Ekonomija

Zdravko Marić

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić izjavio je danas da je uvođenje eura velika promjena koja se tiče svakog hrvatskog građanina, a da nakon formalne odluke o uvođenju eura, koja se očekuje za dva tjedna, predstoji još jako puno operativno-tehničkog posla.

Marić je to rekao na konferenciji Zagrebačke županije “Pripreme općina, gradova, županija i njihovih korisnika za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ustvrdivši da je strateški dio oko uvođenja eura “de facto” odrađen i još 12. srpnja predstoji formalna odluka Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) o ulasku Hrvatske u eurozonu s 1. siječnjem iduće godine.

Međutim, nakon toga predstoji obaviti jako puno operativno-tehničkog posla, poručio je Marić, dodavši da je dobro da se na razini centralne države, ali isto tako i na lokalnoj, o toj temi govori te prolazi kroz sve detalje prilagodbe za uvođenje eura. “Želimo da taj cijeli proces i tranzicija prođe što je moguće bezbolnije i uspješnije, izjavio je Marić novinarima.

Po pitanju te prilagodbe, moguće je da će na razini središnje i lokalne države negdje doći i do dodatnih troškova, no nastojalo se sve unaprijed izračunati, odgovorio je Marić na novinarski upit, istaknuvši da su građani tu zaštićeni i da im samo uvođenje eura praktički neće donijeti nikakav trošak.

Iznova je apostrofirao da kod građana postoji bojazan da će kod zamjene valuta doći do zaokruživanja cijena na više, no i napomenuo da trenutni inflatorni pritisci nemaju ikakve veze s procesom uvođenja eura.

Zadaća je prevenirati sve dodatne potencijalne inflatorne pritiske koje bi taj proces mogao donijeti, pa je zato i Zakonom o euru predviđen cijeli niz mjera, poput dvojnog iskazivanja cijena, kao i angažmana udruga civilnog društva, a kako ne bi došlo do neopravdanog podizanja cijena, rekao je Marić.

Izjavio je da kod jedne tako velike promjene nitko ne može sa sigurnošću reći da neće biti nekih dodatnih i nepredviđenih poteškoća, a kao jedan od osigurača za lakšu prilagodbu građana i gospodarstva na uvođenje eura, Marić je izdvojio i mogućnost gotovinskog plaćanja kunama i dva tjedna nakon što euro u Hrvatskoj i službeno bude uveden kao valuta.

Također, napomenuo je da će po formalnoj odluci o ulasku u eurozonu krenuti i službena kampanja oko uvođenja eura, pri čemu je pohvalio takva događanja, jer cilj je doprijeti do svakog građanina. Ponovio je i brojne dugoročne koristi od uvođenja eura, pri čemu Hrvatska postaje 20. članica druge najveće monetarne unije u svijetu.

Odjeci summita G7

Cijene zlata porasle su u ponedjeljak nakon što je američki predsjednik Joe Biden najavio da će SAD i druga vodeća gospodarstva iz skupine G7 zabraniti uvoz zlata iz Rusije.

Na fizičkom tržištu cijena zlata porasla je 0,6 posto, na 1.838,87 dolara po unci. U terminskim ugovorima na američkom tržištu zlatom se trgovalo po 0,5 posto višoj cijeni, od 1.840,40 dolara po unci. Izvoz zlata drugi je najveći izvor prihoda za Rusiju koja godišnje proizvodi 350 do 380 tona plemenitog metala.

Britanija, SAD, Kanada i Japan odlučili su na sastanku skupine sedam vodećih gospodarstava svijeta G7 zabraniti uvoz ruskog zlata u novom paketu sankcija Moskvi zbog njezine invazije na Ukrajinu. Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel bio je u nedjelju oprezan u razgovorima o zabrani uvoza ruskog ruskog zlata.

Što se tiče zlata, spremni smo razgovarati o detaljima i utvrditi je li moguće ciljati zlato tako da se nanese šteta ruskom gospodarstvu i da ne stradamo mi sami”, rekao je Michael. EU planira do kraja godine zabraniti uvoz ruske nafte koja se doprema brodovima, ali iznio je primjedbe na američku inicijativu da se ograniče cijene nafte kako bi se smanjili ruski prihodi od prodaje crnog zlata.

Cjenovni plafon uspostavio bi se ograničavanjem ili zabranom osiguranja ili financiranja pošiljki ruske nafte iznad određenog iznosa. To bi spriječilo učinke prelijevanje visokih cijena na zemlje s niskim dohotkom koje muku muče s visokim troškovima hrane i energije. Michel je rekao da će čelnici G7 razgovarati o tehničkom mehanizmu koji bi ograničio cijene nafte preko usluga u sektoru i osiguranja izvoza.

Analiza N1

Rusija se od početka rata u Ukrajini suočava s ozbiljnim ekonomskim sankcijama mnogih zemalja. U ožujku su Međunarodni monetarni fond i neke agencije za kreditni rejting procijenile da će Rusija biti toliko pogođena da joj prijeti duboka recesija, pa čak i bankrot, odnosno nemogućnost otplate dugova. U Rusiji recesije još nema, a njena solventnost je složenije pitanje, piše N1.

Rusija nema problema s likvidnošću i sposobna je podmiriti svoje obveze prema stranim vjerovnicima. Europska unija još nije ograničila uvoz prirodnog plina i nafte, koji su važni ruski izvozni artikli i čije su cijene naglo porasle od početka rata. Prema medijima, u stranim valutama ima i mnogo novca, iako su neke zemlje zamrznule zlato i novac koji Rusija ima u inozemstvu, a neke zemlje odbijaju platiti u ruskim rubljama.

Unatoč tome, Rusija ne može otplaćivati sav dug. Američko ministarstvo financija joj to od 25. svibnja ne dozvoljava. Do tada je na snazi bila takozvana opća licenca američkog ministarstva financija, kojom je otplata duga izuzeta od sankcija Rusiji.

Od tada Rusija nije u stanju plaćati svoje obveze prema američkim i međunarodnim vjerovnicima, izvještavali su mediji. Tako do roka, koji je prošao 27. svibnja, nije isplatila planiranih 100 milijuna eura kamata na obveznice. Međutim, ima mogućnost da te kamate plati još 30 dana nakon isteka roka, tako da joj ostaje još nekoliko dana. Krajem lipnja istječe joj rok za plaćanje još 400 milijuna eura kamata na obveznice.

„Imamo novac i želimo platiti obaveze,“ izjavio je krajem svibnja ruski ministar financija Anton Siluanov. On je dodao da je problem umjetno izazvala „neprijateljska država“ i da šteti uglavnom stranim investitorima u ruski dug.

Ruski problem je inače neobičan, jer očito ima drugačije probleme od drugih nesolventnih zemalja. Nelikvidnost obično znači da država nema novca da plati svoje obveze prema ostatku svijeta i prema svojim stanovnicima. Zato takva zemlja mora doći do novca, ali je njeno zaduživanje otežano zbog crne točke koju donosi status nelikvidnosti.

Međutim, Rusija ima novca i ne traži način da dođe do novca, barem ne od vjerovnika iz zemalja koje ograničavaju poslovanje s njom, upozorava profesor Jože P. Damijan sa Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Stoga nije jasno koliko teške posljedice bi pretrpjela Rusija ako joj ne bude dozvoljeno da plati svoj dug.

U stvari, Rusija je već zakasnila jednu svoju obavezu, a to je 1. lipnja službeno odlučio odbor međunarodnog udruženja ISDA, koji posluje na tržištu financijskih instrumenata. Početkom svibnja Rusija je naime platila približno 1,9 milijuna eura premalo za plaćanje kamata na svoje obaveze.

U spomenutom odboru je 14 financijskih institucija, kao što su Bank of America, Deutsche bank i fondovi PIMCO te Eliot management. Protiv odluke da Rusija nije ispunila svoje obaveze, glasala je samo američka banka Citibank.

Analiza kreditnog rejtinga

Agencija Moody’s objavila je da bi mogla podići kreditni rejting Hrvatske u investicijsku kategoriju nakon preporuke EU-a o ulasku u eurozonu. Važeći rejting Hrvatske ‘Ba1’ signalizira ulagačima da agencija kupnju državnih obveznica Hrvatske smatra špekulativnim ulaganjem.

Moody’s je u petak izvijestio da će ga podići za dvije razine, na ‘Baa2’, u investicijsku kategoriju.

Rejting će biti podignut nakon analize koja bi agenciji trebala omogućiti da procijeni hoće li postupak formalizacije članstva Hrvatske u zakonima EU-a biti završen sredinom srpnja, kao što se trenutno očekuje, stoji u priopćenju objavljenom u petak.

Moody’s je signalizirao podizanje rejtinga nakon što je Vijeće EU-a za financijsku i monetarnu politiku 17. lipnja preporučilo ulazak Hrvatske u eurozonu početkom iduće godine, a čelnici EU-a usvojili preporuku na samitu održanom 23. i 24. lipnja.

Hrvatska bi trebala ući u eurozonu početkom iduće godine.

Usvajanje euro imalo bi značajne pozitivne implikacije po kreditni profil Hrvatske, a u prvom bi redu svelo udio javnog duga denominiranog u inozemnoj valuti sa 70 posto na nulu, ističe Moody’s.

“To bi pak značajno poboljšalo našu ocjenu vladine fiskalne snage, ključnog faktora pri ocjenjivanju, budući da bi eliminiralo rizik povećanja duga iskazanog udjelom u BDP-u u slučaju pada vrijednosti valute, a značajno bi smanjilo i rizike u zaduživanju”, dodaje agencija.

Iako je hrvatsko gospodarstvo već u velikoj mjeri integrirano u gospodarstvo eurozone, a tečaj kune vezan za euro, ulazak u eurozonu donio bi dodatne prednosti smanjenih transakcijskih troškova i eliminacije preostalih deviznih rizika u transakcijama s eurozonom, ocjenjuju.

To će vjerojatno dodatno potaknuti ekonomsku integraciju i izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku i poduprijeti potencijal rasta na dulji rok.

Usvajanje eura smanjit će i devizne rizike za bankovni sektor i pozitivno utjecati na Moody’sovu ocjenu likvidnosti države i ranjivosti na vanjske rizike.

Moody’s pozitivno ocjenjuje i hrvatske institucije, podsjećajući da je Hrvatska u ‘čekaonici za euro’ provela samo dvije godine.

Zato najavljuju da će nakon analize “podići rejting Hrvatske za dvije razine, na ‘Baa2’, ako članstvo u eurozoni bude formalno potvrđeno i kodificirano zakonom EU-a”.

Najava agencije Moody’s a dizanju kreditnog rejtinga Hrvatske potvrda je da će ulazak u eurozonu ojačati hrvatsko gospodarstvo i pomoći u kriznim vremenima, ocijenio je u subotu premijer Andrej Plenković.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić izjavio je u subotu da najava Moody’sa o podizanju kreditnog rejtinga Hrvatske u slučaju formalne potvrde ulaska u eurozonu predstavlja “prvi pokazatelj i prvi efekt formalnog članstva” u toj zajednici.

Prekrcaj ukrajinskog žita

Luka Rijeka svakodnevno prima upite za prekrcaj žitarica iz Ukrajine, koje zbog rata i blokade crnomorskih luka stoje zarobljene u tamošnjim silosima, no zbog ograničenog kapaciteta ne može udovoljiti brojnim zahtjevima, kaže predsjednik uprave Duško Grabovac.

“Pritisak je strašan. Dolazi nova žetva, a njima su silosi puni”, rekao je Grabovac hrvatskim novinarima u Rigi gdje je sudjelovao na samitu Inicijative triju mora.

Na tom dvodnevnom sastanku zemalja omeđenih Jadranskim, Baltičkim i Crnim morem govorilo se o situaciji u Ukrajini na koju je Rusija izvršila invaziju prije četiri mjeseca.

Ruski ratni brodovi nalaze se ispred luka iz kojih je Ukrajina izvozila žitarice, a blokada transporta je i odgovor Rusije na gospodarske sankcije koje je Moskvi uvela Europska unija.

Ukrajina je 2019. godine izvozila 16 posto svjetskih zaliha kukuruza i 42 posto suncokretovog ulja, podatak je Ujedinjenih naroda. Pad isporuka podigao je cijene hrane.

Posljednjih tjedana trgovci traže alternativne pravce prijevoza, pa zovu u Rijeku, luku na na sjevernom Jadranu.

“Upiti su gotovo svakodnevni. Pri tome treba uzeti u obzir limit silosa u Luci Rijeka koji je kapaciteta 55.000 tona. Teško je stoga udovoljiti svim zahtjevima i upitima koji dolaze u luku”, kaže Grabovac.

“S obzirom na broj upita, mislim da bi smo bili ispunjeni i da imamo kapacitet tri puta veći od sadašnjeg”, dodaje.

Jadranske luke Rijeka, Trst i Koper atraktivne su jer su najbliže konačnim destinacijama među kojima Africi. Za prekrcaj žitarica konkuriraju i luke na Baltiku, no žitarice tek trebaju stići do usidrenih brodova.

“Problem je nedostatak vagona, zatim razlika u standardu vagona koji se koriste u Ukrajini i Europskoj uniji, pa nije lako povezati čitav taj logistički pravac od Ukrajine do Rijeke”, objašnjava Grabovac.

Kaže da se “smišljaju novi razni načini prekrcaja, kao što su pakiranje u velike vreće, u kontejnere, pa u baržama od Rumunjske do Rijeke”.

“Vidim da svi rade na tome pa su najave vrlo dobre. Dakle uskoro bi trebalo to žito stizati. A na nama onda ostaje ta mučna ili ugodna stvar čije ćemo žito preuzeti, tu ćemo se naravno voditi komercijalnim interesima”, napominje prvi čovjek riječke luke.

Prednost će dobiti “onaj tko žito može prvi dovesti i odvesti tako da bude veći obrtaj”.

“Na takav se način moramo ponašati. U svakom slučaju pritisak je na luku velik”, ističe Grabovac.

Dodaje da Luka Rijeka mora voditi računa i o svojim starim klijentima.

“Kampanja žitarica počinje sredinom osmog mjeseca a tu već imamo zakupljene gotovo sve kapacitete pa onda sve ovisi o tempu odvoza iz luke brodovima. Naravno, nama je interes da se to što brže odvija, da roba ne stoji u luci”, kaže.

“Limitirani smo i dinamikom radova u luci tako da u drugom dijelu godine nećemo moći primati brodove veće od 15.000 tona jer će pola staze biti obuhvaćeno procesom obnove”, dodaje.

Za isprazniti takav brod potrebno je sedam dana pa Grabovac kaže da je teško reći koliko će tereta biti prekrcano u čitavoj godini.

Silos u luci godinama nije radio. Bio je zatvoren zbog zastarjele tehnologije i zbog velike količine materijala koji je u njemu stajao više godina.

“Veliki je problem bio kako očistiti silos. Bio je tu i carinski problem oko te robe, međutim to smo riješili i sada je silos obnovljen. Napravljeno je sve što je bilo potrebno pa sada uistinu radi jako dobro”, kaže Grabovac.

Partneri su zainteresirani za izgradnju dodatnih kapaciteta silosa u Luci Rijeka, gdje još postoji i prostor do silosa gdje je predviđeno jedno podno skladište za žitarice. Grabovac kaže da bi taj prostor također trebali iskoristiti.

Uprava luke analizira aktualnu situaciju jer je teško procijeniti koliko će sukob u Ukrajini trajati te hoće li ove nove rute za prijevoz žitarica pretvoriti u stalne.

“Ovi pravci su sada došli iznenada, ali moramo voditi računa o onome što će biti kada kriza prestane”, kaže Grabovac.

“Ostanu li ti pravci dovoljno atraktivni cjenovno i vremenski onda možemo računati da postanu stalni pravci za prijevoz žitarica. U tom slučaju će trebati razmišljati o ulaganjima u dodatne kapacitete”, zaključio je.

S&P Global

Gospodarstvo eurozone usporilo je u lipnju, odražavajući posustajanje potražnje pod pritiskom visoke inflacije i troškova života koji građane prisiljavaju na štednju, pokazalo je u četvrtak istraživanje S&P Globala.

Indeks menadžera nabave (PMI) u privatnom sektoru eurozone pao je u lipnju za 2,9 bodova u odnosu na svibanj, spustivši se na 51,9 bodova, najnižu razinu od veljače 2021., izračunao je S&P Global.

Potražnja je gotovo stagnirala u lipnju, prvi puta unatrag nešto više od godinu dana, odražavajući pad novih narudžbi u industriji, drugi mjesec zaredom, i znatno slabiju potražnju za uslugama.

Aktivnost u uslužnom sektoru naglo je posustala, nakon rekordnog rasta u segmentu turizma i rekreacije u travnju i svibnju, a kompanije su slabašan rast pripisale višim troškovima života i slabljenju postpandemijske potražnje.

Industriju i dalje ograničavaju problemi u nabavi, u brojnim slučajevima povezani s ratom u Ukrajini i lockdownom u Kini, iako su kašnjenja donekle ublažena, primjećuju u S&P Globalu.

Prosječne prodajne cijene usluga i robe ponovo su snažno porasle, iako nešto slabije nego u svibnju, a blago je popustio i rast cijena ulaznih troškova. Kompanije su ponovo ukazale na pritisak viših cijena energije, transporta, sirovina i dijelova, ali i plaća.

Istraživanje

Očekivanja potrošača u EU i eurozoni pogoršana su lipnju, spustivši se blizu razine s početka pandemije covida 19, pokazali su podaci Europske komisije.

Indeks koji mjeri očekivanja potrošača u EU pao je u lipnju za 1,8 bodova u odnosu na svibanj, kliznuvši na minus 24 boda, izračunala je Komisija u izvješću objavljenom u srijedu.

U eurozoni indeks je pao za 2,4 boda, na minus 23,6 bodova.

Oba pokazatelja znatno su ispod dugoročnog prosjeka, koji u eurozoni iznosi minus 11 bodova, a u EU minus 10,6 bodova, i blizu su razini iz travnja 2020. kada su vlade uvele stroge mjere kako bi suzbile širenje covida 19, objavila je Europska komisija.

Istraživanje je provedeno od 1. do 21. lipnja. U svibnju inflacija je na oba područja dosegnula najvišu razinu otkada je Eurostat počeo objavljivati izvješća, dosegnuvši 8,8 posto u EU i 8,1 posto u eurozoni, potaknuta skokom cijena hrane i energenata, smanjujući kupovnu moć građana.

Konačni podaci o povjerenju potrošača trebali bi biti objavljeni za tjedan dana, u izvješću o raspoloženju u gospodarstvu u cjelini.

Antizapadna koalicija

Bio bi to događaj koji bi pratile sve svjetske oči jer bi došao ruski predsjednik Vladimir Putin. Bio bi da kineski predsjednik Xi Jinping, kako se čini, nije baš siguran u kinesko cjepivo protiv virusa koji izaziva bolest covid-19, pa se boji da bi se mogao zaraziti. A ima već 69 godina, pa se brine da bi ga covid-19 mogao stajati glave. I zato će se summit BRICS-a održati virtualno, u četvrtak.

Brazil, Rusija, Indija i Narodna Republika Kina sklopile su 2009. godine savez ekonomija u nastajanju koje postaju relevantni globalni subjekti, ekonomski, iz čega se razvija i politička snaga. Dvije godine poslije u društvo su primili Republiku Južnu Afriku i postali, akronimom, BRICS. Ideja je bila kreirati kontrapunkt zajednici zapadnih država G7, koje više ne predstavljaju najveće ekonomske sile svijeta (NR Kina je druga, Indija peta). BRICS je želio da se njegov glas čuje jače kako bi se zabrinutosti i interesi njegovih članica uzimali u obzir, kao sredstvo “koje bi služilo zajedničkim interesima tržišnih ekonomija u nastajanju i zemalja u razvoju”.

Povijest nije bila sklona savezu, pa su Brazil i Republika Južna Afrika doživjeli unutarnja previranja koja su ih ekonomski usporila, Rusija je odlučila oteti dio Ukrajine (Xi je u svibnju ove godine u obraćanju ministrima vanjskih poslova BRICS-a rekao da treba “uvažavati suverenitet”), a Indija i NR Kina su 2020. godine zaratile zbog granice na Himalaji. Da, sporova ima i unutar EU, pa i NATO-a, ali ratova ne.

Putinu odgovara ovaj vid summita jer ga sudionici, indijski premijer Narendra Modi, brazilski predsjednik Jair Bolsonaro i Cyril Ramaphosa iz Južne Afrike, ne osuđuju javno. Da se pojavio uživo, postojala bi opasnost da se suoči sa stranim novinarima, što nikad nije volio. Pitaju, brate, svašta.


Upravo zbog toga indonezijski predsjednik Joko Widodo, predsjedatelj skupine G20 (u kojoj su G7 i BRICS), ide u posjet Moskvi i Kijevu kako bi, formalno, “razgovarao o humanitarnim i ekonomskim posljedicama ruske invazije”, a neformalno o dolasku Putina na summit u studenom na Baliju (Widodo je kao gosta pozvao Ukrajinu, koja je najavila dolazak). Ako Putin dođe, realan je rizik da summit propadne jer G7 neće doći, a i Japan teško

Na “video BRICS-u” posebno će se motriti Indija, koja želi sačuvati mehanizme angažmana s Kinom, ali ne želi dovesti u pitanje suradnju s Quadom, u kojem su SAD, Japan i Australija. I zato Sushant Singh iz Centra za politička istraživanja u New Delhiju za CNN navodi da ne treba očekivati supstancijalni ishod. Sutirtho Patranobis iz Hindustan Timesa upozorava da se može očekivati “nešto retorike i predavanja o tome što je pravi multilateralizam”.

Sve to u trenutku kad su upravo tržišta u nastajanju pod snažnim ekonomskim pritiskom jer su se zemlje zadužile tijekom pandemije, a cijena duga je sve veća i tako poništava privredni rast. Kad se tome dodaju energetska i prehrambena kriza, stvaraju se uvjeti za ozbiljnu oluju. Utjecaj Rusije na ovo dvoje očit je i neposredan i ona postaje remetilački faktor unutar labavog saveza.

Shahar Hameiri, profesor sa Sveučilišta Queensland, za CNN je rekao kako u konačnici ostaje jedna tema zajedničkog interesa, dedolarizacija, posebno u svjetlu sankcija pod kojima se našla Središnja banka Rusije. Xiju je i to dovoljno. I Putinu, koji će kod kuće BRICS predstaviti kao odgovor “zlom Zapadu” i potvrdu da Rusija ima podršku sila, piše Jutarnji list.

Analiza Eurostata

Povodom izvješća Europske komisije o konvergenciji za 2022. i ispunjavanju uvjeta za ulazak Hrvatske u eurozonu i upućivanja prijedloga Vijeću da to bude s 1. siječnjem iduće godine, Eurostat je prošli tjedan skrenuo pozornost i objavio podatke o postojećoj zastupljenosti eura u hrvatskom gospodarstvu u odnosima s drugim zemljama.

I prije prelaska na jedinstvenu valutu, u hrvatskoj robnoj razmjeni sa zemljama izvan EU euro ima dominantnu ulogu i uvelike prelazi prosjek na razini EU, konstatira Eurostat.

Podaci koje njihov pregled obuhvaća pokazuje da je od 2016. do 2020. primjetan porast oslanjanja na euro u Hrvatskoj, a jedino Slovenija ima veću zastupljenost eura u fakturiranju robne razmjene.

Susjedna je zemlja, naime, europski rekorder u korištenju eura u izvoznim poslovima, u kojima je u 2020. realizirano njih čak 82 posto, a u uvoznim poslovima taj je udjel nešto manji, 74%.

Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no od velike je važnosti da Hrvatska bude i dio Schengenskog prostora te OECD-a.
Hrvatska je drugorangirana na obje liste, sa 72% izvoznih poslova ugovorenih u eurima, te 57% uvoznih poslova. Američki dolar druga je valuta u kojima se u Hrvatskoj zaključuju trgovinski odnosi s tzv. trećim zemljama.

Jasniju predodžbu o prisutnosti eura u hrvatskom poslovanju sa svijetom pokazuje usporedba s europskim prosjekom, jer kod uvoza eurom je fakturirano 38% ugovora, a kod izvoza njih 47,5%.

Najnoviji podaci za prošlu godinu za Hrvatsku na Eurostatu nisu dostupni, no u slučaju Slovenije primjetan je značajan daljnji porast udjela eura kod izvoznih poslova (na 87%), kao i kod uvoza (74,6%).

Sličan trend imaju i ostale zemlje s visokim udjelima eura kod izvoza, poput Litve, Latvije i Slovačke, te kod uvoza gdje euro još pojačan u Latviji, Slovačkoj i Njemačkoj. Najmanje u eurima ugovaraju Irci, Šveđani i Danci, kako u slučaju izvoznih tako i uvoznih poslova.

Oko efekata koje će na gospodarstvo imati uvođenje eura u Hrvatskoj vlada konsenzus među analitičarima, koji očekuju da će izvozni poslovi time biti uvelike pojednostavljeni i lišeni transakcijskih troškova koji proizlaze iz razlike između kupovnog i prodajnog tečaja strane valute, kao i provizije mjenjača za obavljanje konverzije.

No, sada kada smo pred samim vratima eurozone, u prvi plan izbila su druga pitanja, geopolitički odnosi i poremećaji na globalnom tržištu, pa su i procjene u kojoj će mjeri pojednostavljenje i pojeftinjenje ugovaranja poslova pridonijeti povećanju robne razmjene postale “out”.

Analitičari su se, naime, bavili analizama koliko će i sam ulazak u europodručje povećati atraktivnost Hrvatske za ulagače, te time dugoročno donijeti pozitivne efekte na robnu razmjenu.

Osim toga, za značajnije povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva sam prelazak na euro ni ranije nije smatran presudnim, koliko primjerice mogućnost daljnjih smanjenja troškova proizvodnje.

No, u uvjetima inflacije i poremećaja na globalnoj razini mjerenje efekata uvođenja eura biti će nemoguć zadatak, jer uostalom ni u manje turbulentnim vremenima, kada su posljednje članice pristupile eurozoni, nije bilo jasno koliko im je samo članstvo u eurozoni pomoglo u izvozno-uvoznim poslovima.

Međutim, i tada su teoretičari u pravilu bili složni oko procjene da je on neusporediv s pozitivnim promjenama koje su u tim zemljama uslijedile nakon samog prijama u EU.

“Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no za hrvatske poduzetnike od velike je važnosti da Hrvatska bude dio eurozone, kao i da se realiziraju ostali strateški ciljevi, ulazak u Schengenski prostor i OECD”, smatra Darinko Bago, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, te objašnjava kako se time državama članicama otvara mogućnost informacija i bržih prilagodbi,, donosi Poslovni dnevnik.

Poruka J. Borrella

Visoki predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell nazvao je rusku blokadu ukrajinskih luka ratnim zločinom, ističući da se glad ne smije koristiti kao ratno oružje.

“Nemoguće je zamisliti da milijuni tona žita ostaju blokirani u Ukrajini, dok u ostatku svijeta ljudi trpe glad. To je pravi ratni zločin i ne mogu zamisliti da će to još potrajati. Ne možete koristiti glad ljudi kao oružje u ratu”, izjavio je Borrell prije početka sastanka ministara vanjskih poslova država članica u Luxembourgu.

Ministri će razgovarati o posljedicama rata u Ukrajini koju je brutalno napala Rusija.

“Posljedice rata postaju vrlo opasne ne samo za Ukrajinu, nego za cijeli svijet. Moramo ponovno upozoriti na opasnost gladi u svijetu, posebice u Africi. Rat dovodi do povećanja cijena i do nestašica energije i hrane”, rekao je Borrell.

Borrell je odbacio ruske tvrdnje da su sankcije EU-a odgovorne za krizu s hranom.

“Naše se sankcije ne odnose na hranu, na gnojiva. Svatko tko želi kupiti hranu i gnojiva iz Rusije može to učiniti bez ikakvih prepreka”, rekao je visoki predstavnik za vanjsku politiku.