OBNOVLJIVI IZVORI

Postizanje europskog cilja zaustavljanja neto emisija CO2 zahtijevat će “transformativan proces povijesne prirode”, rekla je. Trebat će posve promijeniti način života i rada, ali u pitanju je “opstanak”, naglasila je.

Merkel je upozorila da bi klimatske politike mogle izazvati “velike napetosti” između ljudi koji žive u gradovima, gdje je lakše koristiti niskougljični prijevoz, i onih u ruralnim područjima, gdje su automobili neophodni. “Sada imamo svijet u kojem je izostanak komunikacije možda izraženiji nego tijekom Hladnog rata, kada je postojao redovit kanal za komuniciranje između različitih strana”, kazala je.

“To nas vodi izravno u katastrofu. To moramo prevladati”, kazala je, navevši kao primjer rastući jaz između mladih klimatskih aktivista i klimatskih skeptika.

Njemačka planira postupno ugasiti nuklearke do 2022., a do 2038. i elektrane na ugljen. Za energetske tvrtke i regije koje će u tom procesu biti na gubitku predviđene su kompenzacije od više milijarda eura.

U 2018. godini udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije dosegnuo je 18 posto na razini EU-a, što je povećanje za pola postotna boda u odnosu na godinu ranije. U odnosu na 2004., prvu godinu za koju postoje podaci, udio je više nego udvostručen, s tadašnjih 8,5 posto.

Ove bi godine trebao dosegnuti 20 posto, podsjećaju u Eurostatu, napominjući kako je povećanje udjela obnovljivih izvora ključno da EU ostvari zacrtane klimatske i energetske ciljeve. Među obnovljive izvore energije spadaju energija vjetra, Sunčeva energija, biomasa, toplinska energija Zemljine unutrašnjosti i vrući izvori (geotermalna energija), potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime i oseke i morskih valova te toplinska energija mora.

Udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji utvrđen je za svaku zemlju EU-a zasebno, pri čemu se vodilo računa o različitim startnim pozicijama, potencijalima na području obnovljivih izvora i gospodarskim rezultatima.

Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih je premašila. Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska.

U Hrvatskoj je udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018. dosegnuo 28 posto i uvećan je za 0,7 postotnih bodova u odnosu na godinu ranije. Ujedno je za osam postotnih bodova premašio propisanih 20 posto u 2020. godini.

U 2004. iznosio je 23,4 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće. U tri četvrtine zemalja EU-a udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji povećan je u 2018. godini u odnosu na godinu ranije, smanjio se u njih šest a u Sloveniji je ostao nepromijenjen.

Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. godini Švedska, od 54,6 posto. Slijede Finska sa 41,2 posto, Latvija sa 40,3 posto, Danska s 36,1 posto i Austrija s 33,4 posto.

Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4 posto. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10 posto nalaze se Malta s osam posto, Luksemburg s 9,1 posto i Belgija s 9,4 posto.

Četiri zemlje EU-a vrlo su blizu tome da dosegnu propisani udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji, do kojeg ih dijeli manje od jednog postotnog boda, konstatiraju u europskom statističkom uredu. Najbliže je cilju Rumunjska, koju od propisanog udjela u 2020. dijeli jedan postotni bod, a podjednako mali zaostatak ‘hvataju’ i Mađarska, Austrija i Portugal.

Devet zemalja udaljeno je od zacrtane razine od jednog do četiri postotna boda, a preostale tri moraju povećati udio obnovljivih izvora za četiri postotna boda i više. Tako Njemačka, Luksemburg i Malta moraju povećati udio za oko dva postotna boda. Slovenija, Velika Britanija i Irska zaostaju za zacrtanim razinama u rasponu od 3,9 do 4,9 postotnih bodova.

Daleko najlošije stoje Nizozemska i Francuska koje od zacrtanih razina dijeli 6,6 odnosno 6,4 postotna boda. U Hrvatskoj je u udjelu obnovljivih izvora najviše zastupljena hidroenegija, stoji u izvješću Eurostata.

Kako je rečeno, “DSEC će također integrirati odabrani procesni paket u studiju projekta i procijeniti povezane kapitalne i operativne troškove.” Kad bude gotovo, taj projekt će Ini omogućiti validaciju planirane izgradnje postrojenja u Sisku, a koji je Ina obećala kao dio kompenzacijskih mjera nakon najave zatvaranja osnovne prerade u sisačkoj Rafineriji. To u objavi navodi i DSEC istaknuvši kako projekt ima za cilj “uspostaviti održivu industrijsku aktivnost kao alternativu za rafineriju nafte Sisak”.

Vrijednost ugovora i posla nije navedena, no to je dio aktivnosti, započetih 2017., koje Ina provodi vezano uz planiranu proizvodnju bioetanola u Sisku. Plan je da biorafinerija ima godišnji kapacitet 55.000 tona druge generacije (2G) bioetanola, a za sirovinu će koristiti lokalno uzgajan miskantus i lignoceluloznu biomasu, kao što su ostaci žitarica i uljarica.

Prema Studiji utjecaja na okoliš budućeg postrojenja za bioetanol iz 2017. razmatra se i proizvodnja električne energije za vlastite potrebe iz obnovljivih izvora (ostaci biomase iz proizvodnje i po potrebi drvna sječka), te proizvodnja ugljikova dioksida nastalog u proizvodnji bioetanola, koji bi se koristio za povećanje iscrpka nafte.

Za planirani proizvodni kapacitet godišnja količina potrebne sirovine procijenjena je na 370.000 tona koje Ina namjerava osigurati prikupljanjem poljoprivrednih ostataka izravno s njiva te uzgojem energetskih biljaka u promjeru 75 km oko Siska.

Ina je prije nekoliko mjeseci dovršila testiranje miskantusa za proizvodnju biogoriva, poručivši kako su rezultati testiranja optimistični jer su pokazali da tehnologija sunliquid može uspješno preraditi miskantus u lignocelulozne šećer i etanol.

Postoji globalna suglasnost da je energetska tranzicija s fosilnih izvora prema obnovljivima nužna, no istodobno ne postoji suglasje kojim tempom će se ona napraviti, a još manje suglasja ima oko toga tko bi to trebao platiti, rečeno je na okruglom stolu “Energetska industrija i cijene energije u energetskoj tranziciji”, koji je jučer u Zagrebu organizirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU).

Sveučilišni profesor i ugledni energetičar, prof. dr. Igor Dekanić, inače pročelnik 7. sekcije Znanstvenog vijeća za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku u HAZU, upozorio je na činjenicu da je, već čitavo stoljeće, pa tako i danas, cijena nafte glavno mjerilo cijene ostalih energenata. “Pariški sporazum je veliko dostignuće po pitanju energetske tranzicije i ublažavanja klimatskih promjena.

No, činjenica je da niti jedna konferencija nakon Pariza, koji je bio 2015., nije dala gotovo nikakav rezultat te se donošenje konkretnih odluka samo odgađa. Problem je, naravno, u gospodarskim interesima raznih zemalja, a centralno pitanje je cijena, odnosno tko bi trebao platiti saniranje postojeće štete te investirati u razvoj novih tehnologija”, kaže Dekanić. Dodaje da je bilo planirano da se globalno 100 milijardi dolara godišnje utroši u financiranje energetskog miksa – energetske tranzicije, no da nema suglasja tko bi to trebao platiti.

“Čitavu priču o energetskoj tranziciji i obnovljivim izvorima energije, prije svega, vodi Europa odnosno Europska unija. No, pitanje je ima EU danas tu snagu. Prije 50-ak godina je 4% svjetskog stanovništva, Europa i Sjeverna Amerika, trošilo 40% ukupne svjetske energije. Danas EU28 troši 10%, a s Brexitom će to pasti na oko 7,5%. Stoga je veliko pitanje hoće li Europa, koja je zapravo postala energetski patuljak u svakom smislu, imati snage nametnuti svoju agendu po tom pitanju zemljama kao što su Kina, Indija, a i SAD”, kaže prof. Dekanić.

Na skupu u HAZU je upozoreno da niske cijene nafte utječu na manje investicija u, uglavnom skuplje, projekte obnovljivih izvora. A cijene fosilne energije – nafte, plina i ugljena – uglavnom su stabilne već 20-ak godina. Također je bilo riječi o tome da neke činjenice energetske tranzicije, poput energetske neutralnosti i sličnog još uvijek nisu od kraja definirane – primjerice, je li neka vjetroelektrana 100 posto energetski neutralna?

Da, ako se promatra samo njezina proizvodnja struje, ali ako se u obzir uzima i energija potrebna za njezinu izgradnju, održavanje, sanaciju te priključne i pričuvne kapacitete, onda je stvar malo drukčija. Gdje je u toj čitavoj priči Hrvatska? Kako je istaknuo Igor Grozdanić iz Hrvatske gospodarske komore (HGK), po pitanju statistike deklarirane prema EU, Hrvatska stoji dobro po pitanju energetske tranzicije jer ima značajan udio energije zbog brojnih hidroelektrana.

No, upozorio je da vrlo loše stojimo po pitanju prometa. “EU je propisao da članice do 2030. moraju imati 13, nova Komisija govori i o čak 16% voznog parka na alternativna goriva. Mi smo danas na ispod jedan posto, a iza nas su samo još Estonija i Grčka. Činjenica je da nam je 67 posto ukupnog voznog parka na dizel, dok se on u Europi smanjuje i zabranjuje. Bez uključivanja Ine, kao stožerne energetske tvrtke u Hrvatskoj, u značajne investicije u alternativna goriva i infrastrukturu, mi do 2030. nećemo dostići niti 8%, a kamoli 13 ili 16% udjela, piše Poslovni dnevnik.

Prema vladinim podacima, između ožujka 2015. i prosinca 2019. godine Indija je dodala 98 GW snage za proizvodnju električne energije, od čega se 52 posto temeljilo na tehnologijama obnovljivih izvora energije u kojima je dominirala solarna energija, što je dovelo 30 GW novih projekata. Tijekom posljednjih pet godina, kapacitet solarne energije u Indiji povećao se za više od 10 puta – na 33,7 GW (na dan 31. prosinca 2019. godine).

U vjetroenergetskom sektoru dodano je nešto više od 14 GW novih kapaciteta. Došlo je do usporavanja dodavanja novih kapaciteta zbog prelaska vlade prema konkurentnom aukcijskom sustavu početkom 2017. godine. S instaliranim kapacitetom od 37,5 GW na kraju 2019. vjetroelektrane bi uskoro mogle izgubiti svoju poziciju vodeće tehnologije obnovljivih izvora energije u Indiji od konkurentnije solarne energije.

Kapacitet proizvodnje energije temeljen na proizvodnji biomase i biogorivu više se nego udvostručio – sa 4,4 GW na 9,8 GW tijekom istog razdoblja. No rast kapaciteta ovih tehnologija naglo je usporio dodavanjem samo 1 GW od ožujka 2018. godine. Kad je riječ o hidroenergiji i velikim hidro projektima (veći od 25 MW), samo je 4 GW novih kapaciteta dodano tijekom tog razdoblja. Nuklearna energija je prošla čak i lošije s dodatnim 1 GW novih kapaciteta.

Također, u posljednjih pet godina dodano je 42 GW novih kapaciteta fosilnih goriva (ugljen, dizel i plin). Očekivano, ugljen je bio dominantna tehnologija – dodano je 41 GW snage. U 12 od 18 tromjesečja (do kraja prosinca 2019.), dodani kapaciteti tehnologija obnovljivih izvora energije premašili su kapacitete temeljene na fosilnim gorivima. U ožujku 2015. udio fosilnih goriva u instaliranom kapacitetu Indije iznosio je 69,5 posto, a smanjio se na 62,6 posto u prosincu 2019. Udio tehnologija obnovljivih izvora energije porastao je u istom periodu s 13,2 posto na 23,3 posto u istom razdoblju, piše portal Oie.hr.

Drobne Popović je za Slovenski radio potvrdila da je tvrtka zainteresirana za rast u Sloveniji i drugim tržištima na kojima je i do sada bila prisutna, a među kojima je najznačajnija njena prisutnost u Hrvatskoj.

Kako piše Delo, to je iznenađenje s obzirom da je na inicijativu ranijeg nadzornog odbora koji je ona vodila, ostavku prije tri mjeseca morao dati dotadašnji direktor Petrola Tomaž Berločnik kojemu je nove direktorice spočitavala upravo to da je imao preambiciozne planove za investicije i akvizicije u inozemstvu.

Drobne Popović trebala bi ove godine pripremiti plan strateškog razvoja Petrola do 2025. godine, a kako navodi Delo u Petrolu za sada ne žele komentirati da je u igri i kupnja hrvatske tvrtke Crodux zbog interesa za njenih 90-ak benzinskih pumpi, čime bi Petrol pojačao svoju poziciju u prodaji naftnih derivata na hrvatskom tržištu.

Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila je lani koncentraciju Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, s obzirom da tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu na malo ukapljenim naftnim plinom (UNP) ni nakon akvizicije ne prelazi 20 posto. AZTN je prije toga dopustio i dio stjecanja kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina vezanog uz električnu energiju, stoji u tekstu slovenskog Dela

Banka je 2015. godine, prilikom sklapanja Pariškog sporazuma o klimi, najavila da će do 2020. godine povećati udio ulaganja u projekte ‘zelene’ tranzicije s 25 na 40 posto godišnje. U 2019. godini njihov je udio dosegnuo 46 posto od ukupno uloženih 10,1 milijardu eura, izvijestili su iz EBRD-a krajem prošlog tjedna.

Ukupni iznos ‘zelenih’ ulaganja i njihov udio u ukupnim ulaganjima najveći su otkada je EBRD 2015. pokrenuo program potpore zemljama-članicama u prijelazu na niskougljično i klimatski otporno gospodarstvo.

Banka je do sada potpisala ugovore o ulaganju u više od 1.900 ‘zelenih’ projekata ukupne vrijednosti 34 milijarde eura koji bi trebali smanjiti ugljičnu emisiju za 102 milijuna tona godišnje. Ukupno su prošle godine financirali 2,2 gigawata novih kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, navodi se u priopćenju.

Zelena su ulaganja gotovo udvostručena u regiji srednje i istočne Europe a gotovo utrostručena u jugoistočnoj Europi, ističu u EBRD-u, ne navodeći brojke.

Trenutno pripremaju novu petogodišnju strategiju koju će predstaviti dioničarima na godišnjoj skupštini u svibnju. U sklopu priprema odlučili su povećati financiranje projekata u zemljama-članicama a najavljuju i novu “zelenu strategiju” s ambicioznijim klimatskim ciljevima za petogodišnje razdoblje nakon 2020.

Tako je američki div Google prošle godine kupio električnu energiju dobivenu iz vjetra i sunca za opskrbu podatkovnih centara u Europskoj uniji, koja može opskrbiti približno pola milijuna domova, a Amazon ovih dana preuzima prvu tržišnu solarnu elektranu u Irskoj, ali i projekte obnovljivaca u drugim zemljama. Tim se primjerom vode i Facebook i Microsoft.

Takvi potrošači sklapaju dugoročne ugovore i time pomažu u preoblikovanju elektroenergetskih mreža u kojima su dugo dominirali konvencionalni oblici energije. No, izazov im je adekvatan prijenos obnovljive energije s jednog kraja Europe na drugi.

Dugoročnim ugovorima vide priliku za uštedu, a povećanje kapaciteta stvara zdravu konkurenciju fosilnim gorivima, sve to usprkos rascjepkanoj elektroenergetskoj mreži Europe i ograničenju prijenosa energije.

Analitičari se nadaju kako će takvi projekti dovesti do otvaranja 220 tisuća novih radnih mjesta i oko 750 milijardi eura investicija, piše WSJ

Pretresi su obavljeni u deset objekata na području nekoliko saveznih pokrajina. Pretraga je bila usredotočena na dokaze o uređajima koji manipuliraju motorima kako bi na ispitivanjima ispušnih plinova pokazivali bolje rezultate od stvarnih.

Istraga je provedena u objektima Mitsubishija, ali i kod dobavljača, između ostalog, i kod Continentala, jednog od najvećih njemačkih dobavljača automobilske industrije.

Prema saopćenju državnog tužilaštva, pogođeni su dizelski motori zapremnine 1,6 i 2,2 litra s oznakom euro 5 i 6. Tužilaštvo je pozvalo kupce Mitsubishija koji posjeduju modele izrađene nakon 2016. da se jave policiji.

Mitsubishi Njemačka, firma koja je uvoznik automobila te marke, u utorak je potvrdio medijske napise o pretresu, ali je odbio saopćiti detalje. Japanska kompanija već je 2016. priznala manipulacije motorima u svrhu prikazivanja lažnih rezultata na ispitivanju ispušnih plinova, ali je tada bila riječ o motorima na benzinski pogon. Skandali s manipulacijom automobilima s dizelskim motorima već godinama pogađaju njemačke automobilske kompanije, ponajprije one u sastavu koncerna Volkswagen.

Procjena predkvalifikacija i tehničkih čimbenika trajati do 26. ožujka, a žalbe se primaju do 31. ožujka, s rokom odgovora do 6. travnja. Ugovor s pobjednikom natječaja trebao bi biti potpisan 8. svibnja, piše Balkan Energy News portal.

Albanija planira prodavati dio energije na tržištu, a proizvodnja iz druge polovice sustava u blizini Nacionalnog parka Karavasta imat će povlaštenu cijenu na 15 godina. Procijena je taj pothvat vrijedi ukupno sto milijuna eura.

U analizi provedenoj u 2019., temeljenoj na anketi s više od 1400 zaposlenika, tvrtki i institucija, Europa i Sjeverna Amerika pokazuju najveći udio žena na poslovima s energijom vjetra (26 posto), uočene su nejednakosti u plaćama koje su niže u industriji vjetra (40 posto) nego u ukupnom gospodarstvu (68 posto), a analiza pokazuje i da žene posjeduju vještine, no kulturno-društvene norme često su i dalje glavne prepreke za veću prisutnost u sektoru. Veće sudjelovanje žena u industriji vjetra, ističu u IRENA-i, omogućilo bi tom brzorastućem sektoru da se usredotoči na neiskorištene ženske talente, osiguravajući da energetski sustavi budućnosti odgovaraju potrebama suvremenih društava i ne ostave nikoga iza sebe.

Žene su već dugo nedovoljno zastupljene u energetskoj industriji i sve dostupne informacije upućuju na to da muškarci premašuju broj žena na većini radnih mjesta, posebno na tehničkim i upravljačkim pozicijama. Energija se još uvijek smatra muškom domenom u kojoj kulturne i društvene norme utječu na donošenje odluka o zapošljavanju. Još prozaičnije, razlike na radnom mjestu odražavaju se u obrazovnim putevima, a rasprostranjena percepcija da energetika zahtijeva, prije svega, tehničke vještine i da je energija ‘prljav’ posao, pojačava te ustaljene obrasce. Drugi je čimbenik nedovoljne zastupljenosti žena oskudica ženskih uzora u sektoru i neadekvatna mreža za mentorstvo.

No koristi za tvrtke su opipljive i velike. Studije u mnogim sektorima gospodarstva pokazuju da je raznolikost radne snage dobra za rast, kulturu i održivost same organizacije. A uklanjanje prepreka koje odvraćaju ili sprečavaju žene da uđu u sektor vjetra (i ostanu u njemu) nudi nekoliko prednosti industriji, od privlačenja puno šireg talenta u tehničkim, poslovnim i administrativnim zanimanjima, novih i svježih ideja, do drugačijih gledišta.

Prema procjeni IRENA-e, gotovo četiri milijuna radnih mjesta stvoreno je u sektoru obnovljivih izvora energije između 2011. i 2019. Kao takva, industrija nudi različite mogućnosti i karijere, zahtijevajući pritom i različite vještine, talente i znanje. Stoga, poručuje se, industrija ima veliki izazov kako bi privukla i zadržala što više žena te im omogućila napredovanje, donosi portal OIE.hr