Upravljanje resursima kao pozadina vojnog puča?

Piše Goran Bandov za NoviMagazin.rs

Mijanmar, zemlja Jugoistočne Azije s preko 54 milijuna stanovnika, 1. veljače ponovo je doživjela vojni udar. Komunikacijski kanali između civilne i vojne vlasti odavno su utihnuli i vojni udar je bio predvidljiva opcija. Proteklo desetljeće bilo je protkano malim koracima uvođenja demokracije, sloboda i ljudskih prava, najčešće po principu dva koraka naprijed, jedan nazad.

No, unatoč prividnim koracima demokratizacije, Mijanmar je često bio u svjetskim medijima, prvenstveno zbog odnosa prema pripadnicima naroda Rohingya, jedne od 135 službeno priznatih etničkih zajednica. Prema podacima UN, preko 700.000 Rohingya je bilo primorano napustiti Mijanmar, a preko 10.000 ih je ubijeno ili nestalo za vrijeme najintenzivnijih sukoba. Rohingya su bježale prvenstveno u Bangladeš, a oni koji su ostali gubili bi pravo na službene dokumente, pa su bili stranci u svojoj zemlji.

Mijanmaru i vojnoj hunti se i službeno sudi na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu, gdje je državna vijećnica i prodemokratski vođa zemlje Aung San Suu Kyi, dobitnica Nobelove nagrade za mir (1991), negirala zločine vojne hunte nad Rohingya. Nakon tih izjava, često se postavljalo pitanje prave uloge Aung San Suu Kyi – imali li ona stvarnu moć ili je samo prodemokratska lutka u rukama vojnih struktura.

Mjanmar protesti AP (6)Odnos Aung San Suu Kyi s vojskom vrlo je kompleksan. Ona je kćer Bogyoke Aung San, oca nacije suvremenog Mijanmara i začetnika njegovih vojnih snaga, koji je imao ključnu ulogu u oslobođenju Burme (Mijanmara) od kolonijalne britanske vlasti. Odrastanje u obitelji velikog vojnog vođe definitivno je utjecalo na odnos Aung San Suu Kyi prema vojnim strukturama, no utječe i na odnos vojske prema njoj.

Aung San Suu Kyi je zbog javnog angažmana provela 15 godina u kućnom pritvoru, sa čime je postala jedna od najprominentnijih političkih zatvorenika na svijetu. No, kućni pritvor ju nije utihnuo. Ona je nastavila borbu za demokratskiji i slobodniji Mijanmar. I nakon posljednjeg vojnog udara Aung San Suu Kyi završila je u kućnom pritvoru. Prvo je optužena zbog posjedovanja ilegalno pribavljenog talkie-walkie uređaja, a nakon nekoliko tjedana podignuta je dodatna optužnica kako je ugrozila zdravlje drugih ne poštujući mjere uvedene zbog suzbijanja pandemije covida-19.

UZROCI VOJNOG UDARA: General Min Aung Hlaing, zapovjednik vojnih snaga i od 2. veljače de facto prvi čovjek Mijanmara, u prvom je obraćanju javnosti izjavio kako vojska mora preuzeti kontrolu nad državom jer je civilna vlast ugrozila jedinstvo države, nacionalnu solidarnost ili suverenitet uslijed brojnih nepravilnosti izbornog procesa na parlamentarnim izborima održanim u studenom 2020, zasad bez javno iznesenih dokaza o tom.

Ipak, to ne znači da su i sami parlamentarni izbori bili besprijekorni. Međunarodna zajednica je ukazivala na određene neregularnosti izbornog procesa, prvenstveno zbog onemogućavanja pripadnicima naroda Rohingya da sudjeluju na izborima. No, i unatoč tome, međunarodna zajednica nije dovodila u pitanje nadmoćnu pobjedu Nacionalne Lige za demokraciju (NLD) na čelu sa državnom vijećnicom i vođom prodemokratskih snaga u zemlji Aung San Suu Kyi s potporom iznad 83% svih građana.

Pravi uzrok vojnog udara treba prvenstveno tražiti u strahu vojske od gubitka (potpune) kontrole u državi, te ustavnih reformi koje predviđaju značajno ograničavanje niza političkih i ekonomskih privilegija u kojima vojne snage uživaju još od 1962, kad je vojska također vojnim udarom na čelu s generalom Ne Win preuzela kontrolu nad Mijanmarom do 2011, kada počinje razdoblje društvene tranzicije i polaganog uvođenja prodemokratskih reformi.

Ipak, ključni uzrok vojnog udara nalazi se u kontroli nad resursima zemlje, a posebice nalazištima dragog kamenja, poput rubina, žada, safira i bisera. Rubin je pritom posebno zanimljiv jer više od 90% rubina na svijetu dolazi upravo iz Mijanmara. Inače, sva nalazišta su pod strogom kontrolom države, što znači i visokih vojnih dužnosnika koji bi, prema trenutnom prijedlogu ustavnih reformi, izgubili tu kontrolu. Naravno, ne treba zanemariti ni druge resurse, poput oružja, narkotika, drvne građe, tekstilne industrije, ali i turizma, koji je počeo snažno jačati i privlačiti strane valute posljednjih nekoliko godina.

VRLO NAPETA SITUACIJA: Već nekoliko sati nakon vojnog udara svi mediji su stavljeni pod čvrstu kontrolu vojske, a pristup internetu i telekomunikacijama od tada je vrlo ograničen. No, društvene mreže, koje su službeno blokirane, ipak funkcioniraju, tako da je probijena informativna blokada zemlje. Putem društvenih mreža šalju se pozivi na demonstracije, fotografije i kratki filmovi masovnih skupova podrške prodemokratskim snagama zemlje. Skupova podrške vojnim snagama zasad nema, čak niti insceniranih.

Na ulicama diljem Mijanmara su mirni prosvjedi doslovno od prvih sati vojnog udara. Prvo su građani izlazili na svoje prozore i masovno lupali u lonce stvarajući nesnosnu buku, jasno šaljući signal koliko ih se protivi vojnoj hunti. Mirne prosvjede počeli su voditi već prvih dana nakon vojnog udara studenti i profesori oko zgrada svojih sveučilišta, a odmah su im se sa štrajkom pridružili radnici u tvornicama, ali i državni i javni službenici.

Posljednjih dana stižu i informacije o sve više povređenih i smrtno stradalih u prosvjedima diljem zemlje. No, to nije obeshrabrilo građane da masovno stanu u obrani vrlo krhke demokracije, zahtjevajući puštanje prodemokratskih vođa na slobodu, prestanak vojnog izvanrednog stanja i vraćanje demokracije.

Prodemokratske snage uživaju snažnu potporu zapadnih demokracija, koje su vojni udar odmah osudile i zahtjevale oslobođenje svih prodemokratskih čelnika, na čelu sa državnom vijećnicom Aung San Suu Kyi i predsjednikom države Win Myint. Mijanmarski regionalni susjedi izbjegavaju mješanje u mijanmarski sukob, napominjući kako se radi o unutrašnjim pitanjima Mijanmara.

Odnos susjedne Kine prema Mijanmaru za globalne prilike zasigurno je najznačajniji. Kina se postavlja kao zaštitnik bratskog naroda, kako su se međusobno oslovljavali tijekom posljednjeg sastanka vrhovni zapovjednik vojske Min Aung Hlang i kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi. Na međunarodnoj instanci Kina je pozvala na uspostavu dijaloga i poštivanje Ustava, što se može tumačiti i kao podrška prodemokratskim snagama i vojnoj hunti. No, što pritisak zapadnih država na vojnu huntu bude jačao, to će se vojska snažnije oslanjati na Kinu i njezinu podršku.

KAMO DALJE IDE MIJANMAR: U ovom trenutku su sve opcije otvorene. Mijanmar nije zemlja koja je bila za vrijeme vojne diktature između 1962. i 2011. Građani su u posljednjih deset godina osjetili slobodu, a još se jako dobro sjećaju kako je živjeti bez nje i očigledno su spremni boriti se za nju. Vojska u Mijanmaru mora opet postati dio rješenja, a ne biti dio problema.

Odnosi snaga u Mijanmaru moraju se ponovo dovesti u okvire na kojima je i započela demokratska tranzicija zemlje, a moraju se ponovo uspostaviti i komunikacijski kanali između prodemokratskih i vojnih snaga. U toj tranziciji moraju se pronaći rješenja koja će osigurati pobjedonosnu poziciju svim značajnim akterima mijanmarskog društva. Mijanmar 2021. značajno je drugačije društvo nego je bio u vrijeme prethodne vojne diktature – značajno slobodnije, demokratskije – bitno je da to što prije shvati i vojska, stoji u komentaru.

You may also like

0 comments