U sedam godina otkako su središnje banke reagirale na financijsku krizu snižavanjem kamatnih stopa, više od deset banaka u razvijenim zemljama pokušale su ih ponovo podići. Sve su morale odustati. Ta se prijetnja nadvila i nad dužnosnike američke središnje banke Federal Reserve koji će na ovotjednom sastanku razmatrati prvo podizanje kamatrnih stopa u gotovo deset godina, piše Wall Street Journal.
Bez obzira hoće li to učiniti ovog tjedna ili kasnije, dužnosnici Feda ponavljaju kako će kamatne stope podizati postupno. No, nedavni događaji ukazuju da to možda neće biti dovoljno. Upitno je hoće li gospodarstvo odgovoriti na očekivani način i kamatne stope mogle bi još dugo ostati iznimno niske. Središnje banke u eurozoni, Švedskoj, Izraelu, Kanadi, Južnoj Koreji, Australiji, Čileu pokušale su posljednjih godina podići kamatne stope, no zbog posrtanja gospodarstava morale su ih ponovno spustiti, piše Banka.hr.
Njihovi zaokreti imali su različite uzroke i posljedice. Europska središnja banka se 2011. brinula zbog cijena sirovina. U Švedskoj, Kanadi, Australiji i Izraelu brigu su izazivale cijene nekretnina. Bank of Canada i neke druge središnje banke osjetile su oporavak gospodarstva i podigle su stope zbog pada nezaposlenosti. Bank of Israel, pod Stanleyem Fischerom, koji je sada potpredsjednik Feda, prva je djelovala. Počela je dizati stope s 0,5 posto u rujnu 2009., na samom početku globalnog oporavka, podignuvši ih do svibnja 2011. na 3,25 posto. No, izraelsko gospodarstvo bilo je pogođeno slabostima europskog gospodarstva i usporavanjem globalne inflacije pa je Fischerov nasljednik Karnit Flug otada spustio kamatne stope na 0,10 posto.
Švedska je počela podizati kamatne stope 2010. zbog zabrinutosti da bi jeftini krediti mogli preopteretiti tržište nekretnina. Unatoč visokoj nezaposlenosti švedska središnja banka Riksbank je od srpnja 2010. do srpnja 2011. podigla ključnu stopu za 1,75 postotnih bodovaa, na 2 posto. Podizanje je pratio pad stope inflacije i prestanak oporavka tržišta rada. Kada je švedsko gospodarstvo pogodila i kriza u Grčkoj, Riksbank je promijenio smjer i u prosincu počeo smanjivati stope. Sada je među nekoliko europskih gospodarstava s negativnom kamatnom stopom, što znači da banke moraju plaćati polaganje sredstava u središnjoj banci.
Dvije središnje banke koje nisu podizala kamatne stope od izbijanja krize – Fed i Bank of England – iskusile su snažnije oporavke od ostalih. Njihovo bi se strpljenje moglo isplatiti i njihova bi gospodarstva mogla biti spremna i dovoljno zdrava za više kamatne stope, procjenjuje Wall Street Journal.
Kamatne stope pod pritiskom su različitih faktora, a mnogi od njih su izvan kontrole središnjih banaka. Usporavanja u zemljama u razvoju, posebno Kine, slabe potražnju za sirovinama i ruše cijene. Banke u razvijenim gospodarstvima sporo saniraju posljedice krize 2007. – 2009. i slabi kreditiranje privatnog sektora. Starenje stanovništva u razvijenim gospodarstvima i niski rast produktivnosti slabe sposobnost gospodarstva da ostvari više stope rasta kakve središnje banke očekuju. I vlade su usredotočene na fiskalnu održivost pa poticaje prepuštaju središnjim bankama.
Središnje banke ne mogu dugoročno podignuti kamatne stope više nego li fundamenti njihova gospodarstva to mogu podnijeti, tumači Lars Svensson, koji je 2013. otišao s mjesta zamjenika guvernera Riksbanka zbog neslaganja s politikom središnje banke Po Jansson, zamjenik guvernera Riksbanka odgovorio je 2014. na kritike: “Ako pogledamo unatrag, jasno je da je monetarna politika mogla biti ekspanzivnija da smo znali da će inflacija biti niska kao što je sada”. Ali, objašnjava Jansson, “to je prirodna i neizbježna posljedica činjenice da se monetarna politika mora temeljiti na prognozama koje su nesigurne”.
Bivši predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet, koji je 2011., povisio kamatne stope, tumači kako je morao regirati na rast inflacije potican rastom cijena sirovina i prijetnjom da bi se kućanstva i poduzetnici mogli u budućnosti suočiti s inflacijom većom od planirane stope. ECB je ciljanu razinu inflaciju postavila malo ispod dva posto, a ECB je tijekom njegova mandata to uspio ostvariti, istaknuo je Trichet u intervjuu. Naknadna sniženja kamatnih stopa dogodila su se nakon njegova odlaska i kada se inflacijsko okruženje promijenilo. Trichet je rekao da je koristio druge mjere za borbu s financijskim previranjima, uključujući otkup obveznica i hitne zajmove bankama.
I sama povijest Feda ukazuje da podizanje kamatnih stopa nakon krize može biti bolan proces pun pogrešaka. Fed je 1936., sedam godina nakon sloma burze, povisio obvezne pričuve banaka. Vlada je pak nastojala spriječiti priljev zlata i povećati ponudu novca pa je povećala poreze i smanjila federalnu potrošnju kako bi učvrstila fiskalnu bilancu. Posljedica kombinacija tih mjera bila je da su banke smanjile kreditiranje. Posljedice slabijeg kreditiranja bile su pak rast nezaposlenosti i usporavanje gospodarskog rasta i Sjedinjene Države potonule su u treću najveću recesiju u 20. stoljeću.
Fed se vratio labavoj monetarnoj politici koju je vodio još dugo nakon kraja Drugog svjetskog rata. Cijene na tromjesečne trezorske zapise do 1948. nisu rasle iznad jedan posto, a do 1952. – gotovo četvrt stoljeća nakon sloma burze 1929. – nisu premašile dva posto. Dužnosnici Feda sada najavljuju postupno podizanje kamatnih stopa, ali njihova očekivanja još uvijek bi mogla biti previsoka. U lipnju su najavili da bi kratkoročna kamatna stopa sa sadašnje razine blizu nule do kraja 2016. trebala porasti na 1,625 posto, a do kraja 2017. na 2,875 posto. Ulagači to vide malo drugačije. Tržište saveznih terminskih vrijednosnica, na kojem se trgovci klade na iznos referentne kamatne stope središnje banke, postavilo je Fedovu metu na manje od jedan posto do kraja iduće godine i na manje od 1,5 posto do kraja 2017. U očekivanju sljedeće sjednice Feda neki dužnosnici su rekli kako očekuju da se projekcije smanje. Njihove projekcije o dugoročnom kretanju kamatnih stopa u posljednje tri godine smanjene su za pola postotnog boda.
