S dvjema aktualnim krizama u državi, onoj u Ciboninom tornju te Markovu trgu, niz gorućih tema ostaje u sjeni. Među njima i najava guvernera Borisa Vujčića da zbog opasnosti rasta kamatnih stopa HNB priprema preporuke bankama da reprogramiraju kredite građanima s ciljem da promjenjive kamate zamijene fiksnima. Najavio je to Vujčić u Opatiji na konferenciji Tržišta novca rekavši da je središnja banka utvrdila “značajnu izloženost kućanstava kamatnom riziku”.
Problem kućanstava skriva problem za banke kojima ta izloženost stvara kamatno inducirani kreditni rizik za banke o čemu brine supervizija. Drugim riječima, rast otplatnih rata zbog viših kamata koje se očekuju od 2018. ili 2019., bankama prijeti pogoršanjem naplate kredita. “Sukladno tome, HNB je radi smanjenja kamatnog rizika započeo pripremu preporuke za kreditne institucije koje adresiraju mogućnosti ciljanog reprogramiranja dugova odobrenih uz promjenjive kamatne stope odnosno poticanja kreditiranja s fiksnim kamatnim stopama”, rekao je Vujčić u Opatiji. Viceguverner zadužen za superviziju banaka Damir Odak objašnjava da je pred Hrvatskom, s jedne strane, pozitivni rizik popravljanja rejtinga koji bi se prelio u pad kamata, a s druge strane negativni rizik rasta svjetske cijene novca što znači rast domaćih kamata.
“Mi ne možemo sa sigurnošću reći koji će trend biti jači. Sada je dobro što je cijena ‘hedginga’, odnosno zaštite od rasta kamatnih stopa, niska i bilo bi dobro da banke ponude opciju zamjene promjenjivih kamata u fiksne”, kaže Odak. Središnja banka to ne može narediti, dodaje, jer bi to bilo zadiranje u odnose banke i klijenta, no “napisat ćemo preporuku”. “Sada je dobro vrijeme da se o tome priča, posebno kad se radi o kreditima na dulji rok”, ističe Odak. Jedni u potezu središnje banke iščitavaju dobar PR institucije koja je pod napadima sa svih strana već duže vrijeme, od ‘švicarca’ do Agrokorovih mjenica, pa sad na vrijeme želi upozoriti na novi potencijalno gorući problem na horizontu. Drugi pak vide pokušaj ispravljanja inherentne mane Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim se formiranje kamata željelo učiniti transparentnijima.
Podsjetimo, prije četiri godine za ministra financija Slavka Linića, propisano da se one sastoje od fiksne marže i referentne kamate (euribora, primjerice). Pri povijesno niskom euriboru malo je tko vidio problem da je formula rezultirala time da je konačnu kamatu uglavnom činila marže (koja jednom spuštena više se ne smije dizati), a da je promjenjivi dio gotovo blizu nule. Tako je Linićev zakon širom otvorio vrata skoku kamata u slučaju porasta referentnih kamatnjaka. Upozoravajući na kamatni rizik još 2015., HNB je izračunao da bi vraćanje euribora na dugoročne prosjeke dovelo do porasta kamatnih stopa na kredite od dva postotna boda te rezultiralo povećanjem udjela loših kredita za 0,3 posto kod stambenih te 3,2 posto kod potrošačkih kredita. Premda je u međuvremenu udio kredita s fiksnom kamatom porastao, posebno u posljednjih godinu i pol, očito je da i dalje predstavlja rizik bankama i stabilnosti financijskog sustava. “Ako se ostvari najava iz središnje banke i kamatne stope počnu rasti, a značajan dio klijenata ostane zatečen u ugovorima s promjenjivom kamatnom stopom, problem rasta kamatnog troška mogao bi poprimiti sistemski značaj”, slaže se savjetnik Uprave Raiffeisen banke Anton Starčević koji stoga poruke HNB-a smatra očekivanima.
Odluka da plati višu fiksnu cijenu je na klijentima, no oni kalkuliraju s mogućim padom kamata. Dođe li do daljnjeg pada kamata građani će izgubiti relativno malo što bi dobili uštedom uz varijabilnu kamatu, no s njihovim rastom (što nije pitanje hoće li, već kada) potencijalna ušteda je značajna, upozorava Odak. Iz Erste banke, u čijem je portfelju kredita građanima 27 posto zajmova s fiksnom kamatnom stopom, a u novoodobrenima u 2017. oko dvije trećine je uz fiksnu, ističu da je eventualna promjena kamatne stope individualna odluka svakog pojedinog korisnika temeljem vlastite dugoročne isplativosti. “Mjera nije provediva jednostrano niti ju je moguće provesti uz zadržavanje postojećih niskih stopa.
Načelno, klijent bi morao plaćati ili višu kamatnu stopu ili premiju za kamatni ‘swap’ što je uobičajeni instrument osiguranja stabilnih novčanih tokova koje koriste korporativni klijenti u inozemstvu”, smatra David Tomašek iz Sektora upravljanja financijama HPB-a. Njegov kolega Tihomir Bublić, zadužen za upravljanje aktivom i pasivom banke, napominje da je kamatna stopa ovisna o izvorima, a da HNB osim povremenih strukturnih repo aukcija na 4 godine ne nudi dugoročne izvore s fiksacijom kamatne stope. Priča se svodi na jednostavnu računicu; zaštita od rasta kamata prelaskom iz varijabilne u fiksnu kamatu – košta. Pitanje je tko će to platiti? Tri su kandidata: banke, dužnik i HNB. Hoće li središnja banka uz preporuke potegnuti i konkretne poteze, poput intervencija na repo aukcijama ili ponuditi jeftiniji ‘swap’ od tržišnog i snositi dio rizika, a ostalo podijeliti između banke i dužnika, ostaje vidjeti.
