OBNOVLJIVI IZVORI

Sa sjednice NO Petrola

Na 49. sjednici Nadzornog odbora društva Petrol d.d., Ljubljana, članovi su detaljno analizirali nerevidirane izvještaje o poslovanju Grupe Petrol i društva Petrol d.d., Ljubljana za 2023. godinu. U protekloj godini, Grupa Petrol je uspješno odgovorila na izazove energetske krize, istovremeno zadržavajući čvrstu posvećenost održivom razvoju i energetskoj tranziciji. Unatoč inflaciji, regulaciji cijena energenata i geopolitičkim napetostima, Grupa je očuvala financijsku stabilnost te nastavila širenje i diverzifikaciju poslovanja, usklađujući se s dugoročnom strategijom za razdoblje 2021–2025. Nadzorni odbor ističe kako je Grupa Petrol uspješno upravljala promjenjivim poslovnim okruženjem tijekom 2023. godine zahvaljujući prilagodljivosti i otpornosti.

Reagirajući na regulaciju cijena energenata i globalne ekonomske trendove, Grupa Petrol se tijekom 2023. godine, suočila s dinamičnim izazovima na energetskom tržištu koji su započeli već u 2022. godini. I dalje visoke cijene energenata, regulacija cijena goriva, električne energije, zemnog plina i topline, zajedno s inflacijom, imale su značajan utjecaj na poslovanje Grupe Petrol. Unatoč padu cijena energenata krajem 2022. godine, vladine mjere i regulirane cijene ostale su prisutne tijekom cijele 2023. godine, što je značajno utjecalo na poslovne rezultate. S usporavanjem gospodarskog rasta, Grupa se suočila s novim izazovima, uključujući pad kupovne moći i pooštravanje financijskih uvjeta.

Unatoč dinamičnim promjenama u okruženju, Grupa Petrol je demonstrirala iznimnu prilagodljivost i kontinuirani rast, održavajući stabilnost. Grupa Petrol nastavlja svoj napredak kroz kompleksno i promjenjivo poslovno okruženje, u kojem je stalno prilagođavanje i inovativni pristup ključan za suočavanje s vanjskim izazovima.
Sašo Berger, predsjednik Uprave društva Petrol d.d., Ljubljana, istaknuo je pri objavi nerevidiranih rezultata poslovanja: “U 2023. godini, Grupa Petrol je pokazala svoju sposobnost ne samo prilagođavanja nestabilnim okolnostima, već i napretka u istima. Aktivno smo sudjelovali u oblikovanju uvjeta za budućnost, zadržavajući istovremeno financijsku stabilnost i predanost postizanju strateških ciljeva. Tako smo postavili čvrste temelje za izradu nove strategije Grupe Petrol za razdoblje 2025–2030.

U 2023. godini, Grupa Petrol bilježila je prihode od prodaje u iznosu od 7,0 milijardi eura, što je rezultiralo padom od 26% u usporedbi s prethodnom godinom, prije svega zbog smanjenih cijena goriva i drugih energenata. Prodaja goriva je iznosila 3,8 milijuna tona, što predstavlja pad od 8% u odnosu na prethodnu godinu, dok je prodaja trgovačke robe i usluga dosegnula iznos od 571,2 milijuna eura, bilježeći rast od 10% u odnosu na 2022. godinu. Prihodi od trgovačke robe i usluga povećani su na slovenskom, ali i na tržištima jugoistočne Europe. Također, prodano je 16,6 TWh zemnog plina, 12,8 TWh električne energije i 143,4 tisuće MWh topline.

Poslovanje u 2023. godini odvijalo se u značajno promijenjenim okolnostima u usporedbi s prethodnom godinom. Situacija se stabilizirala na energetskim tržištima, što je rezultiralo blažom regulacijom cijena nekih naftnih derivata u odnosu na 2022. godinu. Prilagođeni bruto poslovni dobitak u 2023. godini iznosio je 677,6 milijuna eura, što je porast od 72% u odnosu na prethodnu godinu. Troškovi poslovanja Grupe Petrol u istom razdoblju iznosili su 561,3 milijuna eura, što je povećanje od 20% u odnosu na 2022. godinu. Glavni razlog povećanja troškova proizlazi iz viših cijena materijala i povećanih troškova rada.

U 2023. godini, EBITDA je dosegnula 277,1 milijun eura, što predstavlja povećanje od 180,8 milijuna eura u odnosu na prethodnu godinu. Struktura EBITDA-e se normalizirala u usporedbi s 2022. godinom, kada su na energetskim tržištima prevladavale izvanredne okolnosti. Primjetan je porast udjela EBITDA-e proizvodne skupine Energija i rješenja, što je u skladu sa strateškim ciljevima prelaska s klasičnih energetskih izvora na čišće obnovljive izvore energije. Čista poslovna dobit ostvarena u 2023. godini iznosila je 136,6 milijuna eura, što je 139,2 milijuna eura više nego 2022. godine, kada je zabilježen gubitak.

U 2023. godini, Grupa Petrol je za neto ulaganja izdvojila 82,9 milijuna eura, što predstavlja značajno povećanje od 38,7% u odnosu na prethodnu godinu, kada su ograničena financijska sredstva omogućila ulaganja u iznosu od 59,8 milijuna EUR. Iako su se suočavali s izazovima kao što su energetska kriza, energetska tranzicija i regulatorni zahvati te neizvjesnost u vezi s nadoknadom štete iz naslova regulacije cijena, što je rezultiralo značajnim smanjenjem ulaganja u 2022. godini, Grupa Petrol je u 2023. godini uspješno nastavila provoditi ključne razvojne projekte.
Uspješno je nastavljena strategija upravljanja dugom, pri čemu je neto zaduženost smanjena ispod razine iz 2021. godine. Svi ključni pokazatelji, zadržani su na prihvatljivim razinama, što Petrolu omogućuje financijski čvrste temelje za buduće poslovanje. Bonitetna agencija S&P Global Ratings u prosincu 2023. godine potvrdila je društvu Petrol d.d., Ljubljana, dugoročnu kreditnu ocjenu »BBB-« i kratkoročnu »A-3« te ocjenu budućih izgleda kreditne ocjene »stabilno«.

„Unatoč tržišnim izazovima, skupina Petrol u 2023. godini održala je uravnoteženu financijsku strukturu i likvidnost, što nam omogućava da s optimizmom gledamo na buduće razdoblje. Učinkovito upravljanje rizicima, pažljivo upravljanje troškovima i odgovorno ulaganje osigurat će da Petrol bude spreman za provođenje daljnjih strateških planova, posebno u projekte koji podržavaju energetsku tranziciju i održivi razvoj“, istaknuo je Drago Kavšek, član uprave Petrol d.d., Ljubljana, zadužen za financijsko upravljanje, upravljanje rizicima i optimizaciju poslovanja.

Iako je energetska kriza predstavljala izazov, Grupa Petrol je u 2023. godini postigla stabilizaciju poslovanja, što je bilo presudno za očuvanje snažne financijske pozicije. Unatoč neprekidnom negativnom utjecaju regulacije cijena energenata od njezinog stupanja na snagu, Grupa Petrol i dalje čvrsto stoji iza održavanja visokih standarda, potvrđenih od strane renomirane bonitetne agencije S&P Global Ratings. Optimizacijom poslovnih procesa i upravljanjem troškovima, postavili smo čvrste temelje za budućnost. Unatoč trenutno važećem zakonodavstvu koje ograničava marže na određene naftne derivate i istovremeno usporava razvojni potencijal, Petrol će nastaviti slijediti strateške smjernice zelenog prijelaza.

„U 2024. godini planiramo pojačati ulaganja koja su zbog raznih vanjskih faktora bila usporena u 2022. i 2023. godini. S predanošću prema energetskoj tranziciji i naglaskom na pružanju izvanrednog korisničkog iskustva, Grupa Petrol će nastaviti raditi na osiguravanju stabilnosti i profitabilnosti za dioničare čak i u okviru promijenjenih energetskih i ekonomskih uvjeta“, izjavio je Sašo Berger, predsjednik Uprave društva Petrol d.d., Ljubljana.

Nadzorni odbor je ocijenio da se Grupa Petrol u 2023. godini uspješno suočila s izazovima koje je donijela energetska kriza i efikasno se prilagodila dinamičnim tržišnim uvjetima. Godina je označila i značajne promjene u upravljanju društvom. Obnovljena Uprava, koja sada djeluje u punom sastavu, već je započela s pripremom poslovne strategije za razdoblje 2025-2030. Prema ocjeni Nadzornog odbora, Uprava je pokazala kompetentno vođenje pod utjecajem regulatornih promjena i energetske tranzicije, pri čemu je naglasak na diverzifikaciji ponude i prilagodljivosti u poslovanju ublažio utjecaj nestabilnih tržišnih kretanja. Optimizacija nabavnih procesa osigurala je pouzdanu opskrbu energentima i podršku klijentima na visokoj razini.

U Adria regiji

MOL Grupa ažurirala je svoju dugoročnu strategiju SHAPE TOMORROW: cilj kompanije je učiniti regiju zelenijom, konkurentnijom i samodostatnom. Ažurirana strategija stavlja veći naglasak na obnovljiva goriva, zeleni vodik, biometan i geotermalnu energiju. Do 2030. godine zelena ulaganja nadmašit će iznos od četiri milijarde dolara s ciljem postizanja ugljične neutralnosti do 2050.

Prioritet ažurirane dugoročne strategije jest osigurati sigurnost opskrbe energijom i omogućiti stabilnu zelenu tranziciju. Kompanija stoga dodatno jača svoj portfelj tradicionalne imovine, dok će do 2030. za zelena ulaganja izdvojiti više od četiri milijarde dolara.

Djelatnost Rafinerija i marketinga nastavlja jačati svoje pozicije u preradi nafte u Europi, istovremeno se dinamično prilagođavajući promijenjenim potrebama mobilnosti i gospodarstva. Obnovljiva goriva otvaraju nove dimenzije u održivoj mobilnosti: ažurirana strategija usmjerena je na proizvodnju biometana i zelenog vodika, dok kružno gospodarstvo povećava doprinos biokomponenti i otpada u proizvodnji.

S ciljem diversifikacije i odmaka od fosilnih goriva, MOL Grupa do 2030. planira uložiti milijardu dolara u integraciju otpada, recikliranje i projekte srednje razine u kemijskoj industriji. Kompanija će svoju preradu nafte učiniti fleksibilnijom kako bi zadovoljila zahtjeve gospodarskog i regulatornog okruženja i dodatno ojačala sigurnost opskrbe u regiji.

Do 2030. MOL planira uložiti više od milijardu dolara u projekte koji omogućuju energetsku učinkovitost, povećanje udjela održivih goriva u svom portfelju i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina ima ključnu ulogu u financiranju transformacije na razini Grupe, a usporavanje prirodnog pada proizvodnje i dalje je prioritet. MOL Grupa će tijekom narednih pet godina zadržati proizvodnju na prosječnoj dnevnoj razini od najmanje 90.000 barela ekvivalenta nafte.

Analiza Bruegela

Europska unija suočava se s izazovom trgovinskog rata oko materijala za solarnu energiju, pri čemu Kina dominira više od 80 posto globalnih kapaciteta fotonaponske industrije. Taj dominatni položaj Kine stavlja Europu u nepovoljan položaj, budući da se solarni paneli iz Kine nude po izuzetno niskim cijenama, zahvaljujući snažnoj subvenciji kineske industrije.

Prema analizi europskog think-tanka Bruegel, čak 95 posto panela koji se koriste u EU dolazi iz Kine, što postavlja pitanje ovisnosti EU o kineskim dobavljačima.

Sukladno tome, brojni stručnjaci ističu nužnost razvoja vlastitih industrijskih lanaca vrijednosti unutar EU. To bi podrazumijevalo vertikalno integrirane lance proizvodnje koji obuhvaćaju ključne komponente poput polisilicija, ingota, wafera, ćelija, modula i drugih. Ova inicijativa zahtijeva snažnu podršku na razini EU i njezinih članica, a kao primjer navode se Sjedinjene Američke Države, koje su uvelike poticale domaću proizvodnju fotonaponskih komponenti putem modela poticaja poput IRA (Inflation Reduction Act).

Osim ekonomske sigurnosti, postoji zabrinutost i zbog geopolitičke ranjivosti koja proizlazi iz ovisnosti o uvozu solarnih panela iz Kine. Planovi EU za značajno povećanje instaliranih solarnih kapaciteta do 2030. godine postavljaju dodatni pritisak na potrebu diversifikacije izvora nabave i smanjenja ovisnosti o kineskim dobavljačima. Kako bi se očuvala industrijska konkurentnost i osigurala ekonomska neovisnost, EU mora uložiti napore u razvoj vlastite proizvodnje solarnih komponenti i potaknuti investicije u domaću industriju.

Investitori za Bloomberg Adria

Europska unija se suočava s potrebom za znatnim ubrzanjem svoje zelene tranzicije ako želi ispuniti cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine, kako je predviđeno zelenim planom. Jedan od ključnih izazova jest ubrzanje procesa dobivanja dozvola za ulaganja u obnovljive izvore energije. Trenutno, u Europskoj uniji, proces dobivanja dozvola za izgradnju vjetroelektrana ili solarnih elektrana traje oko pet godina, dok u Hrvatskoj često traje i duže od sedam godina.

Sporost ovih dozvolnih procesa predstavlja ključni problem za zelena ulaganja, koja su u Hrvatskoj posebno važna zbog obilja sunca i vjetra u regijama poput Dalmacije, Slavonije i Like. Drugi izazov predstavlja povezivanje s elektroenergetskom mrežom, što je također jedna od prepreka za razvoj ovakvih projekata. O ovoj temi su razgovarali stručnjaci za obnovljive izvore energije, Mario Klarić, direktor tvrtke Professio Energija koja je uložila u mnoge projekte vjetroelektrana i solarnih elektrana, te Phillipe Bozier, predstavnik konzultantske tvrtke Mazars.

Klarić i Bozier se slažu da Hrvatska treba ozbiljno razmotriti izgradnju drugog bloka nuklearne elektrane Krško. Energetika je ključna za energetsku tranziciju, a ulaganja u vjetroelektrane i solarnu energiju su atraktivna i u Hrvatskoj. Bankarski sektor često financira takve projekte, no njihova realizacija je često izuzetno spora.

Klarić ističe da je Dalmacija najbogatija vjetrom i suncem, ali da su Slavonija i Lika također atraktivne lokacije za takve projekte. Bozier naglašava važnost nuklearne energije kao doprinosa energetskoj tranziciji, uz oprezne mjere kako bi se izbjegli rizici.

Ukratko, ubrzanje zelene tranzicije je imperativ za EU ako želi postići cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine. Hrvatska, poput drugih zemalja, suočava se s izazovima u procesu dobivanja dozvola i povezivanju s elektroenergetskom mrežom, ali ima veliki potencijal za razvoj obnovljivih izvora energije poput vjetra i sunca, donosi Bloomberg Adria.

Subvencije od 30 milijuna eura

Država će izgradnju punionica za vozila na vodik subvencionirati s bespovratnih 30 milijuna eura, od čega će 15 milijuna eura biti stavljeno na raspolaganje već ove godine, proizlazi iz odluke o poticajima za korištenje vozila na vodik koju je ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan objavio u četvrtak.

U planu je, prema istome izvoru, izgradnja šest punionica za automobile i kamione na vodik čije će lokacije biti poznate nakon sprovedenog javnog natječaja i zaprimanja ponuda tvrtki zainteresiranih za subvencije te odluka o njihovom (ne)prihvaćanju. S obzirom na to da država planira već ove godine potrošiti pola predviđenog iznosa za spomenute subvencije, na raspisivanje javnog natječaja za ponude tvrtki ne bi trebalo dugo čekati.

Država je spremna izgradnju punionice za automobile poticati s maksimalnim iznosom od dva milijuna eura, dok je za kamione ‘prag‘ 3,5 milijuna eura. Dio budžeta u očekivanom natječaju bit će ponuđen i za izgradnju punionica za električna vozila, ali samo ako je struja za punionice dobivena iz obnovljivih izvora energije.

Hrvatska trenutno nema nijednu javnu punionicu za vozila na vodik, a planiranih šest moralo bi biti u funkciji do 2026..Budući da se u proizvodnji vodika također koristi električna energija, tvrtke koje će dobiti poticaje za izgradnju punionica za vozila na vodik morat će, prema odluci Ministarstva, do 2035. osigurati električnu energiju iz obnovljivih izvora energije.

Kada su u pitanju prihvatljive lokacije za instaliranje punionica za vozila na vodik, Ministarstvo je izbor ograničilo na domaće prometnice koje su dio TEN-T mreže Europske unije. Riječ je, među ostalim, o autocestama Varaždin-Zagreb, Zagreb-Rijeka i Zagreb-Split. Budući da je vodik u energetici sagledan kao najprihvatljivije gorivo za okoliš prije svega u javnom prijevozu, u odluci o poticajima za punionice na vodik naznačeno je kako će se subvencionirati i punionice javnih prijevozničkih tvrtki.

Geotermalni izvori energije

Završena su testiranja prve domaće geotermalne bušotine u Velikom Korenovu nedaleko od Bjelovara, a rezultati su nadmašili očekivanja. Temperatura, protočnost i kakvoća vode takve su da grad sada ima slatke brige – kako što prije tu jeftinu i zelenu energiju dovesti do krajnjih korisnika, piše HRT.

Bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak kako se investitori već interesiraju.

“Umjesto da cijeli ovaj tjedan testiramo jer obično postoje neke komplikacije, koje se događaju prilikom testiranja, jučer je sve proteklo savršeno i praktički smo mi u devet, deset sati tijekom jučerašnjeg dana dobili protočnost 30 litara, iako je bilo planirano 15-20”, poručio je.

“Ovo je sjajan podatak jer nam daje veliki potencijal za buduću eksploataciju ove bušotine, tako da praktički smo sve napravili jučer i uzeti su i preliminarni uzorci vode koja je pokazala da je voda u granicama normalnog, ali naravno i oni ozbiljni, koje ćemo dobiti tek za nekih dva, tri tjedna”, dodao je.

Osamdeset hektara poslovne zone može se grijati ovom toplom vodom. Hoće li se, s obzirom na kakvoću, ta voda moći koristiti i još za nešto drugo?

“Za sad, po preliminarnim ispitivanjima, koje imamo upravo na terenu, od nekakvih desetak parametra, kažem,svi su u granicama normalnog. Međutim, mi smo uzeli uzorke koje će ispitati Zavod Andrija Štampar, njihovi djelatnici u idućih nekoliko tjedana i detaljno izanalizirati, onda ćemo znati konkretan podatak vezano za kakvoću vode. Međutim, ovo dosta djeluje ohrabrujuće za sad”, naglasio je Hrebak.

Istaknuo je da već postoje interesi investitora.

“Gradi se upravo brza cesta, koja ulazi u srce ove zone u kojem se nalazi i ova bušotina, 83 hektara zone, čija je zemljište pod pristupačnim cijenama, i to u gradu s najmanjim porezima u državi, dakle, s najmanjim komunalnim troškovima u državi. Ja vjerujem da ovo doista može biti oaza, rekao bih, na neki način, očekujem tsunami investicija ovdje u gradu Bjelovaru, prvenstveno jer je ovaj bjelovarsko-bilogorski kraj, cijela županija, bila jako značajna po poljoprivredi. Nažalost, zadnjih 30 godina je to palo. Ovdje očekujem hrpu staklenika i jako puno onih koji žele pod povoljnim uvjetima proizvoditi konkurentne proizvode i prodavati ih na tržištu”, rekao je bjelovarski gradonačelnik.

Pet bušotina će se raditi u gradu.

“Mi već od sutra planiramo da ćemo u idućih osam do deset mjeseci dobiti dozvolu za eksploataciju, dakle, već se može krenuti u konkretnu proizvodnju. Nas ne zanimaju priče, mi ovdje ono što se može napraviti mi ovdje isporučujemo odmah”, naglasio je.

S dubine od 1260 metara, temperature 83 Celzijeva stupnja u ležištu, stigla je voda koja bi trebala donijeti revoluciju bjelovarskom gospodarstvu.

“Toplinska snaga te bušotine je oko šest megavata toplinski, a to možete upotrijebiti za sedam hektara staklenika, za 400-500 stanova od 70 kvadrata, to je ono što ta jedna bušotina može toplinskom energijom opslužiti”, rekao je voditelj izvođenja naftno-rudarskih radova Mladen Škrlec.

Bušotina je usred nove poslovne zone do koje će voditi brza cesta koja se upravo gradi pa ne bi trebalo proći mnogo vremena do početka korištenja ove vode za grijanje proizvodnih pogona, ali i budućih termi.

“Poslovna zona bi do kraja godine trebala biti isprojektirana i onda u roku od godine dana bi se trebalo graditi”, dodao je direktor Termi Bjelovar Zvonimir Žarec.

DW

BiH je pred novom arbitražom od 100 milijuna eura. HEP traži naknadu za ulaganja u RiTE Gacko nakon što su Slovenci “dobili” RiTE Ugljevik. Je li razlog arbitraže obnova projekta “Gornji horizonti”?

Urgencija za urgencijom izlazile su 2017. godine iz Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine kako bi se mirnim putem riješio zahtjev Hrvatske elektroprivrede (HEP), koja na osnovi prijeratnih ulaganja u Rudnik i termoelektranu (RiTE) Gacko, traži naknadu od 100 milijuna eura. Tadašnji Saziv vijeća ministara formirao je komisiju za rješavanje spora u kojem su bili predstavnici RiTE Gacko, Pravobranilaštva BiH i nadležnog ministarstva u Republici Srpskoj. Ali je na tome ostalo.

„Mi smo pregovarali, Hrvati su tražili svoje, ali ne možeš ti da pričaš s tim ljudima (predstavnici termoelektrane i entitetskih vlasti, op.a.) jer nemaju pojma. Oni su bili tamo rodoljubi koji su se busali u prsa. Oni su to upropastili. I vidjeli ljudi (HEP, op.a.) da nemaju s kim pregovarati i poslali tužbu“, kaže za DW Mlađen Mandić, koji je u trenutku podnošenja zahtjeva HEP-a, ali i ostalih tužbi, bio na čelu Pravobranilaštva BiH. S obzirom na sve viđeno kaže da nije pitanje hoće li tužba biti izgubljena ili dobivena, već koliko će se morati platiti Hrvatima.

„To se moglo riješiti za deseti dio iznosa koji ćemo morati platiti. A ako još tome dodamo dva milijuna eura koje trebaju Bosni i Hercegovini odnosno Republici Srpskoj za sudjelovanje u arbitraži, ne treba dalje ništa da vam pričam“, kaže Mandić.

Hrvatska potražuje stotinu milijuna eura plus kamate na osnovi ulaganja u RiTE Gacko tijekom osamdesetih godina. Sve republike tadašnje Jugoslavije ulagale su u one manje razvijene, a BiH je bila na samom vrhu. Hrvati su kao i Slovenci ulagali u energetiku, a gacki gigant bio je jedan od subjekata čiju su izgradnju sufinancirali, uz uvjet isporuke jedne trećine električne energije.

Sve je funkcioniralo do početka rata 1992. godine, a Hrvatska sada traži svoje. Prvo su 2017. pokušali kroz mirno rješavanje sporova, ali s obzirom na to da nije bilo sluha kod vlasti u RS-u u BiH, proces arbitraže je sve izvjesniji.

„Na osnovi ulaganja u TE Gacko u vrijeme SFRJ, HEP smatra da ima određena prava, uključujući potraživanja na ime obeštećenja. Električnu energiju iz te elektrane HEP je preuzimao u razdoblju od 1984. do 1992. godine, kada je BiH, odnosno Republika Srpska, nacionalizirala ulaganje HEP-a”, rekli su za DW iz hrvatske kompanije, podsjećajući da su 2017. godine Vijeću ministara BiH uputili zahtjev za mirnim rješavanjem spora.

„Pravobranilaštvo BiH je tri puta od HEP-a tražilo produžavanje roka za izjašnjavanje, te HEP do danas nije dobio konkretan odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno konkretan prijedlog eventualne nagodbe“, rekli su u HEP-u, navodeći da više informacija ne mogu davati zbog postupka koji je u tijeku.

Direktor RiTE Gacko Maksim Skoko kaže da je cijeli slučaj prebačen na Bosnu i Hercegovinu i da nema više informacija o tome. „To sve ide na BiH, mi nismo u toku što se događa, jer se o tome obavještava BiH, ne mi kao privredni subjekt. Ja vam zaista nisam sugovornik za ta pitanja”, rekao je Skoko.

Pravobranilaštvo BiH je potvrdilo da je obaviješteno o namjeri Hrvatske da ide u arbitražu, a vlast Republike Srpske ići će na ucjenu ako HEP ostane pri arbitraži.

„Ako Hrvatska ne želi dogovor, onda će dobiti tužbu za hidroelektranu „Dubrovnik”, koja je znatno veća od njihove za „Gacko”, rekao je premijer RS-a Radovan Višković i pozvao Hrvatsku da se postigne dogovor bez tužbenih zahtjeva.

A hidroelektrana „Dubrovnik” je građena kao dio sustava tri hidroelektrane – Trebinje 1, Trebinje i Trebišnjica. Akumulacijski potencijal je Bilećko jezero i dio infrastrukture nalazi se na teritoriju Republike Srpske. Prije nekoliko godina isto pitanje reciprociteta potegao je i ministar industrije energetike i rudarstva Petar Đokić, rekavši da se i u tom pravcu može ići ako ne dođe do mirnog rješenja spora.

Ipak, problem je malo dublje prirode ako se vratimo malo više od desetljeća unazad. Tadašnji potpredsjednik hrvatske Vlade Radimir Čačić i premijer RS-a Aleksandar Džombić dogovorili su 2012. na sastanku u Banjaluci formiranje zajedničke kompanije za izgradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, vrijednosti 170 milijuna eura. Bilo je predviđeno da hidroelektrana kapaciteta 300 megavata bude izgrađena kod Dubrovnika, a da se opskrbljuje vodom iz Hidroelektrane Trebišnjica.

Sustav “Gornji horizonti”, davno planiran, nikad realiziranFoto: DW
Iako su obojica najavili završetak radova tri godine kasnije, projekt nikad nije realiziran. Republika Srpska je hrvatskoj strani poslala i ponudu za gradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, ali bez odgovora, što je na kraju dovelo do aktiviranja projekta „Gornji horizonti”, starog više od pet desetljeća.

Radi se o megaprojektu velikog zahvata u slivu rijeke Trebišnjice, koji se sastoji iz sedam hidroelektrana i šest akumulacijskih bazena. Realizacija je počela u bivšoj Jugoslaviji sredinom prošlog stoljeća, a vlada Republike Srpske uložila je do sada oko 150 milijuna maraka u dio sustava „Gornji horizonti” Dabar, Nevesinje i Bileća. Postojeća Hidroelektrana Dubrovnik dio je projekta „Donji horizonti” iz istog razdoblja i čine ga još hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Čapljina i Plat, koje su u sastavu Elektroprivrede Republike Srpske (Trebinje 1,2), Elektroprivrede HZ Herceg Bosne (Čapljina) i Hrvatske Elektroprivrede (Plat).

Rijeka plave boje između zelenih brežuljaka, uz rijeku više naseljaRijeka plave boje između zelenih brežuljaka, uz rijeku više naselja

A ako do arbitraže dođe u slučaju RiTE Gacko, malo je vjerojatno da će se primjenjivati reciprocitet, smatraju stručnjaci, iako bi sve ovo moglo biti razlog spora. Taj spor će, kaže Mandić, sigurno pripasti Hrvatima, zbog identičnog slučaja koji su Slovenci vodili protiv BiH, potražujući naknadu za ulaganje u Rudnik i Termoelektrane Ugljevik.

Slovenija je tužila i dobila Republiku Srpsku koja mora isplatiti Slovencima 67 milijuna eura i osigurati isporuku trećine električne energije dok god je termoelektrana u funkciji. Đokić poručuje da je povoljno okončan spor za Republiku Srpsku, jer da je zahtjev prihvaćen u cijelosti, koji je uz kamatu iznosio preko milijardu eura, to bi već bio problem.

„To bi istog momenta zatvorilo RiTE Ugljevik i ona bi morala otići u stečaj. To bi bio kraj života za Ugljevik”, rekao je Đokić.

Prognoze, međutim, nisu dobre u slučaju Gacka jer su Hrvati čekali upravo nedavnu odluku arbitražnog suda u slučaju Ugljevika na koju se mogu pozvati. Ekonomistica Svetlana Cenić kaže da ne treba biti previše pametan da se vidi na koju kartu Hrvati igraju.

„Pitanje je samo tko će još tu biti „dobar“ i tko je tu u talu“ , kaže Cenić, ne isključujući mogućost da je sve dogovoreno.

„Vrlo je čudno, jer ovakva pitanja ako se odmah ne dogovore ili je apsolutni idiotizam, glupost i neznanje ili su loše namjere. Treće nema. Tko je lud da pušta da izgubi i da mora jednu trećinu struje davati, a postoji sukcesija. Pa ulagala je Bosna i Hercegovina u hrvatsko primorje pa što je dobila? Odakle dobiva Dubrovnik vodu? I ništa”, kaže Cenić, ističući da u slučaju gubitka svih ovih sporova, „struje za izvoz kojom se toliko hvalimo”, neće biti.

„Naš pozdrav će uskoro biti – klekneš i tko god prođe, od privrede do diplomacije i svih ostalih, obavi prođi”, slikovito objašnjava Cenić stanje u koje je aktualna vlast dovela građane u svim segmentima društva.

Republika Srpska izgubila je i 90 milijuna maraka u arbitražnom sporu zbog jednostranog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu. Ugovor vrijedan 165 milijuna eura je raskinut jednostrano 2015. godine, 11 godina od potpisivanja. Slovenski „Vijadukt” je pokrenuo zahtjev za arbitražu protiv BiH, kao jedinoj mogućoj strani u postupku.

„Ja sam vodio i dobio dvije arbitraže. Republika Srpska me isključila iz hidroelektrana Vrbas i izgubili su. Umjesto milijun sada trebaju platiti sto milijuna. Ne možeš objasniti ljudima koji ne znaju ništa, a oni smatraju da je korisno za RS da oni ističu svoj patriotizam. To nema veze s pravom, pobogu, kaže bivši pravobranilac Mandić, ističući da je nevjerojatno kakvi se propusti prave.

„Pa ne treba vam ništa drugo nego podatak da su u sporu s hidroelektranom Vrbas održali neku konferenciju preko video linka. Zamisli, suđenje koje košta sto milijuna održali preko video linka kao da je Zadruga“, kaže Mandić, koji još jednom upozorava da će, ako bude potvrđena arbitraža HEP-a, BiH sigurno izgubiti.

„Žao mi je, ali izgubit ćemo sigurno. To je bila jedna država, ne znam kako su podveli to uopće pod međunarodni spor jer je ulaganje bilo u jednu državu. Ali to ovi naši ne mogu shvatiti“, zaključuje Mandić, sa žaljenjem konstatirajući da će lažni patriotizam koji proizlazi iz neznanja pojedinaca, platiti Republika Srpska i građani, piše DW.

Geotermalni izvori energije

Hrvatska podružnica Dravacel britanskog investitora Cindrigo podnijela je zahtjev Agenciji za ugljikovodike (AZU) za dodatnih šest mjeseci produljenja dozvole za rad na istražnom geotermalnom prostoru Slatina 3, objavili su iz tvrtke Cindrigo.

Potvrda od AZU-a bi trajanje dozvole produljila do kraja listopada ove godine.

Kako Cindrigo navodi u objašnjenju, produljenje dozvole je nužno kako bi se moglo prijeći iz istraživačke faze u fazu eksploatacije.

Pritom napominju da je postignut dogovor s investicijskom tvrtkom Tri Ri Asset Management o odgodi povlačenja novaca za rad na prostoru Slatina 3 u okviru konvertibilnog zajma vrijednog 10 milijuna funti dok se ne odobri produljenje dozvole.

Cindrigo ističe da su mu glavni fokus djelovanja geotermalni projekti u središnjoj Europi pri čemu je ponajprije usredotočen na Panonski bazen. Namjera im je, kako kažu, postati bitan opskrbljivač obnovljivom energijom na temelju geotermalnih izvora, odnosno da žele imati do 2030. ugovore za 1.000 megavata (MW) instaliranih kapaciteta.

Početni planirani kapacitet za Slatinu 3 je 20 MW s ambicijom da se u konačnici to eventualno poveća na 100 MW.

Savezni ured za energetiku

Prošle godine ugljen više nije bio glavni izvor energije za proizvodnju električne energije – na prvo mjesto je došla energija vjetra. Njemačka gotovo trećinu električne energije, 31 posto, dobiva iz vjetra, objavio je u četvrtak Savezni ured za statistiku.

Proizvodnja električne energije iz vjetra oborila je novi rekord, sa 139,3 milijarde kilovatsati. Osim toga, u 2023. prvi put u gotovo svih 12 mjeseci proizvedeno je više električne energije iz obnovljivih izvora, poput vjetra, vode i sunca, nego iz konvencionalnih.

Zeleni izvori proizveli su 251,8 milijardi kWh ili 56 posto ukupne proizvodnje električne energije. Njemačka je proizvela ukupno 449,8 milijardi kWh.

Ugljen je i 2022. bio najvažniji izvor električne energije s udjelom od 33,2 posto, dok je energija vjetra pokrivala znatno manjih 24 posto. Ugljen je s udjelom od 26,1 posto lani ostao na drugom mjestu.

Obnovljivi izvori i dalje su zaostajali u 2022. godini s udjelom od 46,3 posto.

Statističari su objasnili da je energija vjetra prošle godine toliko porasla jer je bilo više vjetra i jer su kapaciteti prošireni.

Na udjele različitih izvora utjecala je i činjenica da je smanjena ukupna količina proizvedene električne energije – za 11,8 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Razlozi su to što je potražnja u energetski intenzivnim industrijama bila manja zbog slabog gospodarstva te što je znatno porastao uvoz električne energije, za 40,6 posto.

Intervju Darko Tipurić

Proteklih mjeseci geotermani izvori energije, njihovo istraživanje i korištenje, doživjelo je svojevrsnu renesansu. Kako kroz aktivnosti Agencije za ugljikovodike, tako i kroz politike i nastojanja jedinica lokalne samouprave.

Zbog toga se ovog mjeseca u Bjelovaru održava forum o ekonomskim potencijalima geotermalne energije u našoj zemlji. Suorganizator je Hrvatsko društvo ekonomista, na čijem je čelu Darko Tipurić. Bila je to prigoda razgovarati o temi foruma i potencijalima geotermalne energije.

U Bjelovaru se održava forum pod nazivom “Ekonomski potencijali geotermalne energije u Republici Hrvatskoj” u organizaciji Hrvatskog društva ekonomista i Rotary kluba Bjelovar. Kako se razvila ideja i potreba za progovaranjem o ovoj temi?
Geotermalna energija može pružiti i električnu i toplinsku energiju, kao i osigurati ekstrakciju minerala s dodanom vrijednošću poput litija za proizvodnju baterija. Kao izvor električne energije, pruža pouzdanu proizvodnju s visokom energetskom učinkovitošću, niskim emisijama stakleničkih plinova i malim ekološkim otiskom; dugoročno je održiv izvor kada se pravilno upravlja.

Kao izvor topline, geotermalna energija je skalabilna, ima niske operativne troškove, nudi povećanu učinkovitost osiguravanjem topline izravno i smanjuje potrošnju električne energije za grijanje i hlađenje. Korištenjem geotermalne energije smanjuje se potrošnja konvencionalnih energenata što rezultira pozitivnim utjecajem na okoliš. Prije deset godina smo u Bjelovaru održali forum na kojem smo među prvima raspravljali o gospodarskim potencijalima geotermalne energije u Hrvatskoj, pa smo htjeli na istom mjestu razgovarati o istoj temi.

Što sudionici mogu očekivati na Forumu, koje panele i rasprave mogu poslušati?
Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj geotermalne energije, posebno na područjima gdje se nalaze geotermalni izvori, poput područja Podravine, Sjeverozapadne Hrvatske, Međimurja i Zagorja, u kojima je temperaturni gradijent (povećanje temperature po jediničnom metru) 60 posto veći od europskog prosjeka.

Forum će biti organiziran u formi uvodnih izlaganja i panel-rasprave na kojima će sudionici izložiti svoja razmišljanja o ekološkim i ekonomskim koristima iskorištavanja geotermalnih izvora i prikladnim strategijama lokalnih zajednica kako bi se maksimizirale društvene koristi. Osim toga, razmotrit će se i njezin pozitivan ekonomski utjecaj i potencijal stvaranja novih poslovnih kapaciteta i projekta naslonjenih na iskorištavanje geotermalne energije, ali i istaknuti mogući nedostatci i zapreke.

Koje su glavne ekonomske koristi za iskorištavanje geotermalne energije u Hrvatskoj?
Proizvodnja geotermalne energije moguća je čitave godine te je uz proizvodnju električne energije moguće korištenje toplinske energije geotermalne vode u različite svrhe kao što su grijanje i hlađenje stambenih i poslovnih zgrada, sušare, plastenici, turistički sadržaji itd. Korištenje postojećeg geotermalnog potencijala može imati multiplikacijski efekt na razvoj, posebno u razvitku industrijskih i poduzetničkih parkova, uz dugoročnu predvidljivost proizvodnje energije.

Ovaj oblik energije se također može iskoristiti u sinergiji u različitim industrijama kroz međuindustrijske projekte, uključujući ostale obnovljive izvore energije, no isto tako naftu i plin, zeleni vodik, ekstrakciju minerala, pohranu energije u rudnicima te hvatanje i skladištenje ugljika.

Što može pogodovati iskorištavanju geotermalne energije te imaju li lokalne zajednice ulogu u tome?
Lokalna zajednica treba biti jedan od krucijalnih dionika u procesu razvoja geotermalnih resursa. Strateški energetski razvoj brojnih općina i gradova može se nasloniti geotermalnu energiju, i to za raznovrsne turističke, balneološke, industrijske i poljoprivredne svrhe.

Osim razvitka poduzetničkih eko-parkova i potencijala za grijanje prostora, treba podcrtati mogućnosti koje geotermalna energija može imati u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, posebno ako se fokusiramo na plitke bušotine gdje se može naći topla voda od 30-50 Celzija, što je dovoljno za grijanje staklenika, eventualno uz dodatak dizalice topline. Ta ulaganja ne zahtijevaju velike iznose i mogu se relativno brzo vratiti.

Kako biste ocijenili trenutne izazove i prednosti geotermalne energije za grijanje kuća i stambenih zgrada u usporedbi s drugim oblicima energetskog sustava?
Osim kaskadnog korištenja gdje se proizvodnjom električne energije smanjuje temperatura, toplinska energija se može dobiti u situacijama gdje temperatura geotermalne vode ne omogućuje proizvodnju električne energije (<120 °C). Ta vrst energije može biti isplativa ako postoji ili ako se razvije adekvatna distribucijska mreža i ako investicije imaju prihvatljivi okvir.

Ipak, razvoj geotermalne energije suočava se s izazovima koji su ograničili njezin razvoj, čak i u regijama bogatim lako dostupnim resursima. U usporedbi s drugim tehnologijama energije, geotermalni projekti imaju dulje vremenske rokove razvoja projekta, zahtijevaju veće početne kapitalne izdatke i suočavaju se s visokim rizikom tijekom ranih faza istraživanja. Drugi izazovi vezani su uz financiranje, političke i regulatorne okvire, institucionalnu i tehničku ekspertizu te tehnološki napredak.

Glavni problem je vezan uz fazu istraživanja gdje troškovi i rizici mogu biti (i uglavnom jesu) previsoki. Problem financiranja na početku jedna je od barijera koje se mora prevladati ako želimo dalje razvijati geotermalne aktivnosti.

Treba koristiti i razviti programe za smanjenje rizika geotermalnih resursa, kao primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, Islandu, Nizozemskoj, Danskoj ili Švicarskoj. Alati za smanjenje rizika koje pružaju međunarodne financijske institucije također mogu pomoći, kao npr. programi za smanjenje rizika geotermalnih resursa koje provodi Svjetska banka i dr.

Kako biste ocijenili ulogu Agencije za ugljikovodike u popularizaciji, istraživanju, pomoći ulagačima i lokalnoj zajednici, smanjenju birokratskih i legislativnih prepreka glede geotermalnih izvora energije?
Agencija za ugljikovodike, prema mojem mišljenju, radi odlično svoj posao što pokazuje broj koncesija za istraživanje koji su rezultat njihove dobro zamišljene politike razvoja geotermalnih energetskih izvora, kao i razvijeni sustav jedinstvene baze geoloških i geofizičkih podataka koji olakšava upoznavanje potencijalnih investitora s mogućnostima ulaganja.

No, u Hrvatskoj je vrlo složen postupak realizacije geotermalnih projekata u Hrvatskoj, nerijetko opterećen visokom administracijom i birokratskim zaprekama. Nema sumnje kako je potrebno pojednostavniti postupak za geotermalne projekte na maksimalno dvije godine te jasnije definirati nacionalnu politiku prema takvoj vrsti energije, ponajprije vezano uz sudjelovanje u ukupnih elektroenergetskim kapacitetima i pristupu mreži.

Koliko geotermalnih elektrana trenutno djeluje u Hrvatskoj i kako ta brojka odgovara potencijalu geotermalne energije u zemlji? Je li birokracija glavni razlog zašto je ta branša manje zastupljenija?
Na području Hrvatske, na temelju preliminarnih procjena Agencije za ugljikovodike, postoji 75 geotermalnih prostora koji imaju potencijal za proizvodnju energije, od čega nešto više od dvije petine je pogodno za proizvodnju električne energije, a ostali za dobivanje toplinske energije. Ukupan energetski potencijal se procjenjuje na više 1 GW, što nije malo. Trenutačno je u funkciji samo jedna geotermalna elektrana na području Bjelovara.

Zapravo smo u vrloj ranoj fazi iskorištavanja geotermalne energije. Za sada imamo 7 eksploatacijskih polja geotermalne vode i 28 istražnih prostora geotermalne vode koji su regionalno rasprostranjeni na području Međimurja, Podravine, Pokuplja i Slavonije. Od 28 istražnih prostora njih čak 11 pripada privatnim investitorima koji su zainteresirani za proizvodnju električne energije, a pet onima koji su prepoznali potencijale geotermalne energije u toplinskoj energiji ili poljoprivredi.

Preostalih 12 istražnih prostora pripada jedinicama lokalne samouprave koje su prepoznale potencijal iskorištavanja geotermalne energije. Procjene od potencijalnih 400 milijuna eura ulaganja su vrlo okvirne, ali pokazuju koliki je investicijski prostor u ovom energetskom području.

Geotermalni projekti trebaju znatna ulaganja. Primjerice, 4 do 5 milijuna eura po bušotini, s tim da su potrebne barem dvije takve bušotine po lokaciji, jedna za proizvodnju, a druga za povrat vode i podržavanje ležišnog tlaka, a rezultat istraživanja i ispitivanja može biti negativan zbog nedovoljne izdašnosti polja i drugih geoloških rizika. Treba naglasiti da 1 MW iz geotermalne energije prema procjenama košta 5 do 6 milijuna eura. Svaki taj istražni prostor treba barem 10 do 20 MW.

Ima li u Vladi RH i pripadajućem resornom ministarstvu sluha za razvoj ovih projekata? Što Ministarstvo i Vlada čine kako bi dali potporu geotermalnom razvoju te koje su djelatnosti ključne po Vama?
Mislim da postoji dobra klima na svim upravljačkim razinama u Hrvatskoj. Trenutačna situacija – obilježena visoko promjenjivim cijenama nafte i plina – potiče daljnji razvoj geotermalne energije kao strateške opcije u proizvodnji električne energije, grijanju i hlađenju diljem svijeta.

Projekt razvoja geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva je uvršten u Nacionalni plan oporavka i otpornosti, pa su Agenciji za ugljikovodike namijenjena sredstva u iznosu od gotovo 55 milijuna eura za ispitivanje i potvrđivanje geotermalnog potencijala, u cilju povećanja udjela obnovljivih izvora energije u segmentu geotermalne energije u sektoru toplinarstva.

Geotermalna energija ima velik potencijal za pružanje integriranih rješenja unutar ekosustava obnovljive energije, ali integracija je ograničena jer je geotermalna energija manje poznata, tehnički složenija i ima duže vrijeme razvoja i financijskih povrata od drugih obnovljivih izvora energije.

Je li branša geotermalne energije rezervirana isključivo za velike igrače s velikim kapitalom? Gdje i kako Hrvatska može privući takve ulagače?
Velike kompanije su već prisutne u geotermalnim pothvatima u Hrvatskoj. Tu su prije svega IGeoPen u vlasništvu britanske kompanije A14 Energy i turska kompanija Soyak, ali i naše kompanije Ina, Energija Naturalis, EES Dravacel Energetika, Ensolx i nekoliko drugih.

Više je pravaca u kojem trebamo graditi strategiju. Investitorima u geotermalne elektrane trebamo osigurati, u okviru nacionalne strategije, lakši pristup kako bismo što imali što je moguće više takvih projekata. Usto, trebamo osvijestiti gradove i općine kako bi počeli razmišljati o uporabi geotermalne toplinskih potencijala.

Takva vrsta energije idealna je za poslovne zone, poljoprivredne i industrijske projekte, turizam, grijanje javnih objekata i ustanove lokalnog karaktera i slično. Ključno je pronaći adekvatan modela financiranja, ponajprije razmotriti mogućnost financiranja iz europskih fondova i analizirati opcije javno-privatnog partnerstva.

Koja je budućnost geotermalne energije u Hrvatskoj, može li se očekivati razvoj takve gospodarske grane u našoj državi?
Geotermalni potencijal Hrvatske nije mali. Imamo prednosti zbog postojećih bušotina koje su napravljene za potrebe istraživanja i eksploatacije nafte i plina. Tu su također i odlično stručno znanje i ljudski potencijali kao i stručne udruge koje mogu pomoći u što većem iskorištenju geotermalne energije.

Raste i svijest u društvu za važnosti tog izvora energije, što je dovelo do veće zainteresiranosti lokalne zajednice, posebno za rješavanje komunalnih problema vezanih uz toplinsku energiju.

Očekujem da važnost geotermalne energije bude prepoznata i u razvoju eko-poduzetničkih parkova i drugih oblika poljoprivredne, industrijske ili turističke djelatnosti. Postojeće aktivnosti te ulazak novih investitora na nedavnim natječajima sigurno bude optimizam da će geotermalni potencijal Hrvatske biti znatno više iskorišten u budućnosti.

Intervju je preuzet s Poslovnog dnevnika.