PLIN

Riječ je o prijedlogu izmjena Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Kao rezultat izmjena za kupce iz kategorije kućanstvo (javna usluga) od 1. travnja 2020. cijena bi bila niža u odnosu na važeću i to prosječno za 1,03%, a tipični kupac u tarifnom modelu 2 godišnje bi plaćao približno 40 kn manje. Ako ove izmjene budu usvojene, do promjena u krajnjoj cijeni doći će zbog povećanja varijabilne naknade za opskrbu plinom ali uz smanjenje maksimalne cijene po kojoj će HEP opskrbljivačima u obvezi javne usluge (distributeri plina) prodavati plin.

Krajnja cijena opskrbe plinom se prema Metodologiji, u razdoblju do 31. ožujka 2021. godine, sastoji od referentne cijene plina, troška distribucije i troška opskrbe plinom. Nadalje, trošak pskrbe plinom, koji je namijenjen pokrivanju troškova poslovanja opskrbljivača u obvezi javne usluge, sastoji se od varijabilnog iznosa naknade za opskrbu plinom i iznosa fiksne mjesečne naknade zaopskrbu plinom.

Varijabilni iznosna knade za opskrbu plinom propisan je u iznosu od 0,0097 kn/kWh bez PDV-a, dok je iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom ,ovisno o tarifnom modelu propisanu iznosima od 1 kn do 50 kn. HERA predlaže povećanje jediničnog troška opskrbe plinom za razdoblje od 1. travnja 2020. godine. Varijabilni iznos naknade za opskrbu plinom iznosio bi 0,0130 kn/kWh, umjesto važećeg iznosa od 0,0097 kn/kWh, dok bi iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom bez PDV-a za svaki tarifni model ostao nepromijenjen.

Iz predloženog varijabilnog iznosa i fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom proizlazi prosječni ukupni jedinični trošak opskrbe plinom na razini svih 34 opskrbljivača u obvezi javne usluge u iznosu 0,0145kn/kWh. Također, procjenjuje se da bi opskrbljivač na veleprodajnom tržištu (HEP) od 1. travnja do kraja ožujka 2021. opskrbljivačima u obvezi javne usluge plin trebao prodavati po cijeni od 0,1924 kn/kWh, ili 3,7% manje u odnosu na regulacijsku godinu 2019. Očekuje se da će nakon 31. ožujka 2021. cijena plina za kućanstva biti deregulirana, što bi značilo da se formira dijelom i prema tržišnim osnovama, ovisno o kretanju cijene plina na tržištu.

Tim se zakonskim izmjenama nastoji odgovoriti na prepreke za dovršenje uspostave unutarnjeg tržišta prirodnog plina koje proizlaze iz izostanka primjene tržišnih pravila Europske unije na transportne plinovode koji vode prema trećim zemljama i iz njih.

SDP-ov zastupnik Saša Đujić upozorio je da 2021. slijedi deregulacija tržišta plina što će sigurno dovesti do njegova poskupljenja. Osvrnuo se i na projekt LNG terminala na otoku Krku ocijenivši ga neisplativim.

Stjepan Čuraj iz Kluba HNS-a najavio je potporu zakonskom prijedlogu, jer se njime jamči sigurnost opskrbe plinom. Založio se da dobavljači i distributeri plina svakom potrošaču o svome trošku ugrade detektor ugljičnog monoksida (CO) kako bi se izbjegli nesretni slučajevi trovanja i smrtnog stradavanja zbog trovanja ugljićnim monoksidom.

Podsjetio je da godišnje ima 30-ak takvih slučajeva trovanja koji nerijetko završavaju smrtnim ishodom. S obzirom na to, trošak ugradnje takvih detektora je zanemariv ako se uspije spasiti i jedan ljudski život, poručio je Čuraj.

Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ivo Milatić je rekao da će se izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina ostvariti dosljednost pravnog okvira unutar Europske unije te istodobno izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem energetskom tržištu u EU i negativni učinci na sigurnost opskrbe.

Također će se povećati transparentnost i pružiti pravna sigurnost za sudionike na tržištu, posebno ulagače u plinsku infrastrukturu i korisnike sustava, u pogledu pravnog režima koji se primjenjuje, pojasnio je Milatić.

U vezi plutajućeg LNG-a terminala na otoku Krku, državni tajnik rekao je kako je takav terminal isplativiji 40 do 50 posto od fiksnog i jamstvo je sigurne opskrbe. Ustvrdio je kako cijene plina nakon deregulacije neće podivljati i da će povećanje biti u nijansama, a da će cijena i daje biti niža od prosjeka EU.

Kolektivni ugovor za oko 400 radnika Lukoila osigurava povećanje minimalne osnovne bruto plaće na 4300 kuna, uvođenje fiksnog mjesečnog dodatka za kategorizaciju benzinske postaje u bruto iznosu od 60 do 240 kuna, ovisno o kategoriji benzinske postaje, te dodatak za topli obrok u iznosu od 400 kuna mjesečno.

Ugovorom se također osigurava jedan dan godišnjeg odmora više za radnike na benzinskim postajama i pravo na određene materijalne potpore – za smrt radnika u iznosu 7500 kuna i člana radnikove uže obitelji 2500 kuna, te jubilarne nagrade za 10, 15 i 20 godina staža u Lukoilu u neto iznosu od 1000, 1500 i 2000 kuna.

Radnici Lukoila dobit će i regres u iznosu od 2500 kuna, božićnicu i uskrsnicu od po 300 kuna, potporu za rođenje djeteta u iznosu od 3500 kuna, dar za dijete do 15 godina u povodu božićnih blagdana u iznosu od 600 kn, naknadu za odvojeni život u iznosu od 1750 kuna i viši iznos dnevnica koje će sada iznositi 200 kuna, u odnosu na postojećih 170 kuna utvrđenih Pravilnikom o radu.

Podsjećajući da su kolektivne pregovore pokušavali pokrenuti više puta u zadnjih nekoliko godina, u čemu su napokon uspjeli sredinom prošle godine, predsjednica SING-a Jasna Pipunić istaknula je da važnost prvog Kolektivnog ugovora u Lukoilu ne leži samo u povećanju materijalnih prava, već i u tome što poslodavac za vrijeme trajanja ugovora neće moći samostalno uređivati prava radnika, nego samo kroz pregovore sa sindikatom.

Drobne Popović je za Slovenski radio potvrdila da je tvrtka zainteresirana za rast u Sloveniji i drugim tržištima na kojima je i do sada bila prisutna, a među kojima je najznačajnija njena prisutnost u Hrvatskoj.

Kako piše Delo, to je iznenađenje s obzirom da je na inicijativu ranijeg nadzornog odbora koji je ona vodila, ostavku prije tri mjeseca morao dati dotadašnji direktor Petrola Tomaž Berločnik kojemu je nove direktorice spočitavala upravo to da je imao preambiciozne planove za investicije i akvizicije u inozemstvu.

Drobne Popović trebala bi ove godine pripremiti plan strateškog razvoja Petrola do 2025. godine, a kako navodi Delo u Petrolu za sada ne žele komentirati da je u igri i kupnja hrvatske tvrtke Crodux zbog interesa za njenih 90-ak benzinskih pumpi, čime bi Petrol pojačao svoju poziciju u prodaji naftnih derivata na hrvatskom tržištu.

Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila je lani koncentraciju Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, s obzirom da tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu na malo ukapljenim naftnim plinom (UNP) ni nakon akvizicije ne prelazi 20 posto. AZTN je prije toga dopustio i dio stjecanja kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina vezanog uz električnu energiju, stoji u tekstu slovenskog Dela

Svjedoči tome izjava Donalda Trumpa u sklopu govora u Davosu. Rekao je kako „… bi postigli stvarnu energetsku sigurnost, mi potičemo naše prijatelje u Europi da koriste zalihe energije iz Sjedinjenih Država. Istodobno je priznao kako je taj plin, zbog prijevoza I tehnologije, još uvijek skuplji od kopnenog, uglavnom ruskog plina.

Gotovo paralelno s time u Hrvatskoj je puštena u rad kompresorska stanica, koja je omogućila opstojnost drugog smjera interkonekcije prema ključnim kupcima za plin iz strateškog projekta LNG-a na otoku Krku, koji treba biti završen tijekom početka sljedeće godine. Bio je to, uostalom, uvjet pune integracije Hrvatske u energetsku uniju, koja zahtijeva dvostruke interkonekcije sa svim susjedima.

Prognoze Međunarodne agencije za energetiku govore kako plin iz SAD-a napreduje postati zastupljeniji na tržištu LNG-a, ispred Austrije te bi se do 2024. godine mogao promijeniti trend iz jedne naše ranije analize te bi SAD mogle postati najveći svjetski izvoznik tog energenta do sredine 2020-ih godina.

Planirani kapaciteti u SAD-u za sada premašuju potrebe tržišta, smatraju analitičari MxKinseya, a donosi Financial Times. Interesa je puno, posebnom od strane velikih kompanija poput Shella I Totala. Analitičari Plattsa predviđaju rast s 345 milijuna tona iz prošle godine na 445 milijuna tona do spomenutog vremena, dok bi izgradnja predviđenih 14 terminala za izvoz taj rast posve sigurno premašila na 160 milijuna tona godišnje.

Izgledi zarade kompanija koje razvijaju terminale za izvoz povećavaju se padom cijene ukapljenog plina, čime se intenzivira ovaj energent na tržištu. Razvojem tehnologije pojeftinjuje i naknada za obradu.

No, američki se izvoz suočava sa sve većom konkurencijom na uvoznim terminalima, što će biti slučaj i na hrvatskom terminalu, koji će biti u stanju primiti plin iz cijeloga svijeta, osim iz Australije, pa čak i iz Rusije, odakle tvrtka Novatek već dugo izvozi na istok, ali i na sjever Europe, a Gazprom ulazi u posao s LNG-om.

Katar je, naime, najveći proizvođač ukapljenog plina, a na tržištu je i najjeftiniji. Do 2027. godine planira povećati prodaju sa 77 milijuna tona godišnje na 126 milijuna tona godišnje. Na tržište ulaze i Mozambik i Nigerija.

Najveći uvoznik do sredine 20-ih godina postat će Kina, koja će na prvome mjestu zamijeniti Japan, predviđa se u analizi IEA, što bi ova zemlja postigla ranije da nije bilo trgovinskog rata te je smanjila uvoz iz SAD-a, uslijed toga, za 25 posto. Sada, nakon potpisivanja prve faze sporazuma, prema analitičarima Plattsa, Kina će povećati uvoz za 53 milijarde dolara godišnje, uz zadržavanje carina u ovoj fazi sporazuma.

Samo je hrvatskim ignorantima čudno, i neuobičajeno, kada se ugovori za uvoz plina potpisuju na deset godina. U poslu uvoza plina ta duljina ugovora je čak i kratka. Dokazuje to ugovor koji je Kina potpisala s Gazpromom za plinovod Snaga Sibira na 20 godina. Takve ugovore neovisni posrednici zahtijevaju kako bi osigurali stabilnost cijene. U ovom slučaju oni uključuju i naknadu za ukapljivanje (pretvaranje plina u tekućinu hlađenjem).

Naknada za ukapljivanje koju je naplaćivao Cheniere do prije nekoliko godina iznosila je 3.5 dolara po milijunu po BTU (British termal unit), a danas mnoge tvrtke kažu kako će ukapljivati po cijeni od 2 dolara.

Kako bilo, izgradnjom novih izvoznih terminala, pojeftinjenjem tehnologije za ukapljivanje, ali i pojavom novih igrača na europskom tržištu, SAD bi mogao napraviti korak naprijed prema uzdrmavanju pozicije ruskog plina na hrvatskom tržištu. Uzdrmavanju, no ne i značajnijoj ugrozi, jer kako je priznao i Donald Trump u Davosu, cijena LNG-a još će neko vrijeme biti skuplja nego li cijena kopnenog plina

Od dinamiziranja tržišta mogli bismo i mi u Hrvatskoj imati koristi, naime, izgledan je oporavak ekonomske opravdanosti LNG infrastrukture u nas, povećat će se sigurnost opskrbe, no o značajnijem pojeftinjenju, u ovom je trenutku teško govoriti. I sigurnost opskrbe treba platiti.

Danas donosimo dio analize posvećen trgovačkim društvima

“Prema podacima Poslovne Hrvatske u 2018. godini je u djelatnosti „Vađenje sirove nafte i prirodnog plina“ bilo aktivno 15 poslovnih subjekata, dok je u djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ bilo aktivno njih 877. Unutar djelatnosti vađenja nafte i prirodnog plina najveći je poslovni subjekt 2018. godine bila INA d.d. koja je s ostvarenim ukupnim prihodima u visini od 21,92 milijarde kuna u 2018. godini ostvarila 98,7 posto ukupnih prihoda te djelatnosti.

Značajan dio njenog poslovanja vezan je uz poslove s Vladom Republike Hrvatske, njenim ministarstvima i agencijama. INA d.d. tako ima dominantan položaj u Hrvatskoj u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, preradi nafte te prodaji plina i naftnih proizvoda. Prema podacima Poslovne Hrvatske INA d.d. je u 2018. godini ostvarila ukupne prihode u visini od 21,92 milijarde kuna i bruto dobit od 1,66 milijardi kuna.

U odnosu na 2017. godinu ukupni prihodi povećani su za 19,6 posto, dok se dobit smanjila za 6,5 posto. Promotri li se struktura ukupnih prihoda, vidljivo je da najveći dio čine prihodi od prodaje koji su u 2018. godini iznosili 21,07 milijardi te činili 96,1 posto ukupnih prihoda. Na međugodišnjoj razini oni bilježe rast od 19,8 posto. Istovremeno troškovi sirovina, materijala i energije bilježe rast od 34 posto, i to uslijed porasta cijena nafte i više razine prerade.

Detaljniji uvid u stanje i dinamiku kretanja u djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ osigurava analiza financijskih pokazatelja deset vodećih trgovačkih društava. Osnovna obilježja poslovanja vodećih trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije tijekom 2018. godine su povećanje prihoda te smanjenje zaposlenosti i dobiti.

Ukupni su prihodi deset vodećih trgovačkih društava ove djelatnosti u 2018. godini iznosili 33,3 milijarde kuna i bili za 1,2 posto veći nego 2017. godine. Broj zaposlenih se na razini deset vodećih društava ove djelatnosti smanjio za 7,7 posto, i to s 11.439 zaposlenih u 2017. godini na 10.555 zaposlenih osoba u 2018. godini. Iako je deset vodećih trgovačkih društava kumulativno u 2018. godini zabilježilo pozitivno poslovanje (1,9 milijardi kuna dobiti), dobit i bruto marža značajno su se smanjili u usporedbi s prethodnom godinom. Iskazana dobit bila je manja za 25,3 posto, dok je bruto marža bila manja za 26,2 posto.

Takvom je kretanju ponajprije doprinijelo negativno poslovanje društva HEP-Toplinarstvo d.o.o. i društva Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. HEP-Toplinarstvo d.o.o. je 2018. godinu zaključilo s gubitkom od 39,4 milijuna kuna, dok je Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. ostvarila gubitak u visini od 13,2 milijuna kuna. Preostalih osam vodećih društava djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ 2018. godinu zaključilo je s pozitivnim poslovnim rezultatom. Povećanje prihoda praćeno smanjenjem zaposlenosti rezultiralo je povećanjem proizvodnosti rada od 9,7 posto.

Vrijednost koeficijenta tekuće likvidnosti za deset vodećih društava djelatnosti opskrbe električnom  energijom, plinom, parom i klimatizacije niža od 1,5 (1,33) ukazuje da su ona u 2018. godini imala određenih poteškoća u održavanju likvidnosti. Ipak, u odnosu na prethodnu godinu likvidnost je povećana za 8,1 posto. Koeficijent zaduženosti vodećih deset trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije u visini od 0,46 u 2018. godini ukazuje na relativno nisku zaduženost društava. Ujedno je njegova vrijednost bila za 4,1 posto niža nego godinu dana ranije.

Od deset najvećih trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije, u stopostotnom privatnom vlasništvu su svega dva društva, i to Prvo plinarsko društvo d.o.o. koje je u domaćem vlasništvu te GEN-I Hrvatska d.o.o. koje je u stranom vlasništvu. Preostalih osam društava su u stopostotnom državnom vlasništvu. Tu se pored društva HOPS d.o.o.3 i društva Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. nalazi HEP d.d. kao vladajuće društvo HEP grupe, te pet društava u stopostotnom vlasništvu HEP-a d.d.: HEP-Proizvodnja d.o.o., HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., HEP ELEKTRA d.o.o., HEP-Opskrba d.o.o. i HEP-Toplinarstvo d.o.o”, stoji u analizi.

Naime, u Velikoj Ludini u Moslavini je u rad puštena plinska kompresorska stanica (KS1) vrijedna gotovo 210 milijuna kuna. Iako je ova kompresorska stanica bitna i nevezano za LNG terminal jer će omogućiti kvalitetnije upravljanje i harmonizaciju plinskih sustava u Hrvatskoj, ona će omogućiti i dvosmjerni promet plinom između Hrvatske i Mađarske.

Konkretno, to znači da će, osim što je dosad ruski plin preko Mađarske mogao biti isporučivan u Hrvatsku, sada i plin iz Hrvatske, uglavnom se računa na LNG s Krka, moći ići prema Mađarskoj, a prema potrebi i dalje prema centralnoj i istočnoj Europi. Kako je na samom otvaranju pojasnio Ivica Arar, predsjednik Uprave Plinacroa, u Hrvatskoj se o ovakvom objektu počelo razmišljati još ranih 2000-ih. No, ulaskom u EU smo dobili vjetar u leđa jer je Unija donijela direktivu kojom traži da svi plinovodi u EU budu dvosmjerni. KS1 će omogućiti da se harmonizira hrvatski plinski sustav koji se sastoji od starijih plinovoda koji su na 50 bara tlaka i onih novijih koji su na 75 bara. Sama KS1 se sastoji od 12 nadzemnih objekata na pet hektara zemljišta. Tri kompresorske pumpe u stanici, od kojih dvije u radu te jedna rezervna, imaju maksimalni kapacitet upumpavanja 201 tisuću kubnih metara na sat (m3/h). Očekuje se da kompresori neće raditi 24 sata na dan 365 dana u godini, već prema potrebi. Projekt KS1 započeo je 2015. studijom izvodivosti, a nakon toga je 2017. izdana građevinska dozvola te su sredinom 2018. započeli radovi.

Velika Ludina je izabrana, kažu u Plinacrou, kao idealna lokacija jer je na razmeđi glavnih plinovoda u Hrvatskoj, a uz to je i na pola puta između terminala u Vodnjanu, na koji dolazi plin s Ininih sjevernojadranskih naftnih platformi (a dolazit će i iz “obližnjeg” mu LNG-a iz Zlobina kod Bakra), i Donjeg Miholjca i tamošnje stanice za interkonekciju s Mađarskom. “Uistinu smo ponosni na činjenicu da je, zahvaljujući predanom radu naših zaposlenika i svih ostalih uključenih u projekt, kompresorska stanica izgrađena u planiranom roku od 16 mjeseci. Ovo je bio jako složen zadatak jer je riječ o najkompleksnijem objektu na hrvatskom plinskom transportnom sustavu”, kazao je Arar te dodao da je riječ je prvom od velikih projekata koji će biti realiziran u sklopu 2018. pokrenutog trećeg Plinacrovog investicijskog ciklusa.

O važnosti ovog projekta, koji nije strateški samo za Hrvatsku nego i za čitavu Europsku uniju, govorili su na svečanosti otvaranja i premijer Andrej Plenković kao i resorni ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić. Plenković je istaknuo da to postrojenje, s obzirom na to da omogućuje dvosmjerni transport plina, daje novu, stratešku dimenziju energetske sigurnosti i sigurnosti opskrbe plinom u Hrvatskoj. Dodao je i da će ovaj projekt dati dodatnu snagu suradnje Hrvatske i Mađarske.

Izvođač građevinskih radova na KS1 je bila domaća zajednica ponuditelja koju čine tvrtke Monter strojarske montaže, Elektrocentar Petek i S.C.A.N., dok je proizvođač glavne opreme, triju kompresorskih jedinica, rumunjska tvrtka Euro Gas System S.R.L. (EGS).

Na zajedničkoj konferenciji za novinare Angele Merkel i Vladimira Putina u Kremlju zastava Njemačke bila je tik uz zastavu Europske unije. Malo dalje stajala je ruska zastava. To je mali, ali znakoviti detalj. Hoće li se to promijeniti nakon razgovora u Moskvi? Približava li se Rusija Njemačkoj i EU-u? To bi bilo važno s obzirom na predstojeću eskalaciju situacije na Bliskom istoku.

U Rusiji kažu: “Reci mi tko ti je prijatelj pa ću ti reći tko si.” Angela Merkel i Vladimir Putin nisu prijatelji, ali su partneri, kako na gospodarskom tako i na političkom planu. Usprkos sankcijama EU-a protiv Rusije i ubojstvu ruskog državljanina u Berlinu, bez obzira na aneksiju Krima i rat u Donbasu, usprkos svim političkim razlikama, njih dvoje su sada bliži nego ikad. Jer, Merkel je potrebna Putinu, a Europskoj uniji je potrebna Rusija.

Sviđalo se to nekome ili ne, ruski utjecaj na Bliskom istoku i sjevernoj Africi je ogroman. Rusija je postala ključna zemlja u čitavom tom području zahvaljujući vakuumu moći, koji su tamo ostavili Amerikanci. U Libiji, gdje bi građanski rat ponovo mogao eskalirati i odakle se očekuje novi val izbjeglica prema Europi. U Siriji, gdje se Putinova vojska bori zajedno s trupama Bašara al-Asada. U Iranu, gdje se ruski predsjednik hvali da je saveznik Teherana.

Putin je potreban za rješavanje svih ovih sukoba. I on to zna. Njemu je sigurno važno kako ga doživljavaju na međunarodnoj sceni. Važno mu je da ga ne mogu optužiti da poduzima samostalne akcije. Bitno mu je i da se Rusi u Siriji ne doživljavaju više kao agresori, već kao posrednici u nastojanju da se dođe do mira. I konačno, Putinu je važno da se jednog dana ublaže sankcije prema Rusiji.

Pitanje, koje se postavlja nakon dvosatnog razgovora u Kremlju, je je li Njemačka spremna ući u nove vidove suradnje, koji vode udaljavanju od Sjedinjenih Američkih Država. Od dolaska Donalda Trumpa Merkel i Putin imaju zajedničkog protivnika u Washingtonu – kako na gospodarskom tako i na političkom planu. Njemačka svakako želi isporuke ruskog plina preko plinovoda Sjeverni tok 2, koji vodi ispod Baltičkog mora i zaobilazi Ukrajinu, a Sjedinjene Države to nastoje spriječiti svim sredstvima. Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi, ali i u Berlinu, osudilo je ubojstvo iranskoga generala Kasema Sulejmanija od strane Sjedinjenih Država.

Drugim riječima: kancelarka Merkel došla je u posjet ruskom predsjedniku kao saveznica. I otišla iz Kremlja s uvjerenjem da Berlin u budućnosti također može pomoći u rješavanju krize na Bliskom istoku. Na kraju krajeva Putin i Merkel su dogovorili održavanje međunarodne konferencije o Libiji u Berlinu. To je prvi korak prema zajedničkoj politici u smjeru postizanja mira. Nadajmo se samo da nije i posljednji, stoji u komentaru DW-a.

Ova izjava indijskog ministra pretjerano ne iznenađuje s obzirom na okolnosti: Indija i Pakistan imaju vrlo loše, povremeno i otvoreno neprijateljske odnose, dok je, s druge strane, Iran izložen snažnim američkim sankcijama upravo u energetskom sektoru. Osim toga, u rujnu 2019.g. ruska energetska tvrtka Novatek, koja se bavi proizvodnjom ukapljenog plina (LNG) na nalazištima ruskog Arktika, potpisala je s indijskom tvrtkom H-Energy memorandum o isporukama LNG-a u Indiju. Radi se o sporazumu o suradnji na dugoročnoj osnovi, koja uključuje i mogućnost zajedničkih investicija u LNG terminale H-Energy i LNG projekte Novateka, kao i mogućnost osnivanja zajedničke tvrtke za prodaju ukapljenog plina iz portfelja Novateka krajnjim kupcima u Indiji, Bangladešu i drugim zemljama te regije. Ovo je samo još jedan dokaz kako ruski LNG plin (takoreći, do jučer potpuno nepoznat jer ga nije niti bilo) sve više konkurira na svjetskom tržištu, a ta zemlja otovreno najavljuje kako do 2030.g. namjerava zauzeti udio od oko 25% ukupne svjetske trgovine ukapljenim plinom (sada iznosi oko 10%), što bi je pozicioniralo među prva tri do četiri najveća svjetska proizvođača LNG-a.

Inače Rusija s Indijom radi na projektu izgradnje spomenutog plinovoda Iran-Pakistan-Indija, izjavio je ruski ministar energetike Aleksandar Novak, kazavši, kako Rusija ima potpisane memorandume s Iranom i Pakistanom i da se sada oko toga dogovara s Indijom u namjeri potpisivanja istog memoranduma. U cijelosti gledano taj je energetski projekt u budućnosti vrlo interesantan i, kazao je dalje ruski šef energetike, „mislim kako on može biti realiziran“. Pritom je izjavio kako je za to potrebno uložiti dodatnu energiju i rad, usuglasiti uvijete njegove realizacije, plinske izvore, financiranje i td.

I Indiji i Pakistanu je potreban iranski plin kako bi prevladali moguće usporavanje gospodarskog rasta zbog nedostatka energije. Prema indijskim procjenama, njezina potreba za plinom godišnje iznosi 25-30 milijardi m3.

Indijska tvrtka Engineers India Ltd u listopadu 2016.g. potpisala je s ruskim Gazpromom memorandum o zajedničkom istraživanju trasa za isporuke plina kroz plinovod iz Rusije u druge zemlje i u Indiju. Tranziteri bi mogli biti Mongolija, Kina, Bangladeš, Mjanmar, Indija, Oman, Pakistan, Iran, Afganistan, Kazahstan, Uzbekistan i Turkmenistan.

Ruske tvrtke proučavaju mogućnost izgradnje, umjesto kopnenog, podmorskog plinovoda Iran-Pakistan-Indija, kao i sudjelovanje u projektu plinovoda Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija (TAPI). Gazprom je do sada proučio više od 10 mogućih trasa plinovoda za Indiju.

Indija je, uz Kinu, najbrže rastuće gospodarstvo svijeta, a ako tome dodamo i golemi broj i snažan prirast stanovništva, jasno je kako će njezina potreba za energijom rasti velikom brzinom. Osim ugljena, nafte i atomske energije, upravo se prirodni plin nameće kao najjeftiniji, najsigurniji i ekološki najčišći oblik energije, ukoliko apstrahiramo alternativne izvore energije poput sunca i vjetra, koji ipak ne mogu biti temelj za siguran i strateški razvoj gospodarstva, piše Geopolitika News.

Međutim, najvažnija vijest, koja je stigla uoči početka rada spomenutog kairskog foruma, svakako je ona o početku izraelskog izvoza prirodnoga plina u Egipat.

O tome su jutros zajednički izvijestili izraelski ministar energetike dr. Yuval Stainitz i njegov egipatski kolega Tarik al-Mulla. U izjavi je posebno naglašeno kako ovaj događaj služi gospodarskim interesima obiju država.

Isporuke prirodnoga plina u Egipat „Izraelu omogućuje izvoz dijela svog prirodnog plina u Europu uz pomoć egipatskih postrojenja za stlačivanje plina (LNG), i istovremeno povisuje status Egipta u kontekstu regionalnog plinskog tržišta“.