Utječu li klimatske promjene na izbijanje ratova

Premalo i previše kiše može imati tragične i opasne posljedice. Poplave i suše za ljude i životinje znače glad. Vojske mnogih zemalja to već odavno znaju: klimatske promjene potiču izbijanje vojnih sukoba.
Direktor instituta SIPRI, Dan Smith u intervjuu za Deutsche Welle naglašava utjecaj klimatskih promjena na sigurnost: “Utjecaji klimatskih promjena, zajedno s drugim socijalnim, ekonomskim i političkim komponentama, doprinose širenju nasilnih sukoba.”

To nije nova tema, ali ona postaje sve ozbiljnija. Još 2008. godine Harald Welzer, psiholog iz Essena, upozoravao je u svojoj knjizi “Klimatski ratovi” na problem urušavanja socijalnog poretka kao posljedice klimatskih promjena.

U jednom dokumentu američkih tajnih službi iz 2012. godine upozorava se da će “mnoge zemlje važne za SAD u idućih deset godina biti pogođene nestašicom vode ili poplavama”. A to će, predviđa se, povećati rizik nestabilnosti i dovesti do povećanja regionalnih napetosti. A nakon što je ministarstvo obrane SAD-a klimatske promjene ocijenilo kao rizik za nacionalnu sigurnost, u lipnju 2016. godine je i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prepoznao sigurnostno-političku dimenziju klimatskih promjena.

Pritom se ne može da povući direktna poveznica između klimatskih promjena i nasilnih sukoba. Razlozi zašto konflikti prerastaju u krvoprolića su prekompleksni. Bliži smo shvaćanju problema ako klimatske promjene promatramo kao “pojačivač” prijetnji. To kaže Rob van Riet koji istražuje povezanost klime i sukoba u organizaciji World Future Council (WFC). Riet za DW kaže: “Prijetnje koje već postoje – nedostatak resursa, ekstremno siromaštvo, glad, terorizam ili ekstremne ideologije – klimatske promjene dodatno pojačavaju.”

Šef SIPRI-ja Dan Smith pritom ističe da se posljedice promjene klime od suša do poplava ne osjećaju samo lokalno. Jer ekstremne vremenske nepogode utječu na rast cijena hrane u svijetu, što povećava opasnost od sukoba. “Svaki put kada se poveća cijena hrane na svjetskom tržištu dolazi do demonstracija, nemira i zatim do trajne socijalne i političke nestabilnosti u trideset do četrdeset zemalja istovremeno”, upućuje direktor Instituta za mirovna istraživanja.

Na pitanje u kojim dijelovima svijeta je to posebno vidljivo, Dan Smith navodi sjevernu Afriku i Bliski istok: “U Siriji, Egiptu i Jemenu se promjena klime jasno prepoznaje u mozaiku uzroka sukoba.” I za Roba van Rieta je Sirija najbolji primjer za to kako promjena klime uzrokuje sukobe: najveća suša od kako je svijeta, sredinom dvijetisućitih natjerala je mase seljaka da odustanu od zemljoradnje i da se dosele u prenatrpane gradove. “Nedostajalo je vode, hrana je poskupjela. Ta patnja i socijalni kaos pojačali su prethodne napetosti koje su kasnije izmakle kontroli i prerasle u rat koji danas vidimo”, kaže Rob van Riet iz WFC-a.

Van Rieta posebno zabrinjava način na koji se države s nuklearnim naoružanjem, poput Pakistana, odnose prema posljedicama klimatskih promjena. Pakistan je, objašnjava van Riet, posebno pogođen promjenom klime. Primjer za to su poplave koje su iz godine u godinu sve dramatičnije. “Osim što te poplave ljudima ugrožavaju egzistenciju, one imaju direktan utjecaj i na sigurnost nuklearnih pogona”, naglašava van Riet.

Očigledno je: ekonomske, pa tako i društvene posljedice klimatskih promjena su dramatične. Koliku gospodarsku štetu mogu nanijeti, istražuje berlinski Institut za klimatske promjene MCC. Matthias Kalkuhl analizira podatke iz 1.400 različitih područja u svijetu i za DW kaže: “Sve regije u prosjeku će izgubiti oko deset posto gospodarskog učinka, tropske zemlje i do dvadeset posto – zbog globalnog zatopljenja, smanjenja produktivnosti u agrarnom sektoru, ali i zbog smanjenja radne produktivnosti – što su značajne brojke!” Matthias Kalkuhl pritom uopće u tu svoju računicu ne uključuje štetu od katastrofa, uragana i rasta razine mora.

Ukoliko čitave regije osiromaše, u globaliziranom svijetu to može dovesti do pojačanih migracija – i tako izazvati preopterećenost unutar granica jedne zemlje ili internacionalno povećati napetosti. Kalkuhl u razgovoru za DW podsjeća na raspravu o izbjeglicama u Njemačkoj “gdje je u relativno kratkom vremenskom periodu od godinu, dvije dana, u zemlju došlo milijun ljudi, što je u politiku unijelo veliki kaos. Zato je vrlo teško predvidjeti reakciju društva na masovne migracije ljudi.”

Još sredinom 80-ih godina Organizacija UN-a za zaštitu životne sredine (UNEP) govorila je o izbjeglicama zbog klimatskih promjena. A 1990. godine Međunarodno vijeća za zaštitu klime (IPCC) upozoravalo je da bi migracije mogle biti najgora posljedica klimatskih promjena. Benjamin Schraven iz Njemačkog instituta za razvojnu politiku (DIE) podsjeća i na često zaboravljenu grupu: “Siromašnije društvene grupe kojima je promjena klime odnijela i zadnje resurse da bi uopće bili u stanju emigrirati. Nepokretnost je možda i najgora posljedica promjene klime”

Što se može učiniti, posebno kada se u obzir uzme činjenica da su – u najboljem slučaju – potrebna desetljeća da se počnu pokazivati rezultati klimatske politike? Direktor SIPRI-ja Dan Smith zahtijeva osnivanje nove institucije pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Ona bi se trebala baviti sigurnosnim rizicima i skupljene spoznaje dalje proslijeđivati različitim organizacijama UN-a: Vijeću sigurnosti, Organizaciji za koordinaciju humanitarne pomoći, UNOCHA ili odsjeku Svjetskog programa za hranu. “Na rad tih organizacija idućih godina će, na ovaj ili onaj način, utjecati sigurnosni rizici koje sa sobom donose klimatske promjene”, analizira Smith.

You may also like

0 comments