PLIN

Na Sjeverni tok 2 morat će se primjenjivati europska energetska regulativa – to znači da će se razdvojiti vlasništvo nad plinovodom od isporučitelja plina pa Gazprom neće moći biti suvlasnik plinovoda koji bi trebao biti dovršen krajem ove godine. O prijedlogu će ovog tjedna raspravljati Europski parlament. Inače, Gazprom ima 35% udjela u europskom tržištu plina i taj postotak je u porastu. Iz te kompanije dolazi vijest da će ruski monopolist ići na daljnje jačanje prodaje u Europi koja zadnje dvije godine raste za jedan postotni poen godišnje.

Većem prostoru za ruski plin pridonosi pad proizvodnje plina u Sjevernom moru i pad proizvodnje u Nizozemskoj koja planira do 2022. znatno smanjiti output i 2030. završiti s eksploatacijom u Groningenu. Glavna briga Gazproma je da njihova nastojanja ne izgledaju “previše agresivnima”.

Cijena plina za kućanstva će od 1. travnja ove godine biti viša za prosječnih 6,9 posto u odnosu na trenutno važeću cijenu, objavila je u petak Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), koja taj porast objašnjava porastom veleprodajne komponente cijene plina za 9,7 posto. Ministar Tomislav Ćorić u Vinkovcima je bio nazočan početku projekta “Poboljšanje vodnokomunalne infrastukture na području aglomeracije Vinkovci, Otok, Ivankovo i Cerna”.

U međunarodnoj agenciji za energiju (IEA) procjenjuju da će se proizvodnja plina u EU do 2040. godine prepoloviti. Rusija izvozi plin u Europu već dulje od 50 godina i ne može si priuštiti gubitak unosnog tržišta na kojem ostvaruje prihode u protuvrijednosti pet posto BDP-a ukupne vrijednosti 1.600 milijardi dolara. Po riječima Burmistrove, Gazprom nastoji povećati udio u europskom tržištu gdje generiraju dvije trećine prihoda od prodaje plina. “Prema preliminarnim procjenama, naš udio (u europskom tržištu) iznosio je u 2017. godini 34 posto a u 2018. možda je dosegnuo i oko 35 posto”, kazala je.

Kompanija ne želi da njezini planovi o povećanju prodaje u Europi budu ocijenjeni pretjerano agresivnima, naglašava Gazpromova čelnica. „Nismo zacrtali 40 ili 45 posto europskog tržišta”, dodala je.

Ustvrdila je također da američki ukapljeni prirodni plin (LNG) ne ugrožava dominaciju ruskog plina u Europi. “Uvijek ćemo biti konkurentni u odnosu na američki LNG”, kazala je Burmistrova.

SAD je od listopada prošle do siječnja ove godine Europi isporučio 3,23 milijuna tona ukapljenog prirodnog plina, u odnosu na samo 700 tisuća tona isporučenih u istom razdoblju godine ranije. Amerikanci danas zauzimaju drugo mjesto na ljestvici vodećih europskih dobavljača ukapljenog plina, odmah nakon Katara, navodi Reuters podatke Reifinitiv Eikona.

„Tijekom četiri održana ročišta hrvatska strana iznijela je svoje argumente pobijajući da je svojim diskriminatornim, arbitrarnim i netransparentnim postupanjem nanijela štetu investiciji MOL-a u INA–i te su naša očekivanja da će oni i biti uvaženi”, kaže se u odgovoru Vlade.

Iz Vlade pritom ponavljaju stav Hrvatske – „MOL nije pretrpio nikakvu štetu, već je naša država ta koja je oštećena ugovorima koji su plod koruptivnog djelovanja”. „Rasprava pred Arbitražnim sudom je završila u srpnju prošle godine i sada smo u fazi čekanja odluke Arbitražnog suda. To je proces koji može potrajati i godinu dana ili više kada se radi o kompleksnim postupcima. S obzirom na fazu postupka, nije moguće iznositi više detalja”, stoji u Vladinom odgovoru.

Pritom se podsjeća da je hrvatska Vlada prihvatila Izjavu EU-a o pravnim posljedicama presude Suda Europske unije u predmetu Achmea i o zaštiti ulaganja u Europskoj uniji kojim se utvrđuje da za investicijske sporove između država članica ne može biti nadležan sud izvan EU-a. „Slijedom toga, u svim arbitražnim postupcima koji su pokrenuti protiv Hrvatske temeljem ugovora o zaštiti ulaganja s državama članicama EU-a ili Ugovora o Energetskoj povelji uložen je prigovor nenadležnosti Arbitražnog suda u Washingtonu”, stoji u odgovoru Hini koji potpisuje glasnogovornik Vlade Marko Milić.

Podsjetimo, u siječnju su se sve članice EU-a obvezale da će raskinuti bilateralne sporazume o zaštiti ulaganja koje su međusobno potpisale, a većina njih, točnije 22 članice, obvezala se da će poduzeti mjere kako bi osigurale da se ugovor o energetskoj povelji ne može koristiti kao temelj za arbitražu, slijedom presude Suda EU-a iz ožujka prošle godine.

Prema toj presudi, bilateralni sporazumi o zaštiti ulaganja između zemalja članica EU-a koji predviđaju arbitražu kao način rješavanja sporova između članica, protivni su ugovorima EU-a. Odluka Suda EU-a donesena je u slučaju tužbe nizozemskog osiguravajućeg društva Achmea protiv Slovačke.

Članice su u siječnju potpisale su izjavu o pravnim posljedicama presude u slučaju Achmea. “Kao što je Komisija dosljedno tvrdila, mehanizmi za rješavanje sporova koji su predviđeni tim ugovorima kao i njihova primjena unutar EU-a ugovora o energetskoj povelji nisu kompatibilni s pravom EU-a i diskriminiraju investitore u EU”, objavila je tada Komisija, pozdravivši potpisivanje izjave.

Komisija je pozdravila i “činjenicu što se većina država članica obvezala poduzete mjere kako bi osigurale da se ugovor o energetskoj povelji ne može koristiti kao temelj za arbitražu među investitorima i zemljama članicama EU-a”. Među tom većinom nije i Mađarska, koja je na temelju toga ugovora pokrenula arbitražni postupak u slučaju INA-MOL u Washingtonu.

Stalni predstavnik Mađarske pri EU-u potpisao je zasebnu izjavu, u kojoj se kaže da će mađarska vlada raskinuti sve bilateralne sporazume o zaštiti investicija zaključene s drugim državama članicama bilo kroz multilateralni sporazum ili bilateralno ako se obje strane slože da je to brže. Međutim, Mađarska smatra da se presuda u slučaju Achmea odnosi samo na bilateralne sporazume o zaštiti investicija, a ne i na klauzulu o arbitraži u ugovoru o energetskoj povelji.

Inače, uz postupak koji je MOL pokrenuo protiv Hrvatske, pred ICSID-om u Washingtonu u tijeku je još sedam arbitražnih postupaka protiv Hrvatske, među kojima su i četiri tužbe banaka zbog slučaja švicarski franak.

U igri je mnogo toga. Tvrtke koje kotiraju na europskom tržištu dionica očekuju u ovoj godini 456 milijardi eura prihoda iz Kine, a luksuzni brandovi i proizvođači automobila najizloženiji su sektori, pokazuje analiza tvrtke Refinitiv. Vincent Deluard, strateg u tvrtki INTL FCStoneu, kaže da bi u slučaju da Kina i SAD ne uspiju postići dogovor, Europa mogla biti preplavljena jeftinim kineskim proizvodima.

U Europi više jeftine kineske robe?

“Europa će najviše izgubiti kada istekne rok za pregovore između SAD-a i Kine 1. ožujka, jer će Kina sigurno usmjeriti milijarde dolara vrijednih jeftinih proizvoda na stari kontinent”, kaže Deluard.

Izvoz Kine u EU iznosio je 2017. godine 374 milijarde eura, a u SAD 505 milijardi dolara. Deluard navodi još jedan scenarij po kojemu bi Europa bila gubitnik, a Trump uvjerljivi pobjednik: „Povećanje carina SAD-a na uvoz europskih automobila i postizanje dogovora s Kinom omogućilo bi Trumpovoj vladi da istodobno proglasi dvije pobjede”. Mnogi se ulagači na svjetskim burzama plaše da bi, nakon eventualnog sporazuma između Kine i SAD-a, mogao uslijediti žestoki sukob između EU i Washingtona.

Optimistične poruke iz SAD-a i Kine

Nakon što je prošloga tjedna završen još jedan krug pregovora između Kine i SAD-a, s obje strane stižu optimistične poruke. Predsjednik SAD-a Donald Trump kazao je kako mu je kineski predsjednik Xi Jinping u pismu poručio kako se nada da će se dvije strane naći na pola puta i postići dogovor do roka 1. ožujka. Trump je poručio i da će se uskoro sastati sa Xi Jinpingom kako bi pokušali postići opsežan trgovinski dogovor nakon što su američki pregovarači poručili da su razgovori značajno napredovali. I kineska delegacija poručila je da je u razgovorima postignut značajan napredak, no detalji se tek očekuju. Ipak, mnogi su analitičari i dalje skeptični jer nisu uvjereni da Kina i SAD mogu premostiti velike razlike po nizu pitanja, od intelektualnog vlasništva do transfera tehnologija.

William De Vijlder: “Mi smo sljedeći”

Njemačka drži najveći dio trgovinskog viška EU-a u razmjeni sa SAD-om, više od 63 milijarde dolara u 2017., dok druge europske zemlje kao što su Irska, Italija ili Francuska mogu puno toga izgubiti ako SAD nametne carine na uvoz europskih proizvoda. Analitičari koji pokušavaju pročitati strategiju američkog predsjednika vjeruju da je sukob s EU vjerojatan sljedeći korak nakon što je promijenio Sporazum o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi (NAFTA) i njegovih trenutnih napora da smanji trgovinski deficit SAD-a s Kinom, koji je u 2017. dosegnuo rekordnih 375 milijardi dolara, a lani i dodatno porastao. “Mi smo sljedeći na redu”, upozorava glavni ekonomist BNP Paribasa William De Vijlder, dodajući kako je “tema o trgovinskim pregovorima između EU-a i SAD-a dosad bila ispod radara, ali bi uskoro mogla izroniti na površinu”.

Na meti i francuska vina

Charles St-Arnaud, strateg u švicarskoj banci Lombard Odier, očekuje nastavak napetosti između EU-a i SAD-a. “Ono što je Trump tweetao o francuskom vinu smatram paralelom s kanadskim mlijekom”, kaže St-Arnaud, podsjećajući na napete pregovore o promjenama u NAFTA sporazumu između SAD-a i Kanade.

Trump se u studenome prošle godine požalio da je pristup američkih proizvođača vina na francusko tržište ograničen, dok Francuska može lagano izvoziti vina u SAD. “Nije pošteno, to se mora se promijeniti”, poručio je Trump na Twitteru.

Primirje dok se vode pregovori

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker postigao je u srpnju prošle godine na sastanku s Trumpom u Washingtonu dogovor kojim je zaustavljeno zaoštravanje odnosa između EU-a i SAD-a u vezi trgovine dok traju pregovori. Trump je tada pristao odgoditi uvođenje 25-postotnih carina na uvoz automobila iz EU-a do završetka razgovora s Bruxellesom o uklanjanju prepreka trgovini, uključujući carine na industrijsku robu.

Američka vlada poručila je i da želi pregovarati o carinama za široki raspon proizvoda, uključujući i poljoprivredne, i većoj suradnji u području energetike. Europska unija je, među ostalim, poručila da želi povećati uvoz američkog ukapljenog plina (LNG), ali i da traži niže cijene.

I ovog puta je zapelo oko trećeg energetskog paketa, koji podrazumijeva da „Gastrans”, tvrtka koja bi gradila plinovod preko Srbije, bude i vlasnik plina i plinovoda, za što je Srbija i zatražila mišljenje Energetske zajednice. Umjesto pozitivnog odgovora, EZ je mišljenja da Srbija ipak u određenom postotku mora omogućiti i trećim kompanijama da trguju plinom i transportiraju ga preko ovog plinovoda, isključujući tako monopol srpske strane, bez obzira na to što Rusi i Srbi plaćaju gradnju i dopremaju plin.

Ovo mišljenje se, bar za sada, ne odnosi i na rusku stranu, već samo na srpsku. Zašto je tako odlučila, Energetska zajednica bi trebalo narednih dana da objavi u takozvanim dodatnim uvjetima, koje će objaviti na svom webu. Izvor „Politike” kaže da je Energetska zajednica zapravo zabrinuta za koncentraciju „Gazproma” i „Srbijagasa” na ovim prostorima. Riječ je o „zakukuljenom” pozitivnom mišljenju, što i ne čudi ako se zna kakav je pritisak Bruxellesa i SAD na gradnju svakog plinovoda kojim treba proći ruski plin.

Zato je posljednjih dana opstruiran i „Sjeverni tok 2″. Bugari su, naime, krajem prošle godine raspisali javni poziv za rezervaciju zakupa kapaciteta u planiranim plinovodima za proširenje plinske mreže u Bugarskoj i javile su se tri kompanije koje su pokazale interes da zakupe ukupno 100% kapaciteta. Ta zainteresiranost je potvrda da postoji ekonomska opravdanost da se plinovod gradi, a zadovoljen je osnovni smisao famoznog trećeg paketa – nema monopola, odnosno, jedna firma može graditi plinovod, ali će (najmanje) tri firme upumpavati plin kroz taj plinovod. Baš kao što je slučaj i sa „Sjevernim tokom 2″, prenosi Energetika-net.

Jedan takav scenarij, po riječima ministra, uvoz je ukapljenog prirodnog plina preko talijanskih luka. No, mađarski ministar je dodao kako infrastruktura koja bi Mađarskoj omogućavala izravnu kupnju ukapljenog prirodnog plina od Italije još nije uspostavljena. To je razlog zbog kojeg je Mađarska potpisala sporazum sa Slovenijom, pojasnio je Szijjártó, napominjući da će povezivanje plinskih mreža dvije zemlje omogućiti Mađarskoj uvoz plina iz Italije.

Također, mađarski ministar vanjskih poslova poručio je da su u tijeku razgovori o potrebnim kapacitetima interkonektora koji bi povezao plinske mreže dvije zemlje. Odluka Europskog vijeća o tom pitanju očekuje se na proljeće, dodao je Szijjarto. Inače, hrvatska Vlada je prošli tjedan donijela odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, čija se vrijednost procjenjuje na 234 milijuna eura.

Europska komisija za izgradnju plutajućeg terminala dodijelila je bespovratna sredstva u iznosu 101,4 milijuna eura, budući da je projekt LNG terminala uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije. Na natječaju za zakup kapaciteta budućega terminala popunjeno je 520 milijuna prostornih metara, dok je za isplativost potrebno 1,5 milijardi, a ukupni kapacitet projektiran je na 2,6 milijardi prostornih metara.

Ježić je kazao da je Sanaderu tada rekao da se „još ništa nije dogovorilo“, nakon čega je on nazvao vjerojatno Petrovića koji se s Hernadijem vratio u premijerov ured. Iz susjedne prostorije Ježić je, kako je rekao, prepoznao Petrovićev glas, a nakon nekoliko minuta kada su otišli Sanader mu je rekao da je „sve u redu“ te da će dio novca biti isplaćen odmah, a dio krajem godine.

Ukupno pet milijuna eura uplatile su dvije ciparske tvrtke, ispričao je Ježić koji je kazao da je tek kada je Sanader otišao s dužnosti i kada se o odnosima njegove vlade i Mola počelo pisati u medijima shvatio o čemu je riječ.

Sanaderu je tada navodno rekao da odbija primiti drugih pet milijuna eura, što je on „mirno primio“. Na novom suđenju za primanje mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini uz Sanadera je optužen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi iako i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Iako je isprva govorio da će novac koji je navodno primio kao mito za premijera vratiti čak i ako Sanader ne bude osuđen Ježić je kasnije promijenio priču. Nakon što je presuda Sanaderu od 8,5 godina zatvora postala pravomoćna iz Švicarske je poručio da mu ona nije dostavljena, a kada ju je ukinuo Ustavni sud izjavio je da za povrat novca nema temelja jer nema pravomoćne presude.

Ponovljeno suđenje Sanaderu i nedostupnom Hernadiju počelo je na zagrebačkom Županijskom sudu 23. listopada. Sanader je tada odbacio sve optužbe, kao i na prvom suđenju na kojem Hernadi još nije bio optužen.

Osim za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, za što je preko tvrtke Roberta Ježića navodno trebao primiti 10 milijuna eura, Uskok Sanadera u slučaju Ina-MOL tereti i da je s Hernadijem dogovorio izdvajanje nerentabilnog dijela plinskog poslovanja iz Ine. Optužnicom je predloženo i da Sanader, ako ga se osudi i presuda postane pravomoćnom, državi vrati 10 milijuna eura.

Iako je isprva govorio da će novac vratiti čak i ako Sanader ne bude osuđen Ježić je kasnije promijenio priču. Nakon što je presuda Sanaderu od 8,5 godina zatvora postala pravomoćna iz Švicarske je poručio da mu ona nije dostavljena, a kada ju je ukinuo Ustavni sud izjavio je da za povrat novca nema temelja jer nema pravomoćne presude.

Ponovljeno suđenje Sanaderu i nedostupnom Hernadiju počelo je na zagrebačkom Županijskom sudu 23. listopada. Sanader je tada odbacio sve optužbe, kao i na prvom suđenju na kojem je Hernadi još nije bio optužen.

Osim za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, za što je preko tvrtke Roberta Ježića navodno trebao primiti 10 milijuna eura, Uskok Sanadera u slučaju Ina-MOL tereti i da je s Hernadijem dogovorio izdvajanje nerentabilnog dijela plinskog poslovanja iz Ine. Optužnicom je predloženo i da Sanader, ako ga se osudi i presuda postane pravomoćnom, državi vrati 10 milijuna eura.

Sanader i Ježić dijelili su optuženičku klupu u slučaju HEP-Dioki u kojem su u listopadu nepravomoćno oslobođeni krivnje za prodaju jeftine struje Diokiju na štetu HEP-a i davanje zajma toj Ježićevoj tvrtki.

Iako je dio struke protivan istraživanju ugljikovodika, recentno na Dinaridima, Dekanić smatra kako moramo provesti istraživanja jer moramo raščistiti koliko nafte i plina još imamo. Na to nas prisiljavaju i europski energetski paketi, a kada bi i koliko nešto našli, to je dobra varijanta jer je ta energija dostupna i jeftina.

Hrvatska i inače proizvodi dio vlastite energije, a gotovo polovinu uvozi, no to je očekivano jer ne postoje energetski potpuno suverene zemlje, objasnio je Dekanić.

Što se plina tiče, Hrvatska uvozi polovinu svojih potreba, a drugu polovinu proizvodi, međutim proizvodnja iz godine u godinu opada pa postoji opasnost kako bismo bili ovisni o jednom izvoru plina. Zbog toga je važna odluka Vlada da se ide u realizaciju strateškog projekta LNG-a na Krku, kaže Dekanić. Dodaje kako će tada posve sigurno uslijediti zakupi terminala iz Mađarske, jer Mađarska vodi jednu od najmudrijih energetskih politika u Europi, diverzificira izvore, gradi skladišta i okreće se nuklearnoj energiji. Uostalom, nastavlja Dekanić, i Hrvatskoj je potrebna diverzifikacija, ali i sigurnost opskrbe. Naime, kapacitet terminala je prosječna godišnja potrošnja plina u Hrvatskoj.

Komentirao je i situaciju u INA-i rekavši kako je Hrvatska pogriješila forsirajući svađe i arbitraže među vlasnicima, čime je trpjela samo INA te je zapustila istraživanja i neka od polja na kojima ima koncesije. Ipak, MOL je uveo reda u kompaniju koja više nije financijski protočni bojler, ona je nisko zadužena i vrlo zdrava kompanija. Po svim financijskim pokazateljima najuspješnija kompanija u Hrvatskoj.

Na pitanje povratka u Siriju, kratko je zaključio kako će to biti moguće ako relativnom većinskom vlasniku to bude u interesu.

Pogledajte video