Analitičari: Gdje će Ivo Josipović?

Zagreb – Koliki je realan vlasnički udio bivšeg predsjednika Ive Josipovića u kapitalu od 1,1 milijun glasova osvojenih na predsjedničkim izborima, kakve su šanse njegovog budućeg političkog projekta i može li on biti relevantan čimbenik na predstojećim parlamentarnim izborima? Politički analitičari upozoravaju da osvojeni Josipovićevi glasovi na predsjedničkim izborima nisu samo njegovi i pitaju se što bi mogao ponuditi biračima a da već ne postoji na političkom tržištu?

Prema nekim informacijama, izbori bi se mogli održati već krajem travnja ili svibnja, a iako je tu još puno dvojbenih elemenata, logično je da će Milanović nastojati da sve alternativne opcije, centar i lijeve konstrukcije izbore dočekaju nespremni. Puhovski ne smatra da će Milanović nužno vući nove populističke poteze, već će se baviti svađama s predsjednicom. ‘A to mu neće biti teško jer ima svađalački karakter. Do sada se, na svoju žalost, nije smio otvoreno svađati s predsjednikom Josipovićem jer su ipak bili iz iste opcije, a sad može konačno otvoreno udarati. Stvari će izgledati drukčije i on bi na račun toga mogao dobiti poene kod dijela lijevih birača’, objasnio je Puhovski. On je uvjeren da će Josipović sudjelovati na predstojećim izborima, kad god oni bili, jer ima osjećaj da ga SDP, blago rečeno, nije podržao punom snagom i da je dobrim dijelom zbog toga izgubio predsjedničke izbore. Ujedno, Puhovski procjenjuje da Josipović zbog bezrezervne podrške HNS-ovaca, tamo gdje ih ima, smatra da ima neku vrstu obveze izaći u novom sastavu, u kojemu bi uz narodnjake mjesto mogli naći i IDS-ovci, forumovci Nikice Gabrića, eventualno laburisti i ‘lijevi’ dio HDZ-a na čelu sa zamjenikom predsjednika stanke Dragom Prgometom. Iako je sve još na razini spekulacija, Puhovskog takav razvoj događaja, po logici hrvatskog političkog života, ne bi iznenadio.

Pitanje političke budućnosti Ive Josipovića politolog Anđelko Milardović smješta u polje metafizike politike.  ‘Očito da čovjeku treba puno vremena, čak i kad izgubi izbore, da odluči gdje će. Imao je uvid u procese, mogao je uštedjeti vrijeme i već nakon prvog dana znati kamo ide. A to je pitanje u kontekstu filozofije politike: kamo ide Ivo’, rekao je Milardović koji smatra da su Josipoviću presudili upravo njegova neodlučnost, želja da se svidi svima, pretjerana koncilijantnost i izbjegavanje konflikta. On smatra da se Josipoviću na spomen konflikta vjerojatno kosa diže na glavi, iako je politika upravo polje konflikta. Zaziranjem od konflikta, Josipović zapravo izaziva frustracije čak i kod onih koji su mu inače naklonjeni.  ‘Ako Josipović svoju političku budućnost bude konstruirao na način kako je vodio državu u posljednjih pet godina, onda je ta budućnost upitna’, ističe Milardović. Smatra da bivšem predsjedniku neće biti lako: s konfliktnim Milanovićem ne može izaći nakraj ‘jer su to dvije različite osobnosti’, utočište kod Nikice Gabrića nesigurno je jer je temelje te dvorske stranke narušila kardinalno pogrešna odluka da se umjesto na lokalne izađe za europske izbore, dok bi približavanje ORaH-u moglo biti fatalno za taj projekt Mirele Holy s obzirom na unutarstranačke podjele upravo oko podrške Josipoviću i postizborni pad rejtinga.

Procjenjujući Josipovićev politički potencijal, Ivan Rimac kaže da on prvenstveno ovisi o budućim udruživanjima jer ‘ne može uspjeti bez snažne organizacije iza sebe’. Upravo to pokazalo se presudnim faktorom i na predsjedničkim izborima – organizacijski i u ljudstvu, SDP praktički nije podržao kampanju Ive Josipovića, rekao je Rimac. Ogledan je primjer Ivana Vilibora Sinčića, kandidata Živog zida, koji je iza sebe imao vrlo jaku organizaciju, spremnu odraditi sve elemente presudne za uspjeh, od prikupljanja potpisa do intenzivnog rada oko kampanje – za koju ipak nije bilo dovoljno novca.

Jaroslav Pecnik smatra da Josipović nema kapital od milijun glasova, ali ‘određeni politički ugled i kapital svakako ima’ i nikad ga se neće moći otpisati kao političara.  ‘Ne vidim što bi on to bitno mogao ponuditi, a da to bude građanima interesantno. Politika je isto tržište ideja, a ovo naše je već zasićeno. Iz onoga što je Josipović radio ne vidim što bi novo mogao ponuditi da bude dio njegovog političkog identiteta. On se kreće u okviru onoga što je pristojno građansko društvo, kanona građanske demokracije, a taj je prostor popunjen. To ne znači da nam ne trebaju pristojni ljudi poput njega – građani vole pristojne ljude, ali malo je građana u našem društvu; birači obično biraju barabe, smutljivce koji su im simpatični zbog toga što su znali pomoći sebi pa bi onda mogli i drugima’, kaže Pecnik, politički analitičar i potpredsjednik laburista. Josipović neosporno ima ugled, ali je na njemu da procijeni hoće li ući u aktivnu politiku ili će biti prateći orkestar i ostvarivati ciljeve iz sjene.

0 comments