Bugarska

Piše Boris Nikolevski, specijalist međunarodnih odnosa
Na valu “post-revolucijskih” političkih promjena u Makedoniji, smanjenjem amplitude unutarpolitičke polarizacije, konsolidacije pozicija i vraćanje ugleda zemlje na međunarodnoj sceni u očima zapadnih prijatelja i saveznika u Europskoj uniji i NATO savezu, logično se nadovezalo i rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim zemljama i koji su dugi niz godina sprječavali, uvjetovali ili usporavali njeno članstvo u tim savezima.

Nakon neuspješnog NATO summita u Bukureštu 2008., postalo je jasno da će budućnost te zemlje ovisiti o načinu kojom će neriješena pitanja o redefiniciji državotvornih atributa te tako omogućiti završetak tranzicijskog razdoblja.

Sagledavanjem novonastale (geo)političke zbilje, tada novi predsjednik makedonske vlade Nikola Gruevski, usmjerio je fokus njegovih politika na ekonomskom uzdizanju zemlje i čvrstoj unutarstranačkoj konsolidaciji. To je značilo da će deklarirani vanjskopolitički strateški prioriteti zemlje još od neovisnosti 1991. godine biti na čekanju povoljnijeg trenutka. Vrijeme je pokazalo kako ideja čekanja u kombinaciji s nedostatkom političke i državotvorne hrabrosti, Grčke crvene linije čini sve čvršćima, a šanse oko dogovora sve slabijima. Vođen logikom političkog preživljavanja, veliki dio resursa stranačkog i administrativnog kapaciteta stavlja se u službi sprovođenja nove ideologizacije društveno-političkog konteksta, simbolički započete i završene projektom antikvizacije, spomenikom jedne vladavine kojim su, u prvom redu Grčkoj i Bugarskoj, sasvim nepotrebno dati argumenti u zaoštravanju svojih pozicija, stavljajući integracijski proces pod upitnikom.

Preuzimanjem vlasti, novoizabrani premijer Zoran Zaev, suočen je s vlastitim obećanjima i očekivanjima naroda – ulazak u NATO i EU kao apsolutni prioritet njegove Vlade.

Njegov dolazak je, konsekventno, bio uvjetovan rješavanjem bilateralnih pitanja sa susjedima s izraženom asistencijom međunarodne zajednice. Potpisivanje Ugovora o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji Makedonije i Bugarske 1. kolovoza 2017. godine u Skoplju, politički je trenutak koji oslikava logiku tektonskih promjena na makedonskoj političkoj sceni koje su ga učinile najpovoljnijim za rješavanje tako važnog I duboko implikativnog pitanja.

Iako je Prespanski ugovor s Grčkom proslijeđen velikim negodovanjem I protivljenjem dijela populacije, Ugovor s Bugarskom, svojim odredbama kojima ćemo se u ovom tekstu baviti, daleko je osjetljivijeg sadržaja. Dok su prvim na račun imena države zadržane vitalne komponente makedonske nacije, kao što su makedonski jezik, makedonska narod i građanski karakter zemlje, na istočnoj strani nalazi se ugovor čije ga sporne odredbe najbolje opisuju.

Član 8. Ugovora nalaže formiranje Zajedničke multidisciplinarne ekspertske komisije povijesnih i obrazovnih pitanja, na paritetnoj osnovi, čiji je zadatak doprinos u objektivnom i zasnovano na autentičnim dokazima i povijesnim izvorima, znanstveno tumačiti povijesne događaje. Također, u duhu europskih vrijednosti, uz uzajamnu suglasnosti, zemlje će obilježavati zajedničke povijesne događaje i ličnosti.

Član 11. Govori o obvezi strana da ne poduzimaju djelovanja neprijateljskog karaktera, niti dopuste vlastiti teritorij pojedincima i organizacijama koje za cilj imaju subverzivna i separatistička djelovanja. Strane se također odriču trenutnih i budućih teritorijalnih pretenzija, s pravom da štite prava i interese vlastitih državljana na teritorij druge Ugovorne strane, u suglasnosti s međunarodnim pravom. Republika Makedonija potvrđuje da se ništa iz njenog Ustava ne može i ne treba tumačiti kao razlog za umiješanost u unutarnjim poslovima Bugarske, s ciljem zaštite statusa i prava lica, koji nisu državljani Makedonije. Obje ugovorne strane poduzimat će efikasne mjere za sprječavanje nedobronamjerne propagande institucija i obeshrabrivati će djelovanja privatnih subjekata usmjerenih ka poticanju nasilja, mržnje na štetu njihovih odnosa.

Pokušajmo objasniti što u svojoj suštini znače i predviđaju navedene sporne odredbe. Formiranjem međudržavnih komisija sa zadatkom dogovaranja i institucionalizaciji zajedničkog stava o određenim povijesno-političkim događajima i ličnostima iz “dijela zajedničke povijesti”, kao i o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, ulozi Bugarske države u Drugom svjetskom ratu, predviđa i povijesni revizionizam. Iako se on bavi i pitanjima ekonomske suradnje I boljeg povezivanja, njegova suštinska zadaća jeste otklanjanje prepreka u društvenoj, kulturnoj, političkoj bilateralnoj suradnji. Zaista se postavlja pitanje kako je moguće, otkloniti antagonizme iz onog “dijela zajedničke povijesti” kada s druge strane imamo notorne činjenice, dokaze, i još uvijek, živih svjedoka određenih događaja, osobito onima iz Drugog svjetskog rata, čijim će se ponovnim tumačenjem sadržaja i konteksta, nastaviti negativni momentum animoziteta. Time bi se stvorio presedan koji diskvalificira svaku buduću činjenicu u koristi ideje romantiziranja i revizionizma.

Druga sporna odredba jasno potvrđuje da zemlje neće biti polazišna točka i inicijator budućih sukoba na bilo kojoj razini, istovremeno, suptilno definirajući i formalizirajući uloge dviju država u odnosu na vlastite državljane. Važno je naglasiti, da se u ovoj odredbi spominje kategorija državljanstva, umjesto nacionalne pripadnosti, kojom Republika Bugarska eksplicitno ne potvrđuje niti negira postojanje makedonskog naroda, te uspijeva pod svojim utjecajem uzeti građane na teritorij Makedonije koji su u proteklih nekoliko godina, prije svega iz ekonomskih razloga, zatražili i stekli bugarsko državljanstvo, prvenstveno zbog mogućnosti rada na europskom tržištu, dok istovremeno ograđuje Makedoniji pravo da svojim institucionalnim instrumentima, pa čak i međunarodnim ugovorima, zaštiti ili eventualno pomaže ili se na bilo koji način povezuje s bugarskim građanima makedonske nacionalnosti koji oduvijek žive u Republici Bugarskoj, a pritom nisu makedonski državljani, čime otklanja mogućnost i diskusije o postojanju i pravima makedonske nacionalne manjine kao zasebne manjine, u svojoj državi.

Ugovor je, po samoj prirodi te njegovom procesu sprovođenja prilično asimetričan. Asimetrija se najbolje može sagledati kroz smjer političkog djelovanja i ponašanju aktera i institucija zaduženima za tu ulogu. Put do zacrtanog cilja se promatrati kroz dvije prizme: politike dviju država ili održivo prijateljstvo dvaju naroda. Gledajući kroz prvu prizmu, slika je logično jasna, prikazujući dvije države nejednakog ekonomskog i političkog značaja i moći, koje pokušavaju jedna drugoj nametnuti određeni stav po određenoj političkoj cijeni. Druga prizma, o održivom prijateljstvu dvaju naroda bi nam trebala predstaviti težnju makedonskog i bugarskog naroda da svojim odgovornim i dobronamjernim postupanjem otvore put ka uzajamnom razumijevanju, prihvaćanju, poštovanju i izgradnji povjerenja. Imajući u vidu dosadašnju kulturu u procesu implementacije Ugovora te rad zajedničke komisije, postoje naznake kako će ova druga dimenzija Ugovora, u najboljem slučaju ostati zanemarena u okvirima njegove formalnosti. Uloga trenutne ekonomske I političke nadređenosti, putem legalnih instrumenata, će zbog loše dugoročne procjene društvene reakcije, dovesti u pitanje legitimitet postignutog.

Od samog početka, javna percepcija je ukazivala da je makedonska strana, svjesna vlastite pozicije i pregovaračke (ne)moći, zauzela podređeni stav, čime je ugrožena mogućnost efikasnije obrane vlastitih interesa, iako je u tom procesu dala maksimum svojih kapaciteta. S druge strane, bugarski je pregovarački tim, nametanjem tempa o sprovođenju pojedinih dijelova Ugovora, kontinuirano izravno ugrožava njegovu adekvatnu primjenu koristeći svoju poziciju članice Europske unije odnosno pravo veta u budućim pregovorima. Sve navedeno, dovest će do sukoba dvaju procesa ireverzibilnog karaktera – usvajanje i sprovođenje ovog ugovora u formalnom smislu, te kolektivna svijest, generacijska akumulacija memorije, znanja i iskustava, kao vitalni dio svakog naroda i nacije koji se retroaktivno ne da izmijeniti ili poništiti parafiranjem.

Bugarska je, kao zemlja članica Unije, s dužom tradicijom državnosti I političke zrelosti, u ime pozitivne regionalne politike i širenju europskih vrijednosti je na sebi trebala preuzeti moralnu dužnost da učini taj proces manje napetim, a njegove posljedice manje bolnima. Time bi pokazala zrelost i vizionarstvo, a sagledavanje važnosti i vrijednosti ovog ugovora bilo bi moguće kroz pomenute dvije prizme, te pozitivno utjecalo na percepciju makedonske javnosti o dobroćudnosti politike i namjera bugarske države, čime bi se razbio obostrani višedecenijski negacijski diskurs. Državni vrh Bugarske, nacionalnim političkim konsenzusom odlučio je ići drugim putem. Principom winner-takes-all, metaforički su prikazane dvije strane od kojih jedna pokušava nešto dobiti, dok druga, isto to pokušava ne izgubiti. Primjena tog principa, osobito na ovim lako eruptivnim zemljopisnim širinama, gotovo je siguran indikator lošeg rezultata. Najvažnija stvar pri rezoluciji svake vrste sukoba, kako vojnog tako i političkog, je ustrajati na zadržavanje dostojanstvenog karaktera rješenja, jer je upravo to od ključne važnosti da proces pomirenja zaživi, bude održiv i permanentan.

Turski tok
Ministar rudarstva i energetike u srbijanskoj vladi Aleksandar Antić 21. listopada je obišao s predsjednikom bugarske vlade Bojkom Borisovim i tamošnjom ministricom energetike Temenuškom Petkovom početak radova na plinovodu prema Srbiji, tj. do bugarsko-srpske granice.

Antić je rekao kako je ovo izuzetno značajan dan za izgradnju Turskog toka, dodajući kako će bugarska strana završiti projekt koji je nužan za opskrbu Srbije plinom, objavila je srbijanska vlada. K tomu, istaknuo je kako će, prema očekivanjima, isporuka plina prema Srbiji početi iduće godine.

Diverzifikacija
Bugarska počinje s dobavom američkog LNG-a preko Grčke.

Obraćajući se medijima, bugarska ministrica energetike Temenuzhka Petkova izjavila je kako je jedan teret predviđen za isporuku u drugom tromjesečju, a drugi će ga pratiti tijekom trećeg kvartala, prenosi Reuters.

Petkova je dodala da je jedan teret kupljen od Chenierea, a drugi je kupljen od BP-a. Prvi brod već je isporučen na grčki terminal Revithoussa LNG. Bugarska je potpisala sporazum s grčkom državnom DEPA-om za dodatnu isporuku malog obima, jer zemlja želi smanjiti svoju ovisnost o ruskom prirodnom plinu.

Jutarnji list
Izvješće Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog kriminala, objavljeno ovih dana u Beču, zemlje Zapadnog Balkana prokazuje kao eldorado za unosne poslove niza kriminalnih bandi koje najčešće ne znaju ni za granice niti za nacionalnu pripadnost, piše u četvrtak Jutarnji list.

Organizacija civilnoga društva sa sjedištem u Ženevi predanim je radom više desetaka stručnjaka, suradnika i novinara na terenu prikupila podatke o aktivnostima i punktovima organiziranoga kriminala u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.

Njihov raport upućuje na razgranatu terensku mrežu mafijaških klanova koja je klasični proizvod korumpiranih vlasti i gospodarske nestabilnosti na tradicionalno tranzitnom i strateški bitnom području. Švercom narkotika, cigareta, oružja, ukradenih automobila i ljudi ostvaruju se zarade koje premašuju stotine milijuna eura, a krajnja destinacija sve krijumčarene robe je Zapadna Europa. Prema kojoj put vodi preko Hrvatske, navodi Jutarnji list.

Ključnom “poslovnom” vrlinom Zapadnog Balkana definira se njegov dobar položaj između Afganistana, kao najvećega svjetskog proizvođača opijuma, i EU kao najvećega heroinskoga tržišta. Ova je regija, međutim, procijenjena i kao sve značajnije mjesto infiltracije kokaina u Europu, i to onoga latinoameričke proizvodnje koji se uvozi preko Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Da Balkanci nisu samo trgovci, nego i proizvođači opojnih supstanci, dokument argumentira primjerom Albanije kao najveće zemlje proizvođačice kanabisa na kontinentu, piše dnevnik.

Navode da izvješće globalne antikriminalne udruge locira cijeli niz pograničnih gradova prema Hrvatskoj kao glavne hot-spotove nezakonitih operacija.

Zanimljivo je da je najveći broj njih u političkom carstvu Milorada Dodika, ali i crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Punktovi u istočnome dijelu BiH, oko Bijeljine i Zvornika, specijalizirani su navodno za šverc migranata, krivotvorenog novca, lažnih modnih brendova, ali i droge i automobila. Granični prijelaz Rača između BiH i Srbije jedan je od značajno propusnih ventila gdje je na glasu izražena korumpiranost lokalnih carinika. Glavna kriminalna zona, koja Hrvatsku čini naročito izloženom mafijaškim poslovima, smještena je, prema ovom dokumentu, u Trebinju.

Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog kriminala u doglednoj budućnosti prognozira dodatno jačanje poslova regionalne mafije kroz velike infrastrukturne projekte poput gradnje jadranskojonske autoceste, navodi Jutarnji. Dodaju i da organizacija procjenjuje kako postoji opravdan rizik da Zapadni Balkan postane digitalna slijepa točka u europskom dvorištu, a time i potencijalna baza za cyber napade i špijunažu zone EU.

Zaobišli Makedoniju, favoriti Srbija i Bugarska
Upravni odbor njemačkog automobilskog giganta uskoro bi, navodno, trebao donijeti odluku o izgradnji nove tvornice u kojoj bi istovremeno trebalo proizvoditi više različitih modela. Tvornica će se graditi na “istoku Europe”.

Najranije krajem travnja trebalo bi biti odlučeno hoće li “jedna strana kompanija” investirati u Srbiju, što bi bila “najveća, najvažnija i najmoćnija” investicija za cijelu zemlju, u par puta je najavljivao predsjednik Aleksandar Vučić.

Ime kompanije do sada nije otkrio, ali je zato početkom veljače izjavio da je “Srbija trenutno broj jedan u pregovorima u odnosu na druge dvije zemlje, članice EU-a iz središnje i istočne Europe”, prenosi Deutsche Welle.

Je li riječ o njemačkom Volkswagenu? Upravni odbor tog automobilskog giganta uskoro bi, navodno, trebao donijeti odluku o izgradnji nove tvornice u kojoj bi istovremeno trebalo proizvoditi više različitih modela. U autokoncernu to zovu “Mehrmarkenfabrik”.

O svemu tome pisali su i njemački mediji, spominjući samo da je riječ o “istočnoj Europi”. Možda o Bugarskoj?

Mediji u Bugarskoj uveliko pišu o tome, navodeći pri tom još neke detalje: tvornica bi trebala početi s radom 2023. godine, a proizvodila bi 300.000 automobila godišnje – pet modela Volkswagena, Škode i SEAT-a. Prvobitno su, navodno, u igri bile Bugarska, Rumunjska, Srbija, Turska, a možda i Sjeverna Makedonija, ali je u ovom trenutku, kako prenose, favorit Bugarska.

Na više upita koje je redakcija DW na bugarskom uputila u sjedište Volkswagena s pitanjima kada se očekuje odluka i koji su okvirni uvjeti koje taj koncern postavlja, odgovoreno je da “odluka još nije donesena” i da će ih “odmah obavijestiti kad nešto bude službeno”. “Volio bih da se to dogodi, ali, naravno, Bugarska je u oštroj konkurenciji sa svojim susjedima”, rekao je za DW Mitko Vasilev, predsjednik Njemačko-bugarske industrijsko-trgovinske komore (GBITK).

On kaže kako je riječ o investiciji od 1,4 milijarde eura, a trebalo bi biti zaposleno oko 5.000 ljudi uz 650 inženjera, a sve to na površini od 400.000 kvadratnih metara. “Bugarska ima prednost jer je članica Europske unije, situacija ovdje je mirna, a ekonomski odnosi su čudesni”, naglašava Vasilev.

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

Bugarska neće pristupiti UN-ovu sporazumu o uređenju migracija diljem svijeta i neće sudjelovati na konferenciji u Maroku na kojoj idući tjedan dokument treba biti prihvaćen, objavila je u srijedu, a iz Belgije stiže vijest da bi upravo zbog tog pitanja mogla pasti vlada, prenose agencije.
Bugarska vlada desnog centra najavila je da će se suzdržati od glasanja na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda kada na red dođe Sporazum o migracijama. Ta članica EU-a leži na glavnoj migrantskoj ruti s Bliskog istoka prema zapadnoj Europi i već poduzima korake da spriječi ilegalnu migraciju i štiti vanjske granice Unije.

Proces izrade sporazuma zvanog još i Marakeški po gradu gdje treba biti prihvaćen 10. i 11. prosinca, počeo je usvajanjem Njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima iz 2016. koju su prihvatile sve 193 zemlje članice UN-a s izuzetkom Sjedinjenih Država koje su se povukle. “Na ovom stupnju, bugarska vlada vjeruje da odluka o nepristupanju Globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama u najvišoj mjeri štiti interese zemlje i njezinih građana”, objavila je u srijedu vlada, prenosi agencija Reuters.

Među zemljama Europske unije Mađarska, Češka, Poljska i Slovačka već su objavile da neće pristupiti sporazumu, što je znak da europski blok sve više smanjuje otvorenost prema prihvaćanju izbjeglica i migranata nakon velikog vala 2015. godine.

Globalni kompakt napisan je zbog najvećeg priljeva migranata u Europi nakon Drugog svjetskog rata od kojih su mnogi u bijegu od ratova na Bliskom istoku. Migrantsko pitanje izazvalo je krizu u Belgiji gdje se flamanska nacionalistička stranka N-VA, članica vladajuće koalicije, protivi Marakeškom sporazumu, a premijer Charles Michel obvezao se potpisati ga.

Nakon neuspjeha da razriješe razmiricu u utorak Michel je najavio da će zatražiti mišljenje parlamenta, piše agencija dpa, ali je čelnik stranke N-Va Peter De Roover najavio: “Ova vlada neće u Marakeš potpisati sporazum” i on nije obvezujuć. Austrija je najavila da ga neće potpisati, a upitno je i pristupanje Italije jer se Kompaktu protivi potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini iz vlade desnog centra.

U Nizozemskoj je nedavna anketa pokazala da je 41 posto ispitanika protiv potpisivanja Globalnog kompakta, a 34 posto je ‘za’. I Švicarska, koja nije članica EU-a, najavila je da neće pristupiti Marakeškom sporazumu, a izvan Europe povukla se i Australija.

Komisija pomaže planovima Grčke i Bugarske za izgradnju i korištenje prekograničnog plinovoda vrijednosti 240 milijuna EUR, radi veće sigurnosti i diverzifikacije opskrbe energijom EU-a, bez nepotrebnog narušavanja tržišnog natjecanja.
Naime, financirat će se 182 km prekograničnog plinovoda između Grčke i Bugarske (IGB), odnosno između grčkog grada Komotinia i bugarskog Stara Zagora. Plinovod bi trebao od 2021. godine transportirati 3 milijarde m3 plina godišnje iz Grčke prema Bugarskoj, a u kasnijim fazama projekta ta količina bi se mogla povećati i na 5 mlrd. m3 te bi bio mogući i povratni tok plina iz Bugarske u Grčku. Projekt će financirati dioničari zajedničkog pothvata s 46 mil. EUR,

Europski energetski program za oporavak s 45 mil. EUR, kojim, zatim zajam Europske investicijske banke (EIB) od 110 mil. EUR i 39 mil. EUR iz bugarskog državnog proračuna putem operativnog programa ‘Inovacije i konkurentnost 2014-2020’. Komisija će dati potporu projektu tako da će Bugarska odobriti bezuvjetno (besplatno) državno jamstvo tvrtki ‘Bulgarian Energy Holding’ za pokriće zajma od 110 mil. EUR koje će tvrtka dobiti od Europske investicijske banke i direktnim financiranjem s 39 mil. EUR iz bugarskog operativnog programa ‘Inovacije i konkurentnost’ 2014-2020. Uz to, treba istaknuti i fiksni porezni režim koji će se primjenjivati na bugarsku tvrtku ICGB (osnovanu za izgradnju i korištenje plinovoda IGB) 25 godina od početka komercijalnih operacija, a bit će uređen međuvladinim sporazumom između Bugarske i Grčke.

Grčka tvrtka ‘Public Gas Corporation of Greece’ (DEPA) ni bugarska ‘Bulgarian Energy Holding’ neće moći rezervirati više od 40% kapaciteta novog plinovoda jer će najmanje 60% biti otvoreno za konkurente koji žele prodavati plin na tim tržištima. Projekt će udvostručiti ulazne kapacitete plina u Bugarsku i diverzificirati ulazne puteve u Jugoistočnu Europu povećanjem tranzitne sposobnosti zemalja tih regija i iskorištavanjem drugih prekograničnih pravaca s Rumunjskom i Srbijom, objavila je Komisija, a prenosi Energetika-net.

U Jugoistočnoj Europi najviše veleprodajne cijene za baznu električnu energiju u drugom kvartalu 2018. godine bile su u Grčkoj , a najniže u Bugarskoj , dok su u Srbiji i Hrvatskoj cijene bile 41, odnosno 43 eura za MWh, prema novom izvješću Europske komisije.
Veleprodajne prosječne cijene za baznu i vršnu električnu energiju u Jugoistočnoj Europi su naglo porasle od travnja, kada su bile 49 eura za MWh, do lipnju kada je zabilježeno više od 60 eura za MWh. Stalni rast cijena u tom dijelu Europe početkom ljeta je bio posljedica i temperatura, koje su za nekoliko stupnjeva bile više od prosječnih za ovo doba godine, što je povećalo potrošnju kupaca za potrebe hlađenja.

Što se tiče cijele EU, prosječne veleprodajne cijene električne energije u drugom kvartalu bile su 44 eura za MWh, što je godišnji rast od 18 posto. Niže cijene električne energije u Bugarskoj su možda bile posljedica povećanja proizvodnje u nuklearnim elektranama, koje, uz elektrane na lignit i hidroelektrane, mogu osigurati proizvodnju bazne električne energije uz niske troškove, navodi se u izvješću. Zbog takvih niskih cijena u Bugarskoj povećao se izvoz u susjedne zemlje, uglavnom u Grčku, Srbiju i Makedoniju.

U travnju 2018. godine udio obnovljivih izvora (voda, biomasa, vjetar i Sunčana energija) dostigao je 38 posto u proizvodnji električne energije EU-a, što je najviše od početka mjerenja ovih podataka, i prvenstveno rezultat dobre proizvodnje iz hidroelektrana i vjetroelektrana u najvećem dijelu Europe, naglašeno je u izvješću. Tako je u travnju ukupna proizvodnja iz obnovljivih izvora u EU bila veća od 80 TWh. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, u drugom kvartalu 2018. udio fosilnih goriva (kombinacija krutih goriva i plina) smanjen je s 33 posto na 30 posto, dok je udio obnovljivih izvora porastao s 32% na 37%, objavio je Balkan Green Energy News.


Povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, izgradnja desetina energetskih objekata, ulaganje u prijenosnu mrežu te održivost rudnika i modernizacija proizvodnje, samo su neki od ciljeva Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine, koja je nedavno usvojena u Savjetu ministara BiH. Ipak, susjedna država ostat će solidno uronjena u proizvodnju energije iz fosilnih goriva. Istodobno, rast će cijena električne energije zbog veće penetracije obnovljivaca, prije svega korištenjem hidropotencijala, dok će vjetar i Sunce u finalnoj potrošnji rasti po vrlo malim stopama od 12%, odnosno 2,8% do 2035.. Ono što je gotovo sigurno, je da će zbog poticaja za ulaganja u obnovljive izvore energije samo po toj osnovi cijena električne energije u BiH do 2035. godine porasti najmanje 13% jer će za naknade trebati izdvojiti 115 mil. eura i to pod uvjetom da ostali troškovi (cijena električne energije, mrežarina i PDV) ostanu isti.

Hrvatski premijer Andrej Plenković sudjeluje u utorak u Ženevi na sastanku šefova država ili vlada u okviru strateškog dijaloga o zapadnom Balkanu u organizaciji Svjetskog gospodarskog foruma.
Premijer Plenković je najavio da će taj sastanak, koji je počeo u utorak ujutro, biti prigoda za razgovore o posljedicama referenduma u Makedoniji, sigurnosnoj situaciji i razgovorima koji se vode između Srbije i Kosova te za analizu stanja u BiH uoči općih izbora sljedeći vikend.

Plenković je rekao da je cilj današnjeg sastanka raspraviti kako države jugoistoka Europe mogu ići naprijed prema svom temeljnom cilju, članstvu u EU-u, u čemu im Hrvatska može pomoći.

“Želimo vidjeti kako će se riješiti nekoliko bitnih političkih i sigurnosnih pitanja i također pomoći u transferu znanja u pogledu onoga što te zemlje mogu očekivati u okviru pregovora. To je naša strateška pozicija i mislim da je važno, pripremajući se za naše predsjedanje na početku mandata nove Komisije i novog Europskog parlamenta, novog predsjednika Europskog vijeća, da damo zamah tom procesu u prvoj polovici 2020. kada ćemo predsjedati Vijećem EU-a”, rekao je Plenković u ponedjeljak navečer.

Na skupu, osim Hrvatske, sudjeluju i predsjednici država ili vlada ili ministri iz Albanije, Bugarske, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Njemačke, Slovenije, Slovačke, Srbije, Švicarske i Turske.

Hrvatski premijer Andrej Plenković ponovio je u ponedjeljak u Ženevi da se od početka zauzima za to da se afera SMS rasvijetli do kraja.

Rekao je to komentirajući informaciju da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović po povratku iz SAD-a od nadležnih službi zatražila detaljne informacije o aferi te zahtjev oporbe da se osnuje istražno povjerenstvo za taj slučaj. “Što se tiče istrage oko SMS-a, tu se u cijelosti slažemo. Tu priču treba apsolutno rasvijetliti do kraja i to je moj stav od početka, od kada sam saznao za to. Što se tiče ove druge inicijative, vidjet ćemo koliko je primjerena”, izjavio je Plenković novinarima.