ELEKTRIČNA ENERGIJA

Indikator.ba
Bosna i Hercegovina je za razdoblje prve polovine 2020. godine izvezla 3.4 TWh električne energije u vrijednosti od 286 miliona KM, što pokazuju analitički podaci Edhema Bičakčića, predsjednika Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme.

Ovo predstavlja povećanje izvezenih količina, za 20 posto u odnosu na isto razdoblje, prethodne godine, kada je izvezeno 2.85 TWh električne energije.

Povećanje količina izvoza električne energije nije pratio i finansijski rezultat, koji je manji za tri procenta što je uglavnom uzrokovno pojavom bolesti Covid-19, usljed koje je došlo do pada potrošnje i pada cijena električne energije na međunarodnim berzama.

Prosječna izvozna cijena je iznosila 43 EUR/MWh, što je smanjenje od 19 posto u odnosu na isti period 2019. godine. Na globalnom tržištu pad cijena natjerao je neke proizvođače da u određenim periodima kupce posebno stimulišu da bez plaćanja, ili uz određenu nadoknadu, preuzimaju njihove viškove energije. Autor analize podsjeća na to da se nešto slično dogodilo i na tržištu nafte.

U ovom polugodišnjem periodu u BiH je uvezeno je 1.3 TWh, što predstavlja smanjenje uvoza količina električne energije za 12 posto, u odnosu na isti period prošle godine. Kada se posmatraju finansijski pokazatelji u ovom polugodištu smo za uvoz struje potrošili 40 miliona KM, što u odnosu na 190 miliona KM koliko je uvezeno u istom period prethodne godine predstavlja smanjenje od 79 procenata, donosi portal Indikator.ba.

 

 

Financial Times
Budućnost automobilske industrije je električna, smatra šef Peugeota, a da bi takva vrsta automobila postala pristupačnija širem krugu kupaca, branša mora maksimalno srezati troškove poslovanja.

Kako prenosi Financial Times, proizvođači automobila moraju povući radikalne poteze kako bi snizili cijenu električnih automobila, a to uključuje i smanjenje uredskog prostora te uštede u prodajnoj i dobavljačkoj mreži, tvrdi izvršni direktor Carlos Tavares.

Prema njegovom mišljenju, premošćivanje jaza između troškova razvoja električnih vozila i njihove profitabilne prodaje – što je trenutno moguće jedino uz subvencije – mora biti prvi prioritet autoindustrije.  „To je jaz koji moramo zatvoriti ako želimo ponuditi električna vozila najvećem mogućem broju kupaca, što znači da sve vrste rezanja troškova moraju biti poduzete“, izjavio je Tavares.

U radikalnom promišljanju ušteda Peugeot već ima iskustva. Kompanija je prije nekoliko godina preselila svoje sjedište iz elegantne pariške avenije Champs-Elysées na rub grada. No, rad od doma dijela zaposlenika tijekom pandemije pokazao je kako prostora za uštede ima i u smanjenju uredskog prostora. „Značajno ćemo smanjiti naš nekretninski portfelj. To će predstavljati dobrobit za zaposlenike. Trošit će manje novca na prijevoz, a imat će i bolju ravnotežu između posla i slobodnog vremena“, kaže Tavares.

Tavaresova razmišljanja došla su dan nakon što je grupacija Peugeot/Citroën (PSA) objavila polugodišnju dobit od 595 milijuna eura, unatoč očekivanjima analitičara da je zatvaranje gospodarskih aktivnosti zbog pandemije gurnulo autoindustriju u ponor gubitaka.

Kao i svi proizvođači koji posluju u Europi ili Kini, i PSA osnažuje „električne kapacitete“ nadajući se skoku potražnje kroz nekoliko godina. Kompanija je u utorak predstavila novu platformu koja će biti temelj za sve modele od 2025. nadalje. Prema Tavaresovim najavama, ta će platforma biti na raspolaganju i Fiat-Chrysleru (FCA) nakon njihova spajanja kojim će biti stvoren treći svjetski proizvođač automobila. No, elektrifikacija FCA-ove daleko veće američke palete modela ovisit će brzini uvođenja regulacije u SAD-u, smatra Tavares.

Podsjetimo, spajanje francuskog i talijansko-američkog proizvođača dogovoreno je u prosincu, a trenutno je pod lupom Europske komisije koju najviše brine utjecaj na tržišno natjecanje u segmentu lakih gospodarskih vozila.

Naime, ta dva proizvođača na nekim tržištima drže i preko polovice udjela. Iako je Tavares najavio da će pomno pratiti financijsku poziciju nove, spojene kompanije, smatra da sada nije „pravi trenutak“ za raspravu o specijalnoj dividendi FCA od 5,5 milijardi eura kako bi se izjednačila vrijednost obje kompanije, donosi Poslovni dnevnik

Analiza Fine
Hrvatska elektroprivreda, Pliva Hrvatska, Hrvatski telekom, Ina i HEP-Proizvodnja – veliki poduzetnici redovito u vrhu po uspješnosti u samome vrhu, ujedno su i Top 5 ove skupine po visini dobiti koju su ostvaili u prošloj godini.

HEP s 1,1 milijardi kuna na prvoj poziciji, te HEP-Proizvodnja s 457 milijuna kuna na petom mjestu zajedno su ostvarili 1,56 milijardi kuna dobiti razdoblja. U skupini srednjih, s 231 milijun kuna neto dobiti predvodnik je zagrebačka Cervesia, tvrtka u češkom vlasništvu koja je prije desetak godina preuzela Zagrebačku pivovaru. Slijede Emma Gamma Adriatic (215 milijuna kuna), Energia Naturalis (184 milijuna), Aminolabs Atlantic (149 milijuna) i Deutsche Lufthansa (139 milijuna kuna dobiti lani).

Posrijedi su najviše pozicije za velike i srednje s Finine rang liste Top 5 poduzetnika po dobiti razdoblja po veličini u prošloj godini, u kojoj je ukupno 2895 srednjih i velikih poduzetnika ostvarilo oko 22 milijarde kuna neto dobiti (73%). Iznenađenje i za stručnjake predstavlja klasificiranje u skupini mikropoduzetnika Jamnice plus s 85 milijuna kuna prošlogodišnje dobiti, iako se pokazuje da je u smislu primjene zakona o računovodstvu ova klasifikacija provedena sukladno tom zakonu i odgovara podacima za mikroduzetnike, navodi financijski stručnjak Vlado Brkanić.

Osnovana sredinom 2018., za utvrđivanje njezine mikro veličine ključni su bili podaci o imovini, prihodima i broju zaposlenih u koloni prethodnog razdoblja GFI-ja sastavljenoga za 2019., dok je poslovanje s Jamnice d.d. na novo društvo preneseno početkom travnja prošle godine. Mali poduzetnici s najvećom dobiti razdoblja, s iznimkom Dogus Croatia, su tvrtke bez zaposlenih – Centrice Zagreb i SIGNA Osam Immobilien, a mikro SNH Alfa (bez zaposlenih), MABA-COM u stečaju (društvo brisano 18. srpnja 2019.) i Kraš – ESOP (bez zaposlenih).

Unatrag dvadeset i više godina, 2019. je za poduzetnike Hrvatske bila najuspješnija, ocjena je Fine u kojoj se podcrtava lijepi rezultat – ostvarenih 31,3 milijarde kuna neto dobiti. Kako ističu, pozitivno su poslovali mali, srednji i veliki, dok je skupina mikropoduzetnika iskazala konsolidirani neto gubitak u visini od 152 milijuna kuna.

Riječ je o skupini u kojoj posluje 122.403 mikro poduzetnika (udio 89,8%) s udjelom od oko 27% zaposlenih (286.603), na čiji je negativni rezultat prema Fini najviše utjecao gubitak Fortenova Grupe osnovane krajem svibnja 2018. u iznosu od 854 milijuna kuna i B2 Kapitala u iznosu od 220 milijuna kuna.

U 2019. u odnosu na 2018. inače, mikropoduzetnici su povećali broj zaposlenih za 18,6%, ukupne prihode za 48%, ukupne rashode za 50,4%, ali i gubitak razdoblja za 69,6%, a investicija u novu dugotrajnu imovinu za 28,1%.

Veliki poduzetnici neupitno dominiraju u hrvatskom gospodarstvu: njih ukupno 370 lani je imalo 50.158 zaposlenih (udio 25,8%) te su ostvarili ukupne prihode od 315,8 milijardi kuna (udio 39,7%), ukupne rashode u iznosu od 297 milijardi kuna (udio 39,2%), 17,6 milijardi kuna dobiti razdoblja (udio 36,1%), 1,9 milijardi kuna gubitka razdoblja (udio 10,9%) i 15,7 milijardi kuna neto dobiti razdoblja (udio 50,2%).

U odnosu na 2018., lani su povećali broj zaposlenih za 0,5%, ukupne prihode za 4,1%, ukupne rashode za 3,7%, investicije u novu dugotrajnu imovinu za 18,1% te smanjili gubitak razdoblja za 48,2%. U toj su skupini poduzetnici s najvišim iznosom obračunane mjesečne prosječne neto plaće u iznosu od 7369 kuna, što je 26,7% više od prosjeka na razini RH (5815 kuna). Srednji poduzetnici obračunali su prosječnu plaću u iznosu od 6393 kune (9,9% više od prosjeka RH), dok su mali poduzetnici svojim zaposlenicima obračunali prosječnu plaću od 5668 kuna (2,5% niže od prosjeka RH). Najnižu prosječnu mjesečnu neto plaću obračunali su mikro poduzetnici, u iznosu od 4217 kuna (27,5 posto niže od državnoga prosjeka), prenosi Poslovni dnevnik.

Poslovni dnevnik
Pristup razvoju proizvoda poput onoga u Silicijskoj dolini učinio je Teslin model proizvodnje električnih automobila vrlo zanimljivim „staromodnim“ proizvođačima, poput njemačkog Mercedesa i japanske Toyote.

U svega dvije godine Tesla je od najvrednijeg američkog proizvođača automobila postala najveća svjetska kompanija u automobilskoj branši s tržišnom kapitalizacijom od gotovo 305 milijardi dolara. Međutim, Teslin rapidni rast mogao bi označiti i početak nove ere u globalnoj automobilskoj industriji, piše Reuters.

Teslin uspon iznenadio je dobar dio financijaša s Wall Streetu, ali ne i vodstvo Daimlera, kompanije u čijem je vlasništvu Mercedes-Benz i koja nosi ime čovjeka koji je prije 134 godine izumio automobil modernog vremena. Još 2009. njemačka se kompanija zainteresila za način na koji Tesla i njegov izvršni direktor Elon Musk razvijaju i proizvode automobile.

Daimler je u svibnju 2009. kupio gotovo 10 posto udjela u Tesli za 50 milijuna dolara, a taj je novac bio od životne važnosti za tada mladi startup za kojega je profitabilnost bila tek misaona imenica.

Međutim, to je ulaganje dalo Daimlerovim inženjerima jedinstven pogled unutar Tesle i modela tržišnog lansiranja automobila koji nisu tehnološki savršeni, ali ih se stalno usavršuje kroz nadogradnje poput softverskih zakrpa za pametne telefone.

Mercedesovi inženjeri sudjelovali su u razvoju Modela S, a zauzvrat je njemačka kompanija dobila pristup Teslinoj baterijskoj tehnologiji. Međutim, Nijemci su 2014. odlučili prodati svoj udjel sumnjičavi prema mogućnosti da se Teslin način proizvodnje može primijeniti na velikim volumenima.

Tri Reutersova izvora iz Daimlera izravno uključena u suradnju s Teslom pojašnjavaju kako je to partnerstvo obilježio sudar starog i novog inženjerskog pristupa. S jedne se strane našla njemačka opsesija dugoročnom sigurnošću i kontrolom koja rezultira evolucijom, a s druge eksperimentalni pristup Silicijske doline koji traži radikalno promišljanje i brze inovacije.

Primjerice, tradicionalni proizvođači poput Daimlera ugradit će u automobile nove tehnologije – poput djelomično autonomne vožnje – tek nakon višegodišnjih testiranja. S druge strane, Elon Musk ponekad je bio na rubu agresije u lobiranju što bržeg uvođenja novih tehnologija, otkriva jedan Daimlerov inženjer.

O različitosti pristupa govori nekoliko primjera. Teslin baterijski paket Mercedes je namjeravao ugraditi u električnu verziju B-klase. No, Mercedesov je automobil imao manji doseg od Teslinih vozila pokretanih istim baterijama jer su njemački inženjeri postavili drugačiju konfiguraciju, zabrinuti mogućim pregrijavanjem i dugoročnom degradacijom kapaciteta baterija.

Štoviše, Mercedesovi su inženjeri otkrili kako Teslini stručnjaci uopće nisu napravili test dugoročne izdržljivosti baterija, pa su ga morali provesti samostalno. Reutersovi izvori ističu i kako su Mercedesovi inženjeri savjetovali ugradnju zaštite ispod karoserije Modela S kako kamenčići s ceste ne bi oštetili baterije.

Nakon niza slučajeva zapaljenja, Tesla je putem internetske zakrpe podignuo razinu vozila, a u ožujku 2014. najavio besplatnu ugradnju zaštitnog lima na svim postojećim Modelima S. Taj je Teslin automobil u SAD-u u svibnju 2013. isporučen u više primjeraka od Mercedesova „admiralskog broda“, S-klase.

Stručnjaci ističu kako je Tesla u mogućnosti brzo napraviti prilagodbe zbog većeg razvojnog proračuna. „U Mercedesu možete napraviti takve izmjene svake tri godine, u najboljem slučaju“, ističu Reutetrsovi izvori.

Burzovna kretanja pokazuju da se investitorima Teslin pristup sviđa, iako će se američki proizvođač u narednim godinama suočiti sa sve većom konkurencijom tradicionalnih proizvođača koji ulaze u „električnu arenu“.

Iako je Mercedes-Benz samo u prva tri mjeseca ove godine prodao 935.089 vozila, a Tesla tek 179.050 automobila, kompanija iz SAD-a vrijedi na burzi pet puta više nego Daimler čija tržišna kapitalizacija doseže 41,5 milijardi eura. Investitori vjeruju da će Tesla promijeniti način proizvodnje automobila kao što je to prije 30-ak godina učinila japanska Toyota svojim pristupom „upravo na vrijeme“.

Nekadašnjeg globalnog lidera, General Motorsa (GM), Toyota je po tržišnoj kapitalizaciji pretekla još 1996. godine, iako je tek 2008. prodala više vozila od konkurenta iz Detroita. Toyota također njeguje veze s Teslom, impresionirana brzinom kojom američka kompanija izbacuje nove modele.

Međutim, dva upućena izvora tvrde kako Japanci smatraju da Tesline metode nisu primjenjive u masovnoj proizvodnji s Toyotinim standardima kvalitete i trajnosti. Je li to baš tako, pokazat će vrijeme. Iz investitorske perspektive tradicionalni proizvođači suočavaju se s milijardama dolara troškova preobrazbe proizvodnih linija u tranziciji s motora na unutarnje sagorijevanje prema „zelenim“ tehnologijama.

„Nitko neće dati tradicionalnim proizvođačima petogodišnju pauzu tijekom koje mogu potpuno preobraziti svoje poslovanje, a investitori će čekati“, smatra Mark Wakefield, analitičar automobilske industrije u konzultanskoj tvrtki AlixPartners. S druge strane, startupima investitori poklanjaju to vrijeme da uče, čine greške i rastu, dodaje Wakefield.

Disrupcija koju je Elon Musk donio automobilskoj branši dijelom se može objasniti njegovim fokusom na inovacije. Sudjelujući u panelu na jednoj ovogodišnjoj konferenciji, Musk je upitan koliko su inovacije važne među Teslinim zaposlenicima. „Mi zasigurno trebamo da napredno inženjerstvo bude inovativno. Struktura kompanije je postavljena tako da se inovacija nagrađuje. Činjenje grešaka tijekom procesa inoviranja ne donosi velike kazne. Ali neupuštanje u inovacije uopće donosi veliku kaznu. Bit ćete otpušteni“, izjavio je Musk, a donosi Poslovni dnevnik

Komantar Ivana Brodića
Dogovorili su se. Spas Europske ekonomije više nije upitan, preko tisuću milijardi eura je u igri, a 750 milijardi bit će upumpano u ekonomije država članica.

Merkel i Plenković su ozareni, potonji javlja kako će ovo biti sjajna poluga za oporavak hrvatskog gospodarstva. 22 milijarde eura su u igri.

Od jutros gledam izjave po društvenim mrežama dionika hrvatskih političkih procesa, evo poljoprivredni političari govore, treba pustiti Meggle da ode, pa upumpati europski novac kako kooperanti ne bi patili. Valjda će država nakon pogrebnih usluga te proizvodnja WC papira i juha sada proizvoditi kajmak, gdje ćeš logičnijeg posla države za one koji misle da se tu državu išta pita, ako poduzetnik želi povući investiciju iz nje. Sovjetski mentalitet.

Javili se oni koji misle kako je sada tim novcem potrebno kupiti INA-u, načiniti plinsku interkonekciju prema BIH, napraviti nizinsku prugu, spasiti Borovo i Đuru Đakovića, dati novac Uljaniku kako ne bi išao u stečaj…. Vide taj novac i u veledrogerijama, jer prijeti stopiranje isporuke lijekova bolnicama. A nisu nezainteresirani u bankomatu svih hrvatskih gubitničkih ideja, mirovinskom sustavu.

Javio se nešto ranije i novi, a stari, ministar financija, veli u Jutarnjem listu kako bi trebalo barem 10 od 22 milijarde eura utrošiti na reformu javne i lokalne uprave kako bismo uštedjeli 100 milijuna kuna. Dobra računica 75 milijardi troška za 100 milijuna uštede. Pijani milijunaši.

No, nije on posve u krivu, toliko godina smo gradili interesne grupacije na rashodima proračuna, kupovali glasove, davali beneficije i kolektivne ugovore, da nam je javna uprava narasla na 30 posto iznad potrebe, kako kažu vladajući, a ako oni tako kažu, vjerojatno je znatno više. Pribrojimo li tome razne grupacije koje žive od dotacija iz proračuna vidjet ćemo pravo stanje stvari, no to je druga tema. Kolektivni ugovori koštaju, tko će to bolje znati od Zdravka Marića, pa je bolje iskoristi dobar dio europskog novca kako bi sredili taj ogromni teret na hrvatsko gospodarstvo.

Međutim, sretni zbog toga što imamo priliku prestati brižljivo čuvati rashodovnu stranu proračuna, zaboravili smo na dvije stvari. Sve te naše želje, bit će pod pritiskom dvije činjenice.

Prva je ta što je Mark Rutte, nizozemski premijer iz redova nacionalnih liberala, dobio ustupak i mogućnost kontrole kako će se trošiti sredstva.

Sretni su s time i drugi iz fiskalno odgovornijih članica Unije poput Švicarske ili Austrije, međutim, kako piše nizozemski news portal NOS, ovo bi moglo odlučiti skore izbore u Nizozemskoj. Potpora Marku Rutteu i VVD-u prije jučerašnjeg je dogovora pala gotovo 1 posto, uslijed toga što je Rutte naljutio svoje birače, mahom produktivne Nizozemce, spašavanjem nacionalnog avioprijevoznika KLM poreznim novcem. A 1 posto potpore, u zemlji gdje 100 godina nitko nije samostalno sastavljao vlast, jest veliko kao kuća.

Druga je činjenica to što 40 posto novca o kojem govorimo nije bespovratno. Zbog toga je vrlo prikladno što se ovaj dogovor zove Next Generation, naimekajje, mi smo se upravo za oko 9 milijardi eura zadužili kod sljedećih generacija.

Ipak, bio bih puno sretniji kada bismo sav novac koji nam pristiže upumpali u gospodarstvo, koliko god mi se na sam spomen takvih new dealova dizala kosa na glavi i javljala navada odlaska na Kamenita vrata i paljenja 800 svijeća za dušu i financijsko blagostanje sljedeće generacije. Jer time bismo dobili stvaranje nove vrijednosti i kakav, takav multiplikativni učinak. A i intenziviranje i fleksibilnost tržišta rada. Jer, novac koji smo posudili može vratiti samo posao, a ne stvaranje novih umirovljenika s velikim otpremninama iz redova onih prekobrojnih na rashodima proračuna.

Pa makar i za stvaranje umjetne potražnje za novom energijom, koja još nije na tehološkoj razini pune tržišnosti, no u budućnosti će neminovno biti, pa bi ta investicija bila puno bolja nego li trošiti novac na podržavljenje burzovnih tvrtki. Nismo li već dovoljno novca potrošili na nepotrebne arbitraže?

Također, ako će ovaj novac značiti odustanak od poreznih rasterećenja i sređivanja poslovnog zakonodavstva, kako se pravila ne bi mijenjala stalno, te ubrzanja poslovnih pravosudnih procesa, što se dade iščitati na profilima društvenih mreža i portalima bliskim sindikatima i ljevici, onda nismo na dobrome putu.

Kao niti ako nas ovaj novac odvrati od jesenskog početka privatizacije neinfrastrukturnih javnih poduzeća, poput distribucije i dijela proizvodnje u HEP-u, na što nas valjda od 2013. godine upozorava Europska komisija ili ako taj novac proizvede odsudstvo volje za zadovoljenje Zakona o INA-i te prodaju udjela kompanije do visine državnog udjela od 25 posto (što bi kompaniji ostavilo ime i sjedište u RH, što je važno zbog toga da ostane dijelom hrvatskog pravnog sustava), bilo hrvatskom konzorciju bilo sadašnjem relativnom vlasniku, a o čemu također likuju iz lijevih i desnih iznenađenja ovih izbora.

Na twitteru likuju i nazovi konzultanti koji imaju želju biti direktori nečega velikog čega je vlasnik država. Sve prema onoj, gubici moji, trošak državni.

Naposljetku, Andrej Plenković je u pravu, ovaj novac uz dobru gospodarsku strategiju može pomoći oporavku ove zemlje, koja je valjda od osamostaljenja u permanentnoj krizi te riješiti gospodarstvo nepotrebnog tereta na rashodima proračuna. Može postići manju, bržu i efikasniju državu.

Međutim, za to će biti potrebno da o proračunu ovisan dio ovog društva, prestane državu doživljavati kao Isusa Krista, koji može s nekoliko kruhova nahraniti tisuće ljudi. Jednostavno je, morat ćemo prestati doživljavati porezni novac zdravo za gotovo, a tržište poželjnim za ostvarivanje egzistencije.

Gledajući dominantni mentalitet, presjek saborskog zastupnika i javnu komunikaciju, ja sam pesimist, no navijam za uspjeh.

Imperativ uspjeha sa Velimirom Šonjom
U sklopu serije intervjua Imperativ uspjeha koje Gojko Drljača radi s uspješnim poduzetnicima, menadžerima, stručnjacima i donosiocima odluka kako bi definirali prioritete nove Vlade, uglednog ekonomista Velimira Šonju upitali smo treba li gajiti optimizam jer turistička sezona ide nešto bolje nego su mnogi očekivali.

Trenutačno je turizam na oko 50 posto onoga gdje je bio lani, iako je bio sasvim realan strah od pada na 20 posto. Je li Vlada dobro procijenila? „Bez obzira hoće li turizam biti 10 ili 20 postotnih bodova više ili manje u odnosu na lani, recesija je duboka i ozbiljna, najjača od Domovinskog rata. Negativni šok jači je od onog 2008.-2009. godine. Teško je prognozirati hoće li gospodarski pad biti 10, 11 ili 15 posto. To ovisi o jesenskim događajima, o razvoju pandemije. No, generalno smo u istoj situaciji kao i prije mjesec dana“, upozorio je Šonje, koji se slaže da će izazovi krize biti takvi da će Vlada morati vući nesvakidašnje poteze. Koji su to mogući potezi?

„Dio poteza vlade je zaboravljen. I financijski i strukturno se može dosta napraviti kroz privatizaciju. Indikativno je da je jutro nakon izbora objavljen tender za privatizaciju Croatia banke. To nije velika priča. Radi se o maloj banci od 0,45 posto bankarskog sustava, ali nadajmo se da ta objava pokazuje smjer razmišljanja nove vlade. Kroz privatizaciju dijela državnog portfelja bez javnog interesa – kao što su Croatia banka, marine, HPB, Narodne novine… – postoji potencijal povećanja prihoda, učinkovitosti i investicija. Nadam se da će se ohrabriti pa reaktivirati priču o uvrštenju dionica HEP-a na burzu. Država može zadržati određeni udio, ali se kroz bolje upravljanje i listanje dionica na burzi, HEP može transformirati u modernu energetsku kompaniju. Mogu se aktivirati mrtvi kapitali, u ovom trenutku to je prilika. To nije jedini instrument koji se može aktivirati, ali je sigurno jedna od tri do pet stvari koju treba napraviti“, kaže Šonje. Na pitanje zašto ne spominje autoceste kao mogući spas za javne financije Šonje odgovara: „Ništa se od velikih stvari ne može realizirati ove godine. Tri mjeseca je nedovoljno. I prije lokalnih izbora u petom mjesecu sljedeće godine neće se buditi nezadovoljstvo javnosti i interesnih skupina. Nakon lokalnih izbora bit će 2-3 godine kada se mogu napraviti velike stvari.“

Šonje od Plenkovićeve Vlade očekuje povećanje dosadašnjih reformskih mini koračića kad je u pitanju pravosuđe, javna administracija i porezna reforma. Najavu daljnjeg smanjivanja poreza na dohodak ocjenjuje jako dobrom.„Europski novac bit će ključan ali neće kapati sam od sebe, kao vodopad. Trebat će pripremati kvalitetne projekte“, upozorava Šonje koji je pomalo zabrinut za povlačenje tog EU novaca. „U dosadašnjem budžetskom razdoblju kasnili smo 3-4 godine, ali to možemo povlačiti sve do 2023.. Nešto smo naučili, pa smo ugovorili 90 posto. Tek treba doći još 6 milijardi eura do 2023. godine“.

Treba voditi računa, naglasio je Šonje, kako je europski Next Generation program zapravo plan „izgradnje“ nove gospodarske strukture, postavljanja cijelih novih lanaca vrijednosti. To je, procjenjuje, put u neki novi europski gospodarski nacionalizam, koji bi Hrvatska trebala iskoristiti kao priliku. Pri tome razuzdani državni intervencionizam u ovoj situaciji treba gledati kao nešto neizbježno zbog dubine krize. EU sredstva i praktično nule kamate su pak prilika koju ne bi trebali propustiti.

Ključna reforma za Šonju jest „…iz temelja reformirati sustav javnih poduzeća jer je on mrtvi kapital. To je vladavina partitokracije s nedostatkom profesionalnosti i dobrog menadžmenta“. Obrazovanje je prioritet broj dva, pogotovo povezivanje tržišta rada s obrazovnim sustavom. Slijedi zdravstvo.

Izvor: https://novac.jutarnji.hr/aktualno/nista-se-od-velikih-stvari-ne-moze-realizirati-ove-godine-recesija-je-duboka-i-ozbiljna/10430830/

Strujni krug
Iako bi se vlasnici električnih automobila u Hrvatskoj defacto mogli međusobno zvati i poimence jer je na našem “terenu” tek nekoliko stotina primjeraka e-auta , činjenica je da se stvari polako mijenjaju.

Za rast prodaje e-automobila su, prije svega, zaslužni izdašni poticaji države koji idu do 70 tisuća kuna po vozilu, a ove godine je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u nekoliko sekundi zaprimio u dva navrata 853 prijava za ukupno 44 milijuna kuna poticaja.

Na popularizaciji e-vozila i lobiranju kod nadležnih institucija već godinu dana uvelike radi i Hrvatska udruga vozača električnih vozila Strujni krug, a koja je ovih dana postala i član Europske udruge za elektromobilnost. Kako ističu iz Udruge, time se Hrvatska priključila glavnom cilju EU – povećanju kvalitete života svojih građana kroz čist zrak i smanjenu emisiju CO2.

Dodaju da je cilj Strujnog kruga da se u roku 10 do 15 godina elektrificiraju sva vozila na hrvatskim cestama, a tu računaju i na pomoć EU. U Udruzi smatraju kako je Portugal primjer koji bi Hrvatska trebala slijediti. Tamo je u prvoj polovici ove godine čak 12 posto svih prodanih vozila bilo električno.

Hrvoje Prpić, predsjednik udruge Strujni krug, upozorava da ne smijemo ostati zapisani kao generacija koja je uništila prirodne ljepote kojima se ponosimo i ekonomski ih iskorištavamo kroz turizam te se moramo okrenuti ekologiji. Prpić je uvjeren da uz male promjene i Hrvatska može krenuti stopama Portugala i za par godina stići zapadnoeuropske zemlje.

Posljedice Lockdowna
Od sredine šžujka su članice EU uvele protupandemijske mjere kako bi usporile širenje koronavirusa.

Mjere, koje su bile u punoj snazi tijekom travnja, zaključale su  tvornice, škole, restorane, barove i hotele, a mnoge tvrtke smanjile su proizvodnju zbog nedostatka potražnje ili prekida u opskrbnim lancima.

Zbog toga je, okazuje analiza Eurostata, smanjena potrošnja električne energije u većini članica EU-a. Ukupna potrošnja električne energije u Europskoj uniji u travnju bila je za oko 11 posto manja od najniže vrijednosti. Posebice u Francuskoj, Španjolskoj i Luksemburgu.

U Hrvatskoj je, pak, potrošnja električne energije u travnju bila za 8,2 posto manja od najniže vrijednosti koja je za isti mjesec zabilježena između 2016. i 2019. godine.  Valja naglasiti i to kako zbog koronakrize Italija nije mogla izvještavati o mjesečnim podacima o električnoj energiji te podaci Eurostata obuhvaćaju 26 od 27 članica.

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20200714-2?inheritRedirect=true&redirect=%2Feurostat%2Fnews%2Fwhats-new

Capital.ba
Elektrofiltersko postrojenja na termoelektrani u Ugljeviku, u Republici Srpskoj, koje je plaćeno oko 20 milijuna maraka (oko 10 milijuna eura), ne radi i ispušta veću koncentraciju štetnih čestica od dopuštenih, jer je izvođač radova, češka kompanija ZVVZ Enven Engineering, ugradila oštećenu opremu.

Skupo plaćeni sustav koji je vlasniku termoelektrane Elektroprivredi Republike Srpske, najvećem proizvođaču struje, trebao riješiti problem s velikim onečišćenjem, te ujedno smanjiti snažan pritisak javnosti i udruga za zaštitu okoliša, ne radi punim kapacitetom, piše portal Capital.ba.

Prema saznanjima portala, nezadovoljni radom elektrofiltera, vodeći ljudi rudnika i termoelektrane (RiTE Ugljevik) prisiljeni su platiti 200.000 maraka (oko 100.000 eura) za izradu studije koja treba dati odgovor na pitanje što učiniti kako bi oštećeno postrojenje proradilo u punom obujmu. Plan je da se ide u izmjene postojećeg projektnog rješenja, a da se zatim u etapama dođe do funkcionalnog sustava. Bez učinkovitog rada elektrofiltera ne može dobro raditi niti novoizgrađeni sustav za odsumporavanje plaćen 160 milijuna maraka. Naime, zadatak elektrofiltera je bio da smanji koncentraciju čvrstih čestica ispod 50 miligrama po prostornom metru prije nego što dim i plinovi dođu u postrojenje za odsumporavanje.

Međutim, kako se pokazalo, to je nemoguće jer su vrijednosti čestica daleko iznad očekivanih i dopuštenih. U jamstvenom testu koji je obavljen prošle godine koncentracije čvrstih čestica na izlazu iz postrojenja bile su od 65,37 do 66,04 miligrama po prostornom metru. U siječnju ove godine bile su i tri puta veće od dopuštenih. Uprava termoelektrane priznaje da češka kompanija ZVVZ Enven Engineering, koja je projektirala postrojenje nije zadovoljila minimalne uvjete koji su bili propisani.

Jutarnji list
Koronavirus nije omeo Hrvatsku elektroprivredu u investicijskim planovima. Štoviše, ova godina bit će s ulaganjima od 4,9 milijardi kuna rekordna u povijesti tvrtke, poručio je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić na današnjem predstavljanju 11 novih investicija tvrtke u sunčane elektrane.

– Jedan smo od najvećih investitora u zemlji i pokretača gospodarskog razvoja. Već smo prošle godine nadmašili investicije u odnosu na prethodnu godinu za više od 40 posto, a u ovoj i idućoj godini pravimo dodatne iskorake. I nakon toga nastavljamo istim intenzitetom ulaganja, od 2021. do 2024. planiramo investirati 14,5 milijardi kuna, sve u skladu sa strateškim opredjeljenjem HEP-a kao nositelja niskougljične energetske tranzicije u Hrvatskoj – najavio je Barbarić.

Među trenutačnim zelenim investicijama kompanije izdvojio je projekt hidroenergetskog sustava Senj, vrijedan 3,4 milijarde kuna i uz očekivanu priključnu snagu od 412 megavata struje. Kad su u pitanju investicije HEP-a u sunčane elektrane, Barbarić je najavio skoro priključivanje u sustav elektrane na Visu i u Marićima kod Žminja.

– Naš je plan do 2030. imati u sustavu 1500 novih megavata struje iz obnovljivih izvora energija, od čega iz sunčanih elektrana 350 megavata. Samo u dijelu koji se odnosi na nove sunčane elektrane pretvorit ćemo Hrvatsku u jedno veliko gradilište – istaknuo je predsjednik Uprave HEP-a, skrenuvši pozornost i na suradnju s domaćim tvrtkama u gradnji i opremanju novih pogona na obnovljive izvore energije.

U slučaju investicija u 11 sunčanih elektrana koje je HEP jučer predstavio, riječ je o investicijama HEP-a u suradnji s općinama i gradovima koji su se odazvali na lani raspisan javni poziv državne elektroprivrede za pronalazak lokacija za gradnju sunčanih elektrana.

Kako se čulo na predstavljanju, zainteresirane općine i gradovi dostavili su HEP-u pisma namjere o mogućim lokacijama, a zatim ih je kompanija analizirala i donijela odluku na koji će način biti odrađena investicija. Opcije su bile partnerstvo HEP-a i jedinica lokalne samouprave, samostalna investicija HEP-a ili samostalno ulaganje općine ili grada. Od sredine prošle godine do travnja 2020. HEP je potpisao ugovore o razvoju sunčanih elektrane s 11 općina i gradova. Među ostalim, HEP je potpisao ugovore s općinama Kršan u Istarskoj i Lipovljani u Sisačko-moslavačkoj županiji. U prvom slučaju bit će sagrađena sunčana elektrana očekivane priključne snage 40 megavata, a u drugom objekt snage 25 megavata. Ukupno, uključivanjem svih 11 sunčanih elektrana u sustav bit će ostvareno novih 120 megavata snage.

U tijeku je novi poziv HEP-a jedinicama lokalne samouprave za iskazivanje namjere o zajedničkom ulaganju u sunčane elektrane. Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić izrazio je na jučerašnjem predstavljanju 11 zajedničkih investicija HEP-a i lokalne samouprave uvjerenje da će novi poziv HEP-a za zajednička ulaganja u elektrane uroditi još boljim odazivom općina i gradova, piše Novac.hr.