Zagreb – U razgovoru za Večernji listi, ugledni makroekonomist Željko Lovrinčević, s Ekonomskog instituta u Zagrebu, prokomentirao je tešku ekonomsku situaciju i mogući propast javnih financija. Upozorava kako je zaduživanje isto što i život na posuđenu vremenu, no kako je to neodgovorno prema potomcima.
Ekonomsko ozračje u državi je alarmantno. “Zaposleno je manje od 1,3 milijuna građana, a javni dug nakon zaduženja u ožujku i uključivanja duga HBOR-a u statistiku premašit će 300 milijardi kuna prvi put u povijesti države, što znači da će se opasno približiti razini od 90 posto BDP-a. Tekući deficit oscilira između 5 i 6 posto BDP-a, a kapacitet srednjoročnog rasta je oko 1,5 posto BDP-a u iduće tri godine. Uz te parametre slika izgleda relativno besperspektivno, odnosno imamo gospodarstvo s ozbiljnim ekonomskim poremećajima i to u situaciji kad još nismo ni započeli reforme koje sa sobom nose svoje troškove – pred nama je vrlo intenzivno razdoblje s teškim okolnostima”, rekao je Lovrinčević.
Dodao je: “Ostavljam politici da procijeni način na koji bismo se mogli izvući iz ovog stanja, ali mogu reći da državi nedostaje 10 milijardi kuna godišnje. Ta se proračunska rupa može nadoknaditi ili prodajom državne imovine i drastičnim povećanjem poreza ili rezovima rashoda. Manji rashodi mogu se postići reformama užeg javnog sektora, javnih poduzeća i teritorijalnim preustrojem. Treba biti svjestan da te reforme nose i troškove i pad standarda građana.”.
Na pitanje koje bi točno bile mjere za poboljšanje situaciije istaknuo je: “Teško je reći koliko točno ljudi mora napustiti javni sektor. Javna poduzeća najveći su problem, nakon njih slijede lokalne jedinice i njihova komunalna poduzeća, a na trećem mjestu je tek uža država. Ipak, riječ je o 15 do 20 posto ljudi koji su čisti višak, a to je 40.000 ljudi. Uz ekstremnu nezaposlenost otpustiti toliko ljudi velik je problem za društvo, ali to se mora napraviti kako bismo imali šanse u budućnosti. Broj ljudi koji je radio u vrijeme Sanaderove vlasti nećemo više nikad vidjeti, a samo da bismo se vratili na standard iz 2011. bit će nam potrebne četiri godine. Na volumen ekonomije zabilježen prije krize nećemo se vratiti do 2013. i to je procjena temeljena na pretpostavci da ćemo imati idealne okolnosti i rast BDP-a.”
Veliko je pitanje treba li žuriti s nepotrebnim troškovima kakvi su izbori, međutim ukoliko se promjene ne događaju dovoljno brzo promjena vlasti bi mogla biti investicija u budućnost.
