Vedrana Pribičević: Most SDP i HDZ dovodi u “zatvorenikovu dilemu”

Zašto Tomislav Karamarko i Zoran Milanović riskiraju neuspjeh, kad bi pristajanjem na ‘ultimativni konsenzus’ o zajedničkoj vladi ipak mogli utržiti kakav-takav uspjeh, pa makar on bio i podijeljen? Pozicija koju je Most nametnuo dvjema vodećim političkim opcijama sociologa Slavena Leticu podsjeća na zatvorenikovu dilemu iz teorije igara koja pokazuje zašto dva racionalna bića oklijevaju surađivati iako se čini da im je to u interesu. O tome za tportal govori i Vedrana Pribičević, ekonomistica sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta koja je za ovu priliku izradila i analizirala moguće ishode zatvorenikove dileme u slučaju HDZ-a i SDP-a

Pribičević podsjeća da je zatvorenikova dilema jedna od mnogih igara koju ekonomisti proučavaju u okviru teorije igara. Ideja je, objašnjava, sljedeća: dvojica sudionika u zločinu ispituju se odvojeno. Osumnjičeni može priznati zločin i dobiti manju kaznu ili ne priznati zločin i dobiti veću kaznu. Međutim, visina kazne ovisi i o priznanju ili poricanju drugog sudionika. Primjerice, ako jedan sudionik prizna, a drugi ne, ovaj koji je priznao dobit će manju kaznu od onoga koji nije priznao.

Koja je najbolja strategija za svakog sudionika? U svakom slučaju, tumači Pribičević, bolje je priznati, jer ne želite riskirati visoku kaznu ako druga osoba prizna, a vi ne priznate. Dakako, možete se i dogovoriti da oboje ne priznate pa da vas u slučaju nedostatka dokaza puste. Upravo zato sudionike ispituju odvojeno da vas vjerodostojnom prijetnjom da je ovaj drugi propjevao natjeraju da i sami priznate. ‘Na neki način, ovo je slično situaciji u koju je Most postavio SDP i HDZ’, ocijenila je Pribičević koja je ovim povodom sastavila i sljedeću matricu isplata koja predstavlja standardni didaktički instrumentarij u teoriji igara.

Dakle, dvije stranke imaju dvije strategije na raspolaganju, pa su četiri moguća ishoda, navodi Pribičević. Brojevi u kućicama su isplate koje stranke dobivaju u slučaju igranja određene strategije. ‘Analizirajmo prvo poteze SDP-a. Ako HDZ ne surađuje, SDP neće surađivati jer mu se to više isplati (0 je veće od -1). Ako HDZ surađuje, SDP također neće surađivati, jer mu se također više isplati ako ne surađuje (2 je veće od 1). Što je s HDZ-ovim potezima? Ako SDP ne surađuje, HDZ ne surađuje (0 je veće od -1). Ako SDP surađuje, HDZ opet ne surađuje (2 je veće od 1). Drugim riječima, i jedna i druga stranka imaju dominantnu strategiju ne surađivati – uvijek im se više isplati ne surađivati. I to nije sasvim daleko od stvarnosti, s obzirom na njihov antagonizam i način na koji oba biračka tijela percipiraju suradnju’, ocjenjuje Pribičević.

Ekonomistica dodaje da bi za Hrvatsku, dakako, najbolje bilo da HDZ i SDP surađuju, ali… ‘To se neće dogoditi, jer obje stranke odustajanjem od suradnje i izigravanjem dogovora mogu doći u bolji položaj u očima svojih birača, a i javnosti. Jedini način da ove dvije strane surađuju jest da ova igra dileme zatvorenika bude ponavljajuća; tada se suradnja u prvom koraku nagrađuje suradnjom u drugom koraku prema načelu reciprociteta. Međutim, konstituiranje sabora i sastavljanje vlade nije igra s ponavljanjem! Most jednostavno mora shvatiti da nekad nisu moguća najbolja (Pareto optimalna) rješenja, kao što je suradnja dviju velikih stranaka te se moramo zadovoljiti second-best rješenjima’, poručila je Pribičević.

Sociolog Slaven Letica, koji je u jučerašnjoj emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži prvog’ pregovore o formiranju vlade stavio u kontekst zatvorenikove dileme, napominje da je Most u dosadašnjim pregovorima postigao dva cilja: doveli su pregovarače za isti stol i na određeni način utjerali im strah u kosti. Dok aktualna situacija kreće u smjeru masovne frustracije u hrvatskom društvu, jedino rješenje, po njegovu mišljenju, bilo bi to da Karamarko i Milanović prekinu tu zatvorenikovu dilemu u koju ih je doveo Most tako da dogovore ili ulazak u veliku koaliciju ili prijevremene izbore. ‘Ako se dogovore i priznaju krivicu, svaki će dobiti po tri godine. Ako je jedan zaštićeni svjedok, recimo Čobanković, on će guliti krumpir, a ovaj drugi će dobiti 10 godina tamnice. Ovdje imate sličnu situaciju: pretpostavljam da je to školnički primjer primjene teorije igara u pregovaranju i da se time bavi netko na ETF-u: imate dvojicu ljudi koji praktički ne komuniciraju, Karamarka i Milanovića. Jedan pod svaku cijenu želi osvojiti vlast, a drugi je pod svaku cijenu ne želi izgubiti’, objašnjava Letica.

Napominje da Karamarka, ne dobije li vladu, vjerojatno čeka poraz na stranačkim izborima, dok se ‘Milanović zaljubio u položaj premijera’. Most ih je, nastavlja, postupno uvukao u igru. ‘Najprije su im poslali monstruozne upitnike, na koje su oni smjerno odgovarali. Ali pri slanju upitnika su već kazali, tko ne odgovori, s njim dalje ne idemo. Onda su ih pozvali na sastanak i rekli – tko ne dođe, s njim ne idemo. I sada imaju novi krug, kažu, tko ne prihvati našu matricu, dalje s njim ne idemo. Jedini izlaz u toj situaciji je da ili Karamarko nazove Milanovića ili da Milanović nazove Karamarka i da kažu: dečki, ajmo vidjeti što ćemo i da se dogovore. Ili će ići u veliku koaliciju ili na prijevremene izbore. Pitate li bilo koga tko se u Americi bavi teorijom igara, on će u tom slučaju to vrlo jasno prepoznati. Mogli bismo to čisto metaforički, po analogiji sa zatvorenikovom dilemom, nazvati vlastodržačkom dilemom’, predlaže Letica.

You may also like

0 comments