Analiza
Država se novim zakonodavnim okvirom priprema za prvi veliki tender za veće zelene projekte, a investitori potiho upozoravaju da će doći do zastoja u realizaciji. Za to krive nekonzistentnu politiku prema obnovljivim izvorima – manjkavi zakonodavni okvir u prethodnim godinama, kada se nisu donosili podzakonski akti, a neki koji su važeći, rezultirali su kaosom u razvoju projekata.
S natprosječno velikim udjelom obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije od 28%, Hrvatska bi se, po mišljenju nekih vremešnijih energetičara, trebala lagano opustiti i ne forsirati energetsku tranziciju kao do sada, na teret cijene električne energije. No, činjenica je da je Hrvatska do tako velikog udjela OIE došla zahvaljujući ‘najprimitivnijom’ energetikom, primjerenijom Africi nego Zapadu – loženjem ogrjevnog drveta i starim hidroelektranama. Politika je jasna a za svaki novi zeleni megavat povrh tih 28% bit će potrebno opako se namučiti, suglasni su svi, jer jasno je kojim smjerom Europska unija ide pa tako i u domaćoj energetici više ne bi trebalo biti puno mudrovanja.
Nacrt predstojeće Direktive o obnovljivim izvorima energije potvrđuje cilj da se do 2030. čak 38 – 40% energije EU-a dobiva iz obnovljivih izvora, što bi približno udvostručilo udio Sunčeve i energije vjetra i ostalih obnovljivih izvora u europskom energetskom miksu do kraja desetljeća. Aktualna je Direktiva zadnji put ažurirana 2018. godine i ima za cilj 32% udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu EU-a do 2030. Povećavanje tog cilja na 38 – 40% znači gotovo udvostručenje udjela obnovljivih izvora koji trenutačno osiguravaju oko 20% energetskih potreba EU-a.
Ljestvica se postavlja iznimno visoko, a kako Hrvatska tu stoji? Glavnina obnovljivih izvora u Hrvatskoj se nalazi u sustavu poticaja, u kojem je prema aktualnim podacima Hrvatskog operatora tržišta energije 1039 MW instalirane snage u ukupno 1358 postrojenja, koja su lani proizvela 3,24 TW h električne energije, što je zaista impresivno.
“Tijekom 2021. i 2022. moguće je da u trajni pogon uđe maksimalno 13 MW novih postrojenja sunčanih elektrana za koje se sklopljeni ugovori o zajamčenoj cijeni nakon završetka natječaja u prosincu 2020. godine. Također, preostalo je još 16 MW novih postrojenja biomase (2 MW) i bioplina (15,7 MW) za koje su sklopljeni ugovori temeljem ranije važećih Tarifnih sustava”, kažu u HROTE-u.
Ako se izuzme razvoj par većih projekata izvan sustava poticaja, može se reći da je trenutačni razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj još daleko od onoga kakav bi trebao biti za cilj od 36,4% njihovog udjela do 2030. u neposrednoj potrošnji energije. Tako se, naime, Hrvatska obvezala Europskoj komisiji u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP), koji je iznad svih strategija koje je u međuvremenu donio Sabor. Iako je cijena opreme rapidno pala, troškovi razvoja projekata rastu.
Iako se pri zadnjoj promjeni naknade za poticanje proizvodnje u rujnu 2017. računalo na održivost sustava do kraja ove godine, pokazalo se da nedostaje novaca. U 2020. godini ukupno je isplaćeno 3,03 milijarde kuna za poticanje svih postrojenja, ali treba znati da je ukupna vrijednost potpore iznosila 1,85 mlrd. kuna jer je HROTE ostvario prihode od prodaje 60% električne energije iz obnovljivih izvora na tržištu u iznosu od 629 milijuna kuna i prihode od prodaje 40% električne energije opskrbljivačima u iznosu od 552 mil. kuna. Prošle je godine HROTE zabilježio za 340 mil. kuna manji prihod od planiranog.
“Najznačajniji parametri koji su utjecali na manjak prihodovne strane, a koji se nisu mogli predvidjeti u projekcijama, su pad potrošnje električne energije od oko 6% u odnosu na 2019. te osjetni pad cijena električne energije na tržištu, od oko 30% u odnosu na 2019. godinu. Usporedno s time, u 2020. godini je počela i primjena Uredbe o kriterijima za plaćanje umanjene naknade za energetski intenzivno gospodarstvo, što je dodatno umanjilo prihode Operatora tržišta, za oko 60 mil. kuna. Negativni trendovi su se nastavili i u prvim mjesecima 2021., ali u drugom kvartalu 2021. godine postupno dolazi do stanovitog oporavka cijena električne energije na tržištu, ali i rasta potrošnje električne energije”, kažu u HROTE-u, koji je nedavno od Vlade dobio odobrenje za komercijalni kredit od sto milijuna kuna da pokrije manjak prihoda.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s HROTE-om radi na konsolidaciji sustava poticaja i priljevom iz sredstava trgovanja emisijama ugljičnog dioksida. Naime, država računa da će prodajom emisijskih kvota u razdoblju 2021. – 2025. godine po konzervativnoj cijeni od 30 EUR/t CO2 uprihoditi 2,86 mlrd. kuna koje će biti uplaćene u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Pošto se kvotama trenutačno trguje po 60 EUR/t, prihod će biti i veći, a cilj je da se iz tog novca financira niskougljična tranzicija i prilagodba klimatskim promjenama, donosi Energetika-net.
