„Prvo se kuhalo, potom je ključalo i na kraju je eksplodiralo – u pseudosocijalističkom sustavu predsjednika (Madura)”, piše Volksstimme. „Ali ta bogata zemlja je podijeljena. S jedne strane je ogroman broj protivnika šefa države koji smatraju da je kucnuo njihov čas. Ali Maduro ima vjerne saveznike. Veliki oslonac predsjednika su vojska, nacionalna garda i paravojni savezi. I dok god su mu vjerni, teško će ga itko maknuti s funkcije.”
„To je zločin protiv stanovništva – to što predsjednik nije spreman na dijalog s oporbom”, konstatira berlinski Tagesspiegel. „Ali jednako razarajuće mogu biti politike Sjedinjenih Država i njihovih južnoameričkih saveznica koje bi mogle isprovocirati sukob između režima i oporbe.”
Reutlinger General-Anzeiger strahuje od međunarodnog konflikta: „Linije fronte slične su onima koje su tijekom Hladnog rata u prethodnom stoljeću određivale mnoge konflikte u Latinskoj Americi. Sjedinjene Države, Kanada i neke europske zemlje stale su na stranu demokratskih snaga i Guaida. Rusija, Kina i Kuba, ali i Turska i Iran, podržavaju Madura i njegovu Socijalističku partiju. Zato se ne može isključiti ni mogućnost da dođe do građanskog rata, operacija tajnih službi ili pak vojne intervencije. U tom kontekstu, zahtjev njemačke vlade za slobodnim i vjerodostojnim izborima zvuči prilično bezazleno.”
List Welt piše o stavu njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa. „Maasu je u Washingtonu bilo postavljeno pitanje gdje stoji Njemačka. Njegov odgovor je glasio: ‘Nitko od nas ne želi doprinijeti daljoj eskalaciji situacije’. Nasuprot tome, Federica Mogherini i Donald Tusk uputili su jasne riječi vlastodršcu u Venezueli: da poštuje građanska prava, slobodu i sigurnost oporbenih vođa. Maasov stav je u tom smislu zvučao više kao kineski nego kao europski. Jer, Kina na nemiješanje gleda kao na najvišu vrijednost ljudskih prava”, primjećuje Welt, a prenosi DW.
0 comments