Vladin program nacionalnih reformi, sudeći prema do sada dostupnim informacijama, predstavlja korak u pravom smjeru, ali nije dovoljno ambiciozan te ne sadrži odgovore na pitanja kako i kada bi se te reforme mogle ostvariti, smatraju ekonomski analitičari.

Vlada bi, prema najavama, na ovotjednoj sjednici trebala prihvatiti Nacionalni program reformi za 2016. godinu, koji bi zajedno s Program konvergencije za slijedeće trogodišnje razdoblje trebala do kraja travnja dostaviti Europskoj komisiji. Program reformi dokument je u kojem bi trebale biti sadržane mjere kojima Vlada planira rješavati strukturne izazove s kojima se suočava država, sukladno preporukama Vijeća Europske unije. Članice Europske unije u sklopu Europskog semestra odnose Nacionalni program reformi do kraja travnja svake godine.

Program konvergencije je, pak, dokument kojim sve države članice EU usklađuju svoju ekonomsku politiku sa zajedničkim definiranim ciljevima i odredbama EU, a također se Europskoj komisiji predaje do kraja travnja svake godine. Na temelju tog dokumenta izrađuju se preporuke za članice te njihova provedba u praksi. Programom konvergencije Hrvatska ujedno izvještava o poduzetim koracima ka ispunjavanja preporuka Vijeća EU-a u okviru procedure prekomjernog proračunskog manjka, a izrađuje ga Ministarstvo financija u suradnji s Hrvatskom narodnom bankom.

Iako cjeloviti tekst tih dvaju dokumenata za ovu godinu nije objavljen, prema medijskim napisima, kao i ranijim izjavama članova Vlade, reforme bi trebale biti fokusirane na aktivaciju državne imovine, uspješnije povlačenje sredstava iz fondova EU, efikasniji rad javne uprave i pravosuđa, sređivanje stanja u zemljišnim knjigama te olakšavanje uvjeta za poslovanje poduzetnika.

Najavljene reforme predstavljaju korak u pravom smjeru, ocjenjuje ekonomski analitičar Damir Novotny u komentaru dosad dostupnih informacija o planiranim reformama, no dodaje i da nisu dovoljno ambiciozne te je pitanje hoće li rezultirati uravnoteženjem javnih financija u srednjem roku. Naime, pojašnjava Novotny, “glavna izvorišta stalnih deficita i stvaranja neproduktivnih ekonomskih struktura su mirovinski sustav, zdravstveni sustav, obrazovanje i visoko školstvo te sustav socijalnih transfera, a na žalost u tim sektorima vladin program, barem za sada, ne najavljuje značajnije promjene”.

Pritom naglašava da se strukturne reforme više ne mogu odgađati i to ne samo zbog procedure prekomjernog proračunskog manjka, u kojoj se Hrvatska nalazi od 2014. godine te obvezujućih preporuka Europske komisije, “već prije svega zbog opasnosti da će hrvatska ekonomija vrlo teško izaći iz opasnosti dugoročne stagnacije ako se reforme ne provedu”.

Novotny smatra da bi ciljevi strukturnih reformi prije svega morali biti trajno otklanjanje izvorišta stvaranja stalnih manjkova u javnom sektoru i uravnoteženje javnih financija, kao i smanjivanje javnog duga u srednjem roku. “Vlada bi, dakle, morala prioritetno predložiti mjere kojima bi se mijenjala rashodovna strana proračuna i mjere kojima bi se smanjo javni dug, koji je postao nepodnošljivo visok i koji je nastao pretjeranim javnim ulaganjima te kontinuiranim deficitarnim financiranjem javnih potreba”, kaže Novotny. Pritom napominje da je smanjivanje javnog duga u srednjem roku moguće prije svega prodajom državne imovine, dakle nastavkom procesa privatizacije.

“Vlada je u proteklih 15-tak godina pretjerano investirala, a te investicije nisu imale dovoljne multiplikacijske učinke na razvoj dugoročno održivih konkuretnskih struktura. Zbog toga je nužno da Vlada pokrene novi ciklus privatizacije, posebno javnih poduzeća u kojima je koncentriran veliki javni dug, poput HAC-a, ARZ-a, HEP-a i dr. Vlada može izložiti prodaji i svoje udjele u Ini, budući da dugoročno zadržavanje udjela u tom poduzeću ne može imati strateški značaj za nacionalnu ekonomiju”, smatra Novotny.

Kao dodatni izvor sredstava za smanjenje javnog duga vidi i prodaju paketa dionica u nekim manjim poduzećima, ali napominje i da je pitanje koliko se prodajom financijske imovine u manjim poduzećima novca može prikupiti.

Novotny kaže da bi Vlada nekom obliku privatizacije morala izložiti i viškove fizičkih kapaciteta u bolničkom i obrazovnom sustavu. “Izlaganje privatnoj konkurenciji bolničkog i visokoškolskog sustava, uz odgovarajuće prilagodbe sustava financiranja osobne zdravstvene zaštite i obrazovanja, kakve vidimo u razvijenim zemljama EU, moglo bi biti korisno ne samo zbog konsolidiranja javnih financija već i povećavanja efikasnosti državnih bolničkih i obrazovnih institucija”, smatra.

Ujedno kaže da je nužno i uvođenje poreza na nekretnine, koji bi zamijenio parafiskalne komunalne doprinose i naknade, jer je Hrvatska jedina zemlja u EU koja taj porezni oblik nije uvela u svoj porezni sustav, a nužnim ocjenjuje i sređivanje zemljišnih knjiga, što je, kaže, odavno je trebalo provesti, kao i promjene u javnoj upravi. “Međutim, to ipak nisu prioritetne reforme”, zaključuje Novotny.

Ekonomski analitičar Luka Brkić kazao je da je sve ono što je dosad objavljeno oko programa nacionalnih reformi previše općenito te da je tek nabrojano sve ono za što u društvu već odavno postoji konsenzus, ali da se nigdje ne navodi kako i kada bi se te reforme mogle ostvariti. “Na razini onoga što je objavljeno u medijima vezano uz program nacionalnih reformi, pokazuje se da su još jednom pobrojana sva problematična područja. U prvi se plan stavljaju zdravstveni i mirovinski sustav, privatizacija, nova politika kod javnih poduzeća, pravosuđe. To je nabrajanje manje-više svih stvari koje su poznate i koje su u segmentu potrebe za promjenama konsenzualno prihvaćene”, kazao je Brkić.

Istaknuo je isto tako da je danas u Hrvatskoj teško pronaći iole ozbiljnijeg čovjeka koji neće potvrditi da sva ta područja vape za reformama. To je uostalom, dodao je, isto ono što nam Europska komisija poručuje u okviru svojih semestara.

“To su stvari koje mi znamo, i to ne samo političke elite nego i stručna, a rekao bih i opća javnost. Riječ je o problemima konkurentnosti, izvoza, tržišta rada, obrazovnog sustava, javnog duga, deficita… Međutim, osnovno je pitanje, na koje nismo dobili odgovor, kako ćemo te reforme napraviti i kada ćemo ih napraviti. Hoćemo li ići sektor po sektor ili ćemo s reformom ići sveobuhvatno? Zanima me i kako ćemo sve te reforme izvesti a da pri tome dobijemo nešto što se zove win-win rješenje”, naglasio je Brkić.

To su temeljne stvari oko kojih se mora raspravljati, sučeljavati mišljenja i stavove, dok je sve ovo što je po medijima nabrojano vezano uz reforme na razini općih načela, dodaje. “Mirovinski sustav je neodrživ, ima velikih problema, rupa, možda čak i nepravdi. Na razini makro agregatnih pokazatelja to je svima jasno. Slično je i sa zdravstvenim sustavom, obrazovnim i sl. Sve to nije sporno, u tom se slažu i akademska zajednica, i stručna javnost, svi mi. Zanima nas, međutim, način izvođenja reformi, prioriteti, tajming, politike. To je nešto oko čega moramo raspravljati”, zaključio je Brkić.

Nacionalni program reformi za ovu godinu, koji će biti predstavljen na sjednici Vlade u četvrtak, donosi niz reformskih mjera u deset glavnih reformskih područja, a sve u cilju da se sukladno i preporukama Vijeća Europske unije riješe strukturni problemi s kojima se suočava Hrvatska.

Prema dosad poznatim podacima koji se mogu iščitati iz istupa pojedinih ministara, kao i iz prijedloga proračuna za ovu godinu, Vlada bi Europskoj komisiji do kraja travnja trebala poslati dokument u kojem predlaže deset glavnih reformi.

To su reforma zdravstvenog i mirovinskog sustava te javne uprave, kurikularna reforma, efikasnije upravljanje javnim poduzećima, smanjenje nestrateške državne reforme, pravedniji sustav dodjele socijalnih naknada, uređenje zemljišnih knjiga, veće ulaganje u istraživanje i razvoj te uklanjanje prepreka poslovanju.

U zdravstvenom sustavu predviđene su primjerice izmjene u sustavu dopunskog zdravstvenog osiguranja kako bi se povećali prihodi kroz veću cijenu police, o čemu je već govorio ministar zdravlja Dario Nakić. Tu je i reforma bolničkog sustava kroz funkcionalno povezivanje bolnica, reformu hitne medicine i racionalizacija nezdravstvenih usluga u bolnicama te reforma primarne zdravstvene zaštite i organizacija palijativne skrbi. Time se želi financijski stabilizirati zdravstveni sustav, odnosno riješiti problem dospjelih neplaćenih obveza koje sada iznose oko 2,5 milijarde kuna.

U mirovinskom sustavu Vlada će, kako se očekuje, predložiti skraćenje roka za produljenje dobi za odlazak u punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina te za izjednačenje dobi odlaska u mirovinu za muškarce i žene. Skratio bi se i rok za podizanje dobi za odlazak u prijevremenu mirovinu sa 60 na 62 godine, a prepolovio bi se i broj zanimanja kod kojih se ostvaruje beneficirani radni staž. Vlada time želi smanjiti priljev novih umirovljenika te ublažiti pritisak na državni proračun, a sve te najave već su izazvale negodovanje sindikata.

Najavljivana reforma javne uprave trebala bi, pak, uključivati novi sustav plaća, jedan kolektivni ugovor za državne i javne službenike, smanjenje broja agencija, jačanje sustava e-Građani te uvođenje sustava e-Poslovanje. Želi se, naime, postići veća pravednost u politici plaća, bolja učinkovitost rada državnih i javnih službenika, smanjenje rashoda i u konačnici podizanje kvalitete javnih usluga.

U programu reformi trebao bi se naći i efikasniji način upravljanja javnim poduzećima, primjerice kroz odabir članova uprava i nadzornih odbora tih poduzeća javnim natječajima, ali i praćenje rada javnih poduzeća, za što bi bio zadužen Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Jedan od ciljeva tih reformskih mjera bilo bi da politika vlasnika, odnosno države prema poslovanju tih poduzeća postane jasnija i usklađenija, a da se istodobno smanje mogući rizici poslovanja tih tvrtki za proračun.

U dijelu državne imovine koja nije strateška, pak, više su puta najavljivane prodaje npr. stanova, poslovnih prostora, zemljišta, ali i poslovnih udjela u trgovačkim društvima koja se ne nalaze na popisu strateških. Time se samo u ovoj godini planira u proračun uprihodovati najmanje 500 milijuna eura te na taj način djelovati i na smanjenje javnog duga, o čemu je u više navrata govorio i premijer Tihomir Orešković.

Nastavit će se i sa smanjivanjem tzv. parafiskalnih nameta, prema ranijim najavama za 300-tinjak milijuna kuna, a kako bi se smanjilo opterećenje gospodarstva i poboljšala poduzetnička klima u zemlji. Poduzetnicima bi trebalo pomoći i najavljeno sređivanje stanja u zemljišnim knjigama, posebice spajanje zemljišnih knjiga i katastra, što se očekuje već u drugoj polovini ove godine, a jedan je od preduvjeta da se u idućim godinama uvede porez na nekretnine.

Konkurentnost hrvatskog gospodarstva trebala bi povećati i provedba Strategije pametne specijalizacije, odnosno usmjeravanje ulaganja na područja s najvećim potencijalom za gospodarski rast, ali i značajan rast iznosa sredstava iz EU fondova od 664 milijuna eura koji su Hrvatskoj na raspolaganju. Temelj za povećanje pravednosti i učinkovitosti socijalnih naknada, pak, trebalo bi biti uvođenje imovinskog, odnosno dohodovnog cenzusa, ali i limita za akumuliranje socijalnih naknada. Sukladno najavama, u Programu reformi trebala bi se naći i kurikularna reforma, čije se eksperimentalno uvođenje predviđa već od slijedeće školske godine, a želi se postići bolja povezanost obrazovanja s potrebama društva i gospodarstva.