Zbog uhljebarijata nam propala desetljeća razvoja

Komentar za Otvoreno.hr
Vlada je donijela paket ekonomskih mjera težak dodatnih 30 milijardi kuna, kojim bi se trebalo pomoći realnom sektoru da prebrodi krizu i nadolazeću recesiju izazvanu pandemijom COVID-19.

Poduzetnici hvale odluku Vlade kao korak u dobrom smjeru. Najbitnije su one mjere kojima se država odriče jednog dijela svojih priljeva u korist privatnog sektora koji puni proračun i direktne isplate iz proračuna u korist privatnog sektora.

Međutim, Vladine mjere, iako korak u dobrom smjeru i dalje su jedno veliko ništa.

To bi valjda trebalo biti svima jasno. Naime, ministar financija Zdravko Marić u kapacitetu dobrog knjigovođe opet je samo malo razmjestio stvari po proračunu. Velikih zahvata u potrošačkom državnom proračunu nema. Paketi mjera od 30 milijardi kuna ne znači da će se država odreći 30 milijardi kuna u korist poduzetnika.

Država se dakle, napominjem, tek privremeno, odriče jedva 6 milijardi kuna uzetih od poduzetnika. Ostatak od tih mjera nije ništa više do kombinacija reprograma kredita. Dakle nekog većeg odljeva ili drastičnog smanjivanja proračuna nema. To i naravno s prethodnim znanjem da se radi tek o privremenim mjerama vidimo kako u biti nikakve promjene politike Vlade nema.

Ono što je kristalno jasno je to da je Plenkovićeva Vlada i dalje je nastavila s diskriminacijskim mjerama. Naime poduzetnik, vlasnik tvrtke i dalje nema ista prava kao i drugi zaposleni. I dalje mikro i mali poduzetnici imaju dekretom određenu plaću, dekretom određen iznos doprinosa koje trebaju platiti. Dakle svejedno je Vlada u najboljoj socijalističkoj praksi, a kakve nije bilo ni u SFRJ jer u to je vrijeme mali poduzetnik čak imao mogućnost izabrati hoće li za sebe plaćati doprinose ili ne, dekretom odlučila koliko poduzetnici moraju plaćati doprinose, bez obzira na to imaju li sredstava za to ili ne.

Nadalje, iz ovih mjera vidljivo je da je Vlada i dalje nastavila s preferiranjem jedne gospodarske grane nad drugima. Zbog toga će jedan dio privatnika, poreznih obveznika, subvencionirati drugi opet dekretom Plenkovićeve vlade. Nitko nas ne tjera da se bavimo poslom kojeg želimo raditi, da otvorimo tvrtku kakvu želimo. Upravo zato ne smiju nas porezni obveznici spašavati kad donesemo loše poslovne odluke i ustrajemo u njima. Svaka mjera kojom država dekretom tjera jednog poreznog obveznika da spašava javni sektor ili drugog poreznog obveznika je socijalistička i diskriminativna sama po sebi.

Dakle ono što je ova Vlada s ovim mjerama napravila, a nije ništa više od koraka u pravom smjeru, je konačno priznavanje realiteta u kojem živimo. Ne može 400 tisuća ljudi koji rade u mikro, malom i srednjem poduzetništvu hraniti glomazni, neučinkoviti državni aparat.

Ova kriza otkrila je da nam javni sektor laže. Jer tek ih je strah za vlastite guzice natjerao da naprave ono što razvijene države kojima bi i mi trebali pripadati, rade više od dvadeset godina. Sve je više ili manje uspješno digitalizirano, sve se može odraditi bez pečata, redova, kucanja, davanja mita kako bi nešto napravio preko reda. Dakle laži sustava kojeg Krešimir Sever, Vilim Ribić, Mladen Novosel i drugi podržavaju i brane sad napokon moraju stati.

Tako da hvaliti Vladu što je, naglašavam, tek privremeno prihvatila stvarnost, i što je za razliku od prijašnjih vlada, posebno one SDP-ove Zorana Milanovića, uspjela smoći hrabrosti, da se suprotstavi sindikatima u izbornoj godini čini mi se malo nadobudno.

Ono što Plenkoviću svakako ide na ruku su izjave sindikalnih vođa koje svima pokazuju koliko su odvojeni od realnosti. Tako je Vilim Ribić, vječni docent na Filozofskom fakultetu, u javnom nastupu uspio pokazati kako jedino zna koristiti sindikalni rječnik iz 19 stoljeća. Njegov drug i kolega Krešimir Sever s druge strane pokazao je da ne razumije osnove ekonomije pa je s rečenicom da realni sektor ne plaća javni ušao u anale svjetske ekonomske misli. Naime poznato je da javni sektor uspješno stvara novac jednako uspješno kao što krpelj stvara krv.

No, ako i samo ako Andrej Plenković neke od ovih mjera učini stalnima i nastavi s obećanim rasterećenjem poduzetnika; ako nastavi s obećanim štednjama i smanjivanjem rashodovne stranu proračuna i ako iskoristi novac koji namjerava povući iz EU fondova za provođenje reformi koje čekamo desetljećima i koje će postati stalne, tek ćemo onda možda vidjeti svjetlo na kraju konstantne krize u kojoj se nalazimo, piše Opačak za Otvoreno.

You may also like

0 comments