Američki porast izvoza nafte je bila najveća vijest u 2017.

Ove godine smo vidjeli puno zanimljivih vijesti u energetskoj industriji, no najveći pomak u razvoju je doživjela Amerika sa svojim izvozom nafte iz škriljevca.
Prije samo dvije godine je podignuta zabrana na uvoz Američke nafte u svijetu, i već 2016. smo vidjeli porast u njihovom izvozu, no tek ove godine su zaista učinili značajne pomake što se tiče brojka prodaje bačvi nafte.

U prvoj polovici godine bilo je tjedana kada su Amerikanci prelazili milijun bačvi po danu, što je znatno veća razina od ostatka godine kada su u prosjeku proizvodili 750 tisuća po danu.

Kako je godina prolazila, sve više su povećavali svoje izvozne mogućnosti, a navodno je uragan Harvey bio baš iskra koja je započela ‘požar’ u prodajama. Možda se čini na prvu ruku čudno da je baš katastrofalna oluja koja je uništila pola Američke države Texas razlog zašto su Amerikanci povećali razinu prodaje nafte. No razlog je znalcima u industriji bio poznat, a to je da su mnoge rafinerije bile uništene, pa je nafta proizvedena u Texasu morala negdje otići.

Taj višak u sirovinama i privremeno pomanjkanje kapaciteta za preradu nafte je stvarao očiti pomak u cijenama, jer je WTI postao manji od Brenta, a nakon same oluje se je cijena razlikovala i za 7 dolara po bačvi, nejednakost kakvu nismo već godinama mogli vidjeti među dvije najvažnije međe vrijednosti nafte u svijetu. Da ste vi kupac nafte, u na primjer Kini, i plaćate 7 dolara manje po bačvi na određenom tržištu, u najmanju ruku, primamljiva vam je ta jeftinija ponuda. Čak i nakon što uračunate visoke cijene prijevoza. Baš zato nije ni čudno da su Američke količine izvoza nafte prema Kini porasle u tako visoke razine.

U listopadu je Američki izvoz nafte doživio novi vrhunac sa 2.133 milijuna bačvi po danu, ali je se je s vremenom opet smanjio. Amerikanci su se ove godine trudili proizvesti razine potrebne za mogućnosti njihovog izvoznog tržišta, no čini se da i njima počinju brojke biti jednostavno previše. Što je više nafte proizvedeno u Americi, to je veća vjerojatnost da će se taj jaz između Brenta i WTI s vremenom smanjiti. Ako do toga dođe, Američki će proizvodi iz sirovina postati tim manje primamljivi ostatku svjetskog tržišta.

U zadnjem djelu godine Amerikanci su osigurali svoj položaj na svjetskom naftnom tržištu sa povijesno velikom razinom izvoza nafte. U prosjeku su u posljednjem kvartalu godine izvozili 1.5 milijuna bačvi po danu. Ako ostanu na toj razini proizvodnje imati će veće brojke nego 6 od 14 država OPEC-a.

Čak i ako se Američki izvoz smanji tokom slijedeće godine, postoje neke olakotne okolnosti koje bi se mogle odviti u njihovu korist. Razlika od sedam dolara među međama čini WTI Američku cijenu još uvijek jako primamljivom kupcima. Taj će faktor održavati Američki izvoz na velikoj razini, jer je velika potražnja za njihovim proizvodom po toj nižoj cijeni.

Engleska firma iz Londona koja procjenjuje cijene nafte i drugih energetskih dobara Argus Media ističe da se prijevozni troškovi supertankera, velikih transportnih brodova za sirovine, kreću oko 3.75 dolara po bačvi, što bi značilo da razlika od 7 dolara u međama još uvijek donosi kupcima zaradu na tržištu. Ta direktna korelacija između cijene prijevoza i razlike u Engleskim i Američkim međama cijene nafte je razlog za porast koji vidimo u Američkom izvozu 2017. godine.

Samoj razlici u cijenama na pomaže da Američki proizvođači nafte iz škriljevca svakim danom sve više i više povećavaju kapacitete svoje proizvodnje. Američka federalna agencija EIA predviđa da će Amerika 2018. u prosjeku proizvoditi 9.9 milijuna bačvi nafte po danu, što je povijesni rekord. Iz OPEC-a i drugih analitičarskih firmi predviđaju da će Američka proizvodnja nafte iz škriljevca porasti za 1 milijun bačvi po danu, dok IEA smatra da će brojka biti manja, no još uvijek na zdravom porastu od 870 tisuća bačvi po danu.

Istovremeno, ove godine je pukotina na Forties naftnim cijevima u Sjevernom moru rezultirala sa zaustavljanjem rada, što je direktno utjecalo na Brent na burzama u Londonu. Nekoliko stotina tisuća bačvi po danu je osjetna razlika, a baš Brent uvelike ovisi o toj nafti iz Sjevernog mora. Ove godine su na Brent ujedno i utjecali nedostaci u izvozu nafte iz zemalja poput Libije. Takvi faktori imaju puno veći utjecaj na Brent nego na WTI baš zbog Američke neovisnosti o tržištu sa njihovom proizvodnjom iz škriljevca.

Nadalje, što duže prolazi vrijeme, a među Brentom i WTI je razlika u cijeni, Amerikanci imaju još veće šanse zadržati mnoge nove klijente koje su zadobili o ovom periodu. Iz Argus Medio su izvijestili da rafinerije od Sjeverne Koreje, Indije do Poljske počinju otkupljivati američke sirovine po toj nižoj cijeni. Te da su unaprijed ugovorili velike količine koje će slijedećih mjeseci biti isporučene. Zamijenili su bačve s oznakom dolaska iz Bliskog Istoka te sada na njima piše Made in USA.

Još jedan razlog zašto bi Amerikanci mogli imati još veće razine izvoza nafte su dva nova velika terminala koje planiraju staviti u pogon 2018. i 2019. godini te time još više povećati svoje već velike mogućnosti postizanja takvih velikih brojki prodaje. The Louisiana Offshore Oil Port (LOOP) je u procesu izgradnje novog morskog pristupa za velike supertankere, nakon čega se očekuju još veće mogućnosti izvoza nafte na dnevnoj bazi. Očekuje se da će taj potez naravno onda smanjiti cijenu samog izvoza.

Izgradnja dodatka za pristanište supertankera se očekuje završiti do početka 2018. godine.

Američki je izvoz nafte u 2017. doživio ogromni porast, a u 2018. očekujemo još i više. (Ivo Ott)

You may also like

0 comments