Ekonomija

Andrej Plenković
Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je u petak nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća da će Vlada u nastojanju smanjenja gospodarskih i socijalnih posljedica epidemije koronavirusa voditi intenzivan dijalog sa sindikatima i poslodavcima.

Vlada, kako je rekao, radi na provedbi prvoga paketa mjera. Rezultate je ocijenio ohrabrujućima, što po njemu znači da su mjere dobro prihvaćene.

Za idući tjedan najavio je novi paket mjera. Istaknuo je da je prioritet očuvanje zdravlja građana. Upitan je li točno da će se oformiti gospodarski stožer i da će jedna od članica biti bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, podsjetio je da je prije nekoliko dana održan sastanak znanstvenika i stručnjaka koji mogu dati stručni pogled na epidemiju i “šire i smirenije analizirati procese”.

“Sličnu stvar želimo napraviti sa savjetom za gospodarska pitanja te nema nikakvoga stožera i nikakvih paralelizama u donošenju odluka. Razgovara se o krugu ljudi iz zdravstvene i poslovne zajednice, koji su i predstavnici radnika, koji bi mogao smirenije povremeno davati savjete. O tome tko će biti u tom tijelu izvijestit ćemo vas kada obavimo proces konzultacija” rekao je premijer.

Na pitanje hoće li u novim gospodarskim mjerama biti otpis određenih poreznih davanja, odgovorio je da se na mjerama radi te da će svi resori dati doprinos bilo za rezanje troškova, bilo za rasterećenje.

Novinare je zanimalo i trebaju li radnici strahovati da bi se moglo zakonodavno zadirati u njihova prava i je li spreman u tom smislu izići u susret poslodavcima, odgovorio je da se razni apeli proteklih dana pojavljuju na temelju glasina, a ne onoga što se radi u Vladi.

No, dodao je, ako se okolnosti vezane uz epidemiju promijene, vezane uz gospodarsku i socijalnu situaciju, prava radnika i financijsku stabilnost države i ako se bude moralo ići u smjeru zakonskih promjena, o tome će se “otvoreno razgovarati i tražiti potporu i razumijevanje svih”.

Dodao je da trenutne okolnosti nisu onakve kakve je Vlada željela i planirala, kao ni jedna druga “U Hrvatskoj je smrtnost od epidemije 0,5 posto ukupnog broja zaraženih, u Italiji 10,5 posto. Još jednom govorim – Italija je jako blizu”, rekao je premijer.

“Mjere koje poduzimamo”, dodao je “su usmjerene prije svega na to da osiguramo zdravlje i život naših sugrađana”.

“Živimo u novom normalnom…Ovo što sada živimo je tu s nama. Učinimo zajedničke napore da to prebrodimo solidarno, jedinstveni koliko je moguće tako da osiguramo opstanak svih nas, gospodarstva i prava koje imamo u mjeru u kojoj je to moguće”, rekao je Plenković.

O sadržaju njegova razgovora s kineskim premijerom rekao je da je novi sastanak u formatu “Kina + 17” trebao biti održan u Pekingu u travnju, ali je odgođen te da se razgovaralo o tome kao i suradnji dviju zemnalja te o tome kako je Kina uspjela suzbiti epidemiju u Wuhanu. Izvijestio je da će Kina donirati Hrvatskoj zaštitnu opremu.

Maruška Vizek za Tportal
Nakon prijelaza sa socijalističke na tržišnu ekonomiju, Domovinskog rata i velike financijske krize 2008., epidemija koronavirusa četvrti je strukturni lom koji je pogodio hrvatsku ekonomiju, ističe u velikoj analizi za tportal ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb Maruška Vizek. Poslije dijagnoze stanja predlaže 16 antikriznih mjera koje bi trebalo donijeti povrh onih koje je Vlada već predstavila

Ekonomisti za događaje poput pandemije koronavirusa imaju posebno ime; zovemo ih strukturnim lomovima. Strukturni lom neočekivana je promjena u ekonomiji koja iz temelja mijenja ponašanja građana, poduzeća i države, a koja čini ekonomske modele i prognoze nepouzdanima. Naša mlada država imala je tu sudbinu da je u svojoj relativno kratkoj povijesti doživjela četiri masivna strukturna loma: prijelaz sa socijalističke na tržišnu ekonomiju, Domovinski rat, Veliku financijsku krizu 2008. godine, a sada i pandemiju koronavirusa.

Prelaskom na tržišnu ekonomiju odustali smo od centralnog planiranja i usvojili praksu da je tržište ono koje nudi osiguranje za različite tipove događaja. Pa tako možete kupiti osiguranje i u slučaju bolesti kućnog ljubimca, i u slučaju elementarne nepogode, i u slučaju bankrota zemlje. Međutim tržište ne može ponuditi osiguranje protiv kolektivnih globalnih rizika kao što su učinci klimatskih promjena ili globalna pandemija. Za takve u naravi istinski kolosalne strukturne lomove jedini osiguravatelj koji može ponuditi osiguranje jest država. A država, uz pomoć nama starijima dobro poznatog centralnog planiranja, to osiguranje treba ponuditi što je to moguće brže, učinkovitije i obilnije kako bi se spriječio kompletni ekonomski zastoj koji kao posljedicu može imati i širi društveni kolaps.

Krizu izazvanu ovom pandemijom možemo promatrati i kao indikativan test načina funkcioniranja država i njihovih vlada. Svaka vlada suočava se s istim pitanjima o pandemiji i gospodarskoj krizi koja prati pandemiju, a njihovi odgovori puno nam govore o tome na kakve načine upravljaju državama kojima su na čelu. U tom smislu je i odgovor hrvatske Vlade na duboku recesiju koja nam predstoji vrlo indikativan: naizgled puno mjera da bi se stvorio dojam supstancijalnosti, od čega se većina uz malo političke volje trebala uvesti i bez pojave koronavirusa, svega nekoliko supstancijalnih mjera koje su prebirokratski definirane, a sve popraćeno kaotičnim komuniciranjem koje je unijelo dodatnu nervozu i neizvjesnost u već ionako unezvijerene buduće korisnike tih mjera, kojima su se život i poslovanje iz temelja promijenili u svega nekoliko tjedana. Naravno, valja uzeti u obzir to da nemaju sve vlade na raspolaganju isti arsenal mjera i ne suočavaju se sve vlade s istim skupom ograničenja prilikom definiranja tih mjera (o tome nešto više kasnije), ali ne može se negirati to da naše mjere imaju klasični hrvatski potpis prepropisivanja i nedostatka hrabrosti.

Što je uopće moguće napraviti da se nacionalna gospodarstva, intenzivno globalizirana i ekonomski međuovisna, zaštite od posljedica pandemije koja se događa (nadajmo se) jednom u sto godina? Odnosno kako pomoći u situaciji u kojoj su, da bi umanjile zdravstvene posljedice pandemije, države doslovno prisiljene slomiti nacionalne ekonomije? Država može učiniti dosta, a tržište pak praktički ništa. No prvo treba dijagnosticirati problem i popisati ograničenja s kojima se države suočavaju pri iznalasku rješenja, a tek tada moguće je nuditi adekvatna rješenja.

Krenimo dakle od dijagnoze. Specifičnost ekonomske krize izazvane epidemijom koronavirusa je u tome da se strukturni lom koji nas je zadesio može rastaviti na tri sastavna dijela. Zbog zatvaranja granica i uvođenja karantene poduzeća nisu u stanju nastaviti sa svojim normalnim poslovanjem, što rezultira smanjenjem proizvodnje roba i usluga. To je šok na strani ponude. Potrošači pak ne mogu kupovati proizvode i usluge koje inače kupuju jer ih ili nema (proizvođači ih ne mogu isporučiti) ili zbog karantene ne mogu do njih fizički doći. To zovemo šokom na strani potražnje. Kolektivna psihoza koja nastaje zbog zaokupljenosti vijestima oko pandemije i njezinih posljedica stvara treću vrstu šoka, šok pouzdanja. Ljudi zbog straha od neizvjesne budućnosti gube povjerenje u ekonomiju i prestaju kupovati sve osim nužnih proizvoda, a poduzeća iz istog razloga, čak i ako imaju zalihe likvidnosti, prestaju proizvoditi i investirati.

Sva tri šoka uzrokuju značajan pad ekonomske aktivnosti mjerene bruto domaćim proizvodom, dok je njihov utjecaj na cijene ambivalentan. Šok ponude proizvodi inflaciju, a šokovi potražnje i očekivanja imaju deflacijski učinak, pa je u konačnici izvjesnije kao rezultat ove pandemije (pogotovo ako ona bude kratkog daha) očekivati smanjenje opće razine cijena, odnosno deflaciju. Spomenuti šokovi međusobno se podržavaju i poput grude koja se povećava spuštanjem niz snježnu padinu vrlo brzo šire na cijelo gospodarstvo, zbog čega bi krajnji učinak pandemije na BDP mogao biti doista ogroman.

Nadalje, zbog činjenice da se pandemija praktički razmahala u zemljama G7 i Kini, na koje se odnosi 60 posto svjetskog BDP-a i 65 posto svjetske proizvodnje, jasno je da će tek malobrojne zemlje izbjeći njezine neželjene ekonomske posljedice, čak i ako ih sama epidemija uopće ne dotakne.

U ovom trenutku jako je nezahvalno davati bilo kakve procjene očekivanog pada hrvatskog BDP-a u drugom i trećem tromjesečju ove godine, no ta je procjena nužna jer procijenjena magnituda ekonomske štete uzrokovane epidemijom uvjetuje i neophodnu brzinu i veličinu državne reakcije. Specifičnost strukture hrvatskog gospodarstva pri tome čini negativne ekonomske učinke pandemije potencijalno značajno opasnijima. Naime Hrvatska nema diversificirano gospodarstvo zasnovano na proizvodnim djelatnostima, nego se poluspontano i uz obilatu pomoć porezne politike okrenula turizmu koji je uz prijevoz, ugostiteljstvo i osobne usluge epidemijom najpogođeniji ekonomski sektor. Kako sam turizam generira izravno 11,4 posto BDP-a, a ovogodišnju turističku sezonu možemo proglasiti propalom, godišnji pad BDP-a koji dolazi samo od te djelatnosti bit će vrlo bolan.

Valja imati na umu to da će epidemija koja direktno udara baš na turističku djelatnost vjerojatno (barem u prvom udaru) najviše naštetiti upravo malim ekonomijama fokusiranima dominantno na turizam, kao što su Hrvatska, Malta i Cipar, nego ekonomijama koje su u ovom trenutku puno pogođenije epidemijom, kao što su Italija i Španjolska, u kojima turizam generira svega nekoliko postotaka BDP-a.

Iako u ovom trenutku nisu dostupni podatci na osnovi kojih bi se procijenio očekivani pad BDP-a, može se očekivati da će Hrvatska u trećem tromjesečju sigurno i službeno ući u recesiju, iako je moguće da u recesiju uđe već i u drugom tromjesečju ako se epidemija suviše odrazi na rezultate za prvo tromjesečje. Pri tome se možemo smatrati sretnima ako stopa pada BDP-a u drugom i trećem tromjesečju bude jednoznamenkast broj.

Zbog oslanjanja na turizam i oporavak Hrvatske od krize vjerojatno će biti drugačiji u odnosu na ekonomije koje se oslanjaju na industriju. Naime, za razliku od proizvodnog sektora u kojem se proizvodnja izgubljena zbog nedostatka repromaterijala ili karantene može djelomično ili u potpunosti nadoknaditi kada prođe epidemija, kod usluga nema takve mogućnosti. Na ljetovanje u 2021. nećete otići dvaput zato što u 2020. niste bili na ljetovanju. To znači da ekonomije koje se zasnivaju na proizvodnim djelatnostima mogu očekivati koronarecesiju u obliku slova V ili U (dakle pad aktivnosti te ili momentalan ili vrlo brz potpun oporavak), dok ekonomije poput naše, koje se zasnivaju na uslugama, mogu očekivati koronarecesiju u obliku slova L (pad aktivnosti i produljeno razdoblje stagnacije).

Recesija je dakle izvjestan rezultat epidemije koronavirusa. Pad BDP-a će po svoj prilici biti veći nego onaj zabilježen tijekom 2008. i 2009., dok garancije za ubrzan oporavak, čak i ako pandemija brzo završi, nažalost nema. Što epidemija dulje traje, to je mogućnost ekonomske depresije sve veća. Depresija je situacija u kojoj je pad BDP-a dugotrajan i popraćen je visokim stopama nezaposlenosti te smanjivanjem cijena proizvoda i usluga.

Stoga odgovor Vlade na ovu situaciju mora biti odlučan, hitar, dobro koordiniran, inovativan i financijski vrlo izdašan. Ovo su izvanredna vremena koja zahtijevaju izvanredne mjere. Mjere koje će barem djelomično povratiti povjerenje i građana i poduzetnika u ekonomiju te koje će ustoličiti hrvatsku državu na mjesto koje joj trenutno pripada – na mjesto osiguravatelja svojih građana i poduzetnika od kolektivnih globalnih rizika.

Potres u Zagrebu u kombinaciji s epidemijom koronavirusa izgleda kao poslovni i privatni mini smak svijetaIzvor: Pixsell / Autor: Borna Filic/PIXSELL
Koji su prioritetni ciljevi tih antikriznih mjera? Kao prvo, osigurati dovoljnu količinu likvidnosti poduzećima i građanima pogođenima ovom krizom kako bi mogli premostiti ovaj privremeni ekonomski poremećaj (i pri tome se nadati da je kratkotrajna epidemija koja je uzrokovala ovaj poremećaj). Bez osiguranja dodatne likvidnosti građanima i poduzećima pogođenima ovom krizom suočit ćemo se s novim valom neplaćenih potraživanja, predstečajnih nagodbi, stečajeva i ovrha.

Specifičnost koronarecesije je to što u dugom roku znamo da će se ekonomija za nekoliko mjeseci, kada prođe pandemija, vratiti u kakvu-takvu normalu, no zato nam ovih nekoliko mjeseci dok traje, u kombinaciji s potresom koji je zadesio Zagreb u nedjelju, izgledaju kao što poslovni, a što privatni mini smak svijeta. Standardne recesije obično su suprotne; kraja im ne vidimo, ali znamo da nekoliko mjeseci sasvim sigurno možemo izgurati bez odustajanja od svog uobičajenog načina života. I baš zato važno je da država omogući poduzećima i građanima da premoste ovu vrlo duboku (ali nadajmo se kratkotrajnu) ekonomsku krizu koja je pred nama. Ako Vlada to propusti napraviti ili što dulje Vlada bude odgađala provedbu potrebnih mjera, povećava se vjerojatnost da će se recesija pretvoriti u ekonomsku depresiju.

Drugi cilj antikriznih mjera je očuvati radna mjesta. Kao i kod prvog cilja, država je ta koja mora napraviti kratkotrajnu premosnicu na tržištu rada kako se nezaposlenost ne bi preko noći masovno povećala i dovela do sekundarnih šokova potražnje.

Treći cilj antikriznih mjera osigurati je dovoljnu količinu devizne likvidnosti kako bi država mogla nastaviti otplaćivati dospjele dugove. Zašto je to važno? Zato što bismo u protivnom mogli imati problema s nalaženjem deviza potrebnih za plaćanje uvoza i servisiranje inozemnih dugova koji dolaze na naplatu do kraja godine. Odnosno, jednostavnije rečeno, zato što bi u protivnom država mogla bankrotirati. Te devize u standardnim vremenima osiguravamo od prihoda od turizma, no kako ovogodišnju sezonu možemo zaboraviti, minus od 10 milijardi eura deviznog priljeva trebat će nekako nadoknaditi. Donekle umiruje činjenica da na raspolaganju imamo 18 milijardi eura deviznih pričuva HNB-a, ali bit će neophodno osigurati još poneki devizni izvor kako bismo spriječili eventualne špekulativne napade na tečaj.

Valja napomenuti da postoje i ciljevi koji nisu komplementarni trima gore navedenim ciljevima. Prvi je takav cilj uvođenje eura (pri čemu tek treba vidjeti ima li euro uopće, nakon svega što se trenutno događa u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, ikakvu održivu budućnost), a drugi takav cilj dobivanje je sljedećih parlamentarnih izbora (kad god da se oni održali). Ovo je definitivno zlosretno vrijeme da budete političar jer će nam ovako ekstremna kriza vrlo precizno detektirati sve disfunkcionalnosti i državnog aparata i političkog sustava, kao i razdvojiti istinske vođe od onih koji nisu dorasli zadatku obnašanja javne službe.

Temeljno ograničenje s kojim se naša vlada susreće pri donošenju mjera za ispunjenje tri prethodno opisana cilja je – gdje naći sredstva za potrebne mjere? Naime očitih vlastitih zaliha nemamo (o manje očitim zalihama malo kasnije), a istovremeno se sa svakim danom odgađanja smanjuje vjerojatnost da možemo posuditi sredstva na međunarodnim tržištima kapitala.

Nadalje, u idealnom slučaju cjelokupan trošak državnog proračuna potreban za pomoć trebao bi se monetizirati. Država bi dakle trebala izdavati domaće obveznice kako bi posudila novac za potrebne mjere, a te obveznice bi onda direktno ili indirektno otkupljivala Hrvatska narodna banka. Međutim taj idealan slučaj primjeren je i u potpunosti provediv samo u velikim i razvijenim državama jer se one tijekom krize ne suočavaju s bijegom kapitala, već investitori s viškom štednje žele baš u tim državama ‘parkirati’ svoj kapital. Male i nerazvijene ekonomije poput naše se, uz nedostatak vlastitih sredstava za borbu protiv krize, već suočavaju s odljevom stranog kapitala koji može značajno oslabiti tečaj, povećati kunski iznos dospjelih inozemnih dugova i tako dodatno destabilizirati ekonomiju. To u konačnici znači da će ekonomije poput naše u borbi protiv krize morati, figurativno rečeno, plesati monetarni ples po vrlo tankoj žici – s jedne strane moraju ekstravagantnim monetarnim mjerama upumpavati novac u sustav, a s druge strane moraju voditi brigu o tome da te iste mjere ne uzrokuju kolaps tečaja i dodatnu ekonomsku krizu protiv koje se već bore.

Drugi ples po žici, koji je potreban uslijed ograničenja s kojima se suočavamo, fiskalni je ples. On se sastoji od balansiranja između potrebe za vrlo velikim stimulativnim paketom pomoći iz državnog proračuna, što uključuje oprost poreznih davanja koji neće dovesti do toga da državna blagajna potpuno presuši.

Treći ples po žici je ples štednje, a sastoji se od balansiranja između potrebe da se dio sredstava za antikrizne mjere namakne kroz proračunsku štednju, a da se pritom s time ne pretjera kako se ne bi produbio već opisani šok potražnje i kako zemlja doista ne bi završila u dubokoj ekonomskoj depresiji.

Prijeđimo sada na sam prijedlog antikriznih mjera koje bi trebalo donijeti povrh onih koje su trenutno predložene.

Krizni ZOR
Poslodavci predlažu da formalno radnik ostane u radnom odnosu, ali da mu naknadu isplaćuje država.

Novi vladin paket za pomoć gospodarstvu u krizi zbog koronavirusa, koji bi trebao biti usvojen idući tjedan, po svemu sudeći će pratiti i oslobađanje poslodavaca brojnih obveza iz radnog zakonodavstva u pogledu rezanja plaća i drugih materijalnih prava zaposlenika, za vrijeme trajanja krizne situacije.

Prvi, možda najdrastičniji radni prijedlog planiranih intervencija Vlade kojom bi se suspendirao čitav niz odredbi zakona o radu, “iscurio” je u javnost prije nego je obavljen razgovor o toj temi na razini Gospodarsko-socijalnog vijeća, a koji bi se trebao održati danas.

Za stol će, tako doći sindikati ogorčeni što za informacije o suspenziji prava doznaju iz druge ruke, preko medija, a poslodavci, pak, dolaze s drugim prijedlogom. Iz Hrvatske udruge poslodavaca, koja je, nije tajna, u dosadašnjim razgovorima o ublažavanju posljedica koronakrize zagovarala privremeno stavljanje izvan snage odredbi ZOR-a, u prvi plan sada stavljaju ideju uvođenja nove mjere za očuvanje radnih mjesta, koju nazivaju institut “čekanja na rad”.

Ideja je da se poslodavce koji trpe posljedice za vrijeme trajanja krize maksimalno rastereti, da formalno radnik ostane u radnom odnosu, ali da mu naknadu čija bi osnovica bila istovjetna naknadi za nezaposlene, isplaćuje državni proračun, a poslodavac istodobno bude i rasterećen tijekom trajanja “čekanja na rad” svih uplata poreza na dohodak, te doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Tom mjerom, pojašnjavaju HUP-ovci, očuvalo bi se radna mjesta, dok takav optimizam nemaju i prema postojećoj mjeri sufinanciranja očuvanja zaposlenosti iz prvog Vladinog paketa, koja se odnosi na isplatu potpore od 3250 kuna po radniku.

Zahtjeve za isplatom minimalne plaće po toj mjeri, koja je na snazi od ponedjeljka, do jučer je podnijelo 29 tisuća poslodavaca za svojih 170 tisuća zaposlenika, no HUP drži kako tom mjerom neće biti postignut zamišljeni cilj.

Smatramo da je u trenutačnim okolnostima oportuno rješenje privremena naknada bez dodatnog opterećenja poslovnog sektora, jer bi državni proračun bio u obvezi ionako isplaćivati navedenu naknadu ukoliko bi radnici postali obveznici naknade za nezaposlene”, ističu iz HUP-a, iz kojeg ponavljaju kako nije namjera ni interes poslodavaca otpustiti radnike, ali će bez pomoći države i svih teško održati poslovanje.

Institutom “čekanja na rad” HUP predlaže da se obuhvati poslodavce u svim sektorima i djelatnostima neovisno o veličini subjekta.

Poslodavci se, naravno, ne protive da se intervenira i fleksibilizira mnoge odredbe zakona kojima bi se pojednostavnilo poslovanje, ne samo u dijelu reguliranja plaća i drugih davanja. Jedno od posebno osjetljivih područja je i pitanje rada od kuće i brojnih zahtjeva koje se postavlja i rad čine gotovo neprovediv. Sada se otvara i mogućnost da se to pitanje zbog brzine djelovanja hitno riješi, a nadaju se i da to ne bi bilo samo privremeno.

Petar Lovrić, predsjednik Udruge nezavisnih poslodavaca i član skupštine HUP-a, smatra da je ministar rada Josip Aladrović već trebao pustiti u hitnu proceduru spomenuti prijedlog stavljanja van snage odredbi ZOR-a jer je to po njemu neminovno, a pregovori sa sindikatima koliko je i sam imao iskustva u proteklim godinama, kaže, samo će odgoditi i otežati proces, što će rezultirati bržim i većim gubljenjem radnih mjesta, piše Poslovni dnevnik.

Koliko će dobiti RH?
Europski parlament izglasao je u četvrtak navečer na plenarnoj sjednici u Bruxellesu tri izvanredne mjere za borbu protiv pandemije koronavirusa i posljedica te krize na gospodarstvo

Zbog pandemije koronavirusa i ograničenja kretanja na plenarnoj sjednici sudjelovalo je samo nekoliko zastupnika, koji su se zatekli ili žive u Bruxellesu, dok su ostali sjednicu pratili na daljinu. Prvi put u povijesti Europski parlament je glasao na daljinu, putem elektroničke pošte.

Parlament je izglasao tri prijedloga Europske komisije – prijedlog o investicijskoj inicijativi kao odgovor na krizu s koronavirusom u iznosu od 37 milijardi eura, od čega je za Hrvatsku namijenjeno 1,158 milijardi eura.

Riječ je o neiskorištenim sredstvima koja su zemljama članicama dodijeljena za predfinanciranje projekata iz strukturnih fondova, koja bi inače morala vratiti u europski proračun, a sada će ih moći zadržati. To će proračunima država članica omogućiti veću likvidnost.

Drugi usvojeni prijedlog je o proširenju djelokruga Fonda solidarnosti EU-a, a treći je privremena mjera kako bi se olakšalo zračnim kompanijama da zadrže svoje ‘slotove’ u zračnim lukama, čak i ako ih ne koriste zbog pada prometa.

 

Powell
SAD je možda u recesiji a tajming ponovnog pokretanja gospodarstva ovisit će o rezultatima u kontroli širenja koronavirusa, izjavio je u četvrtak čelnik središnje banke Jerome Powell.

Time se referirao na Anthonyja Faucija, čelnika Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti i člana radne skupine za koronavirus pri Bijeloj kući. Njegove su riječi u suprotnosti s onima pojedinih savjetnika predsjednika Donalda Trumpa koji traže brže pokretanje gospodarstva. Sam Trump izjavio je da želi da gospodarstvo do Uskrsa radi punom parom. Uskrs je za dva tjedna.

Guverner je poslao poruku i odabirom jutarnje emisije kada su mnogi Amerikanci pred televizorom i pozorno prate program, primjećuje Reuters. Powell je po svemu sudeći želio pripremiti građane za loše ekonomske podatke u budućnosti i savjetovati im da ne žure s povratkom na posao.

Nastojao ih je umiriti i porukom da će središnja banka poduzeti “agresivne mjere” kako bi pomogla kompanijama i obiteljima. Njegova najava loših ekonomskih podataka potvrđena je današnjim izvješćem ministarstva rada koje je pokazalo da je u prošlom tjednu naknadu za nezaposlene zatražilo gotovo 3,3 milijuna Amerikanaca.

U tjednu prije toga zabilježene su 282 tisuće zahtjeva za isplatom naknada za nezaposlenost.

Kina, usprkos trenutnoj globalnoj krizi, postavlja svoje ciljeve rasta BDP-a vrlo visoko.

Iako je domaća potrošnja u prva dva mjeseca ove godine pala 20.5 posto u odnosu na prethodnu godinu, a industrijska aktivnost se smanjila 13.5 posto, kineski analitičari i dalje smatraju da će godišnji rast BDP-a biti na razini prošlogodišnjeg.

China Daily piše kako je, i uz probleme s pandemijom, kineska proizvodnja već sada na razini prošlogodišnje te može zadovoljiti sve zahtjeve globalne potražnje. Kao usporedba je povučena paralela sa 2003. godinom, kada je usprkos SARS-u godišnji rast iznosio 10 posto, tj. čak se i povećao u odnosu na prethodnu godinu.

Rast kineskog BDP-a u 2019. godini je iznosio 6.1 posto, te se procjena ovogodišnjeg rasta od 6 posto u Kini smatra realnom s obzirom na sve poduzete monetarne i ekonomske mjere da se kinesko gospodarstvo stabilizira, uključujući smanjene poreze, povećavanje bankarskih kredita poduzetnicima, smanjivanje kamatnih stopa i slično, piše SEEbiz

Jutarnji list
Pritisnuta brojnim kritikama poduzetnika u Hrvatskoj da predložene mjere jednostavno nisu dovoljne da se u krizi s epidemijom koronavirusa pokuša sačuvati gospodarstvo, Vlada, kako doznaje Jutarnji list, uskoro osniva Krizni stožer za gospodarstvo.

Također, već idući tjedan možemo očekivati novi set ekonomskih mjera, navodi dnevnik. Poduzetnici nisu zadovoljni kako ekonomski dio Vlade radi posao, posebno su ljuti na potpredsjednika i ministra financija Zdravka Marića jer smatraju da se više ponaša kao činovnik u Poreznoj upravi nego netko tko razumije u kojoj se situaciji gospodarstvo nalazi.

Tako se politički pritisak usmjerava prema Mariću, kojem je očito jako teško prihvatiti mogućnost da deficit proračuna ode do 20-ak milijardi kuna ili da se stupi u pregovore s MMF-om. Naravno, i prema premijeru Andreju Plenkoviću, piše Jutarnji list.

Dok druge države preuzimaju na sebe isplatu plaća radnicima, hrvatska Vlada iza očiju javnosti priprema donošenje zakona koji bi za vrijeme epidemije suspendirao većinu prava radnika, zajamčenih ugovorom o radu, piše u petak Večernji list.

Indikativno je da se zakon ne bi odnosio na državne i lokalne službenike, jer njihova radna prava uređuju posebni zakoni, nego samo na realni sektor; prepušten na milost, društvenu odgovornost i mogućnosti poslodavaca. Tako bi se iz minimalaca obespravljenih radnika i dalje punio proračun za državni aparat, navodi dnevnik.

Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID-19 poslodavcima bi omogućio smanjivanje plaće pravilnikom o radu do minimalca i ukidanje prava na isplatu jednokratnih materijalnih prava (otpremnina), mogućnost jednostranog isključenja odredbi kolektivnih ugovora koje se odnose na materijalna prava, skraćivanje radnog vremena uz ugovaranje niže plaće, otpuštanje prije isteka ugovora, rad od kuće, smanjenje naknade plaće zbog prekida rada zbog epidemije.

Spominje se i pravo da poslodavac donese odluku o korištenju godišnjeg odmora radnika bez roka obavijesti od 15 dana, odlučivanje o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena, isključenje obveze savjetovanja i traženja suglasnosti radničkog vijeća i isključenje obveza periodičnih pregleda radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada.

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava odgovaraju da razmatraju sve moguće scenarije o kojima će prije primjene i izlaženja u javnost razgovarati sa socijalnim partnerima, donosi Večernji list.

Zato je ideja da se u Kriznom stožeru okupe ugledni ekonomisti, čak i neki bivši političari, poput nekadašnje potpredsjednice Vlade Martine Dalić, iako iz Vlade nema potvrde o tome, menadžment nekih poznatih hrvatskih kompanija, ljudi iz realnog sektora, a prema nekim našim sugovornicima iz Banskih dvora, razmišlja se da se u Stožeru nađu i ekonomski stručnjaci iz oporbe.

Naime, svojevrsna vlada nacionalnog jedinstva, kako bismo je mogli nazvati, bit će potrebna jer će neke mjere, očito, biti bolne. Zadirat će se vjerojatno i u neka stečena prava radnika u državnom i javnom sektoru, ali i nekih drugih skupina (pitanje je, primjerice, hoće li se na stolu naći i povlaštene mirovine, poput braniteljskih ili dužnosničkih).

Sasvim je sigurno da će se sa sindikatima dogovarati da se zamrznu sve povišice koje su trebale ići nakon štrajka prosvjetara, da će se razgovarati i o odgodi plaćanja svih dodataka na plaće, poput regresa, božićnica i uskrsnica te da će i državni i javni sektor jednostavno morati dio krize preuzeti na sebe, donosi Jutarnji list.

Inicijativa Glas poduzetnika u petak je priopćila kako mjere koje predlaže mogu do kraja godine spasiti 250 tisuća radnih mjesta.

Tri ključna, ranije objavljena zahtjeva Inicijative za spas radnih mjesta i pokretanje gospdarskog oporavka, su oslobađanje plaćanja poreza na dohodak, doprinosa i prireza u trajanju 3+3 mjeseca; oslobađanje naplate komunalnih naknada, najma državnih i gradskih prostora, javnih površina te ostalih nameta gradova i općina također u trajanju 3+3; moratorij na otplatu kredita i leasinga bez naknada i kamata u trajanju 12 mjeseci.

“Ako Vlada u potpunosti uvaži mjere inicijative Glas poduzetnika, do kraja godine otkaze bi moglo dobiti 150 tisuća ljudi, što je 250 tisuća manje u odnosu na najgori ishod prema kojem se u ovom trenutku ide”, kaže se u priopćenju Inicijative.

Na čelu s ekonomskim i političkim analitičarom Vukom Vukovićem, Glas poduzetnika izradio je projekciju tri moguća scenarija koja očekuju hrvatske poduzetnike. U najgorem bi do kraja godine otkaz moglo dobiti gotovo 405 tisuća ljudi, a u 2021. bez posla bi moglo ostati još 160 tisuća. Uzmu li se u obzir trenutne brojke, broj nezaposlenih bi sljedeće godine mogao doći do 700 tisuća, što je više od polovice trenutno zaposlenih.

U drugom scenariju, koji slijedi Vladine mjere, 290 tisuća ljudi do kraja 2020. te dodanih 120 tisuća moglo bi se suočiti s gubitkom radnog mjesta. Ako se to dogodi, ukupan broj nezaposlenih u 2021. penje se na 550 tisuća, procjene su Inicijative. “Procjena je to na temelju negativne reakcije većine tvrtki na predložene mjere odgode, koje nikome ne donose sigurnost u planiranju poslovne 2020. ni 2021. Ipak dio tvrtki neće imati izbora i morat će uzimati kredite, no u svakom slučaju morat će reagirati s otpuštanjima koja su u ovom trenutku neizbježna”, govore iz inicijative i dodaju kako Vladin scenarij dovodi do snažnog rasta deficita proračuna.

Procjenjuju da bi deficit proračuna u 2020. mogao u tom slučaju iznositi gotovo 39 milijardi kuna ili gotovo 10 posto BDP-a, a u 2021. iznosio bi 27 milijardi ili 6,8 posto BDP-a. U trećem scenariju, u kojemu bi Vlada u potpunosti prihvatila prijedloge Glasa poduzetnika, u toj Inicijativi tvrde da bi bez posla ove godine ostalo 150 tisuća ljudi i još 60 tisuća u 2021. godini. Nakon toga, prema projekcijama Inicijative, kreće znatno jači ekonomski oporavak jer je veliki broj tvrtki spašen od propasti.

Tvrde da bi u tom scenariju deficit proračuna u 2020. bio oko 25 milijardi kuna, odnosno do 6,4 posto BDP-a, a već 2021. smanjio bi se na tri milijarde kuna odnosno 0,8 posto BDP-a, i to zbog zbog pretpostavke puno bržeg oporavka privatnog sektora.

Po podacima iz priopćenja, Inicijativa Glas poduzetnika do sada je okupila gotovo 60 tisuća tvrtki, obrta i njihovih zaposlenika te samozaposlenih. Inicijativa je krenula nedavno iz redova malih i srednjih poduzetnika, a osim tvrtki i obrta te njihovih zaposlenih i samozaposlenih podržavaju je i, kako navode, i razna udruženja – Nezavisna udruga ugostitelja, Udruženje organizatora i realizatora događanja, Women in Adria, Hrvatska udruga društava za tržišno komuniciranje (HURA), Hrvatska udruga nezavisnih izvoznika softvera (CISEx), MBA Croatia te Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju (CRO.AI).

Apel
Udruga Hrvatski izvoznici u petak je Vladine mjere za pomoć gospodarstvu ocijenila pravovremenim i korisnim, no smatraju kako je Vlada dužna hitno donijeti i paket srednjoročnih mjera za daljnje ublažavanje posljedica krize uzrokovane koronavirusom.

Gospodarsku krizu uzrokovanu pandemijom koronavirusa, Hrvatski izvoznici ocjenjuju kao remetilački događaj (disruptive case) u tržišnoj ekonomiji, čije će posljedice biti vidljive dugo nakon što sama kriza prođe. Vlada je reagirala sa 63 mjere, koje izvoznici ocjenju pravovremenim i korisnim. “Međutim, imajući u vidu širinu i dubinu krize ocjenjujemo da je Vlada dužna hitno donijeti i paket srednjoročnih mjera za daljnje ublažavanje posljedica ove krize”, navode Hrvatski izvoznici, čije je Predsjedništvo nakon jučerašnje sjednice uputilo pismo Vladi.

Izvoznici od Vlade očekuje donošenje konkretnijih mjere direktne pomoći, nepovratnih financijskih potpora i oprosta dijela duga za javna davanja poduzetnika u prerađivačkoj industriji i izvoznika koji su direktno pogođeni poremećajima na inozemnim tržištima i domaćem tržištu.

To je, kako ističu, ključno radi očuvanja proizvodnje i zaposlenosti u tekućem i budućim razdobljima, kako se gospodarstvo ne bi suočilo s dodatnim pogoršanjem strukture ekonomije. U okolnostima kada su kapaciteti državne intervencije definirani proračunskim ograničenjem, uz izvjesnost nižih javnih prihoda i otvaranje prema rastu proračunskog deficita i javnog duga, preraspodjela javnih rashoda dio je potencijalnog rješenja, smatraju izvoznici.

Na sličan način, dodaju, potrebna je preraspodjela sredstava i u sektoru privrede, odnosno u društvu kao cjelini. Ističu kako ključna riječ svega toga treba biti solidarnost. “Teret krize treba biti raspoređen na sve dionike, odnosno svi dionici političkog, društvenog i gospodarskog života trebaju solidarno pridonijeti ublažavanju njenih posljedica koje bi mogle imati značajne nepovoljne dugoročne efekte”, naglašavaju.

Pritom ističu da preraspodjela javnih rashoda ne smije ugroziti visinu plaća zdravstvenih djelatnika, civilne zaštite, policije i svih drugih službi koje su trenutno posebno aktivne, odnosno za njih treba osigurati dodatna sredstva kako bi se adekvatno valorizirao njihov rad.

S druge strane, značajan dio zaposlenika javnog sektora trenutno nije aktivan, ili radi uz značajno smanjeno korištenje kapaciteta, “što opravdava privremenu isplatu nižih plaća kako bi se osigurala sredstva za bespovratnu državnu pomoć očuvanju proizvodnje i radnih mjesta u industriji”.

Zaposleni u privatnom sektoru već sada su na udaru krize, bilo zbog sniženih primanja bilo zbog gubitka posla, te je izvjesno da će značajan dio njih zbog restrukturiranja i sanacije dijela poduzeća izgubiti posao, pa izvoznici ističu kako je u tom kontekstu važna uloga države u osiguranju minimalnog iznosa naknada osobama koje su izgubile posao.

Izvoznici drže i kako slidarnost znači i da menadžeri u privatnim i javnim poduzećima pogođenim nepovoljnim ekonomskim učincima pandemije koronavirusa “trebaju sami sebi sniziti plaću i odreći se bonusa”, a teret treba biti podijeljen i s vlasnicima kapitala, “koji se trebaju odreći isplata dividende”, a sve kako bi se očuvala radna mjesta i opstanak poslovanja poduzeća.

Ekonomski invervencionizam nužan i u domeni utjecaja monetarne politike “Osim kroz fiskalnu politiku, ekonomski intervencionizam nužan je i u domeni utjecaja monetarne politike”, smatraju Hrvatski izvoznici.

Zamjećuju, naime, kako su tekuće mjere HNB-a usmjerene na očuvanje stabilnosti tečaja kune, stabilnosti banaka i vrijednosti državnih obveznica u portfelju banaka i nebankovnih financijskih institucija. “S druge strane izvjesno je da oslobođena likvidnost neće biti iskorištena za financiranje potreba realne ekonomije – proizvodnje, izvoza i zaposlenosti (bez uvjetovane selektivne namjene ostat će ‘zarobljena’ u bankovnom sustavu), a isto tako je izvjesno da za većinu klijenata korporativnog sektora – banke neće moći koristit novouvedene supervizijske pogodnosti tretmana kreditnog rizika jer klijenti ne ulaze u A kategoriju rizičnosti”, upozoravaju.

Napominju pritom kako je domet utjecaja monetarnih mjera ograničen i činjenicom da recesijski rizici demotiviraju dužničko financiranje poduzeća, čak i uz niske kamatne troškove zaduživanja, kako će kumuliranju obveza i kvarenju bilanca poduzeća pridonijeti i odgode otplate postojećih kredita, plaćanja fiskalnih davanja, nepodmirene obveze prema dobavljačima.

Brojnim poduzećima trebat će restrukturiranje i sanacija, a kriza likvidnosti prerast će u krizu solventnosti zbog čega je potrebno značajnije vlasničko ulaganje u kapital poduzeća, ističu izvoznici. “U tu svrhu od ključne važnosti mogu biti programi HNB-a i HBOR-a kroz koje bi se kreditima iz primarne emisije financirao HBOR za potrebe dokapitalizacije proizvodnih poduzeća (odnosno posebni fondovi za gospodarsku suradnju), uz uvjet nadgledanja poslovanja saniranih poduzeća i obvezu prodaje vlasničkih udjela u roku do pet godina”, predlažu Hrvatski izvoznici u priopćenju koje potpisuje predsjednik te udruge Darinko Bago.

Napominju također kako su mjere koje predlažu samo prvi paket srednjoročnih mjera te kako je, ovisno o razvoju situacije s krizom uzrokovanom koronavirusom, izvjesno da će biti potrebne i radikalnije mjere.

Blog
Mislio sam pisati, za promjenu, o političkim slobodama pripadnika ove nacije koje su ovih dana na kušnji, s potencijalnim rastom te kušnje, ako se u zakon, koji je u proceduri ne ugrade kontrole i/ili ograničenja, pa i njegovo samouništenje, nakon vremena krize.

Htio sam, dakle, pisati o zakonu o elektroničkom nadzoru građana, o kojem se raspravlja u Saboru, s ciljem kontrole kršitelja karantene i samoizolacije. Motiv je ispravan, jer svaka se zajednica ima pravo braniti od neodgovornih pojedinaca. Međutim, ostavlja se široki prostor zlouporabe, pa i situacije u kojoj bi to postalo normalno stanje, kako je upozorio izraelski povjesničar i filozof Harari u Financial Timesu.

Ako, naime, ne upozorimo vladajuće kako u takav zakon treba ugraditi odredbe o donošenju pojedinačnih mjera arbitrarne vlasti, neku vrstu kontrole i samoukidanje zakona nakon vremena korona krize, osobne slobode bit će na velikoj kušnji. Takva bi mjera, naime, trebala biti incidentna i u domeni arbitrarne odluke, poput zatvora ili mjere prisluškivanja.

No, ja snujem, a pisac dijaloga za hrvatske političare, nipošto netko iz domene klasične književnosti, prije Magnus i Bunker stila, odlučuje.

Tako su, nakon sve sile poniženja na račun poduzetnika i poreznih obveznika koje je izgovorio na RTL-u ministar za prevenciju poduzimanja Darko Horvat, jučer iz vlade poručili kako nema odgode poreza za „one koji su nam dužni više od 200 kn“.

Ne samo što, kako piše Ilija Aščić jučer za Otvoreno.hr, svi uhljebi u vremenima krize od jednom postanu pošteni serviseri temeljnih funkcija države, poput vojnika, liječnika, medicinskih sestara, policajaca i drugih, nego nam sada žele reći kako je porezni novac njihov. Da, upotrijebili su riječ „nama“, sve sukladno mentalitetu prema kojem su to njihova sredstva koja služe isključivo za kupovinu glasova rashodima proračuna.

Kao, to je njihov novac, a ne novac onoga čime oni upravljaju temeljem društvenog ugovora, koji kao i svaki ugovor ima ugovorene strane i ugovorne obveze. Postavlja se pitanje zašto oni u poziciji moći nikada ne razmišljaju o kvaliteti i kvantiteti izvršavanja svojih obveza?

Naimekajje….

Povijest nas uči kako u svakom društvu, bez obzira na stečena prava, temeljena na političkoj filozofiji i teologiji 18. i 19. stoljeća, o jednakosti svih ljudskih bića u pravima pred zakonom, postoje oni koji su bliže tim pravima. U normalnim liberalnim demokracijama i tržišnoj ekonomiji, i u normalnim vremenima, ta se pozicija može izboriti, bez obzira na startnu poziciju, nekom kompetitivnom kvalifikacijom i/ili tržišnim poduzimanjem.

Sada, postoje samo dva, nazovimo ih omiljenom riječi Zlatka Canjuge, staleža. Prvi su porezni obveznici, uplatitelji u proračun, i njihov servis na rashodovnoj strani proračuna, koji predano i pošteno rade na temeljnim funkcijama države. Drugi su korisnici proračuna bez osobitih zasluga, interesne grupe birača sviju svjetonazorskih provenijencija, a s astronomskim apetitima na proračunski novac, jer glas, pobogu, košta.

No, vratimo se mi na slučaj čovjeka koji ne zna pa ga treba smijeniti ili je bezobrazan pa ga treba smijeniti, i njegovu komunikaciju, koja je komunikacija Vlade, pa je treba na izborima kazniti (samo koga izabrati, a da nije i gori?) ili je to komunikacija ministra, pa ga treba smijeniti.

Pripremljeno ili ne, danas su se javili krajnji predstavnici interesnih grupacija, veleuvaženi veleekonomist Ribić i gospodin Novosel. Kažu, nikako ne treba smanjivati plaće jer ljudi koji dobiju te plaće će trošiti kod poduzetnika pa će poduzetnici moći preživjeti. Za njih je ekonomija igra nulte sume ili perpetum mobile.

Ta, još su prije dvije godine premijer i ministar financija rekli „moramo brižljivo čuvati rashode proračuna“. To što su sve druge mogućnosti na političkom tržištu, barem za sada, destruktivnije i još razornije po poduzetništvo i proračun, slaba nam je utjeha, jer da nismo brižljivo čuvali rashode mogli smo se pripremiti za ovu krizu, no to je tema o kojoj smo već pisali.

Dakle, „nema odgode“ za one koji su im dužni, ta valja osigurati plaće koje će se u toj, samo u njihovim glavama nultoj sumi, isporučivati javnoj službi pa će oni hraniti poduzetnike koji će onda plaćati porez. Platiš desetke, stotine i tisuće kuna poreza, ali ostaneš dužan 200 kuna, u problemu si. Mentalitet kamatara, da te Bog dragi sačuva. Uhljebum mobile, rekao je jedan poznati poduzetnik, ne poznaje aktivnu solidarnost, pa će tako realni sektor ponovno podnijeti sav teret nadolazeće krize, jer, povod ove krize je korona, s njom nema pregovora kao s interesnim skupinama, barem ne do pronalaska cjepiva. Neće korona prestati paralizirati državu ako joj zadovoljiš proračunske apetite.

Mentalitet kamatara neviđen još od devedesetih godina prošlog stoljeća i prvobitne akumulacije kapitala kvartovskih gulamfera s iskaznicama SZUP-a. Neki su poduzetnici dužni, pa ćemo ih mi još malo zadužiti.

Ekonomija je zbog stanja na burzama i cjenovnog rat na tržištu nafte, s okidačem u korona pandemiji stala? Ništa zato, bjelosvjetski i sveeuropski pikettyevac se dosjetio. Nemaš novca? Mi ćemo ti ga dati. Tako je Unija dopustila zaduživanje, državnu intervenciju, pa i tiskanje novca „koliko god i dok god je potrebno“.

Ponudu novca su zadovoljili, no imamo problem, ovo nije samo kriza ponude, nego i potražnje. Kako nju namjeravaju ubiti novim zaduženjima kod države, nesolidarizacijom javnog sektora, odbijanjem racionalizacije rashoda proračuna, još samo čekamo, kako je rekao jedan poznati liberalni vloger danas da man dekretom zabrane da propadnemo i zagasimo tvrtke.
Jer, kad god se baca novac iz zrakomlata, nije pitanje tko će platiti jednu od funkcija novca, njegovu vrijednost. To je jasno, građani, manjom platežnom moći, osiromašenom štednjom i osiromašenom vrijednošću vlasništva. Pitanje je, tko će platiti zrakomlat?

No, za to su se pobrinuli Piketty i njegovi učenici, savjetnici Elizabeth Warren, Emmanuel Saez i Gabriel Zucman, kojima se oduševljava globalni birokrat, sve kako bi sačuvao svoju povlaštenu poziciju korisnika proračuna, a koji predlažu da to plate poduzetnici. Zato će nam i zabraniti zatvoriti firme i pobjeći iz zemlje, očekujemo mi pesimisti. Samo kuda?

Sve te eksperimente, s rezultatom već viđenog fijaska i s protuustavnim arbitrarnim epilogom (poput američkog New Deala), platit će, dakle, oni koji su punili proračun i ranije, koji su financirali rashode proračuna, koji su upozoravali na potrebu racionalizacije i pripremanja za krizu, a ni do sada im korisnici rashoda proračuna nisu davali daha. Realni sektor.

Predlažu pikettyevci, dakle, da se nakon krize poveća porezna presija na realni sektor, jer on to može izdržati, ta svaki od poduzetnika, valjda, još ima prostora dati za rashode proračuna još i svoju plaću, još i svoju dobit. Ekstraprofit je to, gospodo.

A kako biste konačno postali svjesni koji je stalež ovdje u poziciji moći, platit ćete tako da lokomotive ekonomije plate više, one koje moraju povući manje tvrtke u stvaranju onoga što je tako strano ljudima koji su navikli živjeti od tuđega, poput spomenutog ministra i interesnih skupina, dodane vrijednosti.

Ako vam to nije dovoljna konkluzija, zapitajte se što bi povijesno gledano, kada poduzimamo ovakve mjere u vremenima gospodarske krize i slušamo ovakve prijedloge, moglo poći u krivo? I zato sad očekujemo drugi rezultat?

Ludilo, da te Bog dragi sačuva.

On ili ne zna, pa ga treba smijeniti, ili je bezobrazan, pa ga treba smijeniti

Komentar DW-a
U Italiji je to već učinjeno, u Francuskoj je najavljeno, a i u Njemačkoj se o tome razmišlja: sudjelovanje države u vlasništvu poduzeća kao posljednja mjera za spas firmi u vrijeme korona-krize.

U Italiji je već sve spremno za podržavljenje zrakoplovne kompanije Alitalia, koja se već i bez korona-krize nalazila u velikim financijskim problemima. U Francuskoj je ministar financija Bruno Le Maire najavio mogućnost podržavljenja firmi koje se nalaze pred slomom. No za razliku od Italije i Francuske, gdje vlasništvo države u automobilskoj industriji ili na polju energetike nije neuobičajeno, njemački političari i ekonomisti su vrlo oprezni kada je riječ o uplivu države u privatnom gospodarstvu.

Na primjer Lufthansa. Najveća njemačka zrakoplovna kompanija je zbog korona-krize faktički prisiljena obustaviti letove. No zasada su poduzete ili najavljene mjere – poput tzv. plaćanja troškova skraćenog radnog vremena (Kurzarbeitergeld), pružanja pomoći za prevladavanje problema likvidnosti ili mogućnosti odgode plaćanja poreza – dostatne, smatra vladin koordinator za zračni promet Thomas Jarzombek. Kasnije će se odlučiti je li potrebna i dodatna pomoć. “Podržavljenje kompanije nije naš cilj”, izjavio je on.

Ni Achim Wambach, šef Centra za europsku ekonomiju ZEW iz Mannheima, nije sklon državnom sudjelovanju u vlasništvu privatnih kompanija – u normalnim okolnostima. “Nama se sada ne postavlja načelno pitanje treba li država, koja određuje pravila ponašanja na tržištu, biti jedan od aktera na tom istom tržištu. Sada se radi o kriznom menadžmentu”, kaže on u razgovoru za DW.

“Država mora poduzećima pomoći u vrijeme krize. Pogodan instrument za to bi moglo biti oživljavanje gospodarskog fonda”, smatra Wambach. 2009. i 2010. je Njemačka poduzećima koja su se našla u problemima zbog svjetske financijske krize stavila na raspolaganje više od 100 milijardi eura posredstvom državne banke za obnovu i razvoj KfW. To je desecima tisuća poduzeća pomoglo da krizu prebrode i spasilo je milijune radnih mjesta.

To rješenje je značilo da firme dobivaju na raspolaganje strani kapital – uz jamstva države. Klasično podržavljenje, dakle direktno sudjelovanje države u vlasništvu neke firme – kao što je to primjerice praksa u Francuskoj – Wambach ne smatra dobrom opcijom.

No ni on nije siguran hoće li 100 milijardi eura biti dostatno u sadašnjoj situaciji. “To trenutno nije moguće reći. Zato bi bilo potrebno da se uz taj prvi paket drži otvorenom i opcija njegova proširenja.”

Već prošlog tjedna su vodeći njemački ekonomski stručnjaci naveli mogućnost osnivanja jednog “fonda za spas poduzeća kao posljednjeg sredstva”. Oni su zatražili i da se Vlada odmakne od dogme očuvanja izbalansiranog državnog budžeta, takozvane “crne nule”, po svaku cijenu. Uz to su predložili da se razmotri mogućnost sniženja poreza. Jedan dio njihovih prijedloga je u međuvremenu više-manje prihvaćen: savezni ministar financija Olaf Scholz je već najavio da će za prevladavanje krize biti korištena “sva potrebna sredstva”, te će se, ako se pokaže potrebnim, ući u nova zaduživanja.

Ovi stručnjaci u svojoj studiji kažu da bi u slučaju potrebe, trebalo omogućiti i direktan udjel države u poduzećima. “Ukoliko se ne uspije ograničiti širenje kriznog vala u gospodarstvu i nastane opasnost velikog broja stečajeva, kao posljednje sredstvo bi se moglo razmisliti i o ulasku državnog kapitala u pojedine firme.”

Kao primjer navodi se financijska kriza 2008. i 2009. godine: tada je država svojim novcem spašavala banke u okviru tzv. zaštitnog kišobrana SoFFin. Sve do danas, više od 10 godina kasnije, njemačka država još uvijek ima udjel u većinski privatnoj banci Commerzbank od oko 15 %.

Država doduše ima vlasnički udio i u telekomunikacijskom divu Deutsche Telekom, ali iz drugih razloga – to je posljedica nedovršene potpune privatizacije nekoć državne pošte. Mada vodeći njemački ekonomski stručnjaci nisu jedinstvenog mišljenja o tome koliki bi obim taj državni krizni fond trebao imati – da će do njega doći, vrlo je vjerojatno. Pitanje je samo kada, piše DW.

Anketa HGK
Koronavirus sve više utječe na domaće gospodarstvo, a najpogođenije su mikro tvrtke, objavili su u srijedu iz Hrvatske gospodarske komore (HGK), ističući kako čak 95 anketiranih tvrtki prijavljuje pad prometa.

Rezultati HGK-ove ankete u kojoj je sudjelovalo više od 2.700 tvrtki pokazali su da čak 95 anketiranih tvrtki prijavljuje pad prometa, s tim da ih 28 posto ima pad od 100 posto. Tri četvrtine ili 74 posto tvrtki prijavilo je pad proizvodnje, od čega petina, odnosno njih 21 posto, ima stopostotni pad. Ništa bolje stanje, kako navode iz Komore, nije ni u opskrbi sirovinama i lancima opskrbe gdje probleme ima 69, odnosno 61 posto tvrtki.

Pad izvoza bilježi 45 posto poduzeća, a pad uvoza njih 41 posto. Stoga ne čudi da u takvoj situaciji 42 posto ispitanih razmišlja o otpuštanju radnika, a čak 37 posto o zatvaranju tvrtke, navode iz HGK.  “Ove brojke pokazuju da kriza s koronavirusom neće poštedjeti nikoga i stoga hitno moramo pomoći pogođenim dijelovima gospodarstva oslobađanjem plaćanja svih davanja, sufinanciranjem plaća i moratorijima na kredite. Moramo djelovati proaktivno i preventivno, a ne samo pasivno reagirati na ovo što nam se događa“, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Što se nedostatka radnika tiče, prema rezultatima ankete on još uvijek nije toliko izražen. Dvije trećine tvrtki u ovom trenutku nema poteškoća s manjkom radne snage, dok ih 27 posto ima probleme uzrokovane bolovanjima i samoizolacijom.

Anketa je ispitala i interes poduzetnika za Vladine mjere pomoći gospodarstvu. Između 63 ponuđene mjere najviše poduzetnika je zainteresirano za odgodu plaćanja javnih davanja (56 posto tvrtki) i potpore za očuvanje radnih mjesta u pogođenim sektorima (50 posto).

Slijedi odobrenje novih kredita za likvidnost (35 posto) i uvođenje moratorija na postojeće kreditne obveze (32 posto). Prema djelatnostima, u anketiranom uzorku su najzastupljenije prerađivačka industrija i uslužne djelatnosti, zatim trgovina, prijevoz i građevinarstvo pa turizam (hoteli, restorani i putničke agencije).

Više od četvrtine ispitanih tvrtki (22 posto) je s područja grada Zagreba, slijedi Splitsko-dalmatinska županija (12 posto), a na trećem mjestu su Zagrebačka i Primorsko-goranska županija (po 9 posto), navode iz HGK.