[vc_row][vc_column width=”1/3″]UN[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Razina stakleničkog plina ugljik-dioksida u atmosferi prije nekoliko dana bila je najveća u zadnjih 60 godina koliko se provode mjerenja.[/vc_column][/vc_row]
Podaci pokazuju koliko ambicioznija nastojanja smanjenja zagrijavanja našeg planeta moraju biti. Privremeni pad emisija stakleničkih plinova zbog izolacije tijekom pandemije nije dovoljan kako bi poništio desetljeća provedena u izgaranju fosilnih goriva. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, smanjenje emisija stakleničkih planova uslijed mjera uvedenih zbog pandemije na globalnoj razini iznosilo je tek oko osam posto.
Treba imati na umu kako se ugljik-dioksid može zadržati u atmosferi stotine, pa i tisuće godina jednom kad izađe iz tvornica i auspuha. Također, svibanj je dio godine kad koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi obično na najvišim razinama.
Trend rasta udjela stakleničkih plinova u atmosferi zove se Keelingova krivulja, po znanstveniku Charlesu Davidu Keelingu koji ih je prvi počeo sustavno pratiti, piše Tportal.
Kako bi ju se spljoštilo potrebno je trajno smanjiti emisije za barem 50 posto, za što ćemo vjerojatno morati promijeniti navike (što se donekle događa sad), ali i strukturno promijeniti način na koji proizvodimo.
Prema procjeni međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, emisije stakleničkih plinova moraju doseći nulu do 2050. godine kako bi izbjegli najgore scenarije, piše Verge.