NUKLEARNA ENERGIJA

Nuklearna ucjena?
Iran je u ponedjeljak rekao da će u roku od deset dana premašiti međunarodno dogovoreno ograničenje zaliha obogaćenog uranija, korak koji je Washington nazvao “nuklearnom ucjenom”, no dodao je da europske zemlje još imaju vremena sačuvati nuklearni dogovor.

U znak zabrinutosti zapadnih zemalja zbog iranskih namjera, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće nazvao je plan “nuklearnom ucjenom” i istaknuo da na njega treba odgovoriti međunarodnim pritiskom.

Britanija je upozorila da će, ako Iran prekorači dopuštene limite iz sporazuma, London razmotriti “sve opcije”. Izrael, SAD-ov bliski saveznik i zakleti iranski neprijatelj, pozvao je svjetske sile da što brže sankcioniraju Teheran ako premaši zalihe obogaćenog uranija.

Međutim, visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove Frederica Mogherini rekla je da će EU reagirati samo na ono kršenje koje potvrdi Međunarodna agencija za atomsku energiju. Američko-iranske napetosti pojačale su se nakon optužbi administracije predsjednika Donalda Trumpa da je Teheran prošlog četvrtka izveo napade na dva naftna tankera u Omanskome zaljevu, važnoj ruti za prijevoz nafte. Iran uporno odbacuje bilo kakvu odgovornost.

Viši zapovjednik Iranske revolucionarne garde, Mohamad Bakeri zanijekao je u ponedjeljak da Teheran stoji iza napada i dodao da će Iran, ako odluči blokirati pomorske rute u Hormuškom tjesnacu, to učiniti javno.

Tajnik iranskog Vrhovnog nacionalnog vijeća sigurnosti Ali Šamkani rekao je za državnu televiziju da je Teheran odgovaran za sigurnost u Omanskom zaljevu i pozvao američke snage da napuste regiju. “Učetverostručili smo tempo obogaćivanja uranija, a nedavno smo ga još povećali, pa će u roku od deset dana prijeći limit od 300 kilograma”, izjavio je Behrouz Kamalvandi, glasnogovornik Iranske organizacije za atomsku energiju.

“Iranske zalihe su svakim danom sve veće”, istaknuo je on za državnu televiziju i dodao “da će plan promijeniti onda kada ostale strane izvrše svoje obveze.”

Teheran je u svibnju najavio da neće ispunjavati obveze iz nuklearnog sporazuma dogovorenog sa svjetskim silama 2015., u znak prosvjeda zbog jednostrane odluke SAD-a da se povuče iz sporazuma i ponovno nametne sankcije Iranu prošle godine. Sporazumom se nastoji spriječiti da se Iran domogne nuklearne bombe u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija.

Usprkos sankcijama
Iran je u ponedjeljak rekao da će unutar deset dana premašiti međunarodno dogovoreno ograničenje zaliha obogaćenog urana – korak koji će vjerojatno dodatno zategnuti visoke napetosti s Washingtonom – no dodao je da europske zemlje još imaju vremena očuvati nuklearni dogovor. 

Iran upozorava Europu: Normalizirajte ekonomske veze ili se suočite s posljedicama Američko-iranske napetosti pogoršale su se nakon optužbi administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa da je Teheran izveo napade prošli četvrtak na dva naftna tankera u Omanskome zaljevu, važnoj ruti za prijevoz nafte. Iran je opovrgnuo da je bio umiješan.

“Učetverostručili smo tempo obogaćenja i čak ga nedavno još povisili, pa će unutar 10 dana prijeći limit od 300 kilograma”, rekao je glasnogovornik iranske organizacije za atomsku energiju na državnoj televiziji. “Još uvijek ima vremena … ako europske države žele djelovati”.

Teheran je u svibnju rekao da će smanjiti ispunjavanje nuklearnog dogovora dogovorenog sa svjetskim silama 2015., u znak prosvjeda zbog odluke SAD-a da se jednostrano povuče iz sporazuma te ponovno nametne sankcije Iranu prošle godine.

Američki dužnosnik: Iranci su prije napada na tankere gađali američki dron Svrha sporazuma jest proširiti vremenski okvir koji bi teoretski bio potreban Iranu da proizvede dovoljno fizijskog materijala za atomsku bombu s nekoliko mjeseci do minimalno godine dana. Iran je u više navrata kritizirao odgode u postavljanju europskog mehanizma koji bi zaštitio trgovinu s Iranom od američkih sankcija u pokušaju da sačuva nuklearni dogovor.

 

 

 

Heiko Mass
Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas doputovao je u nedjelju u Teheran kako bi razgovarao s predsjednikom Hasanom Rohanijem u sklopu europskih napora za očuvanje iranskog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama i smirivanja rastućih napetosti između SAD-a i Irana.

Oprezno zatopljenje u odnosima Teherana i Washingtona dogodilo se nakon što je Iran 2015. sklopio sporazum sa šest velikih sila o ograničavanju svojih nuklearnih aktivnosti. No, napetosti sa Sjedinjenim Državama ponovno su porasle otkako je 2018. predsjednik Doland Trump povukao Washington iz sporazuma i ponovno nametnuo sankcije Iranu.

Zapadnoeuropski potpisnici, uključujući Njemačku, žele spasiti nuklearni sporazum iako dijele Trumpovu zabrinutost zbog iranskog programa balističkih projektila i njegove uloge u sukobima na Bliskom istoku.

Njemačka, Francuska i Britanija smatraju da nuklearni sporazum ostaje najbolji način za ograničavanja iranskog obogaćivanja uranija. Njemački diplomatski izvori potvrdili su da će se ministar Maas sastati sa svojim kolegom po dužnosti Mohamadom Džavadom Zarifom i predsjednikom Rohanijem u ponedjeljak.

Maas se na putu za Teheran ovog vikenda zaustavio u Iraku gdje je upozorio na opasnosti bilo kakvog sukoba s Iranom za cijeli Bliski istok, te kazao kako su Europljani uvjereni da vrijedi pokušati sačuvati nuklearni sporazum s Iranom.

Sjedinjene Države su pokrenule proizvodnju komponenti za rakete zemlja – zemlja izjavio je potparol pentagona potpukovnik Michelle Baldanza. Kongres je zakonom FY19 odobrio sredstva za proizvodnju i testiranje novih raketa, u planu je testiranje dva tipa raketa koje su zabranjene INF sporazumom. “Sjedinjene Države u ovom trenutku nisu provele nikakve nepovratne korake i spremni smo ukinuti našu šestomjesečnu suspenziju i zaustaviti planirano povlačenje iz sporazuma ukoliko Rusija odustane od spornih raketa, što je malo vjerovatno.”

Bez takve promjene, naša odluka da se povučemo iz sporazuma će ostati na snazi. Spremni smo na sve opcije pa tako i na razvoj novog naoružanja u slučaju da Rusija ne odustane od projektila 9M729. Kraj polugodišnjeg perioda suspenzije INF ugovora ističe 2.8.2019.

Analiza IEA
Nuklearna energija suočava se s neizvjesnom budućnošću u mnogim zemljama.

Stoga se u razvijenim gospodarstvima u svijetu javlja rizik od strmoglavog pada njezine uporabe što bi, pak, moglo rezultirati milijardama tona dodanih emisija ugljika, ističe se u izvješću Međunarodne agencije za energiju (IEA) Nuclear Power in a Clean Energy System.

Nuklearna energija, navodi se u izvješću, drugi je po veličini izvor energije s niskom emisijom ugljika u svijetu na koji otpada 10 posto globalne proizvodnje električne energije. Na prvome mjestu nalazi se hidroenergija (16 posto).

U naprednim gospodarstvima kao što su Sjedinjene Američke Države, Kanada ili Europska unija, nuklearna energija je već više od 30 godina najveći izvor električne energije s niskim udjelom ugljika i zauzima vrlo važno mjesto u sigurnosti opskrbe nekih zemalja.

No, prema izvješću, budućnost nuklearne energije je neizvjesna zbog starenja takvih postrojenja. Točnije, u razvijenim gospodarstvima nuklearne elektrane se počinju zatvarati jer im istječe radni vijek. Tomu djelomično pridonose i politike koje promoviraju njihovo ukidanje te drugi gospodarski i regulatorni čimbenici. A bez promjena u politikama, razvijena gospodarstva mogla bi do 2025. izgubiti 25 posto svojeg nuklearnog kapaciteta, a čak do dvije trećine do 2040. godine.

“Bez važnog doprinosa nuklearne energije, globalna energetska tranzicija bit će puno teža”, napomenuo je izvršni direktor IEA-a Fatih Birol. “Pored obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti i drugih inovativnih tehnologija, nuklearna energija može značajno pridonijeti postizanju ciljeva održive energije i povećanju energetske sigurnosti. Međutim, ako se ne prevladaju prepreke s kojima se ona susreće, njezina uloga uskoro u cijelom svijetu značajno će pasti, posebice u Sjedinjenim Američkim Državama, Europi i Japanu”, zaključio je Birol za IEA.

Trump poručio
Američki predsjednik Donald Trump rekao je u ponedjeljak kako je novi sporazum s Iranom o nuklearnom programu moguć, dodavši kako su ekonomske sankcije utjecale na smanjivanje iranskih aktivnosti za koje Washington tvrdi da stoje iza niza nedavnih napada na Bliskom istoku.

“Doista vjerujem da Iran želi da postignemo dogovor i mislim da je to jako pametno od njih i da je to mogućnost koja će se ostvariti”, poručio je američki čelnik u Tokiju tijekom konferencije za medije s japanskim premijerom Shinzom Abeom.

“Ima šanse postati sjajna država pod istim vodstvom”, rekao je Trump o toj bliskoistočnoj zemlji.

“Ne želimo promjenu režima – želim biti jasan oko toga. Mi želimo da nema nuklearnog oružja”. Tenzije između Teherana i Washintona porasle su nakon napada na naftne tankere u Perzijskom zaljevu ovaj mjesec.

Washington, saveznik Saudijske Arabije, iranskog rivala u regiji, za napade je optužio Iran, što je Teheran odbacio. SAD je u regiju poslao nosač zrakoplova, bombardere i dodatnih 1,5 tisuća vojnika, zbog čega se pojačao strah od izravnog sukoba.

Trumpova izjava dolazi nakon što je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton u subotu rekao da SAD posjeduje “duboke i ozbiljne” informacije o iranskim prijetnjama, ne otkrivši više detalja.

Američki predsjednik, trenutno u četverodnevnom posjetu Japanu, pozdravio je Abeovu pomoć u rješavanju krize s Iranom nakon što je televizija NHK objavila da čelnik Japana planira posjet Teheranu već početkom lipnja. Iran tvrdi da je malo vjerojatno da će se posjet dogoditi tako rano. “Znam kao činjenicu da je premijer veoma blizak s vodstvom Irana, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi”, kazao je republikanac.

Abe je tijekom konferencije rekao kako će Japan učiniti što može po pitanju Irana. “Mir i stabilnost Bliskog istoka veoma su važni za Japan, SAD i cijelu međunarodnu zajednicu”, naglasio je japanski čelnik.

Japan je desetljećima bio veliki kupac iranske nafte prije američkih sankcija za koje Trump tvrdi da djeluju. “Borili su se na mnogo lokacija”, kazao je američki predsjednik o Iranu.

“Sada se povlače jer imaju ozbiljnih ekonomskih problema”, zaključio je.

Neće se dobro provesti
 Dan nakon što je u blizinu američkog veleposlanstva u Bagdadu pao raketni projektil, irački šijitski vođe upozorili su u ponedjeljak na opasnost da zemlja bude uvučena u rat između SAD-a i Irana, čiji je ministar vanjskih poslova upozorio Washington da će u slučaju rata loše proći kao ostali agresori na Iran u povijesti.

Američki predsjednik Donald Trump je u nedjelju zaprijetio Iranu uništenjem ako napadne američke interese. “Ako se Iran želi tući, bit će to službeno kraj Irana. Više se nikad neće prijetiti Sjedinjenim Državama”, objavio je Trump na Twitteru. Prijetnju je iznio nekoliko sati nakon što je raketa pala na teško utvrđenu Zelenu zonu u glavnom iračkom gradu Bagradu i pala pola kilometra od američkog veleposlanstva.

SAD je nedavno iz ambasade evakuirao dio osoblja zbog, kako je naveo, “ozbiljnih” prijetnji proiranskih snaga u Iraku. Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Javad Zarif odbacio je Trumpove “genocidne prijetnje” i upozorio ga da ne prijeti njegovoj zemlji i da prouči povijest. “Iranci odolijevaju tisuće godina, dok su agresori nestali (…) pokušajte s poštovanjem, to djeluje”, kazao je Zarif.

Na Twitteru je napisao da na Trumpa veliki utjecaj ima “B ekipa”, aludirajući na savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i saudijskog prijestolonasljednika Mohameda Bin Salmana. “Trump se nada postići ono što nije pošlo za rukom Aleksandru Velikom, Džingis kanu i ostalim agresorima. Iranci odolijevaju već tisuće godina, dok su agresori nestali. Ekonomski terorizam i genocidne prijetnje neće uništiti Iran”, poručio je Zarif.

Istaknuti šijitski klerik Moqtada al-Sadr je kazao da je protiv raspirivanja rata između SAD-a i Irana, jer bi takav scenarij pretvorio Irak u “bojno polje”. “Potrebni su nam mir i obnova i tko god da uvuče Irak u rat i pretvori ga u bojno polje biti će neprijatelj iračkog naroda”, poručio je al-Sadr.

Qais al-Khazali, vođa šijitske milicije Asaib Ahl al-Haq, kazao je da se “ne smije dati povod ratu između Irana i SAD-a”. “Rat bi naštetio iračkoj politici, gospodarstvu i sigurnosti”, poručio je al-Khazali.

Hadi al-Amiri, čelnik parlamentarnog bloka al-Fatah u priopćenju je upozorio “da će rat, ukoliko bukne, sve spaliti”. Napetost između Washingtona i Teherana je naglo porasla kad je SAD objavio da u Perzijski zaljev šalje nosač zrakoplova Abraham Lincoln i bombardere B-52, opravdavajući taj potez iranskom “prijetnjom”.

Američko-iranske veze su na najnižoj razini otkad se predsjednik Trump prije godinu dana odlučio povući iz međunarodnog ugovora potpisanog 2015. o ograničavanju iranskog nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija Teheranu i otkad je u studenom 2018. ponovo uveo gospodarske sankcije Iranu.

Nova prilika za nuklearnu energiju?
Posljednji izvještaji organizacija koje se bave utjecajem energetike na zagađenja, ukazuju da se usprkos povećanju udjela obnovljivih izvora u proizvodnji struje, zagađenja i dalje povećavaju, zbog sve veće potrebe za energijom.

To je ukazala i studija međunarodne agencije za obnovljivu energiju IRENA o kojoj smo nedavno pisali. Još dramatičnije zvuči izvještaj Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosfere SAD-a NOAA, u kojem se navodi da su razine molekula ugljičnog dioksida na svaki milijun molekula zraka dosegle odnos 409,9 dijelova na milijun. Prema mišljenju mnogih znanstvenika “sigurna” granica zasićenja zraka ugljičnim dioksidom iznosi 350 dijelova na milijun, a sve preko toga vodi ka nepovratnom scenariju katastrofe, po kojem će naš planet ubrzo postati nenastanjiv za ljude, jer će usjevi propadati, razina mora rasti, a milijuni, ako ne i milijarde ljudi stradati od posljedica katastrofalnih vremenskih poremećaja.

Jedina nada za naš planet je u tome da globalna ekonomija čim prije načini tranziciju na zdrave izvore energije koji ne stvaraju ugljični otisak, no kao što je ukazao izvještaj IRENA-e to je jako teško postići, jer potrošnja fosilnih goriva i dalje sve više raste zbog povećane potrošnje energije, a to nisu u stanju nadoknaditi alternativni izvori poput sunčevih elektrana i vjetroelektrana, bez obzira na to što ih je sve više.

Iz tog razloga osnivač Microsofta Bill Gates zatražio je prije nekoliko godina od članova američkog kongresa da preispitaju povratak korištenju nuklearne energije koja ne stvara ugljični otisak, bez obzira na sve rizike koje donosi ako nešto pođe po zlu kao u slučajevima s Černobilom i Fukushimom.

Ovih dana troje američkih akademika, Joshua S. Goldstein, Staffan A. Qvist i Steven Pinke, u New York Timesu su objavili članak u kojem također pozivaju na povratak nuklearnoj energiji, jer je to danas jedini način da se dovoljno brzo dođe do smanjivanja ugljičnog otiska. Nuklearna energija danas čini oko 11 posto svjetske energije i klasificirana je kao “niskougljična energija”, a znanstvenici smatraju da je u svijetu dostupno dovoljno uranija da zadovoljava sve energetske potrebe čovječanstva više stoljeća. Pored toga smatraju da su znanost, tehnologija i graditeljstvo danas dovoljno sposobni graditi izuzetno sigurne reaktore i nuklearne centrale, pa misle da je svijet prerano odustao od njih, što je također jedan od najvećih razloga zbog čega se ugljični otisak i dalje povećava.

Znanstvenici stoga smatraju da je nuklearna energija dobivena fisijom jedina nada za spas planeta u tranziciji na neke druge alternativne izvore energije i fuzijske elektrane, koje još dugo neće biti u stanju zadovoljiti našu sve veću energetsku glad, piše Vidi.hr.

IEA
Energetski prioritet Češke koji uključuje električnu i nuklearnu energiju, obnovljive izvore i električna vozila, ali i europska te globalna energetska i klimatska pitanja bile su teme ovotjednog bilateralnog sastanka Fatiha Birola, izvršnog direktora Međunarodne agencije za energiju (IEA) i češkog premijera Andreja Babiša.

Uoči tog sastanka, Fatih Birol je na Europskom forumu za nuklearnu energiju (ENEF) govorio o ulozi koju nuklearna energija može imati u ispunjavanju klimatskih ciljeva i sigurnosti opskrbe električnom energijom. Premda je nuklearna trenutačno najveći europski izvor električne energije s niskim udjelom ugljika, njen doprinos će naglo pasti, istaknuo je Birol. Jer, bez promjena politika, čak tri četvrtine europske nuklearne flote bit će izvan pogona do 2040. godine zbog njena starenja, priopćila je IEA.

On je dodao kako nuklearna energija može pridonijeti smanjenju globalnih emisija CO2 i poboljšanju energetske sigurnosti. Međutim, ako se ne prevladaju prepreke s kojima se ona suočava, njezin rast će biti ograničen.

Inače, IEA priprema posebno izvješće Nuklearna energija u čistom energetskom sustavu koje će dati pregled tih pitanja i koja će donijeti određene preporuke za vlade, industriju i financijske institucije. Izvješće će biti objavljeno koncem svibnja, piše Energetika-net.

Procjena
Bivši predsjednik specijalnog odbora za energetiku i promjenu klime u Donjem domu britanskog parlamenta, Tim Yeo izjavio je da u sferi nuklearne energetike Rusija posjeduje najsavršenije tehnologije na svijetu i da su te tehnologije ujedno pouzdane i provjerene.

“Rusija ima napredne nuklearne reaktore u usporedbi s ostalim proizvođačima“, istaknuo je Yeo u intervjuu za saudijsko online izdanje Sabq, a prenosi RIA Novosti. “Rusija je vodeći izvoznik svojih nuklearnih tehnologija i zauzima preko 50% svjetskog tržišta“, dodao je.

Yeo je istaknuo da poslije velikih problema u sferi izgradnje nuklearnih elektrana s kojima su se suočile Francuska i SAD postoje tri glavna kandidata “na koja se može računati u ovom sektoru” – to su Rusija, Kina i Južna Koreja.

“Sve tri zemlje nude dobre i napredne tehnologije. Pri tome je neophodno uzeti u obzir niz aspekata po kojima se njihove tehnologije međusobno razlikuju“, dodao je stručnjak.

“Što se tiče ruskih tehnologija, one su pouzdanije i provjerenije, ali mogu biti skuplje od istočnoazijskih tehnologija. Kinezi mogu ponuditi privlačnije sporazume s ekonomskog gledišta. Rusi će vjerojatno razvijati mogućnosti lokalizacije u isporukama čitave linije proizvoda i stavit će kupcu na raspolaganje kompletan program obuke za lokalne radnike i operatere. Ostali izvoznici ne mogu ponuditi bazni paket usluga sličan ruskom“, rekao je Yeo.

U Rusiji je 2016. godine pokrenut energetski blok br. 1 Novovoronješke nuklearne elektrane 2 s reaktorom VVER-1200 koji odgovara najsuvremenijim zahtjevima vezanim za učinkovitost i sigurnost, a 2018. godine je počeo s radom prvi blok Lenjingradske nuklearne elektrane 2, također s reaktorom VVER-1200. Isti reaktor je pokrenut u ožujku ove godine na bloku br. 2 Novovoronješke nuklearne elektrane 2.

Sada portfolio stranih projekata holdinga “Rosatom” obuhvaća 36 blokova nuklearnih elektrana u različitim zemljama svijeta, dok se 6 blokova gradi u Rusiji. “Rosatom” je jedina atomska tvrtka na svijetu koja je kompetentna u svim pravcima primjene nuklearne energije i u svim fazama životnog ciklusa nuklearnih objekata.

Kompleksna ponuda “Rosatoma” svojim stranim naručiteljima sastoji se u tome što je ova državna korporacija spremna u konkretnim zemljama stvoriti čitave grane nuklearne industrije i realizirati projekte izgradnje i opsluživanja istraživačkih reaktora i energetskih blokova nuklearnih elektrana, ali i zajedničke znanstveno-istraživačke projekte, a također i pomagati dotičnoj zemlji u pripremanju nacionalnih kadrova za nuklearnu energetiku, da pruža doprinos u sektoru nuklearne i radijacijske sigurnosti, kao i u stvaranju neophodne baze normativno-pravnih dokumenata.

Pišu Joshua S. Goldstein, Staffan A. Qvist i Steven Pinker za NYT
Dok mladi ljudi s pravom zahtijevaju stvarna rješenja za klimatske promjene, pitanje nije što učiniti – eliminirati fosilna goriva do 2050 – nego kako.

Osim dekarbonizacije današnje električne mreže, moramo koristiti čistu električnu energiju kako bismo nadomjestili fosilna goriva u transportu, industriji i grijanju. Moramo osigurati brzorastuće energetske potrebe siromašnijih zemalja i proširiti električnu mrežu na milijardu ljudi koji sada nemaju struju. I opet će biti potrebno još više struje za uklanjanje viška ugljičnog dioksida iz atmosfere do sredine stoljeća.

Odakle će doći ova ogromna količina energije bez emisije ugljika? Popularan odgovor glasi samo i isključivo obnovljivi izvori, ali to je fantazija. Vjetaroenergija i solarna energija postaju jeftinije, ali nisu dostupne cijelo vrijeme, bilo da kiši ili sunce sija, a baterije koje bi cijeli dan mogle napajati cijeli grad, ne pokazuju znakove materijalizacije u skorije vrijeme. Danas obnovljivi izvori energije rade samo uz potporu elektrana na fosilnih goriva.

Njemačka, koja je sve karte bacila naobnovljive izvore energije, tek je malo smanjila emisiju ugljičnog dioksida i, prema našim izračunima, prema stopi povećanja čiste energije u Njemačkoj u odnosu na bruto domaći proizvod, svijetu bi trebalo više od jednog stoljeća za dekarbonizaciju čak i ako zemlje ne zatvore nuklearne elektrane prerano. Nekoliko sretnih zemalja s obilnom hidroelektranom, kao što su Norveška i Novi Zeland, dekarbonizirale su svoje električne mreže, ali njihov uspjeh se ne može povećati na drugim mjestima: najbolja mjesta za hidroelektrane na svijetu već su pregrađena.

Nije čudo da sve češći odgovor na ove zastrašujuće činjenice glasi: “skuhani smo.”

Ali mi zapravo imamo dokazane modele za brzu dekarbonizaciju s ekonomskim i energetskim rastom: Francuska i Švedska. One su dekarbonizirale svoje električne mreže prije desetljeća i sada ispuštaju manje od desetine svjetskog prosjeka ugljičnog dioksida po kilovat-satu. One su među najprijatnijim svjetskim mjestima za život i imaju puno jeftiniju struje nego Njemačka.

One su to učinili uz pomoć nuklearne energije. I učinili su to brzo, iskorištavajući karakteristiku nuklearki da imaju intenzivnu koncentraciju energije po kilogramu goriva. Francuska je zamijenila gotovo svu svoju električnu energiju iz fosilnih gorivom nuklearnom energijom u cijeloj zemlji za samo 15 godina; Švedska, za oko 20 godina. Zapravo, većinu najbržeg rasta čiste električne energije povijesno čine zemlje koje proizvode nuklearnu energiju.

To je realno rješenje za najveći problem čovječanstva. Nuklearke sagrađene prije 30 godina u Americi, kao i u Francuskoj, proizvode jeftinu, čistu električnu energiju, a nuklearna energija je najjeftiniji izvor u Južnoj Koreji. U SAD-u 98 reaktora danas osigurava gotovo 20 posto proizvodnje električne energije u zemlji. Zašto onda SAD i druge zemlje ne prošire svoj nuklearni kapacitet? Razlozi su ekonomija i strah.

Nove nuklearne elektrane danas su izuzetno skupe za izgradnju u SAD-u. Zbog toga ih se tako malo gradi. Ali one ne moraju biti tako skupe. Ključ oporavka naše izgubljene sposobnosti izgradnje pristupačnih nuklearnih elektrana jest standardizacija i ponavljanje. Prvi proizvod s bilo koje montažne linije je skup – razvoj prvog iPhona koštao je više od 150 milijuna dolara – ali troškovi se smanjuju kako su količina proizvodnje raste i kako se problemi u proizvodnji prebrođuju.

Ipak, kako je rekao bivši predsjednik Komisije za nuklearnu regulativu, dok Francuska ima dvije vrste reaktora i stotine vrsta sira, u Sjedinjenim Američkim Državama to je obrnuto. Posljednjih desetljeća Sjedinjene Države i neke europske zemlje stvorile su sve složenije reaktore, sa sve većim sigurnosnim značajkama kao odgovor na strahove javnosti. Novi, jedinstveni projekti, promjenjivi propisi, lanac opskrbe i izgradnja snafusa i izgubljena generacija stručnjaka (tijekom desetljeća kada je stala nova gradnja) pokrenuli su troškove do apsurdnih visina.

Ovi ekonomski problemi su rješivi. Kina i Južna Koreja mogu izgraditi reaktore na šestinu trenutnih troškova u SAD-u. Uz političku volju, Kina bi mogla zamijeniti ugljen bez usporavanja gospodarskog rasta, smanjivši svjetsku emisiju ugljika za više od 10 posto. Dugoročno, desetine američkih start-upova razvijaju reaktore “četvrte generacije” koji se mogu masovno proizvoditi, potencijalno generirajući električnu energiju po nižoj cijeni od fosilnih goriva. Ako dopuste američki aktivisti, političari i regulatori, ti reaktori bi se mogli izvesti u svijet 2030-ih i 40-ih godina, smanjujući žeđ siromašnijih zemljama za energijom, u isto vrijeme stvarajući dobro plaćene poslove u SAD-u. Trenutno, četvrta generacija nuklearnih elektrana u Kongresu dobiva rijedak dvostranački konsenzus, što je čini osobito privlačnom američkom politikom prema klimatskim promjenama. Kongres je nedavno velikom većinom donio Zakon o inovacijama i modernizaciji nuklearne energije. Obje političke opcije vole inovacije, poduzetništvo, izvoz i radna mjesta.

Taj će pristup zahtijevati razuman regulatorni okvir. Trenutno, kao što je napisao Richard Lester sa MIT-a, nuklearni inženjer, tvrtka koja predlaže novi dizajn reaktora suočava se s “mogućnošću da potroši milijardu dolara ili više na otvoreni, sve-ili-ništa proces licenciranja bez ikakve garancije u uspjeh”. Potrebna nam je vlada na strani ovakve transformacije u čistu energiju, uz ohrabrijuću regulacije, pojednostavljeno odobravanje, ulaganje u istraživanja i poticaje koji guraju proizvođača i potrošača dalje od ugljika.

Sve to, međutim, ovisi o prevladavanju iracionalnog straha u javnosti i kod mnogih aktivista. Stvarnost jest da je nuklearna energija najsigurniji oblik energije koji je čovječanstvo ikada koristilo. Nesreće u rudarstvu, kvarovi na hidroelektranama, eksplozije prirodnog plina i nesreće vlakova sa naftom, sve to ubija ljude, ponekad u velikom broju, a dim od sagorijevanja ugljena ih ubija u ogromnim količinama, više od pola milijuna godišnje.

Nasuprot tome, u 60 godina nuklearne energije, samo su tri nesreće dovele do javne uzbune: Otok Tri Milje 1979. godine, u kojem nitko nije ubijen; Fukushima u 2011, u kojoj nije ubijen nitko (mnogi smrtni slučajevi su posljedica tsunamija, a neki od panične evakuacije u području postrojenja); i Černobil 1986. godine, rezultat osebujnog sovjetskog javašluka, koji je ubio 31 osobe tijekom same nesreće te možda nekoliko tisuća koji su umrli od raka, otprilike jednak je broju ubijenih zbog čestica iz sagorijevanja ugljena svaki dan. (Čak i ako smo uvažili nedavne tvrdnje da su sovjetske i međunarodne vlasti zataškale desetke tisuća smrtnih slučajeva u Černobilu, broj poginulih od 60 godina nuklearne energije i dalje bi bio jednak jednomjesečnom broju smrtnih slučajeva zbog izgaranja ugljena).

Nuklearne elektrane ne mogu eksplodirati kao nuklearne bombe i zahvaljujući snažnim međunarodnim kontrolama nisu pridonijele širenju oružja: 24 zemlje imaju nuklearnu energiju, ali ne i oružje, dok Izrael i Sjeverna Koreja imaju nuklearno oružje, ali ne i nuklearne elektrane.

Nuklearni otpad je malen – ukupna količina od 60 godina gomilanja u Americi bi stala u jedan Walmart dućan – i bezbjedno je pohranjen u betonskim spremnicima i bazenima, a s vremenom postaje manje radioaktivan. Nakon što smo riješili bitniji izazov klimatskih promjena, možemo taj otpad ili spaliti kao gorivo u novim tipovima reaktora ili ga zakopati duboko u podzemlje. To je daleko lakši ekološki izazov od ogromnog svjetskog ugljenog otpada, koji se rutinski baca u blizini naselja siromaha i često je krcat otrovnim arsenom, živom i olovom, otrovima koji mogu trajati vječno.

Unatoč svojoj jasnog sigurnosti, nuklearna energija stiska nekoliko psiholoških tipki. Prvo, ljudi procjenjuju rizik skladno tome kako im na pamet padaju razne anegdote, poput onih o razvikanim nuklearnim nesrećama. Drugo, pomisao na zračenje aktivira svojevrsni “kompleks odvratnosti”, u kojemu bilo koja infinitezimalno mala količina kontaminacije u potpunosti prlja sve čega god se dotakne, unatoč činjenici da svi živimo uronjeni u juhu prirodnog zračenja. Treće, ljudi se osjećaju bolje ako u potpunosti uklone jedan mali rizik umjesto da minimiziraju mnogo rizika od svih opasnosti zajedno. Zbog svih tih razloga, nuklearna energija izaziva stravu i užas, dok se fosilna goriva toleriraju, kao što je letenje zastrašujuće, iako je vožnja autom opasnija.

Mišljenja se također formiraju i putem naših kulturnih i političkih plemena. Od kasnih 1970-ih, kada je “No Nukes” postao simbol Zelenog pokreta, simpatije prema nuklearnoj energiji postale su, među mnogim ekolozima, znak nelojalnosti, ako ne i izdaje.

Unatoč tim izazovima, psihologija i politika mogu se brzo promijeniti. Kako se svijest o golemosti klimatske krize bude pozicionirala, a od očekivanih smanjenja emisija ugljika zbog širenja obnovljivih izvora energije ne bude ništa, nuklearna energija može postati nova zelena opcija. Zaštita okoliša i podizanje svijeta u razvoju iz siromaštva napredne su stvari. A milenijalci i oni iz generacije Z bi mogli ponovno razmisliti o svetim vrijednostima koje su im njihovi roditelji boomeri ostavili nepropitanima još onomad kad su braća Doobie pjevali na “No Nukes” koncertu 1979. godine. Ako se američka javnost i političari mogu suočiti s stvarnim prijetnjama i prevladati neutemeljene strahove, možemo riješiti najveći izazov čovječanstva i ostaviti unucima svijetlu budućnost klimatske stabilnosti i obilne energije. Možemo se jednom zauvijek otarasiti samo-ispunjavajućeg proročanstva koje smo si sami skuhali, piše The New York Times.

Prijevod: Nuklearna Zelena Inicijativa