Energetika

Strah od poremećaja na tržištu

Cijene nafte porasle su u ponedjeljak na međunarodnim tržištima nadomak 69 dolara nakon kibernetičkog napada koji je blokirao veliki cjevovod u SAD i potaknuo strah od poremećaja u opskrbi.Na londonskom je tržištu cijena barela iznosila je 68,97 dolara. Na američkom je tržištu bila je 65,51 dolar.

Colonial Pipeline objavio je u nedjelju da su njegovi glavni cjevodi još uvijek isključeni iz mreže nakon kibernetičkog napada i blokade sustava prošlog petka. Neke su manje linije između terminala i točaka isporuke u međuvremenu ipak osposobljene.

Bijela kuća blisko surađuje s Colonialom kako bi pomogla osposobiti mrežu. Ministrica trgovine Gina Raimondo priopćila je da je popravak cjevovoda glavni prioritet Bidenove administracije.

Problemi sa cjevovodom u SAD-u potisnuli su danas u drugi plan pogoršanje pandemijske situacije u Aziji. Broj zaraženih i smrtnih slučajeva u Indiji zadržao se u ponedjeljak blizu rekordnih dnevnih maksimuma, podsjeća Reuters.

Odvojeno je Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) jutros na svojoj internetskoj stranici priopćila da je cijena barela referentne košarice nafte njezinih članica u petak iznosila 66,57 dolara, što znači da je pala 92 centa u odnosu na prethodni radni dan.

Komentar Ivana Brodića

Slovenski list Finance objavio je kako su stigle konkretne ponude za preuzimanje dvadeset postotnog udjela na slovenskom tržištu, koji sada drži austrijski OMV, a koji je još početkom godine najavio prodati. U igri su, prema slovenskom listu PKN Orlen, Socar, MOL, ali i grčki Coral, koji je kupnjom Apiosa, ove godine, na hrvatsko tržište doveo brand moćne nizozemske kompanije Shell. Prema tom listu cijena preuzimanja trebala bi biti između 250 i 360 milijuna eura.

Početkom godine na stranicama ovog portala donijeli smo vijest, potvrđenu iz dva neovisna izvora, kako je najozbiljniji kandidat za preuzimanje OMV-ova slovenskog poslovanja mađarski MOL, koji u toj zemlji drži pedesetak benzinskih crpki. Prema nekim informacijama, već se obavljalo dubinsko snimanje.

Međutim, još prije nekoliko tjedana je jedan tjednik insinuirao kako bi se transakcija za kupnju OMV-ova poslovanja u Sloveniji trebala odigrati preko hrvatske naftne kompanije, u sastavu MOL grupe, INA-e. Ne samo radi toga što je INA-i obećano prilikom ulaska MOL-a u tu kompaniju kako će se njen brand razvijati na području bivše Jugoslavije, što u Sloveniji i Srbiji nije slučaj, nego i zbog drugih čimbenika.

Nekoliko portala u Hrvatskoj danas piše o tim činjenicama. Naime, povijest dobre suradnje INA-e i OMV-a daje nam naslutiti kako raniji ugovori, poglavito suvlasništvo u kompaniji OMV Istrabenz, našoj kompaniji daje pravo prvokupa OMV-ova poslovanja u Sloveniji.

“OMV je na slovensko tržište ušao 1992. godine, kada je osnovao tvrtku OMV Istrabenz, zajedno s Istrabenzom i INA-om, da bi 2004. preuzeo od INA-e preostalih 50% udjela u tvrtki. No, ono što je zanimljivo u tvrtki OMV Slovenija d.o.o. je da je hrvatska INA Industrija nafte d.o.o. udjeličar u tvrtki, i to sa 7,75% udjela, dok preostali dio drži OMV Downstream, koji sada prodaje 92,25% udjela. To se vidi i u sudskom registru tvrtke”, piše autor teksta na portalu energetika- net.

U telefonskom razgovoru s izvorom iz INA-e autor ovih redaka je pokušao provjeriti priču, ali iz kompanije poručuju kako ne žele komentirati tržišne glasine i kako niti do sada to nisu činili. Slično su iz OMV-a komentirali na upit portala Energetika-net. Bila to koincidencija ili ne, gdje ima dima ima i vatre.

A kako je tome tako potvrđuju Energypressu još nekoliko izvora. Neovisno o izvorima iz kompanije, nekoliko bivši decision makera, iz INA-e i hrvatskog energetskog sektora, spomenute informacije smatraju izglednima. Smatraju kako ugovori iz prošlosti INA-i daju mogućnost u ovom slučaju povećati svoj vlasnički udio i kako kompanija ima pravo prvokupa.

Kupila 120 crpki INA, koja sada u Sloveniji ima šest crpki, ili MOL- koji ih ima 53, akvizicija bi značila kako bi grupa povećala svoj udio na 30 posto. Uklapalo bi se to i u strategiju kompanija koja do kraja 2030. godine želi povećati broj svojih crpki u Europi s dvije tisuće za dodatnih tri stotine.

U prilog im ide i nalaz regulatora u Poljskoj koji je PKN Orlenu naložio prodati većinu crpki kompanije Lotus, zbog pretjerane koncentracije, a koje želi kupiti mađarska kompanija, potvrdili su Energypressu prije nekoliko mjeseci izvori iz MOL Grupe. Uostalom to se uklapa u njihovu strategiju povećanja novčanog tijeka i EBIDTDA-e tijekom sljedećih nekoliko godina.

Nije tajna kako je INA-ina strategija širenja pod pritiskom vlasničkih odnosa u kompaniji, ali transakcija kojom bi se INA prvi puta širila, nakon preuzimanja MOL-ovih udjela u Energopetrolu, imala bi smisla i u vidu investicije u rafineriju Rijeka. Budući Slovenija nema rafineriju, opskrba iz Rijeke, grupe koja bi potencijalno držala trećinu slovenskog tržišta, imala bi smisla. A možda i ubrzala investiciju.

Najava summita

Članice skupine G7 trebale bi izdvojiti 10.000 milijardi dolara kako bi potaknule oporavak baziran na ulaganjima, čije će težište biti na cijepljenju protiv covida 19 i energetskoj tranziciji, pokazalo je istraživanje objavljeno u ponedjeljak.

G7 osnovan je 1975. godine kao forum najbogatijih država Zapada na kojem se raspravljalo o krizama poput naftnog embarga Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC).

Dnevni red summita zakazanog od 11. do 13. lipnja u Cornwallu otkriva nove prijetnje, kako ih vide u G7, uključujući Kinu, Rusiju, klimatske promjene i pandemiju koronavirusa.

Domaćin summita bit će britanski premijer Boris Johnson, budući da Britanija trenutno predsjeda skupinom, a očekuje se da će u Cornwall doputovati i američki predsjednik Joe Biden.

Johnson je uoči summita zatražio istraživanje o prioritetima grupe, a njegov autor, profesor London School of Economics Nicholas Stern konstatira da je G7 kao forum presudna prilika da najbogatija gospodarstva Zapada provedu stvarnu promjenu u svjetskom gospodarstvu.

“Prijelaz na klimatski otporan svijet bez emisija (štetnih plinova) najveća je ekonomska, poslovna i komercijalna prilika našeg doba”, ocijenio je Stern u izvješću.

“U srcu je predložene vizije ekonomskog odgovora na pandemiju koordinirani globalni program ulaganja u oporavak, obnovu i transformaciju koji će mobilizirati sve oblike kapitala – fizički, ljudski, prirodni i društveni”, napisao je Stern.

Zemlje G7, smatra Stern, trebale bi u ovom desetljeću ali i nakon toga postaviti zajednički cilj i povećati godišnja ulaganja za dva posto BDP-a u usporedbi s pretpandemijskom razinom i poboljšati kvalitetu ulaganja, predložio je.

To bi značilo da bi se ulaganja u sljedećih deset godina trebala povećati za dodatnih oko tisuću milijardi dolara godišnje.

Čelnici G7 trebali bi se pobrinuti i za ravnomjerno procjepljivanje ljudi širom svijeta i odmah osigurati preostalih 20 milijardi dolara za COVAX, globalni program nabave cjepiva za siromašne zemlje.

Britanski premijer već je pozvao članice skupine najbogatijih da s riječi prijeđu na djela kako bi zaustavile klimatske promjene, a autor izvješća smatra da bi G7 trebao sročiti vjerodostojne prijedloge za ostvarivanje klimatskih ciljeva američkog predsjednika.

G7 bi se trebao obvezati na ukidanje svih subvencija za fosilna goriva najkasnije do 2025. godine i preuzeti vodeću ulogu u opsežnoj energetskoj tranziciji, a trebali bi razmotriti i uvođenje minimalnog globalnog korporativnog poreza od 21 posto, sugerira Stern, a prenosi Glas Istre

Istiskuju rudare Bitcoina

Obilje obnovljive energije kojima raspolažu skandinavske države privlači kompanije kojima treba mnogo zelene energije, pa sve manje mjesta ima za tvrtke koje se bave “rudarenjem” bitcoina. Najpoznatija kriptovaluta golemi je potrošač električne energije. Ovisno o procjenama, godišnje se za dobivanje bitcoina globalno utroši između 67 i 121 terawatt-sati (TWh) struje. To je otprilike upola potrošnje svih podatkovnih centara u svijetu, cijelog globalnog financijskog sustava i svih ostalih kriptovaluta, piše Deutsche Welle. Za ilustraciju, Njemačka godišnje potroši oko 500 TWh struje.

Stoga mnogi upiru prstom u bitcoin zbog utjecaja na klimatske promjene. Posebice nakon što se otprilike 80 posto ukupne računalne snage za dobivanje i procesiranje bitcoina nalazi u azijskim državama. A nijedna od njih ne dobiva više od četvrtine električne energije iz obnovljivih izvora. Dodatno, 15 posto ukupne računalne snage locirano je u Rusiji i SAD-u, državama koje također nisu predvodnici u zelenoj energetici. No, “rudarenje” na europskom sjeveru mnogo je zelenije. To prije svega vrijedi za Island gdje je, prema podacima Islandske blockchain zaklade, dobiveno 8 posto svih bitcoina u optjecaju. Island u potpunosti dobiva električnu energiju iz obnovljivih izvora, hidro i geotermalnih elektrana. K tome, islandska struja je toliko jeftina da je prijašnjih godina postojala ideja izgradnje podmorskog kabela do Velike Britanije.

Prednosti svoje elektroprivrede svjesna je i islandska vlada, pa je donijela odluku o poticanju ulaganja energetski intenzivnih industrija, poput proizvođača aluminija i blockchain industrije. Jedna od prvih kompanija koje su još 2013. na Islandu izgradile “rudnik” bitcoina bio je Genesis Mining. “Tamo nema političkog ili geopolitičkog rizika, infrastruktura je vrlo pouzdana, a struja je iz održivih izvora i nevjerojatno jeftina”, kaže osnivač Genesisa Philip Salter. No, islandski kapaciteti za proizvodnju struje došli su do svojih granica zbog čega je dobar dio “rudnika” odselio. Danas islandski udjel u globalnom “rudarenju” bitcoina iznosi između 1 i 2 posto. Norveška je već nadmašila Island po ukupnoj računalnoj snazi, a Salter smatra da i Švedska ima svoje prednosti, posebno na sjeveru zemlje. Međutim, svih pet skandinavskih država trenutno sudjeluju s tek jedan posto u globalnoj računalnoj snazi. Olav Johan Botnen, energetski analitičar norveške tvrtke za istraživanje tržišta Volue Insight ističe kako će u narednim godinama skandinavske države imati višak električne energije od gotovo 30 TWh godišnje, uz pretpostavku prosječnih vremenskih uvjeta.

Te procjene privlače i druge industrije kojima treba mnogo energije, a spremaju se za zelenu tranziciju. To prije svega vrijedi za “zelene čeličane” koje željeznu rudaču prerađuju u čelik korištenjem struje iz obnovljivih izvora i “zelenog” vodika umjesto ugljena, odnosno koksa. Podsjetimo, “zeleni” vodik proizvodi se iz vode korištenjem struje iz obnovljivih izvora. Dva konzorcija već imaju velike planove na sjeveru Švedske. U gradiću Bodenu – gdje je i Genesisov “rudnik” – te obližnjem lučkom gradu Lulei do kraja desetljeća bit će izgrađene dvije goleme ekološke čeličane.

Švedska trenutno u hidroelektranama proizvede oko 65 TWh godišnje, a još 10 TWh će dobivati iz najveće vjetroelektrane na kopnu koja je u izgradnji. No, ni toliki kapaciteti u bliskoj budućnosti neće biti dovoljni da zadovolje rastuću potražnju. Olav Johan Botnen ističe kako se povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora na jednostavan i jeftin način u Skandinaviji može postići samo u sjevernoj Švedskoj i Finskoj. Druga je mogućnost izgradnja dodatnih podmorskih kabela, poput onih koji povezuju skandinavske države s Nizozemskom, Poljskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Bez sumnje, Skandinavce u budućnosti očekuje skuplja struja. Analitičari prognoziraju da će tijekom ovog desetljeća cijene struje porasti za 50 posto, na 40 do 50 eura za MWh. Stoga će “rudarenje” još neko vrijeme ovisiti o fosilnim izvorima energije, piše Poslovni dnevnik.

Analiza DZS-a

Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u travnju su na godišnjoj razini porasle za 5,8 posto, dok su u odnosu na ožujak manje za 0,4 posto, podaci su Državnog zavoda za statistiku (DZS). Podsjetimo, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u ožujku su na godišnjoj razini porasle za 3,5 posto, što je bio prvi međugodišnji rast od ožujka prošle godine.

Na domaćem su tržištu proizvođačke cijene u travnju u odnosu na isti mjesec prošle godine porasle za 5,3 posto, a u odnosu na ožujak bile su niže za 0,4 posto.

Na inozemnom tržištu te su cijene u travnju na godišnjoj razini povećane za 6,2 posto, a na mjesečnoj su niže također za 0,4 posto.

Po glavnim industrijskim grupacijama, u travnju su u usporedbi s ožujkom porasle cijene u trajnim proizvodima za široku potrošnju za 2,8 posto i u intermedijarnim proizvodima za 0,7 posto, a pale su u energiji za 2,6 posto i kapitalnim proizvodima za 0,3 posto. U netrajnim proizvodima za široku potrošnju zadržale su stabilnost.

U usporedbi s travnjem 2020. godine najviše su, za 27 posto, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda porasle u energiji, u trajnim proizvodima za široku potrošnju za 4,4 posto, u intermedijarnim proizvodima za 2,8 posto, te u kapitalnim proizvodima za 0,9 posto. S druge strane, pale su u netrajnim proizvodima za široku potrošnju za 1,1 posto.

Prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, u travnju su u odnosu na ožujak proizvođačke cijene porasle u intermedijarnim proizvodima za 0,7 posto, u netrajnim proizvodima za široku potrošnju za 0,2 posto, u kapitalnim proizvodima i u trajnim proizvodima za široku potrošnju za 0,1 posto, a pale su u energiji za dva posto.

U usporedbi s travnjem prošle godine, proizvođačke cijene porasle su u energiji za 18,3 posto, u intermedijarnim proizvodima za 2,9 posto, u trajnim proizvodima za široku potrošnju za 0,8 posto i u kapitalnim proizvodima za 0,7 posto. Pale su u netrajnim proizvodima za široku potrošnju za 0,9 posto.

Azijska razvojna banka

Azijska razvojna banka (ADB) sprema se obustaviti financiranje vađenja ugljena i proizvodnje nafte i prirodnog plina, signalizirajući okretanje obnovljivim izvorima energije.

ADB nije odredio vremenski okvir obustave ulaganja, preciziravši tek da će projekte fosilnih goriva ubuduće financirati samo ako ne postoji isplativa alternativna tehnologija, i to uz određene uvjete, prema nacrtu prijedloga objavljenom krajem prošlog tjedna.

Vijeće ADB-a raspravljat će o prijedlogu u listopadu, rekao je krajem prošlog tjedna čelnik bančinog odjela za energetiku Yongping Zhai.

Ekološki aktivisti pozvali su prošlog tjedna ADB da obustavi kreditiranje za cijeli sektor fosilnih goriva.

“Nacrt zabrane (financiranja) ugljena kasni jedno desetljeće, ali podupire ekonomske argumente koji bi vlade i ulagače trebali potaknuti na energetsku tranziciju”, rekao je savjetnik za politiku Instituta za klimu i održive gradove Pedro H. Maniego.

ADB će tom mjerom također spriječiti gomilanje imovine u sektoru ugljena, dodao je Maniego.

AKB je osnovan početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kako bi podupro iskorjenjivanje siromaštva u Aziji. Sjedište je banke u Manili, a u energetski je sektor u razdoblju od 2009. do 2019. usmjerila 42,5 milijardi dolara, prema podacima na web stranici.

Analiza Rystad Energya

Dokazane rezerve nafte i plina velikih naftnih kompanija troše se alarmantno brzo i suočavaju se sa rizikom da budu iscrpljene za manje od 15 godina, jer kapaciteti novih nalazišta ne mogu nadoknaditi potrošene količine, upozorava norveška analitička kompanija Rystad Energy u najnovijoj analizi.

Grupa najvećih svjetskih proizvođača nafte, nazvana “Big Oil”, izgubila je prošle godine 15 posto rezervi, a preostale količine će uz sadašnji tempo pumpanja biti potrošene za manje od 15 godina, osim ako grupa ne otkrije više novih komercijalnih nalazišta, navodi Rystad.

Ovaj zadatak je sve izazovniji, imajući u vidu da se ulaganja u istraživanja reduciraju, a stope uspješnosti u otkrivanju novih nalazišta opadaju.

Smanjenje potvrđenih rezervi moglo bi stvoriti ozbiljne probleme grupi “Big Oil”, koja uključuje ExxonMobil, British Petroleum, Shell, Chevron i Total and Eni, u održavanju stabilne razine proizvodnje u narednim godinama, što će se odraziti na pad njihovih prihoda, navodi Rystad i dodaje da to predstavlja veliku prijetnju za financiranje planova energetske tranzicije te grupacije.

Dokazane rezerve kompanija iz sastava “Big Oil” pale su za 13 milijardi barela ekvivalenta nafte 2020. godine, kao rezultat znatnog pogoršanja cijena, a ovogodišnja istraživanja nisu dobro krenula, piše u analizi norveške energetske konzalting kompanije.

Obim novootkrivenih nalazišta u svijetu iznosio je u prvom kvartalu ove godine 1,2 milijarde barela ekvivalenta nafte, što je najmanje u posljednjih sedam godina.

Prema analizi, pad tražnje za sirovom naftom i cijena zbog pandemije COVID-19, u kombinaciji sa pojačanom disciplinom kapitalnih ulaganja, rezultirao je smanjenjem investicija, što može pogoršati problem sa kojim se suočavaju mnogi veliki operateri u nastojanju da povećaju svoje dokazane rezerve.

Prodaja nafte i plina i dalje će dominirati u poslovnim modelima vodećih europskih kompanija, koje se sve više fokusiraju na energetsku tranziciju, dodaje se.

Analiza Euraktiva

Rani nacrt predstojeće EU Direktive o obnovljivoj energiji potvrđuje cilj bloka da do 2030. godine čak 38-40 posto energije dobiva iz obnovljivih izvora, što bi približno udvostručilo udio sunčeve energije, vjetra i ostalih obnovljivih izvora u europskom energetskom miksu do kraja desetljeća, doznaje Euractiv. Revidirana direktiva Europske komisije o obnovljivoj energiji bit će predstavljena 14. srpnja kao dio šireg paketa zakona namijenjenih ispunjavanju ažuriranih klimatskih ciljeva bloka za 2030. godinu.

Prije samo dva tjedna kreatori politike dogovorili su se o novom europskom klimatskom zakonu koji po prvi put čini cilj klimatske neutralnosti bloka 2050. pravnom obvezom za EU. Novi zakon također postavlja cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. godine.

Aktualna Direktiva zadnji put je ažurirana 2018. godine i ima za cilj 32 posto udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu EU-a do 2030. Povećavanje ovog cilja na 38-40 posto znači gotovo udvostručenje udjela obnovljivih izvora koji trenutno osiguravaju oko 20 posto energetskih potreba bloka.

SolarPower Europe je izrazio frustraciju zbog predviđenog cilja Komisije od 38-40 posto, rekavši da je mogao biti veći. Smatraju da je dostizanje 45 posto obnovljive energije do 2030. moguće i da bi postavilo EU na ekonomičnu putanju da postane klimatski neutralan kontinent prije 2050. No, da bi se do toga došlo, napominju da pregled Direktive o obnovljivoj energiji mora riješiti preostala pitanja oko postupka izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora energije i poboljšati regulatorni okvir.

Slično govore i u udruženju WindEurope. Pozdravljaju ambiciozniji cilj Komisije za 2030., ali također inzistiraju na rješavanju postupaka za izdavanje dozvola kako bi se ubrzao razvoj vjetroelektrana, kako na kopnu, tako i na moru. Kako bi se ubrzali postupci, WindEurope poziva Europsku komisiju da usporedi najbolje prakse iz zemalja članica EU i promiče one uspješne, prenosi portal OIE.

Finance

U veljači je austrijska naftna kompanija OMV najavila da će prodati 120 benzinskih servisa širom Slovenije. Tvrtka je tada rekla da je odluka bila optimizirati investicijski portfelj, piše slovenski list Finance.

OMV je vrlo zastupljen u Sloveniji, dapače, na drugom su mjestu po zastupljenosti, odmah iza Petrola. Drže 20 posto slovenskog režišta.

Kao što smo pisali, početkom godine najavljena je prodaja, a Finance sada donose neobvezujuće ponude koje su pristigle. Konkretne su ponude dali poljski fond PKN Orlen, azerbejdžanski Socar, mađarski MOL, koji u Sloveniji ima pedesetak pumpi, ali i grčki Coral, vlasnik franšize za brand Shell, koji je ranije ove godine kupio hrvatski Apios.

Cijena preuzimanja mogla bi se kretati između 252 i 360 milijuna eura, navodi list.

Djelomični oporavak industrijske proizvodnje

Bosanskohercegovački izvoz električne energije u periodu januar-mart 2021. godine iznosio je 233,6 miliona KM. Izvoz električne energije veći je za čak 31,4 posto nego u istom periodu prošle godine, kada je iznosio 177,8 miliona.

Samo u martu ostvaren je izvoz u vrijednosti od 84,2 miliona KM, za razliku od 52,5 miliona KM istog mjeseca godinu ranije.

Povećana vrijednost izvoza električne energije jednim dijelom rezultat je oporavka industrijske proizvodnje u evropski zemljama usljed čega je povećana potražnja, kao i posljedica rasta cijene električne energije na svjetskom tržištu.

Podaci potvrđuju da je proizvodnja električne energije u Bosni i Hercegovini zabilježila porast na početku ove godine.

Tako je u prva dva mjeseca 2021. ukupna bruto proizvodnja električne energije iznosila 3.991 GWh, dok je u istom periodu 2020. godina bila znatno manja – 3.387 GWh.

Kada je riječ o cijenama električne energije, one su na većini europskih tržišta porasle dostigavši u nekoliko slučajeva najviši mjesečni prosjek u posljednjih nekoliko godina. Rast cijena CO2 i plina, koji je ponovno dosegao rekordne vrijednosti, bio je glavni uzrok ovog porasta, premda je tome pridonijela i manja proizvodnja energije vjetra.

Osim pomenutih faktora, na ruku domaćim poizvođačima išle su i dobre hidrološke prilike, budući da je udio proizvodnje iz hidroelektrana gotovo izjednačen sa udjelom proizvodnje iz termoelektrana, za razliku od većeg dijela 2020. godine kada je suša ovaj omjer znatno prenijela na stranu termoelektrana.

Udio proizvodnje iz vjetroelektrana još uvijek je mali, i na nivou je od oko 1,7 posto.

Sve ovo odrazilo se i na manje potrebe za uvozom električne energije koji u prva tri mjeseca ove godine iznosio 17,5 miliona KM i bilježi pad za 8,3 odsto u odnosu na isti period lani.

Dobar start u prva tri mjeseca nagovještava obilat izvoz električne energije u 2021. godini. S obzirom na trend, sasvim izvjesno je da bi prošlogodišnji izvoz, koji je bio 497,1 milion KM, mogao vrlo lako biti nadmašen.