Uvedena kontrola kapitala, je li Grexit realan u skorije vrijeme?

ESB je u nedjelju (28.6.) odlučio nastaviti davati infuziju grčkim bankama u obliku kredita hitne pomoći za likvidnost (ELA). Ali bankomati u Grčkoj su prazni, a banke će u ponedjeljak ostati zatvorene, piše DW.de.

Tek što je grčki premijer Alexis Tsipras u noći s petka na subotu priopćio da će građane poslati na referendum o sporazumu s kreditorima, počeli su se stvarati redovi pred bankomatima – usred noći. U subotu su se oni produžili. A u nedjelju su mnogi bankomati ostali bez novca, kako agencije javljaju – i oba bankomata u grčkom parlamentu. Iz Europske središnje banke (ESB) je u nedjelju poslijepodne stigla umirujuća vijest da ta institucija neće ostaviti grčke banke na cjedilu – i dalje će im isplaćivati kredite hitne pomoći za likvidnost (Emergency Liquidity Assistance, skraćeno ELA), i to na dosadašnjoj razini. Ali radi se, svima je jasno, samo o privremenom liječenju simptoma, a ne uklanjanju uzroka bolesti. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova, kako javlja agencija dpa, savjetuje stoga njemačkim građanima koji putuju u Grčku da sa sobom ponesu dovoljno gotovine. “U Grčkoj bi moglo doći do dugih čekanja, kao i kod problema s opskrbom automata gotovinom”, stoji u aktualnom upozorenju koje je ove nedjelje objavljeno na internetskoj stranici njemačkog ministarstva vanjskih poslova.

BBC je u nedjelju izvijestio da je grčki ministar financija Yannis Varoufakis u intervjuu za tu postaju najavio kako će njegova vlada razmotriti uvođenje kontrole prometa kapitala. Nešto kasnije se, međutim, grčki ministar preko Twittera oglasio tvrdeći da se vlada u Ateni protivi kontroli prometa kapitala jer je taj koncept u jednoj novčanoj uniji sam po sebi kontradikcija. Stalni odljev novca, međutim, uveliko opterećava grčke banke. Granica kredita ELA-e je za Grčku već podizana – zadnji put na 89 milijardi eura. Ali s obzirom na to da se postavlja pitanje hoće li i to biti dovoljno, postoji mogućnost da se uvedu kontrole prometa kapitala. One znače ograničavanje svota koje klijenti banaka mogu podizati ili doznakama prebacivati sa svog računa. Načelno je slobodan opticaj kapitala jedna od četiri temeljne slobode Europske unije i stoga bi trebala biti ograničena samo u slučaju krajnje nužde – “kod ozbiljnih problema u gospodarskoj i financijskoj politici”, kako stoji u zakonu o zajedničkom unutarnjem tržištu EU-a. A i onda bi trebala biti na snazi samo na određeno vrijeme – teoretski. To vremensko ograničenje nije samo zamišljeno kao garancija građanima da neće predugo biti odsječeni od pristupa svom novcu, nego i garancija da će poduzeća brzo moći ponovno doći do svog novca.

U praksi to, međutim, izgleda drukčije. Najsvježija iskustva s kontrolom prometa kapitala imaju Ciprani. I u Cipru je početkom 2013. bankama prijetio bankrot. Zbog toga je ograničena količina dizanja gotovine na bankomatima na svotu od 300 eura dnevno. Ako su putovali u inozemstvo, Ciprani su smjeli sa sobom ponijeti 1.000 eura po osobi. Svojoj djeci koja studiraju u inozemstvu smjeli su doznačiti maksimalno 5.000 eura u kvartalu. I plaćanja s EC i kreditnim karticama su ograničena na 5.000 eura. Doznake u inozemstvo od više od 5.000 eura su bile moguće samo s posebnom dozvolom. Poduzeća su morala dokumentirati svaku pojedinu doznaku. Te kontrole su tijekom dužeg vremenskog razdoblja polako smanjivane. Potpuno su ukinute tek u travnju ove godine. Osim direktnih, postoje i indirektni oblici kontrole prometa kapitala. Tako se, na primjer, može uvesti porez na transakcije. Ako se u Grčkoj uvedu kontrole prometa kapitala, za očekivati je da će se ona orijentirati na mjere uvedene na Cipru. Ali za razliku od Cipra čija se privreda nakon kraha 2008. uglavnom oporavila, u Grčkoj će diskusija oko izlaska iz eurozone vjerojatno potrajati duže. Jer dokle god je zemlja ovisna o kreditima, euro je valuta na određeno vrijeme. I do tada važi: poslije oluje je prije oluje.

Koji su mogući scenariji raspleta krize u Grčkoj? Koje opcije su na stolu? Na ova pitanja odgovor daje pravni ekspert njemačke javne radiotelevizije ARD, Frank Bräutigam. Vodi li bankrot Grčke automatski “Grexitu” (izlasku Grčke iz eurozone)? Ne, te dvije stvari treba promatrati odvojeno. Ako Grčka bankrotira, to ne znači automatski da je napustila eurozonu.

Postoje li posebna pravila kako se odvija postupak državnog bankrota? Ne. Kada bankrotira neka tvrtka, onda postoje jasne zakonske odredbe. Kreditori na osnovu posebnih pravila imaju šansu dobiti natrag dio onoga što im pripada. Takve pravne odredbe ne postoje za države. Stoga je vjerojatnije da Grčkoj i njezinim vjerovnicima, u slučaju bankrota, predstoje dugogodišnji sudski procesi.

Postoje li iskustva s državnim bankrotima?Da. Posebno je u sjećanju bankrot Argentine, na Božić 2001. godine. Bankrot i otpis dugova u 2005. i 2010. godini doveo je do toga da su kreditori te države izgubili 70 posto svojih potraživanja od Argentine. I do danas su zbog toga u tijeku komplicirani sudski procesi. Više hedge-fondova koji su nakon bankrota kupili državne obveznice Argentine za djelić njihovih nominalnih iznosa nisu htjeli sudjelovati u procesu otpisa dugova. Čak je i Njemački savezni sud (BGH) u veljači 2015. dvojici privatnih investitora odobrio podizanje tužbe protiv Argentine.

Je li izlazak iz eurozone pravno reguliran? Ne. Ta mogućnost nigdje nije predviđena. Možda će “domišljati pravnici” pronaći neku opciju za tako nešto, ali je to u svakom slučaju ekstremno teško. Čak i ako Grčka postane insolventna, euro ostaje zakonsko sredstvo plaćanja. Profesor europskog prava Christoph Hermann je već rekao: “Grčka može otići u bankrot. Međutim, euro se zasniva na zakonskoj regulativi, a ona se na taj način neće promijeniti.” U tom europskom zakonu iz 1998. piše: “Euro na dan prelaska na novu valutu zamjenjuje važeće valute po ranije utvrđenom kursu u svim državama koje ga uvode.” Taj zakon je i dalje na snazi. Bez njegove promjene nema ni izlaska Grčke iz eurozone.”

Može li Grčka jednostrano izaći iz eurozone? Jedan od spominjanih načina za to je članak 50 Europskih ugovora u kojem piše da “svaka država članica može odlučiti napustiti EU”. Pravno reguliran je, međutim, samo izlazak iz EU-a, ne i iz eurozone. Izlazak iz eurozone bi nastupio automatski ako bi Grčka napustila EU. Ipak, jednostrani izlazak iz Unije stupa na snagu tek dvije godine nakon donošenja te odluke. Teoretski bi se vlada u Ateni mogla pozvati i na “općte odredbe međunarodnog prava” i pozvati se na “izvanredno stanje i situaciju u kojoj se našla država”. Upitno je može li međunarodno pravo oduzeti primat europskim ugovorima.

Mogu li druge države jednostavno izbaciti Grčku iz eurozone? To je, pravno gledano, još teže nego jednostrano napuštanje eurozone. Grčka, doduše, već godinama krši odredbe Europskog pakta o stabilnosti i privrednom rastu. Na primjer, kada je riječ o deficitu u državnom budžetu. Međutim, sankcije za takve slučajeve su jasno definirane. “Izbacivanje” iz eurozone se nigdje ne spominje. Kod kršenja temeljnih vrijednosti EU-a, kao što su demokracija, jednakost pred zakonom, pravna država i ljudska prava, pojedinim državama se mogu oduzeti određena prava. Ali čak i kod tako teških kršenja europskih načela nigdje se ne spominje “izbacivanje” iz EU-a. Brojni stručnjaci smatraju da se kod tako jasnih propisa paralelno ne može posegnuti ni za onim što se naziva međunarodno pravo.

You may also like