Viktor Oldsberg: Rijeka će biti moderna i učinkovita rafinerija

Dok tehnološki napredne rafinerije MOL-a u Mađarskoj i Slovačkoj ostvaruju rekordne rezultate u preradi i ostvarenom profitu, zastarjele hrvatske rafinerije u Rijeci i Sisku bilježe goleme financijske gubitke. Hoće li u takvim okolnostima prerada sirove nafte biti ugašena, a Hrvatska postati tek puko tržište za izvoz MOL-ovih derivata razgovarali smo s Bengtom Viktorom Oldsbergom, izvršnim direktorom Ininog sektora Rafinerije i marketing. Posebno nas je zanimala budućnost Rafinerije nafte Rijeka, piše Novi list.

“Rafinerija posluje u iznimno zahtjevnom okruženju. Stoga je moramo učiniti energetski učinkovitijom, pouzdanijom i smanjiti troškove, što uključuje i troškove zaposlenika. Također, moramo poboljšati preradu goriva, što znači završiti veliku investiciju u postrojenje za preradu teških ostataka, kako bi prestali proizvoditi loživo ulje i maksimalizirali proizvodnju motornih goriva jer tržište to od nas traži.”

Je li donesena konačna odluka o drugoj fazi modernizacije rafinerije nafte Rijeka? “Kada ulazite u ovakvu investiciju, nikada se prvo ne donosi konačna odluka, a onda pet godina radi na njenoj realizaciji. Projekt se razvija i uvijek postoje određene nesigurnosti, ali postoji i vrlo čvrsto određenje da se s investicijom nastavi. Formirali smo i poseban organizacijski tim koji se bavi ovim ulaganjem, već imamo niz pokrenutih nabavnih procesa, a započele su i pripreme na lokaciji gdje bi trebalo biti izgrađeno koking postrojenje te prateća postrojenja. Ovo je investicija vrijedna je više od 400 milijuna dolara i veoma je značajna, kako za Inu tako i za Hrvatsku. Želimo biti sigurni u okruženje u kojem ćemo ulagati u ovaj projekt, a pri tome je stabilna porezna politika ključna, odnosno oporezivanje rafinerijske proizvodnje. Kao što je poznato, Uprava Ine je izrazila svoju podršku ovom projektu uz uvjet da se regulatorni parametri mogu dogovoriti s Vladom u obliku ugovora o strateškom ulaganju.”

Inino uvjetovanje druge faze modernizacije promjenom porezne politike u ministarstvu financija shvaćeno je praktički kao ucjena. Možete li to pojasniti? “Ne vjerujem kako bilo tko misli da se ovdje radi o ucjeni. Mi jednostavno želimo jasna pravila igre – ukoliko želimo ulagati, moramo znati okolnosti u kojima ulažemo. Za mene kao stranca, ovakvo oporezivanje rafinerijske proizvodnje vrlo je neobično. Nikad nisam vidio ništa slično. Nemamo saznanja da su naši konkurenti na tržištu opterećeni takvim porezima, koji onda narušavaju Ininu konkurentnost.”

Mislite li da bi takav način pritiska kompanije prema Vladi, primjerice u vašoj domovini Švedskoj, bio prihvatljiv? “Svaka kompanija koja ulaže velik novac u bilo koju zemlju razgovarat će s vlastima o uvjetima u kojima ulažu. To je posve normalno. U većini zemalja postoji snažna konkurencija za čak daleko manje investicije, a porezna politika igra važnu ulogu za investitora pri odabiru zemlje u kojoj će ulagati.”

Natječaji su, kažete, otvoreni, što slijedi nakon toga i kojom dinamikom, pod uvjetom da odluka o nastavku modernizacije bude prihvaćena? Kada možemo očekivati početak izgradnje i kada će koking postrojenje biti pušteno u rad? “Plan je da koker bude u radu početkom 2019. godine. To je najkraće moguće vrijeme. Za cijeli projekt važno je da to bude što prije. Ove godine fokusirani smo na nabavne procese za dijelove projekta za čiju realizaciju ili isporuku je potreban dulji period te ugovorima za konačni dizajn postrojenja.”

Bez obzira na to, Ina u bilo kom trenutku i dalje može odustati od cijelog projekta? Što bi moglo ugroziti projekt? “Teško je reći. Kad planirate, planirate na osnovi onoga što znate. Ako dođe do velikih promjena na tržištu, poput dramatičnih promjena cijene, onda se stvari mogu promijeniti. Možemo se zapitati, hoćemo li ovako nastaviti. Zato je teško govoriti o konačnim odlukama. Vodimo ovaj projekt kao i svaki drugi, iznimno smo mu predani i nastojimo ga ostvariti u što kraćem vremenu. ”

Pitam vas sve ovo zbog čestih izjava viskopozicioniranih ljudi u Ini i Vladi RH o MOL-ovom planu gašenja rafinerijske proizvodnje u Hrvatskoj, u korist svojih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj. Prema tom scenariju Rijeka i Sisak postali bi logističke baze za uvoz, izvoz i skladištenje nafte i derivata? “Takav plan apsolutno ne postoji. Rafinerija nafte Rijeka trenutno ima visoke troškove energije u odnosu na europska mjerila i zbog toga ne može proizvoditi motorna goriva po cijeni po kojoj bi mogla konkurirati trenutnoj referentnoj cijeni na mediteranskom tržištu. Plan je razviti Rijeku kao učinkovitu i kompetitivnu rafineriju. Koraci o kojima sam govorio vode u tom pravcu. Odakle dolaze informacije o gašenju nije mi poznato.”

Što je sa Siskom? “Temeljem brojnih studija koje su uključivale interne i eksterne stručnjake, menadžment je zaključio kako ne postoji tržišno održiva opcija u kojoj bi sisačka rafinerija nastavila r
Bez koking postrojenja, Rijeka će teško opstati na tržištu”

Ako se Sisak zatvori, hoće li sirova nafta iz domaćih izvora, kako se strahuje, biti prerađivana u Mađarskoj, iz koje će se gotovi proizvodi izvoziti u Hrvatsku. Razumijem da je to osjetljivo pitanje za mnoge, ali moj čvrsti stav je da se domaća nafta mora prerađivati tamo gdje je to najisplativije za INA-u, a to je najvjerojatnije u Rijeci. Planirani kapacitet Rijeke, s kokingom, je oko četiri i pol milijuna tona godišnje, što je više nego dovoljno za hrvatsko tržište, pa ćemo se okrenuti i tržištima iz bližeg okruženja. U ovom smislu, menadžment Janafa nam je obećao pomoć u razvijanju rafinerijske prerade u Hrvatskoj, a također postoji i mogućnost korištenja željezničkog prometa što naglašava potrebu za konkurentnijim cijenama željezničkog transporta.  No ako koker ne bude izgrađen, to znači kraj i za riječku rafineriju? “Ukoliko se projekt ne realizira, Rafineriji nafte Rijeka bit će vrlo teško opstati na tržištu. Ali iskreno vjerujem da do toga neće doći. Raditi i investirati u tradicionalne metode prerade nafte. Kako bi mogli ulagati u Rijeku, moramo kapacitete riječke rafinerije koristiti u potpunosti. Ako pogledamo okruženje, u Europi postoji prekapacitiranost rafinerijskih postrojenja. Postoji i snažna konkurencija izvan Europe, tako da je rafinerijsko poslovanje u Europi pod velikim pritiskom. U Hrvatskoj imamo više od 50 posto kapaciteta nego što je potrebno, a slično je i u neposrednom okruženju. U takvim uvjetima, naša je preporuka da proizvodnja u Sisku dugoročno nema ekonomske opravdanosti. Gubi se velik novac na rafinerijskoj proizvodnji kakva je danas u Hrvatskoj. Ako želimo rafinerijsku preradu učiniti dugoročno održivim poslom, moramo se fokusirati na Rijeku i učiniti je kompetitivnom.

Kako objašnjavate činjenicu da MOL-ove rafinerije u istom tom europskom okruženju, prema najnovijim izvješćima iz MOL-a obaraju sve rekorde proizvodnje i profita, dok hrvatske, kako kažete, proizvode goleme gubitke? Neke rafinerije rade s dobitkom, iz raznih razloga. Neke situacije daju im kompetitivnu prednost. Primjerice rafinerija u Schwechatu u odnosu na riječku je duplo veća, oko 9,6 milijuna tona godišnje, s otprilike 600 zaposlenika. Radi se o kompleksnoj rafineriji kojoj pogoduje ekonomija razmjera i koja je okružena kopnom, te stoga nije izložena konkurenciji s tržišta Mediterana. Poput Schwechata, Pančevo se nalazi na kopnenom tržištu koje je prilično zaštićeno, što njegovoj tvrtci NIS donosi dodatne financijske koristi. MOL-ove rafinerije tehnološki su vrlo napredne i kompleksne, a također vezane su uz tržište na kojemu se nalaze. Imaju vrlo razvijeno tržište, u neposrednom okruženju, pa je konkurenciji vrlo teško dovesti svoje proizvode na to tržište po konkurentnoj cijeni. Mi nemamo takve tržišne prednosti i učinkovitu strukturu imovine zbog čega stvaramo gubitke.”

Te su rafinerije modernizirane prije mnogo godina, zbog čega isto nije bilo učinjeno ovdje? “U Rijeci smo na dobrom putu. Već prvom fazom modernizacije Rijeka je postala kompleksnija od mnogih europskih rafinerija. No, ovdje smo izloženi i konkurenciji iz uvoza, jer se brodovima relativno jeftino prevoze proizvodi s mediteranskog tržišta. U cijelom procesu druge faze modernizacije bilo je mnogo faktora na koje Ina nije mogla utjecati. Primjerice, samo donošenje Prostornog plana Primorsko – goranske županije trajalo je tri godine.”

Strah od zatvaranja obiju rafinerija i njihovog pretvaranja u skladišta nedavno je pojačan Ininom registracijom za obavljanje poslova željezničkog prijevoza, lučke i druge logističke djelatnosti, što govori u prilog teoriji o gašenju prerade u Hrvatskoj. “Moramo učiniti sve što možemo da budemo kompetitivniji na tržištu regije. Jedan od nedostataka sada su vrlo veliki troškovi transporta željeznicom. Imamo proizvode u Rijeci, koje moramo isporučiti uz najniže troškove. Moramo te troškove smanjiti, kao i troškove transporta morem, to je jedini razlog.”

Na početku razgovora najavili ste i rezanje troškova radne snage u rafineriji. Znači li to nove otkaze? “Moramo revidirati troškove radne snage. To je sigurno. U usporedbi s drugim rafinerijama u okruženju, nismo konkurentni po pitanju troškova rada.”

Kako to, kada sindikati radnici u Rafineriji tvrde da, uslijed brojnih otkaza posljednjih godina, mnoga postrojenja opslužuje nedovoljan broj radnika, zbog čega je nekima gotovo nemoguće dobiti slobodan dan? “To samo potvrđuje da moramo provjeriti kako je posao organiziran. No već smo odredili niz faktora usporedbe s drugim rafinerijama i kristalno je jasno da im po pitanju troškova rada nismo konkurentni. To je pitanje bolje organizacije posla. Reorganizacija ne znači samo otpuštanje, nego moramo vidjeti tko gdje radi i na kojim poslovima možda imamo i manjak ljudi.”

Što bi bilo konkurentno. Koliki je broj radnika u rafineriji prema tim kriterijima višak? “Nemamo određen broj radnika koji su višak u tom smislu. Ali definitivno ima prostora za poboljšanje naše konkurentnosti.”

Teško je očekivati da će radnici i sindikati to doživjeti kao napredak? “Mislim da u stvari hoće. Vjerujem da će osjetiti da poduzimamo sve kako bi rafinerija bila održiva, a to je i njihov interes. ”

Radnici strahuju da je novi direktor, Finac Erkki Ranta doveden u rafineriju upravo s tim ciljem, kako bi sastavio listu za »odstrel«? “Sve četiri stvari koje sam naveo na početku koje moramo učiniti u rafineriji velik su izazov. Kada smo počeli, bilo je jasno da moramo postaviti vrhunske ljude na čelo rafinerije, pa smo pokrenuli proces pronalažanja najboljih kadrovskih rješenja. Razmatrali smo kandidate iz Ine i izvan nje, kroz vrlo kompleksan postupak evaluacije i na kraju odlučili odabrati gospodina Rantu, koji dolazi iz vrlo razvijenog rafinerijskog sustava i može nam pomoći u boljoj organizaciji, energetskoj učinkovitosti i pripremi za koking postrojenje, koje mora, kada počne s radom, što prije početi stvarati dobit. ”

Znači li to, po vama, da Ina nema dovoljno sposobne stručnjake? “Ne, to znači da smo tragali za najboljim mogućim rješenjem i pronašli ga izvan Ine. Ina se za talente natječe na međunarodnom tržištu rada, baš kao što se s međunarodnim kompanijama natječemo na međunarodnom naftnom tržištu. Slično tome, dio naših zaposlenika je otišao raditi za međunarodne kompanije. ”

Sindikati se žale da su radnici od njegova dolaska čak i banalne dokumente poput putnog naloga, primorani ispunjavati na engleskom jeziku. “Sindikatima ćemo osigurati mogućnost komunikacije s menadžmentom na hrvatskom jeziku. Živimo u iznimno globaliziranom svijetu i neophodno je da određen dio zaposlenika rafinerije mora koristiti engleski jezik u izvršavanju svojih radnih obaveza. Međutim, većina komunikacije u rafineriji će se i dalje nastaviti na hrvatskom jeziku.”

You may also like

0 comments