Ekonomija

Vlada ne želi dodatno porezno opterećenje poduzetnika, a po okončanju javnoga savjetovanja o paketu poreznih izmjena te potom u Vladinoj i saborskoj proceduri bit će prilike za analizu svih kritika predloženih izmjena, izjavio je u utorak ministar financija Zdravko Marić.
Upitan nakon sastanka u Vladi je li se nakon burnih reakcija poduzetnika na najave povećanja osnovice za obračun doprinosa za predsjednike i članove uprava od toga odustalo, Marić je odgovorio da je u tijeku javno savjetovanje i da su i burne reakcije jedan od rezultata toga savjetovanja te da će ih Vlada razmotriti.

Ministarstvo financija je, naime, u javnu raspravu pored drugih prijedloga izmjena poreznih propisa, uputilo i prijedlog o povećanju osnovice na koju predsjednici i članovi uprava moraju obračunati mirovinski i zdravstveni doprinos a 0,65 na 1,1 prosječnu bruto plaću, što je izazvalo brojne kritike iz poduzetničkih redova.

“Ima jako puno komentara, neki su možda malo oštriji, ali sve ih primamo i uzimamo u obzir i do kraja procedure ćemo iznaći najbolje rješenje”, rekao je Marić. Naglasio je kako nema namjere ići u nešto “svojeglavo” te kako su Vlada i Ministarstvo financija već pokazali da “imaju sluha”.

Podsjetio je pritom da su poduzetnici tražili mjere u području poreznog tretmana sezonskih radnika, priznavanja troškova nabavke i održavanja automobila u službene svrhe te da im je Vlada odgovorila u okviru fiskalnih mogućnosti.

Što se tiče posebno malih i srednjih poduzetnika, koje najviše “žulja” najava dizanja osnovice za doprinose direktora i članove uprava, Marić je podsjetio da je Vlada i bez apela poduzetnika uvela obračunavanje poreza na dobit po novčanom tijeku do tri milijuna kuna, odnosno po realiziranim fakturama, a ne po obračunskom načelu po kojemu se po rez plaća i na isporučenu, a nenaplaćenu robu i usluge.

Pored toga, smanjena je stopa poreza na dobit, podsjetio je Marić. “Naša ideja od samog početka upravo jest da se stimulira i potiče poduzetništvo i žao mi je što se možda u nekim stvarima stječe dojam da je ovo nekakav kontraudar. Ne, ni u kojem slučaju”, rekao je Marić i ponovio da će Vlada razmotriti sve komentare pristigle u javnom savjetovanju.

Upitan misle li tako i koalicijski partneri, odgovorio je da je s njima “ista stvar” te da je u paketu poreznih izmjena devet zakona najveća izmjena sniženja stope PDV-a na svježe meso, ribu, voće i povrće, a da je velika izmjena i smanjivanje doprinosa na plaće odnosno ukidanje doprinosa za zapošljavanje i ozljede na radu. “Nije nam namjera stvarati nikakve dodatne terete poduzetnicima, poglavito malima i srednjima”, ustvrdio je Marić.

Upitan znači li to da je spreman odustati od predloženih izmjena, ponovio je da javno savjetovanje traje do 6. rujna, a tada slijede Vladina procedura i dva saborska čitanja pa će biti vremena za argumentiranu raspravu, kako bi porezne izmjene kao dio trećega kruga porezne reforme na snagu stupile s prvim danom iduće godine. Ukupni učinak poreznog rasterećenja unutar reforme započete s početkom 2017. ministar financije procjenjuje na šest milijardi kuna.

Uprava Uljanika u utorak je priopćila kako tijekom postupka mirenja nije mogla sindikatima potvrditi točan datum isplate zaostale plaće te je, u razumijevanje razloga za štrajk, istaknula kako se nada da će on biti dostojanstven.
Radnici Brodogradilišta 3. maj, kao i cijele Uljanik Grupe, u srijedu će početi opći  štrajk, jer im nisu isplaćene plaće za srpanj, najavili su sindikati. “Unatoč pozitivnim informacijama kojima raspolažemo, a to je da sve nadležne institucije i strateški partner ulažu maksimalne napore u iznalaženje cjelovitog rješenja za dugoročno funkcioniranje brodogradnje na obje lokacije, i u Puli i u Rijeci, socijalnim partnerima nismo bili u mogućnosti potvrditi točan datum isplate plaće za srpanj”, kaže se u priopćenju.

Dodaje se kako “sve uprave i svi direktori društava grupe izražavaju žaljenje zbog kašnjenja plaće te i dalje ulažu maksimalne napore da se taj problem razriješi što brže”. “U potpunosti svjesni tereta života bez plaće koji nose svi radnici grupe te pritiska i odgovornosti koji je na sindikatima, uvjereni smo da će sutrašnjim legalnim i legitimnim štrajkom svi radnici grupe na dostojanstven način iskazati svoja očekivanja”, kaže se u priopćenju Uljanik grupe.

Zamjenik povjerenika Sindikata metalaca Hrvatske u Brodogradilištu 3. maj Veljko Todorović u utorak je rekao kako je Sindikat metalaca “dobivao naznake da bi Uljaniku mogao biti odobren zajam HBOR-a, ali do danas u 13 sati zajam nije odobren, kada je u Puli, u sklopu postupka mirenja, održan sastanak Uprave Uljanika i sindikata”.

Brodogradilištu 3. maj u utorak  je deblokiran račun, nakon što im je u petak tijekom dana blokiran, izvijestili su u utorak iz toga riječkog brodogradlišta.

Trojica ministara održala su u utorak poslijepodne sastanak u Vladi o stanju u hrvatskim brodogradilištima nakon kojega je ministar gospodarstva Darko Horvat izjavio da je “nekoliko opcija na stolu”, da će se konačna odluka znati za dan ili dva, te ocijenio kako je najavljeni štrajk radnika Uljanik grupe legitiman.

Horvat je izjavio kako je jedna od opcija i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR). Na pitanje da komentira činjenicu da je HBOR odbio dati kredit strateškom partneru Uljanika “Kermas energiji”,  kojim je Kermas namjeravao dati Uljaniku pozajmice za plaće, Horvat je odgovorio da je “odbijenica logična s obzirom na način na koji je zahtjev sročen”.  “Hoće li se zahtjev ponavljati, vidjet ćemo idućih dana”, zaključio je Horvat.

Globalno valutno tržište (Forex) je potpuno decentralizirano. To znači da ne postoji jedna burza preko koje se može trgovati valutama kao što su američki dolar, euro, franak, kuna i sl., nego sudionici Forex tržišta mogu bilo gdje zamijeniti jednu valutu u drugu te kupiti ili prodati financijske izvedenice na pojedine valute. Zbog toga, nemoguće je uz stopostotnu sigurnost znati imaju li burzovni špekulanti u određenom trenutku više prodajnih ili kupovnih pozicija na pojedinoj valuti. Ta informacija bi bila iznimno korisna, jer može pomoći u uspješnijem predviđanju kretanja tečaja pojedine valute, pri čemu se može ostvariti profit.
Na sreću, postoje načini za relativno pouzdanu procjenu špekulativnih aktivnosti na financijskim tržištima. Mnogi profesionalni analitičari i investitori smatraju da je COT izvješće najbolji Forex indikator koji postoji. Radi se o izvješću koje objavljuje američka Državna komisija za terminsku trgovinu robama (CFTC). Naime, po američkim propisima, veliki sudionici na tržištu futuresa i opcija moraju redovito prijavljivati svoje aktivnosti kako bi se osigurala transparentnost tržišta, a komisija ukupne podatke potpuno besplatno javnosti daje uvid u špekulativne aktivnosti jednom tjedno. Budući da je američko financijsko tržište najrazvijenije i najveće na svijetu, sudionici na tom tržištu čine značajan postotak ukupnih špekulativnih aktivnosti na globalnom financijskom tržištu te mogu poslužiti kao dobra anketa o ukupnim špekulativnim aktivnostima na svijetu.

U izvješću objavljenom u petak 17.08. moglo se uočiti nešto neuobičajeno. Po prvi put nakon svibnja 2017. godine, kada je Forex tržište bilo u strahu od pobjede euroskeptične Marine Le Pen na francuskim predsjedničkim izborima, špekulanti imaju više prodajnih nego kupovnih pozicija na euru. To znači da više špekulativnih investitora trenutno očekuje jačanje američkog dolara nego što ih očekuje jačanje eura. Konkretno, u tjednu prije objave izvješća, špekulanti su u dolar prebacili čak 1,75 milijardi eura te trenutno kupovnih pozicija na dolaru imaju u vrijednosti 23,85 milijardi eura. Ukupna vrijednost pozicija onih investitora koji očekuju jačanje eura je nešto niža i trenutno iznosi 23,2 milijarde eura

Masovno prebacivanje kapitala iz eura u dolar je u posljednjim mjesecima dovelo do jačanja dolara u odnosu na euro od približno 8%. U trenutku pisanja analize, tečaj EUR/USD na platformama Admiral Marketsa iznosi 1.1405, što je praktički najniža razina eura u posljednjih godinu dana.

Dva su najvažnija razloga za kupovanje američke valute. Prvi razlog su osjetno više kamatne stope na obveznice i štednju u SAD-u nego u ostalim razvijenim zemljama, a drugi razlog je financijska kriza u Turskoj. Naime, zbog veličine i snage američkog gospodarstvo, dolar služi kao sigurno utočište u nesigurnim vremenima. Zbog toga, kad god se pojavljuju politički ili gospodarski problemi u zemljama u razvoju ili čak politički razjedinjenoj Europi, investitori se odlučuju na prebacivanje kapitala na sigurno – u američki dolar.

Analičari Admiral Marketsa smatraju da ne treba očekivati značajnije jačanje dolara sa sadašnje razine. Kao prvo, dolar je ponovno postao objektivno precijenjen i uz ovakav tečaj može se očekivati nastavak rasta američkog trgovinskog deficita. Kao drugo, Donaldu Trumpu se snažan dolar nikako ne sviđa, a nedavno su procurile informacije da priprema plan namjernog rušenja vrijednosti američke valute. Upitno je može li natjerati Federalne rezerve na to, no ako ništa drugo, kontinuiranim medijskim istupima može uzrokovati špekulativnu prodaju dolara, koja bi doprinijela slabljenju te valute. Kao treće, čak i bez Trumpovog uplitanja, špekulanti najčešće ne drže pozicije otvorene godinama. Svi oni koji su posljednjih godinu dana kupovali dolar trenutno su u profitu i vjerojatno će mnogi od njih uskoro odlučiti kapitalizirati dobitak, pri čemu će prodavati dolar i doprinijeti njegovu slabljenju. Četvrto, u idućim će se mjesecima sve više početi pričati o potrebi podizanja kamatnih stopa u Europi, do čega bi trebalo doći u u drugoj polovici iduću godine. Ako stopa inflacije nastavi rasti, moguće je da će dio špekulanata zaključiti da bi do podizanja moglo doći ranije, a u takvoj situaciji bi odmah počeli masovno kupovati euro, kako bi zaradili na jačanju te valute u budućnosti, što bi također doprinijelo slabljenju dolara.

Radnici Uljanika – njih 4500- počet će u srijedu ujutro u sedam sati opći štrajk jer u utorak nisu primili plaću za srpanj, a štrajkat će na svojim radnim mjestima, potvrdila je u utorak predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić nakon održanoga posljednjeg mirenja Uprave i sindikata.
Na konferenciji za novinare Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije predsjednica Marina Cvitić rekla je kako nije zadovoljna trenutačnim stanjem u Uljaniku, odnosno smatra kako Uprava Uljanika mora otići.

“Ova Uprava očito nije sposobna normalizirati stanje u Uljaniku, uspostaviti normalno financiranje dobavljača i kooperanata, a očito nije u stanju ni osigurati plaće radnicima. Upravo zato postoji veliki pritisak od strane radnika da ova Uprava mora otići jer je izgubila kredibilitet i njihovo povjerenje”, istaknula je Cvitić.

Po njezinim riječima, radnici Uljanika ogorčeni su jer im je ugrožena egzistencija, plaća za mjesec srpanj kasni već sedmi dan kasni plaća, pa njihov očaj i bijes opravdano rastu i među njima vlada veliko nezadovoljstvo.

Cvitić je ustvrdila da Sindikat traži da se Vlada izjasni je li im uopće u interesu zadržavanje hrvatske brodogradnje kao strateške djelatnosti. “Ono čime sam zgrožena je da Uprava nakon cjelokupne situacije može reći da mirno spava i ne osjeća nikakvu odgovornost prema cjelokupnoj situaciji. Ako ova Uprava može mirno spavati, onda je moje mišljenje kako nije dorasla funkciji te da bi ju trebala prepustiti nekome drugome tko će se pobrinuti da radnicima osigura egzistenciju.“ rekla je Cvitić te dodala kako je moralna odgovornost ove Uprave da odstupi.

Radnici Uljanika trebali su, prema Kolektivnom ugovoru, plaću za srpanj dobiti 15.kolovoza, a kako je taj dan bio blagdan, onda 16.kolovoza. Ali, kako plaće nisu isplaćene 17. kolovoza, pokrenut je postupak mirenja koji prema zakonu traje pet dana i koji istječe u utorak.

Velika Britanija želi nakon Brexita postati “izvozna supersila”, priopćio je u utorak ministar trgovine Liam Fox, predstavljajući novu vladinu izvoznu strategiju.
Britanija u ožujku iduće godine izlazi iz Europske unije i pokušat će dugoročno povećati za pet postotnih bodova udio izvoza u BDP-a, najavio je ministar. Brexit je pod posebnim povećalom jer još nije postignut dogovor o britanskom pristupu tržištu Unije nakon ožujka iduće godine, što bi značilo da nije otklonjena mogućnost europskih carina a time i pada britanskog izvoza u EU.

Zahvaljujući slaboj funti ukupna je vrijednost britanskog izvoza prošle godine dosegnula rekordnih 620 milijardi funti, što je oko 30 posto BDP-a. Vlada i poslovne udruge vjeruju da bi se taj udio mogao povećati na 35 posto. Britansko izvozno tržište poraslo je u 2017. za 11 posto, pa je deficit u trgovinskoj razmjeni s inozemstvom.

U drugom je tromjesečju ove godine britanski izvoz i uvoz pao a manjak je porastao za 4,7 milijardi funti, zbog neizvjesnosti koju generiraju Brexit i globalne napetosti oko trgovine. “Tvrtke u Velikoj Britaniji odlično su pozicionirane da kapitaliziraju brze promjene u globalnom gospodarskom okruženju i vjerujem da zemlja ima potencijal da bude velika izvozna supersila”, izjavio je ministar Fox u Londonu.

“Paralelno pripremama za izlazak iz EU-a moramo visoko podići letvicu a ova izvozna strategija trebala bi nam pomoći da postignemo upravo to”, dodao je. U vladi procjenjuju da bi u izvozu moglo sudjelovati 400.000 britanskih tvrtki koje to trenutno ne rade.

U Udruženju britanske industrije (CBI) smatraju da bi u tu kategoriju spadalo 10 posto tvrtki u svakoj britanskoj regiji. Vladin je plan potaknuti kompanije na izvoz kroz pokretanje kampanje u javnosti u kojoj će se isticati da im na raspolaganju stoji do 50 milijardi funti financijske potpore za izvoz i osiguranja.

Vlada će ih također nastojati povezati sa „stranim kupcima, tržištima i međusobno“, kroz dodatne informacije na Internetu i međunarodnu promociju britanskih tvrtki.

Most traži da Vlada odustane od porezne reforme koju predlaže ministar financija Zdravko Marić, njegovi su čelnici pozvali u utorak premijera Andreja Plenkovića da objavi kako Vlada odustaje od tog “suludog poteza”.
“Imamo neke signale da bi se od toga moglo odustati, ali nikakve izjave o tome nema. Očekujemo da se na sjednici Vlade premijer Plenković očituje o tome i kaže da odustaju od tog suludog poteza”, rekao je na konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru glavni tajnik Mosta Nikola Grmoja. Ocijenio je kako Marić, koji je radio u “državnom čedu zvanom Agrokor” teško može razumijeti riječi poput tržišne ekonomije i slobodnog poduzetništva.

“Još je fascinantnije kada ministar, čija je tvrtka bila eklatantni primjer za lopovluk, zlouporabe, izbjegavanje plaćanje obveza prema državi i dobavljačima, te za izvlačenje novca, proziva poduzetnike i naziva ih lopovima”, kazao je Grmoja.

U Mostu smatraju da se “od ovog niže ne može”, posebice nakon opravdanih negativnih reakcija poduzetnika. U Mostu drže kako je cilj nove reforme “iseliti još ono malo ljudi koji razmišljaju svojom glavom i koji o problemima javno govore”. Poduzetnike treba tretirati kao partnere i dozvoliti im da sami odlučuju kako će raspolagati svojim novcem i ulagati u svoju korist, poručuju Mostovci.

Poruka građaninu Zdravku Mariću

Grmoja je poslao poruku i, kako je rekao, građaninu Zdravku Mariću. “Svatko tko je bez političkih veza krenuo u mikropoduzetništvo teško u prvom mjesecu poslovanja, ali i svakom drugom, može zaraditi, a ne uprihoditi 11.000 kuna bruto, kako bi sebi isplatio plaću. Siguran sam da bi se građaninu Zdravku Mariću ti prvi poduzetnički dani urezali u pamćenje, ali ne i ministru Zdravku Mariću, koji se ne sjeća epizode u Agrokoru”, rekao je Grmoja.

Saborski zastupnik Mosta Tomislav Panenić kazao je kako bi porezna reforma u najavljenom obliku pogodila 36.000 poduzetnika, kojima bi godišnji trošak porastao za otprilike 50.000 kuna. Predsjednik Savjeta za gospodarstvo Mosta Vedran Jerković ocijenio je pak kako je najavljeno povećanje paušala za turističko iznajmljivanje “poraz turističkog promišljanja vladajućih”.

Određivanje paušala u rasponu od 150 do 1500 kuna prepušteno je lokalnoj samoupravi, a poučeni dosadašnjim iskustvom očekujemo da će se težiti apsolutnom povećanju paušala, što će voditi ka sivoj ekonomiji i smanjenim ulaganjima u to područje, kaže Jerković.

S obzirom na to da je u Uljaniku već jako teško pratiti sve višegodišnje zaplete zapleta s previše mućenja vode i bez ikakvih rješenja koja bi nalikovala održivu modelu poslovanja, imam jedan jako jednostavan prijedlog za hrvatsku Vladu: pustite ga da ode u stečaj.
Stečaj s preustrojem nije smrt i sve mi se više čini da je manje strašan od agonije javnih financija koju sa sobom nose kvazirješenja krojena po mjeri onih koji bi iz odumiranja Uljanika izvukli nekakvu korist.

Piše: Gojko Drljača/Jutarnji list

Za to postoji barem sedam razloga:

Prvo, jasno je da je brodogradnja u Uljaniku postala vrlo čudan biznis. Iako se kao glavni argument za održavanje (ovakve) brodogradnje koristi očuvanje radnih mjesta, činjenica je da u Uljaniku radnici ne mogu zaraditi za plaće.

Drugo, velika je enigma kako je ovako problematičan Uljanik uspio doploviti ovako daleko.

Treće, još prije nekoliko desetljeća hrvatski političari, koji nisu baš poznati kao pronicljivi soj kad su u pitanju financije, shvatili su da je brodogradnja veliki javni rizik koji bi pametno, korak po korak, trebalo smanjiti. I začudno, čak i naši hrvatski političari u značajnoj mjeri u tome su uspjeli. Hrvatske javne financije više nisu toliko izložene istodobno besmislenom i iscrpljujućem direktnom i indirektnom subvencioniranju brodogradnje.

Četvrto, plan novog državnog izbavljenja (bez stečaja) Uljanika potpuno će onemogućiti filtraciju održive brodogradnje do one neodržive. Sasvim je sigurno da će onemogućavanje filtracije posljedično uništiti i održivu brodogradnju. Uz umjetno održavanje na životu neodržive brodogradnje, ona održiva u financijskom miljeu nema šanse vratiti barem minimalnu kreditnu reputaciju, a jasno je da je neodrživa brodogradnja nelojalna konkurencija održivoj.

Peto, ako država pokuša minimalizirati štetu koju može imati u Uljaniku bez otvaranja stečaja, zaplest će se u novo friziranje činjenica u komunikaciji s Europskom komisijom. A to vam dođe kao da lažemo sami sebi. Kako bi mogla plasirati neki oblik nedopuštene te stoga i nelogične pomoći Uljaniku, hrvatska država već je više puta kovala vrlo rastezljive planove prodavanja magle, a tu se putem, u pravilu, gubila zdrava poslovna logika. Ako je ikada postojala.

Stečaj je zapravo jedini način da država barem djelomično zadrži bilo kakvu kontrolu nad situacijom, a da pritom ne ruši okvire europskih pravnih stečevina i odnosa s Europskom komisijom.

Šesto: Jedino stečaj znači puni i potpuni raskid sa svim obmanama, mutežima, krađama… koji su obilježili desetljeća hrvatske brodogradnje, a od kojih, bojim se, nije bio izuzet niti junak naše priče, Uljanik. Ako ništa drugo, nekome će, valjda, pasti na pamet da ukine Hrvatsku brodogradnju Jadranbrod. Poduzeće je to koje je osnovala hrvatska vlada kako bi nadziralo i koordiniralo poslove u brodogradnji.

I zaključno, sedmo: Iako radnici kao mali dioničari zajedno s državom imaju više od polovine dionica Uljanika, praktično nemaju nikakav utjecaj na njegovo poslovanje. Stečaj je šansa da se dokine i to čudno stanje koje karakterizira Uljanik, a koje se samo igrom slučaja naziva dioničarstvom, piše Jutarnji list.

Još se traga za modelom financijske pomoći posrnulom pulskom Uljaniku. Kao mogući suvlasnik u priču bi mogao uskočiti Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP)

U Vladi je u tijeku sastanak kojemu sudjeluju ministar financija Zdravko Marić, ministar državne imovine Goran Marić te ministar gospodarstva Darko Horvat. Nagađa se da je tema upravo situacija u Uljaniku i pronalaženje rješenja. Upitan je li istina da država u Uljanik preko CERP-a namjerva “upumpati” dodatnih 100 milijuna kuna, Goran Marić je izjavio da o tome ništa ne zna. Više o temi znat će se nakon sastanka.

CERP bi, navodno, mogao uskočiti kao suvlasnik Uljanika, odnosno kao netko tko bi pozajmicom štitio udio koji predstavlja u kompaniji, a to je nešto više od deset posto dionica ovoga brodogradilišta koje imaju država i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), piše Glas Istre. Jedan je to od modela financijske pomoći posrnulom Uljaniku za kojim se intenzivno traga kako bi se osigurala isplata srpanjskih plaća za 4400 radnika ovoga brodogradilišta koji su pred štrajkom. Uz HBOR, kako neslužbeno doznaje Glas Istre, jedna od adresa na kojima se traži rješenje je i Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP).

CERP je pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), osnovan s ciljem obavljanja stručnih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u državnom vlasništvu, a s obzirom da nije korisnik državnog proračuna, pomoć CERP-a se ne bi mogla smatrati državnom intervencijom.

Grčki premijer Aleksis Cipras ocijenio je u utorak da izlazak Grčke iz programa financijske pomoći predstavlja “odiseju modernog doba”, ustvrdivši da zemlja nikada ne smije zaboraviti lekcije koje je naučila pod osmogodišnjim strogim financijskim nadzorom.
“Ovo je dan oslobođenja”, rekao je Cipras u svom obraćanju naciji na brdu iznad zaljeva na jonskom otoku Itaci, mitskom domu antičkog junaka Odiseja.

Ciprasova odluka da izlazak zemlje iz “bailouta” obilježi na Itaci prepuna je simbolike: upravo se na taj otok, prema Homerovom epskom spjevu, vratio Odisej nakon desetogodišnjeg lutanja po nepoznatim morima i otocima.

“Nikada ne smijemo zaboraviti lekcije grčkog bailouta. Nikada nećemo zaboraviti uzroke, odnosno ljude koji su našu zemlju doveli do bailouta”, rekao je Cipras. Grčka je u ponedjeljak izašla iz svog trećeg financijskog sporazuma s međunarodnim kreditorima koji joj je osigurao jeftine zajmove u zamjenu za provedbu nepopularnih reformi i oštrih mjera štednje.

Ljevičar Cipras, koji je pobijedio na izborima 2015. obećavši da će raskinuti sporazume s kreditorima, bio je u kolovozu te godine ipak prisiljen prihvatiti novi trogodišnji paket mjera kako bi izbjegao bankrot zemlje.

Grčki premijer je u govoru na Itaci povukao paralele s junakom Odisejem: “Itaka će još jednom biti povezana sa završetkom ove odiseje modernog doba”. “Prije tri i pol godine naš je narod donio povijesnu odluku. Oduzeti vlast onima koji su ga vodili prema stijenama i dati upravljanje u ruke novim kapetanima”, rekao je Cipras aludirajući na izbornu pobjedu njegove Syrize. Ciprasa novi parlamentarni izbori očekuju sljedeće godine.

Bivši premijer George Papandreu, koji je u travnju 2010. godine potpisao prvi paket pomoći s partnerima iz eurozone i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), tada je također povukao paralelu s Odisejem. “Nalazimo se na teškom putovanju, novoj odiseji za Grčku i grčki narod. Ali znamo put prema Itaci, i znamo što se pred nama nalazi”, rekao je Papandreu 2010. godine. U međuvremenu grčko je gospodarstvo palo za četvrtinu, baš kao i prosječna plaća, a trećina stanovništva smatra se siromašnom, dok su stotine tisuća mladih emigrirale iz zemlje.

Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je da pred Atenom još stoje “veliki izazovi”. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Sveobuhvatne reforme iziskivale su i vrlo nepopularne mjere kako bi se modernizirao grčki mirovinski i zdravstveni sustav, kao i dodatne napore na privatizaciji. Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize.

Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita. Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Prema najavi premijera Andreja Plenkovića, ministri gospodarstva i financija Darko Horvat i Zdravko Marić jučer su dan posvetili traženju modela za osiguranje likvidnosti i isplate plaća u pulskom i riječkom brodogradilištu, u suradnji i sa strateškim partnerom Dankom Končarom.
No, kako vrijeme prolazi, otvara se sve više dvojbi je li za spašavanje Uljanika odabran dovoljno jak partner, jer pokazuje se sve više da Končar i sam u svojim tvrtkama ima financijskih problema. Njegov pokušaj da pronađe kredit za financiranje plaća i tekućih troškova Uljanika prošli je tjedan propao. Kredit nije tražen kod komercijalnih banaka, nego u državnom HBOR-u, koji može pratiti samo konkretne projekte, ne i isplatu plaća.

U međuvremenu se pokazuje da i strateški partner ne uspijeva osigurati redovitu isplatu plaća u svom brodogradilištu u Trogiru, gdje mu je potreban pet puta manji iznos, a osim toga banke ne prate ni njegov posao gradnje kruzera za koju mu je još u prosincu 2017. Vlada izdala jamstvo. Iz više izvora čuje se i da Končarov škver neredovito uplaćuje poreze i doprinose na plaće, a navodno problema ima i s uplatama državi za koncesije na pomorsko dobro.

Da kasne s isplatama plaća, potvrdili su u samom Brodotrogiru. Sindikati kažu kako nije prvi put da plaće ne sjedaju na vrijeme, a iz uprave poručeno je kako se radi na osiguranju novca. Što se poreza i doprinosa tiče, do zaključenja broja iz Porezne uprave nismo dobili odgovor, a na naš upit, iz Brodotrogira tvrde kako su – uredni porezni platiše. Što se koncesija tiče, navode kako Brodotrogir ima dvije koncesije: na Servisnom centru Trogir (SCT) luku posebne namjene nautičkog turizma, a Hrvatska brodogradnja Trogir ima za luku posebne namjene – luku brodogradilišta.

“Obveze temeljem te dvije koncesije se plaćaju uredno, osim u jednom dijelu brodograđevne koncesije gdje se sporimo s Carinskom upravom, budući da nam je obračunala varijabilni dio koncesije na potporu temeljem Programa restrukturiranja. Po pitanju koncesija još nije riješena promjena namjene dijela koncesije unutar koncesijskog područja, a što je bila obaveza države po Programu restrukturiranja”, odgovaraju iz Brodotrogira.

Što je, pak, razlog da banke ni nakon osam mjeseci od kada je Vlada odobrila državno jamstvo u iznosu od 32 milijuna eura, još ne prate Brodotrogir na realizaciji te njegove trenutno najvrjednije gradnje u knjizi narudžbi? Riječ je o putničkom brodu za ekspedicijska putovanja čija je isporuka ugovorena za studeni iduće godine, a, zanimljiv, naručitelj je Kermas International Limited sa sjedištem u Malti, čiji je osnivač i generalni direktor Danko Končar.

Iz Uprave Brodotrogira poručuju kako suradnja s bankama ne izostaje. “Imamo ponude za financiranje, ali budući da još nismo u cijelosti definirali odnose s chartererom Novogradnje 347, još nismo ni prihvatili ni jednu od navedenih ponuda za financiranje, niti potpisali ugovor s bankom” navodi u odgovoru predsjednik Uprave Brodotrogira Nenad Končar, piše Poslovni dnevnik.

Ekonomika rada, primijenjena mikroekonometrija i mirovinski sustavi područja su interesa dr. sc. Ive Tomić, znanstvene suradnice na Ekonomskom institutu, Zagreb.
Studij ekonomije završila je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirala je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Na Ekonomskom institutu, Zagreb je od 2008. godine. Za Spektar Slobodne Dalmacije razgovarala je o aktualnim kretanjima u hrvatskom gospodarstvu i ekonomskoj politici.

Opet je aktualna i porezna reforma. Što nam ona donosi?

– Prema navedenoj definiciji, izmjene unutar poreznog sustava koje je Vlada nedavno najavila baš se i ne mogu nazvati reformom, odnosno od tih izmjena ne možemo očekivati značajniji utjecaj na gospodarski rast. Upravo suprotno, povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje s ciljem “krpanja rupa” u zdravstvenom sustavu definitivno nije reforma. U ovom slučaju reforma bi bila transformacija i racionalizacija zdravstvenog sustava. Vlada je navodno procjenjivala učinke svih predloženih izmjena; međutim, jednako kao i slučaju porezne reforme s kraja 2016. godine, nedostaju javno objavljeni dokumenti s procijenjenim učincima, ali i različitim scenarijima, svih izmjena na građane, poslodavce i Vladu, odnosno prihode državnog proračuna. Jedino na taj način možemo ozbiljno i argumentirano raspravljati o učincima ovih (ali i svih drugih) poreznih izmjena. Dok god Vlada takve procjene drži u ladici, onda ni stručna javnost nema puno za reći, eventualno može nagađati što će biti. Veća transparentnost bi značila i donošenje boljih politika.

Vlada će reći i da plaće rastu, ali većina radnika to ne osjeća?

– Statistički podaci pokazuju da plaće svakako rastu, ali rast (neto) plaća između 4 i 5 posto uz istovremeni rast cijena stanovanja, vode, električne energije i plina u iznosu 3 posto stvarno ne znači puno. Također, ovdje govorimo o rastu prosječnih plaća u čiji izračun ulaze i jako visoke plaće. Primjerice, u svibnju je prosječna neto plaća iznosila 6352 kune, što je povećanje 5,4 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Istovremeno je medijalna neto plaća iznosila 5252 kune, odnosno pola zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj je u svibnju imalo plaću veću od 5252 kune, a pola je imalo plaću manju od tog iznosa. Medijalna neto plaća za svibanj 2017. iznosila je 5218 kuna, što znači da je u godinu dana došlo do povećanja samo 34 kune. Tako da je vrlo moguće da se registrirano povećanje plaća u pravilu događa na gornjim dijelovima distribucije plaća dok je za dobar dio ljudi ono gotovo neprimjetno.

Što se može očekivati od smanjenja stope PDV-a za jedan postotni poen?

– Vrlo je teško u ovom trenutku znati što bi se točno dogodilo ako bi se opća stopa PDV-a smanjila s 25 na 24 posto; međutim, iskustvo i neka ranija empirijska istraživanja nas uče da se to smanjenje ne bi prelilo na smanjenje cijena proizvoda i usluga tako da građani najvjerojatnije ne bi izravno osjetili takvu izmjenu. S druge strane, prihodi državnog proračuna bi se definitivno smanjili, a što bi točno poslodavci napravili uslijed smanjenja svojih troškova u ovom trenutku ne možemo znati. Bi li im to bio dovoljan poticaj da povećaju plaće (ili broj zaposlenih) ili da dodatno investiraju ne znamo. Osobno smatram da PDV u ovom trenutku ne treba dirati; mislim da bi veće učinke na gospodarstvo imalo dodatno rasterećenje rada, ali i oslobađanje poslodavaca od plaćanja nekih drugih nameta.

Kako komentirate najavu reforme mirovinskog sustava?

– Mirovinski sustav je poprilično složen sam po sebi, a uz demografske probleme, odnosno produljenje životnog vijeka i smanjenje nataliteta, veoma nisku aktivnost na tržištu rada, te poprilično veliki broj različitih tipova mirovina koje ne dolaze isključivo od rada, on u Hrvatskoj postaje još složeniji. I onda se svako nekoliko godina rade određene izmjene zakona, ili parcijalne reforme, koje “rješavaju problem”, odnosno nastoji se nekako povećati (pre)niske mirovine određene skupine umirovljenika, najčešće prebacujući troškove na buduće generacije za koje će se ionako morati brinuti neka druga vlada. To se otprilike događa i sada. Jer, što će biti za 20, 30 ili 40 godina ionako nije briga trenutne Vlade. Ili barem tako oni misle. Moj kolega s Instituta Danijel Nestić nedavno je objavio ekstenzivno mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i moram reći da se u velikoj mjeri slažem s njim, tako da tu nemam što puno nadodati. On je predložio i alternativni scenarij, koji bi Vladu nešto koštao, ali bi nam svima u budućnosti omogućio i nešto veće mirovine.

Kako vidite kretanja na tržištu rada?

– Ako pogledamo dostupne statističke pokazatelje, trenutna kretanja na tržištu rada su manje-više pozitivna. Nezaposlenost se drastično smanjuje, plaće rastu, a čak su započeli i pozitivni trendovi u zapošljavanju. Međutim, i dalje nema mjesta za preveliki optimizam. U lipnju smo imali četvrtu najvišu stopu nezaposlenosti u EU i gotovo 100 tisuća manje aktivnih osoba na tržištu rada nego u 2008., dok nedostatak radne snage u pojedinim sektorima prijeti zatvaranju mnogih poslova. Ako se ne zaustavi iseljavanje, ne provede reforma obrazovnog sustava i općenito ne poradi na konkurentnosti gospodarstva koje bi dovelo do povećanih investicija, ovi trendovi će se samo pogoršati.

Što je konkurentska prednost Hrvatske kad je riječ o investicijama? Imamo li je uopće?

– S obzirom na stupanj investicija u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, moglo bi se zaključiti da zapravo nemamo konkurentskih prednosti u tom pogledu. Međutim, iako ovo nije područje kojim se bavim, rekla bih da Hrvatska posjeduje određene prirodne resurse, ali i zemljopisni položaj, koji bi mogli biti konkurentska prednost kad je riječ o investicijama. Zašto to nije dovoljno iskorišteno je drugo pitanje, rekla je Tomić za Slobodnu Dalmaciju.