Radovan Karadžić je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 40 godine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u četvrtak je bivšeg vođu bosanskih Srba proglasio krivim za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, opsadu Sarajeva, uzimanje vojnika UN-a za taoce, te za progon, istrebljenje, deportaciju i ubojstvo i zločine protiv čovječnosti u ratu u BiH, ali nije kriv za genocid u sedam drugih općina u BiH.
Karadžić je u 11 točaka optužnice optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u ratu u BiH. Raspravno vijeće će na kraju očitovanja po svim točkama optužnice izreći kaznu. Za komentar smo upitali uglednog povjesničara i kolumnista Jutarnjeg lista, prof. dr. sc. Ivu Banca sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
S obzirom da se u presudi kaže kako je Republika Srpska nastala na genocidu je li moguće stanje na terenu promijeniti?
Povelja UN-a pretpostavlja međunarodno pravo koje ne vidimo baš svaki dan. Tako da, ovo što oni kažu ima velike važnosti jer govori o samoj suštini priče. Međutim, u BIH mnogi jednostavno ne žele sve ovo uzeti za ozbiljno. U RS-u, koji je nastao na genocidu, imamo slavljenje dana kada je odlučeno da se takva RS uspostavi. To je čak postalo dio vjerskog ceremonijala. Prošlog tjedna imali smo i nevjerojatan spektakl kada je Milorad Dodik otvorio studentski dom s imenom Radovana Karadžića. Oni se ponašaju kao da to nema implikacija. Štoviše, Dodik je anticipirao da će doći do takve presude i rekao je da će takva presuda biti korištena od Bošnjaka protiv RS-a. To je pravo lice ljudi koji su svjesni svega kako je počelo, ali radi toga nisu uzrujani.
Je li nedostatak uzrujanosti posljedica geopolitičke zaštite?
To je jedan element, ali i da nema toga, bilo bi vrlo teško natjerati Dodika i kompaniju shvatiti kako je to što rade jednostavno neprihvatljivo. Tko je taj koji bi proveo odluku Haaškog tribunala? To bi pretpostavilo neku intervenciju, koja nije vidljiva na vidiku. Živimo u jednom pravnom zrakopraznom prostoru. Imamo odluku koja ništa ne može promijeniti na terenu, a upravo to je tragedija Haaškog tribunala. Jer, oni su krenuli na posao u vjeri da sprječavaju nešto slično i da vraćaju stanje na situaciju prije rata. Zato su pravili niz kompromisa, igrali su se politike pa onda kada donesu neupitnu odluku, sve je to na neki način relativizirano.
Hoće li sve ovo imati posljedice za treći entitet i preustroj BIH?
Uvijek sam bio protiv trećeg entiteta, tako da to za mene nije neka dilema. Neki ljudi svašta traže, no to nema veze s genocidom. To nije dobro traženje, tim više što neki računaju na Dodika. Ako je Srbija digla ruke od Dodika nejasno je kako se može biti tako glup i raditi poslove s njime. Nevjerojatna glupost nekih hrvatskih političara koji računaju na raspuklog diktatora. Nadam se da će to doći kraju. Postalo je jasno nakon izbora Predsjednice da više nećemo davati pomoć Dodiku. To nije bilo jasno pod Josipovićem, koji je tamo išao svirati klavir Dodiku. Neki su shvatili da to baš ne ide. Tek sada će shvatiti kad je na vlast došao novi HDZ. Ipak, ima nekih koji to ne shvaćaju, koji „uskrsavaju iz mrtvih političara“. To su ovi ivići pašalići koji imaju svoje kombinacije
