NAFTA

Cijene nafte pale su u ponedjeljak na međunarodnim tržištima prema razini od 61 dolara, pritisnute većim brojem aktivnih bušotinskih postrojenja u SAD-u i zabrinutošću za potražnju zbog sporog napretka trgovinskih pregovora Kine i SAD-a.
Na londonskom je tržištu cijena barela pala 71 cent u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 61,39 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 1,91 dolara nižoj cijeni, od 51,53 dolara. Trgovci su se na početku tjedna fokusirali na podatak iz izvješća tvrtke Baker Hughes o povećanju broja aktivnih bušotina u SAD-u u prošlom tjednu, koje najavljuje daljnje povećanje američke proizvodnje. Dodatni pritisak na cijene stvara i zabrinutost zbog sporog napretka trgovinskih pregovora SAD-a i Kine, koji se ovog tjedna nastavljaju u Pekingu.

Sjedinjene Države zaprijetile su povećanjem carina koje bi trebale stupiti na snagu od 1. ožujka ukoliko ne bude postignut sporazum. Predsjednik SAD-a Donald Trump izjavio je prošlog četvrtka da se ne namjerava sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom prije 1. ožujka, što je prigušilo nade u skoro postizanje trgovinskog sporazuma.

Američko-kineski trgovinski rat potpiruje zabrinutost za svjetsko gospodarstvo a time i za potražnju za naftom. “Cijene nafte još se kolebaju između više faktora. S jedne strane, tu je priča o Organizaciji zemalja-izvoznica nafte i njezinim saveznicama (OPEC+) koje smanjuju proizvodnju, dopunjena sve većim problemima vezanim za opskrbu iz Venezuele ”, tumače u konzultantskoj tvrtki JBC Energy sa sjedištem u Beču.

“S druge strane valja podsjetiti da je u proteklih nekoliko dana objavljeno puno ekonomskih podataka koji baš i nisu bili ohrabrujući a čini se da ni trgovinski pregovori SAD-a i Kine ne napreduju baš brzo”, dodali su.

OPEC i skupina neovisnih proizvođača, uključujući Rusiju, odlučili su od početka ove godine smanjiti proizvodnju za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno kako bi uklonili višak u opskrbi i poduprli cijene. Mnogi analitičari smatraju da bi njihova odluka mogla pomoći uravnotežiti ponudu i potražnju.

Ministar energetike Ujedinjenih Arapskih Emirata Suhail Al Mazrouei izjavio je danas da bi se tržište trebalo uravnotežiti u prvom kvartalu ove godine. OPEC i njegovi partneri sastat će se 17. i 18. travnja u Beču kako bi razmotrili provedbu sporazuma. U odvojenom je izvješću OPEC jutros objavio da je cijena barela referentne košarice nafte njegovih članica u petak iznosila 61,37 dolara, što znači da je pala 20 centi u odnosu na prethodni radni dan.

Budući da se cijena sirove nafte na svjetskom tržištu kreće u poprilično velikim amplitudama, postoje različite financijske izvedenice pomoću kojih proizvođači i kupci nafte mogu zaštititi od neželjenog kretanja cijene.
Ako naftna kompanija koja distribuira naftu smatra da bi cijena sirove nafte mogla u idućih godinu dana porasti s 60$ na 100$, može danas kupiti futures ugovore na taj energent s rokom dospijeća za godinu dana i proći 40% jeftinije nego bi prošla da iduće godine kupuje istu količinu nafte po 100$. Proizvođači nafte imaju potpuno suprotan problem – njih brine pad cijene nafte.

Autor: Josip Kokanović/Admiral Markets

Ako očekuju da će cijena u godinu dana pasti sa 60$ na 40$ po barelu, može danas prodati futures ugovore na naftu po 60$ i isporučiti tu naftu za godinu dana. Pri tome kasnije ne moraju brinuti o padu cijene jer su naftu već prodali.

Proizvođači i kupci sirove nafte ne moraju nužnu držati ugovore do dospijeća nego ih mogu prodati drugim sudionicima na naftnom tržištu ili bilo kome drugome tko ih je spreman kupiti. Tu su priliku vidjele banke, investitori i špekulanti na financijskim tržištima, jer pomoću financijskih izvedenica na naftu mogu profitirati na rastu ili padu cijene, a naftu nikad ne moraju vidjeti, jer će se ugovora riješiti prije dospijeća. Postoje čak i CFD-ovi na naftu, koji nemaju roka dospijeća pa ih je moguće posjedovati neograničeno dugo. No to naravno nije besplatno, jer banke i ostale financijske institucije koje izdaju takve ugovore i omogućuju trgovanje s njima imaju troškove poslovanja. Zbog toga kod CFD-a brokerska kuća svaki dan uzme malu naknadu za držanje pozicije otvorenom. Trenutno je to za kupovne pozicije za BRENT naftu 0,022% vrijednosti nafte dnevno. No čak i uz taj trošak špekulanti i investitori masovno kupuju naftu jer smatraju da će joj cijena značajno porasti (ponekad u danu poraste nekoliko posto).

Kupaca nafte na financijskim tržištima trenutno očito ima više od prodavača, a to se vidi iz kamatne stope na prodajne pozicije na BRENT nafti. Ona je trenutno pozitivna i iznosi 1,63% godišnje. Dakle, brokerska kuća plaća svojim klijentima da shortaju naftu. To zapravo ima smisla, jer brokerska kuća, banka pa čak i cijela financijska industrija želi tržište dovesti u ravnotežu, tj. postići podjednak broj kupovnih i prodajnih pozicija. Na taj način za financijsku industriju nema rizika, a uzela je naknadu i od kupaca i prodavača.

Gore navedeni interes brokerskih kuća i banaka da si smanje rizik je doveo do, po mnogima, dobre prilike za ostvarivanje profita. Naime, gospodarska situacija u svijetu nije dobra. Italija je već ušla u recesiju, a to bi se moglo dogoditi i Njemačkoj i Velikoj Britaniji, koje su već imale pad BDP-a u posljednjem kvartalu za koji su obrađeni podaci. Situacija nije bajna ni u SAD-u, što se može zaključiti u najavama prestanka podizanja kamatnih stopa. Ako i SAD krene prema recesiji, cijena nafte će vrlo vjerojatno značajno pasti kao i u prethodnim krizama. Do toga dolazi zbog manjeg obujma trgovine, manje potražnje za energijom od strane industrije i građevinskog sektora te manjeg broja ljudi koji putuju na posao i na turističke destinacije. Tijekom 2008. godine je iz tih razloga cijena pala sa 145 na 36$ po barelu (pad od čak od 75%!).

Profesionalni ulagači koji su za razliku od malih novih ulagača svjesni svih mogućnosti koje su dostupne na financijskim tržištima sada imaju priliku shortati naftu, polagano zarađivati na kamatama koje pri tome dobivaju i pričekati krizu. Tada će vjerojatno opet dođi do velikog pada cijene, pri čemu će zaraditi mnogostruko više nego na kamatama.

Dio ih primjenjuje drugačiju strategiju, koja možda nije intuitivna na prvi pogled, ali zapravo ima smisla. Radi se o tome da ulaganjem u zlato planiraju zaraditi na očekivanom padu cijene nafte. Naime, veliki pad cijene nafte najčešće znači da je globalna ekonomija u krizi, a u takvoj situaciji cijena zlata tradicionalno značajno raste. Pri tome mogu čak profitirati i više nego na nafti, jer cijena nafte (i bilo čega drugoga) maksimalno može pasti 100%, ali rasti može neograničeno. Budući da nije realno očekivati da će nafta postati besplatna, realno se u idućoj krizi može očekivati maksimalni pad od 50-70%, dok u istom periodu cijena zlata može porasti nekoliko stotina posto (od 2007. do 2011. je porasla čak 200%).

Izvor: https://admiralmarkets.com.hr/analytics/fundamental-analysis/kako-profesionalci-zaraduju-na-padu-cijene-sirove-nafte

Velika ulaganja, posljedice skandala s krivotvorenjem podatka o emisijama štetnih plinova i nepovoljni trgovinski trendovi srezali su neto dobit njemačkog automobilskog diva Daimlera u prošloj godini, pokazuje u srijedu objavljeno izvješće.
Add content here
Neto dobit grupe pala je u 2018. za 29 posto, na 7,6 milijardi eura. Snažan pad zabilježen je i u stavci operativne dobiti, za 22 posto, na 11,1 milijardu eura. Daimler je prošle godine prodao ukupno 3,3 milijuna vozila, dva posto više nego u godini ranije. Gotovo identičan postotni rast zabilježili su i u stavci prihida koji su iznosili 167,4 milijarde eura. “Godina 2018. bila je godina nepovoljnih trendova – kontinuirane rasprave o dizelu, prijelaza na novi test (ispušnih plinova) WLTP i globalnih trgovinskih sporova”, konstatirao je izvršni direktor Dieter Zetsche.

Među utezima za poslovne rezultate u kompaniji izdvajaju i velika ulaganja u razvoj novih modela i u nove tehnologije električnih i samostalnih vozila, te veći troškovi sirovina i nepovoljni valutni tečajevi.

Nepovoljno je na neto dobit grupe utjecao i značajan pad operativne dobiti u odjelu luksuznih automobila Mercedes-Benz i u poslovanju s kombijima, za 18 odnosno 73 posto. U Daimleru objašnjavaju taj pad troškovima tekućih sudskih postupaka i “mjera za dizelska vozila”. Grupa je bila prisiljena opozvati 774.000 vozila radi ugradnje dodatne opreme nakon što su njemačke vlasti otkrile da su koristili softver koji je omogućio krivotvorenje podataka o emisija,a štetnih ispušnih plinova.

U odjelu kamiona dobit je povećana 16 posto, u velikoj mjeri zahvaljujući većoj potražnji u Sjevernoj Americi. U novoj godini u Daimleru očekuju „neznatno“ veći broj prodanih automobila, te nešto više prihode i operativnu dobit. Ulaganja bi se trebala zadržati na visokoj razini i premašiti 30 milijardi eura.

Cijene nafte zadržale su se u srijedu na međunarodnim tržištima ispod razine od 62 dolara, zakočene rastom američkih zaliha koje su neutralizirale strahovanja od smanjene opskrbe iz Venezuele.
Na londonskom je tržištu cijena barela bila gotovo nepromijenjena u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 61,94 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 13 centi nižoj cijeni, od 53,53 dolara. Trgovci su se danas fokusirali na izvješće Američkog instituta za naftu (API), koje je pokazalo rast zaliha sirove nafte u SAD-u u prošlom tjednu za 2,5 milijuna barela.

Službeno izvješće američke vlade bit će objavljeno tokom dana. “Cijene pritišće činjenica da su američke zalihe sirove nafte i benzina porasle snažnije nego što se očekivalo, kako je izvijestio API nakon jučerašnjeg zatvaranja tržišta”, rekao je Carsten Fritsch iz Commerzbanka.

Potporu cijenama pruža pak smanjenje ponude Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i njezinih partnera, uključujući Rusiju. Na to se nadovezalo smanjenje opskrbe iz Venezuele zbog američkih sankcija državnoj naftnoj kompaniji, koje bi moglo prouzročiti značajniji uzlet cijena nafte u predstojećem razdoblju. “Cijene još nisu zamjetnije reagirale”, upozorava Fritsch. “Kada to stavimo na stranu, ako druge zemlje OPEC-a ne nadoknade manjak (iz Venezuele), naftno bi tržište u kratkom roku moglo zabilježiti manjak u opskrbi, što će podići cijene nafte”, objašnjava.

‘OPEC+’ počeo je smanjivati proizvodnju početkom godine a namjeravaju je srezati za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno kako bi spriječili prekomjernu opskrbu. Prema Reutersovoj anketi, opskrba je već smanjena za tri četvrtine zacrtanog obujma.

Budu li se pridržavali dogovora i nastavili smanjivati proizvodnju do kraja godine, ponuda i potražnja mogle bi se izjednačiti, u odnosu na aktualni značajni višak na strani ponude, napisao je u izvješću Jean-Pierre Durante iz Pictet Wealth Managementa.

U odvojenom je izvješću Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) jutros objavila da je cijena barela referentne košarice nafte njezinih članica u utorak iznosila 62,07 dolara, što znači da je pala 25 centi u odnosu na prethodni radni dan.

British Petroleum izvijestio je u utorak da mu je neto dobit u 2018. gotovo utrostručena zahvaljujući višim cijenama nafte i povoljnim valutnim tečajevima.
Neto dobit britanskog energetskog diva poskočila je u 2018. na 9,4 milijarde dolara, s 3,4 milijarde u 2017. godini “primarno zbog viših cijena nafte i povoljnih valutnih tečajeva”, navode u BP-u.

Cijene nafte poskočile su u drugoj polovini 2018. godine zbog straha od tijesne opskrbe, ali su u međuvremenu ponovo naglo pale, prateći oscilacije na financijskim tržištima. U posljednja tri prošlogodišnja mjeseca BP je ostvaro neto dobit od 766 milijuna dolara, u usporedbi s 27 milijuna dolara u posljednja tri mjeseca godine ranije..

U BP-u navode i trošak od 3,2 milijarde dolara u 2018., povezan s eksplozijom na platformi Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu 2010. godine, koja je poruzročila najgoru ekološku katastrofu u povijesti SAD-a. U ovoj godini BP očekuje dodatne 2,0 milijarde dolara troškova vezano za tu katastrofu, čime se njihova ukupna razina penje na oko 70 milijardi dolara.

Poslovno izvješće britanske kompanije za prošlu godinu pokazuje također povećanje proizvodnje nafte i plina za 2,4 posto, na 3,7 milijuna barela dnevno. Ove godine očekuju nastavak uzlaznog trenda zahvaljujući velikim proizvodnim projektima. “Stvarni će rezultat ovisiti o tajmingu novih projekata, te o akvizicijama i prodaji imovine, kvotama Organizacije zemalja-izvoznica nafte i utjecaju raspodjele u okviru naših sporazuma o dijeljenju proizvodnje“, tumače u BP-u

Cijene nafte kliznule su u utorak na međunarodnim tržištima prema razini od 62 dolara, zakočene razočaravajućim podacima iz američke industrije koji su potpirili zabrinutost za svjetsko gospodarstvo.
Na londonskom je tržištu cijena barela pala 24 centa u odnosu na prethodno zatvaranje, na 62,27 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 17 centi nižoj cijeni, od 54,39 dolara. Obujam trgovanja bio je danas ograničen zbog Kineske nove godine a pozornost tržišta usmjerila se na podatak o padu novih narudžbi američkoj industriji, uz naglo smanjenje potražnje za strojevima i električnom opremom.

“Razočaravajući podaci iz američkih tvornica iznova su potpirili bojazni od usporavanja globalnog gospodarstva ali je pad cijena (nafte) ipak ograničen, budući da dogovoreno smanjenje opskrbe iz Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i američke sankcije Venezueli i dalje signaliziraju tješnju opskrbu”, drže u Cantor Fitzgerald Europeu.

Organizacija zemalja-izvoznica nafte(OPEC) i njezine saveznice, uključujući Rusiju, odlučili su od početka godine smanjiti proizvodnju za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno i u prvom su ovogodišnjem mjesecu uspješno provodili taj dogovor.

SAD je pak prošlog tjedna uveo sankcije venezuelanskoj državnoj naftnoj kompaniji nakon krize koju je prouzročio oporbeni čelnik Juan Guaido, proglasivši se privremenim predsjednikom. Predsjednik Nicolas Maduro odbio je zahtjeve brojnih zemalja za raspisivanjem prijevremenih izbora.Analitičari procjenjuju da američke sankcije usmjeravaju pozornost tržišta na tješnju opskrbu svjetskih tržišta. “Nove američke sankcije Venezueli mogle bi smanjiti globalnu ponudu za 0,5 do jedan posto”, smatra Vivek Dhar iz Commonwealth Bank of Australia.

U odvojenom je izvješću Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) jutros objavila da je cijena barela referentne košarice nafte njezinih članica u ponedjeljak iznosila 62,32 dolara, što znači da je porasla 2,39 dolara u odnosu na prethodni radni dan.

Mađarski MOL na Arbitražnom sudu u Washingtonu od Hrvatske traži odštetu od milijardu dolara, odnosno 6,5 milijardi kuna. Za usporedbu – za taj se novac mogu sagraditi čak tri Pelješka mosta.
Iako se i dosad znalo da Mađari traže velik novac, a brojke koje su se vrtjele u javnosti spominjale su milijardu kuna, pravu su brojku – koja predstavlja neugodno iznenađenje i rekordno traženje odštete – iznijeli izvori bliski odvjetničkoj kući Dechert koja zastupa MOL te su potom i objavljeni u specijaliziranom časopisu za pravo CEE Legal Matters.

Postupak u Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) pokrenuo je MOL krajem 2013. pod tvrdnjom da Hrvatska nije ispoštovala obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i dodataka.

Sam proces u glavnom američkom gradu završen je prošlog ljeta, doznajemo. Obje su strane iznijele svoju argumentaciju te ispitale svjedoke i eksperte. Sada se čeka odluka suda koja će pokazati hoće li i koliko Hrvatska morati platiti MOL-U jer o konačnoj odšteti odlučuju arbitri. Točan se datum donošenja odluke ne zna, no upućeni govore da bi se s njom moglo pričekati i do ljeta. Stane li arbitražno vijeće na mađarsku stranu, bit će to golem udarac na Hrvatsku. Hrvatska je već izgubila jednu arbitražu protiv MOL-A, onu u Švicarskoj pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), koju je pokrenula Vlada Zorana Milanovića 2014. kao odgovor na Mol-ovu tužbu.

Uz gubitak arbitraže, hrvatska je izgubila i žalbu na tu odluku. Mađari su u tom postupku završenom u prosincu 2016. “dobili” 14,5 milijuna eura (oko 107 milijuna kuna) od Hrvatske, no još je gore zvučalo objašnjenje odluke koje je bacilo loše svjetlo na Hrvatsku i njezino pravosuđe. Sud je nakon pregleda kronologije događaja iznio ozbiljne sumnje u postupanje USKOK-A, suca Ivana Turudića optužili su za pristranost na suđenju Sanaderu, a zaključili su i da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu “Marcellino”, krunskog dokaza za davanje mita, montirana, odnosno da je moguće da je “netko bio spreman stvoriti dokaze da bi podupro iskaz Roberta Ježića”. Arbitri su ocijenili da je Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji, nepouzdan svjedok i da su njegovi iskazi proturječni s namjerom da naškode Ivi Sanaderu. Čak su u obrazloženju odluke iznijeli cijelu tablicu kontradiktornih i problematičnih tvrdnji.

Prema pisanju medija, Robert Ježić, kojega je sud u Ženevi proglasio nevjerodostojnim svjedokom i osobom u sukobu interesa, apostrofirajući niz kontradiktornih izjava, slično je svjedočenje dao za proces na sudu u Washingtonu. Čak je navodno priznao da je na sudu u Zagrebu djelomično govorio neistinu s namjerom popravljanja vlastitog položaja u procesu. Uz Ježića, u hrvatskim se medijima pisalo da su u Washingtonu saslušana i dvojica bivših ministara iz Vlade Zorana Milanovića, ministar financija Slavko Linić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Hrvatska, itekako svjesna nezavidne situacije u kojoj se nalazi nakon gubitka arbitraže u Ženevi i moguće blamaže na sudu u Washingtonu, želi pronaći neku vrstu kompromisa u odnosu s mađarskim MOL-OM i tu priču zatvoriti pa je čak i ministar Darko Horvat jednom kazao da je dogovor moguć i dok arbitraža traje.

Hoće li arbitri i ovog puta isto zaključiti i odlučiti da Hrvatska mora platiti odštetu MOL-U, ostaje vidjeti. No uza sve te troškove, treba napomenuti i troškove koje Hrvatska plaća i za zastupanje na sudu, ali i za lobiranje u tim predmetima za koje ju je angažirao tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Prema podacima američkog Ministarstva pravosuđa, tvrtka Squire Patton Boggs naplatila je za konzultacije, lobiranje te za zastupanje Hrvatske u arbitražama od 2015. do kraja 2017. godine 21,173.825 dolara. Za 2015. godinu Hrvatska joj je uplatila 3,703.000 dolara za angažman i refundirala 762.213 dolara troškova, za 2016. angažman je iznosio 7,219.203, a troškovi 1,250.348 dolara. Preklani je cijena zastupanja, savjetovanja i lobiranja iznosila 6,689.997, a nadoknada troškova 1,549.064

Povećava se pritisak na predsjednika Venezuele Nicolasa Madura nakon što ga je 11 američkih zemalja u ponedjeljak pozvalo da raspiše prijevremene izbore, a niz europskih zemalja priznalo oporbenog vođu Juana Guaidoa kao privremenog predsjednika Venezuele.
Skupina Lima ponovila je da “priznaje i podržava” Guaidoa kao vođu Venezuele, potvrdilo je 11 od 14 zemalja članica te skupine u deklaraciji prihvaćenoj na sastanku ministara vanjskih poslova u Ottawi. Pozivaju na “mirnu promjenu” i “trenutno uspostavljanje demokracije u Venezueli kroz organizaciju slobodnih i poštenih izbora”. Izjavu su potpisale Argentina, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Gvatemala, Honduras, Panama, Paragvaj i Peru.

Maduro je osvojio drugi mandat na svibanjskim izborima koji su smatrani nedemokratskima. Guaido se proglasio privremenim predsjednikom 23. siječnja i brzo osvojio priznanja velikog broja zemalja. 11 zemalja članice skupine Lima navode da je “važno” osigurati pristup humanitarne pomoći Venezueli te su pozvali vojsku da stanu uz Guaidoa i ne spriječi dolazak pomoći.

Venezuelski oporbeni čelnik Juan Guaido koji se proglasio privremenim predsjednikom, optužio je u ponedjeljak predsjednika Nicolasa Madura da želi prenijeti u Urugvaj 1,2 milijarde dolara te je zatražio od potonjeg da ne sudjeluje u toj “krađi”. “Upravo pokušavaju prenijeti novac koji je na računu iz BANDES-a (venezuelska Razvojna banka) u Urugvaj. Pozivam Urugvaj da ne sudjeluje u toj krađi (…) govorimo o 1 do 1,2 milijarde dolara”, rekao je Guaido.

BANDES, Banka za gospodarski i društveni razvoj Venezuele, ima nekoliko podružnica u Urugvaju. Na upit AFP-a banka nije komentirala. Juan Guaido, socijaldemokratski predsjednik Narodne skupštine koju kontrolira oporba, proglasio se privremenim predsjednikom 23. siječnja pozivajući se na ustav. Smatra Madura uzurpatorom jer je reizabran na izborima koje osporavaju oporba i velik dio međunarodne zajednice a politički protivnici su mu u zatvoru ili u egzilu.

Američki državni tajnik Mike Pompeo izrazio je u ponedjeljak zadovoljstvo zbog toga što su neke europske zemlje priznale oporbenog čelnika Juana Guaidoa privremenim venezuelskim predsjednikom, pozivajući i ostale zemlje da učine isto. “Pozivamo sve zemlje, među njima i ostale članice Europske unije, da podupru venezuelski narod priznajući privremenog predsjednika Guaidoa i podupirući napore Narodne skupštine za povratak ustavne demokracije u Venezueli”, rekao je u priopćenju američki državni tajnik.

Na čelu sa Španjolskom, šesnaest zemalja EU-a, među kojima Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Portugal, priznale su Juana Guaidoa kao privremenog venezuelskog predsjednika. Ta velika potpora dolazi dan nakon isteka europskog ultimatuma kojim se od socijalističkog predsjednika Nicolasa Madura tražilo da organizira izbore. No EU je i dalje podjeljen: Italija koja čeka kako će se stvari razvijati, spriječila je donošenje zajedničke izjave EU-a, rekli su diplomatski izvori u Bruxellesu.

“Ponovo pozivamo venezuelsku vojsku i sigurnosne snage da podupru ustav svoje zemlje i zaštite sve venezuelske građane, pa tako i privremenog predsjednika Guaidoa i njegovu obitelj, kao i američke i strane građane u Venezueli”, rekao je još američki državni tajnik.

Hrvatska podržava Juana Guaida kao privremenog predsjednika Venezuele te da u tom svojstvu provede predsjedničke izbore kao dio rješenja krize u ovoj zemlji, priopćilo je u ponedjeljak ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Ministarstvo je izrazilo zabrinutost najnovijim događanjima u Venezueli i daljnjim produbljivanjem političke, gospodarske i humanitarne krize, te je snažno osudilo kršenje ljudskih prava i vladavine prava te nasilje koje je dovelo do smrti i ozljeđivanja građana i brojnih uhićenja. “Hrvatska podupire demokratski izabrana legitimna tijela Venezuele, Nacionalnu skupštinu i njezinog predsjednika, da u skladu s ustavom u svojstvu privremenog predsjednika provede slobodne, pravedne i demokratske predsjedničke izbore i osigura legitimitet institucija”, navodi MVEP u priopćenju.

“U tom se pogledu Hrvatska u zajedničkoj izjavi pridružila drugim državama članicama EU”, kaže MVEP. “Ističemo važnost iznalaženja mirnog i demokratskog rješenja u okviru održivog političkog procesa, koji treba uključivati održavanje slobodnih, transparentnih i vjerodostojnih predsjedničkih izbora u skladu s međunarodnim demokratskim standardima i ustavom Venezuele”, navodi se u priopćenju.

Madrid, London, Pariz, Berlin i još nekoliko europskih prijestolnica priznalo je u ponedjeljak Guaidoa za privremenog predsjednika Venezuele nakon što je Nicolas Maduro odbio popustiti pred ultimatumom i sazvati predsjedničke izbore.

Europska unija podijeljena je s tim u vezi. Neke zemlje poput Italije i Grčke odlučile su da će pričekati da vide kako će se situacija dalje razvijati prije nego donesu odluku.

Ministarstvo u priopćenju piše kako je Hrvatska u okviru nastojanja za mirno prevladavanje aktualne krize podržala uspostavu Međunarodne kontaktne skupine za Venezuelu koja treba pomoći u stvaranju uvjeta za vjerodostojni politički proces i održavanje izbora. “S partnerima u EU radimo na omogućavanju pružanja humanitarne pomoći, koju zbog zabrane režima nije moguće dostaviti. U tom kontekstu Hrvatska je posebno zabrinuta za brojnu hrvatsku zajednicu koja živi u Venezueli”, zaključuje se u objavi ministarstva.

Tajništvo Ujedinjenih naroda neće sudjelovati ni na jednom sastanku skupina koje se formiraju u vezi s rješavanjem venezuelske krize kako bi “sačuvali svoju vjerodostojnost” nudeći se kao posrednik u Venezueli, rekao je u ponedjeljak njihov glavni tajnik Antonio Guterres. “UN-ovo tajništvo je odlučilo da neće sudjelovati ni u jednoj takvoj skupini kako bismo sačuvali vjerodostojnost naše ponude za posredovanje između dviju strana i bili kadri, na njihov zahtjev, pomoći u pronalaženju političkog rješenja”, rekao je za medije UN-ov glavni tajnik.

Premda je izrazio “zabrinutost” zbog razvoja situacije, Guterres nije rekao na koje je skupine mislio. U ponedjeljak će se na kriznom sastanku ministara vanjskih poslova Limske skupine, na kojemu američki državni tajnik Mike Pompeo treba sudjelovati videovezom, okupiti u Ottawi desetak latinoameričkih zemalja. Na tom će sastanku biti SAD i EU.

U Limsku skupinu osnovanu 2017. ulaze Argentina, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Gvatemala, Honduras, Meksiko, Panama, Paragvaj, Peru, Gvajana i Sveta Lucija. Urugvaj i Meksiko su prošli tjedan pak objavili da će 7. veljače u Montevideu organizirati međunarodnu konferenciju na kojoj će sudjelovati zemlje i međunarodne organizacije koje imaju “neutralno stajalište” o venezuelskoj krizi.

Urugvaj i Meksiko koji nisu priznali Juana Guaidoa privremenim predsjednikom rekli su da je njihova inicijativa odgovor na “poziv” Antonija Guterresa da se “prednost dade dijalogu”. Dvije zemlje se zauzimaju za pregovore na kojima bi se pronašlo rješenje za tešku političku krizu koja potresa Venezuelu.

Najviše benzina za prosječnu plaću u Europi mogu kupiti građani Luksemburga, dok europski istok, iako su ondje cijene benzina znatno niže, s obzirom na prosječne plaće ne može po cjenovnoj dostupnosti pratiti zapad, pokazuje analiza ruskih Ria Novosti.
Cijena benzina u Rusiji među najnižima je u Europi, no građani te zemlje tek su na 20. mjestu u Europi prema količini toga goriva koju mogu kupiti s prosječnom plaćom, pokazuje analiza. Rusija je tek 20. po tomu pokazatelju, prvi je Luksemburg, a posljednja Ukrajina, kaže se u analizi koja je obuhvatila 33 europske zemlje i Kazahstan, a promatrana je cijena 95-oktanskog benzina. Najniža cijena benzina među promatranim zemljama je u Kazahstanu, 3,05 kuna za litru, a druga je Rusija sa 4,4 kune. Slijedi Bjelorusija (4,6 kuna) te Ukrajina (7,1 kunu). Niz nastavljaju zemlje istočne Europe.

S druge strane, najskuplji je benzin je u Nizozemskoj, 11,6 kuna po litri, a slijede Norveška, Danska, Italija i Grčka. U svim tim zemljama litra benzina skuplja je od 11 kuna. Kada je riječ o dizelu, i tu je Kazahstan najjeftiniji sa 4,6 kuna po litri, a slijede Rusija i Bjelorusija s neznatno višom cijenom. Najskuplji je dizel u Norveškoj, 11,3 kune po litri, a među skupljim zemljama su i Švedska, Velika Britanija, Italija, Francuska i Finska u kojima je cijena viša od 10,3 kune.

Analiza je pokazala da je u većini zemalja cijena benzina na početku 2019. godine pala u odnosu na početak 2018. – od promatrane 33 zemlje, cijena toga goriva pala je u 26, a najviše na Cipru, za 12,3 posto, u Mađarskoj (9,4 posto) i Sloveniji (8,7 posto). Istovremeno su cijene porasle u sedam analiziranih zemalja, a najviše u Bjelorusiji , za 19,7 posto, Rusiji 9,7 posto i Ukrajini, za 7,5 posto. Pri tome je u Rusiji tako oštar rast zabilježen prvi puta u zadnjih sedam godina. U odnosu na početak 2018. cijene dizela u toj su zemlji povećane za 15,8 posto.

Na prvom mjestu po količini benzina koju je moguće kupiti za prosječnu plaću je Luksemburg, s više od tri tisuće litara. Druga je Norveška s 2.300 litara, a slijede Austrija, Velika Britanija, Švedska i Danska. U svim tim zemljama prosječnom plaćom moguće je kupiti više od 1.900 litara benzina. Rusija je na 20. mjestu, nakon Estonije i Portugala – Rusi prosječnom plaćom mogu kupiti 826 litara benzina s 95 oktana.

Posljednje mjesto, po analizi Ria Novosti zauzima Ukrajina s 247 litara,12 puta manje nego Luksemburg. Među “autsajderima” su i Rumunjska, Bugarska, Latvija i Bjelorusija. U Hrvatskoj se cijena 95-oktanskoj benzina kreće oko 9,3 kune za litru. Po zadnjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća je 6.277 kuna, a za taj se iznos mogu kupiti 674 litre benzina po 9,3 kune za litru.

Krunski svjedok Uskoka protiv bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera u aferi Ina-Mol, Robert Ježić, u ponedjeljak je zagrebačkom Županijskom sudu ostao pri svom ranijem iskazu, rekavši da je na račun svoje tvrtke primio pet milijuna eura koje je mađarski Mol uplatio za Sanadera.
Ježić koji je kazao da je sa Sanaderom bio blizak, ali više poznanik nego prijatelj, na sudu je ispričao da ga je s tadašnjim premijerom upoznao bivši HDZ-ov rizničar i šef carine Mladen Barišić. „Početkom 2009. Sanader mi je rekao da očekuje 10 milijuna eura od MOL-a i da vidim kako bi se to moglo realizirati“, kazao je Ježić. Nakon toga se ništa nije događalo do svibnja 2009. kada je u vladi navodno vidio direktora Mol-a Szolta Hernadija i konzultanta Josipa Petrovića koji su prije njega bili kod Sanadera.

Ježić je kazao da je Sanaderu tada rekao da se „još ništa nije dogovorilo“, nakon čega je on nazvao vjerojatno Petrovića koji se s Hernadijem vratio u premijerov ured. Iz susjedne prostorije Ježić je, kako je rekao, prepoznao Petrovićev glas, a nakon nekoliko minuta kada su otišli Sanader mu je rekao da je „sve u redu“ te da će dio novca biti isplaćen odmah, a dio krajem godine.

Ukupno pet milijuna eura uplatile su dvije ciparske tvrtke, ispričao je Ježić koji je kazao da je tek kada je Sanader otišao s dužnosti i kada se o odnosima njegove vlade i Mola počelo pisati u medijima shvatio o čemu je riječ.

Sanaderu je tada navodno rekao da odbija primiti drugih pet milijuna eura, što je on „mirno primio“. Na novom suđenju za primanje mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini uz Sanadera je optužen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi iako i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Iako je isprva govorio da će novac koji je navodno primio kao mito za premijera vratiti čak i ako Sanader ne bude osuđen Ježić je kasnije promijenio priču. Nakon što je presuda Sanaderu od 8,5 godina zatvora postala pravomoćna iz Švicarske je poručio da mu ona nije dostavljena, a kada ju je ukinuo Ustavni sud izjavio je da za povrat novca nema temelja jer nema pravomoćne presude.

Ponovljeno suđenje Sanaderu i nedostupnom Hernadiju počelo je na zagrebačkom Županijskom sudu 23. listopada. Sanader je tada odbacio sve optužbe, kao i na prvom suđenju na kojem Hernadi još nije bio optužen.

Osim za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, za što je preko tvrtke Roberta Ježića navodno trebao primiti 10 milijuna eura, Uskok Sanadera u slučaju Ina-MOL tereti i da je s Hernadijem dogovorio izdvajanje nerentabilnog dijela plinskog poslovanja iz Ine. Optužnicom je predloženo i da Sanader, ako ga se osudi i presuda postane pravomoćnom, državi vrati 10 milijuna eura.