Home Ekonomija Vizek: HNB se ponaša kao tajna služba

Vizek: HNB se ponaša kao tajna služba

by Energypress.net

Središnja banka javna je institucija koja upravlja ponudom novca i kamatnim stopama. Ona nadgleda bankovni sustav, ima monopol nad izdavanjem domaće valute te upravlja tečajem te valute. Njezin je primarni cilj održavanje stabilnosti cijena, no uz taj cilj središnje banke u svom mandatu često imaju i održavanje pune zaposlenosti. To znači da se središnje banke moraju istovremeno baviti i kontrolom inflacije i poticanjem ekonomskog rasta, premda ta dva cilja nisu nužno komplementarna, piše Maruška Vizek za Tportal. 

Hrvatska narodna banka obavlja iste funkcije kao i bilo koja druga središnja banka, s tom razlikom da je Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci definiran samo jedan cilj koji ona mora ispunjavati, a to je stabilnost cijena. Da bi bilo koja središnja banka, pa tako i Hrvatska narodna banka, mogla ostvariti taj cilj, bitno je da bude neovisna. Neovisnost, drugim riječima, možemo opisati kao institucionalnu izolaciju središnje banke od političkih pritisaka koji mogu potaknuti ili čak prisiliti središnju banku da na primjer tiska novac kako bi se financirala državna potrošnja. Budući da je uobičajena posljedica takvih aktivnosti inflacija ili čak hiperinflacija, ekonomska znanost davnih se dana usuglasila da je neovisnost središnjih banaka izrazito važna za održavanje makroekonomske stabilnosti u zemlji.

Stupanj te neovisnosti izrazito varira od zemlje do zemlje. Po pitanju neovisnosti prednjači Europska centralna banka koja kreira zajedničku monetarnu politiku za 19 zemalja članica Eurozone. Logično je stoga da je toj banci potrebna iznimno visoka neovisnost kako bi se zaštitila od pritisaka koji mogu dolaziti iz pojedinih zemalja članica nezadovoljnih karakterom zajedničke monetarne politike. S druge strane, mnoge središnje banke razvijenih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Japana, Koreje i Australije imaju značajno niži stupanj neovisnosti u odnosu na Europsku središnju banku, no one bez obzira na to uspješno upravljaju monetarnim sustavima svojih zemalja.

Budući da je konsenzus oko pitanja neovisnosti središnjih banaka postignut, fokus znanosti preusmjeren je na pitanje transparentnosti središnjih banaka. Nekoliko je razloga zašto je transparentnost središnje banke postala društveni imperativ. Za početak, središnja banka javna je institucija koja kao i svaka druga institucija mora za svoj rad odgovarati javnosti, a da bi to mogla činiti, mora biti transparentna. S obzirom na to da su središnje banke danas znatno neovisnije nego što su to bile u prošlosti, transparentnost ujedno predstavlja i mehanizam putem kojeg javnost može ocijeniti jesu li aktivnosti koje poduzimaju središnje banke, a koje su sve manje i manje pod kontrolom biračkog tijela, doista u skladu sa zakonski propisanim ciljevima banke.

Transparentnost središnje bake jednako je važna i za ekonomiju. Naime, ekonomski ishodi između ostalog su i rezultat očekivanja koja kućanstava i poduzeća. Tu se ubrajaju i očekivanja vezana za ekonomske agregate poput inflacije, kamatnih stopa i tečaja kojima upravlja središnja banka. Budući da ta očekivanja mogu značajno utjecati na ostvarivanje ciljeva središnjih banaka, središnje banke moraju biti u stanju upravljati tim očekivanjima. No da bi središnje banke mogle njima uspješno upravljati, javnost im mora vjerovati, a to povjerenje gradi se upravo inzistiranjem na transparentnosti banaka.

To se nažalost ne može reći i za Hrvatsku narodnu banku koja po mnogočemu danas više nalikuje na tajnu službu (jer su središnje banke nekoć doista funkcionirale pod debelim velom tajnovitosti), nego na modernu središnju banku. Istraživanje koje je 2013. objavio jedan od bardova makroekonomije Barry Eichengreen s američkog sveučilišta Berkley u suradnji s turskim ekonomistom Nergizom Dincerom tako nam sugerira da je visoka razina neovisnosti naše središnje banke obrnuto proporcionalna njezinoj transparentnosti. Prema tom istraživanju, Hrvatska narodna banka najnetransparentnija je središnja banka u Europi koja je za svoju razinu transparentnosti dobila ocjenu 2,5, dok je europski prosjek čak 8,5.

Čak su i ruska i bjeloruska središnja banka, za koje bi prosječni čitatelj pao u napast da ih percipira kao režimske središnje banke, transparentnije od Hrvatske narodne banke. Jednako je poražavajuća i činjenica da je ocjena koju je Hrvatska narodna banka dobila za svoju transparentnost gotovo pa dvostruko niža od prosječne ocjene koju su dobile afričke središnje banke, često poznate po višestrukim institucionalnim deficitima.

Možda imamo osjećaj da nešto nije u redu s njezinim funkcioniranjem ili možda mislim da je banka previše zatvorena, no trenutačno ni javnost ni izvršna vlast nisu detektirale stvarni problem i ponudile odgovarajuća rješenja. Stoga ćemo u trenutku kada odlučimo izmijeniti zakonodavni okvir koji regulira rad banke, a taj trenutak se događa sada jer se izmjene Zakona o HNB-u upravo raspravljaju u Saboru, vjerojatno napraviti promjene koje neće bitno doprinijeti povećanju transparentnosti banke.

Jedna od promjena koja Hrvatskoj narodnoj banci treba kako bi djelovala u skladu sa suvremenim praksama središnjeg bankarstva jest snažno povećanje transparentnosti. To podrazumijeva otvorenost banke vezanu za ciljeve politika u njezinoj nadležnosti, otvorenost vezanu za podatke, modele i projekcije koje banka koristi i izrađuje, otvorenost vezanu za načine donošenja odluka (koja se postiže objavljivanjem zapisnika i rezultata glasovanja Savjeta Hrvatske narodne banke) te otvorenost vezanu za način provođenja donesenih odluka. To su temeljne odrednice transparentnog ponašanja koje bi naša središnja banka morala usvojiti kako bi se osuvremenila i kako bi opravdala visoku razinu neovisnosti koja joj je dana zakonom. Te odrednice, međutim, nisu predmet zakonskih izmjena koje se trenutačno raspravljaju u Saboru.

S druge strane, omogućavanje Državnoj reviziji da nadzire poslovanje Hrvatske narodne banke jest predmet zakonskih izmjena i premda u ovom kontekstu ono nije od primarne važnosti, s obzirom na količinu korupcijskih skandala u državi, vjerujem da takva promjena zakona ne može biti štetna. Ono što, međutim, valja naglasiti jest to da je predložena promjena tipična za ovu zemlju u kojoj je fokus izvršne vlasti usmjeren primarno na kontrolu i raspodjelu financijskih sredstava institucija te kadroviranje, a kvalitetno upravljanje institucijama uglavnom se zapostavlja.

Valja napomenuti i da je neovisnost Hrvatske narodne banke zasebna kategorija od transparentnosti, što znači da povećanje transparentnosti Hrvatsku narodnu banku nimalo ne bi smetalo u konzumiranju njezine neovisnosti i u samostalnom provođenju monetarne politike, piše Tportal.

Je li za našu ekonomiju primjereno imati središnju banku s tolikom razinom neovisnosti, tema je pak za neki drugi komentar. Za drugi komentar treba ostaviti i druge upravljačke deficite i promašaje naše središnje banke nevezane za nedostatak transparentnosti, poput nedostatka alternativne izlazne strategije monetarne politike uslijed nemogućnosti ostvarenja primarne strategije koja podrazumijeva usvajanje eura. Za drugi komentar treba ostaviti i izostanak pravovremenog reguliranja kredita u švicarskom franku (trošak tog nedjelovanja na kraju će najvjerojatnije snositi porezni obveznici), problematičnu prodaju monetarnog zlata, javno iznošenje imena banaka u problemima bivšeg viceguvernera te izumiruću istraživačku aktivnost banke. Ono što bi pak poruka ovog komentara bila jest to da visoku razinu neovisnosti nužno prati visoka razina transparentnosti. Ako uprava Hrvatske narodne banke nije u stanju ili ne želi poslovanje banke uskladiti s najmodernijim svjetskim praksama, onda se postavlja pitanje je li neovisnost koju ona sada uživa doista opravdana.

Related Posts