Zašto se u Hrvatskoj svaka politika vodi u sukobu s biznisom?

Urednički komentar
Kada god su neki izbori na stranicama dnevnog tiska i portala osvane situacija u INA-i. Prema onome tko je glavni analitičar moguće je zaključiti kakvi se izbori spremaju.

Ovaj puta to su unutarstranački izbori u SDP-u, gdje se natječu tri kandidata, od kojih dvije osobe smatraju kako moraju preuzeti političku retoriku krajnje ljevice, trenutno s 11 posto podrške, kako bi se vratili na čelo oporbe, koje im, prema jučerašnje Crobarometru Škorina platforma na veliko otima.

Na stranu sada to što je to po sebi zabluda, jer se u Hrvatskoj izbori i podrška ne dobivaju na rubnom spektru, nego u centru. Pokazao je to Plenković na ovim izborima, dok tek izuzetkom možemo smatrati Domoljubnu koaliciju Tomislava Karamarka, koji je, iako je uspio okupiti pravašku opciju, imao u koaliciji nekoliko centrističkih opcija, ali i Kolindu Grabar Kitarović na predsjedničkoj poziciji. Uostalom, i nakon tih izbora na sceni se pojavio Most, kao konzervativna kritika HDZ-a.

Vratimo se mi na INA-u, s kojom, u zadnjih nekoliko dana postoji nekoliko političkih i komunikacijskih problema. Prvi od njih su oporbena zanovijetanja ne bi li se radnicima INA-e rekla istina.

Istina je davno rečena, zbog postojanja nekoliko rafinerija u okruženju posao u Sisku nije profitabilan. Bez obzira na lijepe želje dionika iz trenutka privatizacije INA-e i stvaranja međuvlasničkog ugovora, niti jedna uprava odgovorna prema dioničarima, ne bi vodila neprofitabilan biznis. Dokazuje to i činjenica kako su se i oko ove odluke vlasnici dogovorili. Sisak dakako ima svoju budućnost, u njemu će biti industrijski centar, biorafinerija i dio petrokemijskog posla, kako je uprava INA-e u svojoj strategiji zacrtala.  Rafinerijski biznis u INA-i ostaje značajan, što dokazuje investicija u rafineriju u Rijeci, koja je višestruko nadmašila vrijednost Pelješkog mosta.

Međutim, nitko u svojoj strategiji, osim posjednika kristalne kugle, ne može zacrtati zdravstvenu, gospodarsku i krizu cijene nafte. Uz postojeću krizu rafinerijskog posla u Europi, gdje je zatvoreno blizu 30 rafinerija (zbog rubno isplativo rafinerijskog posla u uvjetima dogovorne cijene nafte), potonja je učinila i posao istraživanja gotovo neisplativim.

Logično je stoga što s velike svjetske kompanije krenule u organizacijske i kadrovske promjene, pa tako i INA ovih dana. Poput Shella ili BP-a koji su otpustili na tisuće djelatnika. Svima, osim dijelu sindikalista. Dok jedni rade očuvanju radnih mjesta i razgovoru o prekvalifikaciji djelatnika, ne bi li u uvjetima smanjene konjunkture očuvali što se može očuvati, uvijek postoje i oni malobrojniji, ali glasniji, koji za račun spomenutih izbornih procesa i njihovih dionika šire paniku i protuzakonito objavljuju imena onih koji su postali viškom.

Njihovu zlobu prema kompaniji sada dodatno dokazuje i ovakva vrsta destrukcije, jer takav postupak ne šteti samo na burzi izlistanoj korporaciji, najvećem pojedinačnom punitelju državnog proračuna, i njenim dioničarima (RH, MOL i drugi) nego će štetiti i djelatnicima s tih objavljenih listi, ne samo zbog sudskih postupaka koji mogu, u takvim slučajevima, odložiti isplatu otpremnina, nego i zbog njihove daljnje integracije u hrvatsko tržište rada.

Spomenutim problemima valja dodati i prijetnje ministra Tomislava Ćorića, o tome kako mađarska strana mora pristati na procjenu vrijednosti vlastitih im dionica, koju je učinila konzultantska kuće Lazard, a čiji je nalaz nedavno stigao u vladu. Prijetnja je to koja je osobito okrenuta protiv tržišne ekonomije i svetosti vlasništva, o čemu sam prije nekoliko dana dao izjavu za portal Otvoreno, koju možete pročitati ovdje.

Kako bilo, iako svi problemi vezani uz INA-u u ovome tjednu nisu nužno povezanu, pokazuju dominantni hrvatski politički mentalitet, koji smatra kako svaki politički proces treba voditi u sukobu s gospodarskim subjektima. Vidjeli smo to do sada nebrojeno puta, od Golfa na Srđu, preko Brodosplita, do Agrokora i INA-e.

I onda neka mi netko kaže kako mi se pretjerano predviđa socijalizam!

PS: A možda je sve to nervoza zbog kuloarskih priča o rezultatu arbitraže, o plinskom poslu, koja se vodi u Washingtonu?

You may also like

0 comments