada Slovenije.

Projekt bi trebao biti dovršen u roku od 30 mjeseci od datuma njegova početka, koji bi, pod uvjetom uobičajenog tempa izdavanja dozvola, trebao biti u prvoj polovici ove godine, kažu u Mytilineosu.

Energetika Ljubljana tvrtka je koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne i toplinske energije te upravlja najvećim slovenskim sustavom centralnog grijanja.

Rekao je to na predstavljanju HEP-ove investicije u solarne elektrane.

Evaluacija vrijednosti mađarskog dijela INA-e još nije gotova, ali kada bude, Hrvatska će komunicirati iznos koji je ona spreman uložiti u taj posao. Rekao je  kako je pronalazak novog strateškog partnera u interesu Republike Hrvatske. No, ako MOL ne bude spreman na takvu pogodbu, Hrvatska mora učiniti sve kako bi INA I dalje bila efikasna kompanija.

Hrvatskoj je u interesu očuvanje rafinerijskog poslovanja I INA-e kao vertikalne kompanije.

Hrvatska elektroprivreda (HEP) predstavila je u ponedjeljak veliki ciklus ulaganja u sunčane elektrane vrijedan 750 milijuna kuna, koji počinje ulaganjima u elektrane Kaštelir, Cres, Vis i Vrlika Jug, ukupne snage 11,6 megavata (MW) i vrijednosti 80 milijuna kuna. Predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić rekao je da se radi o velikom investicijskom ciklusu u kojem će HEP do 2023. godine uložiti 750 milijuna kuna, odnosno oko 150 milijuna kuna godišnje.

Od spomenute četiri elektrane, sunčana elektrana Sabadin, koja će se odsad zvati Kaštelir, kupljena je od dosadašnjeg vlasnika. Barbarić je kazao i da do 2030. godine očekuje 350 MW iz sunčanih elektrana, što je sedam puta više od snage svih trenutno instaliranih sunčanih elektrana u Hrvatskoj zajedno.

Dodao je i da je HEP pokrenuo snažan ciklus investicija u obnovljive izvore energije, a da su osim investicija u sunčane elektrane tu i investicije u hidroelektrane, vjetroelektrane i druge obnovljive izvore. Otkrio je i da će HEP ove godine početi graditi svoju prvu vjetroelektranu. Barbarić je spomenuo i ulaganja u sunčane elektrane na zgradama HEP-a, ukupne snage 2,1 MW, što je investicija vrijedna 13 milijuna kuna.

Premijer Andrej Plenković krajem 2016. godine objavio je da je Vlada odlučila u svoje vlasništvo vratiti Inu otkupom cjelokupnog udjela koji u njoj ima MOL, nakon što je Hrvatska izgubila u postupku koji je pokrenula protiv MOL-a pred arbitražnim sudom komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi.

Sredinom siječnja 2017. Vlada je osnovala Savjet za pregovore s MOL-om vezanima uz mogući otkup dionica koje drži ta mađarska kompanija u Ini. Tim tijelom predsjeda premijer Plenković, a Savjet daje smjernice, poduzima mjere i aktivnosti te predlaže Vladi donošenje odluke vezane uz pripremu, provedbu i financiranje postupka mogućeg otkupa dionica Ine koje drži MOL.

U travnju lani, pak, Vlada je odabrala konzorcij u kojem su Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i Privredna banka Zagreb (PBZ) za investicijskog savjetnika Vlade u transakciji moguće kupnje dionica Ine od mađarskog MOL-a te moguće naknadne prodaje tih dionica novom strateškom partneru Ine.

Ponovljeno suđenje za aferu Ina – MOL u na Županijskom sudu me nastavljeno ispitivanjem Uskokovog krunskog svjedoka Roberta Ježića koji je odgovarajući na pitanja britanskog odvjetnika Zsolta Hernadija ostao pri svojem iskazu da je na račun svoje tvrtke primio pet milijuna eura koje je za bivšeg premijera Ivu Sanadera uplatio mađarski MOL.

Odgovarajući na pitanja odvjetnika Williama Boycea, Hernadijevog branitelja iz Velike Britanije, Ježić je izjavio kako bi pet milijuna eura predao Sanaderu da obojica nisu uhićeni 2010. godine, bez obzira na to što je znao za podrijetlo tog novca.

”Nisam bio zabrinut činjenicom da sam mogao biti terećen za pranje novca. Nisam bio svjestan pozadine tog novca početkom 2009. godine. Sve bilance i financijske transakcije bile su u nadležnosti Stephana Hürlimanna, direktora i prokuriste moje švicarske tvrtke Xenoplast. U njega sam imao potpuno povjerenje, a on mi nije posebno pojašnjavao stavke svih ugovora. Bilance nisam pratio, a odluka o spajanju Xenoplasta i Diokija također je bila Hürlimannova ideja”, kazao je Ježić.

Svjedok je dodao i da ”nitko nije uzeo ni lipe s računa na kojeg je MOL uplatio pet milijuna eura”.

Ivo Sanader u ponedjeljak je iz zatvora u Remetincu prvi put doveden na Županijski sud u Zagrebu, gdje traje suđenje u predmetu Ina-MOL. Njegov odvjetnik Čedo Prodanović potvrdio je da će u predmetu Planinska podnijeti žalbu Ustavnom sudu.

Sanaderovog odvjetnika Čedu Prodanovića novinari su nakon današnjeg ročišta pitali koji će mu biti daljnji potezi u procesu Planinska, u kojem također brani Sanadera. Podsjetimo, u četvrtak je Vrhovni sud Sanaderu povisio kaznu u aferi Planinska.

“Čekamo presudu u pisanom obliku da bi dalje mogli pravno raditi, podnijeti žalbu Ustavnom sudu, ne daj bože i dalje. Ovaj čas ne vidim drugi način nego da dižemo ustavnu tužbu”, kazao je Prodanović i pojasnio da bi presudu mogli čekati oko mjesec dana.

U ekskluzivnom razgovoru za DW govori o trenutnim odnosima, obnovljivoj energiji i greškama Gazproma. „Tokom moje karijere, odnosi Rusije i Europske unije nikada nisu bili gori nego danas”, kaže na početku razgovora za DW ruski preduzetnik Fares Nikadovič Kilzie koji već desetljećima posreduje između njemačkih kompanija i ruskog energetskog sektora.

„Ali moram dodati da te loše odnose uglavnom osjećamo u Bruxellesu, a i u Berlinu. Rusija i Njemačka i dalje imaju vrlo konstruktivan dijalog”, kaže ovaj osnivač Creon Grupe, nezavisne asocijacije koja se fokusira na petrokemijsku industriju u Rusiji i regiji.

Dio te rasprave se preslikava na Sjeverni tok 2, drugi plinovod koji bi trebao direktno povezati Rusiju i Njemačku, a koji je najoštrije osporavan iz Sjedinjenih Država, ali i iz Poljske te baltičkih i drugih zemalja EU. Kako je ranije pisao DW, protivljenje Washingtona ovom plinovodu ide paralelno s pokušajima SAD da se etabliraju kao velika izvoznica ukapljenog plina u Europu.

Ovog tjedna je američki potpredsjednik Mike Pence ponovio da je pogrešno to što Njemačka povećava zavisnost od ruskih energenata. „Ne možemo osigurati obranu Zapada kada naši saveznici postaju zavisni od Rusije”, rekao je on vrlo direktno. Novi plinovod će, dodao je Pence, učiniti Njemačku „doslovno zarobljenikom Rusije”.

Fares Kilzie pak kaže da je „projekat vrlo važan za kemijsku industriju u Njemačkoj. Dijelovi te industrije već napuštaju zemlju jer tamo povremeno nema dovoljno resursa za industriju. Kako biste stvorili nove proizvode i radna mjesta, trebaju vam ogromne količine plina po sigurnoj i stabilnoj cijeni – i to vam treba odmah, a ne za pet ili deset godina.”

Tu mogućnost nudi Rusija, dodaje Kilzie, i to već od sljedeće godine kada bi mogao Sjeverni tok 2 mogao ući u pogom. On će, kao i prvi Sjeverni tok, imati godišnji kapacitet od 55 milijardi kubičnih metara plina. Prema procjenama Europske komisije će potražnja EU za plinom u narednih pet godina ostati stabilna na 480 milijardi kubičnih metara godišnje, a potom će početi padati zbog sve većeg korištenja obnovljivih izvora energije.

„Imati ćemo mnogo više električnih automobila u budućnosti, više vjetroparkova i postrojenja za solarnu energiju. Ali sada je njemački problem s energentima to što niti vjetar niti solarna energija ne mogu zamijeniti ugljikovodik kako bi se primjerice proizveo etilen”, kaže Kilzie u intervjuu za DW. „Nekoliko milijuna radnih mjesta je pogođeno, direktno ili indirektno, jer govorimo o kemikalijama za građevinarstvo, za proizvodnju boja, kemikalije za automobilsku industriju i tako dalje.”

Kilzie spada u ljude koji dobro poznaju potrebe njemačke petrokemijske industrije. On je od početka devedesetih savjetovao kompanije poput Bayera kako da osiguraju snabdjevanje iz Rusije. Od 2001. u Rusiji vodi svoju konsultantsku kuću Creon.

Što se tiče ruske strane u poslu sa Njemačkom, Kilzie kaže da spada u poznate kritičare Gazproma koji se sasvim koncentrirao na to da upravlja plinovodima. „Mnogi vide Gazprom kao svetu kravu u Rusiji, jer generira veliki dio prihoda u zemlji, pa izgleda kao da je nedodirljiv”, kaže on. „Mi smo u ruskim medijima uvijek govorili da je Gazprom neefikasan, da ne koristi najnoviju tehnologiju i da vrlo sporo prelazi na posao prerade plina.”

„Moje osobno mišljenje je da su napravili pogrešnu odluku kada su pokušali uvjeriti ruskog predsednika da će čitava priča s plinom iz uljanih škriljaca u SAD uskoro biti gotova – neće. Naprotiv, to mijenja priču na geopolitičkom nivou. U drugom kvartalu ove godine očekujemo ujednačenost cijene klasičnog plina iz plinovoda i tečnog plina – a to je vrlo dobro za tržište”, zaključuje Kilzie za DW.

“U ovom trenutku ostvareno je 37 % projekta plinovoda “Sjeverni tok 2”, odnosno po dnu Baltičkog mora postavljeno je 915 kilometara cjevovoda. Izgradnja morske dionice plinovoda odvija se uz strogo poštivanje predviđenog plana rada” , navodi se u priopćenju “Gazproma”.

Projekt “Sjeverni tok 2” podrazumijeva gradnju dva kraka plinovoda ukupnog kapaciteta 55 milijardi kubnih metara plina godišnje kojim će se ovaj energent transportirati od obale Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke. Izgradnja novog plinovoda bi trebala biti završena ove godine, a prolazit će kroz teritorijalne ili ekskluzivne ekonomske zone zemalja koje se nalaze duž obale Baltičkog mora, Ruske Federacije, Finske, Švedske, Danske i Njemačke. Od spomenutih zemalja kompanija Nord Stream 2 AG treba dobiti dozovlu za gradnju još samo od Danske.

Jedini dioničar tvrtke “Nord Stream 2 AG” je “Gazprom”. europski partneri Shell, OMV, Engie, Uniper i Wintershall obvezali su se da će financirati “Sjeverni tok 2” u ukupnoj vrijednosti od 50 %, odnosno po 950 milijuna eura. Gazprom će osigurati drugu polovicu sredstava ili 4,75 milijardi eura. S tim što sudionici u projektu planiraju 70 % investicija osigurati privlačenjem projektnog financiranja.

Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 9,5 milijardi eura. Protiv projekta aktivno nastupa Ukrajina, koja se boji gubitka prihoda od tranzita ruskog plina, kao i nekoliko europskih zemalja, među kojima su Poljska, Latvija i Litva, kao i SAD koji u europskoj uniji forsira svoj prirodni tekući plin.

“Od mađarske strane Hrvatska je prije par tjedana primila pismo namjere od ministra vanjskih poslova Mađarske koji se bavi i pitanjima energetike. Mađarska je spremna kupiti 25 posto udjela u LNG-u Hrvatska pod određenim uvjetima. U fazi smo razgovora”, rekao je Ćorić u Dnevniku Nove TV.

Od ranije je poznato da je Mđarska zainteresirana za LNG-terminal koji im je bitan za diversifikaciju dobave, jer zemlja sav plin kupuje iz ruskih izvora. Mađarskoj iduće godine istječe povoljan višegodišnji ugovor za dobavu plina od Gazproma pa bi im udio i zakup u LNG-terminalu dobro došao.

Govorio je o poskupljenju plina i stanju plinske infrastrukture u Hrvatskoj.

Povodom poskupljenja plina, koje je nastupilo početkom travnja, Babić je objasnio kako se cijena plina sastoji od nabavne cijene, cijene prometa plina i cijene distribucije. Regulator, HERA, prati stanje na tržištima, a kako je prošle godine cijena plina na referentnim burzama rasla, ove je godine regulator odlučio povećati cijenu za 6.5 do 6.9 posto.

Objasnio je kako u Hrvatskoj plaćamo jednu od najnižih cijena plina u Europi, a ako gledamo prema indeksu kupovne moći onda se nalazimo negdje oko prosjeka Europe. Slična je stvar i glede kategorije poduzetnika. Babić je svjestan kako će ovo poskupljenje biti udar na proračune nekih građana te je pozvao politiku neka osmisli modele sprječavanja energetskog siromaštva.

Prigovore kako postoji velik ugriz države u krajnjoj cijeni plina odbacio je. Naime, rekao je Babić, trošarine na plin u Hrvatskoj su oko jedna posto. Dakle, ugriz države, izuzev poreza na dodanu vrijednost, prema Babiću, gotovo i ne postoji.

Komentirao je kritičare koji govore o preskupom transportu plina kroz Hrvatsku, rekavši kako je HERA za pojedine projekte odobrila smanjenje cijene prometa plinom, a zbog velikih akumuliranih sredstava na računima operatera infrastrukturnih sustava HERA je općenito smanjila trošak prometa kroz Hrvatsku. Babić je objasnio kako cijena mora biti velika jer se u Hrvatskoj još mora puno investirati, kako u same plinovode, spoj na Jadransko jonski plinovod, interkonekcije sa susjednim zemljama, tako i u distribucijsku mrežu, gdje postoje značajniji transportni gubici, poradi dotrajalosti.

Iako nije htio komentirati transakciju tj. sam posao spašavanja Petrokemije, pohvalio je napore zbog toga što je Petrokemija vrlo važan poslovni subjekt za plinski sustav Hrvatske, ne samo kao korisnik plina. Važna je i za plinsku infrastrukturu, bez nje plinski posao u Hrvatskoj izgledao bi puno drugačije i fragilnije.

Pogledajte video

Prema novoj regulativi svi plinovodi koji na područje Unije stižu iz zemalja koje nisu članice EU-a bit će obuhvaćeni zakonodavstvom EU-a te vlasnik plinovoda neće moći imati kontrolu i nad isporukom plina jer će plinovod morati biti dostupan i drugim operaterima.

S obzirom da je ruska državna kompanija Gazprom jedini dioničar plinovoda Sjeverni tok 2, demonopolizacijom se želi spriječiti veći utjecaj Rusije od kojeg su strahovale prije svega baltičke zemlje i zemlje Višegradske skupine koje su se protivile izgradnji plinovoda.

Projekt Sjeverni tok predviđa izgradnju dvaju usporednih cjevovoda s ukupnim kapacitetom od 55 milijardi prostornih metara plina godišnje, od obale Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke. „Ono što bi nekima na tržištu donijelo dobit, našim bi građanima i energetskoj uniji kao cjelini donijelo višedimenzionalni gubitak. Od sada, svi plinovodi iz zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući Sjeverni tok 2, morat će funkcionirati prema pravilima EU-a”, rekao je izvjestitelj Jerzy Buzek (EPP/PO) i dodao da se to odnosi na pristup trećih strana, razdvajanje vlasništva, nediskriminacijske tarife i transparentnost, što “znači veću energetsku sigurnost na našem kontinentu”.

„Prečesto se dostava plinom koristi kao političko oružje. Ne možemo razoružati druge od loših namjera, ali možemo naoružati sebe s pravnom jasnoćom i dosljednošću postojećeg zakonodavstva. O tome se radi u energetskoj uniji i u ovoj izmijenjenoj direktivi“, ustvrdio je poljski zastupnik Buzek. Direktiva je usvojena s 465 glasova za, 95 protiv i 68 suzdržanih.

Izmijenjenim pravilima daje se Europskoj uniji isključiva nadležnost kada je riječ o sporazumima o novim pravcima opskrbe plinom u EU-u s trećim zemljama, a Komisiji ostaje mogućnost odobravanje iznimaka. Upravo su kritičari izgradnje Sjevernog toka 2 isticali nedosljedan stav Komisije po pitanju uvoza ruskog plina. U ožujku je Europski parlament usvojio rezoluciju kojom je zatražio zaustavljanje izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2.

Europarlamentarci su tada ustvrdili da “”Sjeverni tok 2 osnažuje ovisnost EU-a o ruskoj opskrbi plinom, ugrožava unutarnje tržište EU-a te nije u skladu s energetskom politikom ni sa strateškim interesima EU-a, zbog čega ga treba zaustaviti” te da da Rusija koristi energetsku politiku kao političko sredstvo “za provedbu, održavanje i povećanje političkog utjecaja i pritiska na područje za koje smatra da je pod njezinim utjecajem”.

Naime, izgradnja Sjevernog toka 2, na čemu inzistira Njemačka, izazvala je negodovanje većine članica EU-a, no Europska je komisija početkom godine odobrila projekt nakon što je Francuska u zadnji tren stala na stranu Berlina.

Europska je komisija drukčije postupila 2014., kada je zaustavila planiranu izgradnju plinovoda Južni tok, koji je trebao ruskim plinom opskrbiti europske države preko Balkana (Bugarska i Srbija), a upravo je trinaest od sedamnaest bugarskih zastupnika bilo protiv ili suzdržano na glasanju o novim pravilima. Europska je unija ovisna o uvozu plina te se više od 70 posto plina uvozi, pri čemu skoro polovicu dobavlja Rusija.

U isto vrijeme Kina gradi novi brod za prijevoz LNG-a, koji bi trebao biti najveći na svijetu. Njegov kapacitet će iznositi 270 tisuća metara kubnih. Gradit će ga kinesko brodogradilište i norveška licencirana tvrtka DNV GL u okviru 19. Međunarodne konferencije i sajma o ukapljenom plinu LNG2019, upravo održanog u Šangaju, potpisali su sporazum o zajedničkoj gradnji broda.

Kada će tanker biti porinut u more još je nepoznato, ali se navodi kako bi tehnička dokumentacija za njegovu izgradnju trebala biti završena do kraja iduće godine. Također je poznato kako će tanker moći prevoziti do 270 tisuća m3 ukapljenoga plina.

Trenutačno se najveći LNG tanker na svijetu nalazi u vlasništvu katarskog „Mozah“-a, porinut 2007. godine. Dug je 345, širok 53,8, a visok 34,7 metara. Može prevoziti 266 tisuća m3 LNG-a.

Pročitajte analizu

Potrošači će uživati ​​u nižim cijenama zbog povećane konkurencije na tržištu plina, ocjenjuje EK.

Ranije je ICGB, tvrtka koja razvija projekt plinske interkonekcije između Grčke i Bugarske, priopćila kako su grčki J&P-AVAX i talijansko-bugarski IGB-2018 podnijeli ponude na natječaju za dodjelu ugovora za izgradnju plinske veze. Natječaj je vrijedan oko 145 milijuna eura bez PDV-a.

Prema izjavama ICGB-a, IGB-2018 je konzorcij talijanske tvrtku Bonatti i bugarskim komapnija GP Group i Glavbolgarstroy International. ICGB planira dovršiti proces odabira sljedećeg mjeseca, kako bi radovi mogli početi u lipnju. Rok za završetak građevinskih radova je 18 mjeseci od početka gradnje.