Nade u mirovne pregovore
Ruski državni plinski div Gazprom, nekoć stup europske energetske opskrbe, suočava se s dramatičnim padom nakon gubitka tržišta zbog rata u Ukrajini i sankcija Zapada. Analiza njegovog trenutnog stanja otkriva kako se nekadašnji simbol moći Kremlja bori s financijskim gubicima, smanjenjem radne snage i neizvjesnom budućnošću izvoza.
Prije 11 godina, izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller svečano je otvorio raskošnu zgradu u stilu talijanskog palazza u Sankt Peterburgu, predviđajući svijetlu budućnost temeljenu na europskoj prodaji plina. “Europa će sve više trebati ruski plin”, rekao je tada. No, umjesto prosperiteta, ti uredi danas simboliziraju Gazpromov pad. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., gotovo svi europski klijenti napustili su tvrtku, smanjivši izvoz na djelić nekadašnjih razina. Proizvodnja sada radi na 75-80% predratnih kapaciteta, a prihodi Kremlja trpe jer povećani izvoz u Kinu ne nadoknađuje gubitke.
Gazprom razmatra prodaju svog luksuznog sjedišta i drugih nekretnina, uključujući hotele u Moskvi i Armeniji, kako bi smanjio gubitke od 7 milijardi dolara u 2023. – prvi takav rezultat od 1999. U sjedištu u Lakhta Centru, najvišem europskom neboderu, planira se otpuštanje 1.500 radnika, što je 40% osoblja. Gazprom Export, nekoć ključna jedinica s 600 zaposlenika, sveden je na nekoliko desetaka ljudi koji se bave parnicama s bivšim EU klijentima.
Kremlj, predvođen Vladimirom Putinom, nada se povratku na europsko tržište putem mirovnog sporazuma s Ukrajinom. Putin će uskoro razgovarati s Donaldom Trumpom, a analitičari predviđaju da bi Gazprom mogao brzo povećati proizvodnju ako Europa pokaže interes. “Tehnološki je lako otvarati i zatvarati plinska polja”, kaže Sergey Vakulenko iz Carnegieja. No, Europa, koja planira ukidanje ruskih fosilnih goriva do 2027., okrenula se američkom LNG-u, čiji je izvoz utrostručen od 2021.
Unatoč ogromnim rezervama – preko 500 milijardi kubičnih metara godišnje – Gazpromovo oživljavanje ovisi o europskoj volji, koja je upitna. Tržišna kapitalizacija tvrtke pala je s 330 milijardi dolara 2007. na 46 milijardi danas, a cijena dionica dosegla je najnižu razinu od 2009. Putinov plan zamjene Europe Kinom suočava se s preprekama: postojeći cjevovod Snaga Sibira prenosi samo 38 milijardi kubičnih metara godišnje, a pregovori za Snagu Sibira 2 (50 milijardi kubičnih metara) zapeli su zbog cijena.
Dok Gazprom preusmjerava fokus na domaću gasifikaciju po reguliranim cijenama, njegova nekadašnja moć blijedi. Millerove ambicije o tržišnoj vrijednosti od trilijun dolara sada su daleki san, a tvrtka koja je kontrolirala sibirske gradove poput Nadyma postaje “država unutar države” u potrazi za novom ulogom. Bez povratka u Europu i s ograničenim istočnim opcijama, trilijuni kubičnih metara plina pod tajgom mogli bi ostati neiskorišteni, čekajući neizvjesnu budućnost.
