Vreća bez dna, treba li privatizirati visoko školstvo?

Nitko ne želi priznati da je obrazovanje u Hrvatskoj jednostavno nije funkcionalno. Zadnja istinska reforma obrazovanja provedena je za bana Mažuranića. Sređeno je osnovno školstvo i Zagreb je 1874. dobio pravo sveučilište. U Jugoslaviji jedini ozbiljni ministar obrazovanja bio je Stjepan Radić. Dakle u zadnjih 150 godina jedino su se dva čovjeka ozbiljnije zabavili stanjem obrazovanja i sustava školstva.

Postoji mit da su Hrvati vrlo dobro obrazovani narod. Često se voli citirati Nikolu Teslu i njegovu izjavu da je dobio temeljnu izobrazbu u Hrvatskoj. Samo što je Tesla veći dio života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, a obrazovao se u tehničkim naukama u Grazu i Pragu, dakle daleko od Hrvatske.

Zbog akademskih obveza, vozim se često na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb i jednom prilikom do mene u autobusu sjedio je fizičar s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Razgovarajući o znanstvenim boljkama u Hrvata, čovjek je zaključio da je glavna prepreka razvitku zagrebačkog PMF-a zabrana države da privatni kapital ulaže u fakultete. Stvarno, kada se pogleda fakulteti kao PMF, FKIT (kemijsko inženjerstvo), FSB (strojarstvo i brodogradnja) i FER (elektrotehnika i računarstvo) imaju izvanredne šanse da ih oplodi kapital. S druge strane, bezbrojni studiji novinarstva također bi trebali imati budućnost u privatnom kapitalu. Štoviše zadnjih godina svjedočimo da hrvatska sveučilišta jednostavno kaskaju za svjetskima. Primjerice, FER-ovci koji su najcjenjeniji na tržištu rada često se žale da ne dobiju dovoljno suvremeno obrazovanje na svome fakultetu, što se čini nadrealnim.

Sveučilište u Zagrebu je 1874. krenulo sa četiri fakulteta: Pravnim, Bogoslovnim, Filozofskim i Medicinskim. Danas ima čak 29 fakulteta i 3 akademije. Objektivno, prva četiri fakulteta treba ostaviti na državnoj potpori jer su bili prvi, a državi su potrebni. Naravno, Filozofski fakultet u ovim obimu i organizaciji treba reformu da bi preživio 21. stoljeće, jer ponekad postoji dojam u javnosti da taj fakultet više se bavi politikom, nego znanošću. Sve ostalo treba prepustiti tržištu.

Da nije sve tako crno svjedoči Islamska zajednica u Hrvatskoj. Godišnja proračunska potpora države IZH negdje je oko 3 milijuna kuna. U četvrtak je započeo mjesec Ramazana, a čitajući ramazansku poruku zagrebačkog muftije dr. Aziza ef. Hasanovića primijetio sam ovu rečenicu: “Mešihat Islamske zajednice u ovoj godini stipendira 96 učenika i studenata na svim fakultetima u Hrvatskoj i za to je osigurao fond od 528000, kn. Budite i vi od onih koji svojim davanjem podupirete našu mladež da se kvalitetno školuje jer je to najveće bogatstvo naše zajednice. To je budućnost naša i potvrda prvog imperativa muslimanu, a to je Ikre’-Uči“.

Dakle, IZH daje za studente sredstva u visini šestine svoje godišnje proračunske potpore. Zamislimo Hrvatsku u kojoj šestina proračuna odlazi na prosvjetu i obrazovanje. U ovakvim uvjetima, društvenim i gospodarskim, takvo nešto je nemoguće.  Jedini spas za obrazovanje je ulazak kapitala u visoko školstvo.

*Autor je Mislav Miholek, magistar teologije. Stavovi iznešeni u komentaru nisu nužno i stavovi redakcije.

 

You may also like