[vc_row][vc_column width=”1/3″]dr.sc. Kristijan Kotarski[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Analiza je objavljena na stranicama Udruge poreznih obveznika Lipa, a mi je prenosimo u cijelosti[/vc_column][/vc_row]

1. Zbirni pregled paketa mjera Ministarstva rada i mirovinskog sustava

Na sjednici Vlade RH 17. ožujka predložen je paket od 63 mjere sa svrhom pružanja pomoći poslovnim subjektima pogođenima posljedicama epidemije koronavirusa. Ova analiza posvećena je paketu mjera Ministarstva rada i mirovinskog sustava s posebnim naglaskom na potpore za očuvanje radnih mjesta u sektorima pogođenima koronavirusom i privremenu mjeru suspenzije potpora za samozapošljavanje i zapošljavanje, a sve s ciljem osiguranja dodatne likvidnosti za očuvanje radnih mjesta. Obje mjere bit će sagledane iz kritične perspektive. Uz njih će se također elaborirati prijedlog dugoročno održivijeg modela pomoći poslovnim subjektima pogođenima egzogenim okolnostima na koje nisu mogli utjecati u pripremi svojih poslovnih planova. Preostale mjere usvojene od strane Hrvatskog sabora poput mjere za zadržavanje sezonskih radnika i odgode plaćanja novčane naknade za sve poslodavce obveznike kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom zaslužuju pohvale, premda je Ministarstvo u sklopu ove zadnje mjere moglo otići korak dalje i ukinuti obvezu poštivanja kvote kao dodatnog nameta poslodavcima. Osim toga, mjere koje uvažavaju utjecaj poremećaja izazvanog pandemijom na dinamiku i način realizacije EU projekata također predstavljaju dobro rješenje.

Ipak, kada se sve mjere spomenutog Ministarstva gledaju zbirno nemoguće je oteti se dojmu kako je u ovom trenutku propuštena važna prilika za donošenje odlučnijih mjera i razvoj robustnog modela koji bi dugoročno omogućavao očuvanje radnih mjesta u privatnom sektoru uslijed nastupanja izvarednih okolnosti. Predloženi paket mjera imat će stoga dugoročno negativan utjecaj na nekoliko komponenti Indeksa konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma i to ne zbog onoga što te mjere ciljaju postići, već primarno zbog toga što propuštaju učiniti značajno više u postojećim uvjetima neizvjesnosti. To se prije svega odnosi na trošak otpremnina, praksu zapošljavanja i otpuštanja, stupanj fleksibilnosti određivanja plaća, provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja, osiguranje stabilnosti javnih politika, dugoročnu viziju i responzivnost vlade na promjene u okruženju, o čemu će biti više riječi u drugom djelu analize.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predložilo je financiranje 100 posto troška neto minimalne plaće u naredna tri mjeseca, uz mogućnost produženja, čime bi bilo obuhvaćeno oko 400 tisuća radnih mjesta.  Valja ponoviti, usvajanje postojećih mjera svakako predstavlja bolju opciju od opcije ne-činjenja, ali ne ide dovoljno daleko u kreiranju sustava koji je u budućnosti u stanju amortizirati šokove sličnog intenziteta, bez potrebe sazivanja hitnih sjednica Vlade na kojima se najčešće predlažu i usvajaju vatrogasne mjere. Povrh svega, vremenski od horizont od tri mjeseca u ovome trenutku nije dovoljan da usidri investicijska očekivanja i posljedično stabilizira zaposlenost. Nasuprot tome, sustav koji produžuje vremenski horizont poslodavaca i posloprimaca, te pozitivno utječe na investicijska očekivanja, utjelovljen je u njemačkom modelu naknade za rad na skraćeno vrijeme, a sličan model razvila je i Austrija.

2. Njemački model naknade za rad na skraćeno radno vrijeme

Suštinu njemačkog modela čini mogućnost poslodavaca da uslijed pada obujma posla ili narudžbi Federalnoj agenciji za zapošljavanje prijavljuju prelazak na režim skraćenog radnog vremena pod pretpostavkom da se trećina radnog kolektiva suočava s minimalno 10-postotnim smanjenjem mjesečne bruto plaće. Za taj korak potrebno je ishoditi suglasnost radničkog vijeća ili svih zaposlenika, ukoliko potonje ne postoji u organizacijskom ustrojstvu poduzeća. Dilema između otpuštanja ili smanjenja nadnica kod samih zaposlenika ublažena je nadoknadom izgubljenog dijela nadnice. U slučaju ulaska u dotični režim, svi zaposlenici, čak i oni koji će pretrpjeti smanjenje plaće manje od 10 posto ostvaruju pravo na naknadu koju isplaćuje Federalna agencija, do maksimalnog iznosa bruto plaće od 6900 EUR mjesečno.

U tom slučaju poslodavci mogu smanjiti troškove rada i sačuvati likvidnost time što se posloprimcima isplaćuje naknada koja pokriva 60% izgubljene neto plaće, dok posloprimci s djetetom u kućanstvu primaju 67% i to u trajanju od 12 mjeseci. Ovo vrijedi za vlastite zaposlenike kao i agencijske zaposlenike. Poslodavac uplaćuje doprinose na 80% iznosa plaće za radne sate koje je zaposlenik stvarno odradio. Osim toga, model je po izbijanju globalne financijske krize 2008. osnažen mjerom prema kojoj je Federalna agencija u prvih šest mjeseci na sebe preuzela teret plaćanja 50% socijalnih doprinosa na ukupan fond neodrađenih radnih sati na koje je zaposlenik prijavljen, a od sedmog mjeseca nadalje cjelokupan iznos doprinosa. U slučaju dodatnog strukovnog usavršavanja i obrazovanja, podmirivanje socijalnih doprinosa na skraćeni fond sati preuzima Federalna agencija već od prvog dana korištenja modela i pokriva čak 25-80% troškova izobrazbe.

Naravno, u svrhu suzbijanja zloupotrebe samog modela i mogućnosti prebacivanja tereta isplate plaća vlastitim zaposlenicima na druge poslodavce, ili u ekstremnim slučajevima na porezne obveznike kada se iscrpe sredstva Federalne agencije, skraćenje radnog vremena treba biti privremeno i neizbježno.   To se primarno odnosi na nepridviđene nesreće, strukturne promjene u ekonomiji, nenadani i oštri pad agregatne potražnje ili jednostavno višu silu poput korona virusa. Naravno, prije nego što se kvalificiraju za dotičnu mjeru poslodavci moraju iskoristiti višak dana godišnjeg odmora iz prethodne godine i neplaćene prekovremene sate zaposlenika.

O učinkovitosti modela naknade za skraćeno radno vrijeme u poboljšanju makroekonomskih prilika najbolje govori usporedba kretanja BDP-a i zaposlenosti u Hrvatskoj i Saveznoj Republici Njemačkoj u periodu od 2007. – 2018. godine. U najgorem periodu krize od drugog kvartala 2008. do kraja 2009. godine u Njemačkoj je BDP pao za 5 postotnih bodova u odnosu na pretkriznu razinu, što nije bio slučaj s ukupnim brojem zaposlenih.  U Hrvatskoj pak u istom razdoblju bilježimo snažan negativan trend za obje promatrane varijable. Naravno, rapidno smanjenje ukupnog broja zaposlenih nije moguće zaustaviti isključivo oslanjanjem na ovaj model s obzirom da su u široj slici bitne i druge javne politike poput obrazovne i mirovinske. Osim toga, intenzitet krize i pad zaposlenosti presudno određuje razina makroekonomskih neravnoteža stvorenih prije poremećaja, te ne najmanje važno, ukupan fiskalni kapacitet države koji u takvim situacijama podržava anti-ciklički karakter ekonomske politike.

3. Koronavirus i model naknade za rad na skraćeno radnog vrijeme

Ovih dana u Njemačkoj je donesena odluka s retroaktivnom primjenom od 1. ožujka 2020. koja podrazumijeva dodatno labavljenje kriterija za ulazak poduzeća u režim skraćenog radnog vremena u svjetlu nadiruće recesije inducirane koronavirusom. Prema toj odluci, poslodavci mogu koristiti mjere 24 umjesto 12 mjeseci i režim skraćenog radnog vremena može se aktivirati čak i kada je samo 10% radnog kolektiva pogođeno smanjenjem volumena posla te posljedično otpuštanjem ili smanjenjem nadnica. Osim toga, donesena je odluka da Federalna agencija podmiruje socijalne doprinose na skraćeni rad tijekom cjelokupnog perioda korištenja skraćenog rada. Ovi potezi pokazuju snagu njemačkog odgovora na očekivanu krizu i proaktivan pristup u slučaju još poraznijeg scenarija. Osim toga, austrijsko Nacionalno vijeće također je usvojilo sličan set mjera ovaj tjedan. Prema novim mjerama zaposlenici u Austriji dobivaju 90 % iznosa za neto plaće do 1700 EUR, 85% do 2685 EUR, a od 2686 EUR do maksimalne osnovice za obračun doprinosa od 5370 EUR vrijedi nadoknada od 80%. Usvojene mjere trajat će minimalno 6 mjeseci. Nakon svega do sada navedenoga valja zaključiti kako bi ovu krizu trebalo iskoristiti za izgradnju sličnog sustava po uzoru na Njemačku i Austriju. Stoga treba odgovoriti na pitanje koje bi zapravo bile prednosti ovog modela za očuvanje i jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva?

4. Prednosti modela naknade za rad na skraćenog radno vrijeme za hrvatsku konkurentnost

• Njemački model koji transcendira ad hoc karakter usvojene mjere Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a koja pokriva tri neto plaće, omogućava stabilizaciju investicijskih očekivanja tijekom duljeg razdoblja od tri mjeseca. Time se doprinosi manjoj fluktuaciji radne snage unutar poduzeća koja se događa u slučaju značajnih otpuštanja. U protivnom dolazi do urušavanja postojećih timova i uhodane podjele poslova, a otkazi koji su se mogli spriječiti skraćivanjem radnog vremena definitivno smanjuju radni moral preostalih zaposlenika i produbljuju neizvjesnost.
• Prilikom samog čina otpuštanja dio otpuštanja predstavlja ozbiljni financijski trošak u slučaju zaposlenika koji ostvaruju pravo na otpremninu. Nakon toga, po završetku krize, poslodavci su primorani tražiti nove zaposlenike što predstavlja ogroman trošak, pogotovo za one bez vlastitih odjela ljudskih resursa, a to su primarno mala i srednja poduzeća koja čine 99,7 % ukupnih poduzeća u Hrvatskoj. Osim gubitka vremena i novca (interni izračun jedne hrvatske agencije za zapošljavanje barata s prosječnim troškom novog zapošljavanja od 35.000 kuna), uhodavanje novog zaposlenika u posao također čini dodatan trošak. Sve navedeno bitno erodira njihovu konkurentnost na tržištu.
• Povezano s prethodnom točkom, nagli gubitak radnih mjesta i dosadašnje iskustvo bržeg oporavka jezgre eurozone na čelu s Njemačkom ponovno potencira scenarij emigracije, što pak dovodi do pojave uskih grla u procesu zapošljavanja, pogotovo kvalificirane radne snage.
• Nezaposlenost uslijed iznimno nepovoljnih ekonomskih okolnosti dovodi do pojave socijanih troškova poput porasta obiteljskog nasilja, negativnog utjecaja na mentalno i tjelesno zdravlje, korištenja opijata, a sa svakim danom izvan zaposlenja sve više dolazi do izražaja erozija potrebnih vještina i kvalifikacija koje pojedinci posjeduju.
• Ovakav model djelomično kompenzira kupovnu moć zaposlenika, pojačava njihov osjećaj sigurnosti i motivacije, te doprinosi bržem oporavku putem izglađivanja oscilacija u osobnoj potrošnji.
• U oba scenarija, bilo masovnih otpuštanja i korištenja automatskih stabilizatora ili modela skraćenog radnog vremena dolazi do trošenja uplaćenih doprinosa za zapošljavanje, a u izvanrednim situacijama i novaca poreznih obveznika. Dakle, poanta ovog modela jest u tome da se putem potrošnje uplaćenih doprinosa i poreznih sredstava ide na realizaciju višestrukih ciljeva osim ispunjenja cilja kratkoročne stabilizacije zaposlenosti.
• Uz trenutačno nepostojanje modela skraćenog radnog vremena po uzoru na Njemačku i Austriju koji bi održavao zaposlenost u periodu teške krize, mjera Ministarstva rada i mirovinskog sustava kojom se suspendira potpora za samozapošljavanje i zapošljavanje dodatno otežava stanje na tržištu rada budućim nezaposlenim osobama. To je naročito vidljivo iz dosadašnjih brojki koje su pokazivale da se na taj instrument odlučuje sve više nezaposlenih osoba. 2017. godine izdano je 5.824, 2018. 10.036, a 2019. 15.069 potpora za samozapošljavanje. Dakle, u slučaju izostanka austrijskog ili njemačkog modela u krizi ovakvog tipa, suspenzija isplata za samozapošljavanje i zapošljavanje predstavlja dodatan udar na gospodarsku stabilnost države.

5. Utjecaj postojećeg paketa mjera na stabilnost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva

U postojećim uvjetima kada se očekuje dubinska recesija potrebno je osigurati minimalno 10 milijardi kuna za financiranje prethodno elaboriranog modela i spašavanje radnih mjesta u privatnom sektoru, s posebnim naglaskom na poduzeća koja su izvoznici dobara i usluga i doprinose priljevu deviza. Poduzeća koja ostvaruju više od 40 % prihoda s državnim tijelima (isključujući EU sredstva) ne bi se mogla kvalificirati za ulazak u navedeni model s obzirom da njihova likvidnost neće biti ni približno oslabljena kao likvidnost izvoznika i ugostitelja. Svaka granica je pomalo arbitrarna pa tako i ova, ali ona služi diferencijaciji onih koji su više i manje pogođeni krizom. Povrh predloženih 3,9 milijardi kuna od strane Ministarstva rada i mirovinskog sustava potrebno je namaknuti dodatnih 6,1 milijardi kuna, a to je moguće pod pretpostavkom topljenja nataloženog financijskog sala u sklopu dvije važne rashodovne stavke opće države, javne nabave te mase plaća javnih i državnih zaposlenika. Odustajanje od povišica u iznosu od 3,5 milijarde kuna za 2020. godinu (uz iznimku medicinskog osoblja i policije kao službi s pojačanim režimom rada) i smanjenje rashoda za javnu nabavu u iznosu od 10% (cca. 4.6 milijardi kuna prema zadnjim dostupnim podacima Izvješća o javnoj nabavi za 2018. godinu) omogućilo bi značajan fiskalni kapacitet za pomoć sektorima prerađivačke industrije, turizma, logistike i građevine koji zapošljavaju približno 400.000 zaposlenika. Na ovaj način bilo bi moguće osigurati prosječan iznos od 25.000 kuna po zaposlenome u periodu od 12 mjeseci čime bi se stabilizirala dugoročna očekivanja i smanjila neizvjesnost. Nakon političke odluke u smjeru usvajanja modela sa skraćenim radnim vremenom Ministarstvo bi trebalo dodatno razraditi detalje poput maksimalne visine bruto plaće zaposlenika koji mogu koristiti naknadu, minimalni osigurani iznos neto plaće i postotak kompenzacije izgubljenog dijela neto plaće za plaće veće od minimalca.

Aktualni i usvojeni kriteriji za korištenje isplate naknade od 3250 kuna neto u trajanju od tri mjeseca nisu postavljeni dovoljno inkluzivno i podrazumijevaju prevelik trošak implementacije i administriranja, te bi usvajanje njemačkog modela olakšalo snalaženje poduzetnicima i nadležnim državnim tijelima. Naime, pad obujma prihoda trebao bi se definirati puno jednostavnije tako što bi se prihod ostvaren u prošloj godini podijelio sa 12 i na taj iznos primijenio pad od 20 posto. Osim toga, uvjet zadržavanja zaposlenih u periodu od minimalno tri mjeseca nakon isteka korištenja sredstava jest prerestriktivno formuliran, pogotovo ukoliko se u međuvremenu okolnosti promijene na gore. Isto vrijedi i za dio koji se odnosi na nemogućnost otpuštanja u periodu korištenja financijskih sredstava države, što bi moglo obeshrabriti dio potencijalnih korisnika. Naime, njemački model naknade za rad na skraćeno radno vrijeme predviđa mogućnost otkaza za zaposlenike u režimu skraćenog radnog vremena u slučaju da tijekom perioda korištenja mjera dođe do dodatnog i opravdanog pada narudžbi i gubitka važnih klijenata. Konačno, nelogično je da se u istom periodu zabranjuje dodatno zapošljavanje ukoliko to nameće priroda poslovnih aktivnosti, pa njemački model uvažava podjelu poslovanja u većim kompanija prema odjelima koji često imaju razlitičite potrebe.

Pod pretpostavom zadržavanja na postojećim i nedovoljno ambicioznim mjerama Ministarstva, korištenje metodologije Svjetskog gospodarskog foruma ukazuje na pogoršanje indikatora koji se odnose na zapošljavanje i otpuštanje, stupanj fleksibilnosti određivanja plaća, provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja, osiguranje stabilnosti javnih politika, dugoročnu viziju i responzivnost vlade na promjene u okruženju. Konačno, šteta bi mogla biti daleko veća ukoliko u ovome trenutku druge članice EU-a poduzmu učinkovitije i odlučnije mjere u nastojanju sprječavanja zaraze gospodarstva posljedicama korona virusa. U tom slučaju čak će i oni izvoznici koji su se uspjeli zadržali na nogama značajno zaostati za europskom konkurencijom koja je tijekom krize uspjela kvalitetnije sačuvati vlastite kapacitete, stoji u analizi