NUKLEARNA ENERGIJA

Procjena
Bivši predsjednik specijalnog odbora za energetiku i promjenu klime u Donjem domu britanskog parlamenta, Tim Yeo izjavio je da u sferi nuklearne energetike Rusija posjeduje najsavršenije tehnologije na svijetu i da su te tehnologije ujedno pouzdane i provjerene.

“Rusija ima napredne nuklearne reaktore u usporedbi s ostalim proizvođačima“, istaknuo je Yeo u intervjuu za saudijsko online izdanje Sabq, a prenosi RIA Novosti. “Rusija je vodeći izvoznik svojih nuklearnih tehnologija i zauzima preko 50% svjetskog tržišta“, dodao je.

Yeo je istaknuo da poslije velikih problema u sferi izgradnje nuklearnih elektrana s kojima su se suočile Francuska i SAD postoje tri glavna kandidata “na koja se može računati u ovom sektoru” – to su Rusija, Kina i Južna Koreja.

“Sve tri zemlje nude dobre i napredne tehnologije. Pri tome je neophodno uzeti u obzir niz aspekata po kojima se njihove tehnologije međusobno razlikuju“, dodao je stručnjak.

“Što se tiče ruskih tehnologija, one su pouzdanije i provjerenije, ali mogu biti skuplje od istočnoazijskih tehnologija. Kinezi mogu ponuditi privlačnije sporazume s ekonomskog gledišta. Rusi će vjerojatno razvijati mogućnosti lokalizacije u isporukama čitave linije proizvoda i stavit će kupcu na raspolaganje kompletan program obuke za lokalne radnike i operatere. Ostali izvoznici ne mogu ponuditi bazni paket usluga sličan ruskom“, rekao je Yeo.

U Rusiji je 2016. godine pokrenut energetski blok br. 1 Novovoronješke nuklearne elektrane 2 s reaktorom VVER-1200 koji odgovara najsuvremenijim zahtjevima vezanim za učinkovitost i sigurnost, a 2018. godine je počeo s radom prvi blok Lenjingradske nuklearne elektrane 2, također s reaktorom VVER-1200. Isti reaktor je pokrenut u ožujku ove godine na bloku br. 2 Novovoronješke nuklearne elektrane 2.

Sada portfolio stranih projekata holdinga “Rosatom” obuhvaća 36 blokova nuklearnih elektrana u različitim zemljama svijeta, dok se 6 blokova gradi u Rusiji. “Rosatom” je jedina atomska tvrtka na svijetu koja je kompetentna u svim pravcima primjene nuklearne energije i u svim fazama životnog ciklusa nuklearnih objekata.

Kompleksna ponuda “Rosatoma” svojim stranim naručiteljima sastoji se u tome što je ova državna korporacija spremna u konkretnim zemljama stvoriti čitave grane nuklearne industrije i realizirati projekte izgradnje i opsluživanja istraživačkih reaktora i energetskih blokova nuklearnih elektrana, ali i zajedničke znanstveno-istraživačke projekte, a također i pomagati dotičnoj zemlji u pripremanju nacionalnih kadrova za nuklearnu energetiku, da pruža doprinos u sektoru nuklearne i radijacijske sigurnosti, kao i u stvaranju neophodne baze normativno-pravnih dokumenata.

Pišu Joshua S. Goldstein, Staffan A. Qvist i Steven Pinker za NYT
Dok mladi ljudi s pravom zahtijevaju stvarna rješenja za klimatske promjene, pitanje nije što učiniti – eliminirati fosilna goriva do 2050 – nego kako.

Osim dekarbonizacije današnje električne mreže, moramo koristiti čistu električnu energiju kako bismo nadomjestili fosilna goriva u transportu, industriji i grijanju. Moramo osigurati brzorastuće energetske potrebe siromašnijih zemalja i proširiti električnu mrežu na milijardu ljudi koji sada nemaju struju. I opet će biti potrebno još više struje za uklanjanje viška ugljičnog dioksida iz atmosfere do sredine stoljeća.

Odakle će doći ova ogromna količina energije bez emisije ugljika? Popularan odgovor glasi samo i isključivo obnovljivi izvori, ali to je fantazija. Vjetaroenergija i solarna energija postaju jeftinije, ali nisu dostupne cijelo vrijeme, bilo da kiši ili sunce sija, a baterije koje bi cijeli dan mogle napajati cijeli grad, ne pokazuju znakove materijalizacije u skorije vrijeme. Danas obnovljivi izvori energije rade samo uz potporu elektrana na fosilnih goriva.

Njemačka, koja je sve karte bacila naobnovljive izvore energije, tek je malo smanjila emisiju ugljičnog dioksida i, prema našim izračunima, prema stopi povećanja čiste energije u Njemačkoj u odnosu na bruto domaći proizvod, svijetu bi trebalo više od jednog stoljeća za dekarbonizaciju čak i ako zemlje ne zatvore nuklearne elektrane prerano. Nekoliko sretnih zemalja s obilnom hidroelektranom, kao što su Norveška i Novi Zeland, dekarbonizirale su svoje električne mreže, ali njihov uspjeh se ne može povećati na drugim mjestima: najbolja mjesta za hidroelektrane na svijetu već su pregrađena.

Nije čudo da sve češći odgovor na ove zastrašujuće činjenice glasi: “skuhani smo.”

Ali mi zapravo imamo dokazane modele za brzu dekarbonizaciju s ekonomskim i energetskim rastom: Francuska i Švedska. One su dekarbonizirale svoje električne mreže prije desetljeća i sada ispuštaju manje od desetine svjetskog prosjeka ugljičnog dioksida po kilovat-satu. One su među najprijatnijim svjetskim mjestima za život i imaju puno jeftiniju struje nego Njemačka.

One su to učinili uz pomoć nuklearne energije. I učinili su to brzo, iskorištavajući karakteristiku nuklearki da imaju intenzivnu koncentraciju energije po kilogramu goriva. Francuska je zamijenila gotovo svu svoju električnu energiju iz fosilnih gorivom nuklearnom energijom u cijeloj zemlji za samo 15 godina; Švedska, za oko 20 godina. Zapravo, većinu najbržeg rasta čiste električne energije povijesno čine zemlje koje proizvode nuklearnu energiju.

To je realno rješenje za najveći problem čovječanstva. Nuklearke sagrađene prije 30 godina u Americi, kao i u Francuskoj, proizvode jeftinu, čistu električnu energiju, a nuklearna energija je najjeftiniji izvor u Južnoj Koreji. U SAD-u 98 reaktora danas osigurava gotovo 20 posto proizvodnje električne energije u zemlji. Zašto onda SAD i druge zemlje ne prošire svoj nuklearni kapacitet? Razlozi su ekonomija i strah.

Nove nuklearne elektrane danas su izuzetno skupe za izgradnju u SAD-u. Zbog toga ih se tako malo gradi. Ali one ne moraju biti tako skupe. Ključ oporavka naše izgubljene sposobnosti izgradnje pristupačnih nuklearnih elektrana jest standardizacija i ponavljanje. Prvi proizvod s bilo koje montažne linije je skup – razvoj prvog iPhona koštao je više od 150 milijuna dolara – ali troškovi se smanjuju kako su količina proizvodnje raste i kako se problemi u proizvodnji prebrođuju.

Ipak, kako je rekao bivši predsjednik Komisije za nuklearnu regulativu, dok Francuska ima dvije vrste reaktora i stotine vrsta sira, u Sjedinjenim Američkim Državama to je obrnuto. Posljednjih desetljeća Sjedinjene Države i neke europske zemlje stvorile su sve složenije reaktore, sa sve većim sigurnosnim značajkama kao odgovor na strahove javnosti. Novi, jedinstveni projekti, promjenjivi propisi, lanac opskrbe i izgradnja snafusa i izgubljena generacija stručnjaka (tijekom desetljeća kada je stala nova gradnja) pokrenuli su troškove do apsurdnih visina.

Ovi ekonomski problemi su rješivi. Kina i Južna Koreja mogu izgraditi reaktore na šestinu trenutnih troškova u SAD-u. Uz političku volju, Kina bi mogla zamijeniti ugljen bez usporavanja gospodarskog rasta, smanjivši svjetsku emisiju ugljika za više od 10 posto. Dugoročno, desetine američkih start-upova razvijaju reaktore “četvrte generacije” koji se mogu masovno proizvoditi, potencijalno generirajući električnu energiju po nižoj cijeni od fosilnih goriva. Ako dopuste američki aktivisti, političari i regulatori, ti reaktori bi se mogli izvesti u svijet 2030-ih i 40-ih godina, smanjujući žeđ siromašnijih zemljama za energijom, u isto vrijeme stvarajući dobro plaćene poslove u SAD-u. Trenutno, četvrta generacija nuklearnih elektrana u Kongresu dobiva rijedak dvostranački konsenzus, što je čini osobito privlačnom američkom politikom prema klimatskim promjenama. Kongres je nedavno velikom većinom donio Zakon o inovacijama i modernizaciji nuklearne energije. Obje političke opcije vole inovacije, poduzetništvo, izvoz i radna mjesta.

Taj će pristup zahtijevati razuman regulatorni okvir. Trenutno, kao što je napisao Richard Lester sa MIT-a, nuklearni inženjer, tvrtka koja predlaže novi dizajn reaktora suočava se s “mogućnošću da potroši milijardu dolara ili više na otvoreni, sve-ili-ništa proces licenciranja bez ikakve garancije u uspjeh”. Potrebna nam je vlada na strani ovakve transformacije u čistu energiju, uz ohrabrijuću regulacije, pojednostavljeno odobravanje, ulaganje u istraživanja i poticaje koji guraju proizvođača i potrošača dalje od ugljika.

Sve to, međutim, ovisi o prevladavanju iracionalnog straha u javnosti i kod mnogih aktivista. Stvarnost jest da je nuklearna energija najsigurniji oblik energije koji je čovječanstvo ikada koristilo. Nesreće u rudarstvu, kvarovi na hidroelektranama, eksplozije prirodnog plina i nesreće vlakova sa naftom, sve to ubija ljude, ponekad u velikom broju, a dim od sagorijevanja ugljena ih ubija u ogromnim količinama, više od pola milijuna godišnje.

Nasuprot tome, u 60 godina nuklearne energije, samo su tri nesreće dovele do javne uzbune: Otok Tri Milje 1979. godine, u kojem nitko nije ubijen; Fukushima u 2011, u kojoj nije ubijen nitko (mnogi smrtni slučajevi su posljedica tsunamija, a neki od panične evakuacije u području postrojenja); i Černobil 1986. godine, rezultat osebujnog sovjetskog javašluka, koji je ubio 31 osobe tijekom same nesreće te možda nekoliko tisuća koji su umrli od raka, otprilike jednak je broju ubijenih zbog čestica iz sagorijevanja ugljena svaki dan. (Čak i ako smo uvažili nedavne tvrdnje da su sovjetske i međunarodne vlasti zataškale desetke tisuća smrtnih slučajeva u Černobilu, broj poginulih od 60 godina nuklearne energije i dalje bi bio jednak jednomjesečnom broju smrtnih slučajeva zbog izgaranja ugljena).

Nuklearne elektrane ne mogu eksplodirati kao nuklearne bombe i zahvaljujući snažnim međunarodnim kontrolama nisu pridonijele širenju oružja: 24 zemlje imaju nuklearnu energiju, ali ne i oružje, dok Izrael i Sjeverna Koreja imaju nuklearno oružje, ali ne i nuklearne elektrane.

Nuklearni otpad je malen – ukupna količina od 60 godina gomilanja u Americi bi stala u jedan Walmart dućan – i bezbjedno je pohranjen u betonskim spremnicima i bazenima, a s vremenom postaje manje radioaktivan. Nakon što smo riješili bitniji izazov klimatskih promjena, možemo taj otpad ili spaliti kao gorivo u novim tipovima reaktora ili ga zakopati duboko u podzemlje. To je daleko lakši ekološki izazov od ogromnog svjetskog ugljenog otpada, koji se rutinski baca u blizini naselja siromaha i često je krcat otrovnim arsenom, živom i olovom, otrovima koji mogu trajati vječno.

Unatoč svojoj jasnog sigurnosti, nuklearna energija stiska nekoliko psiholoških tipki. Prvo, ljudi procjenjuju rizik skladno tome kako im na pamet padaju razne anegdote, poput onih o razvikanim nuklearnim nesrećama. Drugo, pomisao na zračenje aktivira svojevrsni “kompleks odvratnosti”, u kojemu bilo koja infinitezimalno mala količina kontaminacije u potpunosti prlja sve čega god se dotakne, unatoč činjenici da svi živimo uronjeni u juhu prirodnog zračenja. Treće, ljudi se osjećaju bolje ako u potpunosti uklone jedan mali rizik umjesto da minimiziraju mnogo rizika od svih opasnosti zajedno. Zbog svih tih razloga, nuklearna energija izaziva stravu i užas, dok se fosilna goriva toleriraju, kao što je letenje zastrašujuće, iako je vožnja autom opasnija.

Mišljenja se također formiraju i putem naših kulturnih i političkih plemena. Od kasnih 1970-ih, kada je “No Nukes” postao simbol Zelenog pokreta, simpatije prema nuklearnoj energiji postale su, među mnogim ekolozima, znak nelojalnosti, ako ne i izdaje.

Unatoč tim izazovima, psihologija i politika mogu se brzo promijeniti. Kako se svijest o golemosti klimatske krize bude pozicionirala, a od očekivanih smanjenja emisija ugljika zbog širenja obnovljivih izvora energije ne bude ništa, nuklearna energija može postati nova zelena opcija. Zaštita okoliša i podizanje svijeta u razvoju iz siromaštva napredne su stvari. A milenijalci i oni iz generacije Z bi mogli ponovno razmisliti o svetim vrijednostima koje su im njihovi roditelji boomeri ostavili nepropitanima još onomad kad su braća Doobie pjevali na “No Nukes” koncertu 1979. godine. Ako se američka javnost i političari mogu suočiti s stvarnim prijetnjama i prevladati neutemeljene strahove, možemo riješiti najveći izazov čovječanstva i ostaviti unucima svijetlu budućnost klimatske stabilnosti i obilne energije. Možemo se jednom zauvijek otarasiti samo-ispunjavajućeg proročanstva koje smo si sami skuhali, piše The New York Times.

Prijevod: Nuklearna Zelena Inicijativa

Žale se
Vojne djelatnosti Sjeverne Koreje su “nespojive s denuklearizacijom” koju Sjedinjene Države postavljaju kao uvjet za ukidanje sankcija Pyongyangu, rekao je u srijedu u Washingtonu zapovjednik američkih snaga u Južnoj Koreji Robert Abrams.

“Unatoč popuštanju napetosti duž demilitarizirane zone (između dviju Koreja) i prekidu strateških provokacija te javnim najavama denuklearizacije, gotovo da nije bilo promjene u vojnim kapacitetima Sjeverne Koreje”, rekao je general Abrams pred odborom američkog Kongresa.

“Ti su kapaciteti i dalje opasnost za SAD, Južnu Koreju i za naše saveznike u regiji”, dodao je američki general.

“S obzirom na sve to, mislim da je nužno zadržati snage koje su raspoređene i spremne odvratiti od svakog agresivnog čina (Pyongyanga)”.

Odgovarajući na pitanje o znacima djelatnosti o kojima su izvještavali mediji strahujući od eventualnih priprema za ispaljivanje rakete ili projektila, zapovjednik američkih snaga u Južnoj Koreji nije htio otvoreno ulaziti u potankosti o zapažanjima SAD-a. “Djelatnosti koje smo zapazili nespojive su s denuklearizacijom”, rekao je ipak.

Sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un obvezao se da će raditi na “potpunom uklanjanju nuklearnog oružja s Korejskog poluotoka”, nakon povijesnog susreta na vrhu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u lipnju 2018. u Singapuru.

No pregovori nakon toga kako bi se ta nejasna obećanja provela u djelo nisu omogućili konkretan pomak a drugi susret dvojice čelnika u veljači u Vijetnamu završio se neuspjehom. SAD ne želi “postupnu” denuklearizaciju Sjeverne Koreje, nego potpuno i brzo razoružanje u zamjenu za ukidanje sankcija.

Amerikanci gangsteri?
Sjeverna Koreja razmatra prekidanje pregovora oko svojeg nuklearnog programa sa Sjedinjenim Državama te će možda razmotriti i odustajanje od moratorija na razvoja projektila i nuklearna testiranja ukoliko Washington ne napravi ustupke, rekla je zamjenica ministra vanjskih poslova u petak.

Zamjenica ministra vanjskih poslova Choe Son Hui optužila je američke dužnosnike za prekid pregovora prošlog mjeseca u Vijetnamu između Donalda Trumpa i Kim Jong Una, objavili su iz ruske agencije TASS i Associated Press.

“Nemamo namjeru pokloniti se američkim zahtjevima u bilo kojem obliku, niti ćemo sudjelovati u takvim pregovorima te vrste”, rekla je Choe za TASS u Pyongyangu.

Američki glavni tajnik Mike Pompeo i savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton “stvorili su atmosferu neprijateljstva i nepovjerenja te su stoga, opstruirali konstruktivne napore u pregovorima između vrhovnih vođa Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Država”.

Kim će se uskoro obratiti javnosti oko svojeg stajališta o denuklearizaciji i pregovorima sa SAD-om te o daljnjim potezima Sjevera, dodala je Choe.

Choe je rekla kako je Washington odbacio zlatnu priliku na summitu te je upozorio da bi Kim mogao ponovno razmotriti moratorij na nuklearna testiranja i razvoj lansirnih rampi za projektile, objavili su iz Associated Pressa.

“Želim naglasiti da će gangstersko ponašanje SAD-a postati opasno za pregovore”, rekla je Choe, no ipak je dodala: “Kemija između dvojice vođa je i dalje dobra i iznenađujuće sjajna.”

Emisija EnergyPress
Gošća jučerašnje emisije EnergyPress na N1 televiziji bila je dobra poznavateljica ruskih energetskih politika, profesorica na Hrvatskim studijima, dr. sc. Jelena Jurišić.

Govorila je o LNG terminalu na otoku Krku, ruskom iskoraku u industriju ukapljenim plinom, mogućnostima potpune samodostatnosti Europe o ugljikovodicima iz Rusije, ali i tko je kriv za to što je INA prodala veliko rusko nalazište Bijele noći.

Na pitanje koliko je Hrvatskoj trebao LNG terminal, profesorica Jurišić naglasila je kako Hrvatskoj zasigurno treba takav dobavni pravac koji će diversificirati opskrbu, međutim naglasila je kako je ukapljeni plin skuplji, kako ne može biti prava konkurencija ruskom plinu.

Objasnila je kako ruska tvrtka Novatek čini značajan iskorak u ovaj dio proizvodnje plina, sa značajnijim tržištem u Kini, ali novi project Arktik LNG 2, u koji je vlasnički ušao francuski Total, može značiti njihov iskorak u Europu. Nije uopće nemoguće da se plin iz Arktika pojavi na LNG terminal na Krku.

Geopolitička igra u kojoj zapadni saveznici žele prisiliti Njemačku, a onda i zemlje između Jadrana i Baltika da postanu neovisne o ruskom plinu teško je moguća, smatra profesorica Jurišić, jer Njemačka ovisi 40 posto o tom izvoru plina, to bi bio značajan udarac na njeno gospodarstvo, a s druge strane izgradnjom Sjevernog toka 2 ona će postati plinsko čvorište za distribuciju toga plina.
Izbori u Ukrajini neće ugroziti opskrbu Europe plinom, teško se može ponoviti plinska kriza, kaže Jurišić. Naime, ugovor za opskrbu plinom preko Ukrajine je pri kraju, a njihova je infrastruktura, u koju nisu ulagali toliko dotrajala da je sve nesigurnija. Izgradnjom Tursko toka ne očekuje prestanak opskrbe preko Ukrajine, ali očekuje značajnije smanjenje opskrbe. Ukrajina više nije u mogućnosti ucjenjivati Europu i Rusiju plinovodom, objasnila je profesorica Jurišić.

Kao zanimljivost je navela kako Rusija, osim ugljikovodika, na izvozu kojih (pri cijeni od 50 i više dolara za barel) planira svoj proračun, te nuklearne energije, za koju izvozi vlastitu tehnologiju (primjer je drugi generator mađarske nuklearke Paks) ulaže u obnovljive izvore energije. Posljednje se četiri godine vidi značajan napredak u tom sektoru.

Čudi se što hrvatske energetske tvrtke ne iskorače značajnije u Rusiju, jer rusko je tržište gladno za novim tehnologijama. Nakon što je nekoliko INA-inih direktora, potpuno nepotrebno, odlučilo prodati Bijele noć, malo se toga s naše strane u Rusiji dogodilo. Prodajom Bijelih noći, zaključuje Jurišić, veća je šteta napravljena INA-i nego bilo kojom drugom političkom ili gospodarskom odlukom, jer kada se potpisivao ugovor o kupnji, cijena barela nafte bila je 9 dolara, a poslije je samo rasla. Nakon prvih godina eksploatacije, sve ostalo bio je profit.

Pogledajte video 

IEAE poručila
Nuklearni reaktor za koji se vjeruje da je bio glavni izvor plutonija za sjevernokorejsko nuklearno oružje ne radi posljednja tri mjeseca, objavila je u ponedjeljak agencija Ujedinjenih naroda za atomsku energiju, ne otkrivši mogući razlog.

Reaktor snage 5 megawatta dio je sjevernokorejskog nuklearnog kompleksa Yongbyon čije je razmontiranje bilo jedno od glavnih pitanja u pregovorima između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog čelnika Kim Jong Una, na prošlotjednom summitu u vijetnamskoj prijestolnici Hanoiju.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) UN-a nema pristup Sjevernoj Koreji otkad je Pjongjang 2009. protjerao njezine inspektore, a trenutno većinom nadzire nuklearne aktivnosti te azijske države putem satelita.

Neki neovisni analitičari koji se također koriste tom metodom vjeruju kako zastarjeli reaktor ima tehničkih problema. “Agencija nije zabilježila bilo kakve indikacije o radu 5 megawatta snažnog reaktora od početka prosinca 2018. godine”, rekao je glavni direktor IAEA-e Yukiya Amano u govoru iza zatvorenih vrata za agencijski odbor guvernera koji se sastaje ovaj tjedan.

U radiokemijskom laboratoriju u kojem se plutonij izdvaja iz iskorištenog goriva ne postoje dokazi o takvim aktivnostima, dodao je Amano. No čini se da radi postrojenje za koje se vjeruje da obogaćuje uran, što je proces koji može dovesti do stvaranja materijala za nuklearne bombe, upozorio je direktor agencije. Nastavlja se i izgradnja eksperimentalnog lakovodnog reaktora. “U lakovodnom reaktoru agencija je zabilježila indikacije nastavka građevinskih radova. Primijetili smo i indikacije da je postrojenje za obogaćivanje urana centrifugom i dalje u upotrebi”.

IAEA je više puta naglasila kako je spremna izvršiti nadzor u Sjevernoj Koreji jednom kad se postigne politički dogovor o nuklearnim aktivnostima te države. SAD ističe kako želi potpunu “denuklearizaciju” Sjeverne Koreje, no nagli prekid summita između Trumpa i Kima bez dogovora učinio je budućnost njihovih razgovora nejasnom. Ta izolirana azijska država je između 2006. i 2017. provela šest nuklearnih testova, a prošle je godine digla u zrak tunele na svojoj glavnoj lokaciji za takva testiranja, što je Pjongjang predstavio kao dokaz svoje predanosti prekidu nuklearnih testova.

No Sjeverna Koreja nije omogućila stručnjacima da svjedoče razmontiranju te lokacije i potvrde da se ono doista dogodilo. Samo je mala skupina međunarodnih medija, izabrana od Pjongjanga, bila prisutna na rušenju lokacije Punggye-ri.

Snage SAD-a i Južne Koreje počele su smanjene zajedničke vojne vježbe zamjenjujući najveće proljetne ratne igre kako bi probali potaknuti diplomatsko rješenje sa Sjevernom Korejom, rekao je glasnogovornik ministarstva obrane u Seulu u ponedjeljak.

Zajedničke vježbe pod imenom “Dong Maeng” održavat će se do 12. ožujka, rekao je u izjavi zapovjednik južnokorejsko-američkih združenih snaga (CFS). Izmijenjene vježbe “Dong Maeng”, što znači ‘Savez’, usredotočit će se na strateške, operativne i taktičke aspekte općih vojnih operacija na Korejskom poluotoku”, navodi se u izjavi. “Te vježbe ključne su u održavanju i jačanju saveza”, rekao je seulski zapovjednik zajedničkih snaga general Park Han Ki i zapovjednik CFS-a general Robert B. Abrams.

Pentagon je rekao da vježbe odražavaju zajedničku “želju da se smanje napetosti i podrže naši diplomatski napori kako bi se postigla potpuna denuklearizacija na Korejskome poluotoku na konačan, potpuno provjeriv način”. Američki predsjednik Donald Trump kritizirao je vježbe, rekavši da su “vrlo skupe” i “provokativne” za Sjevernu Koreju. Pjongjang je kritizirao manevre rekavši da su one dio plana u svrhu osvajanja Sjeverne Koreje.

Američki predsjednik Donald Trump u četvrtak je u Hanoju, nakon neuspješnog summita sa sjevernokorejskim vođom, objavio da sporazum nije postignut zbog sjevernokorejskih zahtjeva za potpunim ukidanjem sankcija protiv Pjongjanga.
“Radi se o tome da su htjeli ukidanje sankcija u cijelosti, no mi to nismo mogli učiniti…. morali smo otići”, rekao je Trump novinarima nakon prekida američko-sjevernokorejskih razgovora. Trump i sjevernokorejski vođa Kim Jong Un nisu uspjeli postići sporazum o denuklearizaciji Korejskog poluotoka na summitu u Vijetnamu u četvrtak. Trump je dodao da su “smatrali da nije dobro da potpišu bilo što”. “Ponekad trebate otići, i ovo je bio taj slučaj”, rekao je Trump.

Američki predsjednik rekao je da je Kim bio spreman odustati od nekih sjevernokorejskih nuklearnih postrojenja “ali ne onih koje smo mi tražili”.

“U zamjenu za to nismo mogli ukinuti sve sankcije”, rekao je Trump. Prije toga glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders objavila je da “u ovom trenutku nikakav dgovor nije postignut no njihovi timovi nadaju se budućim susretima”. “Dvojica vođa razgovarala o različitim načinima denuklearizacije i gospodarskim konceptima”, dodala je.

Trump i Kim imali su za četvrtak planiran niz razgovora u hotelu Metropole koji su trebali završiti “zajedničkom svečanosti potpisivanja sporazuma”, prema Bijeloj kući koja nije objavila što se točno trebalo potpisati. Obojica vođa napustila su mjesto pregovora bez planiranog zajedničkog ručka i otišla u svoje hotele.

Sjevernokorejski vođa Kim Jong Un u četvrtak je prije prekida pregovora poručio da je spreman odustati od nuklearnog oružja i da se ne bi drugi puta susreo s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Vijetnamu da to ne misli.

Kim i Trump u četvrtak su započeli drugi dan summita u glavnom gradu Vijetnama Hanoiju izražavajući nadu u daljnji napredak u poboljšavanju odnosa i ključnom pitanju denuklearizacije. “Da to nisam spreman učiniti, ne bih bio tu”, rekao je Kim novinarima uz pomoć prevoditelja kada je bio upitan je li spreman odustati od nuklearnog oružja.

Trump, odgovorajući na njegove riječi, rekao je: “To je možda najbolji odgovor koji ste ikad čuli”. Dvojica vođa sjedila su jedan preko puta drugog za konferencijskim stolom, svaki sa svojim suradnicima. Kim nije pojasnio što bi “denuklearizacija” sadržavala a upitan je li spreman na konkretne korake Kim je odgovorio da su baš o tome razgovarali. “Nadam se da ćete nam dati vremena za razgovore. I minuta je dragocjena”, rekao je novinarima.

SAD od Sjeverne Koreje zahtijeva da odustane od čitavog nuklearnog i raketnog programa a Pjongjang želi uklanjanje američkog nuklearnog kišobrana u regiji koji obuhvaća Južnu Koreju i Japan. Summit dvojice vođa u Singapuru u lipnju, prvi između američkog predsjednika i sjevernokorejskog vođe, proizveo je izjavu u kojoj se Kim obvezao na napore prema denuklearizaciji Korejskog poluotoka no od tada je bilo malo napretka.

Započinjući drugi dan summita u Hanoju Trump je ponovno istaknuo da se pregovore o sjevernokorejskoj nuklearnoj prijetnji ne treba brzopleto voditi. “Od početka govorim da brzina za mene nije važna. Iznimno cijenim što nema testiranja nuklearnih raketa”, rekao je Trump prije susreta s Kimom. “Kim i ja želimo pravi dogovor”.

Sjeverna Koreja od 2017. nije provela nuklearne ili interkontinentalne balističke testove. Kim, kojega je novinar pitao je li uvjeren da će se sporazum postići, odgovorio je uz pomoć prevoditelja: “Prerano je reći no ne bih rekao da sam pesimističan. Moj je trenutni osjećaj, imam osjećaj da će biti dobrih rezultata”, rekao je u prvom ikad odgovoru nekom stranom novinaru.

“Uložili smo puno napora i vrijeme je da ih pokažemo”, rekao je Kim. Trump je ponovio da Sjeverna Koreja ima ogromni potencijal i ako se postigne dogovor izolirana zemlja mogla bi postati “ekonomska velesila”.

Upitan jesu li razgovarali o ljudskim pravima Trump je odgovorio da su razgovarali o svemu. Za kratkog prekida u razgovorima dvojica vođa prošetala su se oko pola sata hotelskim dvorištem pokraj bazena.

Summit Kim-Trump 
Američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski čelnik Kim Jong Un održat će ovaj tjedan sastanak u Hanoiju od kojeg se očekuje da bi mogao dovesti do konkretnih mjera za provedbu prilično neodređene deklaracije koju su dvojica čelnika potpisali na sastanku u Singapuru u lipnju prošle godine.

Sastanak u Singapuru, njihov prvi susret, obilježile su nejasnoće koje bi summit u Hanoiju, koji se održava u srijedu i četvrtak, trebao otkloniti. Kim se u lipnju obvezao da će “raditi na potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka”. No izostanak napretka u tom pogledu ukazuje da su dvojica čelnika težila samo bombastičnim naslovnicama i kratkoročnim pomacima. Američki izaslanik za Sjevernu Koreju Stephen Biegun nedavno je priznao da se Pjongjang i Washington “nisu suglasili u pogledu značenja” denuklearizacije.

Sjedinjene Države su nebrojeno puta zatražile od Pjongjanga da se u potpunosti i nepovratno riješi svojeg nuklearnog arsenala i da omogući da se to može provjeriti. Za Sjevernu Koreju denuklearizacija ima šire značenje. Ona želi ukidanje međunarodnih sankcija koje je guše i okončanje američkih prijetnji odnosno američke vojne nazočnosti u Južnoj Koreji i općenito u regiji. “Dvosmislenost i nejasnoće u pogledu denuklearizacije samo pogoršavaju skepticizam u pogledu obećanja i SAD-a i Sjeverne Koreje”, ocijenio je Shin Gi-wook, direktor Korejskog programa na Sveučilištu Stanford.

Američki predsjednik mahao je naizmjence mrkvom i batinom, hvaleći gospodarski potencijal Sjeverne Koreje, ali i naglašavajući da će sankcije ostati na snazi sve dok Pjongjang ne učini “značajnu” gestu.

Gori scenarij

No u nedjelju je u izjavi u Bijeloj kući inzistirao na zadržavanju statusa quo u pogledu sankcija, umanjivši nade u mogući značajniji proboj u Hanoiju. “Sankcije su na snazi. Sve je kako treba. Ali imamo dobar dojam i mislim da to može donijeti nešto jako dobro. A možda i ne”, rekao je.

“Ne želim vršiti pritisak ni na koga. Jednostavno ne želim više testiranja. Dok nema testiranja, mi smo zadovoljni”, dodao je. Sjeverna Koreja ponavlja da je već učinila geste, suzdržavajući se više od godinu dana od ispaljivanja balističkih projektila i provođenja nuklearnih testiranja i omogućivši veći broj inspekcija svojih nuklearnih postrojenja. Istodobno naglašava da je prekinula razvoj svojeg arsenala i da joj takva infrastruktura više ne treba.

Sjevernokorejske vlasti ističu ključni Kimov zahtjev koji je iznio u novogodišnjem govoru, a to je da Washington mora odgovoriti jednakom mjerom, ističu sjevernokorejski diplomati. Dvije strane trebale bi učiniti “barem jedan korak naprijed kada je riječ o denuklearizaciji”, smatra Harry Kazianis iz konzervativnog think-tanka Centra za nacionalne interese. “Ništa ne bi bilo gore za sve od izlaska sa sastanka na kojem se samo izgubilo vrijeme.”

U očekivanju sastanka, visoki dužnosnici dviju strana užurbano se pripremaju. Biegun i njegov sjevernokorejski kolega Kim Hyok Chol trebali bi izgladiti zajedničku deklaraciju do srijede ujutro. U Washingtonu neki prednost daju sigurnosti američkih građana. To je dovelo do nagađanja da bi Trump mogao pristati na Sjevernu Koreju s atomskom bombom kada bi se ona odrekla svojih interkontinentalnih balističkih projektila koji mogu doseći kontinentalni dio SAD-a.

U tom bi slučaju američki saveznici Južna Koreja i Japan i dalje bili na milost i nemilost sjevernokorejskom arsenalu. To bi bio “gori scenarij”, smatra Korea Herald. Trump, koji je nakon Singapura ustvrdio da je sjevernokorejska prijetnja otklonjena, ne skriva da priželjkuje Nobelovu nagradu za mir.

Osobni interes

“Trump će se zasigurno više usredotočiti na narativ po kojem je donio mir umjesto da prisiljava Kima na denuklearizaciju”, očekuje Scott Seaman, analitičar konzultantske kuće Eurasia Group. Po mišljenju Kim Yong-hyuna sa Sveučilišta Dongguk najbolji scenarij bi bio da se dvojica čelnika dogovore o akcijskom planu za denuklearizaciju. Sjeverna Koreja mogla bi pristati da poduzme “vidljive, simbolične” mjere, kao što su zatvaranje nuklearnog kompleksa Jongbjona ili rastavljanje interkontinentalnih balističkih projektila, smatra on.

Washington bi mogao obećati sigurnosna jamstva u obliku službene deklaracije o završetku Korejskog rata (1950.-1953.) koji je okončan primirjem ili otvaranjem ureda za vezu. To bi bio početak normalizacije odnosa, komentira Go Myong-Hyun s Instituta Asan za političke studije. “Simbolična politička mjera” koja bi zamijenila preuranjeno ublažavanje sankcija. “Ranije nade po kojima se nalazimo na prekretnici vjerojatno su neutemeljene”, rekao je.

Trumpova nepredvidljivost mogla bi također igrati ulogu, smatraju neki analitičari, po kojima je summit dobrodošla prilika da se skrene pozornost s domaćih problema, posebice optužbi za miješanje Rusije u predizbornu kampanju 2016. godine. Soo Kim, bivši analitičar CIA-e, rekao je: “Trump bi mogao impulzivno učiniti važne ustupke Kimu iz čisto osobnog interesa”.

Japanski sud naložio je u srijedu državi i kompaniji Tokyo Electric Power, operateru nuklearnog postrojenja Fukushima Daiichi, da isplate odštetu građanima evakuiranim nakon nuklearnog incidenta iz 2011. godine, objavili su mediji.
Okružni sud u Yokohami naložio je japanskoj vladi i operateru da 152 od ukupno 175 tužitelja, koji su nakon nuklearne nesreće bili prisiljeni napustiti svoje domove, isplate odštetu od 419 milijuna jena (3,8 milijuna dolara), izvijetila je agencija Kyodo News. Nuklearna katastrofa mogla je biti spriječena jer je vlada u rujnu 2009. na temelju projekcija stručnjaka mogla predvidjeti da bi to područje mogao pogoditi ogromni cunami i izazvati nestanak struje, konstatirao je predsjedavajući sudac Ken Nakadaira prema izvješću japanske novinske agencije.

“Bilo je moguće do kraja 2010. godine” provesti mjere poput instalacije generatora za hitne slučajeve koji bi otklonili štetu na reaktorima i spriječili bi eksploziju a time i otpuštanje ogromne količine radioaktivnih tvari u okoliš, navodi agencija zaključak suda.

Nakon potresa magnitude 9 i naknadnog cunamija koji je prouzročio nestanak struje došlo je to topljenja jezgri u tri od ukupno šest reaktora u nuklearki u Fukushimi. Današnja presuda osma je u ukupno 30 sličnih tužbi koje je podnijelo 10.000 evakuiranih građana. Tokyo Electricu naloženo je da isplati odštetu u svim tužbama. U šest slučajeva država je suoptuženik a izuzeta je od isplate odštete u samo jednom predmetu u kojem je presudu donio okružni sud u Chibi pokraj Tokija, izvijestio je Kyodo.

Sjevernokorejski izaslanik za Sjedinjene Države doputovao je u utorak u Peking odakle će najvjerojatnije poći u Vijetnam kako bi se sastao s američkim kolegom prije drugog susreta na vrhu Donalda Trumpa i Kim Jong-una, objavila je južnokorejska agencija Yonhap.
Kim Hyok-chol je stigao u kinesku prijestolnicu oko 10.00 sati (3.00 sata po srednjoeuropskom vremenu). Tijekom dana bi trebao zrakopolovom otputovati u Hanoj. Prije tri dana vijetnamsku prijestolnicu je posjetio Kim Chang-song koji zapravo obnaša dužnost ravnatelja ureda Kim Jong-una, kako bi s američkim timom razgovarao o protokolarnim i o sigurnosnim pitanjima prije summita planiranog 27. i 28. veljače.

Početkom mjeseca Kim Hyok-chol i američki izaslanik za Sjevernu Koreju Stephen Biegun boravili su tri dana u Pjongjangu gdje su razgovarali o denuklearizaciji. Biegun je tada rekao da su razgovori bili uspješni, ali da još ima posla prije novog susreta na vrhu. “Pred nama je težak posao s Demokratskom Narodnom Republikom Korejom, rekao je Biegun. “Siguran sam da možemo postići napredak ako se dvije strane budu trudile”.

Američki State Department je objavio da su dvije strane razgovarale o “potpunoj denuklearizaciji, promjeni veza SAD-a i Sjeverne Koreje i o uspostavi trajnog mira na Korejskom poluotoku”. Biegun uskoro treba doputovati u Hanoj radi nastavka dijaloga s Kim Hyok-cholom.

U prigodi njihova prvog summita u lipnju 2018. u Singapuru, Kim i Trump su potpisali nejasnu izjavu o “uklanjanju nuklearnog oružja s Korejskog poluotoka”. Nakon toga nije bilo nikakva pomaka jer se dvije strane ne mogu dogovoriti koji je pravi smisao te izjave. Analitičari ocjenjuju da bi drugi susret trebao donijeti konkretnije rezultate kako ne bi podsjećali na epizodu ‘reality showa’ i potaknuli sjevernokorejsku nuklearnu krizu.