PLIN

Donedavno se prirodni plin proglašavao “najčišćim” od fosilnih goriva, s izglednim porastom potražnje i proizvodnje.Međutim, tržište se naglo razvija, a obnovljivi izvori energije sve više postaju popularne i ekonomski održive alternative fosilnim gorivima.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, prirodni plin od svih fosilnih goriva doživljava najveći porast potrošnje od 2006. godine. Potražnja za prirodnim plinom nastavit će rasti, uglavnom zbog povećane potražnje u Aziji, a posebno u Kini, čija politika „Plavog neba“ nameće stroge ciljeve u pogledu kvalitete zrake i obavezu prelaska s ugljena na plin.

Plin je prepoznat kao praktično sredstvo za proizvodnju energije jer ga ima u velikim količinama, svestran je i manje zagađuje okoliš od drugih fosilnih goriva. U usporedbi s ugljenom, prirodni plin emitira 40% manje ugljičnog dioksida (CO2), čestica (PM2.5), sumpornog dioksida (SO2) i dušikovih oksida (NOx). Prirodni plin se najčešće koristi kao dopunski izvor uz obnovljive izvore energije, kao što su solarni paneli i vjetroelektrane koje zbog čestih prekida rada trebaju brza i pouzdana zamjenska rješenja.

Prirodni plin se koristi i u industrijskim procesima, osobito kao sirovina za petrokemikalije zbog svog udjela etana. Prirodni plin i srodne tekućine čine oko 29% svih fosilnih goriva koja se koriste u kemijskoj industriji.

Premda prirodni plin pri sagorijevanju emitira manje štetnih tvari nego nafta ili ugljen, on nikako nije čist izvor energije i neće smanjiti rizik od globalnog zatopljenja. Osim toga, ekstrakcija plina iz škriljca jako zagađuje okoliš, zahtijeva velike količine vode i ubrizgavanje kemikalija u tlo radi razbijanja stijene. Ova tehnologija, nazvana frakiranje (fracking), također zagađuje vodoopskrbu, ugrožavajući pristup sigurnoj pitkoj vodi u ruralnim zajednicama.

Osim toga, obnovljivi izvori energije postaju cjenovno povoljniji od prirodnog plina. Prema najnovijoj analizi troškova energije (LCOE) međunarodne financijske tvrtke Lazard, nesubvencionirana energija vjetra već je konkurentna najpovoljnijoj metodi proizvodnje električne energije iz prirodnog plina. Ne treba zaboraviti ni da su cijene prirodnog plina vrlo nestabilne, što povećava neizvjesnost u procesu donošenja odluka.

Konačno, korištenje plina kao dodatka proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora vjerojatno je u završnoj fazi, s obzirom na tehnološki napredak postignut u skladištenju električne energije. Prema navodima tvrtke za projektiranje i energiju Wood McKenzie, kapacitet skladištenja električne energije u GW/h je 2018. više nego udvostručen, što predstavlja porast za 140%. Proizvođač automobila Tesla već testira sustav za baterijske spremnike energije u Australiji povezan s vjetroparkom Hornsdale. Iako je ta tehnologija još uvijek u povojima, mnogi igrači i vlade žele razviti svoje vlastite šampione za spremnike energije, kao što je švedski Northvolt, kojem je cilj postati najveći europski proizvođač baterija.

Budućnost prirodnog plina je još uvijek svijetla, ali dugoročno itekako ugrožena, što otvara prostor za oblike energije koji mogu bolje doprinijeti spašavanju planeta.

 Podaci su to iz Poslovnog odjela za energetsku i industrijsku strategiju britanske vlade, objavljeni u izvješću o uvozu plina u prvom polugodištu 2019. godine. Prema tim podacima, smanjenje uvoza plina kroz plinovode obrazlaže se njihovim planiranim remontom. Tako se uvoz plina iz Belgije smanjio za 90 posto, iz Nizozemske za 38posto, a iz Norveške za 18 posto. Ukupno je uvoz plina kroz plinovode smanjen s 25,9 milijardi metara kubičnih na 18,5 milijardi metara kubičnih plina u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Taj je manjak kompenziran rastom uvoza LNG plina. Na prvom mjestu dobavljača LNG-a u Katar nalazi se Katar sa 59 posto udjela, no prema dinamici rasta uzvoza LNG-a u Veliku Britaniju prvo mjesto je zauzela Rusija sa svojim zlim plinom, nasuprot američkog plina slobode (!). Čini se kako kada dođe do pitanje ekonomske i energetske prakse, ova podjela ne znači puno, pa je  izvoz ukapljenog plina iz ruskog arktičkog terminala „Yamal LNG“ u Veliku Britaniju u prvih pola godine porastao za pet puta. Istovremeno je uvoz američkog LNG-a u Britaniju prilično mala. To ne treba čuditi obzirom američki proizvođači preferiraju azijsko u odnosu na europsko tzržište jer se u Aziji postižu znatno veće cijene.

Upravo zbog toga se ovih dana u Berlinu ponavlja kako je ruski plinovod Sjeverni tok 2 nezaustavljiv projekt jer jamči stabilnu isporuku plina i Njemačkoj i EU u uvjetima kada će tog energenta biti sve manje, što zbog smanjenja kloličina plina u samim europskim nalazištima, što zbog zatvaranja pojedinih velikih nalazišta iz ekoloških i seizmičkih razloga poput onog u Nizozemskoj.

Nezaustavljivost projekta potvrdili su i analitičari NATO saveza koji smatraju kako bi uvođenje sankcija Sjevernom toku 2 negativno utjecalo na partnerske odnose i strateško savezništvo SAD-a sa nekim zemljama EU.

U dvije nove tvrtke izdvojeni su postojeći proizvodni kapaciteti koji, kako to pojašnjavaju iz Petrokemije, ne predstavljaju primarnu djelatnost kompanije. Proizvodnja paleta kojom je Petrokemija nastojala sama osigurati potrebnu ambalažu tek dijelom pokriva njezine potrebe, što znači da ima potencijala za razvoj tog poslovnog segmenta nakon “osamostaljenja”. Zadatak da se ova dva Petrokemijina sustava ozbiljno preslože i pokrenu dobili su Saša Srnec, koji je imenovan za direktora Tvornice gline, te Josip Nešticki koji je zadužen za upravljanje Tvornicom paleta.

Iz Kutine se čuje kako je plan izdvajanja ove dvije tvrtke, u koje je prešlo 60-ak zaposlenih iz matice, potpuno usuglašen sa sindikatima, te obuhvaća primjenu prava iz kolektivnog ugovora i na njih. Zahvaljujući tomu izostaju i reakcije radnika koje su se u ovom kutinskom proizvođaču redovito vezale uz osjetljive poslovne odluke u prethodnim godinama, dok je tvrtka bila u većinskom državnom vlasništvu. Prihodi kojima su ova dva proizvodna sustava dosad sudjelovala u ukupnim prihodima grupacije simbolični su, na razini ispod 1 posto.

Temeljni kapital Tvornice gline je, inače, bez provođenja revizije, gotovo 35 milijuna kuna, od čega je u nekretninama uneseno 26 milijuna kuna, a u opremi nešto manje od 9 milijuna. U Tvornicu paleta Petrokemija je unijela 5,7 milijuna kuna, najviše u nekretninama, 4,2 milijuna kuna.

Detaljnijih informacija o tome hoće li njezine tvrtke-kćeri ubuduće više biti usmjerene na poslovanje na tržištu ili će ostati i dalje primarno vezane uz Petrokemiju, jučer iz uprave nije bilo. Iako to zasad nije tema na dnevnom redu, iz kompanijskih krugova ne isključuju mogućnost da se u perspektivi, kada se utvrdi njihovu komercijalnu vrijednost, ove dvije tvrtke ponudi i na prodaju, piše Poslovni dnevnik.

“Naša je valuta jako dobra, stabilna. Zašto se ne bi koristila u globalnim transakcijama”, kazao je Oreškin u razgovoru za nedjeljno izdanje londonskog Financial Timesa. “U određenom trenutku želimo početi naplaćivati prodanu naftu i plin u rubljima”, citira FT njegove riječi.

“Stvar je u tome da želimo izbjeći pretjerane troškove takve odluke, ali bude li uspostavljena široka financijska infrastruktura, a početni troškovi budu vrlo niski, zašto ne?”, izjavio je Oreškin prema pisanju londonskog lista.

Rusija će po njegovim riječima moći naplaćivati izvezene energente u lokalnoj valuti budući da su ruske državne obveznice popularne među inozemnim ulagačima koji su vlasnici 29 posto ruskog duga. Ruska je imovina pod pritiskom od 2014. godine i uvođenja zapadnih sankcija zbog pripajanja Krima koji je do tada bio u sastavu Ukrajine.

Rusija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) potpisali su u utorak nekoliko investicijskih sporazuma tijekom prvog posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina toj zaljevskoj zemlji u desetljeću. Putin i princ Mohammed bin Zayed Al Nahyan svjedočili su potpisivanju nekoliko sporazuma o razvoju strateškog partnerstva između dviju zemalja, objavila je novinska agencija UAE.

Na razini 28-članog EU-a sezonski prilagođena industrijska proizvodnja u kolovozu je porasla 0,1 posto prema mjesecu ranije kada je zabillježila isti postotni rast, izračunali su u europskom statističkom uredu. U eurozoni je industrijska proizvodnja u kolovozu porasla za 0,4 posto u odnosu na srpanj kada je prema Eurostatovim podacima pala 0,4 posto.

Najveći je pad proizvodnje u kolovozu na mjesečnoj razini među zemljama EU-a čijim je sezonski prilagođenim podacima Eurostat raspolagao bilježila Hrvatska, za tri posto. U srpnju proizvodnja je porasla 2,9 posto.

Slijede Slovačka i Litva s padom proizvodnje u kolovozu za 2,6, odnosno 2,4 posto. Najviše je pak porasla proizvodnja na Malti, za 5,6 posto. Izrazitije povećanje bilježile su Estonija i Latvija, s 3,9 odnosno, tri posto. Prema kategoriji proizvoda, najviše je u EU u kolovozu pala proizvodnja energenata i netrajnih potrošačkih dobara, za po 0,6 posto. U eurozoni je najveći pad zabilježen u kategorijama energenata i trajnih potrošačkih dobara, za 0,4 posto.

Najviše je pak i u EU i u eurozoni porasla proizvodnja kapitalnih dobara, za 0,8 odnosno 1,2 posto. Na godišnjoj je razini kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u EU u kolovozu pala dva posto, najviše od prošlogodišnjeg prosinca, pokazuju Eurostatove procjene. U srpnju smanjena je 1,2 posto. U eurozoni je pala 2,8 posto, što je također njezin najveći pad od kraja prošle godine. U srpnju je prema revidiranim Eurostatovim podacima smanjena 2,1 posto.

Među zemljama EU-a čijim su podacima u europskom statističkom uredu raspolagali najviše je u kolovozu na godišnjoj razini pala industrijska proizvodnja u Slovačkoj, za 8,1 posto. Slijede Irska s padom proizvodnje za 6,2 posto i Rumunjska u kojoj se smanjila za 6,1 posto.

U Hrvatskoj je kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u kolovozu pala za 1,7 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, dok je u srpnju uvećana 2,9 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Najveći rast proizvodnje na godišnjoj razini bilježila je Malta, za 7,4 posto. Slijede Danska i Finska s rastom proizvodnje za 6,6 odnosno 4,5 posto. Prema kategoriji proizvoda, najviše je u EU i eurozoni u kolovozu na godišnjoj razini pala proizvodnja energenata, za tri odnosno 3,3 posto. Na oba je područja na godišnjoj razini porasla samo proizvodnja trajnih potrošačkih dobara, za 0,8 u EU te ja 0,4 posto u eurozoni.

Naime, zbog smanjenja proizvodnje na norveškim, britanskim i nizozemskim plinskim poljima u Sjevernom moru novi plinovod ispod Baltičkog mora neće sam moći pokriti potražnju. Istodobno, zbog povećane potražnje na europskom tržištu postoji prostor i za plin iz plinovoda i za ukapljeni prirodni plin (LNG) .  Kada je pak riječ o samom projektu Sjeverni tok 2 i njegovom odvijanju, nema potrebe za nekim dodatnim financiranjem jer je već odavno provedena nabava svih potrebnih materijala i opreme.

S druge strane, u razdoblju siječanj – kolovoz 2019. godine izvoz LNG-ja iz Rusije povećan je za 48,9% i dosegnuo je 39,9 mlrd. m3. To se ogleda i u odličnim poslovnim rezultatima dviju ruskih tvrtki koje se bave LNG-jem. Tako su prihodi od izvoza LNG-ja u tvrtkama Sakhalin Energy i Yamal LNG u razdoblju siječanj – kolovoz 2019. godine povećani za 46,2% i dosegnuli su 5,51 mlrd. dolara, kako to pokazuju podaci ruske Savezne carinske službe.

Tvrtka Sakhalin Energy je operator projekta Sakhalin-2 na dalekoistočnom ruskom otoku Sahalinu. Njezini su vlasnici ruski plinski div Gazprom (50%), britansko-nizozemski energetski div Royal Dutch Shell (27,5%) i japanske tvrtke Mitsui (12,5%) i Mitsubishi (10%) i upravo razvija dva naftno-plinska polja na sahalinskom šelfu: Piltun-Astohskoje i Lunskoje, čije se pridobive rezerve procjenjuju na 150 mil. t nafte i 500 mlrd. m3 plina.

Tvrtka Yamal LNG je pak operator terminala za ukapljivanje prirodnog plina na polutoku Jamal na ruskom Arktiku, a u vlasništvu je ruske plinske tvrtke Novatek (50,1%), francuskog energetskog diva Total (20%), kineske naftne tvrtke CNPC (također 20%) i kineskog Fonda puta svile (9,9%). Na postrojenju se ukapljuje plin s polja Južno-Tambejskoje, a sastoji se od tri linije pojedinačnog kapaciteta 5,5 mil. t LNG-ja godišnje, dok bi četvrta linija trebala biti dovršena do kraja 2019. godine, objavila je ruska novinska agencija TASS.

Do 2035. godine bit će skuplje 90 posto plinskih postrojenja čija gradnja se predlaže u SAD-u nego što će biti izgradnja novih vjetroelektrana i solarnih elektrana opremljenih sustavima za skladištenje, navodi se u izvještaji Instituta Rocky Mountain, o kojem izvještava Bloomberg.

To će se dogoditi tako brzo da će plinske elektrane koje bi se tek trebale graditi postati neekonomične prije nego što njihovi vlasnici završiti s isplatom kredita za njihovu gradnju, navodi studija. Autori studije kažu kako su analizirali troškove izgradnje, goriva i predviđene operacije za 68 GW plinskih postrojenja predloženih širom SAD-a. Usporedili su te troškove izgradnje s kombinacijom solarnih farmi, vjetroelektrana i baterijskih sustava koji bi zajedno s pohranom, mogli isporučiti istu količinu električne energije i održavati mrežu stabilnom.

Kako plinske elektrane gube prednost na tržištima električne energije, tako će patiti i ekonomija plinovoda, navodi RMI u posebnom istraživanju. Čak bi i linije plinovoda koje su sada u fazi planiranja uskoro mogle ostati bez novca, pokazalo je izvješće. RMI je organizacija koja podupire prelazak s fosilnih na obnovljive izvore energije

“Naša je valuta jako dobra, stabilna. Zašto se ne bi koristila u globalnim transakcijama”, kazao je Oreškin u razgovoru za nedjeljno izdanje londonskog Financial Timesa.

“U određenom trenutku želimo početi naplaćivati prodanu naftu i plin u rubljima”, citira FT njegove riječi. “Stvar je u tome da želimo izbjeći pretjerane troškove takve odluke ali bude li uspostavljena široka… financijska infrastruktura a početni troškovi budu vrlo niski, zašto ne?”, izjavio je Oreškin prema pisanju londonskog lista.

Rusija će po njegovim riječima moći naplaćivati izvezene energente u lokalnoj valuti budući da su ruske državne obveznice popularne među inozemnim ulagačima koji su vlasnici 29 posto ruskog duga. Moskva pokušava smanjiti izloženost SAD-u smanjenom upotrebom dolara kako bi ublažila utjecaj američkih sankcija, podsjeća Reuters. Ruska je imovina pod pritiskom od 2014. godine i uvođenja zapadnih sankcija zbog pripajanja Krima koji je do tada bio u sastavu Ukrajine.

Washington je naknadno uveo dodatne sankcije Rusiji zbog navodnog upletanja u predsjedničke izbore u SAD-u 2016. godine i zbog navodne umiješanosti u trovanje bivšeg ruskog špijuna u Britaniji. Moskva opovrgava obje optužbe.

SAD je u kolovozu domaćim bankama zabranio izravnu kupnju državnih obveznica denominiranih u eurima od Rusije. U rujnu je rusko ministarstvo financija objavilo da će ubuduće nastojati prodavati više obveznica ulagačima iz Azije i Europe. Napomenuli su i da bi mogli prilagoditi valute u svojim obveznicama.

U razgovoru za FT Oreškin je naglasio i da Rusija namjerava povećati bilateralnu trgovinsku razmjenu s Europskom unijom. Dodao je ipak da vjerojatno neće ponovo početi uvoziti europske prehrambene proizvode dok EU ne olakša uvoz ruske robe.

“Da, oni su otišli”, rekao je Zangeneh odgovarajući na pitanje novinara je li kineska kompanija napustila projekt.

Dodao je da iranski Petropars ostaje jedina kompanija koja će se baviti projektom Južni Pars 11. Odgovarajući na pitanje zašto razvoj projekta nije otpočetka bio povjeren Petroparsu, Zangeneh je rekao da je Iran želio privući strani kapital.

Južni Pars je najveće svjetsko nalazište prirodnog plina. Nacionalna iranska naftna kompanija NIOC je početkom srpnja ove godine potpisala ugovor o razradi “faze 11 Južnoga Parsa” s francuskim Totalom, vrijedan jednu milijardu dolara. Taj je ugovor dao mogućnost da kineski CNPC preuzme Totalov udio u projektu (50,1 posto), ako ga francuska kompanija napusti. Udio CNPC-a bio je 30 posto, a preostalih 19,9 posto imao je Petropars.

Total je 20. kolovoza 2018. najavio konačno povlačenje iz projekta pod pritiskom američkih antiiranskih sankcija. Krajem studenog prošle godine CNPC je službeno zamijenio Total u projektu Južni Pars 11, no radovi zapravo nisu ni počeli.

Ti su izvori, donosi taj list, izvijestili da je odobrenje polaganja cijevi sada još samo tema koja treba proći administrativnu proceduru. Odobrenje se, kako se navodi, temelji na ekološkim argumentima, ali i onima koji se tiču zastoja proizvodnje na ključnom danskom plinskom polju.

Za dovršetak Sjevernog toka 2 čeka se, naime, još samo dopuštenje Danske za polaganje cijevi dnom Baltičkog mora koje je u njezinoj jurisdikciji, što ta zemlja do sada nije učinila. No problemi povezani s proklizavanjem morskoga dna u polju Tyra primorali su dansko Ministarstvo energetike na donošenje odluke o prekidu proizvodnje 1. studenoga ove godine i to bi moglo ubrzati stvar, ocjenjuju analitičari.

To polje ključno je za plinsku sigurnost Danske, a neophodni radovi za nastavak proizvodnje potrajat će prema procjenama do srpnja 2022. godine. Do tada Danska planira kupovati plin iz Njemačke.

Prema planu, Sjeverni rok 2 treba proraditi do kraja ove godine, a kroz njegove dvije cijevi godišnje bi prolazilo 55 milijardi kubika plina, iz ruskih nalazišta ,dnom Baltika, do Njemačke.

Bivši njemački kancelar i predsjednik Vijeća direktora kompanije Nord Stream 2, koja provodi projekt Sjevernog toka 2 Gerhard Schröder početkom ljeta ove godine izjavio je da Danska oduglovači s izdavanjem dozvole za gradnju Sjevernog toka 2 pod pritiskom SAD-a, piše Izvestia.