NUKLEARNA ENERGIJA

IAEA
 Iran je u utorak odbacio poziv Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEA) da dopusti inspekciju dva svoja postrojenja što sada može pouzročiti nove probleme u sporu oko iranskog nuklearnog programa.

“Ako IAEA nastavi s ovakvim pristupom to može prouzročiti probleme u bilateralnim odnosima”, izjavio je glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Abbas Mousavi.

Najavio je kako će Iran “adekvatno” odgovoriti ako UN-ova agencija za atomsku energiju ne pristane na “konstruktivni pristup”, prenijela je iranska agencija Isna citirajući Mousavija. Diplomatska misija Irana u Beču u kojemu je sjedište IAEA također je upozorila kako bi zahtjevi što ih postavlja ta agencija mogli dovesti do ponovne krize u sporu oko iranskog nuklearnog programa.

Više od četiri mjeseca Teheran odbija dopustiti IAEA pristup dvjema lokacijama za koje u agenciji smatraju da skrivaju uranij koji nije prijavljen. Inspekciju je zatražio čelnik IAEA Rafael Grossi što su poduprle Njemačka, Velika Britanija i Francuska. Iran svoje stajalište opravdava tvrdnjom da ovaj zahtjev nadmašuje ovlasti agencije ističući kako bi IAEA trebala djelovati na zakonit, neutralan i politički nepristran način koji neće biti na tragu “insinuacija” obavještajnih službi izraela, kazao je Mousavi.

On je zahtjev IAEA nazvao “postupkom za žaljenje” dodajući da iza njega zapravo stoji “cionistički režim čije je neprijateljstvo prema iranskom narodu poznato diljem svijeta”. Iran te Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Kina, Rusija i SAD u lipnju 2015. godine potpisali su sporazum čiji je cilj bio spriječiti Teheran da proizvodi nuklerano oružje no američki predsjednik Donal Trump povukao je SAD iz tog sporazuma i započeo svoju kampanju protiv Irana unatoč protivljenu europskih saveznika.

U znak odgovora na taj potez Iran je od 2019. godine počeo ignorirati ključne odredbe sporazuma.

Večernji list
Hrvatska kreće u realizaciju projekta Centra za zbrinjavanje radiokativnog otpada (RAO) u bivšoj vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori, gdje će skladišti radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško (NEK), piše u ponedjeljak Večernji list

Naime, danas bi se u Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva NEK trebale otvoriti ponude za posao izrade dokumentacije i provedbu aktivnosti za ishođenje dozvola za gradnju tog centra u Čerkezovcu, vrijednog 19,26 milijuna kuna bez PDV-a.

Prema Nacionalnom programu provedbe Strategije zbrinjavanja RAO, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, koji je Vlada donijela potkraj 2018., Trgovska gora i Čerkezovac predviđeni su kao lokacija dugoročnog skladišta tog otpada. Tu bi se skladištio nisko i srednje radioaktivni otpad (NSRAO) iz Krškog, kao i institucionalni radioaktivni otpad nastao na području Hrvatske. Prema međudržavnom sporazumu sa Slovenijom, Hrvatska svoj dio otpada iz Krškog mora preuzeti od 2023.

U Fondu kreću u izradu projektne dokumentacije, sigurnosnih studija i studije utjecaja na okoliš, a kao podloga za tu dokumentaciju bit će provedeno više istražnih radova za utvrđivanje geoloških i ostalih karakteristika terena te nulta radiološka mjerenja za utvrđivanje postojeće razine radioaktivnosti okoliša.

‘Za gradnju Centra potrebno je ishoditi lokacijsku i građevinsku dozvolu te nakon toga uporabnu dozvolu kojoj prethodi potvrda tijela nadležnog za radiološku i nuklearnu sigurnost o mogućnosti početka rada skladišta’, kažu u Fondu.

Početak gradnje Centra planiran je za 2023., a završetak za 2024. Procijenjena vrijednost gradnje iznosi 10 milijuna eura, a u Fondu kažu da to uključuje i istražne radove, projektiranje i ishođenje dozvola za rad. Skladišta Centra projektiraju se za prihvat oko 3000 kubnih metara otpada, što je polovina ukupne količine pogonskog i dekomisijskog NSRAO iz Krškog te institucionalni radioaktivni otpad nastao na području Hrvatske, uključujući i onaj nastao razgradnjom skladišta u Institutu Ruđer Bošković i Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada.

Taj otpad će prije skladištenja u Centru biti otpremljen na obradu i kondicioniranje u neki od europskih centara za obradu radioaktivnog otpada. U Centar će se zaprimati obrađen i kondicioniran u licencirane betonske spremnike.

Gradnja centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada bilo gdje izaziva buru reakcija u javnosti pa tako i u slučaju Trgovske gore gdje postoji veliki otpor lokalnog stanovništva prema projektu. Kako bi javnost informirao o uspostavi tog centra, Fond će angažirati PR agenciju koja bi pružala usluge do kraja 2022.

‘Cilj tih aktivnosti je podizanje svijesti lokalne i opće javnosti o tematici zbrinjavanja radioaktivnog otpada, informiranje o stručnim aspektima projekta, brizi o zdravlju ljudi i čistoći okoliša, razvojnim mogućnostima lokalne zajednice, obvezama RH, razvoju projekta te svim ostalim informacijama relevantnima za javnost’, objašnjavaju u Fondu.

Dukovany
 Češka vlada može posuditi novac energetskoj kompaniji ČEZ, u kojoj ima udjel od 70 posto, za višemilijunsko proširenje nuklearne elektrane Dukovany, javlja Reuters.

Naime, češki ministar industrije Karel Havliček je za dnevni list Hospodarske Noviny rekao kako tamošnja vlada već dugo pregovara s ČEZ-om o ulaganjima kako bi se zamijenili blokovi kojima radni vijek istječe u nadolazećim desetljećima, ali i proizvodnja iz termoelektrana na lignit koje bi trebale prestati s radom tijekom 2030.-ih godina.

Valja istaknuti kako je češka vlada odobrila okvirni sporazum o novom reaktoru koji bi trebao biti priključen na mrežu 2036. godine. Havliček je rekao kako bi zaduživanje preko države bilo mnogo povoljnije za projekt, dodajući da dogovor ipak mora odobriti Europska komisija. Prema procjenama, gradnja novog reaktora stoji oko 5,9 milijardi eura.

Glasovi iz BIH
Ako će Hrvatska ustrajati na gradnji odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, tada će BiH, istaknuo je nedavno tamošnji ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac, pokrenuti međunarodni arbitražni spor.

Međutim, on se nada kako će se ovo pitanje ipak riješiti diplomatskim putem.

Košarac je nedavno u telefonskom razgovoru s ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem rekao kako nadležne institucije na svim razinama vlasti u BiH smatraju da je odlaganje radioaktivnog otpada u neposrednoj blizini granice potpuno neprihvatljivo. Također, on je izrazio nezadovoljstvo činjenicom da Hrvatska ne odustaje od bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac kao preferentne lokacije za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Ministar Ćorić je, među ostalim, podsjetio kako Hrvatska i Slovenija do danas nisu postigle suglasnost o zajedničkom rješavanju zbrinjavanja radioaktivnog otpada na lokaciji Vrbina u Sloveniji te da će, ako ne postignu dogovor, obje zemlje morati skladištiti svoj radioaktivni otpad, objavljeno je na stranicama Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, donosi Energetika-net.

Nuklearni otpad
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac na prošlotjednom sastanku s veleposlanikom Hrvatske u BiH Ivanom Sabolićem u Sarajevu ponovio je svoje, ali i stajalište nadležnih institucija na svim razinama vlasti u BiH, kako je gradnja odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori potpuno neprihvatljiva, jer ugrožava zdravlje 250 000 stanovnika u 13 općina u slivu rijeke Une, uz negativan utjecaj na okoliš.

Košarac je istaknuo kako će se sukladno zaključcima relevantnih institucija u BiH raditi na dokazivanju štetnosti izgradnje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, priopćeno je iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Sabolić je, pak, naglasio kako će Hrvatska surađivati sa svim zainteresiranim stranama pa tako i s BiH koja će dati svoje stručne komentare tijekom pripreme studije utjecaja na okoliš.

Podsjećamo, Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško je koncem ožujka preuzeo od Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE) bivše vojno skladište Čerkezovac kao preferentnu lokaciju za uspostavu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Janos Sili
Pandemija koronavirusa ukazala je na važnost nuklearne elektrane Paks za mađarsku energetsku sigurnost, istaknuo je ministar bez portfelja u mađarskoj vladi János Süli.

Taj ministar, odgovoran za dizajn, izgradnju i puštanje u pogon dva nova reaktora u Paksu, rekao je da će nuklearka održati energetsku sigurnost zemlje i pomoći u oživljavanju njenog gospodarstva u idućim godinama.

U razgovoru s informativnom službom TEOL, Süli je podsjetio da je nuklearna elektrana Paks najveći mađarski generator električne energije. Proizvodnja električne energije u Paksu pokriva jednu trećinu domaće potrošnje, što predstavlja ukupnu potražnju mađarskih kućanstava.

Nuklearna elektrana Paks nalazi s 100 kilometara južno od Budimpešte i sastoji se od četiri reaktora koji su pokrenuti između 1982. i 1987. godine. Građena je po sovjetskoj tehnologiji.

Rusija i Mađarska potpisale su početkom 2014. godine sporazum o isporuci dvaju novih reaktora, uključujući ruski državni zajam do 10 milijardi eura za financiranje 80 posto projekta poznatoga kao Paks 2.

Stanje redovno
Nakon niza potresa, stručnjaci Nuklearne elektrane Krško (NEK) pregledali su, u skladu s uobičajenim protokolima, sustave i opremu elektrane.

Preventivni pregled potvrdio je da potres na njih nije utjecao. Elektrana i dalje radi pouzdano i sigurno na punoj snazi, objavljeno je na stranicama NEK-a. Inače, potres u nedjelju, 22. ožujka, u 6 sati i 24 minute u blizini Zagreba zabilježili su i mjerni instrumenti u toj nuklearnoj elektrani.

Priopćenje
Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško (NEK) odbacio je u utorak tvrdnje ministra vanjske trgovine BiH Staše Košarca da bi gradnja odlagališta radioaktivnog otpada na pograničnom području dviju zemalja mogla ugroziti 250.000 ljudi iz sliva rijeke Une.

Iz Fonda su u priopćenju rezolutno odbacili Košarčevu izjavuda bi odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori ugrozilo zdravlje i opstanak više od 250.000 ljudi optuživši BiH-ova ministra da “potiče strah i pojačava nerazumijevanje materije zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Hrvatskoj”. “Skladišta u kojima se zbrinjava nisko i srednje radioaktivni otpad ne predstavljaju nikakvu opasnost za okolno stanovništvo, uz uvjet da se grade i nadziru u skladu s najboljom svjetskom praksom”, stoji u priopćenju.

Hrvatska, kao zemlja članica EU-a koja posjeduje radioaktivni otpad, ima obvezu na siguran i odgovoran način zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja, zbog čega će uspostaviti Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u kojem će se skladištiti otpad nastao na njenom teritoriju te otpad nastao radom NEK-a.

Radioaktivni otpad najprije prolazi niz postupaka kao što su obrada, stabilizacija, isušivanje, kondicioniranje, pakiranje i sl. čime se postiže da paketi budu na najvišoj razini svih sigurnosnih aspekata i u skladu s najboljim svjetskim praksama.

Fond tvrdi kako su prethodna obrada i pakiranje u licencirane spremnike jamstvo da nema mogućnosti migracije radioaktivnog otpada u okoliš te da nema zračenja izvan objekta u kojem su spremnici pohranjeni.

Skladište se nadzire 24 sata na dan, a državno tijelo provodi inspekcijske nadzore. Hrvatska pritom informira tijela vlasti u BiH o tematici zbrinjavanja radioaktivnog otpada. “Postupak strateške studije procjene utjecaja Nacionalnog programa na okoliš proveden je 2016. godine, uz sudjelovanje javnosti i provedene javne rasprave, a provedene su i prekogranične konzultacije s BiH te Slovenijom”, poručili su iz Fonda.

Košarac je proteklog petka izrazio žaljenje zbog odluke Hrvatskog sabora da Trgovsku goru potvrdi kao lokaciju za odlagalište radioaktivnog otpada, kojom bi bivša vojarna Čerkezovac ostala preferentna lokacija za odlagalište otpada iz NEK-a.

Komentar DW-a
 Plutajuće elektrane su mobilne i fleksibilne. One opskrbljuju energijom regije s lošom infrastrukturom. Ali i velike gradove poput New Yorka, u kojima su građevinska zemljišta skupa.

U Južnoafričkoj Republici nestašice struje su skoro svakodnevna pojava. Vlada ove države, koja je od svih afričkih zemalja najdalje otišla u industrijalizaciji, traži rješenje tog problema. Njega sada nudi turska tvrtka Karpowership, dio holdinga Karadeniz, koja već ima brojne klijente u Africi. Prema vlastitim navodima, ona električnom energijom opskrbljuje oko 30 milijuna stanovnika u osam afričkih država. Struja stiže iz elektrana koje plutaju na moru ispred obala pojedinih zemalja.

„Za zemlje u razvoju i one na pragu industrijalizacije može biti smisleno opskrbiti se gotovim elektranama koje su sagrađene negdje drugdje i onda dopremljene brodom na željenu poziciju, na kojoj postoji potreba za energijom”, kaže Hamed Hossain u razgovoru za DW. Ovaj menadžer je voditelj projekta za plutajuće elektrane u tvrtki Siemens Energie.

Prednosti su očite. Za gradnju elektrane nužni su određeni resursi. Ako tvrtke svoju stručnu radnu snagu moraju dopremati izvana, to povećava troškove. Kod elektrana čije se komponente montiraju na plutajućim platformama koncept je drugačiji: proizvođač ih izrađuje kod kuće i potom morskim ili riječnim putem otprema tamo gdje postoji potreba za električnom energijom.

No taj način opskrbe nije pogodan samo za zemlje u razvoju, zabačene obale i regije pogođene prirodnim katastrofama poput potresa ili tsunamija. „Floating Power Plants”, kako glasi engleski stručni naziv, traženi su prije svega tamo gdje nema dovoljno prostora ili su cijene zemljišta previsoke. „U mega-gradovima poput New Yorka ili Hongkonga su građevinska zemljišta vrlo skupa”, kaže Hamed Hossain i objašnjava: „Kada se te troškove zemljišta uključi u kalkulaciju, onda naše plutajuće elektrane mogu biti jeftinije.”

I stvarno: New York se već skoro 50 godina djelomično opskrbljuje strujom iz elektrana koje plutaju ispred četvrti Brooklyn. One će uskoro biti zamijenjene modernim Siemensovim pogonima ili će biti nadograđene. Njihova prednost je i to što zbog veće učinkovitosti manje zagađuju okoliš nego stare elektrane. Siemens se ugovorom obvezao da će elektrane držati u pogonu 20 godina i brinuti se o popravcima. Za ovaj koncern to je dobar posao.

I digitalizacija otvara nova tržišta. „Velike internetske firme žele premjestiti svoje računalne centre na more, jer je to za njih jeftinije nego gradnja na kopnu”, kaže Hamed Hossain. „Tu se nudi mogućnost stavljanja električne energije na raspolaganje putem Floating Power Plantsa.” Moguće su elektrane na plin ili paru s većom učinkovitošću, ali i solarna postrojenja koja, istina, trebaju platforme ogromne veličine.

Rusija kod plutajućih elektrana daje prednost nuklearnoj energiji. „Akademik Lomonosov” tvrtke Rosatom je dug 144 i širok 30 metara, a na njemu se nalaze dva nuklearna reaktora. Nakon skoro deset godina ova plutajuća elektrana je 2019. dopremljena u Čukotski autonomni okrug na krajnjem istoku Rusije i usidrena u luku. Ona bi najprije trebala proizvoditi toplinsku energiju, a kasnije i struju – kada ondje na kopnu prestane s radom jedan stari nuklearni reaktor. Ako „Akademik Lomonosov” bude uspješan, Rosatom će slične plutajuće nuklearne elektrane ponuditi na svjetskom tržištu. Kritičari, istina, već govore o „plutajućem Černobilu”.

I američka vojska je od 1954. do početka 70-ih godina razvila nuklearne elektrane na brodovima za opskrbu energijom njezinih vojnih baza u zabačenim regijama. Prvi takav brod bio je „Sturgis MH-1A”. Znanstvenici iz Massachusetts Institute of Technology iz američkog Cambridgea opet rade na modernim plutajućim nuklearnim elektranama, piše DW.

EDF
Prvi od dvaju reaktora u nuklearnoj centrali u Fessenheimu, na istoku Francuske, najstarijoj u Francuskoj koja još radi, isključen je u subotu u 2.00 sata po mjesnom i po srednjoeuropskom vremenu iz električne mreže, priopćila je elektroenergetska kompanija EDF.

Ovo je prva faza u zatvaranju te centrale na njemačkoj granici, nedaleko od Švicarske, koja je u pogon puštena 1977. Radnici koji se protive gašenju prvog reaktora – gašenje drugog predviđeno je za 30. lipnja – bili su rekli da će odbiti poslušnost i da neće primijeniti protokol za isključenje reaktora. No na kraju je sve prošlo bez problema i postupak je proveden kao kod redovitog održavanja, samo se ovaj put reaktor neće ponovo uključiti.

Drugi reaktor treba se ugasiti 30. lipnja a nakon toga se planira ispuštanje istrošenog goriva koje će se završiti do ljeta 2023. No konačno zatvaranje centrale dogodit će se u najboljem slučaju tek 2040. jer Francuska još nije radila ništa slično. Ta je centrala za protivnike nuklearne energije u Francuskoj, ali i u Njemačkoj i Švicarskoj, bila simbol svih opasnosti i razlog mnogih štrajkova i prosvjeda.

Njezini kritičari upozoravaju da starenje centrale otežava zamjenu nekih dijelova, kao i na njezin položaj ispod razine Velikog alzaškog kanala i smještaj na seizmički aktivnom području. Drugi pak ističu da je besmisleno lišiti se takva izvora energije koja ne ispušta ugljik.

Do 2035. Francuska planira ugasiti još dvanaest od 58 reaktora koliko ih danas ima – što je svrstava na drugo mjesto po veličini nuklearnog parka u svijetu iza Sjedinjenih Država – ali neće zatvarati centrale u cijelosti poput ove u Fessenheimu. Francuska želi postupno smanjiti udio nuklearne energije koji je trenutačno 70 posto, najveći u svijetu, i povećati udio električne energije iz obnovljivih izvora.