Nakon svih prošlih čudnovatih vanjskopolitičkih koraka ovo je dobar nov početak. Sigurno će i sljedeća posjeta SAD-u sada biti glatka i konstruktivna. Razgovor možda i nije bio kvalitativan u smislu konkretnih proboja i dogovora, ali je bila pozitivna simbolika. Putinu sad treba pažnja Europskih lidera i dobar dojam; osim svih poznatih političkih problema uskoro počinje svjetsko nogometno prvenstvo i ne bi bilo lijepo vidjeti poluprazne tribine. Hrvatskoj pak treba svestrana i pragmatična diplomacija koja se može prilagoditi novonastalim uvjetima i koja njeguje dostojanstvo institucije Predsjednika.
Previše je, nažalost, previranja u politikama susjednih zemalja i ad-hoc promjena smjerova. Za jednu politički inertnu, malu Hrvatsku u okruženju morskih pasa to je opasno. Nova (nazovimo je tako) politika Predsjednice koja je otvorena prema svim stranama svijeta daje kakvu-takvu nadu da ćemo se i mi pokrenuti. Sastanak s Putinom je stoga bio kurtoazan, malo trivijalan ali nadasve koristan. Putin je, iako pomalo dvosmisleno, spomenuo Agrokor i pomogao izgovoriti ono što hrvatska strana nije mogla učiniti.
Sporazum Gazproma i PPD-a stvorio je dobru ambijentalnu rasvjetu. Predsjednica je predstavila Tri mora i naglasila gospodarsku suradnju. Teoretski, sada bi se trebale smanjiti i sigurnosne trzavice oko Dodiga, Republike Srpske i drugih susjeda. Neka sada radije Dodig dobije iste zbog hrvatsko-ruskog razumijevanja.
Prijedlog Predsjednice o svojevrsnom hrvatskom posredovanju u procesu jačanja odnosa EU, NATO – Rusija možda je malo bajkovit – Hrvatska nema dovoljnu težinu i kapacitete – ali je politički odličan. To su nekoć predložili i Slovenci, stoga zašto ne bi mogli i mi”, upitao se Branimir Vidmarović u izjavi za naš portal.
0 comments