Alen Baščevan: Bio sam uhljeb, a sada želim nešto promijeniti

Bio sam četiri godine uhljeb kao dožupan Bjelovarsko-bilogorske županije i nisam ništa radio”, ‘ispalio’ je Baščevan na blago zaprepaštenje dijela gostiju u emisiji, među kojima je Baščevana podržao jedino ‘reformist’ Radimir Čačić riječima da dožupani ništa ne rade ni u jednoj županiji. Bio je to povod za razgovor s ovim kandidatom stranke Mirele Holy u 2. izbornoj jedinici.

“Nakon petnaestak godina rada u jednoj zdravstvenoj ustanovi dobio sam ponudu da se kandidiram na izborima za dožupana Bjelovarsko-bilogorske županije kao kandidat HSLS-a. Naivno i euforično, pun želje da utječem na stanje u ‘svom dvorištu’, prihvatio sam ponudu i uspio na izborima. Već drugi dan mandata, koji je počeo 2009. i trajao do 2013., ‘tresnuo sam na dupe’. Ne mogu reći da me sav taj kič i bižuterija nisu zaslijepili – ured od 50-ak kvadrata, tajnica, velika fotelja… Čak su mi ponudili da promijenim sasvim solidan uredski namještaj, jer da to rade svi dožupani kada preuzmu ured i funkciju. Nisam to prihvatio, a vrhunac dekadencije je bio moj uvid u plaću, kartice i službeno vozilo. Nisam se mogao požaliti na plaću koju sam imao na prethodnom poslu, ali ova je bila skoro trostruko veća”, rekao je Baščevan.

 “Plaća koju sam imao u zdravstvenoj ustanovi iznosila je oko 6000 kuna, a kao zamjenik župana primao sam oko 17.000 kuna. Uz plaću dožupana išle su dvije kartice, jedna za gorivo, druga za reprezentaciju. Nisam koristio karticu za reprezentaciju, a, koliko znam, ni moj kolega dožupan. Ali ono što je najbitnije – znate li što sam radio za takvu plaću i pripadajuće prinadležnosti? Ništa, ili gotovo ništa. Ono za što me župan delegirao, to su bila paljenja svijeća, polaganja vijenaca ili proslave dana općina kojih kod nas ima k’o Kineza. Uglavnom, nakon završenog fakulteta i poslijediplomskog studija te rada u struci i mogućnosti mjerljivog učinka, shvatio sam, preko noći, da sam postao ‘uhljeb’. Kasnije su se u našoj županiji zbog ispunjavanja Zakona o pravima nacionalnih manjina i ispunjavanja manjinskih kvota pojavila još dva dožupana, tako da nas je bilo četvero. Imaš, naime, dožupana iz srpske nacionalne manjine, pa dožupanicu iz češke nacionalne manjine, što sveukupno daje četiri ureda, četiri automobila, šesnaest guma, četiri službene kartice… Mogli smo i belu kartati, toliko nas je bilo župana i dožupana”, objašnjava Baščevan.

 

“Prije ulaska u ORaH politiku sam učio od krivih ljudi koji su mi govorili da stavim masku, jer će te ljudi inače skužiti. Znat će tko si, a to nije dobro, govorili su mi. Pa što? Žao mi je što sam sedam godina jedno mislio, drugo govorio, a treće radio. Svi u politici navuku masku i deformiraju se. Zato u Hrvatskoj i imamo jedan maskenbal. Nakon što sam upoznao Mirelu Holy i ljude iz ORaH-a, meni se dogodilo otrežnjenje. Nemam nikakvu potrebu da se dodvoravam predsjednici stranke ni bilo kome, to je jednostavno bilo tako. Uz Vladu Gotovca, Mirela Holy jedina je političarka u ovih 25 godina kojoj su vjerodostojnost, dosljednost i dana riječ važniji od bilo koje funkcije ili novca. Iako njezin modni i kozmetički izričaj tako ne sugeriraju, Mirela je jedna od rijetkih političarki u nas bez maske! Slušam druge aktere na našoj političkoj sceni i čini mi se da su mnogi stavili ‘ružičaste naočale’. Prema računicama tih aktera, u Saboru će biti jedno 500 zastupnika jer će svi dobiti po 10-20 mandata. Mi smo mlada stranka, neki dan smo proslavili dvije godine postojanja. Za naš razvoj bilo bi bolje da smo dosljedna opozicija sa stabilnim brojem mandata. Mi ne histeriziramo oko broja mandata i ne vučemo ljude za rukav da moraju dati glas ORaH-u. Bit će kako bude. S obzirom na to kako i na što ukazujemo, nije važno da se ORaH-u dogodi čudo, već da se Hrvatskoj dogodi ORaH”, zaključio je Baščevan u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

You may also like