PLIN

Interes prevladao

Njemačka i SAD su postigle dogovor oko možda najspornije točke u transatlantskim odnosima: sukob oko plinovoda Sjeverni tok II je riješen. No iz Poljske i Ukrajine ne dolaze oduševljene reakcije.

U srijedu (21.7.) su iz Washingtona i Berlina počele stizati informacije o senzacionalnom pomaku situacije u višegodišnjem sporu oko plinovoda Sjeverni tok II oko čega se Njemačka i SAD spore još od razdoblja predsjednika Baracka Obame. Tijekom vladavine predsjednika Donalda Trumpa sukob je eskalirao otvorenim prijetnjama Washingtona i pritiskom Bijele kuće ali već se dolaskom Joea Bidena na vlast moglo nazirati da će se težiti rješenju.

I ono je u srijedu kasno po europskom vremenu i objavljeno. Najvažniji dio dogovora se odnosi na to kako će u svemu ovome proći Ukrajina koja u Sjevernom toku II vidi ugrozu svojih gospodarskih (trenutno veliki dio plina koji bi trebao protjecati kroz Baltički plinovod protječe kroz Ukrajinu od čega ova zemlja ubire značajne prihode) ali i političkih interesa.

Bez ovisnosti o ukrajinskom plinovodu Moskva bi, tako se strahuje u Kijevu ali i u Washingtonu i Varšavi, mogla povećati pritisak. Sukoba Rusije s Ukrajinom ali i ostalim zapadnim susjedima ne manjka.

Zato su Berlin i Washington Ukrajini dogovorom dali „punu podršku” tako da bi dobar dio plina i dalje trebao protjecati kroz ukrajinski plinovod od čega bi Kijev i dalje ubirao naknadu za transfer. U slučaju da Moskva energetsko pitanje upotrijebi kao pritisak u eventualnim budućim sukobima, Njemačka će djelovati „na nacionalnoj ali i na razini Europske unije” što bi moglo rezultirati i novim sankcijama protiv Moskve.

Dugoročno bi ove sankcije mogle voditi okretanju novim energetskim tržištima. Njemačka bi isto tako, prema postignutom dogovoru s Washingtonom, trebala iskoristiti svoj utjecaj kako bi se produljio sporazum o transferu plina između Rusije i Ukrajine koji ističe 2024.

Njemačka se isto tako obvezala da će tehnički i financijski poduprijeti napore da se Ukrajina što prije priključi na europsku mrežu opskrbe električnom energijom što bi ju učinilo manje ovisnom o ruskim energentima. Zauzvrat SAD u potunosti odustaje od ideja sankcija protiv Njemačke zbog Sjevernog toka II.

Reakcije od strane njemačke vlade su pozitivne. „Danas je dobar dan za transatlantske odnose, dobar dan za njemačko-američko prijateljstvo”, rekao je koordinator za transatlantske odnose njemačke vlade Peter Beyer u Washintognu. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas odaslao je poruku u smjeru Ukrajine i poručio kako su transatlantski partneri „čvrsto na strani Ukrajine”.

Zadovoljni glasovi se čuju i iz Moskve pogotovo što se tiče tehničkih sadržaja. „Ovaj dogovor nam omogućava da u miru dovršimo gradnju plinovoda”, rekao je Vladimir Džabarov iz gornjeg doma ruskog parlamenta. Međutim kada se govori o produljenju ugovora o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu, Moskva je izrazila nadu da će se Ukrajina pokazati kao „konstruktivni partner”. Za Moskvu je pitanje produljenja ugovora s Ukrajinom „komercijalno a ne političko pitanje”.

Zamjerki ima ruski veleposlanik u Washingtonu Anatoli Antonov kojem se ne sviđa „temeljno negativni” stav naspram Rusije. „Mi nismo nikada energiju koristili kao sredstvo političkog pritiska”, rekao je Antonov.

Iz Varšave i Kijeva dolaze drugačiji tonovi. Dogovor oko njemačko-ruskog projekta je stvorio političku, vojnu i energetsku prijetnju po Ukrajinu i srednju Europu”, stoji u zajedničkom priopćenju ministarstava vanjskih poslova Poljske i Ukrajine. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij je rekao kako se dogovor ne može postići između dvije strane bez da ona stranka koja bi mogla biti zakinuta ne sudjeluje u dogovoru. On će krajem kolovoza boraviti u Washingtonu.

Za Hrvatsku kao jednu od zemalja inicijatora Inicijative tri mora bi mogao biti zanimljiv dio sporazuma SAD-a i Njemačke gdje se najavljuje „snažna podrška” ovoj političko-gospodarskoj inicijativi.Njemačka će se, kako stoji u dogovoru, financijski angažirati u naporima Inicijative tri mora u područjima regionalne energetske sigurnosti i obnovljivih energija. Njemačka će se založiti i za to da se iz EU proračuna u razdoblju od 2021. do 2027. u projekte od zajedničkog energetskog iznosa izdvoji 1,77 milijardi dolara. I Washington je najavio punu podršku Inicijativi tri mora.

Analiza IEA

Izvješće Međunarodne energetske agencije, čini se, ne daje razloga za zadovoljstvo investitorima u području obnogljivih izvora energije. Naime, IEA očekuje kako će potražnja za fosilnim gorivima u sljedećem razdoblju rasti jer se očekuje povećanje struje. U izvještaju se navodi kako globalna potražnja za električnom energijom raste brže nego li kapaciteti obnovljivih izvora.

Situacija je to koja će rezultirati naglim porastom uporabe ugljena, za oko pet posto ove i tri posto sljedeće godine, riskirajući da emisije ugljičnog dioksida iz elektroenergetskog sektora iduće godine skoče na na “rekordnu razinu”, kaže se u izvještaju.

Ovo znači kako bi upotreba ugljena mogla dosegnuti povijesno najvišu vrijednost, dok se kod proizvodnje na plin koja je pala za dva posto u 2020. godini, očekuje porast za jedan posto u 2021. godini i gotovo dva posto u 2022. godini.

Prema IEA-ovom izvještaju, globalna potražnja za električnom energijom trebala bi ove godine porasti za gotovo pet posto i četiri posto 2022. godine, pri čemu se očekuje da će većina porasta doći iz azijsko-pacifičke regije, prije svega iz Kine i Indije.

Sugeriraju kako će proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući vjetar, solarnu energiju i hidroenergiju iduće dvije godine snažno porasti – za osam posto u 2021. i više od šest posto u 2022. godini, ali da će to biti dovoljno tek za približno polovicu predviđenog globalnog rasta potražnje za električnom energijom.

Pritom bi proizvodnja električne energije na bazi fosilnih goriva trebala pokriti 45 posto dodatne potražnje 2021. i 40 posto 2022. godine, a ostatak će činiti nuklearna energija.

Kao rezultat, predviđa se da će se emisije ugljika iz elektroenergetskog sektora – koje su pale i 2019. i 2020. – povećati za 3,5 posto u 2021. i 2,5 posto u 2022. godini, dovodeći ih do najviših povijesnih razina.

Obnovljiva energija doista impresivno raste u mnogim dijelovima svijeta, ali još uvijek ne na mjestima koje bi svijet mogla dovesti do nula emisija CO2 do sredine stoljeća, navodi se u izvješću, te se predlaže ozbiljnije ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost.

Priopćenje HERA-e

Zajamčeni opskrbljivač plinom u iduće tri plinske godine odnosno od 1. listopada ove do 30. rujna 2024. godine je varaždinski Termoplin, objavila je u ponedjeljak na svojim internet stranicama Hrvatska energetska regulatorna agencija (Hera).

Upravno vijeće Here je odluku o određivanju zajamčenog opskrbljivača plinom za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2024. godine donijelo na svojoj sjednici održanoj 9. srpnja, i to na temelju javnog natječaja provedenog u razdoblju od 9. do 30. lipnja ove godine.

Obveza zajamčenog opskrbljivača plinom je u iduće tri plinske godine, prema reguliranim uvjetima, opskrbljivati plinom krajnjeg kupca priključenog na distribucijski sustav koji je pod određenim uvjetima ostao bez opskrbljivača, odnosno ako je – postojećem opskrbljivaču plinom krajnjeg kupca prestala važiti dozvola za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom; postojećem opskrbljivaču plinom je Hera privremeno ili trajno oduzela dozvolu sukladno odredbama propisa kojima se uređuje energija i propisa kojima se uređuje regulacija energetskih djelatnosti; Hera zaprimila pisanu obavijest o opskrbljivaču u poteškoćama koji nije podmirio dospjele novčane obveze u razdoblju od najmanje 60 dana, a na temelju koje je postupila u skladu s odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom.

“U bilo kojem od prethodno navedenih slučajeva krajnjem kupcu na distribucijskom sustavu neće biti prekinuta opskrba plinom, već će automatizmom zajamčeni opskrbljivač postati njegov opskrbljivač. Dakle, svim krajnjim kupcima priključenima na distribucijski sustav kao posebna mjera zaštite osigurana je redovita i sigurna opskrba plinom putem prava na zajamčenu opskrbu plinom”, ističu iz Here.

Podsjećaju da je, ako dođe do aktivacije zajamčene opskrbe, krajnja cijena koju će zaračunavati zajamčeni opskrbljivač plinom propisana Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu.

Tako će se krajnjim kupcima koji imaju pravo na javnu uslugu opskrbe plinom (kućanstva) cijena obračunavati u iznosu jednakom tarifnim stavkama za javnu uslugu opskrbe plinom na predmetnom distribucijskom području.

Za krajnje kupce koji nisu kućanstvo cijena će se u tom slučaju obračunavati u uvećanim iznosima tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom na predmetnom distribucijskom području, i to prvih mjesec dana od dana početka zajamčene opskrbe za 10 posto, daljnja dva mjeseca za 20 posto te po isteku tri mjeseca od dana početka zajamčene opskrbe za 30 posto.

Iz Here objašnjavaju da njihovom novom odlukom od 1. listopada 2021. godine dolazi do promjene zajamčenog opskrbljivača plinom u Hrvatskoj, s obzirom da je za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021. kao zajamčeni opskrbljivač plinom bila određena Gradska plinara Zagreb – Opskrba.

“Potrebno je napomenuti kako u razdoblju od 1. listopada 2018. do danas nije bilo potrebe za aktivacijom zajamčene opskrbe plinom u Republici Hrvatskoj”, podsjećaju iz Here.

SAD i Njemačka rješavaju spor

Sjedinjene Države i Njemačka idućih dana će objaviti dogovor kojim rješavaju dugogodišnji međusobni spor oko plinovoda Sjeverni tok 2 vrijednog 11 milijardi dolara, rekli su Reutersu izvori upoznati s tim pitanjem.

Američki predsjednik Joe Biden i njemačka kancelarka Angela Merkel na prošlotjednom sastanku nisu uspjeli riješiti nesuglasice oko tog podmorskog plinovoda koji bi dnom Baltičkog mora trebao dopremati 55 milijardi kubika plina iz ruskih nalazišta, no složili su se da se Moskvi ne smije dopustiti da energiju koristi kao oružje protiv svojih susjeda.

Dogovor se sada nazire, piše Reuters, i to nakon razgovora američkih i njemačkih dužnosnika o zabrinutosti SAD-a da će plinovod, koji je dovršen 98%, povećati ovisnost Europe o ruskom plinu i uskratiti Ukrajini obilne tranzitne pristojbe koje sada ubire za ruski plin koji se pumpa kroz postojeći cjevovod i šalje Europi.

Sporazum bi, nastavlja Reuters, trebao spriječiti američke sankcije protiv projektne tvrtke Nord Stream 2, koja stoji iza gradnje plinovoda.

Pojedinosti sporazuma nisu dostupne, ali neki izvori tvrde da će uključivati ​​obveze obiju strana za povećanjem ulaganja u energetski sektor Ukrajine kako bi se nadoknadile bilo kakve negativne posljedice novog cjevovoda za tu zemlju.

“Izgleda dobro”, rekao je jedan od izvora, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman, jer razgovori još uvijek traju. Taj izvor očekuje sklapanje sporazuma idućih dana. Drugi izvor rekao je da su se dvije strane približile sporazumu koji će umanjiti američku zabrinutost, kao i zabrinutosti Ukrajine.

Američki predsjednik Joe Biden još je u svibnju odlučio ukinuti sankcije protiv Nord Streama 2, objasnivši da je projekt pri kraju te da bi nastavak sankcija mogao naštetiti američkim odnosima s Europom.

Na prošlotjednom sastanku s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, Biden je ponovio zabrinutost zbog izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2.

Sjedinjene Države žele da Njemačka pronađe načine kako osigurati da Rusija ne može koristiti plinovod za nanošenje štete Ukrajini ili drugim saveznicima u istočnoj Europi.

Rusija pak ističe da je Sjeverni tok 2 čisti komercijalni projekt te da nije politički obojen i usmjeren protiv interesa bilo koje zemlje, a američku politiku otežavanja izgradnje stavlja u kontekst nastojanja SAD-a da svoje viškove plina plasira na unosno europsko tržište.

Cijena klimatske borbe

Hrvatski građani koji se griju na plin plaćat će 25 posto skuplju cijenu plina najkasnije 2026., dokad bi se na plinsko grijanje trebala uvesti renta na stakleničke plinove, piše Jutarnji list.

Taj scenarij navodi se u sklopu nedavno objavljene energetske strategije Europske komisije “Fit for 55” ubrzanog izbacivanja fosilnih goriva iz prometa i gospodarstva, ali i iz zgradarstva koje je, što je manje poznato, jedan od najvećih “pošiljatelja” CO2 u atmosferu pa samim tim i zagađivača.

Ideja Europske unije je ukinuti sasvim grijanje na plin do 2050. i u tom smjeru ide prijedlog Europske komisije, a planiran se da će stupiti na snagu 2026. Veliki potrošači već plaćaju okolišnu rentu, a sada se ona planira uvesti i za kućanstva, cestovnu industriju i zgradarstvo.

Izračun Europske komisije o potrebi povećanja cijene prirodnog plina za 25 posto za hrvatske potrošače koji se griju na plin nalazi se u prijedlogu izmjena pravila trgovanja dozvolama za emisije ispuštanja štetnih plinova u atmosferu. Taj je prijedlog dio dokumenta “Fit for 55” i u njemu se, među ostalim, raščlanjuju cijene, izražene u eurima za zemlje eurozone i preračunate u eure za ostale članice, koje kućanstva članica Unije plaćaju za grijanje na plin.

Prema tome izvoru, hrvatski građani trenutačno plaćaju grijanje pet centa po kilovatsatu, a plaćat će gotovo devet centa kada se uvede renta na stakleničke plinove na plin.

Dozvole za emisije štetnih plinova (ETS) i trgovanje njima Europska unija uvela je 2003. kako bi, praktično, dodatno oporezivala tvrtke koje u proizvodnji koriste fosilna goriva. Temelj za izračun visine obveze je količina tona CO2 ispuštena u atmosferu. Hrvatska se u ETS model uključila 2009. obvezavši oko 80 tvrtki iz energetskog sektora kao i iz građevinske, farmaceutske i prehrambene industrije, na kupnju dozvola za ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu, s tim da se dio kvota iz dozvola tvrtkama dodjeljuje besplatno.

U Hrvatskoj, dodaje, nema drugog načina nego što prije postići da cijena energije bude transparentna i tržišna, a istovremeno, predlaže, osigurati da ranjive skupine po jednoznačnom i poštenom kriteriju imaju subvencioniranu cijenu energije.

Ako je neka utjeha za naše sugrađane koji se griju na plin, u čak četiri članice Unije poskupljenje iste usluge kad se uvede spomenuti namet na ispuštanje CO2 u atmosferu bio bi, prema izračunu EK, i više od 30 posto. Riječ je o Mađarskoj, Rumunjskoj, Litvi i Latviji, a veći udar na potrošače, od scenarija za Hrvatsku, sprema se i u Bugarskoj, gdje Komisija predviđa rast cijena grijanja na plin za 26 posto, piše Jutarnji list.

Spojena interkonekcija

Plinovod Balkanski tok je kompletiran, budući su Srbija i Mađarska spojile cijevi, a prve količine plina kroz Srbiju za srednju Europu kreću 1. listopada. Naime, Srbijagas i mađarska kompanija FGSZ povezali su se na granici Srbije i Mađarske.

Tijekom ovoga tjedna mađarske će kompanije započeti s zakupom kapaciteta, što za Srbiju znači kako će postati važan tranzitni igrač za isporuku plina prema Europskoj uniji, najviše prema zemljama srednje Europe.

Ovime je završen veliki posao kojim je Srbija riešila pitanje alternative snabdijevanja plinom, budući je pravac preko Ukrajine postao rizičan, istaknuli su iz javnog poduzeća Srbijagas.

Iz mađarske kompanije priopćili su kako se sada nazire kraj ovoga projekta i kako će uskoro započeti isporuka plinom.

Komentar

Prije gotovo godinu dana razgovarao sam s osobom iz bliskog kruga jednog od vodećih hrvatskih poslovnih ljudi u energetici. Zanimao sam se za moguću transakciju prodaje njegove kompanije nekolicini interesenata. Poručio mi je, na tržištu je sve na prodaju, osim časti. Transakcija se dogodila, a ovih je dana regulator odobrio koncentraciju s novim vlasnikom.

Sjetio sam se toga prije nekoliko tjedana kada je po mržnji prema svakom kapitalu nacionalno poznat sindikat iz Petrokemije na svojim stranicama objavio ekskluzivnu vijest kako većinski vlasnici Petrokemije, udruženi u tvrtku Terra mineralna gnojiva (INA i PPD), pregovaraju s dugogodišnjim poslovnim partnerom tvrtke, turskom kompanijom Yildirim.

Nije me začudila ta ažurnost sindikata u slučaju preuranjenog puštanja u “eter” ove informacije, kao niti pojava izvora, koji je sa, za tu svrhu napravljene adrese elektroničke pošte, slao pisma gotovo svim redakcijama, pogotovo onima koji prate poslovne teme, ali i viđenijim tabloidima, s pitanjem zbog čega se ne piše o toj trgovini, insinuirajući novu aferu – zli kapitalisti trguju nacionalnim interesima.

Ta, sjetimo se samo medijske i društvenomrežne histerije kada su prije nekoliko godina Petrokemijini dobavljači plina, Prvo plinarsko društvo i INA, odlučili u suradnji s Vladom Republike Hrvatske spasiti kutinsku industriju umjetnih gnojiva, a time i plinski sustav, na kakav su korisnici u ovoj zemlji navikli.

Naime, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, o fizici i inženjerskim zakonitostima se ovdje radi, plinskog sustava (barem ne u ovom obliku) jednostavno nema bez potrošača koji osigurava protok plina sustavom tijekom cijele godine.

Tada, prisjetimo se, svaki viđeniji sindikalist, poslovni influenster, novinski komentator, ali i zagovaratelj prava poreznog obveznika nije propustio biti protiv toga posla.

Smetala im je, i smeta i dalje, kazao je čelnik sindikata u izjavi za HINA-u, sanacija tvrtke prije preuzimanja, kao da su tadašnji kupci krivi za dotadašnje dugove, kao da je netko krpom prebrisao memoriju o tome kako se pomoću Petrokemije, a na račun sanacija iz proračuna, kupovao socijalni mir, koliko se novca, ta sve će to platiti porezni obveznici, izvlačilo iz kompanije, kada su viđeniji direktori samo na ime provizije kupovali stanove u centru Londona.

No, sve do jučer nije se o čemu imalo pisati. Jučer je uprava Petrokemije, ne spominjući tko je mogući kupac, odobrila dubinsko snimanje Petrokemije. Nije tajna, vlasnici nešto više od 52 posto kompanije, iz Terra mineralnih gnojiva, bili bi skloni izaći iz vlasništva, jer sve je na tržištu na prodaju.

Nekoliko je razloga za to.

Prvi, ostvarili su svoju misiju restrukturiranja ključne kompanije za plinski sustav RH. Pokazali su kako se može takvim sustavom upravljati manirom dobrog gospodara, povećavati vrijednost kompanije, čak i u vrijeme korona krize. Dežurni kritičar, karakter kojeg sam opisao ranije, reći će kako je lako to bilo postići u eri niske cijene plina. Međutim, propustit će reći kako je cijena plina na tržištima periodično bila niska i u vremenima kada je Petrokemija generirala pola milijarde kuna gubitaka…

Drugi je razlog zastarjelost tehnologije. Petrokemija bi trebala dobiti partnera koji ima know how u industriji umjetnih gnojiva, ima financijsku moć i inženjersko znanje modernizirati kompaniju te Republici Hrvatskoj osigurati postojanje takve industrije sljedećih nekoliko desetljeća. Treći je razlog, povezan s ovim drugim, a radi se o Green New Dealu, o tome što su kompanije na tržištu Europske unije obvezne ulagati u smanjenje emisija CO2 ili platiti penale, koji u financijskoj bilanci Petrokemije nisu zanemariv teret. Kritičar bi mogao reći kako će za to biti moguće koristiti fondove Europske unije, no čak i da je to slučaj, vlasnici kompanije moraju imati know how, ali i sredstva za realizaciju takvih projekata, EU vrlo rijetko pokriva investicije u stopostotnom iznosu.

Iako je simbioza plinskih kompanija i umjetnih gnojiva, na puno mjesta, globalno, uobičajena, nemojmo se lagati, niti INA-i niti PPD-u, umjetna gnojiva nisu glavni posao. A na globalnom, visoko profiliranom tržištu, svaštarenje je izuzetak, malo je kompanija koje dugotrajno mogu imati non-core uteg na svom poslovanju.

Također, za okladiti se kako bi ove kompanije i s novim vlasnikom imale interes poslovati kao dobavljači plina, iako je moguća pojava nekog konkurenta, što je i sada često bio slučaj, pa se kao dobavljač plina znala pojaviti švicarska multinacionalka – MET.

Yildirim, ako se radi o tom investitoru, jer iz PPD-a i INA razumljivo to nisu potvrdili, dugogodišnji je poslovni partner Petrokemije, dobro poznaje tvrtku, zainteresiran je za ulazak na europsko tržište, ali nije nevažno niti to što je to kompanija koja ima tehnologiju i financijsku snagu za sve ono što čeka Petrokemiju, ako želi “kupiti” još nekoliko desetljeća svoga trajanja.
Sada dolazimo do onoga što bi trebala biti glavna poruka ovoga posla. Znam, mnogi će se od spomenutih hejtera svega privatnog naći uvrijeđeni, no valja reći, nije posao države, pogotovo njenih infrastrukturnih kompanija proizvoditi umjetno gnojivo. Nije to posao niti sindikata.

Sindikatu, premda ovdje govorimo o ljudima koji “mrze svaki kapital”, bi trebalo biti u interesu podržati svaki posao koji će stvarati dodanu vrijednost, povećavati zaposlenost i radne standarde djelatnika, svojih članova. Pogotovo u svjetlu pregovora utjecajnijih sindikata sa socijalnim partnerima o novom Zakonu o radu, u sklopu kojih su zatražili da se uvede obvezna članarina za sve djelatnike koji imaju koristi od sindikalne politike, čega se ne bi posramio kakav sindikalni revolucionar iz Rusije 30-ih godina prošlog stoljeća, no to je tema za neku drugu analizu.

Vratimo se mi na činjenicu kako živimo i radimo u zemlji čije je tržište natprosječno izloženo državi. Ne govorimo samo o notornoj činjenici prevelike rashodovne strane proračuna, nego i o tome kako je država na tržištu nazočna u vlasništvu velikog broja neinfrastrukturnih kompanija (od proizvodnje košulja, preko brodogradnje, pa sve do proizvodnje umjetnih gnojiva), ali i natprosječnim postotkom mrtvog kapitala, nefunkcionalne imovine.

Iako je turska kompanija, nagađam, primarno zainteresirana za preuzimanje kontrolnog paketa dionica, preuzimanjem većinskog vlasnika, možda je ovo prilika za zaokret i u državnoj ekonomskoj politici.
Ovo je prilika da se državne kompanije riješe udjela u Petrokemiji, barem do iznosa od 25 posto plus 1 dionice, što je posve dovoljno osiguranje da ne prestane proizvodnja, što je, ponovimo, ključno za postojanje plinskog sustava ove zemlje, kakvog poznajemo. Bez Petrokemije nema niti tople vode na plin, barem ne po cijenama koje sada plaćamo.

Kada se ovaj mogući posao ne bi dogodio, pravo pitanje nije gdje će većinski vlasnici naći novac za modernizaciju tvornice, za hvatanje CO2 ili za vodikovo postrojenje. Pravo je pitanje gdje će gotovo identičnu sumu novca naći javne kompanije i države? Neće valjda ponovno to platiti porezni obveznici?

Također, pitanje je i dobivanja prave vrijednosti za udjele. Ne dogodi li se ovaj posao, a niti nakon odobrenog dubinskog snimanja to ne mora biti slučaj, do pregovora o kupovini još je dug proces, pitanje je hoće li biti prilike za dobiti dobru cijenu za ovu neinfrastrukturnu imovinu i time u ovom pandemijski, ili postpandemijski, izazovnom vremenu, jer punu ekonomsku cijenu pandemijske krize još ne znamo, obogatiti državni proračun.

Kao porezni obveznik ove zemlje, i to serijski, snažno navijam da se država uključi u ovaj proces, što je moguće prije. Ali, nemojmo imati iluzija, u zemlji stotinu državno pokrenutih arbitraža protiv privatnih i burzovnih kompanija, zemlji iz koje bježe investitori (svi osim onih u telekomunikacije i banke), zemlji u kojoj se stalno mijenjaju pravila i koja je već nekoliko moćnih investitora jednostavno potjerala, mnogi navijaju da se ovaj posao ne dogodi.

Umjesto zaključka, valja razumjeti, dakle, reputacijski rizik, kako kod većinskih vlasnika, tako i kod javnih kompanija. Strah od optužbe za trgovinu nacionalnim interesima ili konstrukcija o neoosmanskoj strategijskoj dubini, jest u ovoj zemlji realan. Ta i sam sam svjestan kako će me nakon ovoga teksta, uz dosadašnje epitete, krstiti i poturicom.
Međutim, glavni nacionalni interes u ekonomskim procesima nije to da se država bavi proizvodnjom umjetnih gnojiva te kroz to uhljebljivanjem podobnika i kupovanjem socijalnog mira, nego maksimizacija dobiti, kako one financijske, tako i one koja kroz poreze ulazi u državni proračun, bilo kroz poreze na dobit vlasnika, bilo kroz poslovanje industrije. U ovom poslu postoji još jedan nacionalni interes, a to opstanak plinskog sustava kakvog znamo, i koristimo.

Potonje je nemoguće bez modernizacije i ulaganja u ekološku prihvatljivost, za što je ključan partner koji ima financijsku moć i tehnološko znanje.

Komentar

Svjedočimo najvišim cijenama plina u više od deset godina, a analitičari u vodećim svjetskim medijima prognoziraju kako će cijene rasti zbog dva glavna čimbenika, a to su rast cijena nafte prilikom oporavka svjetskih gospodarstava i poremećaja na tržištu uslijed daljnjih plinskih prijepora između Zapada i Rusije.

Zapad se otvara i tijekom ljeta se očekuje gospodarski oporavak pa raste potražnja za energentima, poglavito plinom uslijed oporavka industrije, ali i europske politike prelaska sa teških energenata, poglavito ugljena, na plin. Istovremeno, na tržištu se očekuje zastoj zbog toga što je Turski tok u remontu, a Sjevertni tok 2 će biti u punom pogonu tek od rujna. Ruske korporacije, iz političkih razloga odbijaju isporuku plina kroz Ukrajinu.

Može se zaključiti, navode analitičari Financial Timesa, kako u ovom trenutku ipak prevladavaju tržišni, a ne geopolitički čimbenici u cijeni plina. Naime, Europa se oporavlja od pandemije, privremeno ili stalno, svejedno je, a energenti su tržišna roba i ovise o ponudi i potražnji. Rusija svakako treba novac od plina, a Europa treba energente.

Interes najčešće pobjeđuje, tako treba tumačiti i relaksaciju odnosa oko Sjevernog toka 2. Previše je novca u taj projekt uloženo da bi se mogao zaustaviti na jednostavan način, poručuju za Energypress iz nekoliko poslovnih izvora.

Ipak, prošloga smo tjedna bili svjedocima eskalacije odnosa dviju velikih sila u ukrajinskim vodama, ta bi eskalacija dodatno mogla otežati isporuku kroz Ukrajinu.

Rast cijena plina na europskom tržištu ne bi trebao imati neke efekte na isporuku plina u Hrvatskoj ili Srednoj Europi jer kao sigurnost opskrbe sada imamo terminal a ukapljeni plina na otoku Krku, kroz koji se već odvija za naše prilike prilično živo trgovanje.

Tako je ovoga vikenda na terminal za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Omišlju na otoku Krku danas je pristao tanker za prijevoz LNG-ja Sestao Knutsen.

Nakon provedenih sigurnosnih provjera i testiranja, izvijestio je operator terminala, tvrtka LNG Hrvatska, počeo je postupak prekrcaja LNG-ja s tankera na FSRU brod LNG Croatia.

Prema očekivanjima, postupak će trajati do sutra poslijepodne. Nakon toga će ovaj tanker napustiti područje Terminala i luke posebne namjene Omišalj – Njivice.

Tema Sjeverni tok 2

Sjedinjene Države i Njemačka izrazili su u srijedu volju da ovog ljeta prevladaju nesuglasice u vezi plinovoda Sjeverni tok 2, te općenito u vezi Rusije, nakon konfliktnog mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Za prvog služenog posjeta Njemačkoj, američki državni tajnik Antony Blinken izrazio je uvjerenost da će dvije zemlje i dalje “zajednički nastupati u odnosu na bilo kakve opasne ili provocirajuće poteze Rusije”.

Kao primjer je spomenuo Ukrajinu, zatvaranje ruskog oporbenog vođe Alekseja Navaljnog te rusku kampanju širenja dezinformacija.

U vezi plinovoda Sjeverni tok 2, Blinken je izrazio protivljenje Sjedinjenih Država tom projektu, ali i izrazio nadu da će s Berlinom pronaći kompromisno rješenje.

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas kazao je da će Njemačka nastojati da se pronađe kompromis najkasnije do kolovoza.

Plinovod Sjeverni tok povezuje Rusiju i Njemačku preko Baltičkog mora zaobilazeći Ukrajinu.

Konkretno, nada se napretku prije posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Washingtonu koji je predviđen za 15. srpnja. To će biti njezin prvi posjet SAD-u od stupanja na dužnost novog demokratskog predsjednika Joea Bidena u siječnju.

Cilj je da se najkasnije do kolovoza postigne dogovor. Američka administracija tada mora ponovno iznijeti Kongresu izvješće o tom plinovodu i sankcijama koje su s time povezane.

Njemački mediji spominju mogućnost kompromisa koji bi uključivao mehanizam za kompenzaciju Ukrajini. Glavna tranzitna zemlja za slanje ruskog plina u Europu, Ukrajina se boji da će zbog plinovoda Sjeverni tok 2 izgubiti novac, a strahuje i za svoju sigurnost.

Bidenova vlada odučila je potkraj svibnja da neće sankcionirati glavne sudionike projekta Sjeverni tok. Blinken će se tijekom poslijepodneva sastati s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.

Njemačka vlada usvojila je u srijedu nacrt proračuna za 2022. godinu, s novim dugom od gotovo 100 milijardi eura za financiranje dodatnih covid-mjera, čime je ukupno zaduživanje povezano s pandemijom poraslo na 470 milijardi eura.
Time se planirano zaduženje u idućoj godini povećava za 18 milijardi eura, u usporedbi s dosadašnjim procjenama,

Kancelarka Angela Merkel i ministar financija Olaf Scholz provode od ožujka prošle godine neviđeni niz mjera potpore i poticaja kako bi ublažili utjecaj pandemije covida 19 na najveće europsko gospodarstvo.

U 2020. mjere su financirane rekordnim novim dugom od 130 milijardi eura, te 240 milijardi u 2021., na temelju odredbe koja u slučaju krize dopušta suspenziju ustavom propisane obaveze o zabrani zaduživanja.

Ustavna obaveza bit će suspendirana treću godinu zaredom kako bi omogućila 100 milijardi eura novog duga u 2022.

“Zaštitili smo zdravlje mnogih građana, poduprli tvrtke, zaštitili milijune radnih mjesta i spriječili ulazak Njemačke u spiralu koja bi je usmjerila silaznom putanjom”, rekao je Scholz novinarima.

Dodatna potrošnja trebala bi pomoći Njemačkoj da iz krize izađe snažna, istaknuo je ministar, dodavši da ima razloga za optimizam jer je gospodarstvo već raste.

Nacrt proračuna predviđa državna ulaganja u idućoj godini od 51,8 milijardi eura, što je za 7,5 milijardi manje nego u 2021.

Ustavna zabrana zaduživanja trebala bi prema Scholzovim srednjoročnim proračunskim planovima ponovo stupiti na snagu 2023. godine, a s njom i ograničenje deficitne proračunske potrošnje.

To bi značilo da će se Njemačka u 2023. moći zadužiti za samo 5,4 milijarde eura, te za 12 milijardi u 2024.

Planirana veća potrošnja znači da će javni dug iskazan udjelom u BDP-u ove godine porasti na 74,5 posto, s manje od 60 posto u 2019. Time će i dalje biti najniži u skupini najrazvijenijih zemalja svijeta G7.

Zadnju riječ o srednjoročnom proračunu i planovima zaduživanja imat će ipak nova vlada, koja će preuzeti kormilo u Njemačkoj nakon izbora u 26. rujna, podsjeća Reuters.

Financial Times

Kako je plinovod Sjeverni tok 2 pred početkom rada, tako rastu tenzije između Ukrajine i Rusije signalizirajući da je moguć novi “plinski rat” između te dvije države.

Prema navodima Financial Timesa, Ukrajina priprema pravnu ofenzivu protiv ruskog plinskog diva Gazproma tražeći od te kompanije puštanje desetaka milijardi prostornih metara plina iz središnje Azije u ukrajinsku plinovodnu mrežu.

Time bi Kijev osigurao dovoljno plina za domaću potrošnju te nadoknadio gubitak tranzitnih prihoda kada Sjeverni tok 2 proradi punim kapacitetom tijekom ove godine.

Naime, Gazprom nadzire tokove plina koji u Ukrajinu dolazi iz srednjoazijskih bušotina. Ruska kompanija blokira dotok tog plina već 15 godina, tvrdi šef ukrajinske državne plinske kompanije. Ako Gazprom taj plin ne pusti, sprema mu se tužba europskom regulatoru tržišnog natjecanja te međunarodna arbitraža.

“To će u potpunosti promijeniti situaciju jer, kako svi znamo, postoji golem potencijal transporta plina iz srednje Azije u Europu”, kazao je Jurij Vitrenko, izvršni direktor ukrajinskog Naftogaza. “Govorimo o desecima milijardi prostornih metara plina koji samostalno može napuniti cijeli ukrajinski tranzitni sustav”, dodao je Vitrenko.

Naftogaz stoga priprema formalni zahtjev za dobavu tog plina te dobivanje dozvole za njegov transport kroz Gazpromove plinovode. Cijeli proces mogao bi potrajati nekoliko mjeseci, smatra Vitrenko. “Ako Gazprom to odbije, idući korak bit će žalba Europskoj komisiji te arbitraža”, otkrio je prvi čovjek ukrajinske kompanije.
Iz Gazproma su odbili komentirati ove navode. Naravno, u slučaju arbitraže na pravorijek bi se čekalo godinama. Kijev smatra kako bi pravni temelj njegove žalbe Bruxellesu bio utjecaj Gazpromove odbijenice na opskrbu plinom europskog tržišta.

Valja naglasiti kako Vitrenko nije neiskusan u pravnim bitkama s ruskim divom. Kao visokopozicionirani direktor Naftogaza on je predvodio tužbe u sporovima oko cijena i tranzitnih ugovora pred međunarodnim arbitražnim tribunalima koje su ukrajinskoj strani 2017. i 2018. donijele dvije pobjede vrijedne 2,6 milijardi dolara.

Unatoč tome, Vitrenko je pao “u nemilost” tadašnjeg čelnika Naftogaza Andrija Koboljeva koji mu je kasnije – uručio otkaz.

Međutim, u kontroverznoj odluci iz travnja ove godine, ukrajinska vlada zaobišla je Nadzorni odbor kompanije i smijenila Koboljeva okrivivši ga za pad proizvodnje plina te iznenađujući financijski gubitak.

Na njegovo mjesto postavila je Vitrenka. No, taj je potez naišao na snažnu osudu Zapada zbog narušavanja korporativnog upravljanja.

Inače, britanskom listu Vitrenko se javio iz Washingtona gdje predvodi ukrajinsku delegaciju u posljednjem pokušaju uvjeravanja Bidenove administracije da ukine suspenziju dijela sankcija kompanijama uključenima u gradnju Sjevernog toka 2.

“Naše je gledište da je ta igra daleko od završetka”, kazao je čelnik Naftogaza. “Rekli smo američkim dužnosnicima da je to pitanje nacionalne sigurnosti Ukrajine, Europe, ali i SAD-a”, dodao je Vitrenko. Podsjetimo, položen na dno Baltičkog mora, Sjeverni tok 2 povezuje Rusiju i Njemačku.

Kada postane funkcionalan, Ukrajina će zbog njega godišnje gubiti oko dvije milijarde dolara tranzitnih naknada.

Koliko je taj novac važan za Kijev pokazuje i podatak da je to polovica iznosa obrambenog proračuna u vrijeme dok još traje sukob između vlade i proruskih separatista u Donbasu na istoku zemlje, piše Poslovni dnevnik.