Uloga je ekonomista, kako je pisao Ludwig von Mises još 1944. godine, istaknutu neprikladnosti centralnog planiranja kako bi se postigla država blagostanja.
Mises ovaj zadatak karakterizira kao nezahvalan jer većina ljudi ne podnose bilo kakve kritike glede ekonomskih i socijalnih načela. No, u okolnostima poput onih koji su nazočni u Venezueli danas, ovaj zadatak je nezahvalan, ali potreban. Niz fotografija koje su objavljene, ali i Reutersov srcedrapajući sažetak trenutnog stanja u toj južnoameričkoj zemlji, koji objašnjava tri godine vlasti Madura te prethodnih četrnaest godina vlasti Huga Chaveza, upozoravaju na to.
Priča o umanjenju srednje klase pak pokazuje kako budućnost izgleda i sivija nego li što se mislilo kada je Maduro preuzeo vlast. Supermarketi sa potpuno praznim policama, kava i mlijeko kao luksuz, nedostatak voća….Sve su to današnje činjenice u Venezueli. Situacija je daleko od one u naprednim gospodarstvima. No, razlika nije u resursima, nego u načinu prakticiranja ekonomije. Svaka zemlja, ako odabere korake bliže socijalizmu, može doći u situaciju Venezuele. I obrnuto, svaka zemlja može krenuti putem slobode tržišta, poput Singapura. Dakako, i ovdje je slobodno tržište daleko od idealnog, komentira Carmen Elena Dorobat na portalu Mises.org.
Ili, kako bi Mises rekao, ne postoji treći put između socijalizma i slobodnog tržišta, kapitalizma i kaosa.
