Zašto hrvatskom gospodarstvu stvarno treba egzorcizam

Nakon tjedan dana predstavljanja predizbornih programa, a kada ne bismo htjeli gubiti vrijeme na pisanje tekstova, mogli bismo reći kako politici ove zemlje nasušno treba jedan egzorcist ili više njih.

Tako ekonomska analitičarka Maruška Vizek u današnjem Jutarnjem listu objasnila ono što iz Centra za javne politike i ekonomske analize govore već neko vrijeme. Radi se o tome kako čekamo vladu koja će ekonomiji dati okvir, a ne u njoj aktivno sudjelovati, naposljetku.

Sudeći prema programima svi relevantnih stranaka pred ove izbore posve je jasno kako stvari idu u potpuno suprotnom smjeru.  Bilo je to jasno za vrijeme, sad već mitskog i povijesnog, sučeljavanja na Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na nacionalnoj dalekovidnici kada su se natjecali u obećanjima intervencije na tržište ili pak u stimuliranje gospodarstva potrošnjom poreznog novca.

Nastavilo se izjavama čelnika HDZ-a kojima obećava podržavljenje naše energetske kompanije uz tek neznatno neslaganje čelnika SDP-a u vidu želje za početkom dijaloga sa suvlasnikom MOL-om (što je politika koja je Karamarka stajala ostrašćenja, no to sada nije tema). Danas tome završni ton daje Nikola Grmoja, rekavši kako će Most na sve načine vratiti INA-u u državne ruke.

Dokaz kako je tome tako našli smo na okruglom stolu HUP-a gdje su se predstavnici sviju stranaka natjecali u objašnjenju kako novih rezova neće biti.  Kao da su čitali Krugmana u njegovoj prošloj kolumni u The New York Timesu prošloga ponedjeljka kada je napisao kako je naposljetku došlo vrijeme da države posuđuju novac, jer eto, od vremena Nixonova stvaranja novca bez pokrića to, valjda, ne čine.  Dokaz smo mogli tražiti i u analizi debate, kada je ugledni novinar i komentator zaposlen, a blizak politikama Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, izjavio kako je važno zamijetiti kako su gotovo sve stranke odustale od velikih reformi pa je sada umjesto rezova ključna riječ kampanje poticaj – dakle potrošnja poreznog novca, našeg ili europskog, nevažno je.

Nešto nakon toga, oživjela je studija koju je za dio vlade Tihomira Oreškovića, radio jedan ugledni ekonomist srednjih godina. Samo što  je studiju potpisao konzultant Davor Štern, piše u Globusu od prije nekoliko tjedana. Preporučuju oni da HEP, koji ima pristojan kreditni rejting, podigne kredit te isplati MOL (koji pozdravlja tu ideju, kažu neslužbeni izvori iz te kompanije) te stvori veliki državni energetski konglomerat, po uzoru na istočni tip državnog kapitalizma. Tom državnom braku HEP-a i INA-e trebali bi se pridružiti institut Hrvoje Požar i inženjerijski odjel Končara. No, takva bi megatvrtka (za hrvatske i regionalne razmjere) umjesto poticanja otkupila sve obnovljive izvore energije. Za vraćanje dugova, nisu rekli, ali vjerojatno računaju na porezne obveznike?!

Završni dokaz dobili smo danas kada je u Jutarnjem listu predstavljen program Narodne koalicije u kojem se uz već ranije koketiranje s nacionalizacijom INA-e, govori o javnoj kupovini dijela autocesta od austrijskog Strabaga te se nastavlja koketirati sa idejom da država pomogne Podravki preuzeti Atlantic grupu.

Ekonomski analitičar Velimir Šonje nedavno je rekao kako se ne trebamo zavaravati, većina predizbornih programa zapravo je platforma za vojsku aspiranata na javni novac i uhljebljenje u javnim poduzećima. Kako je tome tako potpisniku je ovih redova, tijekom jedne televizijske emisije u prošloj predizbornoj kampanji priznala visokopozicionirana dužnosnica Grada Zagreba i stranke zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Objasnila je kako je to najjeftiniji način za nagraditi sve stranačke vojnike za rad u kampanji.

Uzgred, iz te su stranke danas podržali sindikalno protivljenje vraćanja duga za Petrokemijin plin PPD-u putem zaloga za državne dionice Jadrana. Miodrag Demo tom je prilikom rekao kako Petrokemija mora ostati javna strateška kompanija.

Ulogu egzorcista, kakvog spominje ekonomska analitičarka Maruška Vizek, ekonomistima još 1944. godine namijenio Ludwig von Mises. On je tada napisao kako je dužnost upozoriti na jedinu pravu alternaciju. Slobodno tržište ili državu kao poslodavca.  Kao argument za nekoga egzorcista, umjesto konkluzije, mogle bi poslužiti riječima potpuno neočekivanog svjedoka. Sovjetskog komunista Lava Trockog. Kada je pao u nemilost mainstreama komunističke partije i voljenog vođe priznao je kako  država poslodavac rezultira robovanjem i gladovanjem onoga tko se suprotstavi.

You may also like