Zašto Hrvatska nije članica kluba slobodnotržišnih zemalja?

Mađari nas ucjenjuju sudbinom Zsolta Hernadija, senzacionalistički strši s naslovnice biltena osobito poznatog po drukanju za političke snage izrazito naklonjene Hrvatskoj kao zatvorenom tipu tržišta.
I dok je posve legitimno to što privatni medij objavljuje neprovjerene i „rekla kazala“ činjenice, te ima posve autentičnu uređivačku politiku, za javne djelatnike poput političara i saborskih zastupnika posve je neprimjereno raditi protiv nacionalnih interesa te graditi popularnost na konfliktu sa susjedima i stranim investitorima.

Kako ta pojava nije tek periodična, i nevažna, svjedoči činjenica kako se saborska govornica svela na saborske zastupnike, iz sviju stranaka, koji zagovaraju posvemašnje zatvaranje našeg tržišta i konflikt sa stranim investitorima. Dodatno, u političkom su se procesu pojavile dvije parlamentarne stranke posvećene upravo tom cilju, od kojih je jedna sudjelovala u dvije pretposljednje administracije. O nevladinim zatvorenim grupama (riječju, sektama), posvećenima tom cilju, ne treba ni govoriti.

Za slijepce kod zdravih očiju, kao dokaz možemo podastrijeti svojevrsno Brailleovo pismo u vidu gomilanja gospodarskih arbitraža koje je pokrenula hrvatska država ili su pokrenuti protiv nje. Nije tu samo riječ o upravljanju INA-om ili plinskom poslu. Spomenimo samo najpoznatije, golf na Srđu, gdje će po svemu sudeći država izgubiti ukupno milijardu eura, a zemljište će ostati u vlasništvu investitora, slučaj pokušaja otimanja privatne imovine možda najpoznatijem mesaru u Hrvata ili pak slučajevi nekoliko arbitraža oko Agrokora…. Neki analitičari nabrojali su više od dvadeset i pet (brojkom, 25) arbitraža u koje će država ući do kraja 2018. godine.

Ispravno je to odgonetnula i ministrica gospodarstva Martina Dalić, zadnjih tjedana poznata kao osoba nad čijom obiteljskom tragedijom iz ne tako davne prošlosti, gospoda iz najpoznatije antiinvesticijske stranke žele podići, u javnosti, nepopravljivo loš rejting.

“O kakvoj mi to investicijskoj klimi govorimo ako možete doživjeti da vas u Hrvatskom saboru bilo tko usporedi s Ratkom Mladićem zato što predlažete da se napravi projekt. Pokušavate taj projekt provesti u skladu s hrvatskim propisima”, rekla je Dalić u emisiji ‘A sada Vlada’ Hrvatskog radija.

No, vratimo se mi navodnoj Mađarskoj ucjeni. Tumačenja kako je Mađarska blokirala Hrvatsku samo zbog jednog čovjeka, iako na razini birtije efektna, moraju biti podvrgnuta testovima logike, diplomatskim testovima, ali i pravosudnom testu. Naime, postavlja se pitanje bi li jedna zemlja podigla cijelu diplomatsku infrastrukturu zbog slučaja slobodnog kretanja jednog svog državljana? S druge strane, čini se kako samo hrvatskim jurišnicima nije jasno da ozbiljni pravosudni sustavi smatraju problemom procese protiv stranih državljana te ih najradije benevolentno prepuštaju matičnom pravosuđu, no to je druga tema.

Čini se kako je ipak riječ o tome da se najpoznatija hrvatska antiinvesticijska stranka, dok je bila u vlasti, usudila poželjeti suspendirati sudbeni dio trodiobe vlasti te, kako je objavio jedan tjednik, poželjela zloupotrijebiti cijeli politički sustav ne samo kako bi diskriminirala jednog od najvećih investitora u Hrvatsku, nego i nadripravosudno progonila njegove djelatnike i državljane Mađarske.

U isto je vrijeme, upravo taj investitor, mađarski MOL, odlučio surađivati s Plenkovićevom administracijom na prodaji svoga udjela u INA-i, kad se već oko upravljanja nije moguće odgovoriti, a nakon što je MOL pobijedio u arbitražnom sporu.

Bez obzira tko će kupiti njihov udio, vlada pomoću nerealne privatizacije dijela HEP-a, fondovi, Crodux ili kako lobira Slavko Linić, neki Rusi, čini se kako mađarska strana strpljivo čeka kako bi je se isplatilo, a hrvatska je strana čini se u problemu. Prepoznao je to i Ekonomski institut koji je u snižavanje procjene BDP-a uračunao ne samo problem otkupa dionica MOL-a, nego i troškove spomenutih arbitraža.

Na kraju, dominantni hrvatski ekonomski i nadripravosudni svjetonazor, opredmetnjen u dvije parlamentarne stranke (od kojih je jedna participirala u vlasti u dva pretposljednja navrata) te u parlamentarnim zastupnicima sviju stranaka na koje se Sabor sveo, kao i u iskorištavanju tuđih obiteljskih tragedija kako bi se povećao rejting, doveo nas je do neslavnog priznanja.

Hrvatska, naime, nije članica kluba slobodnotržišnih zemalja, nije članica OECD-a.

 

You may also like

0 comments