A zašto ne bismo promotrili životopise članova uprava i njihovih nadzornika?

Urednički komentar
Zaključimo tjedan jednom posve hrvatskom pričom koja bi u nekim uređenijim zemljama vjerojatno virila s naslovnica najžućeg tiska, a u nas je na naslovnicama mainstream medija.

Dakako, radi se o aferi Janaf, u kojoj je čelni čovjek osumnjičen da je primio gotovo dva milijuna eura mita od jednog poduzetnika. Uključeni su i neki gradonačelnici. Međutim, čelni je čovjek Janafa, sada već bivši, imao privatni prostor u koji je pozivao na hranu, glasnu glazbu, piće, a moguće i dame čije društvo treba platiti, od kojih neke, navodno, rade na opskurnim lokalnim televizijama.

Klub Slavonska ravnica posjećivali su gotovo svi čelni ljudi države, bivši i sadašnji, predsjednici, ministri, glasnogovornici….. Iz dana u dan saznajemo senzacionalne informacije, od kojih neke propuštaju kao Titanik pred potop iz institucija progona.

Kako bi se nastavilo raditi o temama žutila u mainstream medijima pobrinuli su se predsjednik i premijer svojim (drugo)adolescentskim porukama, razni saborski zastupnici, ljevice i desnice, kako performansima, tako i prenošenjem raznih tračeva, a pod kraj su im se pridružili i ekonomski analitičari od formata, koji pokušavaju uputiti aktere o čemu bi se zapravo trebali dogovarati na takvim mjestima.

I odista, ne bi bilo ništa nemoralno u druženju slobodnih ljudi u privatnim prostorima, pa niti u uživanju u hrani i piću plaćenih gotovinom, da se moguće nije radilo o udruženju koje je izvlačilo novac ili radilo na štetu strateške infrastrukturne tvrtke. Na štetu tržišnog natjecanja, nametanjem negativne selekcije, također.

Ali, bilo bi više nego li protutržišno ponašanje da su akteri, hipotetski, poslušali analitičara od formata, te dogovarali kako će prisiliti neke od kompanija izlistanih na burzi, ne bi li postupile protivno krajnjem interesu svojih vlasnika. Bio bi to put u tiraniju establishementa nad slobodom poduzimanja, zagovaranje koje, opčinjenošću igrom nulte sume, i jest glavni razlog što svaka, iole ozbiljnija investicija, zaobilazi Hrvatsku.

Vjerojatno istog onog što zagovara plansku ekonomiju, kako je to činio netom smijenjeni akter afere Janaf.

Baš sukladno Hararijevoj tvrdnji kako je ljudska komunikacija nastala u svrhu trača, žutila naime, u ovoj smo komunikaciji čuli sve osim merituma.

A suština jest to da je Jadranski naftovod zakonom regulirani operater infrastrukturnog sustava, ali i dioničko društvo izlistano na burzi, i kao takvo dužno je poslovati tako da donosi najveću moguću vrijednost svojim dioničarima i dionicima, sukladno zakonu i burzovnim pravilima.

Iako neki naftni konzultanti, koje su news kanali pronašli sakrivene u bespućima energetskog sindroma lovca koji preuveličava, primjećuju kako Janaf ne radi dobro svoj posao, podaci i ugovori za transport nafte ih iz godine u godinu demantiraju. Jer što bi drugo bio posao operatora infrastrukture nego li da zarađuje na transportu naftom i manipulaciji uskladištenog resursa?

S druge pak strane, Janafove dobre poslovne rezultate, možebitna je korupcija, za koju, u maniri trača, svakoga dana saznajemo sa stranica naših medija glavne struje, od novim pubertetom zahvaćenih lidera, histeričnim potjerama opčinjenih saborskih zastupnika i destruktivnih ljubitelja jugosocrealizma, saznajemo, ukazala je na još nešto.

Krajnje je vrijeme, naime, u strateškim i infrastrukturnim poduzećima, uvesti korporativnu kulturu upravljanja. I nadziranja.

Ako je to nemoguće izvesti, treba pribjeći privatizaciji upravljanja. Pa neka onda neki privatni fond imovinom svojih dioničara ili instrumentom bankovnog osiguranja odgovara za dobre rezultate poslovanja i za odsustvo slučajeva za koje se sumnjiče akteri afere Janaf.

Mislite kako pretjerujem? Promotrite samo poslovne životopise članova uprava infrastrukturnih poduzeća u Hrvatskoj. I njihovih nadzornika, također. Jeste? Dobro. A sada to prispodobite bazi članova velikih stranaka ili manjinskih interesnih grupacija….

You may also like

0 comments