Općinski građanski sud nepravomoćno je presudio da Večernji list bivšem ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću treba platiti 40.000 kuna zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva objavom tekstova u listopadu 2012. u kojima se navodi da je “policija nelegalno pratila telefone tajnih službi i vrha Agrokora”, te da je Ranko Ostojić bio u sukobu interesa jer je “unajmio stan tvrtke Com.Com koja je u vlasništvu Ninoslava Pavića, suvlasnika EPH-a”.
Ostojić je u tužbi navodio da su tvrdnje u tekstu koji je na naslovnici bio najavljen “Ekskluzivno otkrivamo: Hrvatski Watergate”, “Državni vrh u šoku, policija nelegalno pratila telefone tajnih službi i vrha Agrokora” neistinite, te da je članak neobjektivan i neprofesionalan.
Osim toga, navodi se da su u tom i drugom članku naslovljenom “Otkriće VL-a: Ranko Ostojić živi u stanu vlasnika EPH-a” potpuno neosnovane i nestinite tvrdnje u naslovima, podnaslovima i sadržaju oba članka. U Ostojićevoj tužbi naročito se ističe da su potpuno neistinite tvrdnje da je policija nelegalno pratila telefone tajnih službi i vrha Agrokora, da je policija pod Ostojićevim vodstvom zlorabila ovlasti, te da takvo špijuniranje nije moglo proći bez “amena” ministra policije. U tužbi su se odbacivale i tvrdnje da samim time što Ostojić živi “pod krovom Ninoslava Pavića” izaziva sumnju da MUP zbog ministrova privatnog interesa privilegira tiskovine koje izdaje EPH, te da je u sukobu interesa. “Navedeni navodi nisu točni, a očito je jedina svrha članaka bila senzacionalističko objavljivanje, bez ikakvih obzira na posljedice takvog izvještavanja. Navedenim pisanjem tužitelju su povrijeđena prava osobnosti, i to pravo na ugled, čast, ime i dostojanstvo, ali i pravo na duševno zdravlje”, navodilo se u tužbi u kojoj se posebno naglašavalo da je riječ o visokotiražnim novinama, pa se stoga od Večernjeg lista tražila naknada štete u iznosu od 100.000 kuna sa zateznim kamatama. U tužbi se navodi da je neobjavljivanjem ispravka Ostojić bio dodatno povrijeđen.
Zastupnici Večernjeg lista isticali su da Ostojić prije podnošenja tužbe nije postupio na način propisan Zakonom o medijima, te su predlagali da se tužba rješenjem odbaci kao nedopuštena. No, sud je u vezi činjenica na kojima je Ostojić temeljio svoju tužbu obavio uvid u izvješće Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost o obavljenom nadzoru nad službama uključenim u tzv. aferu “Praćenje djelatnika SOA-e”, usvojeno na sjednici 23. studenog 2012. godine.
Prema tom izvješću, u djelovanju policije u tom slučaju nije bilo nikakve zloupotrebe ovlasti ni bilo kakvog kršenja zakona, što se navodi i u Izvješću Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS). Između ostaloga, u obrazloženju presude navodi se i da je izvješće UVNS-a upućeno predsjedniku Republike Hrvatske i predsjedniku Vlade kao jedinim ovlaštenim korisnicima, ali i da su njegovi dijelovi s netočnim tvrdnjama o navodnom nezakonitom postupanju Ravnateljstva policije objavljeni u Večernjem listu.
Tijekom postupka bili su saslušani i novinari spornih tekstova, između ostalih Ivanka Toma i Marina Borovac. Toma je kazala kako je informacije za sporni tekst o navodnom prisluškivanju dobila od izvora koji ne može otkriti jer se radi o osobi iz državnog vrha, a i neke druge osobe potvrdile su joj točnost tih informacija. Stoga je smatrala te informacije vjerodostojnim, a njihovu istinitost je provjeravala s Ostojićem, tako što su komunicirali putem SMS, a sve što je on rekao ona je u svom članku i napisala.
Toma je rekla da nije vidjela ni jedan dokument, a nije mogla niti izvršiti uvid u dokumente jer se radi o dokumentima koji imaju oznaku državne tajne. Naglasila je i da nije autor naslova, nadnaslova i podnaslova u navedenom članku. Borovac je pak izjavila kako su potvrdu da Ranko Ostojić živi u stanu koji je u vlasništvu tvrtke Ninoslava Pavića dobili izravno na terenu u zagrebačkoj Bužanovoj ulici, i to iz razgovora sa susjedima i stanarima iz zgrade u toj ulici.
Na pitanje na temelju čega zaključuje da je Ostojić bio u sukobu interesa, rekla je kako je to vrijednosni sud koji se temelji na dvije činjenice. Prva je da država plaća najamninu tvrtki koja je dužna za porez, a druga je da je Ninoslav Pavić bio jedan od najvećih medijskih izdavača u Hrvatskoj, te da je s Ostojićem bio u ranijim poslovnim odnosima dok on još nije bio ministar. Protiv presude Općinskog građanskog suda moguća je žalba Županijskom sudu u Zagrebu.
