Analiza CNN-a
Zamislite svijet bez uporabe fosilnih goriva. To više nije tako apstraktan koncept, jer većina svakodnevnih stvari koje koristimo može se napajati strujom – vožnja automobila, grijanje doma, punjenje telefona ili računala – a sva ta energija mogla bi doći iz izvora poput vjetra, sunca i prirodnog kretanja vode. Za industrije koje trebaju više energije nego što mogu ponuditi solarna energija ili vjetar – poput zrakoplovstva, građevine i tvornica – postoji vodik. I ima ga posvuda.
Vodik je novo seksi gorivo i milijarde dolara se naveliko ulijevaju u ovu industriju, ali nisu sve vrste vodika jednake. Iako je riječ o najzastupljenijem elementu na planetu, treba ga izolirati od izvora, a to samo po sebi oduzima energiju. Trenutno se uglavnom dobiva iz fosilnih goriva — prirodnog plina, ugljena i nafte – u onome što se zove “sivi” vodik. Ako se ugljični dioksid, koji se emitira tijekom proizvodnje, uhvati dobivate “plavi” vodik.
Dok vlade diljem svijeta smišljaju nove energetske strategije za brzo uklanjanje ugljika iz svojih gospodarstava, velike tvrtke za fosilna goriva snažno lobiraju da zadrže plavi vodik u opticaju. Čineći to, kažu stručnjaci za energetiku i klimu, podržavaju globalnu upotrebu, kako mu vole tepati, ‘prirodnog’ plina, fosilnog goriva koje će nastaviti zagrijavati planet u desetljećima koja dolaze.
Vodik koji najviše pomaže sačuvanju klime je onaj “zeleni” koji se dobiva iz vode i prerađuje se korištenjem 100 posto obnovljive energije, što ga čini potencijalnim izvorom energije bez negativnih emisija. Zeleni vodik smatra se dugoročnim energetskim rješenjem za smanjivanje štetnog utjecaja najtežih industrija, ali pred njim je dug put – manje od 1 posto svjetskog vodika danas je zeleno, prema Fitch Ratingsu. Ostatak dolazi od fosilnih goriva.
Analiza neovisnog istraživačkog centra za klimu InfluenceMap, koji koristi podatke za praćenje utjecaja poslovanja i financija na klimatsku politiku, otkrio je da nekoliko velikih kompanija za fosilna goriva koristi propagandu vodika kako bi prirodni plin zadržao na terenu, i to ima utjecaja na ključnu nadolazeću odluku u Europskoj uniji. 27 zemalja EU-a toliko je podijeljeno oko buduće uloge prirodnog plina da izvršna vlast bloka, Europska komisija, mjesecima nije uspjela dostaviti ono što bi trebao biti jednostavan popis izvora energije za koje smatra da su održivi. Zemlje su se prepirale oko toga treba li plin – kao i nuklearna energija – biti na popisu i treba li ih nazivati ”zelenim” ili “prijelaznim” oblicima energije.
Na kraju je, na Novu godinu, Europska komisija objavila nacrt prijedloga koji predlaže klasificiranje plina i nuklearne energije kao klimatski prihvatljivih te je ovaj prijedlog poslan državama članicama na razmatranje. Kontroverzni plan, koji ima za cilj usmjeravanje ulaganja u proizvodnju energije unutar EU, trebao bi se provesti usred već postojećeg raskola unutar bloka. Pristaše prijedloga tvrde da je plin “čišći” od alternativa kao što je ugljen i da nuklearna energija proizvodi nultu emisiju ugljika. Protivnici, s druge strane, odbacuju ove opcije u potrazi za održivošću okoliša. Njemački vicekancelar Robert Habeck, iz ekoloske stranke Zelenih, rekao je da će plan “razvodniti” trenutne napore. U članku za web stranicu Euractiv, Greta Thunberg i aktivisti koji prate klimatske promjene opisali su popis kao “lažnu klimatsku akciju”.
Koristeći bazu podataka više od 350 najvećih svjetskih tvrtki, InfluenceMap je identificirao niz velikih kompanija za fosilna goriva koje su bile aktivne u lobiranju pri EU za odluku o održivim gorivima, kao i dvije druge politike o plinu i vodiku. Tri najaktivnije tvrtke bile su Equinor, TotalEnergies i BP, zaključuje se u analizi. Udruge plinske industrije koje predstavljaju neke od najvećih tvrtki za fosilna goriva koje posluju u Europi također tvrde da bi se prirodni plin u novim projektima mogao pomiješati s vodikom – uključujući plavi vodik – kako bi bio “čišći”. Vivek Parekh, analitičar InfluenceMapa, opisao je ovo lobiranje kao “sporo uvlačenje” prirodnog plina natrag u energetsku politiku EU.
“Stavovi koje je u početku iznijela Europska komisija željeli su potisnuti infrastrukturu fosilnog plina i pokušati je izbjeći što je više moguće”, rekao je Parekh. “Ali izgleda da je plinska industrija, nakon duge borbe, uspjela oslabiti kriterije održivosti u svoju korist. A to u biti osigurava ulogu fosilnog plina i njegovu dugoročnu energetsku budućnost. To se sve događa u Europskoj Uniji, koja bi, kao, trebala biti lider u politici kada je u pitanju klima.”
EU ima jedan od najambicioznijih klimatskih planova na svijetu, sa zakonom utvrđenim ciljem smanjenja emisija za 55 posto do 2030., u odnosu na razine iz 1990. godine. Njezine politike imaju tendenciju da utječu na one u drugim dijelovima svijeta, čime se ova politika može smatrati, u globalnom kontekstu, lučonošom zelene tranzicije.
Pascal Canfin, zastupnik EU-a koji predsjeda moćnim odborom bloka za zaštitu okoliša, rekao je da se nada kompromisu kako bi se prekinuo ovaj administrativni zastoj. Jedan prijedlog koji je iznio je uključiti plin, ali nametnuti ograničenje količine CO2 koje bi novi projekti mogli ispuštati. Drugi bi mogao biti dopuštanje novih plinskih projekata samo kada zamjenjuju ugljen i “klauzula o zalasku” kojom se ukida svaka nova plinska infrastruktura od 31. prosinca 2030. “Ovo su tri ključna uvjeta pod kojima možete definirati svoj dizajn i prostor u kojem se plin može smatrati korisnim za prijelaz, čak i ako je fosil”, rekao je.
Equinor – koji ulaže u zeleni vodik, ali također nastavlja s bušenjem u potrazi za naftom i plinom – potvrdio je da je surađivao s EU na toj politici i rekao da će podržati ograničenje CO2 u projektima električne i toplinske energije, ali ne i u drugim okolnostima, na primjer, novih plinskih projekata koji bi pomogli regiji pri prijelazu s ugljena. “Kao i mnoge vlade država članica, mi vidimo prirodni plin kao ključ za napore EU za dekarbonizaciju”, poručila je tvrtka u izjavi za CNN. Iz Equinora su naglasili da se prirodni plin može “dekarbonizirati” hvatanjem i skladištenjem ugljika.
No, nijedna tehnologija koja danas postoji ne može ukloniti 100 posto CO2 iz prirodnog plina, a značajna studija o plavom vodiku sa Sveučilišta Cornell u kolovozu pokazala je da plavi vodik, u ovom trenutku, emitira 20 posto više od prirodnog plina. To je dijelom zato što staklenički plin metan ima tendenciju curenja u procesu hvatanja ugljika.
Francuska tvrtka TotalEnergies nije komentirala svoj stav o ograničenju emisija, ali je rekla da ulaže i u plavi i u zeleni vodik. TE tvrdi da je prirodni plin trenutno “najbolja opcija za opskrbu svijetu energijom koja mu je potrebna u borbi protiv globalnog zatopljenja”, a čak je i “prvak energetske tranzicije”.
Unatoč svom ispoliranom nazivu, prirodni plin glavni je doprinos klimatskoj krizi. Uglavnom se sastoji od metana, stakleničkog plina koji je kratkoročno više od 80 puta jači od ugljičnog dioksida. Počeo se koristiti 70-ih, a uzlet je imao 90-ih, kada je definiran kao “prijemosno gorivo” – čišća alternativa ugljenu i ona koja bi na kraju bila odbačena kada obnovljiva energija uzme maha. Ali svijet je postao pomalo ovisan o plinu, a taj je “most” postao toliko dug da vlade shvaćaju da zapravo ne znaju kada i gdje završava.
Globalna upotreba prirodnog plina je na vrhuncu svih vremena, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji. U EU se lagano smanjio od 2010., ali ne toliko, i još uvijek je viši od razina iz 90-ih. No najnoviji opseg rasta u EU jasan je znak da ni u Europi plin neće uskoro nikuda.
Podaci Global Energy Monitora (GEM) pokazuju da je krajem 2020. godine u EU bilo oko 17.000 kilometara plinovoda u razvoju. To je 65 projekata u 23 zemlje vrijednih 72,6 milijardi eura. Bilo je još 15,5 milijardi eura vrijednih projekata za ukapljeni prirodni plin. I, ovisno o tome kako su izgrađeni, novi projekti prirodnog plina obično se zadržavaju neko vrijeme.
Greig Aitken, koji upravlja GEM-ovim Europe Gas Trackerom, rekao je da cjevovodi i plinska postrojenja kojima služe obično imaju vijek trajanja od 30 do 40 godina, upozoravajući da će svaka nova plinska infrastruktura ili zaključati fosilno gorivo i potkopati klimatske ciljeve bloka ili učiniti ove projekte dugoročno neisplativima. “Došlo je do prijelomne točke i od sada zaista ne bi trebalo biti novog puštanja u pogon plinske infrastrukture s obzirom na vremenske okvire, osim ako tvrtke i njihovi financijski pokrovitelji zapravo ne pozdrave ideju da nekad u budućnosti imaju nasukanu imovinu u svojim knjigama”, rekao je Aitken.
Pa gdje to ostavlja zeleni vodik? Industriji su potrebna dodatna sredstva za izgradnju više elektrolizera – strojeva potrebnih za izdvajanje vodika iz vode – kao i ogromno povećanje obnovljivih izvora energije. Odluka poput EU-ove o klasifikaciji plina prihvatljivim potencijalno bi mogla značiti da će se novac koji bi mogao ići u zeleni vodik preusmjeriti u plavi.
Ali postoji ogroman zamah. Novi projekt zelenog vodika globalno se pojavljuje na tjednoj bazi. Čak i tvrtke za fosilna goriva koje promiču plavi vodik također počinju razmatrati zeleni. Međunarodna agencija za obnovljivu energiju kaže da bi zeleni vodik mogao postati jeftiniji od plavog do 2030. ako – ali to je veliko ako – industrija dobije dovoljno kupnje.
“Zeleni vodik dokazuje da svijet ima čist, praktičan i provediv izlaz iz globalnog zatopljenja”, rekao je Andrew Forrest, čija tvrtka Fortescue Future Industries ulaže velika sredstva u zeleni vodik. Forrest, Australac koji je svoje bogatstvo stekao rudarenjem s Fortescue Metals Group, kladi se da će zeleni vodik ne samo dekarbonizirati cjelokupnu rudarsku operaciju njegove tvrtke, već i transformirati Fortescue u globalnog diva obnovljivih izvora energije.
Za Forresta, sav ovaj razgovor o miješanju plavog vodika u prirodni plin odvlači pažnju od stvarnog fokusa. Energetska transformacija mora se dogoditi sada, a ne graditi još jedno “mostno” gorivo, rekao je. “Tvrtke za fosilna goriva koje pokušavaju reći svijetu da su prirodni plin, plavi vodik ili sivi vodik rješenje za klimatske promjene, lažu”, rekao je Forrest. “Plavi vodik, sivi vodik, bilo koja vrsta vodika koja nije zelena je prljava i koristi fosilna goriva za proizvodnju. To je poput čistog ugljena ili duhana bez raka”, prenosi SLobodna Dalmacija.
