Ove godine u suradnji s DORH-om nastavilo se s pokretanjem sudskih postupaka za iseljenje korisnika iz poslovnih prostora koji su u podzakupu, odnosno gdje zakupci sklapaju ugovore s podzakupcima s ciljem iznajmljivanja po višoj cijeni i onda zarađuju na toj razlici. Bez obzira što se o tome priča godinama, nije osmišljeno kvalitetno rješenje.
No, Plan upravljanja državnom imovinom za sljedeću godinu Državnog ureda za državnu imovinu, koji bi dolaskom Gorana Marića u Vladu treba postati samostalno ministarstvo, otkriva još jedan problem.
Od 1.325 poslovnih prostora u vlasništvu države kojima upravljaju Državne nekretnine, tvrtka koju je osnovao Državni ured za upravljanje državnom imovinom, njih 1.151 ima privatne korisnike. No, za samo 113 tih poslovnih prostora njihovi korisnici s državom imaju potpisane trenutno važeće ugovore o zakupu, piše Novi list.
Za čak 946 poslovnih prostora korisnici plaćaju zakupninu, ali su njihovi ugovori o zakupu istekli, dok su u 92 slučaja korisnici u poslovnom prostoru bez ikakve pravne osnove. Uz to, 174 poslovna prostora su trenutačno prazna. Stanje je ipak nešto bolje nego, primjerice, krajem 2013. godine, kad su važeće ugovore o zakupu imala tek 34 korisnika, donosi N1.
Na pitanje kako je moguće da još i danas 946 korisnika koji podmiruju svoje obveze nema ugovore o zakupu, iz DUUDI-ja su nam odgovorili da je riječ o tome da po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine država stječe u vlasništvo određene poslovne prostore, a da do sredine 2015. godine nije postojao pravni okvir kojim bi se regulirao zakupni odnos s korisnicima takvih poslovnih prostora. Prije su ugovori bili sklopljeni s lokalnim vlastima, a sada im država mora poslati ponude. Goran Marić kazao je da je “apsolutno” za privatizaciju, ali ne tako da se ona obavlja u dvije minute, putem telefonskih sjednica.
