NAFTA

Cijene nafte potonule su u utorak na međunarodnim tržištima prema 58 dolara, pritisnute izvješćima o nabujalim zalihama i prognozama rekordne američke i ruske proizvodnje u kontekstu zabrinutosti za rast svjetskog gospodarstva.
Na londonskom je tržištu cijena barela pala 1,40 dolara u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 58,21 dolar. Na američkom se tržištu barelom trgovalo po 1,33 dolara nižoj cijeni, od 48,55 dolara. Pozornost trgovaca zaokupio je danas podatak o skoku zaliha u američkom infrastrukturnom čvorištu u Cushingu za više od milijun barela u prošlom tjednu, prema podacima tvrtke Genscape.

Odvojeno su u američkoj vladi jučer procijenili da će proizvodnja u sedam ključnih bazena škriljaca do kraja godine prvi puta prekoračiti osam milijuna barela dnevno. SAD je pretekao Rusiju i Saudijsku Arabiju i probio se na poziciju vodećeg proizvođača nafte u svijetu, s ukupnom dnevnom proizvodnjom od rekordnih 11,7 milijuna barela dnevno. I ruska je proizvodnja ovog mjeseca dosegnula novi rekord od 11,42 milijuna barela dnevno, prema upućenom izvoru iz industrije.

Dodatno je naftna tržišta danas pritisnuo snažan pad globalnih tržišta dionica zbog zabrinutosti za gospodarski rast, što se vremenski poklopilo sa sjednicom američke središnje banke Fed i očekivanjima četvrtog povećanja ključnih kamatnih stopa u ovoj godini.

Strahovanja od posustajanja gospodarskih aktivnosti potvrdio je danas i njemački institut Ifo čiji je indeks poslovne klime pao u prosincu četvrti mjesec naredom, na najnižu razinu više od dvije godine. “Današnji je pad cijena velikim dijelom rezultat prodaja na širim tržištima. Pod pritiskom su i američka i azijska tržišta dionica”, tumači Warren Patterson iz nizozemske banke ING.

“Što se pak tržišta nafte tiče, još nema jasnih naznaka smanjivanja razlike između ponude i potražnje”, dodaje Patterson.

Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i skupina neovisnih proizvođača predvođenih Rusijom dogovorile su se da će od početka iduće godine smanjiti proizvodnju za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno kako bi se smanjile globalne zalihe i poduprle cijene. Dogovoreno smanjenje predstavlja nešto više od jedan posto globalne potražnje.

Analitičari pak upozoravaju na moguće probleme. “Prijeti opasnost da povećanje proizvodnje nafte iz škriljaca u SAD-u i usporavanje globalnog gospodarskog rasta neutraliziraju nastojanja skupine OPEC+”, konstatira Lu Jiaxuan iz singapurske brokerske kuće Phillip Futures. Odvojeno je OPEC jutros izvijestio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u ponedjeljak iznosila 58,24 centa, što znači da je bila 83 centa niža nego prethodnog dana trgovanja.

Naftna kompanija INA u postupku je procjene utjecaja na okoliš za opsežne istraživačke radove na plinskom polju u Sjevernom Jadranu cca 50 km od obale, gdje su u planu četiri nove bušotine i tri eksploatacijske platforme.
Ova vijest je osobito važna jer INA ima izrazit trend smanjivanja proizvodnje plina na Sjevernom Jadranu, a Hrvatska trenutno iz uvoza pokriva cca 60% potreba za plinom. Kako stoji u dokumentaciji koju ocjenjuje resorno ministarstvo, u planu je izrada i privođenje eksploataciji bušotina Ika B duboka, Ika-C, Ilena-2 i Ira-1 DIR te izgradnja eksploatacijskih platformi Ika C, Ilena i Ira na postojećem eksploatacijskom polju Sjeverni Jadran na kojem se sada nalazi osam plinskih polja (Ana, Anamarija, Ida, Ika, Ika JZ, Irina, Ivana, Vesna) a eksploatacija plina traje od 1999. godine.

Lokacija zahvata za koji se provodi postupak je na plinskom polju Ika te na istražnim prostorima Ilena i Ira na dubinama od 39 do 65 metara. Ovo očigledno nisu novi INA-ini projekti jer su razradne bušotine locirane još 2004. i 2005. a elaborat utjecaja na okoliš za njih napravljen još 2011.. Rudarski projekti za ove zahvate datiraju još u devedesete godine prošlog stoljeća. Iz elaborata koji su sastavni dio dokumentacije vidljivo je da je još 2009. počelo zavodnjavanje eksploatacijskog polja pa se inženjeri sada pomiču po polju, a u slučaju istražnog objekta Ilena namjerava se istraživati ispod plinskog polja Ivana. INA se na ove zahvate odlučuje nakon što je u lipnju ove godine otkupila Eni-jev udio u projektu Sjeverni Jadran i zato što količina iscrpljenog plina u Jadranu rapidno pada zadnjih godina.

U lipnju je objavljeno da će tim potezom INA povećati svoje sigurne i vjerojatne rezerve za 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte (boe) i povećati proizvodnju ugljikovodika u 2018. za oko 2.500 boe na dan, odnosno gotovo 380.000 m³ plina na dan. U financijskom izvještaju za 2017. stoji da su dokazane rezerve prirodnog plina od 2017. u odnosu na 2016. smanjene za čak 32%, a prosječna dnevna proizvodnja plina pala je za samo 5%, što ukazuje da se rezerve crpe vrlo brzo. U izvještaju stoji da proizvodnja plina u Jadranu nastavlja naglo padati te iako manjim intenzitetom nego u 2016., bilježi smanjenje od 17% u odnosu na godinu prije (u 2016. – 24%) što je rezultat prirodnog pada proizvodnje i većeg udjela vode u proizvedenom plinu. Zbog toga, svaki pokušaj okretanja ovog negativnog trenda koji će voditi do sve veće nacionalne ovisnosti o uvoznom plinu treba pozdraviti. INA na tim plinskim poljima ima koncesiju do kraja 2040.

Skupina Petrol za 2019. planira ostvariti 5,6 milijardi eura prihoda i 96,7 milijuna eura neto dobiti. Broj benzinskih crpki žele povećati na 515, što znači da će otvoriti osamnaest novih.

Vrijednost investicija u trajna sredstva trebala bi dosegnuti 101 milijun eura. Zacrtali su prodaju od 3,3 milijuna tona naftnih proizvoda, 193.300 tona tekućeg naftnog plina, 20,8 teravat sati zemnog plina te 609,1 milijuna eura vrijedne trgovačke robe. Nova strategija predviđa da će prihodi od prodaje do 2022. dosegnuti pet milijardi eura.

Na Wall Streetu su u ponedjeljak burzovni indeksi potonuli više od 2 posto, pri čemu je S&P 500 zaronio na najnižu razinu u 14 mjeseci, jer su ulagači nervozni zbog usporavanja rasta globalnog gospodarstva i predstojeće sjednice Feda.
Dow Jones potonuo je 507 bodova ili 2,11 posto, na 23.592 boda, dok je S&P 500 skliznuo 2,08 posto, na 2.545 bodova, a Nasdaq indeks 2,27 posto, na 6.753 boda. S&P 500 našao se nakon jučerašnjeg pada na najnižoj razini od listopada 2017. godine i, kao i Dow Jones, zaronio dublje u području korekcije, odnosno 10 posto ispod svojih rekordnih razina dosegnutih prije nešto više od dva mjeseca.

Russell 2000 indeks manjih kompanija zaronio je, pak, u područje ‘medvjeda’, 20 posto ispod svoje prethodne najviše razine. Posljedica je to niza slabijih nego što se očekivalo podataka koji pokazuju da se rast najvećih svjetskih gospodarstava, od kineskog i japanskog do eurozone, usporava. Ulagači su nervozni i zbog toga što u utorak počinje dvodnevna sjednica čelnika američke središnje banke. Očekuje se da će Fed još jednom, po četvrti put ove godine, podići kamatne stope za 0,25 postotnih bodova.

No, važnije će biti poruke Feda o tome što kani ubuduće. Ulagači se nadaju signalima o usporavanju tempa povećanja kamatnih stopa, s obzirom na usporavanje rasta globalnog, pa i američkog gospodarstva, ali i zbog slabljenja inflacijskih pritisaka nakon oštrog pada cijena nafte posljednjih mjeseci.

Donedavno se očekivalo da će Fed u idućoj godini povećati kamate u tri navrata, no sada se ulagači nadaju da će tih povećanja biti manje, što bi podržalo tržište dionica. „Ulagači zadržavaju dah prije odluka Feda. Ako Fed podigne nogu s papučice gasa u prvoj polovici iduće godine, s tržišta će biti uklonjena jedna velika nesigurnost”, kaže Ryan Detrick, strateg u tvrtki LPL Financial.

Osim zbog Feda i usporavanja rasta globalnog gospodarstva, ulagači su, kažu analitičari, zabrinuti zbog negativnih signala s tržišta obveznica koji najavljuju približavanje recesije u SAD-u, nesigurnosti u vezi brexita… Zbog toga je jučer VIX ‘indeks straha’ Čikaške burze opcija skočio za 2,9 bodova, na 24,52 boda, najvišu razinu u sedam tjedana. To pokazuje da ulagači pojačano osiguravaju svoje portfelje od mogućeg daljnjeg pada cijena dionica.

I na europskim su burzama cijene dionica jučer pale. Londonski FTSE indeks potonuo je 1,05 posto, na 6.773 boda, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,86 posto, na 10.772 boda, a pariški CAC 1,11 posto, na 4.799 bodova.

Na azijskim su burzama u utorak cijene dionica pale, kao i dan prije na Wall Streetu, jer ulagači nisu skloni rizičnijim investicijama zbog usporavanja rasta globalnog gospodarstva, ali i neizvjesnosti uoči sjednice američkog Feda. MSCI indeks azijsko-pacifičkih dionica, bez japanskih, bio je oko 7,30 sati u minusu 0,3 posto. Pritom je na Tokijskoj burzi Nikkei indeks potonuo 1,6 posto, dok su cijene dionica u Južnoj Koreji, Hong Kongu, Šangaju, Singapuru i Australiji pale između 0,5 i 1,2 posto.

Azijske ulagače razočarao je jučerašnji pad cijena dionica na Wall Streetu za više od 2 posto, pri čemu je S&P 500 zaronio na najnižu razinu u 14 mjeseci. Pritom je S&P 500, kao i Dow Jones, zaronio dublje u području korekcije, odnosno 10 posto ispod svojih rekordnih razina dosegnutih prije nešto više od dva mjeseca. Russell 2000 indeks manjih kompanija zaronio je, pak, u područje ‘medvjeda’, 20 posto ispod svoje prethodne najviše razine.

Posljedica je to niza slabijih nego što se očekivalo podataka koji pokazuju da se rast najvećih svjetskih gospodarstava, od kineskog i japanskog do eurozone, usporava.

Ulagači su nervozni i zbog toga što u utorak počinje dvodnevna sjednica čelnika američke središnje banke. Očekuje se da će Fed još jednom, po četvrti put ove godine, podići kamatne stope za 0,25 postotnih bodova.

No, važnije će biti poruke Feda o tome što kani ubuduće. Ulagači se nadaju signalima o usporavanju tempa povećanja kamatnih stopa, s obzirom na usporavanje rasta globalnog, pa i američkog gospodarstva, ali i zbog slabljenja inflacijskih pritisaka nakon oštrog pada cijena nafte posljednjih mjeseci.

Donedavno se očekivalo da će Fed u idućoj godini povećati kamate u tri navrata, no sada se ulagači nadaju da će tih povećanja biti manje, što bi podržalo tržište dionica. „Ulagači zadržavaju dah prije odluka Feda. Ako Fed podigne nogu s papučice gasa u prvoj polovici iduće godine, s tržišta će biti uklonjena jedna velika nesigurnost”, kaže Ryan Detrick, strateg u tvrtki LPL Financial.

A premda se ovih dana očekuje još jedno povećanje kamatnih stopa Feda, dolar je jutros oslabio. Njegov indeks, koji pokazuje vrijednost američke u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, kreće se jutros oko 97,08 bodova, dok je jučer u ovo doba iznosio 97,45 bodova. Pritom je tečaj dolara prema japanskoj valuti pao s jučerašnjih 113,40 na 112,70 jena.

Američka je valuta oslabila i u odnosu na europsku, pa je cijena eura dosegnula 1,1355 dolara, dok je jučer u ovo doba iznosila 1,1305 dolara. Pritisak na dolar posljedica je očekivanja da će Fed signalizirati usporavanje tempa povećanja kamata. Tim više što se njegova politika monetarnog zaoštravanja našla pod salvom kritika predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i njegovih ekonomskih savjetnika.

A cijene su nafte pod pritiskom jer se ulagači plaše da će usporavanje rasta globalnog gospodarstva izazvati slabljenje potražnje za energentima. Na američkom je tržištu cijena barela jutros pala 1 posto, na 49,40 dolara, nedaleko najniže razine od rujna prošle godine. Na londonskom je tržištu, pak, barel pojeftinio 1,1 posto, na 58,95 dolara.

Primirje između zaraćenih strana u Jemenu u strateškoj luci Hodeida stupilo je na snagu u ponoć po lokalnom vremenu, uz povremeno kršenje koje se pripisuje pobunjenim Hutijima.
Jemenska vlada koju podupire Saudijska Arabija i šijitski Huti u četvrtak su dogovorili primirje nakon tjedan dana pregovora pod okriljem UN-a u Švedskoj čiji je cilj bio prekid četverogodišnjeg građanskog rata koji je zemlju gurnuo na rub gladi.

Primirje obuhvaća pokrajinu i gradu Hodeidu i luke Hodeida, Salif i Raas Essa. UN-ov odbor, koji uključujeo obje strane, nadgledat će poštivanje primirja. “Odbor će brzo početi s radom”, rekao je specijalni izaslanik UN-a za Jemen Martin Griffiths u ponedjeljak.

Hodeida je strateška luka na zapadu Jemena te je ulazna točka za 80 posto jemenskog uvoza i pomoći. U lipnju saudijska koalicija pokušala je preuzeti luku koju proiranski Huti drže od kraja 2014. godine. Medijska kuća Al Arabya izvijestila je da su Huti, samo nekoliko minuta nakon što je primirje stupilo na snagu, počeli granatirati položaje vladinih snaga.

Glasnogovornik saudijske koalicije Turki al-Malki u ponedjeljak je rekao kako će u sklopu dogovora iz Švedske luka Hodeida pripasti zakonitoj vladi Jemena. Dodao je kako je vojni pritisak na Hutije doveo do mirovnih pregovora, naglasivši saudijske napore za političkim rješenjem ove krize.

Tijekom švedskih pregovora dogovorena je i razmjena oko 16.000 zarobljenika do 19. siječnja.

Nakon gotovo cijelog desetljeća ekonomskog rasta, sve više je znakova da bi u SAD-u uskoro moglo doći do nove recesije, a kad Amerika kihne, prehladi se cijeli svijet.
Zbog toga je i za investitore u nekretnine, dionice, investicijske fondove pa čak i štediše u hrvatskim bankama vrlo važno znati kada bi mogla početi iduća recesija. Postoji više ranih znakova koji su u prošlosti uspješno ukazali na krizu, a neki od njih su navedeni u nastavku.

Piše Josip Kokanović za Admiral Markets

Križ smrti je indikator koji spada u tehničku analizu, a koji je popularan među velikim investitorima na financijskim tržištima. Radi se o situaciji u kojoj 50 dnevni pomični prosjek na grafikonu cijene pojedinog instrumenta padne ispod 200 dnevnog pomičnog prosjeka, a zastrašujući naziv je nastao zbog toga što takva situacija često prethodi velikom padu. Nedavno se križ smrti dogodio na SP500 indeksu, a posljednja tri puta se to dogodilo 2001., 2008. i 2016. godine. Nakon križa smrti 2001. došlo je do pucanja Dot Com balon, 2008. godine se dogodio najveći pad za vrijeme financijske krize, dok se 2016. nije dogodilo praktički ništa (indikator nije 100% pouzdan kao niti jedan drugi). Slika navedenih situacija se nalazi iznad. No nedavno je ponovno došlo do križa smrti i mnogi ga investitori smatraju vrijednim pažnje zbog uspješnog predviđanja pada 2001. i 2008. godine.

U posljednjih sedam puta kada su kratkoročne kamatne stope na američke obveznice postale više od dugoročnih, svaki put je došlo do recesije u roku od godinu ili dvije. Naime, to je znak da su investitori izgubili povjerenje u kratkoročni gospodarski rast. Iako do inverzije krivulje prinosa između dvogodišnjih i desetogodišnjih američkih obveznica još uvijek nije došlo, razlika je pala na samo 0,16% i sudeći po dosadašnjem trendu, do inverzije će doći u roku par mjeseci.

Nakon što je sredinom godine Jerome Powell, čelnik američke centralne banke, izjavljivao da su kamatne stope u toj zemlji daleko ispod neutralnih, u posljednjih nekoliko javnih nastupa se predomislio. Sada govori da su kamatne stope samo za nijansu ispod neutralnih, iz čega se može zaključiti da ih više neće značajno podizati, a usporavanje i prestanak podizanja kamatnih stopa je znak da su čak i centralne banke (koje su tradicionalno vrlo spore u svojim reakcijama) svjesne da situacija u gospodarstvu nije bajna, piše Admiral Markets.

U posljednja dva mjeseca cijena nafte je pala preko 30 posto. Pad cijene crnog zlata može značiti da proizvođači iz bušotina crpe prevelike količine ili da je potražnja počela posustajati, stoga se stvaraju prevelike zalihe. Budući da potražnja za energijom ima visoku pozitivnu korelaciju s ekonomskom aktivnošću, pad cijene crnog zlata također može ukazivati da gospodarska situacija na globalnoj razini više nije bajna.

Kada je u pitanju stopa nezaposlenosti u SAD-u, situacija je idealna. Trenutno iznosi 3,7 posto, što je najniža razina još od 1969. godine, no upravo je u tome problem. Naime, većina ekonomista smatra da se radi o prirodnoj stopi nezaposlenosti, za koju nije realno da se može dodatno spustiti.

2007. godine je počela rasti nakon što je prije toga pala na 4,4 posto, a 2000. tek nakon što je dosegnula 3,9 posto. U obje situacije je iduće godine došlo do krize, a u krizama pada vrijednost dionica i dioničkih investicijskih fondova. Također dolazi do pada kamatnih stopa na oročenu štednju i do velikog pada cijene nafte dok cijena zlata i obveznica razvijenih zemalja najčešće raste.

Cijene nafte porasle su u ponedjeljak na međunarodnim tržištima iznad 61 dolara, poduprte porukom ministra vanjskih poslova ključnog proizvođača s Bliskog istoka da svi moraju poštivati sporazum o smanjenju opskrbe.
Na londonskom je tržištu cijena barela porasla 90 centi u odnosu na prethodno zatvaranje, na 61,18 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 65 centi višoj cijeni, od 51,85 dolara. Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata Suhail al-Mazrouei u ponedjeljak je novinarima u Dubaiju rekao da se globalno tržište nafte “korigira”, dodajući kako očekuje da će “svi ” smanjiti opskrbu naftom u skladu sa sporazumom postignutim početkom mjeseca u Beču.

Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i skupina neovisnih prozivođača predvođenih Rusijom dogovorili su da će od početka iduće godine smanjiti proizvodnju za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno kako bi smanjili višak u opskrbi i poduprli cijene. “Cijene nafte ponovo su porasle zahvaljujući retorici dužnosnika OPEC-a”, izjavio je Stephen Brennock, iz londonske brokerske kuće PVM Oil.

Zadaća uravnoteženja bit će teška za OPEC, upozorava Reuters. Američka proizvodnja nafte iz škriljaca kontinuirano raste nauštrb tržišnog udjela velikih proizvođača s Bliskog istoka koji se zbog manjih prihoda od prodaje nafte suočavaju s problemima u financiranju proračuna.

Ruska je pak proizvodnja prema upućenim izvorima u industriji dosegnula u prosincu rekordnih 11,42 milijuna barela dnevno. Potporu cijenama pružio je danas i podatak o neto padu broja aktiviranih bušotina u SAD-u u prošlom tjednu, prema izvješću specijalizirane tvrtke Baker Hughes. Unatoč tome, njihov je ukupan broj i dalje veći nego u istom razdoblju prošle godine.

U takvom okruženju pojedini investitori sumnjaju da će dogovor o smanjenju proizvodnje biti dovoljan da se tržište uravnoteži, a raspoloženje ulagača prigušuje i zabrinutost zbog posustajanja rasta na glavnim tržištima poput Kine i Europe, napominje Reuters. Odvojeno je OPEC jutros izvijestio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u petak iznosila 59,07 dolara, što znači da je porasla 40 centi u odnosu na prethodni dan trgovanja.

Zbog bolesti bivšeg premijera Ive Sanadera u ponedjeljak je do veljače odgođeno ročište na ponovljenom suđenju u aferi Ina-MOL na kojem je trebao svjedočiti krunski svjedok iz prvog postupka Robert Ježić.
Sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Maja Štampar Stipić ročište je odgodila do 4. veljače nakon što je Sanaderova obrana njegov nedolazak opravdala temperaturom i obvezala se da će tijekom dana sudu dostaviti liječničku dokumentaciju. Na novom suđenju za primanje mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini uz Sanadera je optužen i direktor MOL-a Zsolt Hernadi iako i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Iako je isprva govorio da će novac vratiti čak i ako Sanader ne bude osuđen Ježić je kasnije promijenio priču. Nakon što je presuda Sanaderu od 8,5 godina zatvora postala pravomoćna iz Švicarske je poručio da mu ona nije dostavljena, a kada ju je ukinuo Ustavni sud izjavio je da za povrat novca nema temelja jer nema pravomoćne presude. Ponovljeno suđenje Sanaderu i nedostupnom Hernadiju počelo je na zagrebačkom Županijskom sudu 23. listopada. Sanader je tada odbacio sve optužbe, kao i na prvom suđenju na kojem je Hernadi još nije bio optužen.

Osim za prepuštanje upravljačkih prava u Ini, za što je preko tvrtke Roberta Ježića navodno trebao primiti 10 milijuna eura, Uskok Sanadera u slučaju Ina-MOL tereti i da je s Hernadijem dogovorio izdvajanje nerentabilnog dijela plinskog poslovanja iz Ine. Optužnicom je predloženo i da Sanader, ako ga se osudi i presuda postane pravomoćnom, državi vrati 10 milijuna eura. Sanader i Ježić dijelili su optuženičku klupu u slučaju HEP-Dioki u kojem su u listopadu nepravomoćno oslobođeni krivnje za prodaju jeftine struje Diokiju na štetu HEP-a i davanje zajma toj Ježićevoj tvrtki.

Gost Intervjua tjedna TNT-a na N1 bio je ministar gospodarstva Darko Horvat.
Pojavili su se ovih dana napisi da strateški partner i Uprava predlažu nacionalizaciju brodogradilišta?

“U ovih nekoliko dana pratio sam intervjue strateškog partnera koji je u ovom trenutku odabran od strane Uprave i nigdje se nije spominjala riječ nacionalizacija. Meni se dogodilo, prvi put nakon dugo vremena, da strateški partner i Uprava dođu u Ministarstvo na sastanak s konsenzusom. Koliko god taj konsenzus bio loš za državu i za Ministarstvo neprihvatljiv, ali ipak se dogodio. U nekoliko proteklih tjedana imali smo konfuznu situaciju u kojoj Uprava zagovarala jedan model, a strateški partner drugi. Zadnja inačica programa svodi se na činjenicu da u ovom trenutku Uljanik kao trgovačko društvo ne može iznaći financijska sredstva da bi na bilo kojin način dao financijski doprinos, a prema riječima Končara, odabrani strateški partner nije u stanju ili nema želje financijski pratiti model restrukturiranja. Jedini tko u ovom trenutku, prema njihovim informacija, može sprovesti restrukturiranje je država s oko 800 milijuna kuna, a nakon 5 do 7 godina Uljanik bi, zajedno sa strateškim partnerom, polobicu doprinosa vratio. Država u takav model neće ulaziti. On u ovom trenutku nije prihvatljiv niti teoretski za Europsku komisiju i samo su špekulacije da se vodi korespondencija da se EK nagovora da to odobri.”

Tko to govori?

“Ja čitam medijske napise koji daju izjave raznih dionika u ovom procesu. Mi smo u proteklih nekoliko dana decidirano jasno rekli da je za nas ovakav model restrukturiranja neprihvatljiv. Za Europsku komisiju također.”

Postoji li definitivni plan restrukturiranja ili su sve samo koncepti?

“Mi smo do sada imali, do 13. 7., do trenutka kada smo se odlučili jedan od tih koncepata poslati u Bruxelles imali tri inačice. Dvije koje su odbijene i treća koja nam je, mogu s punim pravom reći i zbog vremenskog cajtnota, uvjetovala da se mi 13. 7. odlučimo jedan od tih koncepata, koji bio zaokružen i matematički relativno korektan, poslati u Bruxelles. Nakon što je 13. 7. prvi otišao na verifikaciju stiglo je 50-ak raznoraznih upitan na koje je odgovarala Uprava uljanika zajedno sa strateškim partnerom koji su bili dionici izrade takvog programa. Nakon toga došlo je do smjene Uprave, nova je donijela novo razmišljanje i došlo se do interesantnog prijedloga koji je bio matematički korektan. Ja se usuđujem reći da je bilo strateškog partnera koji je to bio u stanju financijski podržati, čak bi i za državu bilo prihvatljivo. Nakon što smo takvu inačicu analizirali u Ministarstvo je došla informacija od strateškog partnera da se s tom analizom prekin jer partner u nju neće ući. Prema zandnjoj informaciji strateškog partnera on u ovom trenutku financijski nije spreman pratiti restrukturiranje, već je spreman ući u korištenje tzv. kompenzacijskih mjera te nakon 5, 7 godina pola novca vratiti u proračun. Mislim da takav koncept u EK proći ne može i mislim da je neprihvatljivo da država, nakon što je platila sva ona jamstva plati još.

Za budućnost je očito bitan pronalazak pravog strateškog partnero. Danko Končar očito nije. Zašto toliko strpljenja s njim?

“Gospodina Končara ili Kermas energiju nije odabrala država. Kada se birao strateški partner u jednom transparentnom javnom nadmetanju odabrana je ponuda Kermas energije. Podignut je kredit uz državno jasmtvo od 96 milijuna eura koji je trebao osigurati izradu kvalitetnog programa i jedan konsenzus strateškog partnera i države oko modaliteta restrukturiranja. Nažalost, u ovih 11 mjeseci onakva inačica, koja bi zadovoljila Upravu, strateškog partnera i državu, al i Komisiju, jednostavno nije došla. Državaj je došla plativši gotovo cijelu ovu godinu, ne samo plaće, već i dio dobavljača.”

Ipak, i dalje nema rješenja na vidiku, barem ne tako skoro.

“Konstatacija da taj proces dugo traje je potpuno točna. S druge strane, meni se koliko čujem kroz medije od sindikata šalju poruke i proziva me se zbog čega sam se ja uključio u razgovore s potencijalnim partnerima i traženje istih. Ja bih bio najsretniji u ovom trenutku da je Uprava odradila posao, da ima rješenje, da ima partnera koji ima novac. Ja razgovaramo s menadžmentom i novim šefom Uprave u želji i namjeri da se ovaj proces što brže definira i što brže nađe partner koji je spreman financijski sudjelovati.”

Koji su to rokovi?

“Otprilike unutar pet tjedana. Ali se s time se mora složiti Uprava. Ako ona misli da s partenom kojeg je odabrala ne može sprovesti kvalitetno restrukturiranje, na njoj je da donese novu odluku. Dok to netko ne napravi, nama su vezane ruke. Država ne da više ne može, nego ne smije.”

Koja je budućnost? Je li Hrvatskoj brodogradnja strateška grana? Bilo je prijedloga da se Uljaniku pristupi kao Agrokoru?

“Velika je razlika između onoga što se događalo unutar Agrokora i onoga što se događa u Uljaniku. Ako se samo vratimo na model temeljem kojeg se radio jedan sanacijski postupak u najvećem gospodarskom subjektu u RH kad je pao u nesolventnu situaciju i kad je prijetio bankrot, došlo je do promptne odluke Vlade i Sabora, stvoren je zakonodavni okvir unutar kojeg je izvanredna uprava, ali temeljem redovnih prihoda te kompanije, mogla raditi sanacijski postupak. Uljanik Grupa nema svoje redovne prihode. Jedini prihodi unutar ove godine su injekcije države.”

U Petrokemiju je ušla INA, čiji je pak vlasnik MOL. S Mađarima nas čeka arbitraža u Washingtonu. Neki spominju da bi ona, ako je izgubimo, mogla biti veliki udar na državni proračun?

“U ovom trenutku neću ulaziti u resor kolege Ćorića. On je u tim, usudit ću se reći, intenzivnim naporima odabira strateških konzultanata koji će ići u dubinsko snimanje i reći koliko INA vrijedi, donijet će na stol relevantnu činjenicu da bi se mogao prejudicirati prvi korak – današnja vrijednost INA-e. Paralelno s tim imamo arbitražu. Jednu smo izgubili, prijeti druga. Ako se s mađarskom stranom ne postigne dogovor, siguran sam da će biti veliki pritisak na proračun.”

Želite reći da se ipak možemo dogovoriti s Mađarima oko arbitraže?

“Zbog čega su se arbitraže dogodile? Nesuglasice dva partnera. Zašto se za istim stolom da nesuglasica ne bi mogla raščistiti. Arbitražni postupak traje, vještačenja traju. Hoće li završiti pozitivno za jednog ili drugog, vidje ćemo, siguran sam, unutar godinu dana. Kakve posljedice mogu biti… Ono što ja razumijem, iznosi će biti oko nekoliko milijardi.”

Sjelo se već za stol s MOL-om, nije se uspjelo dogovoriti. Zašto bi oni odustali od arbitraže ako su sigurni da će je dobiti?

“Nemojmo zaboraviti da u ovom trneutku radimo na na tri, četiri projketa koji su u intereisma ne samo Hrvatske i Mađarske, nego i okruženja. Govorim tu i o LNG terminalu.”

Orban je rekao da plin lagano odlazi u prošlost. Nekako vas je skinuo s dnevnog reda.

“Ne bih se složio s vašom konstatacijom, ja pomno iščitavam novinske napise. To što je novinar napisao, ne znači da je Orban rekao. Orban je jasno dao do znanja da ako je LNG nekonkurentan i skuplji od prirodnog plina, teško je kupca zainteresirati. Zato model koji se osmišljava, ako uspijemo u cijenovnoj kategoriji, da na granici bude za jednu lipu jeftiniji od prirodnog plina, sve će se promijeniti. LNG u ovom trenutku ne treba samo Hrvatskoj. Znate tko je u ovom trenutku najzainteresiraniji da se LNG dogodi? Europska komisija. Pa nije bezveze dalo novac. Uspijemo li stvoriti taj energent konkurentnim, tržište će ga htjeti.”, rekao je Darko Horvat za N1.

Nakon dva tjedna rasta, prošloga su tjedna cijene nafte na svjetskim tržištima pale više od 2 posto jer se ulagači plaše da će usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava izazvati pad potražnje za energentima.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna skliznula 2,3 posto, na 60,30 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 2,7 posto, na 51,20 dolara. Prethodnih tjedana cijene su nafte rasle jer su Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri dogovorili smanjenje proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno kako bi podržali cijene.

OPEC će od siječnja iduće godine smanjiti proizvodnju za 800 tisuća barela dnevno, a neovisni proizvođači za 400 tisuća barela, što čini više od 1 posto globalne potražnje. Međutim, uspon cijena prekinut je nakon što je objavljen niz podataka koji ukazuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava, posebice kineskog.

U studenome je u drugom najvećem svjetskom gospodarstvu promet u maloprodaji porastao po najnižoj stopi od 2003., dok je industrijska proizvodnja ojačala najsporije u posljednje tri godine jer je oslabila domaća potražnja. „Najgore tek dolazi i vlasti bi trebale biti vrlo zabrinute, posebice jer se rast potrošnje brzo usporava”, kaže Sue Trish, direktorica u tvrtki RBC Capital Markets. Kineski mediji pišu kako vlasti razmatraju nove mjere koje bi trebale spriječiti daljnje usporavanje rasta gospodarstva.

Neki analitičari očekuju, naime, da bi se u idućoj godini rast kineskog gospodarstva mogao usporiti na 6 posto, najnižu razinu od 1990. godine, dok se ove godine očekuje rast od 6,5 posto. Uz to, u studenome je u odnosu na listopad pala prerada nafte u kineskim rafinerijama, što također ukazuje na slabljenje potražnje za ‘crnim zlatom’. „Cijene su se nafte našle pod pritiskom zbog slabih gospodarskih pokazatelja iz Kine, zbog čega je smanjen entuzijazam ulagača koji su očekivali znatniji rast potražnje u 2019. godini”, kaže Andrew Lipow, predsjednik tvrtke Lipow Oil Associates.

Zbog toga na tržištu ponovno vlada bojazan da će, unatoč smanjenju proizvodnje, ponuda biti veća od potražnje, što je i dosad pritiskalo cijene. Naime, od početka listopada cijene su nafte potonule više od 20 posto i zaronile na najniže razine u godinu dana jer su najveći svjetski proizvođači povećali proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz, nakon uvođenja američkih sankcija, nije pao onoliko koliko se očekivalo.

Proizvodnja najvećih svjetskih proizvođača – OPEC-a, Rusije i SAD-a – porasla je od kraja 2017. godine za 3,3 milijuna barela dnevno, na 56,38 milijuna, čime se pokriva gotovo 60 posto globalne potrošnje. Pritom se u SAD-u, prema vladinim podacima, trenutno proizvodi rekordnih 11,7 milijuna barela dnevno. Proizvodnja u SAD-u vjerojatno će, kažu analitičari, i u idućem razdoblju ostati na rekordnim razinama, premda je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u pao za njih četiri.

Unatoč tome, ukupan broj od 873 aktivna postrojenja znatno je veći nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo oko 750. Očekuje se rast cijena u prvoj polovici 2019. Što se iduće godine tiče, Međunarodna agencija za energetiku (IEA) procijenila je u najnovijem mjesečnom izvješću da će manjak u ponudi nastupiti u drugom tromjesečju 2019., pod uvjetom da članice OPEC-a i drugi ključni proizvođači poštuju dogovoreno.

IEA je zadržala prognozu za 2019. o rastu globalne potražnje za naftom na 1,4 milijuna barela dnevno, nepromijenjeno u odnosu na prošlomjesečnu prognozu, dok u ovoj godini očekuju rast za 1,3 milijuna barela dnevno. Analitičari Barclaysa procjenjuju, pak, da bi u prvoj polovici 2019. cijene nafte mogle porasti zbog smanjenja zaliha, izvoznih rezova Saudijske Arabije i isteka roka u kojima su neke zemlje bile izuzete od američkih sankcija na kupnju iranske nafte.