Pravo glasa na referendumu o reformi turskog Ustava ima i 1,4 milijuna Turaka koji žive u Njemačkoj. Njihov glas bi mogao biti odlučujući. Tko su Erdoganove pristaše u Njemačkoj?
“Iracionalno je ono što se ovdje događa.” Tako Gökay Sofuoglu opisuje situaciju kada razgovara s Erdoganovim pristašama. On je predsjednik Turske zajednice u Njemačkoj i zalaže se za to da njegovi zemljaci na referendumu o ustavnoj reformi u Turskoj odgovore s „Ne”. Reforma bi praktično od predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana napravila autokrata. Sofuoglu razgovara s brojnim ljudima koji podržavaju Erdoganov sporni kurs. I stječe dojam da se oduševljenje Erdoganom ne može racionalno objasniti.
Tu se prije radi o emocijama. “Erdogan brojnim Turcima u Njemačkoj daje osjećaj da su jači, veći”, kaže Sofuoglu. Sa svojim jezgrovitim, jakim riječima on eliminira njihov osjećaj manje vrijednosti. Erdogan – tako to gledaju i drugi analitičari – Turke u inozemstvu promatra kao braću i sestre koji pripadaju Turskoj.
Snažnija podrška za islamsko-konzervativnog Erdogana
Činjenica je da u Njemačkoj živi oko 1,4 milijuna ljudi koji imaju samo tursko ili dvostruko državljanstvo i koji na referendumu u travnju imaju pravo glasa. Njihov glas bi mogao biti odlučujući za ishod referenduma – čak i ako, kao u slučaju parlamentarnih izbora u studenome 2015. godine, samo oko 40 posto njih izađe na izbore. Jer većina Turaka u Njemačkoj tradicionalno stoji iza Erdoganovog islamističko-konzervativnog kursa. 2015. godine je za Erdogana glasalo 60 posto. Više nego u samoj Turskoj.
Kako je moguće da se Erdogan u Njemačkoj može radovati tako velikom broju birača koji će na referendumu zaokružiti “Da” njegovoj ustavnoj reformi? Kako je moguće da neki Turci u Njemačkoj izlaze na ulice zbog otkazanih predizbornih nastupa turskih političara u njemačkim gradovima Gaggenau, Kölnu i Hamburgu, ali istovremeno prihvaćaju da su u njihovoj domovini sloboda mišljenja i okupljanja masivno ograničeni? Tko su Erdoganove pristaše?
Psiholozi nazivaju kognitivnom disonancom neugodan osjećaj kada čovjek živi s proturječnostima koje se zapravo ne slažu jedna s drugom. Jedan dio istine se tada filtrira i ostavlja po strani da bi drugi lakše podnijeli.
Moguće je da se slično događa i s Turcima u Njemačkoj koji Erdoganovo ukidanje demokracije potpuno podržavaju, ali u isto vrijeme u svojoj drugoj domovini – Njemačkoj – uživaju sve demokratske slobode. To barem tako pretpostavlja psiholog Haci Halil Uslucan, šef Centra za turske studije i istraživanje integracije na Sveučilištu Duisburg-Essen: “Nakon zabrane nastupa brojne Erdoganove pristaše sada kažu: Pogledajte, i Njemačka pokušava ugušiti nepoželjne glasove.”
Konzervativna slika svijeta iz 60-tih godina
Većina turskih migranata stigla je 60-tih i 70-tih godina u Njemačku kao gastarbajteri. Njih se smatralo konzervativnim religioznim provincijalcima. No upravo liberalno društvo u Njemačkoj im je omogućilo da svoju konzervativnu sliku svijeta prenesu i na svoju djecu, kaže stručnjak za Tursku Uslucan. Među tradicionalnim gastarbajterima iz Anatolije je konzervativni Erdogan naišao na veliku podršku.
Ipak i među mladim Turcima u Njemačkoj je veliki broj gorućih Erdoganovih pobornika. Upravo oni osjećaju da ih njemačka politika ne tretira kako treba, smatra Uslucan. “Iskustvo ‘ne pripadanja’ tjera onda ljude prema strankama kao što je AKP koje im obećavaju veličinu, ponos i identifikaciju”, kaže on.
Moramo li dakle ovdje ponovo posegnuti za tezom o neuspjeloj integraciji kao objašnjenju?
Uslucan kaže da bi bilo previše jednostavno reći kako samo oni koji su “odvojeni” od njemačkog društva biraju Erdogana. “Među Erdoganovim pristašama su i akademski građani i poduzetnici. Ekonomski i jezično gledano oni su najčešće dakle dobro integrirani, ali nedostaje političkog sudjelovanja,” kritizira Uslucan: “Ako netko nema osjećaj da je dio jake Njemačke onda se on okreće drugom jakom kolektivu.” A Erdogan svojom retorikom nudi osjećaj da su oni dio jake Turske.
Ublažena slika Turske
Osim toga: brojni Turci u Njemačkoj zanemaruju ono što se događa u Turskoj. Povrede ljudskih prava i pravne države njih ne pogađaju. Tursku oni najčešće poznaju samo kao zemlju za odmor – i iz turskih medija. Tamo se u međuvremenu na svim kanalima državne televizije može vidjeti jedna drugačija slika Erdogana: Predsjednik Erdogan koji otvara tunel, predsjednik Erdogan koji potiče gospodarski rast, predsjednik Erdogan koji ima sluha za sve ljude. Masovne kritike na račun Turske u njemačkim medijima oni doduše primjećuju. Ipak napadi na lik s kojim se identificiraju – Erdogan – često rezultiraju jednom vrstom refleksne reakcije: sada ćemo baš podržati predsjednika.
Percepcija Erdogana je prije svega, kako procjenjuju brojni stručnjaci, pozitivna. Kao nekoga tko poklanja gospodarski uspon i brine se za političku sigurnost zemlje. AKP je na vlasti u Turskoj posljednjih 15 godina. S obzirom na aktualne krize – od neuspjelog puča, rata u susjednoj Siriji, pa sve do terorističkih napada – mnogi Erdogana smatraju pravim čovjekom u pravo vrijeme.
Talat Kamran, također Turčin koji živi u Njemačkoj, zabrinut je za to da bi proces demokratizacije u Turskoj mogao biti zaustavljen. Kamran je šef Instituta za integraciju i interreligijski dijalog u Mannheimu i često razgovara s brojnim članovima turske zajednice. On stalno naglašava: Erdogan utjelovljuje, u najmanju ruku za tradicionalne Turke, prije svega domovinu i identitet. Stalno kritiziranje Erdogana on smatra pretjeranim. Mnogi se u prvoj liniji boje građanskog rata u Turskoj, kaže on. “Gledano iz tog ugla onda se ne gleda s pozicije stanja pravne države i slobode, već s pozicije stabilnosti”, kaže Kamran.
Teško je predvidjeti kakav će biti rezultat referenduma. Neće sve pristaše AKP-a automatski glasati za reformu. No jedno ne treba zaboraviti i pored svih visoko uzavrelih emocija: većina Turaka u Njemačkoj se ne bavi politikom. Oni nisu ni za ni protiv Erdogana, već su potpuno indiferentni, kaže psiholog i stručnjak za Tursku Uslucan i pretpostavlja: većina Turaka koji žive u Njemačkoj, a imaju pravo glasa neće uopće izaći na referendum.
