Za 3. maj se vidi svjetlo na kraju tunela

Za Uljanik teško
Na prvi pogled izgledalo je da će nakon svega poduzetog za izvlačenje 3. maja iz krize pasti u vodu, a da će u isto vrijeme, nakon poziva stečajne upraviteljice u Uljaniku ipak krenuti ka oživljavanju, no radikalne obrate u ove dvije priče nije za očekivati.

Riječki škver ide dalje svojim putem, a za pulski je situacija i dalje bez puno optimizma. U slučaju 3. maja prema informacijama iz riječkog škvera, već jučer je opatijski općinski sud trebao povući odluku temeljem koje je prije nekoliko dana račun brodogradilišta ponovno bio blokiran, jer je prihvaćen prigovor škvera. Pokazalo se, naime, da je tvrtka koja je pokrenula ovršni postupak, Ćosićpromet, jedna od potpisnica izjave i sporazuma o nagodbi, kojom je dogovorena promptna isplata 15 posto potraživanja, a za preostali iznos potraživanja dvogodišnje zamrzavanje naplate.

Škver je svoj dio nagodbe ispunio, isplatio je dogovoreni iznos, no tvrtka je svejedno posegnula za ovrhom za preostali iznos. Upućeni u postupak nadaju se da je riječ o ekscesu, te da će iz tog neuspjelog pokušaja da mimo usuglašenog plana koji je poduprt državnim potporama, drugi vjerovnici koji o tom eventualno razmišljaju odustati u startu. Najveći dio vjerovnika 3. maja prihvatio je prijedlog, no prema dostupnim informacijama desetak vjerovnika, uglavnom inozemnih, nije potpisala nagodbu i u međuvremenu je dug prema njima, radi ostvarenja deblokade računa i izbjegavanja stečaja, 3. maj podmirio u cijelosti.

Iz njegovih redova ne treba očekivati takve “udare”, kao ni od onih koji su prihvatili naplatu 15-posto uz odgodu za preostali iznos. Nova plaćanja, za tekuće poslove, isplaćuju se, pak, preko posebnog računa pri HBOR-u koji je odobrio kredit za deblokadu i pokretanje poslovanja 3. maja, a i u slučaju kredita za dovršetak novogradnje 733 realizira se procedurom koju prati Hrvatska brodogradnja Jadranbrod. Ostaje, pak, pitanje je hoće li iskočiti još neka potraživanja, ali se zasad čini da u Rijeci brodogradnja ide dalje.

No u slučaju pulskog brodogradilišta malo je izgleda da se proizvodnja pokrene. Stečajna upraviteljica Marija Ružić sazvala je za 10-ak dana ročište s formalnim prijedlogom da se podupre nastavak poslovanja, te da joj se odobri izradu stečajnog plana, što je probudilo nadu u mrtvom škveru, no takav rasplet događaja još nije na vidiku. Bez čvrste računice s pozitivnim predznakom, slaže se više izvora iz vladinih redova, gradnju u Puli država neće financirati, piše Poslovni dnevnik.

Očekivanja da se sprema rješenje za Uljanik podgrijao je i sam premijer Andrej Plenković kada je prošli mjesec na vladinoj sjednici, komentirajući rasplet u 3. maju, izjavio da će sličan model Vlada primijeniti i u slučaju Uljanika. Više sugovornika uključenih u rješavanje krize velikih brodogradilišta uvjerava da su takvi scenariji za Uljanik neprovedivi, iz više razloga. Osnovni je da je Uljanik u stečaju, nema radnika, a brodovi koje ima u vlasništvu, izuzev 514-ice, su u početnim fazama dovršenosti i potrebna su velika ulaganja da ih se dovrši. Ne treba isključiti opciju da se i predloži nastavak poslova gradnje brodova, no to ili zahtijeva pojavljivanje strateškog partnera koji bi bio zainteresiran investirati ili ponovno izlaganje državnog proračuna.

U drugom slučaju to bi podrazumijevalo dobro razrađen plan u kojemu mora biti jasno isplati li se u konačnici za proračun, koji je već platio protestirana jamstva, ući u novo financiranje gradnje ili će biti pozitivnije one započete uputiti u rezalište. Najveća prepreka za pokretanje predstavljao bi problem nedostatka radnika. Jezgra koja je ostala u 3. maju bila je dovoljan argument za Vladu da se angažira oko zadržavanja proizvodnje dok se u roku do dvije godine ne pronađe strateški partner, no u slučaju tvrtke koja je u stečaju i gdje su radnici, i to oni ključni za proizvodnju, najvećim dijelom otišli “trbuhom za kruhom” u brodogradilišta u drugim zemljama, ovaj nedostatak argument je za odluku o neangažiranju.

Za dovršetak brodova bilo bi potrebno oko 600 radnika, svih struka, od obrade metala i montiranja do radnika na poslovima opremanja. Financiranje dovršetka gradnje započetih brodova uz zapošljavanje radnika iz inozemstva za državu ne predstavlja dovoljan argument da se ponovno uključi. Ključan problem ostaje nerazriješen odnos oko gradnje 514, koja je započeta u riječkom brodogradilištu, ali je formalno ugovorena i u vlasništvu je Uljanika.

Taj je brod dio paketa za 3. maj koji je svojim jamstvima poduprla Vlada, te bi njegov “povratak” u plan za Uljanik narušio realizaciju riječke priče. Osim ako primjerice 3. maj brod gradi za Uljanik. U svakom slučaju, za 10-ak dana bit će jasnije u kom smjeru će se ova financijsko-poslovno-pravna trakavica razvijati ili preciznije krajem studenoga, do kada bi stečajna upraviteljica trebala izraditi stečajni plan za pulski škver, stoji u tekstu poslovnog dnevnika.

You may also like