Alternativa za Njemačku (AfD) nije usvojila radikalan program, samo je popunila prazninu na desnoj strani političkog spektra, smatra Kay-Alexander Scholz. AfD je na putu da postane prava narodna stranka.
Pogled unatrag: AfD je nastala za vrijeme krize eura. Kada je ta oluja ponešto jenjala, a u stranci se javile podjele, opala je i popularnost – AfD je u anketama uživao naklonost još samo četiri posto birača. U ljeto 2015. nije bilo sigurno da li će stranka uopće preživjeti. A onda je došla izbjeglička kriza. CDU, SPD, Zeleni i Ljevica su se zapetljali s kulturom dobrodošlice. To je u narodu biolo poput katalizatora koji je stvorio raspoloženje koje je već dugo tinjalo u raznim sredinama i bilo suprotno službenoj politici. Čaša se prelila, AfD je uhvatio priključak i rejting Alternative u anketama je ponovo porastao. Mnogi političari su se nadali da će AfD već nekako nestati sam od sebe. Upozorenja novinara i demoskopa su ignorirana – što je bio plod arogancije vlasti. Posle zadrtog odbijanja da se ozbiljno shvati kako brige naroda tako i uspon nove stranke, uslijedila je sotonizacija AfD-a. I ta namjera je imala suprotan efekt: ova stranka je postala „žrtva“ i popularnost joj je dalje rasla.
Izgleda da AfD među biračima ima veliki bonus. Čak joj ni diskusija o pucanju na izbjeglice nije naškodila. U školskim dvorištima na istoku Njemačke, sada se na odmorima između sati nastave tajno razmjenjuju informacije o AfD-u. Roditelji i javno mnijenje imaju drugačije stavove, ali zabranjeno voće je posebno slatkog ukusa. Ovdje možda raste omladina koja se socijalizira uz AfD, kao što je to nekada bio slučaj s pokretom Zelenih, piše DW.de.
Strateške greške su se nadovezale na razvoj političke situacije posljednjih godina: u spektru javnog mnijenja je na desnoj strani nastala rupa, pošto su se CDU i CSU fokusirale na politički centar. AfD je iskoristio tu šansu i obratio se izgubljenim konzervativcima. A oni su odgovorili odanošću. Jer, još uvijek „Alternativa za Njemačku“ za mnoge – nema alternative.
Konkurencija je očekivala da će AfD na stranačkom kongresu u Stuttgartu skliznuti još dalje udesno i tako praktično ispasti iz demokratskog spektra, ili da će se njeno rukovodstvo raspasti. Ali, kongres je pokazao da su te nade iznevjerene. Nije bilo ustanka. Zaoštravanje – relativno umjerenog – programa kada je riječ o temama kao što su islam, doseljavanje u Njemačku ili abortus, nije dobilo podršku većine delegata. Zanimljivo je da je inače baš podmladak stranke bio za još radikalniji kurs. I iz Europe stiže vjetar koji puni jedra AfD. Stranke koje su joj srodne, u mnogim europskim zemljama nalaze se u usponu. Klasične narodne stranke gube podršku. Ako se tako nastavi, u Njemačkoj će za nekoliko godina postojati dvije nove narodne stranke: Zeleni i AfD. Što učiniti? Možda Kršćansko-demokratskoj uniji i socijaldemokratima (SPD) sine još poneka dobra ideja. Na greškama se može i učiti.
