[vc_row][vc_column width=”1/3″]Mađarski MOL na Arbitražnom sudu u Washingtonu od Hrvatske traži odštetu od milijardu dolara, odnosno 6,5 milijardi kuna. Za usporedbu – za taj se novac mogu sagraditi čak tri Pelješka mosta.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Iako se i dosad znalo da Mađari traže velik novac, a brojke koje su se vrtjele u javnosti spominjale su milijardu kuna, pravu su brojku – koja predstavlja neugodno iznenađenje i rekordno traženje odštete – iznijeli izvori bliski odvjetničkoj kući Dechert koja zastupa MOL te su potom i objavljeni u specijaliziranom časopisu za pravo CEE Legal Matters.[/vc_column][/vc_row]
Postupak u Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) pokrenuo je MOL krajem 2013. pod tvrdnjom da Hrvatska nije ispoštovala obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i dodataka.
Sam proces u glavnom američkom gradu završen je prošlog ljeta, doznajemo. Obje su strane iznijele svoju argumentaciju te ispitale svjedoke i eksperte. Sada se čeka odluka suda koja će pokazati hoće li i koliko Hrvatska morati platiti MOL-U jer o konačnoj odšteti odlučuju arbitri. Točan se datum donošenja odluke ne zna, no upućeni govore da bi se s njom moglo pričekati i do ljeta. Stane li arbitražno vijeće na mađarsku stranu, bit će to golem udarac na Hrvatsku. Hrvatska je već izgubila jednu arbitražu protiv MOL-A, onu u Švicarskoj pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), koju je pokrenula Vlada Zorana Milanovića 2014. kao odgovor na Mol-ovu tužbu.
Uz gubitak arbitraže, hrvatska je izgubila i žalbu na tu odluku. Mađari su u tom postupku završenom u prosincu 2016. “dobili” 14,5 milijuna eura (oko 107 milijuna kuna) od Hrvatske, no još je gore zvučalo objašnjenje odluke koje je bacilo loše svjetlo na Hrvatsku i njezino pravosuđe. Sud je nakon pregleda kronologije događaja iznio ozbiljne sumnje u postupanje USKOK-A, suca Ivana Turudića optužili su za pristranost na suđenju Sanaderu, a zaključili su i da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu “Marcellino”, krunskog dokaza za davanje mita, montirana, odnosno da je moguće da je “netko bio spreman stvoriti dokaze da bi podupro iskaz Roberta Ježića”. Arbitri su ocijenili da je Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji, nepouzdan svjedok i da su njegovi iskazi proturječni s namjerom da naškode Ivi Sanaderu. Čak su u obrazloženju odluke iznijeli cijelu tablicu kontradiktornih i problematičnih tvrdnji.
Prema pisanju medija, Robert Ježić, kojega je sud u Ženevi proglasio nevjerodostojnim svjedokom i osobom u sukobu interesa, apostrofirajući niz kontradiktornih izjava, slično je svjedočenje dao za proces na sudu u Washingtonu. Čak je navodno priznao da je na sudu u Zagrebu djelomično govorio neistinu s namjerom popravljanja vlastitog položaja u procesu. Uz Ježića, u hrvatskim se medijima pisalo da su u Washingtonu saslušana i dvojica bivših ministara iz Vlade Zorana Milanovića, ministar financija Slavko Linić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Hrvatska, itekako svjesna nezavidne situacije u kojoj se nalazi nakon gubitka arbitraže u Ženevi i moguće blamaže na sudu u Washingtonu, želi pronaći neku vrstu kompromisa u odnosu s mađarskim MOL-OM i tu priču zatvoriti pa je čak i ministar Darko Horvat jednom kazao da je dogovor moguć i dok arbitraža traje.
Hoće li arbitri i ovog puta isto zaključiti i odlučiti da Hrvatska mora platiti odštetu MOL-U, ostaje vidjeti. No uza sve te troškove, treba napomenuti i troškove koje Hrvatska plaća i za zastupanje na sudu, ali i za lobiranje u tim predmetima za koje ju je angažirao tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Prema podacima američkog Ministarstva pravosuđa, tvrtka Squire Patton Boggs naplatila je za konzultacije, lobiranje te za zastupanje Hrvatske u arbitražama od 2015. do kraja 2017. godine 21,173.825 dolara. Za 2015. godinu Hrvatska joj je uplatila 3,703.000 dolara za angažman i refundirala 762.213 dolara troškova, za 2016. angažman je iznosio 7,219.203, a troškovi 1,250.348 dolara. Preklani je cijena zastupanja, savjetovanja i lobiranja iznosila 6,689.997, a nadoknada troškova 1,549.064
